univerzitet crne gore fakultet za sport i...
TRANSCRIPT
UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE
Odsjek sportski treneri
Popović Igor
ANALIZA POZICIONOG NAPADA U KOŠARCI
- Završni rad -
Nikšić, 2016.
UNIVERSITY OF MONTENEGRO FACULTY OF SPORT AND PHYSICAL EDUCATION
Department of Sports coach
Popović Igor
ANALYSIS OF POSITIONAL ATTACK IN BASKETBALL
- Final work -
Nikšić, 2016.
UNIVERZITET CRNE GORE FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE
Odsjek sportski treneri
ANALIZA POZICIONOG NAPADA U KOŠARCI
- Završni rad -
Mentor: prof.dr Rašid Hadžić Student: Popović Igor Broj indeksa: 1621/14 Članovi komisije: Datum prijave: _____________ ___________________________ Datum odbrane: ____________ ___________________________
Nikšić, 2016.godine
SAŽETAK
U ovom radu je opisana taktika u košarci i nivoi taktike. Pod taktikom
podrazumijevamo primjenu sveukupnih individualnih, grupnih i ekipnih
dejstava u cilju postizanja maksimalnog rezultata. Postoje tri nivoa taktike:
individualna, grupna i kolektivna.
Glavni cilj rada je bio da se obuhvati i analizira pozicioni napad u košarci i
saradnja igrača u pozicionom napadu. Pozicioni napad je napad kada tim u
posjedu lopte nema brojčanu i prostornu prednost u zoni šuta.
Opisan je pozicioni napad sa osnovnim karakteristikama, kao i značaj
timske igre i komunikacije među igračima. Osnovne karakteristike pozicionog
napada su: prepoznavanje odbrane protivnika, racionalno korišćenje prostora,
opterećenje lijeve i desne strane odbrane i skok u napadu.
Takođe u radu su opisani principi i način izvođenja pozicionog napada.
Jedan od najvažnijih principa u pozicionom napadu je ravnoteža broja napadača u
odnosu na prostor i poziciju lopte.
Može se zaključiti da se pozicioni napad igra protiv snažne i jako
organizovane odbrane i da traje do 24 sekunde. Saradnja igrača u napadu
označava znanje igrača u igri 1:1 i 2:2.
SUMMARY
In this work i'm describing tactics and levels of tactics. Under tactics we are
telling about total individual, group and team work in order to achieve maximum
results. There is a three levels of tactics and they are: individual, group and team
tactics.
The main fact was to analyze positional attack in basketball and
cooperation between players in positional attack. Positional attack is a type no
numerical and spatial advantage in the area of cross.
Here is also described positional attack with it's main details, as well the
team play, and communications between players. The main characteristics of the
positional attack are: recognizing the defense of the opposite team, rational use of
the court, load left and right side of defense, and jump attack. Also in the work are
described the principles and methods of positional attack.
One of the most important principals in positional attack is the balance of
the number of attacker in relation to space and position on the ball.
We can conclude that the positional attack is played against strong and well
organized defense and it lost twenty four seconds. Cooperation between the
players in the attack signifies knowledge players in the game of 1:1 and 2:2.
SADRŽAJ
1. UVOD ...............................................................................................................................1
1.1. Značaj timske igre i komunikacije među igračima.............................................4
1.2. Definisanje problema istraživanja.........................................................................5
2. TEORIJSKO-METODOLOŠKA OSNOVA RADA .................................................7
2.1. Definicija osnovnih pojmova .................................................................................7
3. TAKTIKA U KOŠARCI ................................................................................................9
3.1. Grupna taktika ........................................................................................................10
3.2. Kolektivna taktika napada ....................................................................................12
4. POZICIONI NAPAD ...................................................................................................14
4.1. Osnovne karakteristike pozicionog napada .......................................................15
4.2. Način izvođenja i stvaranje preduslova kod pozicionog napada ..............16
4.3. Saradnja igrača u pozicionom napadu ...............................................................17
4.3.1 Saradnja bez blokada ...................................................................................... 18
4.3.2 Saradnja sa blokadama ................................................................................... 20
4.3.3 Saradnja tri napadača u igri 5:5 ..................................................................... 27
5. ZAKLJUČAK .................................................................................................................37
6. LITERATURA ..............................................................................................................39
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
11
1. UVOD
Košarku je kreirao dr Džejms Nejsmit (slika br.1) (Dr James Naismith
1861—1939) krajem 1891. godine. On je u to vrijeme bio instruktor za fizičko
vaspitanje na međunarodnoj Y.M.C.A. školi (International Y.M.C.A Training
school) u Springfildu, u državi Masačusetes. U vrijeme njegovog dolaska u
Springfild, u školi je postojao veliki problem u nastavi fizičkog vaspitanja,
koji je tražio brzo rešenje. Bio je to problem nastave fizičkog vaspitanja u zimskim
mjesecima, kada se nastava morala održavati u zatvorenim prostorijama. Shodno
tim vremenima, to je podrazumijevalo strogo određeno vježbanje na
gimnastičkim spravama, razne marševske vježbe i sl. Takav program nije bio
prihvatljiv i privlačan za studente koji su voljeli sportove kao što su: ragbi,
bejzbol, atletika i lakros, koji su im dopuštali mnogo slobodnije i dinamičnije
ponašanje. Tako su studenti počeli da izbjegavaju časove fizičkog vaspitanja, što
je bio zaista veliki problem (http://www.kss.rs/).
Slika br.1
Tadašnji direktor škole dr Galik bio je svjestan da se mora promijeniti
sadržaj časa i da mora da nosi elemente igre. Problem je bio što je moralo da se
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
22
zadovolji nekoliko zahtijeva: da se igra zimi u zatvorenom prostoru i pod
vještačkim svijetlom, da igra bude interesantna i laka za učenje. Tako je
kombinacijom elemenata iz drugih sportova (kombinacija igrača iz lakrosa,
uvođenje lopte iz ragbija i okrugle lopte iz fudbala) kreirao košarku. Pritom da bi
izbjegao grubu igru i gužvu, shvatio je da mora da podigne cilj i to je podigao
na balkon sale, koji je bio visok 10 stopa, tj 3.05 m, što je današnja visina koša. I
tako neposredno pred čas, Nejsmit je na oglasnoj tabli kod ulaza okačio
originalnih 13 pravila igre. Sve je bilo spremno za rođenje košarke (slika br.2).
