noam chomsky - gusari i carevi, stari i novi

8/22/2019 Noam Chomsky - Gusari i Carevi, Stari i Novi

1/249


2/249

Noam Chomsky

GUSARI I CAREVI, STARI I NOVI

UrednikDamir Mikulii


3/249

Naslov Izvornika

Noam Chomsky

PIRATES AND EMPERORS, OLD AND NEW

International Terrorism in the Real World

Noam Chomsky 1986, 1990, 1991, 2001, 2002This edition of PIRATES AND EMPERORS, OLD AND NEW first

published by Pluto Press, 2002.

This Translation is published by arrangement with Pluto Press

Ltd, London

Prava za hrvatsko izdanje, IZVORI 2003.

Nakladnik

IZVORI

Lektura

Slavica tefi

Lektura

Jasmina Mikulii

Zagreb, 2004.


4/249

Noam Chomsky

GUSARI I CAREVI,

STARI I NOVIMeunarodni terorizam kakav

doista jest

Preveo

Marinko Raos


5/249

CI P - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 327.2(73:53)"200"

323.28(53)

327.88(1 (K):73)"2001"

CHOMSKY, NoamGusari i carevi, stari i novi ;

meunarodni terorizam kakav doista jest /

Noam Chomsky ; . -

Zagreb : Izvori, 2004.

Prijevod djela: Pirates and emperors, old

and new.

ISBN 953-203-196-0

I. Imperijalizam SAD II. Terorizam -

Bliski Istok III. Terorizam - SAD -

11.09.2001. IV. S A D - Vanjska politika -

Bliski istok V. Bliski istok - Politiki

odnosi - 20. st.

440706036


6/249

Sadraj

Predgovor prvom izdanju 7

Uvod 13

1. Nadzor nad miljenjem: sluaj Bliskog istoka 32

2. Bliskoistoni terorizam i ameriki ideoloki sustav 51

3. Libija u amerikoj demonologiji 96

4. Uloga SAD na Bliskom istoku 120

5. Meunarodni terorizam: predodba i stvarnost 136

6. Svijet nakon 11. rujna 163

7. SAD i Izrael protiv Palestine 179

Biljeke 201


7/249


8/249

Predgovor prvom izdanju (1986.)

Ima u svetog Augustina pria o gusaru to ga je zarobio Aleksandar

Veliki te ga upitao: "Kako se usuuje harati morima?" "Kako se ti

usuuje harati itavim svijetom?" odgovori gusar. "Budui da ja to

inim samo jednim malim brodom, zovu me lupeom. Ti pak isto

ini velikom flotom pa te zovu carem."

Gusarev je odgovor bio "elegantan i izvrstan", procijenio je sv.

Augustin. Pria prilino tono doarava dananje odnose izmeu

Sjedinjenih Amerikih Drava i razliitih manje vanih igraa na

pozornici meunarodnoga terorizma, npr. Libije, PLO i drugih.

Openitije uzevi, pria sv. Augustina rasvjetljava znaenje poj-ma meunarodnoga terorizma u suvremenoj zapadnoj uporabi.

Pogaa u sr histerije oko pomno izabranih teroristikih ina to

ih se danas uzima - krajnje cinino - kao pokrie za nasilje to ga

ini Zapad.

Termin "terorizam" uao je u uporabu koncem osamnaestoga

stoljea i prvenstveno se odnosio na nasilne postupke vlasti, us-

mjerene na podinjavanje stanovnitva. Takav je pojam oito odmale koristi onima koji prakticiraju dravni terorizam. Budui

da su na vlasti, oni su u poloaju nadzirati sustav miljenja i iz-

raavanja. Stoga je naputen izvorni smisao te se izraz "terori-

zam" uglavnom poeo upotrebljavati za "terorizam namalo", to

ga provode pojedinci i skupine1. Termin se, dakle, neko rabio

za careve koji zlostavljaju svoje podanike i cijeli svijet, no danas

je ogranien na lupee koji dodijavaju monicima. Izraz nije ipakogranien samo na njih: i danas se jo primjenjuje na neprija-

teljske careve, a to je promjenljiva kategorija, koja se mijenja pre-

ma potrebama vlasti i ideologije.

Ograujui se od takve prakse, mi emo rabiti naziv "terori-

zam" kako bismo oznaili prijetnju silom ili njezinu uporabu u

svrhu zastraivanja ili pritiska (openito, s politikim, religijskim

i slinim ciljevima). Rabit emo ga bez obzira je li rije o teroriz-

mu careva ili o terorizmu lupea.


9/249

8 Gusari i carevi, stari i novi

Gusarev odgovor tek djelomice objanjava nedavno razvijen

pojam "meunarodnoga terorizma". Treba dodati jo jedno obi-

ljeje: teroristiki in dri se takvim samo ako ga je poinila

"njihova" strana, a ne naa. To je glavna doktrina mas-medija o

"meunarodnom terorizmu", to ju je Reaganova vlada poela vo-diti im je dola na vlast. Ona se oslanjala na uene radove u

kojima se tvrdilo kako je utvreno da su Sovjeti nadahnuli tu

poast te je ona sredstvo u njihovim rukama, "usmjereno na de-

stabilizaciju zapadnoga, demokratskoga drutva", kako pokazuje

navodna injenica da terorizam "nije usmjeren protiv Sovjetskog

Saveza niti protiv ijednog njegovog satelita ili klijentske drave",

nego se dogaa "gotovo iskljuivo u demokratskim ili razmjernodemokratskim zemljama".2

Tvrdnja je tona. Zapravo je tona ve po definiciji, s obzirom

na to kako naziv "terorizam" upotrebljavaju car i njegova odana

klika. Budui da se samo ini to ih poini "njihova" strana rau-

naju kao terorizam, slijedi da je tvrdnja nuno tona, kakve god bi-

le injenice. U stvarnom je pak svijetu pria poprilino drugaija.Glavne rtve meunarodnoga terorizma u prolim desetljeima

bili su Kubanci, stanovnici Srednje Amerike, Libanonci, ali nita

se od toga ne rauna - po definiciji. Kad Izrael bombardira pale-

stinske izbjeglike logore - esto se ak ni pretvarajui kako je to

"odmazda" za neto - ili kad alje postrojbe u libanonska sela u

"antiteroristike" akcije gdje ubijaju i razaraju, ili kad otima brodo-

ve i alje stotine talaca u zarobljenike logore, gdje ih dri u groz-nim uvjetima - onda sve to skupa nije "terorizam". tovie, rijetke

glasove prosvjeda gromoglasno osuuju vjerni sljedbenici ispravne

linije, napadajui ih zbog "antisemitizma" i "dvostrukih mjerila", jer

se odbijaju pridruiti zboru hvalitelja "zemlje kojoj je stalo do ljud-

skog ivota" (Washington Post), ija "via moralna svrha" (Time)

uvijek izaziva strahopotovanje i pljesak, zemlje koja se, kako kau

njezini udivljeni pristae, "dri viega zakona, kako ga predstavljajunjezini novinari" (Walter Goodman)4.

Isto tako, nije terorizam kada paravojne snage, koje djeluju iz

amerikih vojnih uporita i koje je obuila CIA, bombardiraju ku-

banske hotele, potapaju ribarice i napadaju sovjetske brodove u

kubanskim lukama, truju usjeve i stoku, pokuavaju ubiti Castra

i tako dalje. Na vrhuncu toga djelovanja takve su se akcije poduzi-

male gotovo tjedan za tjednom.5Takvi i mnogi slini postupci ca-

ra i njegovih tienika nisu teme konferencija niti uenih svezaka.


10/249


a jo manje uzrujanih komentara i polemika u javnim glasilima i

strunim asopisima.

Mjerila to vrijede za cara i njegov dvor jedinstvena su u dva po-

gleda, meusobno tijesno povezana. Prvo, dok se teroristiki napa-

di na njih promatraju krajnje ozbiljno, to ak opravdava primjenunasilja "u samoobrani od buduih napada", vidjet emo da slini

ili ak tei teroristiki napadi na druge ne opravdavaju osvetu niti

preventivno djelovanje, no kad se izvedu, izazivaju bijes i strahovit

odgovor. Znaenje takvih teroristikih napada tako je neznatno da

o njima jedva da treba i izvijestiti - a nipoto ih se ne treba sjeati.

Pretpostavimo, na primjer, da libijsko mornariko pjeatvo napad-

ne tri amerika ratna broda u izraelskoj luci Haifi; pri tome jedanpotopi, a druga dva oteti, sluei se raketama istononjemake

proizvodnje. Ne treba spekulirati o tome kakva bi bila reakcija.

Okrenimo se sada stvarnome svijetu: 5. lipnja 1986. "junoafriko

mornariko pjeatvo napalo je tri ruska broda usidrena u luci Na-

mibeu na jugu Angole; jedan je brod potopljen". Pri tome su "se

sluili raketama izraelske proizvodnje 'Scorpion' /'Gabriel'/".6

Da je Sovjetski Savez na ovaj teroristiki napad na svoje tr-

govake brodove reagirao onako kako bi SAD uinile pod slinim

okolnostima - recimo, tako to bi bombardirao iz zraka Johan-

nesburg do potpuna unitenja - SAD bi vjerojatno ozbiljno raz-

miljale o nuklearnom udaru kao opravdanoj odmazdi protiv ko-

munistikoga avla. No u stvarnome svijetu, SSSR nije uope

odgovorio. Dogaaj se drao toliko beznaajnim da je ameriki ti-sak jedva i izvijestio o njemu.7

Zamislimo da je Kuba koncem 1976. napala Venezuelu u samo-

obrani od teroristikih napada, s nakanom uspostave "novoga po-

retka" u toj zemlji, ustrojena od elemenata pod kubanskim nad-

zorom. Pri tome bi pobili dvjesta Amerikanaca koji su popunjavali

sustav protuzrane obrane, granatama teko otetili ameriko ve-

leposlanstvo te ga na kraju zaposjeli i drali nekoliko dana zavrijeme osvajanja Caracasa, prekrivi time sporazum o primirju.8

Svrnimo pogled ponovno na zbiljski svijet: godine 1982. Izrael je

napao Libanon pod izlikom da titi Galileju od teroristikih napa-

da (pria je nainjena za potronju u Sjedinjenim Dravama, a u

zemlji se preutno priznavalo da je izmiljena), s nakanom uspo-

stave "novoga poretka", ustrojena od elemenata pod izraelskim na-

dzorom. Pri tome su pobili dvjesta sovjetskih dravljana koji supopunjavali sustav protuzrane obrane, granatirali sovjetsko vele-


11/249


poslanstvo te ga napokon zaposjeli i drali dva dana, dok su zapo-

sjedali zapadni Bejrut, krei time sporazum o primirju. O tim se

dogaajima u SAD izvjeivalo nemarno, izvan konteksta, bez po-

vijesne pozadine; kljune su se injenice preuivale ili ak nijeka-

le. Sreom, sovjetski je odgovor izostao. A da nije, ne bismo danasbili ovdje i razglabali o tome.

U stvarnome svijetu drimo da je samo po sebi razumljivo da

e Sovjetski Savez i druge zemlje koje su slubeno neprijatelji Sje-

dinjenih Drava (a veina je od njih bez obrane) stoiki podnositi

provokacije i nasilje koji bi izazvali gnjevnu reakciju - verbalnu i

oruanu - da su rtve car i njegov dvor.

