knjiga saŽetaka - reproduktivna-medicina.com · centara koji oglašavaju nove metode i nove...
Post on 02-Mar-2019
232 Views
Preview:
TRANSCRIPT
KNJIGA SAŽETAKA
1
2
3 ASOCIJACIJA ZA GINEKOLOŠKU ENDOSKOPIJU BOSNE I
HERCEGOVINE
UDRUŽENJE GINEKOLOGA I PERINATOLOGA FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE
***
THE ASSOCIATION FOR GYNECOLOGIC ENDOSCOPY OF BOSNIA AND
HERZEGOVINA
THE ASSOCIATION OF GYNECOLOGISTS AND PERINATOLOGISTS
OFTHE FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Peti simpozij s međunarodnim učešćem
MOSTARSKI DANI HUMANE REPRODUKCIJE
14-15. maj 2016.
Knjiga sažetaka
***
The Fifth International Symposium
MOSTAR DAY'S OF HUMAN REPRODUCTION
14 - 15 May of 2016.
Book of Abstracts
Mostar, 2016.
4
Peti simpozij s međunarodnim učešćem
Mostarski dani humane reprodukcije, Mostar, Hotel Old Town,
14-15. maj 2016.
Organizatori
Asocijacija za ginekološku endoskopiju Bosne i Hercegovine
Udruženje ginekologa i perinatologa Federacije Bosne i Hercegovine
Izvršni organizator
Poliklinika „Arbor vitae dr Sarić“, Mostar
Telefon: +387 36 555 995
Faks: +387 36 555 986
E-mail: info@reproduktivna-medicina.com
www.reproduktivna-medicina.com
5 Sadržaj
Program ...................................................................................................................... 6
Pozvani predavači .................................................................................................... 10
Medicinski potpomognuta oplodnja i sa dokazima potkrijepljena medicina: kada su
očekivanja pacijenata nerealna? /V. Vlaisavljević/ .................................................. 11
Different approaches to fertility preservation program /E. Bokal/ .......................... 14
Comparison of natural and artificial cycle for vitrified-warmed blastocyst transfer ...
/M. Reljič, J. Knez, B. Kovačić/...............................................................................15
Mogućnosti nakon dve i više neuspjelih implantacija /S. Sibinčić/ ......................... 16
Optimalna stimulacija ovulacije u pripremi za IVF /S. Tinjić, I. Junuzović) .......... 17
Ne/kontraceptivni učinci hormonske kombinovane kontracepcije u liječenju
neplodnosti /A. Balić, D. Balić/ ............................................................................... 19
Nove ultrazvučne tehnologije (VCI, AFC, VOCAL, TUI i sondi visoke frekvencije)
u dijagnostici i tretmanu ponavljanih neuspješnih implantacija /D. Balić, A. Balić/
................................................................................................................................. 21
Perinatalne značajke trudnoća nakon IVF postupka: naše 5-godišnje iskustvo /V.
Tomić, N. Soken, I. Karaban, V. Mandrapa/ ........................................................... 23
Chlamydia trachomatis i sterilitet žene /Z. Godinjak/ ............................................. 25
Laparoskopske operacije na adneksama i bračna i neplodnost /E. Žutić, H. Hastor,
Dž. Džanić/ .............................................................................................................. 26
Što pacijenti treba da znaju o koristi endoskopske hirurgije u postupku pripreme za
MPO? /S. Sarić, G. Kirsten-Sarić, M. Golić, A. Herić/ ........................................... 27
Different procedures concerning male infertility /E. Bokal/ .................................... 28
Spinal cord injury and fertilility /E. Čehić/ .............................................................. 30
Uticaj krioprezervacije na kvalitet i vitalnost spermatozoida /I. Junuzović, S.
Tinjić/ ....................................................................................................................... 31
Kvantitativno-kvalitativna analiza spermograma kod muškaraca sa dijagnozom
bračnog infertiliteta /A. Herić, S. Sarić, G. Kirsten-Sarić, D. Suljević/ ................... 32
Digynic triploidy: report of two cases with sonographic features in first trimester
/Dž. Kurtćehajić/.......................................................................................................34
Sponzori...........................................................................................................35
6 PROGRAM
Prostor nove Poliklinike
Petak, 13. 5. 2016. u 18:00 h
Svečano otvaranje prostorija na novoj lokaciji Poliklinike „Arbor vitae dr
Sarić“ i Centra za reproduktivnu medicinu i željene trudnoće – Mostar
/moderan IVF centar i Dnevna operativna klinika/
Koktel
TEME
Medicinski potpomognuta oplodnja i sa dokazima potkrijepljena medicina:
kada su očekivanja pacijenata nerealna?
Tehnike u IVF laboratoriju
Što pacijenti treba da znaju o koristi endoskopske hirurgije u postupku
pripreme za MPO i terapije neuspješne implantacije (RIF)
Subota, 14. 5. 2016.
Kongresna sala Hotela Old Town, Stari grad
08:00 - 10:00 Registracija učesnika
09:00 – 09:30 Svečano otvaranje
SESIJA PRIJEPODNE
Moderatori: prof. dr. V. Vlaisavljević, prof. dr. E. Bokal, prof. dr. A. Ljubić
09:30 – 09:50 Prof. dr. Veljko Vlaisavljević
Medicinski potpomognuta oplodnja i sa dokazima potkrijepljena
medicina: kada su očekivanja pacijenata nerealna?
09:50 - 10:10 Prof. dr. Eda Bokal
Different approaches to fertility preservation program
10:10 - 10:30 Prof. dr. Aleksandar Ljubić
Starenje jajnika i reprodukcija
10:30 - 11:00 Kafe pauza
7 Moderatori: prof. dr. Borut Kovačić, prof. dr. Sanja Sibinčić, prof. dr. Milan Reljić
11:00 - 11:20 Prof. dr. Milan Reljić
Comparison of natural and artificial cycle for vitrified- warmed
blastocyst transfer /M. Reljić, J. Knez, B. Kovačić/
11:20 - 11:50 Prof. dr. Sanja Sibinčić
Mogućnosti nakon dve i više neuspjelih implantacija
12:10 - 12:30 Prof. dr. Borut Kovačić
Nove laboratorijske tehnologije: što je neophodno za kvalitetan IVF
laboratorij
12:30 - 12:50 Dr. Suada Tinjić
Optimalna stimulacija ovulacije u pripremi za IVF /S. Tinjić, I.
Junuzović/
12:50 - 13:10 Prof. dr. Mithad Hajder
Ovarijska rezerva /M. Hajder, E. Hajder/
13:10 - 13:30 Prof. dr. Adem Balić
Ne/kontraceptivni učinci hormonske kombinovane kontracepcije u
liječenju neplodnosti /A. Balić, D. Balić/
13:30 - 13:45 Farma firma: Pharma Maac
Dr. Nermana Halimić
Orthomol fertil plus u tretmanu muškog infertiliteta
14:45 - 15:30 Pauza za ručak
14:00 Skokovi sa Starog mosta
SESIJA POSLIJEPODNE
Moderatori: prof. dr. Elmira Hajder, doc. dr. Vajdana Tomić, prof. dr. Balić Delveta
15:30 - 15:50 Prof. dr. Elmira Hajder
Aloimuni neuspjeh zanošenja /E. Hajder, M. Hajder/
15:50 - 16:10 Prof. dr. Delveta Balić
Nove ultrazvučne tehnologije (VCI, AFC, VOCAL, TUI i sonde
visoke frekvencije) u dijagnostici i tretmanu ponavljanih
neuspješnih implantacija /D. Balić, A. Balić/
8 16:10 - 16:30 Prof. dr. Vajdana Tomić
Perinatalne značajke trudnoća nakon IVF postupka: naše 5-
godišnje iskustvo /V. Tomić, N. Soken, I. Karaban, V. Mandrapa/
16:30 – 16:50 Prof. dr. Zulfo Godinjak
Chlamydia trahcomatis i steriltet žene
16:50 – 17:00 Farma firma: Family Plus
Dr. Slađana Bencun Vučenović
Matične ćelije iz pupčane vrpce i NIPT tehnologija
17:00 – 17:30 Kafe pauza
Moderatori: prof. dr. Dž. Džanić, dr. Suada Tinjić, dr. Milovan Milić
17:30 - 17:45 Prof. dr. Dževad Džanić
Laparoskopske operacije na adneksama i bračna neplodnost /E.