Slika br.2
U prvom uputstvu za košarku Dr Nejsmit je pokazao dva osnovna
rasporeda igrača, odnosno raspored sa pet igrača i sa devet igrača u igri. Tim sa
pet igrača je bio sastavljen od: jednog centra, dva krila i dva beka. Tim sa devet
igrača bio je sastavljen od tri igrača u blizini protivničkog koša, tri igrača u
sredini i tri igrača u odbrani. Broj igrača je ujednačen na pet.
1987. godine. Bekovi su imali isključivu ulogu da brane sopstveni koš, da
hvataju odbijene lopte i da ih prosleđuju do preostala tri igrača koji su bili
napadači. Međutim brzo se došlo na to, da jedan od bekova kreće naprijed i
pomaže u poentiranju. To je međutim prinudilo igrače koji su igrali samo u
napadu da se vrate i pomognu bekovima u odbrambenim zadacima. Ubrzo
je svih pet igrača učestvovalo u napadu i odbrani. Ovakva formacija odbrane je
otežavala napad, te su igrači polako zauzimali pozicije u napadu, poslije čega se
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
33
došlo do pozicionog napada. Prije ovoga je igrana najčešće neka vrsta
neorganizovanog kontranapada. Onda kada je jedan sistem u odbrani
dominirao nad napadom, javljali su se novi napadački sistemi, koji su mu se
suprostavljali i suprotno, kada je neki napadački sistem dominirao.
Dr James Naismith nije ni sanjao te 1891.godine, da će igra koju je
prezentovao studentima International Y.M.C.A. training school (Škola
međunarodnog hrišćanskog udruženja za obuku mladića) u Springfildu postati
jedan od najpopularnijih i najrasprostranjenijih sportova u svijetu. Sve je počelo
kada je Naismith, tada profesor fizičkog vaspitanja, osmislio zanimljivu igru u
zatvorenom prostoru za studente tokom zimskog perioda. Kombinujući elemente
fudbala, lakrosa, bejzbola i dečije igre „patak na steni“ došlo se do jedne nove,
veoma zanimljive tvorevine koja je kasnije dobijala svoj oblik i pravila.
Na samom početku svog osnivanja košarka, kao nova igra se zasnivala na
ukupno trinaest pravila. Tih originalnih trinaest pravila se i danas koriste u
modernoj košarci, naravno uz neke izmjene.
Prva zvanična utakmica odigrana je između profesora i studenata
međunarodne Y.M.C.A. škole u Springfildu (http://www.kss.rs/).
Ekspanzija košarke bila je nezamisliva kako na sjevernoameričkom, tako i
na ostalim kontinentima. Već 1893.godine košarka je stigla u Evropu, tačnije u
Francusku, nešto kasnije i u Australiju i Aziju. Godine 1896. i Južna Amerika je
vidjela košarku u Brazilu.
Na Olimpijskim igrama košarka se pojavila kao demonstracioni sport već u
Sent Luisu 1904.godine, a zvaničan olimpijski sport je od 1936.godine i OI u
Berlinu (SAD pobjednik).
Evropski šampionat u muškoj konkurenciji se igra od 1935. godine
(domaćin Švajcarska, pobjednik Letonija), a u ženskoj od 1938.godine (domaćin
Rim, pobednik Italija).
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
44
Prvo svjetsko prvenstvo za košarkaše odigrano je u Buenos Airesu
1950.godine (šampion Argentina), a za košarkašice 1953. godine u Santjago de
Čileu (šampion SAD).
Svetska košarkaška federacija FIBA danas ima 213 članica i oko 450 miliona
registrovanih igrača.
Košarka je danas jedan svjetski fenomen i kao takva postaje predmet
izučavanja iz više aspekata. Brzina, snaga, dinamika, intenzitet.... neki su od
pojmova koji bi mogli da odgovaraju današnjem poimanju košarke.
1.1. Značaj timske igre i komunikacije među igračima
Košarka je kolektivna, timska igra koja podrazumijeva saradnju igrača
jednog tima, kako u fazi napada, tako i u fazi odbrane. Način saradnje uči se
vremenom i bazira se na osnovnim pravilima koje igrači treba da znaju i kojih
treba da se pridržavaju.Igrači treba da nauče da saradnja nije samo pomoć koju
sami očekuju kada nijesu u stanju da završe akciju, već da je ona potrebna svakom
igraču kako bi cijeli tim bio uspješniji, ali i sam igrač.
U cilju postizanja što boljeg timskog uspjeha treba poštovati princip da
napad treba da završi igrač u najpovoljnijoj poziciji. U košarci treba da postoji
osjećaj kolektivnosti koji je karakterističan za kolektivne sportove i koji je često
odlučujući faktor uspjeha tima.
Dakle, košarka je kolektivna igra u kojoj 5 (10 ili 12) igrača treba da
funkcioniše sinhronizovano, da dopunjuju jedan drugoga i da se uključuju
pravovremeno u različite akcije. Igrači međusobno komuniciraju i stvaraju
mogućnost da svaki od njih djeluje efikasno.
U toku igre emocije postižu kulminaciju, a igrači ih moraju sputavati
svojom voljom, ne samo zbog pravila, već i zbog odgovornosti prema kolektivu.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
55
Ovo ih navikava da se pridržavaju određenih društvenih normi, pa se kasnije
lakše uključuju u društvenu zajednicu i postaju njeni korisni članovi.
Košarka zahtijeva kolektivnu igru, u kojoj svi članovi ekipe moraju
podrediti lične interese, interesima ekipe, ali ih istovremeno ne sputava da korisno
upotrijebe svoje pozitivne individualne odlike (Sokolai, 1972 )
Prijateljstvo igrača,njihova odanost košarci, sve je to nerazdvojivo povezano
sa uspjesima ekipe. Ako u kolektivu nema uzajamnog razumijevanja, ako igrači ne
pomažu jedan drugom, kako u toku igre, tako i u životu, ako ne priskaču u pomoć
u teškoj situaciji, ako ne nastoje da budu bliski – onda u ekipi neće biti istinskog
drugarstva, prijateljstva pa takva ekipa neće imati uspjeha. Kod ujedinjene, složne
ekipe uvijek postoje veći izgledi za uspjeh, ali se i neuspjesi lakše podnose.
1.2. Definisanje problema istraživanja
Pod taktikom u košarci podrazumijevamo primjenu sveukupnih
individualnih, grupnih i ekipnih dejstava u postizanju maksimalnog sportskog
rezultata (Karalejić i Jakovljević, 2001). U odnosu na broj igrača koji učestvuju u
taktičkim dejstvima postoje tri nivoa taktike igre:
� Individualna taktika napada i odbrane,
� Grupna taktika napada i odbrane,
� Kolektivna taktika napada i odbrane, (Karalejić i Jakovljević, 2001).