Nevjerojatno licemjerje, to ga pokazuju navedeni i bezbrojni

drugi primjeri (o nekima emo govoriti poslije), nije ogranieno na

meunarodni terorizam. Spomenimo drugaiji sluaj! Saveznikim

sporazumima iz vremena Drugoga svjetskog rata nadzor nad dijelo-

vima Europe i Azije dodijeljen je pojedinim saveznikim silama, s

odreenim rokovima kada se saveznike snage trebaju povui iz

tih zemalja. Zgraanje nad sovjetskim postupcima u Istonoj Eu-ropi (koji su zaista bili grozni) bilo je veliko. No ti su postupci uve-

like oponaali ono to su Sjedinjene Amerike Drave uinile na

podrujima dodijeljenima pod zapadni nadzor prema ratnim spo-

razumima (Italija, Grka, Juna Koreja itd.) Osuivalo se sporost

sovjetskoga povlaenja iz sjevernog Irana, makar su SAD prekrile

svoje obveze iz ratnih sporazuma da e se povui iz Portugala, s

Islanda i Grenlanda te s drugih mjesta. To se opravdavalo time to"vojne okolnosti" ine povlaenje "neprobitanim", kako je Zdrueni

stoer Oruanih snaga SAD tvrdio, uz potporu amerikoga ministar-

stva vanjskih poslova. Ipak, nije bilo (i do danas nema) zgraanja

nad injenicom da su SAD stavile zapadnonjemaku izvjetajnu

slubu, usmjerenu protiv SSSR-a, pod zapovjednitvo Reinharda

Gehlena, koji je za nacistiki reim u Njemakoj vodio sline

operacije diljem Istone Europe. Nitko se nije javno zgraao nitizbog toga to je CIA slala svoje agente i materijalnu pomo ukrajin-

skim pronacistikim postrojbama sve do pedesetih godina XX.

stoljea, kao dio strategije "odbacivanja" (roll-back), to je opisano

u slubenom dokumentu NSC-68 iz travnja 1950.9Da su Sovjeti

1952. potpomagali pronacistiku vojsku koja se u Stjenjaku bori

protiv amerikih vlasti, odgovor bi bio malo drugaiji.10

Primjera je napretek. Jedan od najeklatantnijih je onaj koji se

obino nudi kao dokaz kako se komunistima ne moe vjerovati


12/249


da e se pridravati ugovorenih obveza: rije je o Parikom mirov-

nom sporazumu iz 1973., kojim je zavren Vijetnamski rat i neka

s njime povezana pitanja. Istina je da su SAD odmah objavile

kako se nee pridravati nijedne odredbe s toga komada papira

to su ga bile prisiljene potpisati; kako su poeli, tako su i nasta-

vili. Ameriki su mediji dotle, iskazujui prekomjerno sluganstvo,

prihvatile ameriku slubenu verziju sporazuma kao pravi tekst

- to je znailo krenje svih njegovih bitnih elemenata. Tako su

amerika krenja sporazuma bila "u skladu" sa sporazumom, dok

su komunistike reakcije na ta krenja dokazivale njihovu priro-

enu prijetvornost. Taj se primjer danas redovito navodi kao op-ravdanje to su Sjedinjene Drave odbile dogovorno politiko rje-

enje krize u Srednjoj Americi. Sve to pokazuje koliko je korisno

imati dobro voen propagandni sustav.11

Kao to smo ve primijetili, "meunarodni terorizam" (u speci-

finom, zapadnom znaenju) doao je u arite zanimanja vlade

Ronalda Reagana, im je on doao na vlast 1981.12Nije teko do-

kuiti razloge, premda su oni bili i ostaju neizrecivi u slubenomsustavu miljenja i izraavanja.

Reaganova je vlada imala tri glavna cilja i sva su postignuta sa

zavidnim uspjehom: 1) prijenos dobara od siromanih bogatima;

2) veliko jaanje dravnoga sektora u gospodarstvu na tradicional-

ni nain, narudbama Pentagona, ime se postie da puanstvo

financira visokotehnoloku industriju koja proizvodi visokoteh-

noloki otpad za zajameno dravno trite te time pridonosi pro-

gramu javnog subvencioniranja privatnoga profita, a sve se to zove

"slobodno poduzetnitvo"; 3) znatno pojaavanje amerikih inter-

vencija, subverzija i meunarodnog terorizma (u doslovnom smi-

slu). Takvi se politiki ciljevi ne mogu predstaviti javnosti onako

kako su zamiljeni. Mogu se primijeniti samo ako je stanovnitvo

dovoljno zastraeno udovitima protiv kojih se moramo braniti.

Uobiajeno orue jest pozivanje na ugrozu koja dolazi od neega

to je Predsjednik zvao "monolitnom i bezdunom urotom" koja tei

osvojiti svijet. To je bio predsjednik Kennedy, koji je tako govorio

poinjui ostvarivati plan slian opisanom13. Predsjednik Reagan

je to zvao "carstvom zla". No sueliti se sa samim carstvom bilo bi

opasno. Puno se sigurnije boriti protiv bespomonih neprijatelja,

obiljeenih da su bliski saveznici carstva zla. To se pak lijepo uklapau treu toku na Reaganovu popisu prioriteta, kojom se bavio uglav-

nom iz drugaijih razloga: osigurati "red i stabilnost" u posjedima


13/249


to ih Washington ima diljem svijeta. "Terorizam" prikladno oda-

branih gusara, ili neprijatelja kao to su nikaragvanski ili salvador-

ski seljaci koji se usuuju braniti protiv napada meunarodnoga

terorizma - to su znatno lake mete. Kad propagandni stroj dobro

funkcionira, moe ih se iskoristiti za izazivanje eljenoga straha imobilizacije masa u domaem stanovnitvu.

U tom je kontekstu "meunarodni terorizam" zamijenio ljudska

prava na mjestu "due amerike vanjske politike" osamdesetih go-

dina. Ljudska su prava, inae, dosegnula taj poloaj kao dio kam-

panje za vraanje na staro znatno poboljanoga moralnog i inte-

lektualnog ozraja ezdesetih (to se zvalo "vijetnamski sindrom").

Time se takoer eljelo prevladati stranu "krizu demokracije"

koja je nastala u istome kontekstu time to su se znatni dijelovi

puanstva organizirali radi politike akcije, ugroavajui time su-

stav u kojem elita odluuje, a javnost potvruje njezine odluke -

to se u zapadnom politikom argonu zove "demokracija"14.

Dalje u se baviti meunarodnim terorizmom u stvarnome

svijetu, stavljajui teite prvenstveno na Sredozemlje. "Bliskois-tono-sredozemni" terorizam su za najzanimljiviju medijsku temu

godine 1985. odabrali urednici novina, radija i televizije (veinom

Amerikanci) to ih je intervjuirao Associated Press. Anketa je

provedena prije teroristikih napada na zrane luke u Rimu i

Beu u prosincu; da je provedena nakon toga, to bi vjerojatno uk-

lonilo i posljednje sumnje.15Poetkom 1986. je zabrinutost zbog

"bliskoistono-sredozemnog" terorizma dosegnula vrhunac groz-nice, to je za posljedicu imalo ameriko bombardiranje Libije u

travnju 1986. Slubena je verzija da je ovaj hrabri in, usmjeren

protiv glavnoga poinitelja teroristikih nedjela u svijetu, postigao

uspjeh. Gadafi i drugi najvei zloinci sada se skrivaju u svojim

bunkerima; pripitomio ih je odvani branitelj ljudskih prava i do-

stojanstva. No usprkos ovoj velikoj pobjedi nad silama mraka, pi-

tanje terorizma koji dolazi iz islamskoga svijeta i pravilan odgovordemokratskih zemalja na to, kako bi se obranile vrijednosti civili-

ziranog drutva, i dalje ostaje glavna tema za zabrinutost i raspra-

vu, kako to pokazuju mnogobrojne knjige, konferencije, lanci i

komentari u novinama i na televiziji itd. Koliko god se to ticalo bilo

iroke bilo elitne javnosti, rasprava se strogo pridrava naela to

smo ih upravo objavili: pozornost je usmjerena samo na terorizam

lupea, a ne cara i njegovih tienika; na njihove zloine, ne nanae. Ja pak neu biti toliko pristojan.


14/249

Uvod (2002.)

Posljedice teroristikoga napada izvedenog 11. rujna 2001. toliko

su snane da taj dogaaj vie ne treba nazivati ni datirati kao to

je upravo uinjeno: "9/11" je dovoljno. iroko je prihvaeno kako

je svijet uao u novo doba, u kojemu e sve biti drugaije, u "dobaterora". Nema sumnje, 9/11 ima i zadrat e istaknuto mjesto u

analima terorizma, no trebali bismo dobro promisliti zato je tome

tako. Svatko tko je upoznat sa starijom i suvremenom povijeu

zna kako razlog, naalost, nije veliina zloina nego izbor nedunih

rtava. Kakve e biti posljedice toga dogaaja uvelike ovisi o tome

kako e bogati i moni protumaiti ovaj dramatini dokaz kako

ni oni vie nisu nedodirljivi, da se i njima mogu dogoditi gubitci

poput onih to ih oni rutinski nanose drugima. Posljedice e ovisiti

i o tome kako e bogati i moni reagirati.

U svezi s time, korisno je uzeti u obzir nekoliko injenica: 1.

"doba terora" nije dolo neoekivano; 2. "rat protiv terora", objav-

ljen 11. rujna, nije nikakva novost. Nain na koji se taj rat vodio

u nedavnoj prolosti moe nas pouiti kako e se voditi danas isutra.

to se tie prvoga, iako se mora priznati kako nitko nije mo-

gao tono predvidjeti to e se dogoditi 11. rujna, ve se neko

vrijeme shvaa da e, uz pomo suvremene tehnike, razvijeni svi-

jet izgubiti dosadanji gotovo posvemanji monopol na uporabu

sile. Dobrano prije 11. rujna uoeno je kako "... dobro planirana

akcija krijumarenja (oruja za masovno unitavanje) u SjedinjeneAmerike Drave ima najmanje 90% izgleda na uspjeh".1 Meu

razmatranim su ugrozama bile "male atomske bombe", "prljave

bombe" i razliite vrste biolokog oruja. Za izvoenje akcije ne

bi trebala neka izuzetna tehnika vjetina niti organizacija. tovi-

e, moglo bi biti teko otkriti izvor terora, te dakle jo tee boriti

se protiv njega. Devet mjeseci nakon 11. 9. 2001. i masovnoga

straha od bedrenice (tu su ugrozu mnogi analitiari drali jo stra

nijom2), FBI (Savezni istrani ured - savezna policijska i protuo-


15/249


bavjetajna sluba SAD) je izvijestio kako i dalje ima tek indicije

o tome tko je zamislio i isplanirao napade izvedene 11. rujna. U

biti, to su isti oni kojima su ti zloini pripisani smjesta, prije jed-

ne od najveih meunarodnih istraga u povijesti - koja je ipak do-

nijela vrlo malo podataka, kako i sam FBI priznaje. Istodobno stime, FBI nije mogao izvijestiti o uspjehu u otkrivanju krivaca za

zastraivanje bedrenicom, makar je izvor otkriven u dravnim, sa-

veznim laboratorijima u SAD. Tako je usprkos golemim sredstvi-

ma posveenim toj istrazi.

Glede toke 2, valja se prisjetiti kako George W. Bush 11. rujna

nije objavio "rat protiv terora", nego ga je ponovno objavio. Obja-

vila ga je dvadeset godina prije toga vlada Reagana i Busha I.,sa slinom retorikom i uglavnom istim osobama na kljunim

poloajima. Oni su tada obeavali da e "izrezati tumore" koji

nas "vraaju barbarstvu u nae moderno doba". Otkrili su dva

glavna sredita odakle dolazi "zlo terorizma": Srednju Ameriku i

bliskoistono-sredozemno podruje. Njihova kampanja za iskor-

jenjivanje poasti u tim dvjema regijama bila je visoko na ameri-

kom popisu prioriteta u osamdesetim godinama XX. stoljea. Usluaju Srednje Amerike kampanje su brzo dovele do mobilizacije

javnosti bez presedana po svojoj naravi. Duboko ukorijenjeno u

matici amerikoga drutva, takvo je nastojanje poduzetim akcija-

ma zadobilo novu snagu. Za vrijeme amerikih ratova u Indokini -

ba kao i kod prijanjih zapadnih pohoda po svijetu - nalo se ak

i onih koji su pomiljali poi ivjeti u tamonja sela kako bi po-

mogli rtvama te svojom nazonou dali domaem puanstvu bar

neku minimalnu zatitu od stranih osvajaa i njihovih domaih

pomagaa. Postoji velika literatura o "ratu protiv terora" Reaga-

nove vlade. Ti su tekstovi pronali mjesto u pukim pokretima

koji su se nastojali suprotstaviti meunarodnom dravnom tero-

rizmu, makar ih se ne smije gotovo ni spomenuti u javnim glasili-

ma glavne struje - pod geslom da samo zloini to ih ine drugizasluuju pozornost i izazivaju strasnu osudu. Veina teksta koji

slijedi potjee iz onoga to sam osamdesetih godina XX. stoljea

pisao o toj temi3i ima, vjerujem, veliku vanost za ono to nas tek

oekuje.