Žutić, H. Hastor, Dž. Džanić/
17:45 - 18:00 Dr. Milovan Milić
Komplikacije u office hysteroscopy /M. Milić, V. Milić/
18:00 - 18:15 Mr. dr. Senad Sarić
Što pacijenti treba da znaju o koristi endoskopske hirurgije u
postupku pripreme za MPO /S. Sarić, G. Kirsten-Sarić, M. Golić.
A. Herić/
21:00 Svečana večera
Nedjelja, 15. 5. 2016.
SESIJA PRIJEPODNE
Moderatori: prof. dr. Milan Reljić, prof. dr. Zulfo Godinjak, prof. dr. Adem Balić
09:30 - 09:50 Prof. dr. Veljko Vlaisavljević
Hiperstimulacija jajnika i kako je izbjeći
09:50 - 10:10 Prof. dr. Eda Vrtačnik Bokal
Different procedures concerning male infertility
10:10 - 10:30 Prof. dr. Borut Kovačić
Vitrifikacija blastocisti - zlatni standard kriopohrane embriona
10:30 - 10:50 Prof. dr. Milan Reljić
The role of hysteroscopy in infertility treatment
9 10:50 – 11:15 Kafe pauza
11:15 -11:30 Dr. Ermin Čehić
Spinal cord injury and fertilility
11:30 - 11:45 Inela Junuzović, biolog
Uticaj krioprezervacije na kvalitet i vitalnost spermazoida /I.
Junuzović, S. Tinjić/
11:45 - 12:00 Asad Herić, biolog
Kvalitativno-kvantitativna analiza spermograma kod pacijenata sa
dijagnozom bračnog infertiliteta /A. Herić, S. Sarić, G. Kirsten-
Sarić/
12:00 - 12:15 Dr. Dženita Kurtćehajić
Digynic triploid report of two cases with sonographic features in
first trimester
12:30 Okrugli sto i dodjela certifikata
13:00 Obilazak kulturno-historijskih znamenitosti grada Mostara i okoline
10
Pozvani predavači
Prof. dr. Balić Delveta, Tuzla, BiH
Prof. dr. Balić Adem, Tuzla BiH
Prof. dr. Bokal Eda, Ljubljana, Slovenija
Prof. dr. Džanić Dževad, Bihać, BiH
Prof. dr. Godinjak Zulfo, Sarajevo, BiH
Prof. dr. Hajder Elmira, Tuzla, BiH
Prof. dr. Hajder Mithad, Tuzla, BiH
Asad Herić, biolog, Mostar BiH
Inela Junuzović, biolog, Tuzla, BiH
Prof. dr. Kovačić Borut, Maribor, Slovenija
Prof. dr. Ljubić Aleksnadar, Beograd, Srbija
Dr. Milovan Milić, Banja Luka, BiH
Prof. dr. Reljič Milan, Maribor, Slovenija
Prof. dr. Sibinčić Sanja, Banja Luka, BiH
Mr. sci. dr. Senad Sarić, Mostar, BiH
Prof. dr. Vlaisavljević Veljko, Maribor, Slovenija
Dr. Suada Tinjić, Tuzla, BiH
Prof. dr. Vajdana Tomić, Mostar, BiH
11
MEDICINSKI POTPOMOGNUTA OPLODNJA I SA DOKAZIMA
POTKRIJEPLJENA MEDICINA: KADA SU OČEKIVANJA PACIJENATA
NEREALNA?
Veljko Vlaisavljević
Redovni profesor ginekologije i opstetricije Medicinskog fakulteta Univerziteta u
Ljubljani
Zavod za biomedicinska istraživanja (BRIS) Ljubljana
Ljubljana, Slovenija
Nove tehnologije u asistiranoj reprodukciju često ne utječu na stopu živorođene djece
u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Upotreba novih tehnologija je često potaknuta
komercijalnim razlozima i često nerealnim očekivanjima terapeuta i pacijenta. Preko
socijalnih mreža i interneta ove metode su često izrabljene od strane predatorskih
centara koji oglašavaju nove metode i nove terapije kao svoju prednost. Mnogi
pacijenti su impresionirani liječnicima koji propišu mnogo dijagnostičkih testova.
Pretpostavljaju, da time liječnik iskazuje svoju brigu i stručnost. Nepostojanje
pravilnih načina registracije postupka i ishoda liječenja uzrokom su često loše
kvalitete usluge i ne omogućavaju pacijentu pravilan izbor centra. Zbog svega
navedenog troškovi postupaka liječenja mogu biti visoki, što nema utjecaja na stopu
živorođene djece nakon provedene terapije. Pri uvođenju novih tehnologija u rad
laboratorije zaboravlja se činjenica, da je kontrolom kvalitete laboratorija za MPO i
kontrolom kvalitete postupka vođenja stimulacije dakle sa total quality management,
moguće postići nekoliko puta viši stupanj uspješnosti nego ga očekivati uvođenjem
novih tehnologija.
3D, 4D, HDI i kolor dopler ultrazvuk: ehografska tehnologija omogućava precizni
monitoring ciklusa u vrijeme stimulacije za MPO. Omogućava precizna mjerenja
promjera, volumena, broja antralnih folikula, hemodinamike u području ovarija ali
nije neophodna za uspješnost vođenja stimulacije. 3D ultrazvučno mjerenje
neophodno je samo za procjenu oblika šupljine maternice i bez te vrste dijagnostike
ne bi se trebalo odlučivati za kiruršku korekciju šupljine maternice.
Morfološka selekcija embriona: metode za selekciju embriona su brojne. U
kliničkoj upotrebi je najčešća selekcija na osnovi razvoja do stadija blastociste.
Analizom 12 RCT u Cochrane review stopa živorođenih nakon transfera blastociste
u usporedbi sa ranim stadijima embriona je daleko veća (29,4% prema 36,0%), ali ne
toliko kolika su očekivanja pacijenata. Transfer blastociste ne smanjuje učestalost
spontanog pobačaja.
Genetski skrining: genetski skrining u posljednih nekoliko godina doživljava
neprestane reinterpretacije kliničke vrijednosti. Pošto spada u invazivne (i skupe)
tehnike treba pažljivo interpretirati njihovu vrijednost. Svakako je genetska analiza
karakteristike embriona doprinosi boljoj uspješnosti postupka (implantacije i
trudnoće) samo u žena pozne reproduktivne dobi (Lee i sur. 2015). Kariogram para
pri tome ne koristi.
12
Biopsija prvog polarnog tijela: ne daje informacije o kromosomskom statusu nakon
mejoze i fertilizacije.
Biopsija drugog polarnog tijela: ne daje informacije o paternalnim i embrionalnim
kromosomima. Biopsija blastomere u embriona trećeg dana razvoja zbog čestog
mozaicizma embriona praktički je neupotrebljiva. Biopsija trofektoderma blastociste,
treba uvažiti mogućnost različitog stusa kromosoma u trofektodermu i unutarnjoj
staničnoj masi. (Harton i sur. 2013)
Potpomognuto izlijeganje embriona (assisted embryo hatching-AH): i pored
dugogodišnje upotrebe još uvijek metoda bez dokazane koristi. Iako je mogućnost za
nastanak implantacije nešto veća, pregled literature u Cocrane Review ne daje
potvrde o povećanju stope živorođene djece (Carney i sur. 2012). Zbog toga
Američko udruženje za reproduktivnu medicine (ASRM 2014) smatra, da je prerano
savjetovati pacijentima sa lošom prognozom upotrebu AH dok nema podatka o
njenom utjecaju na uspješnost (stopi živorođene djece).
IMSI: selekcija spermatozoida pod velikim uvećanjem (IMSI) u postupku oplodnje
sa ICSI je danas ocjenjena kao metoda bez utjecaja na stopu živorođene djece. Time
lapse: Selekcija embriona kontinuiranim promatranjem razvoja (time lapse) nije
ispunila očekivanja. Analizom rezultata velikih studija (2014) pokazalo se da je
50,6% embriona koji su time lapsom ocijenjeni kao neupotrebljivi, rezultiralo
trudnoćom.
Upotreba matičnih ćelija: upotreba induktora za podsticanje nastanka novih jajnih
ćelija nema znanstvenog opravdanja, a upotreba matičnih ćelija za nastanak novih
gameta i njihova oplodnja bio bi u sadašnjim fazama razvoja ove grane znanosti etički
neprihvatljiv eksperiment.
Trombofilije: sistematski pregled literature o riziku neuspješnog postupka MPO i
trombofilije na 5891 pacijentu nije pokazao nikakvu signifikantni učinak trombofilije
na ishod MPO (Di Niso i sur 2011). Mutacije gena methylenetetrahydrofolate
reductase, protrombina, nedostatci proteina S i proteina C ili antitrombina nemaju
prediktivne vrijednosti za izostanak uspjeha postupka MPO.