Taktika košarke je izuzetno bogata, trener ima na raspolaganju veliki broj
različitih taktičkih sredstava u sva tri niova. Osnova igre u košarci je saradnja
igrača jednog tima. Grupnu taktiku predstavlja saradnja 2,3 i 4 igrača istog tima,
čije saradnje predstavljaju djelove kolektivne taktike jednog tima, koji se
odigravaju na jednom dijelu terena ili koji najčešće započinju kao tipične igrovne
situacije. Da bi grupna taktika, odnosno saradnja 2 i 3 igrača bila uspešna, igrači
moraju posjedovati visok nivo tehničke obučenosti, da poseduju širok izbor
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
66
elemenata košarkaške tehnike, da imaju dobra individualna taktička znanja, da
pravovremeno i dobro rješavaju novonastale situacije na terenu, da njihove akcije
budu usklađene prostorno i vremenski, i da poseduju dobar pregled igre koji je
jako bitan faktor u uspješnosti same igre. Grupnu taktiku pozicionog napada
možemo podijeliti na:
� Saradnju dva igrača u pozicionom napadu
� Saradnju tri igrača u pozicionom napadu, (Karalejić i Jakovljević, 2008)
Dakle, problem ovog istraživanja, odnosi se na analizu različitih modela
pozicionog napada koji su zastupljeni u savremenoj košarci.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
77
2. TEORIJSKO-METODOLOŠKA OSNOVA RADA
2.1. Definicija osnovnih pojmova
Za bolje i lakše razumijevanje ovog rada neophodno je adekvatno definisati
i obrazložiti osnovne pojmove. Termini će se u daljem toku rada dosledno koristiti
kako su definisani.
Košarka je veoma popularan ekipni sport, prije svega zbog izražene
dinamike, promjenljivosti i nepredvidljivosti događanja na terenu tokom trajanja
igre. To je izrazito složena igra, sa veoma složenim strukturnim i funkcionalnim
osobinama (Trninić, 1996).
Taktika u košarci se može definisati kao primjena sveukupnih
individualnih, grupnih i ekipnih dejstava u postizanju maksimalnog sportskog
rezultata. (Karalejić i Jakovljević, 2001).
Timska taktika se sastoji od taktičkih sistema, koji su određeni u odnosu na
tok košarkaške igre (Trninić, 1996).
Pod tehnikom košarke se podrazumijeva niz specifičnih stavova, položaja,
radnji i kretanja koje su neophodne za odvijanje ove sportske igre. (Karalejić, i
Jakovljević, 2008).
Prevaljeni ili pozicioni napad predstavlja igru pet na pet kada su
odbrambeni igrači zauzeli formaciju i na taj način onemogućili napadu da ima
brojčanu ili prostornu prednost. ( Jovović, 2013) .
Improvizovani napad se zasniva na isključivo brzim individualnim
rešenjima nezavisno od prethodno određenih linija kretanja. ( Jovović, 2013).
Šematski napad je igra po šablonu i predstavlja model u kome se slijedi
unapređeni obrazac kretanja. (Jovović, 2013).
Vođenje je aktivnost košarkaša u posjedu lopte koji se, dok njome
manipuliše kreće najkraćom putanjom, tj. linijom prodora i brzinom približno
maksimalnoj ka protivničkom košu (Rubin, 2004).
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
88
Dribling predstavlja aktivnost košarkaša koji manipuliše loptom, krećući se
više horizontalno po terenu jer se igrač odbrane nalazi na njegovoj liniji prodora.
(Rubin, 2004).
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
99
3. TAKTIKA U KOŠARCI
Pod taktikom u košarci podrazumijevamo primjenu sveukupnih
individualnih, grupnih i ekipnih dejstava u postizanju maksimalnog sportskog
rezultata. Dva su osnovna cilja svake taktike:
1. dovesti protivničku ekipu, našom taktikom, u inferioran položaj;
2. nametnuti protivničkoj ekipi našu superiornost u nekoj sposobnosti.
U košarci ne postoji dobra i loša taktika, postoji samo dobar ili loš izbor.
Zato je najvažnija stvar u taktici igre, izbor taktike za konkretnu utakmicu ili
takmičenje. Pri izboru taktike trener mora da vodi računa o:
� Sposobnostima i karakteristikama vlastitog tima;
� Sposobnostima i karakteristikama protivničkog tima;
� Stepen uigranosti, odnosno o tome koliko je dugo tim zajedno;
� Starosnoj strukturi tima;
� Sistemu takmičenja;
� Strukturi tima koji čine igrači po pozicijama;
� Uzrasnim karakteristikama.
U odnosu na broj igrača koji učestvuju u taktičkim dejstvima postoje tri
nivoa taktike:
� individualna taktika napada i odbrane, koja podrazumijeva sve što
košarkaš izvodi bez direktne pomoći nekog od saigrača, i koji
primjenom svojih tehničko-taktičkih znanja rješava određene
tipične i atipične situacije u igri;
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1100
� grupna taktika napada i odbrane koja podrazumijeva učešće dva ili
tri igrača iste ekipe koji uzajamnim dejstvom koristeći svoja
tehničko-taktička znanja rješavaju situaciju igre;
� kolektivna taktika napada i odbrane, koja podrazumijeva taktičke
sisteme u napadu i odbrani u kojima učestvuje svih pet igrača na
osnovu određenog rasporeda i principa kretanja.
3.1. Grupna taktika
Osnova igre u košarci je saradnja igrača jednog tima. Svi individualni
kvaliteti neupotrebljivi su i nevažni ukoliko nisu stavljeni u funkciju saradnje sa
saigračima. Košarka je kolektivna kompleksna igra u kojoj pet (10 ili 12) igrača
treba da funkcionišu sinhronizovano, da dopunjavaju jedan drugog i da se
uključuju pravovremeno u različite akcije. Igrači se međusobno pomažu i stvaraju
mogućnosti da svaki od njih deluje efikasno.
Grupna taktika se odnosi na saradnju 2, 3 i 4 igrača, mada je najčešći slučaj
saradnja 2 i 3 igrača u napadu i u odbrani i osnova je za timsku igru. To su
jednostavno rečeno, samo delovi igre 5 : 5, koji se mogu uočiti na određenom djelu
terena i najčešće počinju kao tipične situacije iz igre.