Washington je za svoju bazu za borbu protiv poasti u Srednjoj

Americi odabrao Honduras. Ameriki dunosnik koji je bio na

vodeem poloaju za najkrvavijih godina jest veleposlanik JohnNegroponte. Njega je godine 2001. George Bush II. imenovao da


16/249

Uvod 15

u Ujedinjenim narodima vodi diplomatsku sastavnicu ponovno

objavljenoga "rata protiv terora". Reaganov posebni izaslanik za

Bliski istok u razdoblju kad je tamo palo najvie nevinih rtava

bio je ministar obrane Donald Rumsfeld. On danas vodi vojnu sa-

stavnicu kampanje. Ostali vodei planeri u Washingtonu takoersu donijeli u novi "rat protiv terora" dragocjeno iskustvo to su ga

stekli u njegovoj prvoj fazi.

U objema je regijama Reaganova vlada poinila teroristike na-

pade s mnotvom rtava. rtava je bilo daleko vie nego od svega

onoga protiv ega su se navodno borili. Na Bliskom istoku se naj-

gori zloini i veina rtava mogu pripisati Sjedinjenim Dravama

i njihovim klijentima na terenu. Oni su posvuda za sobom ostavi-li trag krvoprolia i razaranja, osobito u unitenim drutvima Li-

banona i podruja pod izraelskom vojnom okupacijom. Srednja

je Amerika pretrpjela jo goru katastrofu pod teroristikim za-

povjednicima u Washingtonu i njihovim domaim poslunicima.

Jedan od ciljeva bila je drava Nikaragva. Ona se drala onoga

to zahtijevaju lijepe rijei meunarodnoga prava kad je neka

zemlja napadnuta: obratila se meunarodnim forumima. Meu-narodni sud je presudio u korist Nikaragve, odredivi kako su

Sjedinjene Drave krive zbog "nezakonite uporabe sile" i povrede

meunarodnih sporazuma. Sud je odredio SAD da prekinu me-

unarodne teroristike zloine i plate znatnu ratnu odtetu. SAD

su s prijezirom odbile takvu presudu. Slubeno je tumaenje bilo

da, ako se druge drave ve ne slau sa SAD, onda one same tre-

baju odluiti to je u njihovu "unutarnjem djelokrugu"; u ovom je

to sluaju bio teroristiki rat protiv Nikaragve. Uz potporu obiju

glavnih stranaka, amerika je vlada odmah pojaala ritam zloina.

Nikaragva se poalila Vijeu sigurnosti Ujedinjenih naroda, gdje

su SAD svojim vetom sprijeile donoenje rezolucije kojom bi

se poduprla odluka Meunarodnoga suda te pozvalo sve drave

na potivanje meunarodnoga prava. U Opoj skuptini UN

SAD su takoer same (uz jo jedan ili dva glasa klijentskih dr-

ava) glasovale protiv slinih rezolucija. Sjedinjene Amerike Dr-

ave su pojaale napade, ometajui time nastojanje predsjednika

srednjoamerikih drava da se pregovorima postigne mirno rje-

enje. Kad je nikaragvansko stanovnitvo napokon popustilo pod

pritiskom, ameriki tisak nije skrivao svoje oduevljenje (premda

u isti mah priznajui kakve su se teroristike metode upotreblja-vale). Novine su izvijestile svijet kako su Amerikanci "Sjedinjeni u


17/249


radosti" zbog te "Amerike pobjede u potenoj igri" (naslovi u New

York Timesu).

Drugdje u Srednjoj Americi narod nije imao vojske koja bi ga

titila. Zloini su stoga bili jo uasniji i rtava znatno vie nego u

Nikaragvi - a tamo je ve bilo vie nego strano. Poinitelji su bilesnage to su ih naoruale, opremile i obuile SAD i drave koje su

se pridruile amerikoj meunarodnoj teroristikoj mrei. Voeni

s neopisivim barbarstvom i brutalnou, ameriki ratovi su u opu-

stoenim zemljama Srednje Amerike ostavili za sobom oko dvjesta

tisua mrtvih i milijune prognanika, izbjeglica i ratne siroadi.

Jedan od glavnih ciljeva "rata protiv terora" bila je Katolika crkva,

koja je poinila teak grijeh. Napustivi svoju tradicionalnu ulogusluenja bogatima i monima, Crkva se uglavnom odluila "dati

prvenstvo siromasima". Sveenici, redovnice i vjernici laici nasto-

jali su organizirati narod koji je ivio u bijedi kako bi ljudi uinili

neto za sebe. Stoga su u oima Washingtona postali "komunisti",

koje treba istrijebiti. Vie je od simbolike to to je desetljee zloina

poelo ubojstvom konzervativnoga nadbiskupa koji je bio postao

"glas onih koji nemaju glasa", a zavrilo okrutnim ubijanjem e-storice vodeih isusovaca intelektualaca. U oba sluaja ubojstva

su poinili omiljeni tienici Washingtona. Dogaaji su meu od-

govornima pobudili slabo zanimanje. Malo tko ak zna i imena

ubijenih intelektualaca, to je u dramatinoj suprotnosti s disiden-

tima u neprijateljskim dravama. Moemo zamisliti kakva bi bila

reakcija kada takvi ne bi bili samo strpani u zatvore ili prognani,

nego bi im prosule mozak elitne snage to ih je Kremlj obuio i na-

oruao, ime bi se zaokruio popis groznih zloina.

Osnovne su injenice jasne. "kola dviju Amerika" s ponosom

je objavila kako je "teologija osloboenja (...) poraena uz pomo

amerike vojske", zahvaljujui uvelike obuci koju je ta vojska da-

vala vojnim asnicima ovisnih drava.

"Amerika pobjeda u potenoj borbi" nije za sobom ostavila tragsamo od iznakaenih trupala i unitenih ivota, nego je uzrokovala

i ekoloku katastrofu. Poto su SAD 1990. ponovno preuzele vlast

u njoj, Nikaragva se srozala na razinu najsiromanije zemlje u za-

padnoj hemisferi nakon Haitija. On je pak, ne sluajno, bio itavo

stoljee glavnim ciljem amerikih intervencija i nasilja, a sada s

Kubom dijeli ast izdravanja unitavajueg amerikog embarga.

Drugdje u regiji:


18/249

Uvod 17

Neoliberalne mjere ekonomske politike, kao to su ukidanje sub-

vencija cijena osnovnih proizvoda i poveavanje poreza na pro-

met, pogorale su stanje siromanih slojeva, dre Ujedinjeni na-

rodi. Godinja socijalna potronja u etirima suom pogoenim

zemljama Srednje Amerike iznosi stotinu dolara po glavi - jed-na estina latinskoamerikoga prosjeka /koji je ve sramotno

nizak/. Statistiki podatci prikupljeni za godinji sastanak Or-

ganizacije za prehranu i poljoprivredu UN (FAO), koji se ovoga

tjedna /11. lipnja 2002./ odrava u Rimu pokazuje kako je brj

ljudi koji u Srednjoj Americi pate od kronine pothranjenosti

porastao tijekom prologa desetljea gotovo za treinu - od pet

na 6,4 milijuna od ukupno 28 milijuna stanovnika.4

Specijalizirane agencije UN pokuavaju neto uiniti, "no bez

djelotvorne zemljine reforme takve mjere imaju tek ogranien ui-

nak". Puke organizacije koje bi mogle dovesti do agrarne refor-

me i drugih mjera od kojih bi koristi imala siromana veina sta-

novnitva u biti su unitene "ratom protiv terora" to ga je vodio

Washington. Uvedena je formalna demokracija, no to se uglavnom

dojmilo tek ideologa. Ispitivanja javnog miljenja diljem zapadne

hemisfere pokazuju kako povjerenje u demokraciju stalno pada,

djelomice zato to je unitena drutvena osnovica za pravu demo-

kraciju, a djelomice najvjerojatnije zato to je uspostava formalne

demokracije bila popraena neoliberalnom makroekonomskom

politikom koja suava prostor za sudjelovanje u demokraciji.U svom pregledu programa "donoenja demokracije u Latinsku

Ameriku", Thomas Carothers, koji je sudjelovao u "demokratiza-

cijskim" projektima Reaganove vlade, zakljuuje kako je takva po-

litika bila "dobronamjerna", ali je "zavrila neuspjehom" osobite

sustavne vrste. Gdje je Washington imao najmanje utjecaja - na

junom vrhu kontinenta - uspjesi su bili najvei, unato nastojanji-

ma Reaganove vlade da ih sprijei. Gdje je utjecaj Washingtona bionajjai, bilo je najmanje uspjeha. Razlog je, zakljuuje Carothers,

to je Washington nastojao odrati "osnovni poredak (...) podosta

nedemokratskih drutava" te izbjei "populistike promjene (...)

neizbjeno traei tek ograniene demokratske promjene od vrha

prema dolje koje ne remete tradicionalne strukture moi, s kojima

su Sjedinjene Drave tradicionalno povezane". On odbacuje "libe-

ralnu kritiku" toga pristupa zbog njegove "trajne slabe toke": nenudi nikakvu alternativu. Mogunost doputanja narodima da u


19/249


znatnijoj mjeri sudjeluju u upravljanju vlastitim poslovima jedno-

stavno nije na dnevnom redu.5

U vladajuoj kulturi terorizma, zloini "rata protiv terora" i

poraa izazivaju malo artikuliranih zamjerki, izuzmemo li takti-

ka promiljanja. O injenicama obilato izvjeuju organizacije zazatitu ljudskih prava, crkvene skupine i drugi, katkad ak i ti-

sak. No na sve se to uglavnom sramotno odmahuje rukom, a zlo-

ini se opravdavaju. Sve nas to ne ui nita o "ratu protiv terora".

Vei je dio prie izrezan iz povijesti, pa ak i pozdravljen kao

"nadahnue za pobjedu demokracije u naem vremenu" (New Re-

public). Kad su ugroza stvarne demokracije i oajniki potrebne

reforme uguene u krvi, podruje se vratilo u mrak prijanjih go-dina, kad je golema veina ljudi patila teko, ali u tiini, dok su

se strani ulagai i "tradicionalne strukture moi s kojima su Sje-

dinjene Drave ve dugo povezane" bogatili.

Reakcija ima smisla ako se drimo prevladavajue pretpostavke

da su rtve "samo stvari" iji ivoti "nemaju vrijednosti" - da posudi-

mo Hegelov elegantni termin za nie slojeve. Pokuaju li "dii glave",

treba ih smrviti meunarodnim terorizmom, koji emo odlikovati

kao plemenitu stvar. Nastave li pak patiti u tiini, njihovu se bijedu

moe zanemariti. Iz povijesti se malo koja pouka moe izvui tako

kristalno jasno.