Regulacija normalnih vrijednosti TSH: nema dovoljno čvrstih dokaza da
nadomjesna terapija za štitnu žlijezdu ima neki utjecaj na ishod MPO, mi je ipak često
primjenjujemo u svakodnevnoj praksi. Iako smjernica NICE određuju, da ženama u
pripremi za MPO ne treba određivati čak ni razinu tiroidnih hormona, često lokalni
ekspertni timovi propišu drugačije.
Empirička terapija: po NICE (2013) empirička upotreba niskih doza aspirina,
prednisolona, imunoglobulina i heparina u postupcima MPO nije korisna (nema
dokaza o korisnosti uz uvažavanje nekih dokazanih mogućih negativnih utjecaja za
ženu i plod).
13
Antimulerov hormone (AMH): često testiranje na populaciji sa niskom
incidencijom promjene ( npr.: AMH u žena sa niskom vjerojatnošću POI) zbog lažno
pozitivnih nalaza AMH može usmjeriti terapiju neplodnosti u krivom pravcu.
Histeroskopija: dijagnostička histeroskopija prije postupka MPO u slučajevima kad
je ehografski nalaz materništa uredan, a pacijentica ima u anamnezi dva neuspješna
postupka MPO koja su završila neuspješnim embiotransferom, ne utiče na povećanje
stope živorođene djece.
Od lokalne ogrebotine endometrijuma (scrachinga) do resekcije subseptuma: još
uvijek najkontraverzniji dio tzv. operativne reproduktivne medicine.
14
DIFFERENT APPROACHES TO FERTILITY PRESERVATION
PROGRAM
Eda Vrtačnik Bokal
Department of Reproductive Medicine, University Medical Centre
Ljubljana, Slovenia
Modern approaches to cancer treatment have significantly improved the survival rates
of cancer patients. Aggressive chemotherapy (especially alkylating agents) and
radiation, on the other hand, cause infertility in young cancer survivors and has,
therefore, engaged the professional and lay public worldwide in the development of
efficient genetic material preservation options for patients in the reproductive age
before receiving chemotherapy or radiation therapy. We do not need extra time or
stimulation with medication to preserve genetic material of men in the reproductive
age, which makes preservation easy and almost always accessible. However, in case
of preserving women’s genetic material we need efficient procedures of ovarian
stimulation in order to obtain the greatest possible number of oocytes. Furthermore,
we need to have the possibility to postpone oncological treatment for the duration of
the ovarian stimulation, i.e. for 2 to 6 weeks, and at the same time should not worsen
the prospects of the oncological treatment. Young female cancer patients represent a
very heterogeneous population. They differ in age, which is linked to their ovarian
reserve, and in the type of cancer. We most commonly encounter patients in the
reproductive age with breast cancer, haematological cancers (leukaemia, lymphoma),
melanoma and cervical cancer. There are different options for the preservation of
genetic material. We can preserve mature and immature oocytes, embryos and
ovarian tissue. The disadvantage of embryos preservation is that it is only available
for women with a partner and that the resulting embryos are the property of both
partners. In vitro maturation of preserved immature oocytes and ovarian tissue
transplantation are currently still in the experimental phase. In cancer patients we use
ovarian stimulation protocols using gonadotropins and GnRH antagonists. We use
GnRH agonist for oocyte maturation, which enables us to avoid causing ovarian
hyperstimulation that could worsen the patient's condition. In patients with hormone-
dependent breast cancer we add aromatase inhibitor (letrozole) to the ovarian
stimulation protocol in order to prevent an excessive rise in estradiol levels that would
have a negative impact on the treatment of the patient’s primary disease. Recently,
in vitro maturation of oocytes has emerged in the field of female fertility preservation.
This technique offers the opportunity to freeze mature oocytes or embryos without
administering exogenous FSH. Therefore, it may represent an interesting option in
young patients who must undergo urgent gonadotoxic treatment or when hormonal
administration is contraindicated. The possible association of in vitro maturation and
ovarian tissue cryopreservation offers a double strategy of fertility preservation.
15
COMPARISON OF NATURAL AND ARTIFICIAL CYCLE FOR
VITRIFIED-WARMED BLASTOCYST TRANSFER
Milan Reljič, J. Knez, Borut Kovačič
Department of Reproductive Medicine and Gynaecologic Endocrinology,
University Medical Centre Maribor
Maribor, Slovenia
INTRODUCTION: The development of blastocyst vitrification has significantly
changed the approach to embryo transfer. In cases where there is a high risk for
developing ovarian hyperstimulation syndrome, all embryos can be vitrified and
transferred in subsequent menstrual cycles. On the other hand, vitrification of surplus
embryos at the time of transfer allows for higher cumulative pregnancy rates. The
optimal method of endometrium preparation for frozen-thawed embryo transfer
(FET) still remains uncertain. The aim of this study was to compare the outcomes of
vitrified-warmed blastocyst transfers in natural and artificially prepared cycles.
METHODS: All vitrified-warmed blastocyst transfers performed in the last two
years (2013 and 2014) at our IVF centre were included in this retrospective study. In
women with predictable and regular ovulatory cycles, FETs were performed in
natural cycles without hCG triggering. In patients with irregular and anovulatory
cycles, FETs were performed in artificially prepared cycle using the combination of
oestradiol and micronized progesterone without GnRH agonist suppression. Patients’
characteristics, treatment parameters and pregnancy outcomes were compared using
Pearson's Chi-squared test and Student’s t-test.
RESULTS: In the study period, 835 vitrified-warmed blastocyst transfers were
performed in natural and 278 in artificially prepared cycles. There were no
statistically significant differences in patients’ characteristics and treatment
parameters between both groups, with the exception of the average number of
transferred embryos (1.30 in natural cycles vs. 1.41 in artificial cycles, p<0.05). The
biochemical pregnancy rate observed was higher in artificial cycles (8.90% vs.
17.64%), but there were no statistically significant differences in clinical pregnancy
rate (36.03% vs. 34.89%), implantation rate (31.26% vs. 28.94%), abortion rate
(14.54% vs. 21.00%) and live birth/ongoing pregnancy rate (30.53% vs. 25.18%) in
natural compared to artificial cycles.
CONCLUSION: Vitrified-warmed blastocyst transfers in natural and artificially
prepared cycles are equally successful in terms of implantation, ongoing pregnancy
and live birth rate. The outcome of vitrified-warmed blastocyst transfer in natural as
well as artificial cycles appears to be comparable to blastocyst transfer in fresh IVF
cycles.
16
MOGUĆNOSTI NAKON DVE I VIŠE NEUSPJELIH IMPLANTACIJA
Sanja Sibinčić
PZU Medico S
Banja Luka, BiH
Uspješnost IVF postupka zavisi od niza faktora. Međutim, kada imamo dobru
stimulaciju, kvalitetne embrione, dobar embriotransfer i nakon svega toga izostanak
trudnoće, uvijek se pitamo da li smo nešto propustili, da li smo se trebali odlučiti za
druge protokole ili promijeniti nešto u kultivaciji embriona. Takođe, treba naglasiti
da posao reproduktivnog ginekologa nije isti u Belgiji, Engleskoj, Americi ili Bosni
i Hercegovini. Sva ta nova naučna saznanja, nove rezultate korištene u praksi drugih
zemalja treba staviti u okvir našeg življenja i pružiti pacijentima najbolje i
najdostupnije, često u veoma otežanim uslovima i materijalnim teškoćama. Svrha
ovog predavanja je da uporedimo naše i evropske rezultate u primjeni različitih
lijekova i protokola, prednosti embrio transfera 2, 3 ili 5 dana, efikasnost embrio
transfera pod kontrolom UZ i clinical touch tehnikom. Mogućnosti i nemogućnosti
laboratorije. Objasnićemo primjenu intralipida, primjenu krvne plazme prije embrio
transfera, primjenu niskomolekularnih heparina prije i nakon embrio transfera.
Diskutovaćemo o alternativnim metodama liječenja i podrške u postupku vantjelesne
oplodnje, kao i psihološkoj podršci pacijentima u ovom postupku. Svaki od
navedenih postupaka nosi niz kontraverznih mišljenja jer nijedan od postupaka za
sada nije dao egzaktnu uspješnost pri ostvarivanju trudnoće, ali smatramo da je od
koristi da prodiskutujemo svaku od navedenih mogućnosti, njene prednosti i mane u
praksi, jer i minimalni pomaci mogu dati značajno veći broj trudnoća, a neopravdano
korišćenje može dovesti pacijenta u zabludu, zdravstveni rizik i neopravdani trošak.