Da bi saradnja 2 ili 3 igrača bila uspešna, učesnici u njoj treba da ispune 4
osnovna uslova :
1. tehnička obučenost – igrači moraju da budu tehnički obučeni i da
posjeduju širok repertoar elemenata takmičarske košarkaške tehnike;
2. individualna taktička znanja – igrači moraju da posjeduju dobra
individualna taktička znanja da bi bili sposobni da dobro procenjuju
novonastale situacije i odgovaraju na njih;
3. usklađenost akcija igrača – što podrazumijeva pravovremene kretnje
i akcije, i
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1111
4. pregled igre – igrači neprekidno moraju u vidnom polju da imaju i
igrače koji ne učestvuju neposredno u duelu, saigrače i protivničke
igrače.
Grupna taktika napada se analizira kroz saradnju 2 i 3 igrača u situacijama
kontranapada, brzog napada i pozicionog napada.
Kontranapad je najbrži napad u košarci (traje od 3 do 5 sekundi) i
podrazumijeva u svojoj završnici, stvaranje brojčane prednosti napadača u odnosu
na odbrambene igrače. Ta saradnja može da bude i u prenošenju lopte u polje
napada.
Brzi napad podrazumijeva brojčanu izjednačenost igrača napada i odbrane,
ali tako da svi odbrambeni igrači još nisu uspostavili kontrolu nad napadačima.
Pozicionim napadom se smatra napad kada tim u posjedu lopte nema
brojčanu i prostornu prednost u zoni šuta. Postoji pozicioni napad užem i
pozicioni napad širem smislu. U ovom radu biće obrađivan pozicioni napad u
užem smislu, što znači da će se isključivo govoriti o grupnoj taktici u zoni šuta.
Grupna taktika u pozicionom napadu je osnovno sredstvo kolektivne
taktike napada.
Jedan od najvažnijih principa u pozicionom napadu je ravnoteža broja
napadača u odnosu na prostor i poziciju lopte. Na terenu se, u odnosu na uzdužnu
osu terena, mogu razlikovati dvije strane: strana na kojoj se nalazi lopta (jaka
strana ili strana lopte) i strana bez lopte (slaba strana ili strana pomoći). Na strani
akcije najčešće napadaju dva ili tri igrača, jer je prostor isuviše mali za četiri ili svih
pet igrača istovremeno. To znači da opasnost po koš protivnika najprije dolazi od
te „grupe“ napadača. Prva namjera „grupe“ je da postigne pogodak, ali i da
svojom aktivnošću, u okviru kolektivne taktike, pripreme akciju za saigrače koji su
na suprotnoj strani terena. To dovoljno govori o značaju grupne saradnje u
napadu.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1122
3.2. Kolektivna taktika napada
U odnosu na izbor varijanti u napadu, razlikuju se dva mišljenja
(dvije škole). Prvo mišljenje predstavljaju treneri sa određenim sistemom koji
uvijek koriste iste sisteme u napadu. Neki ih malo koriguju zavisno od igrača
koje imaju, a neki ne koriguju, nego se igrači uklapaju u njihov sistem. Ovaj
pravac ima svoje prednosti. Samo novi igrači moraju se adaptirati, a treneri koji
godinama koriste iste napade mogu da vrše manje korekcije u samom napadu,
nadograđujući ga. Loše je ako se svake godine mijenja ekipa ili trener ne može da
dovede igrače koji se uklapaju u taj napad.
Drugo mišljenje predstavljaju treneri bez određenog sistema koji prvo
sagledaju potencijal pojedinca, pa onda grade napade zavisno od njih. Dakle, sam
napad je maksimalno prilagođen određenim igračima u timu, čime se povećava
njihova efikasnost, a i efikasnost cijele ekipe. Ovaj pravac je karakterističan za
trenere koji često mijenjaju ekipe ili unutar ekipe imaju veliki broj promjena u
igračkom kadru.
Prema organizaciji postavljenog napada razlikujemo improvizovanu,
šablonsku i organizovanu igru.
� Šablonska (šematska igra) predstavlja model u kome se slijedi
unapređen obrazac kretanja bez obzira na poziciju i kretanje
odbrane. Predstavlja prevaziđen model igre.
� Improvizovana igra se zasniva isključivo na brzim individualnim
rješenjima nezavisno od prethodno određenih linija kretanja.
Obiljležava je sloboda izbora u igri i pomanjkanje individualne
odgovornosti. Trenerova uloga je primarno u obuci igrača, a
smanjena je mogućnost kontrolisanja tokom utakmice.
� Organizovana igra u pozicionom napadu je aktivnost u kojoj
učestvuju svih 5 igrača u pripremi i realizaciji akcije.
Podrazumijeva precizno određene rasporede igrača, ulaze u akciju,
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1133
primarne linije kretanja sa rešenjima pojedinih situacija tokom igre,
realizaciju akcije, pokrivanje skoka u napadu.
Vrste kolektivnog napada: slobodan napad, kontinuirani napad,
organizovan napad, kratak napad i napad na zonu.
U odnosu na trajanje u košarci se razlikuju tri tipa napada: kontranapad,
brzi napad i pozicioni napad.
Taktika igre u napadu
Individualna taktika Grupna taktika Kolektivna taktika
Dejstva igrača bez lopte
� demarkiranje � utrčavanje � tehnika
postavljanja blokade � tehnika izlaska iz
blokade � tehnika skoka u
napadu Dejstva igrača sa loptom
� osnovni stav u napadu � pivotiranje � hvatanje i dodavanje � finte � dribling � tehnika ulaska na koš � šutevi
Saradnja 2 i 3 igrača u kontranapadu
� 2:0|2:1|3:0|3:1|3:2|4:3 Saradnja 2 i 3 igrača u polukontri
� 2:2|3:3|4:4| Saradnja 2 i 3 igrača u pozicionom napadu
� dupli pas � utrčavanje iza leđa
(back door) � utrčavanje ispred
(front door) � dodaj i utrči (give and
go) � klasična blokada � pick and roll � kontrablokada � blokada navođenjem � dupla blokada � uzastopne blokade � UCLA cut � shuffle cut
Kontranapad
� poslije skoka u odbrani � poslije slobodnog
bacanja � poslije primljenog koša � iz podbacivanja � poslije oduzete lopte Brzi napad
� sa spoljnim igračem � sa prvim trailerom � sa drugim trailerom Pozicioni napad
� protiv odbrane “čovjek na čovjeka”
� protiv zonske odbrane � protiv presinga � protiv zonskog
presinga � protiv kombinovanih
odbrana � kombinacija iz auta
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1144
4. POZICIONI NAPAD
Pozicioni napad podrazumijeva igru 5:5. Nakon neuspjelog kontranapada i
brzog napada ekipa prelazi u pozicioni napad. Timovi naravno mogu da igraju
samo pozicioni napad, uopšte se ne upuštajući u kontranapad i brzi napad.