Dok je Srednja Amerika devedesetih godina nestala iz javnosti,

teror je drugdje ostao visoko na popisu prioriteta. Pobijedivi teo-

logiju osloboenja, amerika je vojska poslana na nove zadatke.U zapadnoj su hemisferi Haiti i Kolumbija uli u arite zanima-

nja. Kao i prije, SAD su 80-ih godina obilno podupirale dravno

nasilje. Ali novi su se problemi pojavili 1990., kad je - na ope

iznenaenje - prve demokratske izbore na Haitiju dobio sveenik

populist. Iznenaenje je nastalo uglavnom zbog zanemarivanja

velikoga pukoga gibanja u slamovima i na selu. Demokratska je

vlada brzo oborena vojnim prevratom. Hunta se odmah vratila kr-vavom teroru kako bi unitila puke organizacije, sve to uz preut-

nu potporu Busha I. i Clintona. Izabrani je predsjednik na koncu

vraen na vlast, ali uz uvjet pridravanja estoke neoliberalne po-

litike, koju je zastupao kandidat s amerikom potporom, koji je

na izborima 1990. dobio tek 14% glasova. Haiti je potonuo u jo

dublju bijedu, a Washington je opet pobrao lovorike zbog svoje

posveenosti slobodi, pravdi i demokraciji.Znatno je vea vanost amerike politike prema Kolumbiji. Ta-


20/249

Uvod 19

mo su grozni dotadanji zloini dosegnuli vrhunac devedesetih. Ko-

lumbija je postala najvea primateljica amerike pomoi u oruju

i vojnoj obuci u zapadnoj hemisferi, u skladu s prevladavajuim

obrascem. Krajem desetljea dnevno se u toj zemlji dogaalo de-

setak politikih ubojstava (kolumbijske humanitarne organizacijetvrde da se taj broj odonda udvostruio). Broj nestalih osoba po-

peo se na dva milijuna; godinje ih nestane oko trista tisua i taj

broj neprestance raste. State Department i Korporacija "RAND"

(istraivaki zavod Ratnog zrakoplovstva SAD) slau se s nevladi-

nim udrugama da se oko 75-80% rtava moe pripisati vojsci i pa-

ravojnim skupinama. Te su skupine tako blisko povezane s voj-

skom da ih "Human Rights Watch" (bivi "Helsinki Watch") naziva"estom divizijom" (kolumbijska vojska ima pet divizija). Ukupni

broj rtava svih est divizija ostao je manje-vie stalan tijekom

cijelog desetljea, no sve su vie ubijale paravojne skupine, a sve

manje sama vojska. Teror se time privatizirao. Slian smo razvoj

vidjeli posljednjih godina i u Srbiji, Indoneziji i drugim teroris-

tikim dravama, koje trae nain kako e "uvjerljivo" zanijekati

svoje zloine. Sjedinjene Drave se slue slinom taktikom: priva-

tizirale su i obuku i njezinu primjenu, kao npr. u operacijama ke-

mijskog ratovanja ("raskuivanje") koje su imale katastrofalne po-

sljedice na poljodjelsko drutvo, pod izlikom bespotednog rata

protiv droge.6Takve se djelatnosti sve vie prenose privatnim tvr-

tkama (MPRI, Dyncorps), koje financira Washington i zapoljavaju

amerike vojne asnike. To je zgodno sredstvo za izbjegavanje ono-ga minimalnog nadzora to ga Kongres obavlja nad amerikom

izravnom angairanou u dravnom terorizmu.

Dok su se rtve gomilale, 1999. je Kolumbija postala najveom

primateljicom amerike vojne pomoi na svijetu (izuzmemo li vjene

- Izrael i Egipat), potisnuvi s toga mjesta Tursku. Turska je stra-

teki smjetena amerika saveznica, koja vojnu pomo i obuku od

SAD prima jo od 40-ih godina. No pomo je naglo poveana sre-dinom 80-ih, upravo kad je Turska pokrenula protupobunjeniku

kampanju, usmjerenu protiv svojega strano potlaenog kurdskog

stanovnitva. Dravno-teroristike operacije pojaale su se 90-ih,

kad su tamo poinjeni zloini uli meu najgore u tom i inae

stranom desetljeu. Vojne operacije, izvedene neopisivo barbar-

ski, praene masovnim muenjem, imale su za uinak milijune lju-

di raseljene iz unitenih krajeva te desetke tisua poginulih. Preo-stalo puanstvo je praktiki utamnieno te su mu uskraena ak


21/249


i najosnovnija prava.7Kako je jaao dravni teror, tako su i SAD

pojaavale svoju potporu zloinu. Clinton je Turskoj pribavio 80%

njezina oruja. Izvoz oruja iz SAD u Tursku u 1997. je premaio

koliinu za itava Hladnog rata, zajedno s razdobljem pohoda na

Kurde do te godine.8

Zanimljivo je to u objanjavanju "druge faze rata protiv terora"

vrlo nedavna i vrlo relevantna povijest ne dobiva nikakvu pozor-

nost. Takoer, ini se da nitko ne tare glavu to tu drugu fazu vo-

di upravo zemlja koju su najvie meunarodne vlasti osudile zbog

meunarodnog terorizma, niti to "koalicija pravednih" ujedinjuje

znatan broj teroristikih drava, meu kojima su Rusija i Kina,

koje su se rado pridruile, kako bi tako od vodee svjetske velesi-le, koja tvrdi kako se bori da bi iskorijenila zlo iz svijeta, dobile

odobrenje za vlastite teroristike aktivnosti. Nitko se ne udi to

obrana Kabula od terora prelazi iz ruku jedne teroristike drave

(Britanije) u ruke druge (Turske), koja je to zasluila svojim "pozi-

tivnim iskustvom" u suzbijanju terorizma - kako tvrde ameriko

ministarstvo vanjskih poslova i tisak. Turska je postala "kljuna sa-

veznica u novom ratu Washingtona protiv terorizma", kako tumaistudija Brookingsove ustanove. Ona se posljednjih godina "borila

protiv teroristikog nasilja", pa je "stoga u jedinstvenu poloaju su-

djelovati u novom svjetskom nastojanju da se ukloni ta ugroza".9

Kako pokazuje nekoliko navedenih primjera (a ima ih znatno

vie), uloga Washingtona u meunarodnom dravnom terorizmu

nastavila se bez vidljiva prekida izmeu dviju faza "rata protiv te-rora", ukljuivi i reakciju na njega.

Ba kao to se moe rei i za itavu prvu fazu "rata protiv tero-

ra", o novijim pothvatima meunarodnoga terorizma s dravnom

potporom postoje velike koliine informacija. Prikupljaju ih i alju

velike organizacije za zatitu ljudskih prava, no to se ne trai, za

razliku od onih koje se daju ideoloki iskoristiti. Stoga se injeni-

ce ignoriraju ili, ako to nije mogue, na njih se odmahuje rukomkao na male i nehotine pogreke, sitna skretanja s pravednoga

puta. Izvedba je bila osobito uspjena 90-ih, kad je bilo nuno po-

tisnuti vijesti o ulozi SAD i njihovih saveznika u Turksoj, Kolum-

biji, Istonom Timoru, Bliskom istoku i drugdje. Istodobno se

Washington hvalio zbog ulaska u "plemenitu fazu" svoje vanjske

politike. Njezinim tvorcima oko glava je zasjao "svetokrug" dok su

"elnici idealistikoga Novoga svijeta krenuli unititi neovjenost"prvi put u ljudskoj povijesti, posveeni "naelima i vrijednostima",


22/249

Uvod 21

strasno titei ljudska prava i slobodu. To to je takva rijeka ne-

istina mogla nesmetano tei, samo je po sebi veliko postignue. No

to to su isti ti "sveci" sudjelovali u nekim od najuasnijih zloina

poinjenih u tom desetljeu - to bi doista uutkalo i samog Jona-

thana Swifta!10

Uspjeh prve faze "rata protiv terora" u Srednjoj Americi odra-

zio se i u drugom podruju od posebnog interesa, u bliskoistono-

sredozemnoj regiji. U Libanonu su palestinski izbjeglice smrvljeni

teroristikim operacijama s potporom SAD, a libanonsko je

drutvo pretrpjelo jo jednu traumu. Dvadeset tisua ljudi je po-

bijeno za izraelskoga pohoda na Libanon 1982. Mnogi su jo stra-dali od izraelske vojske i njezinih plaenika u zaposjednutom Li-

banonu u godinama to su slijedile. To se nastavilo tijekom 90-ih,

kad su povremeni izraelski upadi u Libanon istjerali stotine tisua

ljudi iz njihovih domova i pobili stotine. Prema podacima libanon-

ske vlade, za izraelske je najezde 1982. smrtno stradalo 25 tisua

ljudi. Rijetko je bilo uvjerljive izlike samoobrane, kako priznaju

i same izraelske vlasti (izuzevi promidbu za ameriko trite).Potpora SAD itavo je vrijeme bila dosljedna i odsudno vana.

Na podrujima pod izraelskom okupacijom teror i represija se

pojaavaju od osamdesetih godina do danas. Izrael je na okupira-

nim podrujima sprijeio razvoj, preoteo najbolju zemlju i vei dio

prirodnih izvora te je ustrojavao nove idovske naseobine na takav

nain da domae puanstvo ostane izolirano i bespomono. Izrael-

ski planovi i programi presudno su ovisili o vojnoj, gospodarskoj,diplomatskoj i ideolokoj potpori Sjedinjenih Drava.

U ranim je danima tridesetpetogodinje vojne okupacije Moe

Dajan - inae jedan od izraelskih elnika s najvie suosjeanja za

palestinske patnje - predloio svojim kolegama u Vladi da bi Izrael

trebao rei Palestincima kako e "ivjeti kao psi, pa stoga moe

slobodno otii tko god to eli".11Kao u mnogim slinim pothvati-

ma, vrhunac okupacije bilo je poniavanjeArabuima (ekvivalent

izraza poput "crnine", "nigeri"). Njih se moralo pouiti neka "ne

diu glave" (uobiajeni izraelski izraz). Dvadeset godina poslije to-

ga, za jedne od provala nasilja naseljenika i izraelske vojske pro-

tiv Palestinaca, politolog Joram Peri je jetko primijetio kako su

tri etvrt milijuna mladih Izraelaca za sluenja vojnog roka nauili

"kako zadaa vojske nije samo braniti zemlju od stranih vojski nabojnom polju, nego oduzimati prava nedunim ljudima i razarati

im domove samo zato to suArabuimi koji ive na podrujima


23/249


to ih je Bog nama obeao". Onda e "dvonone zvijeri" (izraz

izraelskoga premijera Menahema Begina) moi jedino "teturati kao

drogirani ohari u boci" (izraz naelnika glavnoga stoera Rafaela

Ejtana). Ejtanov nadreeni Arijel aron, tek to se vratio iz poho-

da na Libanon i pokolja u Sabri i atili, predloio je da bi ses prosvjednicima najbolje moglo izii na kraj tako da im se "od-

sijeku testisi". Vodei hebrejski listovi donijeli su "podrobne pri-

kaze teroristikih napada /to su ih poinili izraelska vojska i na-

seljenici/ na osvojenim podrujima". Premijeru Beginu su na te

lanke skrenuli pozornost istaknuti politiari, meu njima i neki

ratoborni. Meu time su i opisi rutinskih poniavanja, kao to je

natjerivanjeArabuima da mokre i izbacuju izmet jedni po dru-gima, puze po zemlji viui "ivio Izrael!" ili liu zemlju. Na Dan

holokausta moraju po svojim rukama ispisivati brojke "u znak

sjeanja na idove koji su pobijeni u koncentracijskim logorima".

Vei dio Izraelaca sablaznio se nad takvim zlodjelima, ali su se ona

ipak opetovala za aronova pohoda u travnju 2002.

Uvaeni borac za ljudska prava i pravni strunjak Rada eha-da napisao je prije dvadeset godina kako za Palestince koji ive

pod okupacijom ima malo mogunosti izbora: "ivei tako, morate

se stalno odupirati dvjema napastima: ili se prepustiti tupom,

nijemom oaju, kako ele vai tamniari, ili izludjeti od mrnje pre-

ma svojim tamniarima i samom sebi". Jedina je alternativa postati

jedan odsamidina,koji nijemo podnose sve, nadzirui svoj bijes.

Jedan od najpoznatijih izraelskih knjievnika Boaz Evron ova-ko je opisao tehniku okupacije: "Treba ih drati na kratkoj uzici"

i uvijek paziti neka "znaju da im je bi iznad glave". To je bolje od

pokolja, jer to onda civilizirani ljudi "mogu mirno prihvatiti", pi-

tajui: "to je tu tako strano? Zar je netko ubijen?"