17
Optimalna stimulacija ovulacije u pripremi za IVF
Suada Tinjić, Inela Junuzović
PZU Ginekološka poliklinika „Korak do života“
Tuzla, BiH
CILJ: Odabir protokola stimulacije ovulacije (SO) trebao bi biti prilagođen dobi
žene, indexu tjelesne mase (BMI), te procjenom rezerve jajnika koju treba učiniti prije
postupka na osnovu vrijednosti hormona: antimullerova hormona (AMH), folikulo
stimulirajućeg hormona(FSH), inhibina B, estradiola (E2) i omjerom FSH/LH. Pored
dobre pripreme moguća su iznenađenja poput neočekivanog slabog odgovora jajnika
i nedobijanje zrelih oocita. Cilj protokola SO je ostvariti dovoljan broj kompetentnih
oocita za IVF postupak, istodobno umanjiti rizik od OHSS-a i višeplodnih trudnoća.
Zbog toga se vrlo često zastupa stajalište da je najbolji način za odabir idealnog
individualnog protokola iskustvo odgovara jajnika na prvu stimulaciju ovulacije.
METODE: Protokoli stimulacije ovulacije za IVF: Optimalni protokol stimulacije
ovulacije za IVF bio bi onaj protokol koji zahtjeva minimum ultrazvučnih pregleda i
hormonskih pretraga i tokom kojeg bi otpao minimalan broj pacijentica iz daljnjeg
postupka te koji bi omogućio što veći broj jednoplodnih trudnoća; Prirodni ciklus
bez primjene terapije za stimulaciju ovarija, bez prevencije prijevremenog porasta
endogenog LH i bez primjene HCG i agonista GnRH za završno sazrijevanje oocita;
Modificiran prirodni ciklus IVF sa primjenom gonadotropina, prevencija
prijevremenog porasta endogenog LH primjenom agonista GnRH, primjena počinje
pri veličini folkula od 12-17 mm te primjena HCG za dozrijevanje oocite; Protokoli
blage stimulacije ovulacije: takvi protokoli traju kraće. Primjenjuju se manje doze
lijekova u odnosu na standardne protokole, oni su jeftiniji, sa manje nuspojava i
komplikacija i odnosu na standardni protokol dobiva se manje oocita i manje
embriona, a broj kvalitetnih oocita je podjednak kao i u standardnim protokolima
unatoč razlici u broju dobivenih oocita da nema folikula većih od 10 mm u promjeru,
nekim ženama je potrebno duži period da bi se postigla supresija hipofize. Početne
doze gonadotropina su individualne od 150-300 i.j. Kod kratkih protokola primjena
agonista GnRH počinje zajedno sa gonadotropinima do dana primjene HCG a kod
ultrakratkog protokola nakon 3-4 dana prestaje primjena agonista (preporučuje se
ženama sa niskim rezervama jajnika, slabim odgovorom na stimulaciju ovulacije);
Protokol stimulacije ovulacije sa antagonistima GnRH u dozi od 0,25 mg 6.dan
ciklusa stimulacije ovulacije sa gonadotropinima i traje do dana primjene HCG-a
(fiksni multiple doses protokol, dok kod single dose protokol jedna injekcija od 3
mg se daje 8. dan stimulacije ovulacije gonadotropinima. Protokoli stimulacije
ovulacije za posebne pacijentice, odnose se za pacijentice sa endometriozom,
PCOS, sa znatno smanjenom rezervom jajnika i pacijentice sa slabim odgovorom na
stimulaciju ovulacije. Kod pacijentica sa endometriozom preporučuje se prije ulaska
u postupak IVF 4-6 mjeseci primjena agonista GnRH i koristiti dugi protokol
stimulacije ovulacije sa agonistima GnRH daje bolje rezultate nego sa antagonistima
GnRH. Kod pacijentica sa smanjenom rezervom jajnika i pacijentice sa slabim
odgovorom na stimulaciju ovulacije preporučuju se protokoli sa visokim dozama
18
gonadotropina i agonistima GnRH kao kratki i ultrakratki protokol, kao i primjena
prirodnog ciklusa kao i modificirani ciklus za IVF. U našoj ustanovi najčešće se
primjenjuje dugi protokol sa agonistima GnRh i gonadotropinima 90%, ostalo su
prirodni ciklus (kod mlađih pacijentica gdje je indikacija za IVF muška neplodnost)
i kratki protokol (kod pacijentica koje imaju slabiji odgovor na stimulaciju ovulacije
i sa smanjenom rezervom jajnika.
REZULTATI: Analizirano je 27 pacijentica koje su prošle dugi protokol SO.
Prosječna dob pacijentica je bila 33 godine, 15 pacijentica (55%) dobi od 28-35
godina, 6 pacijentica (22,25%) dobi od 35-38 godina i 6 pacijentica (22,25) dobi od
38-41 godinu. Ukupan broj mjerenih folikula je 117,a ukupan broj jajnih ćelija nakon
punkcije folikula je 76 (67%), od toga zrelih oocita je 66(87%), a nezrelih 10 (13%).
U dobnoj skupini od 28-35 godina ukupan broj punktiranih oocita je 48 (63,15%) od
toga 43 zrele oocite (89,6%), nezrelih 5 (10,4%). U dobnoj skupini od 35-38 godina
ukupan broj punktiranih oocita je 16 (21,05%), zrelih oocita 14 (87,5%), a nezrelih 2
(12,5%. ). U dobnoj skupini od 38-41 godina ukupan broj oocita je 12 (15,8%) od
toga zrelih oocita 10 (83,4) i nezrelih 2 (16,6%). Od toga kod 6 pacijentica (22,25%)
trudnoća okončana sa rađanjem zdravog djeteta kod 1 pacijentice trudnoća je
završena spontanim pobačajem.
ZAKLJUČAK: Primjenom odgovarajućeg protokola SO može se dobiti optimalan
broj zrelih oocita za postupak IVF i kod žena u kasnoj reproduktivnoj dobi, a kod
mlađih pacijentica se izbjegne pojava OHSS i višeplodne trudnoće.
19
Ne/kontraceptivni učinci hormonske kombinovane kontracepcije u liječenju
neplodnosti
Adem Balić, Devleta Balić
Zavod za humanu reprodukciju „Dr Balić“, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli
Tuzla, BiH
Paradoksalno zvuči rečenica: liječenje neplodnosti kontraceptivnim tabletama
odnosno da li je moguće preparatom koji sprečava nastanak trudnoće postići suprotan
efekat i ostvariti trudnoću?. Dugotrajna primjena ovih preparata od strane velikog
broja žena nesporno je pokazala da njihov uticaj nije ograničen samo na inhibiciju
ovulacije i sprečavanje trudnoće nego da takvo dejstvo ima i mnoge druge pozitivne
efekte korisne o kojima se nije moglo ni slutiti. Postupci vantjelesne oplodnje i
embriotransferi odmrznutih embrija u su medicinske procedure koje zahtijevaju
iscrpno planiranje kako bi se mogle provesti u potpunosti i kvalitetno. Naime, to su
postupci koji traju najmanje 12 dana (računajući od početka stimulacije do
embriotransfera) i nakon kojih se očekuje trudnoća, pa je logično da pacijenti žele na
vrijeme znati koji je to period kako bi svoje poslovne i sve druge obaveze mogli
uskladiti i pripremiti se. S druge strane, i centri u kojima se izvode ti postupci
zahtijevaju planiranje kako bi se mogao napraviti raspored pacijenata ali i zaposlenih,
te obezbijediti sav potrošni i drugi materijal potreban za neometano odvijanje
postupka. Blagovremenim uključivanjem HKK možemo kontrolisati i planirati datum
očekivane menstruacije a time i cijeli postupak VTO što nam omogućuje da
napravimo protokole postupaka više mjeseci pa i godinu prije sa uz niz drugih
pogodnosti koje ona nosi. Nameće se pitanje da li će uzimanje HKK prije kontrolisane
ovarijske hiperstimulacije poremetiti odgovor jajnika i u konačnici da li će uticati na
ishod postupka. Odgovor na to pitanje dale su velike Cohrain studije da pretretman
postupaka VTO sa HKK ne utiče broj živorođenih, ali da povećava broj i kvalitet
aspiranih oocita, na kvalitet embrija, na broj kliničkih trudnoća uz smanjenje broja
ampula FSH za stimulaciju u ciklusa sa antagonistima i humanim menopauzalnim
gonadotropinima (FSH i LH). HKK dovodi do suprimiranja vlastite produkcije
gonadotropina pomažući pri tom prirodnu produkciju kada njeno dejstvo prestane a
time i bolji ovarijski odgovor na stimulaciju što se očituje kod «poor respondera».