Pozicioni napad podrazumijeva određeni raspored igrača u odnosu na vrstu
odbrane koju igra protivnički tim. Ti rasporedi se označavaju brojem igrača u
pojedinim linijama napada (Trunić, 2007). Gledajući prema košu, ti rasporedi
mogu biti u dvije linije kao što su 1-4 visoko i nisko i 2:3 i u tri linije kao što su: 1-
3-1, 1-2-2, 2-1-2. Koji će raspored tim zauzeti, zavisi od kvaliteta i sposobnosti
napadača i od sposobnosti odbrambenih igrača i vrste odbrane koju oni igraju.
Igrači dobijaju specifična zaduženja i linije kretanja tokom napada. Cilj
napadača je da u toku vremena preostalog za završetak napada, a to je najčešće
između 16 i 20 sekundi, pripreme poziciju za “udoban” neometan šut. Sva
kretanja i akcije napadača se planiraju tako da se neprestano stvaraju te pozicije da
u trenutku kada odbrana zakasni ili ne odigra dobro, napadači šutiraju. To znači
da napad treba da ima više “izlaza”. Pozicioni napad zato mora da ima
kontinuitet, odnosno da se akcije napadača (prilike za šut) pretvaraju jedna u
drugu bez posebnog namještanja i remećenja rasporeda igrača. Ovakav napad
može da se organizuje tako da se svim igračima pruža podjednaka mogućnost da
budu realizatori ili tako da se situacije za poentiranje češće pripremaju za dvojicu
ili trojicu napadača koji su dobri strijelci. Ovo zavisi od napadačkih kvaliteta
igrača jednog tima. Pozicioni napad, koji pruža priliku svim igračima da budu
podjednako opasni u granicama njihovih sposobnosti, biće jači, jer sprečava
odbranu da se koncentriše na najbolje napadače i da pomažu jedni drugima
i pokreće lako sve napadače da ispunjavaju zadatak (Karalejić i Jakovljević 2001).
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1155
4.1. Osnovne karakteristike pozicionog napada
Potrebne karakteristike pozicionog napada su:
� Prepoznavanje sistema odbrane protivnik;
� Racionalno korišćenje prostora;
� Naizmjenicno opterećenje lijeve i desne strane odbrane;
� Prikrivanje pravih namjera;
� Ponovni dolazak u posjed lopte (skok u napadu).
U pozicijskom stanju igre prevaljeni put težišta sistema (igrač + lopta) u
smjeru vertikale (smjer kos – koš) je zanemarljiv u odnosu na prevaljeni put u
tranzicijskom stanju. S druge strane za kretanje po horizontali može vrijediti i
obratan odnos. (Jovović, 2013)
Prevaljeni ili pozicioni napad predstavlja igru pet na pet kada su
odbrambeni igrači zauzeli formaciju i na taj način onemogućili napadu da ima
brojčanu ili prostornu prednost.
Podfaze pozicionog (postavljenog napada) su:
� Pripremna faza;
� Akcije u sklopu organizovanog napada;
� Rješavanje situacija (završetak ili zaključivanje akcija);
� Odbrambena ravnoteža o pokrivanje skoka u napadu.
Teorijski razlikujemo tri modela postavljenog napada i to: improvizovani,
organizovani i šematski.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1166
4.2. Način izvođenja i stvaranje preduslova kod pozicionog napada
Pozicioni napad može biti primaran napad ekipe koja koristi veliki broj
dodavanja, gdje napad započinje sa sredine terena, nakon čega slijedi pas na
stranu. Napad se svodi na mnogo kretanja i na kruženje lopte oko kapice gdje
svaki igrač dođe u kontakt sa loptom bar jednom, pri čemu se čeka greška
odbrane, nakon čega slijedi šut ili prodor do koša. Pozicioni napad koji se izvodi
preko sredine terena se mijenja u trenutku kad se izvrši pritisak na igraču koji
prenosi loptu, pa je igrač primoran da izvrši napad sa strane (Trunić, 2007).
Pozicioni napad može se bazirati da omogući postizanje lakih poena preko
visokih igrača. Postoje dva poziciona napada: sa centrom i bez centra.
Napad uz pomoć centra. Centri svojom visinom i kretanjem predstavljaju
najveću opasnost za koš i najmanja neopreznost posljedica je primanja koša. Traži
se od centra da igraju licem prema košu jer su tada najopasniji. Od centra se traži
da stalno mijenja mjesto paralelnim kretanjem, a to je sa vrha slobodnog bacanja.
Osnovna uloga centra je da postavlja blokade.
Napad bez centra. Ekipa koja nema visoke igrače mora koristiti nedostatke
kod centara kao spora mobilnost i mora imati brze i eksplozivne igrače. Igrači
moraju brzo pratiti akcije svog plejmejkera.
Pozicioni napad ekipe koja igra bez visokog igrača na poziciji centra
organizuje pozicione napade tako što svi igrači igraju spolja i nakon dodavanja
slijedi šut ili prodor. Cilj je da se šutevima za tri poena izvuku visoki igrači iz
reketa, nakon toga slijedi igra 1 na 1 tj.probijanje spoljnih igrača.
Svaki pozicioni napad započinje istom postavkom osim u situacijama kada
zbog presinga i udvajanja dolazi do poremećaja, čime se smanjuje efikasnost
napada.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1177
4.3. Saradnja igrača u pozicionom napadu
Saradnja tri igrača u napadu zahtijeva visok stepen sinhronizacije akcije
igrača i pretpostavlja znanje igrača u igri 1:1 i 2:2. Jedan napadač ima kod sebe
loptu, a dvojica su bez lopte. Oni saradjuju dodavanjima na principu „dodaj i
utrči“ i blokadama za igrača bez lopte. U pozicionom napadu jedan od najvažnijih
principa je ravnoteža broja napadača u odnosu na prostor i poziciju lopte.
Poznavanje osnovnih elemenata individualnih taktika značajan je faktor u
pripremi svake ekipe. Često se mnogo vremena potroši na bezuspješno
uvježbavanje složenih taktičkih varijanti napada, jer su igrači nedovoljno usvojili
taktičke elemente. Složene metode treninga zahtijevaju veliko znanje igrača, dok
visok nivo igre, kakav se danas primjenjuje, iziskuje potpuno poznavanje
individualnih, tehničkih i taktičkih vrijednosti košarkaša. Bez ovih osobina
nemoguće je postizati maksimalne rezultate. Individualne sposobnosti igrača
dolaze do potpunog izražaja prilikom saradnje tri igrača u pozicionom napadu.