Evronov sarkazam tono pogaa bit stvari. Tonost njegova

prikaza stvari pokazala se vie puta, a vrlo otro u travnju 2002.,

kad je najnoviji aronov ratni zloin proizraelski lobi zgodno preo-brazio u dokaz kako - izvan SAD - svijetom vlada neiskorjenjivi an-

tisemitizam. Dokaz za to je to su se rani strahovi da se dogodio

golemi pokolj pokazali neopravdanima. Dogodilo se samo to da

je razoren izbjegliki logor Denin, stari grad Nablus, kulturni cen-

tar i druge graanske ustanove u Ramalahu. Uz to samo jo opsce-

no poniavanje ljudi na ve uobiajeni nain, brutalno kolektivno

kanjavanje stotina tisua nevinih ljudi i druge takve sitnice, kakveobrazovani Amerikanci i mnogi Izraelci mogu "mirno prihvatiti". Na-


24/249

Uvod 23

ravno, samo bi kakav histerian antiiraki rasist mogao prigovarati

kad bi snage Sadama Huseina takvo to izvodile u Izraelu ili SAD.

Pojedinani sluajevi esto otkrivaju prevladavajui pristup te-

rorizmu jasnije nego opa slika. Teko je pronai ivlji i trajniji

simbol "zlog sjemena terorizma" no to je brutalno umorstvo Ame-rikanca Leona Klinghoffera, invalida u kolicima. Bilo je to za otmice

brodaAchille Laurou listopadu 1985. Ubojstvo ni na koji nain ne

opravdava to to je otmica bila osveta za izraelsko bombardiranje

Tunisa (s amerikom potporom), izvedeno samo tjedan prije toga;

tom je prigodom ubijeno sedamdeset pet Tuniana i Palestinaca,

bez uvjerljive izlike. Reakcije su bile sasvim drugaije kad su bri-

tanski novinari u izbjeglikom logoru Deninu nakon aronova na-

pada otkrili "spljotene ostatke invalidskih kolica". "Kolica su bila

posve skrena, spljotena kao u crtanom filmu", stajalo je u njiho-

vu izvjeu. I dalje: "Usred tih ostataka stajala je slomljena bijela

zastava". Palestinac Kemal Zugajer, invalid, "ustrijeljen je dok je po-

kuavao u kolicima pobjei cestom. Izraelski je tenk zacijelo preao

preko njegova tijela, jer kad ga je /prijatelj/ pronaao, nedostajala jejedna ruka i obje noge, a lice mu je, kae, bilo prepolovljeno".12ini

se da to nije zasluivalo ak ni biti zabiljeeno u amerikim mediji-

ma. A da su javna glasila o tome i izvijestila, to bi se zanijekalo

i na onoga tko bi to objavilo sasula hrpa optuaba za antisemiti-

zam, to bi vjerojatno dovelo do isprika i demantija. Ako bi i bio

priznat, zloin bi se omalovaio kao nehotina pogreka tijekom

inae opravdane odmazde - sasvim razliito nego u sluaju rtve naAchillu Lauru.Tako Kemal Zugajer nee ui u anale svjetskog tero-

rizma zajedno s Leonom Klinghofferom.

Postoji obilje takvih primjera. Amerike saveznike valja razliko-

vati odArabuima, koje oni gnjetu svojim izmama. Ba kao to

je, openitije, za dugih stoljea trebalo razlikovati prave ljude od

"obinih stvari" - robova.

Bivi ef izraelske vojne izvjetajne slube lomo Gazit bio jeza ranih godina okupacije visoki dunosnik vojne uprave okupira-

nih podruja. On je okupaciju 1985. opisao kao "potpuni uspjeh".

Stanovnitvo ne ini potekoe. Postali su samidin koji ne diu

glave. Glavni je cilj postignut: "sprijeiti stanovnike podruja da

sudjeluju u odreivanju politike budunosti podruja" ili da "se

smatraju partnerima s Izraelom". Iz toga je slijedila "potpuna za-

brana bilo kakvih politikih organizacija, jer je svakome jasno dabi, kad bi politika aktivnost i organizacije bili doputeni, njihovi


25/249


elnici mogli postati sudionici u politikim poslovima". Isti nain

razmiljanja i postupanja iziskivao je "razaranje svake inicijative

i svakog nastojanja stanovnika podruja da postanu pregovaraki

kanal ili sredstvo za palestinsko arapsko vodstvo izvan podruja".

Temeljno je naelo godine 1972. ovako formulirao tada istaknutiizraelski diplomat, a poslije predsjednik Izraela Haim Hercog: "Ja

ne oduzimam Palestincima pravo na stajalite ili miljenje o bilo

kojem pitanju (...) No nipoto ih nisam spreman na bilo koji nain

priznati partnerima glede zemlje to je posveena rukama nae na-

cije ve tisuama godina. Naime, za idove na toj zemlji ne moe

biti nikakvih partnera."13

Za izraelske pokrovitelje, problemi nastaju tek kad drogiraneohare "obuzme mrnja" toliko da podignu glave te se ak okrenu

protiv svojih tamniara. U tom je sluaju kazna stroga, esto krajnje

brutalna i uvijek izvedena bezobrazno - sve dok se platia slae. Sve

do prosinca 1987. godine, kad je izbila prva intifada,Palestinci su

na okupiranim podrujima bili vrlo podloni. Kad su napokon po-

digli glave na zaposjednutim podrujima, Izraelske oruane snage,

Granina straa (neto nalik paravojnim skupinama) i naseljenici

eksplodirali su u bijesnoj, brutalnoj provali terora.14

O tome se u SAD tek sporadino izvjeivalo. Vijesti i komen-

tari uglavnom su slijedili slubenu liniju, dok se Washington rev-

no pravio da "ne vidi" mirovne ponude Palestinske oslobodilake

organizacije (PLO) i drugih za politiko rjeenje. Konano, postav-

i predmetom meunarodne sprdnje, Washington je pristao razgo-varati s PLO-om. Bilo je to pod djetinjastom izlikom - koju su ame-

riki mediji i intelektualci preteno prihvatili ne trepnuvi okom

- da se PLO pokorio te od sada krotko prihvaa neizmijenjeno

ameriko stajalite. Na prvom je sastanku (o kojem se izvjeivalo

u Izraelu i Egiptu, ali ne i u SAD, bar ne u glavnim javnim gla-

silima), Washington je zahtijevao od PLO-a da prestane s "neredi-

ma" na teritorijima pod izraelskom okupacijom, "koje mi smatra-mo teroristikim inima protiv Izraela", s nakanom "ugroavanja

/izraelske/ sigurnosti i stabilnosti". Dakle, nije terorizam ono to

ini okupacijska vojska. Njihovo je nasilje opravdano, prema prio-

ritetima amerike vlade - ba kao to je bilo i u Libanonu. Ne, ne-

go su odgovorni oni koji se usuuju podignuti glave. Premijer Ra-

bin izvijestio je elnike pokreta "Mir sada" kako je svrha pregovora

Sjedinjenih Drave i PLO-a "na niskoj razini" pruiti Izraelu dovolj-no vremena za slamanjeintifade"estokim vojnim i gospodarskim


26/249

Uvod 25

pritiskom". Premijer je izraelske mirotvorce uvjeravao da e Pale-

stinci "biti slomljeni".

Kao to obino biva, nasilje je postiglo svrhu. Poto su Palestinci

"slomljeni" i vratili se u stanjesamidina, u SAD se vie nisu brinuli

za njih. Kao i u drugim sluajevima, pokazala se tonost Evronove

analize, koju smo prije naveli.

Stvari su se nastavljale biti slinima tijekom 90-ih godina, sada

u sklopu tzv. mirovnog procesa iz Osla. U pojasu Gaze nekoliko

tisua idovskih doseljenika ive u raskoi; imaju bazene i rib-

njake te se vrlo uspjeno bave ratarstvom, zahvaljujui tome to su

prigrabili vei dio oskudnih vodenih izvora na tom podruju. Mi-lijun Palestinaca pak jedva preivljavaju u bijedi, zatoeni iza zida.

Sprijeen im je pristup moru i Egiptu. esto moraju hodajui ili

plivajui zaobilaziti prepreke izraelske vojske, koje jedva da imaju

ikakvu sigurnosnu funkciju, no zato teko i poniavajue ometaju

Palestincima normalan ivot. Na Palestince se esto puca kad po-

kuavaju putovati unutar svoje tamnice. Gaza je postala izraelska

"kanjenika kolonija", njegov "vraji otok, Alcatraz", kako pieistaknuti izraelski kolumnist Nahum Barnea.

Kao i u Srednjoj Americi, stanje se tijekom devedesetih stalno

pogoravalo.15Prijedlog Clintona i Baraka, iznesen u ljeto 2000. u

Camp Davidu, obilno se slavio kao "velikoduan". Doista, valja rei

da je to bio napredak u odnosu na prijanje stanje. U to su doba

Palestinci bili zatoeni u vie od dvjesta enklava na Zapadnoj obali,

a veina ih je bila siuna. Clinton i Barak su velikoduno ponudilismanjiti tu brojku na samo tri kantona, u biti odvojena jedan od

drugoga i od sredita palestinskoga ivota, kulture i komunikacija

- istonog Jeruzalema. Palestinski entitet postao bi tako "neokolo-

nijalno ovisno podruje". To bi stanje bilo "trajno"; tako je Barakov

ministar vanjskih poslova opisao svrhu mirovnog procesa iz Osla,

opetovavi izjavu Moe Dajana, izreenu trideset godina prije toga,

kako je okupacija "trajna". Po uzoru na Gazu, u ljeto 2002. izgraen

je zid za utamniavanje puanstva, s unutarnjim preprekama koje

e se moi proi - ako uope - tek nakon duge gnjavae i namjerna

poniavanja ljudi koji nastoje doi do bolnica, posjetiti roake, po-

haati kolu, pronai posao, prevesti urod, uope - preivjeti ne-

kako u toj tamnici. Ako takve mjere obnove monopol na nasilje i

teror to ga je prije uivao klijentski reim Washingtona, politika naZapadnoj obali takoer e biti ocijenjena uspjenom.

Sredinom 2002. Program UN za prehranu (WFP) zatraio je


27/249


potporu donatora za program prehranjivanja pola milijuna Palesti-

naca, koji pate od gladi i pothranjenosti, jer "sve vei broj obitelji

na podrujima pod izraelskom okupacijom biva prisiljen preskaka-

ti obroke ili ih smanjiti". Tako je upozoravao WFP predviajui

kako e se stanje jo pogorati sprijei U Izrael slobodno kretanje

dobara izmeu osam kantona to ih uspostavlja u "kanjenikoj

koloniji".16

Poput svojeg uzora u Gazi, i zid na Zapadnoj obali trebao bi

biti "polupropusan". Izraelske oruane snage, idovski naseljenici i

strani turisti mogu se slobodno kretati u oba smjera - ali ne i "puke

stvari" koje za vladare "nemaju vrijednosti".Sve dok ljudi iji ivoti imaju vrijednost nisu ugroeni, sudbina

njihovih rtava moe se zanemarivati. Podignu li glave, mora ih se

pouiti poslunosti. Obino se prvo primjenjuje nasilje; upravo je

stoga dravni terorizam takva poast. Ne uspije li to, mora se raz-

motriti i ostala sredstva. Tijekom prve intifade ak su i krajnji pri-

stae izraelskoga terora poeli pozivati na djelomino povlaenje,

zbog visoke cijene to je Izrael plaa za okupaciju. U poetcimadruge intifade ubijanje stotina Palestinaca i masovno kolektivno

kanjavanje nisu ak ni omele nove poiljke helikoptera i ostalih

oruja za provedbu terora, ali kad je intifada izmakla nadzoru i

stigla do samog Izraela, postale su potrebne nove mjere. Predsjed-

nik Bush ak je objavio svoju "viziju" palestinske drave koja bi na

kraju trebala nastati te za to pobrao velike pohvale. Time se (s donje

strane) pribliio stajalitu junoafrikih rasista od prije etrdesetgodina, koji nisu imali samo "viziju" drava pod crnakom upra-

vom, nego su to i proveli u djelo.