Međutim, postupci sa antagonistima nakon pretretmana sa HKK produžuju
stimulaciju, povećavaju ukupnu dozu gonadotropina, te malo ali ipak značajno
smanjuju stopu kliničkih trudnoća. Postupci VTO u prirodnom ciklusu bi bili skoro
nemogući bez prethodne administracije HKK, koji omogućuju planirati idealan
period za praćenje ciklusa i određivanje vremena punkcije. Međutim, to je samo jedan
od odgovor na pitanje da li je pretretman sa HKK opravdan ili on samo koristi
centrima da mogu bolje planirati svoj rad i uraditi više ciklusa u kraćem vremenskom
periodu. Uzimanje kontraceptivnih pilula prije postupaka VTO sprečava stvaranje
funkcionalnih ovarijalnih cisti i endometrijalnih polipa a time i mogućnost odlaganja
postupka, smanjuje dužinu menstrualnog krvarenja, te šanse za infekciju, ublažava ili
sprečava anemije, usporava i zaustavlja rast endometrioma i mioma, a kod PCO
20
sprečava negativno djelovanje androgena na kvalitet oocita i embrija i smanjuje šansu
za hiperstimulaciju.
ZAKLJUČAK: HKK je nesporno najsigurniji i najpouzdaniji metod regulacije
fertilnosti ali je zahvaljujući velikom broj korisnica postala najispitivaniji preparat u
istoriji medicine zbog čega je 2009. godine na 50. godišnjicu proglašena
najuspješnijim dostignućem XX vijeka i najvećim farmaceutskim izumom u
posljednjih 150 godina. Danas se s pravom naziva čuvarem reproduktivnog i opšteg
zdravlja žene ali i preparatom bez koga se ne može ni zamisliti savremeni tretman
neplodnosti.
21
NOVE ULTRAZVUČNE TEHNOLOGIJE (VCI, AFC, VOCAL, TUI I
SONDI VISOKE FREKVENCIJE) U DIJAGNOSTICI I TRETMANU
PONAVLJANIH NEUSPJEŠNIH IMPLANTACIJA
Devleta Balić, Adem Balić
Medicinski fakultet u Tuzli, Zavod za humanu reprodukciju „Dr Balić“
Tuzla, BiH
Definicija entiteta ponavljanih neuspješnih implantacija – repeated implantation
failure (RIF) nije jedinstvena i predmetom je debate počevši od toga da li je
zasnovati na izostanku implantacije prema broju vraćenih embriona ili izostanku
implantacije prema broju ponavljanih embriotransfera. Ponavljanom neuspješnom
implantacijom se smatrao izostanak trudnoće nakod 2-6 konsekutivnih ciklusa u
kojima je transferirano više od 10 embriona dobrog kvaliteta. PGD Consortium,
specijalizirana grupa u okviru ESHRE-a, RIF definira kao izostanak trudnoće nakon
≥3 neuspjesna transfera visokokvalitetnih embriona ili ≥10 embriona u većem broju
transfera. Postojanje ili izostanak trudnoće se potvrđuje ultrazvukom sa pet
gestacionih nedjelja. Danas kada imamo tendenciju vraćanja jednog kvalitetnog
embriona, a na što nas u nekim zemljama navode i zakonski propisi, neuspjelim
ponavljanim implantacijama (RIF) se smatra izostanak kliničke trudnoće nakon
prenosa najmanje četiri kvalitetna embriona u najmanje tri svježa ili odmrznuta
konsekutivna ciklusa kod žene do četrdeset godina života. Termin RIF treba
razlikovati od termina repeated IVF failure koji bi podrazumijevao izostanak
trudnoće nakon neuspješnih IVF postupaka, a zbog slabog odgovora na ovarijsku
stimulaciju, loš kvalitet embriona, uznapredovalu životnu dob majke ili uterine
faktore. Prema tome RIF bi bila podgrupa u grupi pacijenata sa repeated IVF failure.
Uzroci RIF mogu biti različiti od maternalnih faktora kao što su anomalije uterusa,
metabolički poremećaji, infekcije, imunološki faktori, trombofilija, ali i kvaliteta
jajnih stanica koja može biti povezan sa lošim odgovorom na ovarijsku stimulaciju,
smanjenom ovarijskom rezervom, životnom dobi majke, te posledično i lošom
kvalitetom embriona, većim brojem aneuploidnih embriona i oštećenjem DNA
unutar same jajne stanice. Kvalitet sjemenih stanica se ne može procijeniti samo na
osnovu konvencionalnih parametara a DNA fragmentacija uzrokom je nastanka
embriona lošeg kvaliteta i ponavljanih neuspješnih implantacija te ponavljanih
spontanih pobačaja. Maternalni faktori imaju značajno mjesto među uzrocima RIF.
Pri tome se misli na anomalije uterusa, patološke promjene na endometrijumu,
miome, adenomiozu, endometriozu, hidrosalpinks. Većina pomenutih stanja se može
dijagnostikovati konvencionalnim dvodimenzionalnim ultrazvučnim pregledom.
Medutim, jedan dio patoloških promjena ostaje neprepoznat u toku konvencionalnog
pregleda u čak 25-50% slučajeva. Nesporno je da su nove ultrazvučne tehnologije
kao sto su 3D/4D ultrazvuk, 3D power – Dopler, uvođenje transvaginalnih sondi
visoke frekvencije do 18 MHz donijele značajan napredak u perinatalnoj medicini i
sonoembriologiji. Kakve prednosti novih ultrazvučnih tehnologija možemo koristiti
u reproduktivnoj medicini uopšte kao i u dijagnostici i tretmanu RIF? Na prvom
mjestu su anomalije uterusa čija je uloga u infertilitetu i etiologiji spontanih pobačaja
22
poznata, a u novije vrijeme se govori o anomalijama uterusa kao uzrocima RIF, ne
samo zbog promijenjenog oblika kavuma uterusa, nego i zbog promjena u
receptivnosti i vaskularizaciji endometrijuma, kao i ekspresiji gena koji igraju ulogu
u nastanku anomalija uterusa te sudjeluju u pripremi endometrija za implantaciju.
Kombinacijom tri presjeka uterusa korištenjem trodimenzionalnog ultrazvuka
(multiplanar view) dobivamo pouzdane informacije o grliću, obliku šupljine
materice, zidu uterusa, vanjskim konturama uterusa. Nova klasifikacija anomalija
uterusa preporučena od strane ESHRE-a ukljucuje mjerenje debljine zida uterusa i
dubine septuma sto su dijagnostički kriteriji za dalji tretman.
VCI –Volume Contrast Imaging. VCI (Volume Contrast Imaging) je tehnologija
bazirana na pojačavanju kontrasta dvodimenzionalne ultrazvučne slike što
poboljšava prikaz veličine, ivica i granice organa, endometrija i miometrija u odnosu
na klasični 3D rendering. Jasnije prikazuje šupljinu materice te omogućuje preciznija
mjerenja i zahtijeva kraće vrijeme pregleda. VCI je metoda kojom se jasno prikazuje
junctional zone tj. endometrijsko-miometrijska granica koja je predmet proučavanja
vezano za etiologiju ponovljanih spontanih pobačaja, a debljina junctional zone kao
prediktora neuspješne implantacije u toku IVF-a.
23
PERINATALNE ZNAČAJKE TRUDNOĆA NAKON IVF POSTUPKA:
NAŠE 5-GODIŠNJE ISKUSTVO
Vajdana Tomić, Nikolina Soken, Igor Karaban, Vedrana Mandrapa
Klinika za ginekologiju i porodništvo, Sveučilišna klinička bolnica Mostar,
Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru
Mostar, Bosna i Hercegovina
UVOD: Rođenjem prvog djeteta začetog u postupku izvantjelesne oplodnje (IVF- in
vitro fertilisation) 1978. godine, nametnulo se pitanje je li perinatalni ishod tih
trudnoća identičan onom nakon prirodnog začeća. Iz brojnih istraživanja je poznato
da određene značajke žena koje liječe neplodnost neovisno nepovoljno utječu na
perinatalni ishod (viša dob, uzroci neplodnosti, niži paritet) (1,2). U više od dvije
trećine dosadašnjih istraživanja utvrđena je značajno veća učestalost prijevremnih
porođaja, kako kod jednoplodnih tako i kod višeplodnih trudnoća, što za posljedicu
ima veći perinatalni mortalitet i mobiditet (3). Trudnoće nakon IVF postupka imaju
povišen rizik za razvoj gestacijskog dijabetesa i preeklampsije kao najčešćih
komplikacija trudnoće (4). Nadalje, višeplodne trudnoće su višestruko češće nakon
IVF postupaka, a povezane su s brojnim komplikacijama i nepovoljnim ishodima
zbog čega se smatraju komplikacijom IVF postupka (5).