Kod ovakvih napada nije dovoljno poznavati sve mogućnosti napada, već je
potrebno imati vlastita iskustva i samoinicijativu. U napadu sa tri igrača potrebno
je primijeniti određene elemente tehnike u najpovoljnijem momentu. Efikasnost
napada, pored ostalog, zavisi i od brzine izvođena napada i od međusobnog
sporazumijevanja igrača.
Karakteristični napadi sa tri igrača su: napad izmjenom mjesta, napad
trouglom, napad osmicom, ukrštanje, kontrablokade, duple blokade.
Ovi napadi su odavno poznati, ali se neki od njih rijetko primjenjuju u
savremenoj košarci.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1188
4.3.1 Saradnja bez blokada
Napad izmjenom mjesta često se viđa u savremenoj košarci, naročito u
završnici neke akcije, kada individualne sposobnosti, nadahnuće i inteligencija
igrača dolaze do izražaja. Ovakve akcije podrazumijevaju sinhronizovano kretanje
napadača. Brzina akcije i pronicljivost u pronalaženju racionalnih rješenja glavne
su karakteristike ovakvog napada koji ne sadrži nikakve šablone, jer se izmjenom
mjesta, igrači slobodno kreću po terenu u zavisnosti od postavljanja odbrambenih
igrača. Za uspješnost napada potrebna je odlučnost i stalno kretanje igrača, kako
ne bi poklekli pod nasrtajima odbrane. Prvi kriterijum u tom kretanju je pozicija
lopte, odnosno igrača u posjedu lopte, a drugi kriterijum je kretanje napadača koji
se nalazi blizu lopte.
Na dijagramima 1a, 1b i 1c, prikazan je jednostavan primjer saradnje tri
igrača na spoljnim pozicijama izmjenom mjesta (po principu „dodaj i utrči“). Igrač
na centralnoj poziciji (1) dodaje loptu igraču na boku (2) i utrčava ka košu. U
trenutku kada je igrač 2 primio loptu, igrač 3 se pomjera na centralnu poziciju, dok
igrač 1 nastavlja kretanje ka boku (suprotnom od strane na kojoj se nalazi lopta).
Napadač (2) otvara pas prema igraču 3 i protrčava na suprotnu stranu terena, a
igrač 1 se pomjera na centralnu poziciju, dok igrač 3 driblingom odvodi loptu na
bočnu poziciju. Napadač (3) sada dodaje loptu do igrača 1 i opet utrčava ka košu.
Napadači stalno treba da vode računa o međusobnom rastojanju (minimum 4
metra), da imaju dobar uvid u dešavanja na terenu i da se pridržavaju pomenutih
kriterijuma. Tako na primjer napadač koji je na strani pomoći (3) ne treba da
utrčava ka lopti dok napadač koji utrčava ka košu sa centralne pozicije ne prođe
nivo lopte. Pogrešno je istovremeno utrčavanje dvojice igrača u isti prostor. Dobre
i usklađene kretnje su preduslov za uspješnu realizaciju napada.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
1199
Dijagram 1a.
Dijagram 1b.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2200
Dijagram 1c.
4.3.2 Saradnja sa blokadama
Saradnja tri igrača primjenom blokada u pozicionom napadu
podrazumijeva dodavača (napadača u posjedu lopte), igrača koji postavlja
blokadu i igrača koji koristi blokadu. To znači da blokada može da se postavi i
igraču u posjedu lopte, i igraču koji je bez lopte. Ovo saradnja se može izvoditi na
cijeloj širini terena, a i samo na strani akcije.
Osnovne blokade su: kontrablokada, blokada ka lopti, horizontalna
(poprečna) blokada, donja i leđna blokada.
Leđna blokada (eng. back screen) podrazumijeva da napadač sa unutrašnje
poziciji postavlja blokadu za napadača koji je na spoljnoj poziciji. Ovom blokadom
igrač daje dobre mogućnosti za realizaciju i saigraču i sebi. Napadač koji koristi
blokadu može da primi loptu za šut ili za prodor. Kao kod svake blokade, valja
sačekati da se blokada korektno postavi i da se vidi kako odbrana reaguje. Ako
odbrana preuzima, napadač koji je postavio blokadu treba da se otvori od koša da
bi primio loptu u dobroj poziciji za skok-šut. U situaciji kada napadač koji koristi
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2211
blok fintira utrčavanje prema košu, pa se otvori na spoljnu poziciju, igrač koji je
postavio blok utrčaće ka košu.
Na dijagramu 2 prikazana je jedna od varijanti leđne blokade. Igrač 2 koji
postavlja blok, otvara se prema igraču u posjedu lopte, a igrač 4, kome je blok
postavljen utrčava prema košu, dok se 2 otvara na spoljnoj poziciji prema lopti.
Dijagram 2.
Horizontalna blokada (eng. crross screen) karakteristična je za igrače koji
igraju na unutrašnjim pozicijama. To je blokada kod koje napadač koji je na
poziciji blizu koša, postavlja blokadu igraču koji se takodje nalazi blizu koša, ali na
suprotnoj strani. Igrač koji postavlja blokadu trebalo bi da „čita“ odbranu i da vidi
pravac utrčavanja saigrača kome postavlja blok. Odbrana uglavnom reaguje
preuzimanjem ili pomaganjem.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2222
Na dijagramu 3 napadač 3 ima loptu na bočnoj poziciji. Napadači 4 i 5
nalaze se na niskim pozicijama. Napadač 4 spreman je da primi loptu. Pošto je nije
primio, odlazi u blokadu saigraču 5, koji se nalazi na suprotnoj strani, nakon čega
5 utrčava ka košu dok se 4 otvara od koša.
U slučaju da igrač 5 nakon blokade utrči na liniju za slobodna bacanja,
napadač 4 koji je postavio blok, vraća se na početnu poziciju što se vidi na
dijagramu 4.
Dijagram 3.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2233
Dijagram 4.
Donja blokada (eng. down screen) podrazumijeva da napadač sa spoljne
pozicije postavlja blokadu za igrača na unutrašnjoj poziciji ili bliže osnovnoj liniji.
Prilikom postavljana blokade važno je da igrači budu strpljivi. Treba sačekati da se
blokada postavi i vidjeti kako reaguje odbrana. Ukoliko je blokada dobro
postavljena i ako je utrčavanje iz blokade pravilno, odbrana će najčešće reagovati
preuzimanjem ili pomaganjem. Ako napadač koji koristi blokadu utrčava ka
spoljnoj poziciji, onda igrač koji je postavio blokadu treba da se otvori ka košu, a
ako se blokada koristi za utrčavanje ka košu, onda se igrač koji je postavio blokadu
otvara ka spoljnoj poziciji.