No kakva bi ta drava bila i gdje bi bila - to je i dalje ostalo

pitanje. elnik veine u Zastupnikom domu Kongresa SAD izja-

vio je kako "postoje mnoge arapske drave" koje posjeduju obilje

"zemlje, imovine i mogunosti za stvaranje palestinske drave".Tako bi Izrael trebao "prigrabiti itavu Zapadnu obalu" te bi "Pale-

stinci trebali otii". Drugi pak isto tako kau kako u New Yorku i

Los Angelesu ivi mnotvo idova. Najbogatija zemlja na svijetu bi

bez potekoa mogla progutati jo koji milijun i tako rijeiti pro-

blem. Na suprotnoj strani politikoga spektra, Anthony Lewis je

hvalio "nesentimentalnoga starog vojnika" Jicaka Rabina, ovjeka

"istog intelektualnog potenja", koji je bio voljan potpisati Spo-razume iz Osla. No izraelska se desnica, za razliku od Rabina,

"protivi bilo kakvom rjeenju koje bi Palestincima dalo odrivu dr-


28/249

Uvod 27

avu - siunu, razoruanu, pod izraelskim gospodstvom - ali nji-

hovu vlastitu." To je "sr pitanja" i ako se Rabinova plemenita vizija

ne ostvari, mirovni e proces umrijeti.17

U meuvremenu, dravni teror ostaje prihvatljivo sredstvo nad-

zora. U prvim danima intifade Izrael se sluio helikopterimaamerike proizvodnje za napade na civilne ciljeve, ubivi i ranivi

desetke ljudi. Clinton je odgovorio najveom poiljkom vojnih he-

likoptera u itavom desetljeu. Isporuke su se nastavljale dok

ih je Izrael poeo upotrebljavati za politika umorstva i druge

teroristike inove. Sjedinjene Drave su stalno odbijale nazonost

meunarodnih promatraa, to bi vjerojatno smanjilo nasilje. U

prosincu 2001., istodobno s ulaganjem veta na jo jednu rezolu-ciju Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda koja je pozivala na ras-

poreivanje promatraa, Bushova je vlada krenula korak dalje

kako bi "pojaala teror" (a to je Arafatov zloin, prema amerikom

predsjedniku). Vlada SAD je omela meunarodno nastojanje za

zaustavljanje izraelskoga "tekoga krenja" etvrte enevske kon-

vencije. Opi je ameriki pristup dobro predstavljen u programa-

tskoj izjavi predsjednika Busha o arapsko-izraelskom sukobu (24.lipnja 2002.): osnovno je naelo da samo "elnici neuprljani su-

djelovanjem u terorizmu" mogu sudjelovati u diplomatskom proce-

su pod vodstvom SAD. Ariel aron, prema tome, automatski otpa-

da, ali ta injenica nije izazvala, ini se, nijedan komentar, makar su

neki ipak treptali kad ga je predsjednik Bush nazvao "mirotvorcem"

- zbilja, njegova pedesetogodinja teroristika karijera to lijepo do-kazuje. Nijedan ameriki dravnik ne moe biti uprljan terorizmom

- to se razumije samo po sebi. Samo palestinski voe moraju zado-

voljiti gospodarev zahtjev da njihovo nasilje i represija budu upere-

ni samo protiv drugih dvononih zvijeri, kako je bilo i prije, kad je

takva praksa dobila potporu i pohvale od ameriko-izraelskog sa-

veza itavo vrijeme pregovora u Oslu. Ako se udalje od zadae to

su im je postavile SAD ili izgube nadzor, mora ih se ukloniti i za-mijeniti pouzdanijim marionetama, po mogunosti putem izbora,

koji e biti proglaeni "slobodnima" pobijedi li odgovarajua osoba.

Osnovna naela koja se odnose na teror jednako su otvoreno

ocrtali iskreni dravnici: Winston Churchill, na primjer. On je prije

Prvoga svjetskog rata ovako izvijestio britanski Parlament:

Mi nismo mladi narod iste prolosti, a slaba naslijea. Za sebe

smo prigrabili (...) nerazmjerno velik udio u svjetskom bogat-


29/249


stvu i prometu. Imamo sve teritorije to smo ih uope poeljeli.

Zato na zahtjev da nas se ostavi na miru uivati nae goleme

i sjajne posjede - koje smo preteito zadobili nasilnim putem,

a tako ih i zadravamo - esto djeluje manje razborito drugima

nego nama.

Kad su se SAD i Britanija pojavili kao pobjednici 1945. godi-

ne, Churchill je iz svojih realistinih razmatranja izvukao pravilne

zakljuke:

Svjetska se vlada mora ustrojiti tako da zadovolji narode koji

ne ele nita vie od onoga to ve imaju. Bude li svjetska vla-

da u rukama gladnih zemalja, onda e opasnost biti stalna. No

nitko od nas nema razloga traiti nita vie od ovoga to ve

imamo. Mir e odravati zemlje koje ive na vlastiti nain i nisu

ambiciozne. Naa nas snaga stavlja iznad ostalih. Mi smo poput

bogataa koji u miru ivi na svojem posjedu.18

Ostali koji su stekli "goleme i sjajne posjede" - takoer na ne ba

pristojan nain - dobro shvaaju Churchillova naela. Za Kenne-

dyjevu i Reaganovu vladu obino se smatra kako su na suprotnim

polovima politikoga spektra, no u ovome pogledu su jednake.

Obje priznaju potrebu za utjecanjem teroru kako bi se natjeralo na

poslunost bogataima koji ele u miru uivati u svojim posjedi-

ma. Nakon samo nekoliko mjeseci na dunosti, Kennedy je zapo-vjedio da se na Kubu moraju oboriti "strahote zemaljske" - sve dok

Fidel Castro ne bude uklonjen. Masovni se teror nastavljao svih

godina Kennedyjeva mandata. Odobrio je novu veliku teroristiku

operaciju samo deset dana prije no to je ubijen. Razlozi su sasvim

jasni. Kubanci su podigli glave; to je jo gore, dali su "primjer i

opi poticaj" koji moe "ohrabriti agitaciju i radikalne promjene" u

ostalim dijelovima Latinske Amerike, gdje "drutvene i gospodar-ske prilike (...) pozivaju na otpor vlastima." Nije vano to Castro

ini. Kennedyjevi su intelektualci zakljuili kako "samo postojanje

njegova reima (...) simbolizira uspjeh otpora SAD-u, to je nega-

cija cijele nae politike u zapadnoj hemisferi u gotovo pola stoljea"

- a ta se politika zasniva na podinjavanju volji diva sa sjevera.

Opasnost od Castra, kako su savjetnici upozorili novoga predsjed-

nika, "jest irenje Castrove ideje da se stvari uzmu u vlastite ruke".Takva je opasnost velika dok "raspodjela zemlje i drugih oblika


30/249

Uvod 29

nacionalnog bogatstva uvelike favorizira posjednike slojeve (...)

Stoga siromani i obespravljeni, potaknuti primjerom kubanske

revolucije, sada zahtijevaju mogunost pristojna ivota".19

ak i bez prijetnje dobroga primjera, "uspjeno odupiranje

SAD" ne moe se trpjeti. Openito je "odravanje vjerodostojnosti"glavno dravniko naelo i uobiajeno slubeno mjerilo uspjeno-

sti politike. Ako je svijet dobrano zastraen, to je isti dobitak.

Reaganovi su planeri upozorili Europu da e, ako se Europa ne

pridrui s dovoljno entuzijazma "ratu protiv terora" to ga je poveo

Washington, "ludi Amerikanci" moda "uzeti stvari u svoje ruke".

Ameriki je tisak hvalio uspjenost toga odvanoga stajalita u

upokoravanju europskih "mlakonja". Clintonovo Strateko zapo-vjednitvo (STRATCOM) je savjetovalo da "dio nacionalne osobno-

sti koju prikazujemo" treba biti slika "iracionalne i osvetoljubive"

sile, s nekim elementima koji bi "mogli izmaknuti nadzoru".

Istaknuti strunjaci za meunarodne odnose upozoravaju jo

od osamdesetih kako Sjedinjene Amerike Drave mnogi vide kao

"otpadniku velesilu" i ozbiljnu ugrozu svojega postojanja. Ali to je

ba dobro, ako ulijeva strah u kosti, pa stoga vodi pokoravanju.

Sadanji tvorci politike, mnogi od njih preostatci iz Reagano-

vih godina, prilino otvoreno prihvaaju takvo gledite. Kad je sau-

dijski kraljevi Abdulah u travnju 2002. posjetio SAD kako bi po-

kuao nagovoriti Washington neka obrati barem malo pozornosti

potekoama to ih amerikim saveznicima u arapskome svijetu

ini potpora SAD izraelskom teroru i represiji, grubo mu je od-govoreno kako njegove brige nisu bitne. "U biti se svodi na ovo:

ako smo bili jaki u Pustinjskoj oluji, danas smo deset puta jai",

rekao je jedan ameriki dunosnik. "To smo rekli samo da bi na

primjeru Afganistana vidio kakve su nae mogunosti."

Razmiljanje vrhova Ministarstva obrane SAD dobro je ocrtao

Jay Farrar, bivi vii dunosnik Ministarstva koji vodi posebne

projekte u Centru za strateke i meunarodne studije, trust moz-gova u Washingtonu: ako su SAD "vrste i nepopustljive te djeluju

odluno, osobito u tom dijelu svijeta, ostatak svijeta e se sloiti s

nama i potovati nas zbog nae nepokolebljivosti te nam se nee

htjeti zamjeriti".20

Ukratko: nosite se! Ili ste s nama, ili ste protiv nas, kako ree

ameriki predsjednik; a ako niste s nama, pretvorit emo vas u

prah i pepeo. Eto, zato bombardiramo zemlje kao to je Afgani-stan: da bismo pokazali tvrdoglavcima to smo kadri uiniti ako


31/249


nam netko stane na put. Posljedice po terorizam su drugorazred-

ne vanosti. Zapravo, amerike su obavjetajne slube zakljuile

kako je bombardiranje Afganistana vjerojatno povealo ugroenost

time to je rasprilo Al-Kaidinu mreu te potaknulo i druge na

takva djela. Osim toga, kako smo ve primijetili, devet mjeseci

nakon 11. rujna te su slube znale malo o izvorima teroristikih

napada, i dalje samo "vjerujui" da se ideja zaela u Afganistanu,

makar ne i planiranje i izvedba.21 Prema normama koje vrijede za

bogate i mone, to je dovoljno opravdanje za bombardiranje nevi-

nih ljudi, ali i za izgovaranje rjeitih proglasa o tome kako nai

elnici potuju najvie zasade morala i meunarodnog prava.Prema svemu se ini da e "rat protiv terora" nalikovati svojem

prethodniku i mnogim drugim provalama dravnoga terorizma

koji nisu primili slubenu, orvelovsku oznaku. Ipak, postoje bitne

razlike. Sada je rat ponovno objavljen kao odgovor na stvaran i

vrlo ozbiljan teroristiki zloin, a ne na iskonstruirane izlike. No

institucije ostaju stabilne i politika koja iz njih proistjee poprima

sline oblike, prilagoene novim okolnostima. Jedno od stalnihsvojstava jest privrenost Churchillovoj doktrini: bogati i moni

imaju puno pravo zahtijevati da se ih se ostavi na miru uivati to

su stekli, esto nasiljem i terorom. Ostale se moe zanemariti sve

dok pate u tiini. No umijeaju li se u ivote onih koji s pravom vla-

daju svijetom, "strahote zemaljske" oborit e se na njih s praved-

nim gnjevom, osim ako se sila zauzda iznutra.

Prvih pet poglavlja koja slijede bave se prvom fazom "rata protivterora", za vrijeme vladavine Reagana i Busha I. Predgovor i prva

tri poglavlja inila su prvo izdanje "Gusara i careva" (izdano u Cla-

remontu 1986.) Prvo je poglavlje posveeno pojmovnom okviru u

kojem se takva i srodna pitanja predstavljaju u skladu s vladajuom

doktrinom. Drugo poglavlje daje uzorak - tek malen uzorak -

bliskoistonoga terorizma kakav je u stvarnom svijetu, a uz to i ra-

spravlja o stilu apologetike koja se primjenjuje kako bi se proces

mogao nesmetano nastaviti. Tree se poglavlje bavi ulozi to ju je u

slubenoj doktrini igra Libija. etvrto se poglavlje prvi put pojavilo

u izdanju "Gusara i careva" (izdanje "Black Rose", Montreal, Kana-

da). To je prijepis uvodnog izlaganja na sastanku Udruge arapskih

sveuilinih diplomanata 15. studenoga 1986. Peto poglavlje (iz sr-

pnja 1989.) izalo je u knjizi to ju je uredio Alexander George:We-stern State Terrorism ("Zapadni dravni terorizam") iz 1991.

esto poglavlje ima za temu drugu fazu "rata protiv terora",


32/249

Uvod 31

koji je objavljen nakon 11. rujna. Osnova mu je govor na Konfe-

renciji Odbora Amerikoga drutva prijatelja i Programa studija

mira i pravde Sveuilita Tuft te Koalicije za mir na temu: "Nakon

11. rujna: putovi prema miru, pravdi i sigurnosti; konferencija je

odrana na Sveuilitu Tuft 8. prosinca 2001. Sedmo se poglavlje,

ba kao i etvrto, bavi amerikom politikom prema Bliskom isto-

ku. Ono je ujedno uvod u knjigu Roane Carey: The New intifada

iz 2001.