CILJ: Utvrditi postoji li razlika između određenih perinatalnih značajki i ishoda
trudnoća koje su začete postupkom IVF-a i opće populacije trudnica.
METODE: Provedeno je retrospektivno istraživanje 5-godišnjeg razdoblja
(1.1.2011-31.12.2015) u Klinici za ginekologiju i porodništvo Sveučilišne kliničke
bolnice Mostar (SKB). U istraživanje su uključene sve žene koje su začele u postupku
IVF-a i rodile su u spomenutom razdoblju (n=59). Analizirani su i prikazani slijedeći
podatci: dob, paritet, višeplodnost, najčešće komplikacije trudnoće (GDM-gestacijski
dijabetes mellitus, PE-preeklampsija), prijevremeni porođaj i način dovršenja
porođaja. Komplikacije trudnoće i perinatalni ishodi trudnoća nakon IVF-a
uspoređeni su s općom populacijom trudnica u našem rodilištu.
REZULTATI: Od ukupnog broja porođaja (n=8732) u istraživanom razdoblju
(2011-2015), njih 59 ili 0,7% je iz trudnoća nakon IVF postupka. Udio rodilja koje
su začele u postupku IVF-a po godinama u istraživanom razdoblju bio je u rasponu
od 0,4% u 2012.do0,9% u 2014. godini. Prosječna dob ispitanica iznosila je 36,2±4,0
i njih 86,4 % rađalo je prvi put. Učestalost prijevremenih porođaja (< 37 gestacijskih
tj.) bila je tri puta veća u skupini ispitanica (20,3%), u odnosu na opću populaciju
trudnica (5,3%). Blizanačkih trudnoća bilo je deset puta više u skupini ispitanica
(16,9% vs 1,6%). Gestacijski dijabetes je bio šest puta češći u skupini ispitanica
(15,3% vs 2,2%), dok je preeklampsija bila četiri puta češća (8,5%), u odnosu na opću
populaciju trudnica (1,8%). Ispitanice su tri puta češće rađale carskim rezom (78,0%
vs 23,6%).
24
ZAKLJUČAK: Rezultati našeg istraživanja potvrđuju da su trudnoće i porođaji
nakon IVF postupka višestruko rizičniji za perinatalne komplikacije. Za dobar
perinatalni ishod neophodan je multidisciplinarni pristup koji uključuje
subspecijalistu humane reprodukcije, subspecijalistu fetalne medicine i opstetricije te
neonatologa.
Literatura
1. Radaković B. Perinatalni ishod trudnoća nakon metoda potpomognute
oplodnje. Gynaecol Perinatol 2006;15:53-59.
2. Hayashi M, Nakai A, Satoh S, Matsuda Y. Adverse obstetric and
perinatal outcome of singleton pregnancies may be related to maternal
factors associated with infertility rather than the type of assisted
reproductive technology procedure used. Fertil Steril 2012;98(4):922-8.
3. Peter B. Klinička svojstva novorođenčadi začetih postupkom
izvantjelesne oplodnje. Zagreb: Medicinski fakultet, 2000. Magistarski
rad.
4. Silberstein T, Levy A, Harlev A, Saphier O, Sheiner E. Perinatal outcome
of pregnancies following in vitro fertilization and ovulation induction. J
Matern Fetal Neonatal Med 2014;27(13):1316-9.
5. Hayashi M, Satoh S, Matsuda Y, Nakai A. The effect of single embryo
transfer on perinatal outcomes in Japan. Int J Med Sci 2015;12(1):57-62.
25
CHLAMYDIA TRACHOMATIS I STERILITET ŽENE
Zulfo Godinjak
GAK Sarajevo
Sarajevo, BiH
UVOD: Genitalna infekcija Chlamydiom trachomatis je ključni globalni faktor
reproduktivnog zdravlja. Zato je naglo prošireno polje za istraživanje, ali mnoge
zemlje nemaju adekvatnu procjenu o epidemiji genitalne infekcije kod žena
chlamydiom trachomatis i njenim sekvelama. To spriječava pravo razumijevanje
težine reproduktivnog morbiditeta i predstavlja prazninu o epidemiologiji seksualno
prenosivih infekcija. Epidemiološko istraživanje je kontinuirani proces koji zahtijeva
rutinsko prikupljanje, demografskih i laboratorijskih podataka, podataka o ponašanju
a sve u skladu sa potrebama i prioritetima javnog zdravstva. Chlamydia trachomatis
sa serološkim tipovima od D do K je jedna od najčešćih uzročnika seksualno
prenosivih bolesti i vrlo važan etiološki faktor steriliteta žene. Infekcija chlamydiom
trachomatis je u 80% slučajeva bez simptoma što otežava prepoznavanje i terapiju
bolesti. Prevalenca genitalnih infekcija chlamydiom trachomatis u opštoj populaciji
je 2%-12%. Infekcija chlamydiom trachomatis je dijagnosticirana u 28% slučajeva
kod infertilnih žena. Skrining na chlamydiu trachomatis treba učiniti odgovarajućim
testovima.
MATERIJAL I METODE: U ovoj studiji smo učinili evaluaciju incidence infekcije
chlamydiom trachomatis kod pacijentica koje su liječile sterilitet. Uzimali smo
briseve cerviksa uterusa i rađen je direct immuno-florescent test, a ako je nalaz bio
suspektan detekcija IgM i IgG antitijela je rađena ELISA testom. Obradili smo 807
pacijentica koje su liječila sterilitet, a od toga je bilo 40 (5%) sa primarnim
sterilitetom i 35 (4,3%) sa sekundarnim sterilitetom, što je ukupno 75 (9,3%). Od 35
(4,3%) pacijentica sa sekundarnim sterilitetom, 20 (2,5%) je bilo nakon abortusa i 15
(1,8%) nakon poroda.
ZAKLJUČAK: Dokazali smo da je 9,3% pacijentica koje liječe sterilitet inficirano
chlamydiom trachomatis, te se preporučuje skrining na chlamydiu trachomatis svih
pacijentica koje liječe sterilitet, kao dio rutinskog dijagnostičkog tretmana.
26
LAPAROSKOPSKE OPERACIJE NA ADNEKSAMA I BRAČNA I
NEPLODNOST
E. Žutić, H. Hastor, Dž. Džanić
Kantonalna bolnica „Dr. Irfan Ljubijankić”
Bihać, BiH
Bračna neplodnost se definira kao nemogućnost zanošenja nakon godinu dana
normalnog bračnog života, predstavlja veliki medicinski, ali i socioepidemiološki
problem jer je učestalost neplodnih brakova oko 20 %, Uzroci bračne neplodnosti su
mnogobrojni i raznovrsni,(40% su uzrok muškarci,40% žene a 20 % je sterilnih
brakova kod kojih su uzrok oboje).Sa aspekta minimalno invazivne kirurgije najčešći
i najznačajniji su TUBARNI I UTERINI faktori steriliteta, Ascendentna upala
ženskih spolnih organa, u prvom redu sa chlamydiom trachomatis, izaziva distalnu i
potpunu okluziju jajovoda sa sekundarnim hydrosalpinxom,što u konačnici
predstavlja potpunu nemogućnost prolaska spermija kroz jajovod i sterilitet.U
„povoljnijim” slučajevima, gdje upala prouzrokuje djelimičnu prohodnost
jajovoda,nastaće tubarni graviditet. PCOS (angl. Polycystic ovarien syndrom)
najčešća endokrinopatija te svakako najčešći uzrok anovulacije i bračne neplodnosti.