Na dijagramu 5 prikazana je varijanta donje blokade u kojoj igrač koji
koristi blok (2) istrčava na spoljnu poziciju, a igrač koji postavlja blok (4) utrčava
ka košu. Igrač u posjedu lopte ima dvije opcije za asistenciju. Igrač koji koristi
blokadu može utrčati ka lopti, iza leđa odbrambenog igrača, ili otići od lopte.
Ukoliko je blokada dobro iskorišćena, a otvaranje igrača koji je postavio blokadu
uspješno, igrač u posjedu lopte ima veći izbor za proigravanje.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2244
Dijagram 5.
Kontrablokada (eng. screen away) dobila je naziv po tome što igrač
postavlja blokadu na suprotnu stranu od one na koju je izvršeno dodavanje.
Najčešće to rade spoljni igrači, iako mogu da učestvuju i unutrašnji. Predstavlja
saradnju tri igrača po principu „dodaj i bježi“ i sračunata je na pravljenje blokade
za igrača na strani pomoći, kako bi se oslobodio protivnika, najčešće radi primanja
lopte ili radi potpomaganja za izvođenje skok-šuta sa polu-distance. Obično se
izvodi u nivou linije slobodnih bacanja. (Dijagram 6) Napadač sa loptom (1)
dodaje loptu do igrača 2 i nakon finte kretnji ka lopti, mijenja pravac kretanja i
odlazi na suprotnu stranu terena ka napadaču 3 i postavlja blokadu. Napadač 3 za
to vrijeme izvodi fintu kretanja ka košu, i neposredno pre nego što napadač 1
postavi blokadu mijenja pravac i kreće ka lopti, prolazi uz saigrača i tako navodi
odbrambenog igrača na blokadu.
Ako napadač 3 nije uspio da utrči ka košu jer ga je odbrana (preuzimanjem)
usmjerila ka lopti napadač 1 se otvara ka košu da bi mogao da primi direktno
loptu od napadača 2 (dijagram 7) ili od napadača 3 ako ovaj ipak primi loptu
(dijagram 8).
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2255
Taktički bolja varijanta kada sarađuju dva niža (spoljna) jedan visoki
(unutrašnji) igrač i to kada se blokada postavlja za visokog igrača. Odbrana tada
najčešće mora da reaguje pomaganjem ili preuzimanjem. Nakon blokade visoki
igrač utrčava ka košu, a spoljni igrač koji je postavio blokadu se otvara od koša.
Tako oba igrača dolaze u pozicije sa kojih najbolje igraju.
Dijagram 6.
Dijagram 7.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2266
Dijagram 8.
Blokada ka lopti (eng. flare screen) takođe se izvodi po principu „dodaj i
bježi“, s tim da su sada izmijenjene uloge u odnosu na kontrablokadu i da sada
blokadu postavlja igrač na strani pomoći.
Na dijagramu 9 igrač na centralnoj poziciji (1) dodaje loptu igraču sa strane
2. Igrač koji se nalazi na strani pomoći 3 nakon dodavanja kreće u blokadu igraču
1 koji je na centralnoj poziciji. Igrač 1 koristi blokadu odlazeći od lopte i
pokušavajući da ostvari dobru poziciju za prijem lopte i šut iz neposredne blizine.
Napadač (3) se otvara ka lopti.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2277
Dijagram 9.
4.3.3 Saradnja tri napadača u igri 5:5
Saradnja tri napadača u igri 5:5 je veoma česta u pozicionom napadu, jer
skoro nikad svih pet igrača ne učestvuju direktno u napadu. Oni sarađuju
koristeći blokade u nizu i u različitim kombinacijama, koje se prepoznaju u
košarkaškoj praksi kao karakteristične. To su npr. UCLA cut, saradnja ukrštanjem
tri igrača, rogovi, itd...
UCLA cut predstavlja klasičnu saradnju blokadama trojice napadača na
strani akcije. To je dio napada UCLA univerziteta, čuvenog trenera Džona
Vudena, koji je sedamdesetih godina osvojio dvanaest titula NCAA šampiona.
Ova akcija je i danas veoma popularna.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2288
Dijagram 10.
Dijagram 11.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
2299
Dijagram 12.
Napadači su u rasporedu kao u dijagramu 10. Napadač 1 dodaje loptu do 2
i utrčava stranom lopte ka košu, dok napadač 5 pojačava to utrčavanje
postavljanjem leđne blokade za napadača 1. Napadač 1 može da primi loptu i da
šutira. Ako napadač 1 nije primo loptu, napadač 2 dodaje loptu do napadača 5,
koji se otvorio poslije blokade (dijagram 11). Napadač 1 postavlja leđnu blokadu
za napadača 2 (ili napadač 2 postavlja donju blokadu za napadača 1), koji utrčava
ka košu, i ako primi loptu lako realizuje napad. Ako napadač 2 ne primi loptu,
napadač 5 dodaje loptu do 1 koji se otvorio poslije blokade, i utrčava ka košu
koristeći leđnu blokadu koju za njega postavlja napadač 2 (dijagram 12). Ako
napadač 5 primi loptu on realizuje napad, ili se akcija ponovo nastavlja ili se ulazi
u neku drugu akciju. Za to vrijeme napadači 3 i 4 na strani pomoći imaju lažne
kretnje, postavljaju jedan drugom blokade trudeći se da svoje čuvare vežu za sebe
kako bi akcija neometano tekla.
Saradnja tri igrača ukrštanjem zadržala se u savremenoj košarci bilo da se
izvodi sa ili bez lopte. Može se reći da ukrštanje predstavlja pokretne blokade.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3300
Napadači svojim ukrštanjem često dovode do međusobnih sudaranja protivničkih
igrača i na taj način ih prisiljavaju da se na trenutak zaustave, što napadačima daje
prednost za utrčavanje prema košu. Suština ukrštanja je u tome da se protivnik
navede na saigrača koji se za kratko vrijeme zaustavio u blok, što daje dovoljnu
prednost napadu nad odbranom. Ova vrsta saradnje odvija se po određenim
pravilima. Napad se izvodi kretanjem dvojice igrača oko trećeg. Ukrštanje se
obično izvodi na liniji za slobodno bacanje ili na bočnim linijama slobodnog
bacanja, zavisno od toga da li ga izvode pivot igrač i dva spoljna igrača, ili pivot,
spoljni i krilni igrač. Napad ukrštanjem izvode dva igrača kretanjem oko trećeg tj.
dva „pokretna“ izvode ukrštanje oko trećeg „fiksiranog“, koji je zapravo osnovna
poluga oko koje se izvodi čitava akcija.