Dijelovi prvoga poglavlja objavljeni su uUtne Readeru (veljaa-

oujak 1986.), Index on Censorship (London, srpanj 1986.) i II

Manifestu (Rim, 30. sijenja 1986.) Izvadci iz drugoga poglavljaizili su uRace & Class(London, ljeto 1986.), a u drugoj inaici u

knjizi urednika Michaela Sprinkera: Negations: Serious Scholar-

ship and Palestinian Question ("Nijekanje: ozbiljna znanost i pa-

lestinsko pitanje"; Verso, 1987.) Isti je tekst objavljen i u zbor-

niku to su ga uredili Edward Said i Christopher Hitchens:

Blaming the Victims ("Okrivljavanje rtava"; Verso, 1988.) Tree je

poglavlje izmijenjena i proirena verzija lanka objavljenog u Co-vert Action Information Bulletin (ljeto 1986.) Prijanje inaice to-

ga lanka izile su u londonskom New Statesmanu, ENDpapers

iz Nottinghama, madridskomeEl Paisu te u razliitim publikaci-

jama u Italiji, Meksiku, Urugvaju i drugdje. Dijelovi drugog i tre-

eg poglavlja ukljueni su u moje predavanje "Meunarodni tero-

rizam: predodba i stvarnost", to sam ga izloio na skupu o

meunarodnome terorizmu, odranom u Frankfurtu u travnju1986. te objavljenom u Crime and Social Justice broj 27-28,

1987. (taj broj asopisa iroko je posveen slinim temama).

Poglavlja su redigirana kako bi se uklonilo gradivo koje je izgu-

bilo na vanosti, nepotrebna opetovanja itd. U cijeloj se knjizi rijei

poput "tekue", "sadanje", "nedavno" odnose na vrijeme objavljiva-

nja. Biljeke nisam aurirao kako bih obuhvatio mnotvo vrlo va-

noga gradiva koje se pojavilo nakon objavljivanja.


33/249

1. Nadzor nad miljenjem: sluajBliskog istoka (1986)

S usporedbenoga gledita, Sjedinjene Amerike Drave su neobi-

an, ako ne i jedinstven sluaj u svijetu s obzirom na nepostojanje

ogranienja slobode izraavanja. No SAD su isto toliko neobineglede opsega i djelotvornosti metoda koje se upotrebljavaju za og-

raniavanje slobode miljenja. Te su dvije pojave meusobno po-

vezane. Liberalno-demokratski teoretiari odavno su opazili kako

se u drutvu gdje se uje glas naroda vladajue skupine moraju

pobrinuti da taj glas govori ono to njima odgovara. to se drava

manje moe sluiti silom u obrani interesa gornjih slojeva koji nji-

me zapravo vladaju, to je nunije razvijati tehnike za "proizvodnju

suglasnosti" - da se posluimo rijeima Waltera Lippmanna to ih

je izrekao prije vie od ezdeset godina - ili "izgradnju suglasnosti",

kako to zove Edward Bernays, jedan od rodonaelnika odnosa s

javnou kao struke u Americi.

Pod natuknicom "propaganda" u Enciklopediji drutvenih zna-

nosti, objavljenoj 1933. godine, Harold Lasswell objanjava kakone smijemo podlei "demokratskoj dogmi o tome da ljudi najbolje

prosuuju vlastite interese". Moramo iznai naine kako e se

puanstvo sloiti s odlukama svojih dalekovidnih voa. Vladajue

skupine odavno su nauile tu lekciju i upravo je uspon odnosa s

javnou kao djelatnosti izvrsna ilustracija za to. Kad se posluh

osigurava silom, vladari katkad naginju "bihevioristikoj" koncep-

ciji: dovoljno je da se narod pokorava; to misle - to i nije previevano. Kad dravi nedostaju prikladna sredstva za prisilu, bitno je

takoer nadzirati to ljudi misle.1

Izneseno je stajalite proireno meu intelektualcima svih po-

litikih boja te ga oni obino zadravaju i nakon prelaska s jedne

na drugu stranu spektra, to ine ve prema prilikama. Jednu

je inaicu iznio visoko cijenjeni moralist i politiki komentator

Reinhold Niebuhr 1932. (piui tada s gledita kranske ljevice):

uzevi u obzir "glupost prosjenoga ovjeka", dunost je "hladno-


34/249

Nadzor nad miljenjem: sluaj Bliskog istoka 33

krvnih promatraa" razviti "nune iluzije" koje daju vjeru to semora uliti u umove manje nadarenih. Takav je nauk poznat i usvojoj lenjinistikoj inaici te u amerikoj drutvenoj znanosti i uliberalnoj misli openito. Razmotrimo sluaj bombardiranja Libije

1986. Bez iznenaenja itamo kako je to u SAD bio uspjeh s gle-dita odnosa s javnou. To je "dobro primljeno u Peoriji"* te e"pozitivan politiki utjecaj" te akcije "ojaati poloaj predsjednikaReagana u odnosima s Kongresom na pitanjima kao to su pro-raunska sredstva za vojsku i pomo nikaragvanskim 'kontrai-ma'." Prema rijeima dr. Everetta Ladda, vodeeg profesora zapodruje odnosa s javnou: "Ovakva kampanja za obrazovanje ja-

vnosti sama je sr dravnitva." On je dodao i da se predsjednik"mora angairati u izgradnji demokratske suglasnosti". Ovakvoorvelovsko stajalite, uobiajeno meu onima koji se bave od-nosima s javnou i u akademskim krugovima, razvilo se u meto-du za smanjivanje smislenog sudjelovanja javnosti u oblikovanju

dravne politike.3

Pitanje "izgradnje demokratske suglasnosti" pojavljuje se u oso-bito zaotrenu obliku kad se dravna politika ne da braniti; to je

pitanje ozbiljno onoliko koliko su ozbiljna pitanja o kojima je rije.

Nema sumnje da su ozbiljna pitanja koja izviru na Bliskom isto-

ku, osobito ne arapsko-izraelski sukob, za koji se obino (i uvjer-

ljivo) dri kako je najvjerojatniji "upalja" koji bi mogao pokrenuti

smrtonosan nuklearni rat u sluaju mijeanja velesila u regionalni

sukob, emu smo se u prolosti ve vie puta neugodno pribliili.Nadalje, politika SAD znatno je pridonijela odravanju stanja voj-

noga sukoba. Ona se temelji na neizreenim rasistikim pretpo-

stavkama koje se ne bi mogle odrati da ih se otvoreno iskae.

Postoji takoer znatno razilaenje izmeu javnog miljenja, koje

obino podupire stvaranje palestinske drave kad se to pitanje po-

stavi u anketama, te dravne politike, koja izriito zabranjuje takvu

mogunost4. No to je razilaenje od male vanosti sve dok politikiaktivni i sposobni elementi puanstva zadravaju odgovarajuu

stegu. Kako bi se osigurao takav ishod, nuno je primjenjivati ono

to su ameriki povjesniari nazivali "povijesnim inenjerstvom"

kad su svoje talente posudili vladi predsjednika Wilsona tijekom

Prvoga svjetskog rata, u jednom od ranih pothvata "proizvodnje

suglasnosti". Ima obilje naina na koje se ostvaruje takav rezultat.

* Zaostalo malo mjesto, "Prnjavor" - op. prev.


35/249


Jedan je nain razviti prikladne oblike novogovora* u kojemu

kljuni termini imaju struno znaenje, posve udaljeno od njiho-

va obinog znaenja. Uzmimo za primjer termin "mirovni proces".

U strunom smislu, kako ga obino rabe amerika javna glasila

i profesori, termin oznaava mirovne prijedloge vlade SAD. Ljudi

koji ispravno misle nadaju se da e se npr. Jordan pridruiti mi-

rovnom procesu; to znai: da e prihvatiti ameriki diktat. Pitanje

svih pitanja je hoe li PLO pristati sudjelovati u mirovnom procesu

ili, hoe li mu se dopustiti pristup toj ceremoniji. Naslov pregled-

noga lanka o "mirovnom procesu" autora Bernarda Gwertzmana

uNew York Timesuglasi: "Jesu li Palestinci spremni traiti mir?"5

Ako se rije "mir" rabi u njezinu normalnom znaenju, onda je od-

govor, naravno: "da." Svi uvijek trae mir, samo pod svojim uvjeti-

ma. Tako je npr. i Hitler 1939. teio miru, ali pod svojim uvjetima.

No u sustavu nadzora nad miljenjem pitanje znai neto drugo:

jesu li Palestinci spremni prihvatiti uvjete to ih SAD postavljaju

za mir? Ti im uvjeti nijeu pravo na nacionalno samoodreenje, no

nevoljkost da se prihvati takva posljedica pokazuje kako Palestincine tee miru - u znaenju kakvo mu se ovdje pripisuje.

Primijetite kako Gwertzman ne smatra potrebnim upitati jesu

li Sjedinjene Drave ili Izrael "spremne teiti miru". Za SAD je to

jasno ve po definiciji, a obiaji odgovornoga novinarstva nalau

da to isto mora biti tono i za pristojnu klijentsku dravu.

Gwertzman dalje tvrdi kako je PLO uvijek odbacivao "svaki raz-

govor o miru s Izraelom do kojega bi se dolo pregovorima". Toje netono, ali je istinito u svijetu "nunih iluzija" to ih stvaraju

ugledne novine koje su, zajedno s drugim, isto tako uglednim li-

stovima, sasvim potisnule relevantne injenice ili ih pospremile u

tako korisnu orvelovsku rupu u pamenju.

Postoje, dakako, i arapski mirovni prijedlozi, meu ostalima i

prijedlozi PLO, no oni nisu dio "mirovnoga procesa". Tako u svo-jem pregledu "Dva desetljea potrage za mirom na Bliskom istoku"

dopisnik New York Timesa iz Jeruzalema Thomas Friedman is-

kljuuje glavne arapske mirovne prijedloge, ukljuivi i one to ih

je podnijela Palestinska oslobodilaka organizacija. Nije naveden

* "Novogovor" (Newspeak) je termin iz romana "1984." Georgea Orwel-la i oznaava uporabu jezika kojom se svjesno prikriva i iskrivljuje stvar-

nost. (prim. Prev.)


36/249


nijedan izraelski prijedlog, i to zato to nijedan ozbiljan nije nikad

ni podnesen; no ta se injenica u lanku ne komentira.6

Kakva je narav slubenog amerikog "mirovnog procesa" i

arapskih prijedloga, iskljuenih iz njega? Prije nego to odgovo-

rimo na to pitanje, moramo razjasniti jo jedan struni termin:"neprihvaanje". U svojoj orvelovskoj uporabi, termin se odnosi

iskljuivo na stajalite Arapa koji poriu izraelskim Zidovima pra-

vo na nacionalno samoodreenje, odnosno koji odbijaju prihvatiti

izraelsko "pravo na postojanje". To je nov, dobro smiljen nain

za iskljuivanje Palestinaca iz "mirovnoga procesa", i to tako da se

pokae "ekstremizam" onih koji odbijaju priznati kao pravedno ono

to dre otimainom svoje domovine te koji inzistiraju na tradicio-

nalnom pogledu - pogledu to ga prihvaa vladajui ideoloki su-

stav u Sjedinjenim Dravama te isto tako preteita meunarodna

praksa kad je rije o bilo kojoj dravi na svijetu osim Izraela - a to

je da, makar su drave priznate unutar meunarodnoga poretka,

njihovo apstraktno "pravo na postojanje" to nije.