Neredovne menstruacije, neplodnost, pretilost,hirzutizam, opadanje kose, akne,
metabolički poremećaji šećera i masti, hipertenzija i kardiovaskularne bolesti,2-3x
češći spontani pobačaji, 4% pacijentica u reproduktivnom dobu ima PCOS. Ako se
koriste samo ultrazvučni kriteriji dijagnosticira se 22% pacijentica sa policističnim
jajnicima (8 folikula, manji od 10 mm okolo povećane hiperehogene strome). 1935
Stein i Leventhal-klinasta resekcija jajnika dovela je do uspostavljanja ovulatornog
ciklusa. Za liječenje PCOS s inzulinskom rezistencijom upotrebljavamo
METFORMIN. Lijek izbora za liječenje neplodnosti bolesnica sa PCOS radi
anovulatornog ciklusa je KLOMIFEN CITRAT. Kod bolesnica sa PCOS kod kojih
je u pitanju rezistencija na KLOMIFEN CITRAT indicirana je LPSC, kada je s
klomifen citratom došlo do spontanih ovulacija ali ne i do zanošenja i kada kod
bolesnica s PCOS treba istodobno uraditi laparoskopiju zbog tubo-adneksalnog
uzroka neplodnosti. Prednosti laparoskopskog liječenja PCOS su da nema
višeplodnih trudnoća, nema rizika od hiperstimulacije jajnika, jednim potezom
postižemo brojne ovulacije i zanošenje u 70% pacijentica, niža stopa spontanih
pobačaja, istodobna korekcija mogućeg tuboperitonealnog uzroka neplodnosti, nema
potrebe za intenzivni nadzor ovulacije i niža cijena koštanja nego kod liječenja
gonadotropinima.
ZAKLJUČAK: Rezultati iz literature, a i naši potvrđuju da je laparoskopska
elektropunkcija jajnika kod bolesnica s PCOS uspješna u uspostavljanju ovulacija, a
u velikom broju slučajeva dovodi i do zanošenja. Zbog toga je LPSC preporučena
metoda za liječenje PCOS posebno u bolesnica otpornih na terapiju klomifen citratom
i drugim medikamentima. Nema rizika od hiperstimulacijskog ovarijskog sindroma
niti od višeplodnosti.
27
ŠTO PACIJENTI TREBA DA ZNAJU O KORISTI ENDOSKOPSKE
HIRURGIJE U POSTUPKU PRIPREME ZA MPO?
S. Sarić, G. Kirsten-Sarić, M. Golić, A. Herić
Centar za reproduktivnu medicinu i željene trudnoće
„Arbor vitae dr Sarić“ Mostar
Mostar, BiH
Definicija problema - Nove tehnologije u asistiranoj reprodukciju često ne utiču na
stopu živorođene djece u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Upotreba novih tehnologija
ART je često potaknuta komercijalnim razlozima i često nerealnim očekivanjima
ljekara i pacijenta. Sve je to propraćeno jakim propagandnim efektom kojima se
pojedini centri stavljaju ispred drugih, bez adekvatne registracije postupaka i stope
uspjeha. Operativno optimiranje prije ART je revizija faktora koji smetaju
implantaciji (intracavitarni polypi, submukozni miomi, septumi uterusa, sacto-
/hydrosalpingitisa, cyste na jajnicima). Bez jasno postavljene indikacije za hirurško
liječenje, sama operacija može predstavljati nepotreban rizik, jer postojanje
patologije ne predstavlja i automatsku indikaciju za hirurško lječenje. Osnovno
pravilo za izbor načina liječenja je procjena koristi koju od izabrane metode mora
imati pacijentica i bračni par. Mogućnosti i granice mikrohirugije i ginekološke
endoskopije u terapiji ženske neplodnosti najbolje se dokazuju postignutim
rezultatima. Zbog različitih utjecaja kao što su oštećenja jajovoda i okoline, funkcija
jajnika, starost pacijentice, trajanje neplodnosti, primarna ili sekundarna priroda
bračne neplodnosti, fertilna sposobnost muža, interkurentne upale, dodatna
medikamentozna terapija, uslovi operisanja, tako da je teško uspoređivati rezultate
različitih autora. Pacijentice sa neprohodnim jajovodima ne mogu spontano ostati
trudne i za njih postoje samo dvije realne mogućnosti koje im omogućavaju začeće:
rekonstruktivna mikrohirurgija ili asistirana reproduktivna tehnologija – ART. U
slučaju da je oštećenje jajovoda jedini dokazan uzrok neplodnosti para, pri izboru
metode liječenja, potrebno je uzeti u obzir i starost pacijentice, zdravstveno-
ekonomski status bračnog para, mogućnosti primjenjene metode (u poređenju sa IVF-
om) i, naravano, želje para. Očekivani uspjeh hirurškog liječenja, a to je intrauterino
začeće, neće zavisiti samo od stepena i vrste oštećenja jajovoda, već i od ostalih
dodatnih faktora koji utiču na fertilnost para, kao i od, za bračni par, još uvijek
prihvatljivog vremenskog perioda, ekspozicije, po operaciji u kojem se još uvek može
očekivati spontano začeće. Danas se većina ginekoloških operacija može obaviti u
dnevnoj klinici. Uslovi neophodni za uspješnost operacije ovise od strane pacijenta,
operatera, vrste operacije i kliničkih uslova. Ako endoskopski zahvat izvede dobro
educiran i iskusan hirurg, vjerovatnost je da će nakon takve mikrohirurške operacije
doći do zanošenja u 50% slučajeva. Gomel svojim rezultatima ukazuje da hirurške
metode trebaju zadržati mjesto u tretmanu tubarnog infertiliteta. Hirurške metode i
ART su komplementarni pristupi koji se mogu koristiti sami ili u kombinaciji da
poboljšaju rezultate kod parova sa tubarnim infertilitetom.
Ključne riječi: dnevna klinika, histeroskopija, laparoskopija, ART, trudnoća
28
DIFFERENT PROCEDURES CONCERNING MALE INFERTILITY
Eda Vrtačnik Bokal
University Medical Centre Ljubljana, Department of Obstetrics and Gynecology
Ljubljana, Slovenia
INTRODUCTION: One third of the couples attend IVF procedures because of male
factor of infertility, one third because of female indications and in one third of the
couples the cause of infertility belongs to both. So male factor of infertility is a huge
problem concerning the infertility and because of this it is important how we manage
these patients. A big step forward was the introduction of intracytoplasmic sperm
injection (ICSI) but there is still place for intrauterine inseminations (IUI) in some
cases. In patients with isolated teratozoospermia better results are achieved using
intra-cytoplasmic morphologically selected sperm injection (IMSI).
Intrauterine insemination (IUI). IUI is the first-choice method for the treatment of
infertility due to moderate oligoasthenoteratozoospermia, ovulatory dysfunction,
surgically treated stage I and II endometriosis, cervical and unexplained infertility
when at least one fallopian tube is patent. Studies report variable pregnancy and
delivery (DRs) rates, and outline many IUI outcome predictors in often large
retrospective series or reduced prospective studies. The type and extent of native
sperm quality impairment, motility and sperm morphology, and inseminated motile
sperm count after sperm preparation are often the most important sperm parameters
that predict IUI success. Positive predictors for successful IUI are good ovarian
reserve, higher number of antral and mature follicles developed.
Intra-cytoplasmic morphologically selected sperm injection (IMSI). There is
clinical evidence that the spermatozoa of infertile men have substantially more DNA
damage and a higher frequency of chromosomal abnormalities than those of fertile
men. Because ICSI, a method of choice to treat male infertility, bypasses natural
sperm selection, special caution in sperm selection needs to be taken to improve the
clinical outcome of IVF. It is known that morphology evaluation of individual motile
spermatozoa before ICSI is limited because of the low magnification used in routine
microscopy. ICSI is performed in an overall optical magnification of about 400; at
this magnification, only major sperm morphological defects can be observed. There
have been some reports on improved implantation and ongoing pregnancy rates using
this sperm selection method, which is used for intra-cytoplasmic morphologically
selected sperm injection (IMSI). IMSI enables the selection of motile spermatozoa
with fine nuclear morphology and without head vacuoles in real time at high
magnification (> 6000 ), which are then injected into oocytes. The most predictive
factor of sperm quality is the incidence of vacuoles in the sperm head. Vacuoles
appear to be related to sperm DNA damage (fragmentation and/or denaturation) and
negatively affect human embryo development. The IMSI method seems to improve
the clinical outcome of sperm microinjection of oocytes in terms of embryo quality
and development, and, consequently, the embryo implantation and pregnancy.
29
Factors that influence ICSI outcome in azoospermia. Soon after the introduction
of ICSI to overcome male infertility, sperm aspiration/extraction combined with ICSI
was proposed to men with obstructive and non-obstructive azoospermia.
CONCLUSION: Intrauterine insemination is the first-choice method for the
treatment of infertility due to mild and moderate oligoasthenoteratozoospermia. The
overall clinical pregnancy rate per cycle is around 12 % and per couple around 27 %.
IMSI is an appropriate procedure for males with isolated teratozoospermia. A higher
fertilization is achieved when injecting spermatozoa without or with at most two
small vacuoles and normal head morphology. Couples with combination of female
age over 38 years and male with azoospermia and very high serum FSH level are
futile and should be refered to semen donation program.