Ima drava u arapskome svijetu na koje se primjenjuje terminneprihvaanje: Libija, manjinska Fronta odbijanja u PLO te jo

neki. No ne valja smetnuti s uma da se u slubenom novogovoru taj

termin rabi u strogo rasistikom smislu. Odbacivi takve pretpo-

stavke, mi primjeujemo kako postoje dvije skupine koje polau

pravo na nacionalno samoodreenje u bivoj Palestini: domae

puanstvo i idovski doseljenici, koji su ih uglavnom istjerali, kat-

kad uza znatnu primjenu sile. Valja pretpostaviti kako domaepuanstvo ima prava usporediva s onima idovskih useljenika

(neki e zacijelo tvrditi kako to nije dovoljno, ali za sada to pita-

nje ostavljam po strani). Ako je tako, onda izraz "neprihvaanje"

treba rabiti za nijekanje prava na nacionalno samoodreenje jed-

noj ili drugoj od sukobljenih nacionalnih skupina. No izraz se u

amerikom doktrinalnom sustavu ne moe upotrebljavati u nera-

sistikom smislu, jer bi se inae odmah vidjelo kako SAD i Izraelpredvode neprihvaanje.

Slubeni "mirovni proces" je izriito odbijaki te ukljuuje SAD i

obje glavne politike skupine u Izraelu. Njihovo je odbijanje zapra-

vo toliko jako da se Palestincima ne doputa ak ni da sami izaberu

svoje pregovarae koji e pregovarati o njihovoj konanoj sudbini

- isto kao to su im pod izraelskom okupacijom oduzeta prava naopinske izbore i druge oblike demokracije. Ima li na dnevnom redu

nekog mirovnog procesa koji ne bi bio odbijaki? U amerikom je


37/249


doktrinalnom sustavu odgovor, naravno: "ne" - po definiciji. U stvar-

nom su pak svijetu stvari drugaije. Osnovni uvjeti toga prijedloga

su poznati: ukljuuju palestinsku dravu na Zapadnoj obali i u

pojasu Gaze, uz Izrael, uz naelo da je "bitno osigurati sigurnost i

suverenost svih drava u regiji, ukljuivi i Izraela".Navedene rijei uzete su iz govora Leonida Brenjeva na kon-

gresu Komunistike partije Sovjetskog Saveza, odranom u veljai

1981. te odraavaju dosljedno sovjetsko stajalite. Brenjevljev go-

vor je citiran u New York Timesu, ali je ovaj najvaniji dio is-

puten. Cenzorske kare uPravdi u Reaganovoj izjavi nakon sa-

stanka na vrhu s pravom su izazvale zgraanje. U travnju 1981.

PLO je jednoglasno poduprla Brenjevljevu izjavu, ali taj dogaajnije zabiljeen u New York Timesu. Slubena amerika doktrina

dri da Sovjetski Savez, kao i uvijek, eli samo stvarati nevolje i

spreavati mir, pa zato podupire arapsko odbijanje i ekstremizam.

Mediji revno obavljaju ulogu koja im je dodijeljena.

Moglo bi se navesti jo primjera. Zajedniko priopenje Carte-

ra i Brenjeva iz listopada 1977. pozivalo je na "prekid ratnog sta-

nja te uspostavu normalnih, miroljubivih odnosa" izmeu Izraelai njegovih susjeda. PLO se sloila s time, no Carter je povukao

priopenje nakon gnjevne reakcije Izraela i njegova lobija u Ameri-

ci. U sijenju 1976. su Jordan, Sirija i Egipat poduprli prijedlog

dogovora o dvije drave. O tome se raspravljalo na sjednicama Vi-

jea sigurnosti Ujedinjenih naroda. Rezolucija je ukljuivala glav-

ni dio rezolucije UN br. 242, osnovnog dokumenta za tu problema-

tiku; njome se svim dravama u regiji jami "ivot u miru unutar

sigurnih i priznatih granica". S prijedlogom se sloila i PLO. to-

vie, prema izraelskom predsjedniku Haimu Hercogu (tada vele-

poslaniku-izraelskom stalnom predstavniku pri UN u New Yorku),

nju je i "pripremila" PLO. S rezolucijom se sloio praktiki itav

svijet, ali su na nju Sjedinjene Amerike Drave uloile veto.7

Veina navedenog izrezana je iz povijesti, iz novinstva i radovastrunjaka. Meunarodna mirovna inicijativa iz 1976. nije ni spo-

menuta u inae neobino pozornom pregledu Setha Tillmana u

njegovoj knjizi "Sjedinjene Drave i Bliski istok" (The United Sta-

tes and the Middle East; Indiana, 1982.) Ipak, spominje je Ste-

ven Spiegel u svom djelu "Drugi arapsko-izraelski sukob" (The

Other Arab-Israeli Conflict; Chicago, 1985., 306. str.) To je visoko

cijenjen znanstveni rad koji prua i neke zanimljive komentare.Spiegel tako pie da su SAD "uloile veto na propalestinsku rezo-


38/249


luciju" da bi "pokazale kako e Sjedinjene Drave rado sasluati

palestinske tenje, ali nee pristati na zahtjeve koji ugroavaju

Izrael." Privrenost ameriko-izraelskom odbijanju teko moe bi-

ti jasnija. U Sjedinjenim je Dravama takvo stajalite prihvaeno

kao ispravno, zajedno s naelom da su zahtjevi koji ugroavaju Pa-lestince sasvim legitimni, tovie hvale vrijedni - pogledajte samo

uvjete slubenoga "mirovnog procesa", na primjer. U javnoj raspra-

vi je stvar doktrine to arapske drave i PLO nikada nisu odstupile

od svoje nepomirljivosti s Izraelom u bilo kojem obliku (iznimka je

egipatski predsjednik Sadat, koji je 1977. putovao u Jeruzalem).

injenice nikad nisu bile neka smetnja, pa ak ni mala nezgoda za

dobro uhodani sustav "povijesnog ininjeringa".

Izraelska reakcija na mirovni prijedlog iz 1976., to su ga po-

dupirali PLO i arapske "drave sukoba", bilo je bombardiranje Li-

banona (ak bez izlike o "odmazdi", osim protiv Vijea sigurnosti

UN). Tada je ubijeno pedeset ljudi, a Izrael je objavio da nee ni s

kim od Palestinaca razgovarati ni o kakvim politikim pitanjima.

Bila je to "umjerena" laburistika vlada Jicaka Rabina, koji je usvojim memoarima naveo dvije vrste "ekstremizma": onaj Begino-

ve vlade i prijedlog "palestinskih ekstremista (u biti: PLO)" da se

"stvori neovisna palestinska drava na Zapadnoj obali i u pojasu

Gaze. Laburisti se samo stilom odbijanja razlikuju od "ekstremiz-

ma; takvo stajalite dijele mnogi ameriki komentatori.8

Primjeujemo jo jedan dio novogovora: "ekstremistiki" i

"umjeren"; ovaj drugi izraz odnosi se na one koji prihvaaju staja-lite SAD, a prvi na one koji ga ne prihvaaju. Ameriko je staja-

lite tako po definiciji umjereno, kao to je i stajalite izraelskih

laburista (openito), jer im je retorika slina amerikoj. Rabin

tako samo nastavlja ustaljenu praksu pri svojoj uporabi termina

"umjeren" i "ekstremistiki". Slino tome, u prikazu "ekstremizma"

i njegova uspona, izraelski dopisnik New York Timesa Thomas

Friedman pod taj je naziv podveo one koji se zauzimaju za ne-rasistiko rjeenje u skladu s meunarodnim sporazumom, dok

su zapadni voe fronte odbijanja, koji istodobno zapovijedaju te-

roristikim operacijama - "umjereni". Tako je po definiciji, moglo

bi se dodati. Friedman pie kako su "ekstremisti uvijek bolje is-

koritavali medije". U pravu je. Izrael i SAD su pokazali ovladava-

nje bez premca tim umijeem, kako pokazuju i njegovi izvjetaji i

lanci.9Njegova prilagoena verzija povijesti i pojmovni okvir nje-

gova izvjeivanja, kako smo upravo pokazali, daju nekoliko pri-


39/249


mjera meu mnogima kako ekstremisti uspijevaju "iskoritavati

medije" - da uporabimo termin u njegovu doslovnom znaenju.

Prihvativi pojmovni okvir koji je nainjen kako bi sprijeio

shvaanje injenica i pitanja,New York Timesslijedi izraelske uzo-re, kao to je Rabin, koji je zasluio naziv "umjerenjaka" openito

slijedei zahtjeve amerikih vlasti. Sukladno tome, posve je priro-

dno to to su u Friedmanovu izvjeu "Dva desetljea potrage za

mirom na Bliskom istoku" vani prijedlozi koje su SAD i Izrael

odbili jednostavno izostavljeni, jer ih se dralo neprikladnima za

povijesnu kroniku. Istodobno urednici istog lista hvale izraelske

elnike zbog njihova "zdravog pragmatizma", a PLO se osuuje jer"stoji na putu miru".10

Ideoloki sustav stalno opetuje kako su javna glasila veoma

kritina prema Izraelu i SAD, a vrlo blaga, previe tolerantna pre-

ma arapskom terorizmu. injenica da je uope mogue izjaviti

takvo to, a ne biti ismijan, jo je jedan znak koliko je sustav in-

doktrinacije izvanredno uspio.

Da se vratimo onima to ih u SAD slubeno zovu ekstremisti-

ma. U travnju i svibnju 1984. Jaser Arafat je objavio niz izjava u

kojima poziva na pregovore koji bi trebali voditi uzajamnom priz-

nanju. Ameriki tisak nije elio objaviti te injenice. Times je, to-

vie, zabranio i njihovo spominjanje te je i dalje grdio "ekstremista"

Arafata to spreava mirno rjeenje.11

Ti i mnogi drugi primjeri pokazuju kako postoje prijedlozi kojinisu "odbijanje" te koji uivaju iroku potporu. S neto razliitih

nijansi, takve mirovne prijedloge podupire vei dio Europe, SSSR,

nesvrstane zemlje, vanije arapske drave, glavna struja PLO-a i

veina amerike javnosti (sudei prema onih nekoliko provedenih

ispitivanja). No oni nisu dio mirovnoga procesa jer im se protivi

amerika vlada. Dva navedena primjera zato su iskljuena iz Ti-

mesova pregleda "Dva desetljea potrage za mirom" te iz veinenovinske i strune literature o toj temi.

Ima i drugih dogaaja koji se ne uklapaju u mirovni proces.

TakoTimesovpregled ne navodi ni ponudu Anvara Sadata za sve-

obuhvatni mirovni sporazum na meunarodno priznatim granica-

ma - u skladu sa slubenom politikom SAD u to vrijeme - u veljai

1971. Tu je ponudu Izrael odbacio, uz ameriku potporu. Valja

primijetiti da je i taj sporazum bio u duhu "odbijanja", jer nijenita nudio Palestincima. U memoarima Henry Kissinger ovako

objanjava svoje tadanje razmiljanje: "Sve dok neka arapska


40/249


drava ne pokae volju za odvajanjem od Sovjeta, ili dok se Sovjeti

ne budu spremni udaljiti od maksimalnog arapskog programa, mi

nemamo razloga mijenjati svoju politiku." A to je bila politika "za-

stoja". SSSR je bio (u novogovoru) "ekstremistiki" zato to se sla-

gao sa slubenom (ne operativnom) politikom SAD, to je dalekood "maksimalistikog arapskog programa". Kissinger je bio u pra-

vu kad je rekao kako se arapske drave kao to je Saudijska Ara-

bija odbijaju "udaljiti od Sovjeta". Nije opazio i kao da nije shvaao

da bi to bila logika nemogunost: Saudijska Arabija nije tada (a

ni prije ni poslije) uope odravala diplomatske odnose sa SSSR-

om. Dojmljiva je stega pod kojom su amerika javna glasila i aka-

demski krugovi: te nevje

noam chomsky - gusari i carevi, stari i novi

Documents