30
SPINAL CORD INJURY AND FERTILILITY
Ermin Čehić
Centar za humanu reprodukciju – JU KB Zenica
Zenica, BiH
Young men comprise the overwhelming majority of men with spinal cord injury
(SCI) which has been growing over the years. Owing to advances in physical
medicine and rehabilitation remarkable improvements in survival rates have been
reported, similar to those of the general population. However, many sexual and
reproductive functions may be impaired due to erectile or ejaculatory dysfunction and
semen abnormalities, characterized by normal sperm concentration and low sperm
motility or viability in SCI males who have not fulfilled their parental project yet.
Nevertheless, fatherhood is still possible owing to introduction of specialized medical
management, by using various medical, technical and surgical methods for sperm
retrieval in combination with assisted reproductive techniques. Erectile dysfunction
can be managed by regimens which include the use of phosphodiesterase-5 inhibitors,
intracavernosal injections, vacuum devices and penile prostheses. Semen can be
obtained from the vast majority of anejaculatory men via the medically assisted
ejaculation by use of vibratory or electrical current stimulations and via prostate
massage or surgical procedures. Despite impaired sperm parameters, reasonable
pregnancy rates similar to those in ablebodied subfertile cohorts have been reported.
However, future research should focus on the optimization of semen quality in these
men and on improving natural ejaculation.
31
UTICAJ KRIOPREZERVACIJE NA KVALITET I VITALNOST
SPERMATOZOIDA
Inela Junuzović, Suada Tinjić
PZU Ginekološka poliklinika „Korak do života“
Tuzla, Bosna i Hercegovina
UVOD: Humani spermiji - prve žive stanice na kojima su proučavani utjecaji
zamrzavanja i odmrzavanja. Krioprezervacija spermatozoida u posljednje vrijeme
dobija značajnu ulogu kao sastavni dio medicinski potpomognute oplodnje (MPO).
Primjenjuje se u liječenju steriliteta ali i prije provođenja operacija i antikancerskih
terapija, kako bi se spermatozoidi sačuvali za buduću upotrebu. To je učinkovit
postupak očuvanja muške plodnosti. I pored brojnih prednosti, tehnika
krioprezervacije ima i svoje nedostatke, a glavni nedostatak je neizbježno oštećenje
spermatozoida koje nastaje pri odmrzavanju.
CILJ: Cilj rada je ispitati da li i koliko postupak krioprezervacije utiče na kvalitetu
sperme, po više parametara, a samim tim i uticaj na oplodnu sposobnost
spermatozoida.
MATERIJAL I METODE: Uzorci sjemena za krioprezervaciju se pohranjuju u
tečni azot na -196o C, i na taj način se mogu čuvati duži vremenski period, kako bi se
mogli iskoristiti u nekom od postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Prije
postupaka krioprezervacije vrše se standardne analize koncentracije, broja,
pokretljivosti i morfologije. Značajan podatak je i vitalnost spermatozoida kao i
prisustvo slobodnih radikala. S ciljem povećanja procenta preživljavanja
spermatozoida u većini protokola ejakulatu se dodaju različiti puferisani rastvarači
koji sadrže supstancu bogatu energijom - glukozu ili fruktozu. Treba pronaći protokol
koji pruža idealne uslove za preživljavanje. Uzorci sa abnormalnim parametrima,
uključujući teže oblike oligozoospermie i asthenozoospermie, ili kod uzoraka sa
povećanom viskoznosti, zahtijevaju precizne uslove koje treba ispuniti da bi se stopa
preživljavanja povećala.
REZULTATI: Na osnovu prikupljenih podataka iz relevantnih objavljenih naučnih
radova, dokazan je negativni uticaj krioprezervacije, prvenstveno na smanjenje
pokretljivosti. Gubitak pokretnih spermatozoida se kreće između 20-50 % što je u
ovisnosti o kvaliteti uzorka prije zamrzavanja. Također se smanjuje i broj vitalnih
spermatozoida, kao i povećanje slobodnih radikala nakon odmrzavanja što se
prepisuje smanjenom antioksidativnom dejstvu. Dok je uticaj na pokretljivost i
vitalnost dobro istražena uticaj krioprezervacije na integritet DNA je otvoreno
pitanje. Neki autori tvrde da ovaj postupak dovodi do promjena DNA dok drugi imaju
opročno mišljenje. Međutim, i pored negativnih promjena izazvanih
krioprezervacijom, veliki je značaj u ovom postupku koji doprinosi očuvanju
plodnosti kod muškarca i koji je u nekim slučajevima jedina opcija.
32
KVANTITATIVNO-KVALITATIVNA ANALIZA SPERMOGRAMA KOD
MUŠKARACA SA DIJAGNOZOM BRAČNOG INFERTILITETA1
Asad Herić1, Senad Sarić1, Grit Kirsten-Sarić1, Damir Suljević2 1 PZU „Arbor Vitae Dr. Sarić”
2 Prirodno-Matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu
U radu su obrađeni odabrani parametri analize ejakulata kod ciljane populacije, a
prema priručniku Svjetske zdravstvene organizacije. Analiza ejakulata je napravljena
kod osoba koje imaju dijagnozu bračnog infertiliteta, odnosno kod osoba koje
pokušavaju da ostvare trudnoću duže od godinu dana. Ciljna kategorija su muškarci
u bračnoj zajednici sa navedenom dijagnozom, a sa područja HNK. Cilj istraživanja
bio je utvrditi u kojem procentu je muški faktor odgovoran za bračni infertilitet na
području HNK, a prema analiziranoj populaciji. Naći korelaciju između kvalitete
analiziranog uzorka i podataka prikupljenih anamnezom pacijenata. Zadatak
istraživanja bio je utvrditi učestalosti spermograma čiji su rezultati ispod referentnih
vrijednosti WHO kod navedene populacije, te istražiti njihovu korelaciju sa podacima
dobivenim kroz anamnezu pacijenta (dob, radno mjesto, historijat bolesti i sl.).
Uzorak ejakulata pacijenti su davali u prostoriji specijalno prilagođenoj za ove
namjene u prostorijama Poliklinike „Arbor Vitae Dr. Sarić“. Kompletna analiza
uzorka je napravljena prema priručniku Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010.
godine. Retrospektivna studija analizom je rađena na osnovu prikladnih deskriptivnih
i analitičkih statističkih metoda. Kao matematičko statistički pokazatelji korišteni su
aritmetička sredina, standardna devijacija, minimum, maksimum, raspon, hi-kvadrat
test, studentov t-test te prosta linearna korelacija. Analiza i izrada spermograma kod
muškaraca sa dijagnozom bračnog infertiliteta, pored ostalih dijagnostičkih metoda u
liječenju bračne neplodnosti, značajan je i pouzdan način dijagnosticiranje direktnog
i indirektnog uzročnika bračnog infertiliteta ili više njih. Bračna neplodnost je sve
češća u modernom društvu, a prema određenim podacima čak 20% bračnih parova
ima problem ove prirode.
Ključne riječi: spermogram, neplodnost, liječenje neplodnosti, IVF, trudnoća
1 Tema magistarske teze: Analiza spermograma kod muškaraca sa dijagnozom bračnog infertiliteta sa
područja Hercegovačko-Neretvanskog kantona
33
DIGYNIC TRIPLOIDY: REPORT OF TWO CASES WITH SONOGRAPHIC
FEATURES IN FIRST TRIMESTER
Dženita Kurtćehajić
Plava klinika
Tuzla, BiH
Triploidy is a disorder / chromosomal anomaly that is seen in 1–2% of all conceptions
and up to 20% of spontaneous abortions. Babies with triploidy have an entire extra
set of chromosomes, making 69 in all. On Pubmed are available less than 50 article
about digynic triploidy. Chen C-P et al. reported via a few journals (Ultrasound
Obstet Gynecol 2000, 2002; Taiwan J Obstet Gynecol 2007, 2009; J Med Ultrasound
2007; Genet Couns 2008) advent of prenatal ultrasonography and magnetic resonance
imaging (MRI) - fetuses with digynic triploidy can be identified in the second
trimester. In only one case Chen C-P et al. reported / made suspicion on digynic
triploidy in first trimester (Taiwan J Obstet Gynecol 2013). We report here two cases
with digynic triploidy with aim to introduce our suspicion which had been made on
sonography assessment in first trimester.
34
SPONZORI
Pokrovitelj Simpozijuma - Predsjednik Parlamenta FBiH
top related