Da bi ukrštanje bilo uspješno, potrebno je da igrač ispuni sledeće zadatke:
da zauzme dobar stav, da uspešno štiti loptu od napada protivnika i omogući
nesmetan prolaz saigračima. Igrači koji ukrštaju moraju proći tik uz pivot igrača.
Najčešće prvi kreće igrač koji dodaje loptu pivotu. Od uspješnosti ukrštanja zavisi
da li će pivot igrač nekom uručiti loptu ili će se odlučiti da sam završi napad.
Opasnost ukrštanja je u tome što protivnik u odbrani igra agresivno, pa
postoji mogućnost da se lopta izbije iz ruku igrača oko kog se vrši ukrštanje, što
može da dovede do lakih poena iz kontri. Zbog toga se danas češće viđa ukrštanje
bez lopte, odnosno ukrštanje na suprotnoj strani od lopte.
Jedna od varijanti saradnje tri napadača, pre svega na spoljnim pozicijama
je ukrštanjem driblingom sa uručenjem lopte. Ukrštanje trojice igrača prikazano je
na dijagramu 13.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3311
Dijagram 13.
Napadač 1 dribla ka igraču 2 koji za to vrijeme izvodi fintu kretanja ka košu
mijenja pravac i vraća se ka lopti, koju mu uručuje napadač 1. Nakon preuzimanja
lopte, napadač 2, vrši dribling ka napadaču 3 i uručuje mu je. Napadač 3
driblingom napada koš.
Saradnja tri igrača na strani lopte (trougao) spada u starije formacije
napada. Ovaj napad sličan je napadu sa izmjenom mjesta s tim što podrazumijeva
određena pravila: igrač u posjedu lopte formira vrh trougla, dalje je od koša u
odnosu na svoja dva saigrača, organizator je napada i u odnosu na njega saigrači
protrčavaju napred ugrožavajući protivnički koš. Trougao se može formirati
statički, tako da igrači međusobnim brzim dodavanjem nastoje zbuniti protivnika.
Ovaj vid saradnje najčešće se izvodi u pokretu, tako da se sa nekoliko dodavanja
može postići nekoliko položaja u trouglu. Napad iz trougla naročito je uspješan
kada postoji brojčana prednost i kada je dobro ukomponovan kao napad protiv
zonske odbrane, a može biti uspješan i u završnici napada. Saradnja na ovakav
način pruža veliki broj mogućnosti i vrlo je primjenjiva u igri. Igrači se mogu
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3322
postaviti u različite rasporede i samim tim koristiti sve oblike. Smanjen prostor za
manervisanje, odnosno povećana gustina odbrane zahtijeva visok nivo
komunikacije i dobro poznavanje principa kretanja i saradnje. Na dijagramu
14 prikazana je saradnja tri spoljna igrača, na dijagramu 15 saradnja dva
igrača spolja i jednog koji igra na mjestu visokog, a na dijagramu 16 prikazana je
saradnja dva spoljna i jednog igrača na poziciji niskog posta.
Dijagram 14.
Dijagram 15.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3333
Dijagram 16.
Rogovi ili A-Set su jedan od tipičnih ulazaka u napad prilikom saradnje tri
napadača u igri 5:5. Rogovi se primjenjuju uspješno i u igri protiv odbrane čovjek
na čovjeka i protiv zonskih odbrana. Dijagram 17 prikazuje visoki pick and roll.
Igrači 4 i 5 prave blokadu za igrača 1. Igrač 1 dribla oko igrača 5 obično do visine
linije slobodnih bacanja, sa mogućnošću da samostalno završi akciju. Igrač 5 se
otvara iz blokade i može da ide u realizaciju ako dobije loptu od igrača 1. Druga
solucija je da igrač 1 doda loptu do igrača 3 koji može da šutira za tri poena ako je
njegov čuvar pošao unutra da pomogne.
Ako ni jedan od ovih pick and roll ili kick out opcija nije ostvarena igrač
jedan dodaje loptu nazad igraču 4 (Dijagram 18). Ako je on dobar strijelac može da
šutira za tri poena. Igrači 4 i 5 mogu da izvedu Hi-Lo akciju, što obično i čine ako
ne postoji pomoć od strane odbrane kada je lopta na vrhu. Ako ovo nije ostvareno
igrač 4 dodaje loptu igraču 2.
Na dijagramu 19 igrači 2 i 4 igraju pick and roll. Igrač 2 dribla oko blokade i
ima veći broj mogućnosti: da doda igraču 5 na niskom postu, igračima 1 i 3 za šut
za 3 poena ili igraču 4 koji se otvorio iz blokade.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3344
Dijagram 17.
Dijagram 18.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3355
Dijagram 19.
Najčešće greške koje se javljaju prilikom metodike učenja i usavršavanja
saradnje tri igrača u pozicionom napadu su:
1. Igrači nemaju dobar „spejsing“, odnosno premalo međusobno
rastojanje;
2. Igrači koji utrčavaju ne izvode uvjerljivo fintu kretanja;
3. Igrač koji utrčava nema vizuelnu kontrolu lopte;
4. Igrač sa loptom ne dodaje loptu pravovremeno;
5. Kod saradnje tri napadača neki igrači ne koriguju pravilno i
pravovremeno svoju poziciju u odnosu na akciju igrača koji utrčava;
6. Kod saradnji blokadama postavlja se „slaba“ blokada, ili se napadač
koji je postavlja prerano otvara;
7. Kod saradnji blokadama napadač koji je postavlja kasno se otvara;
8. Napadač koji koristi blokadu ne navodi odbrambenog igrača na
blokadu;
9. Igrači koji sarađuju blokadama ne čitaju odbranu
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3366
Načini korekcije navedenih greški su:
1. Igrači treba da imaju potrebno međusobno rastojanje (4-6 metara);
2. Igrači treba korektno da izvedu fintu kretanja prije utrčavanja ka
košu;
3. Igrač mora sve vrijeme da ima loptu u vidnom polju;
4. Igrač mora da gleda saigrača i odbrambene igrače kao i da pripremi i
izvede pravovremeno dodavanje;
5. Igrači treba da gledaju akciju saigrača koji utrčava i da na osnovu
njegovih kretnji pravovremeno poprave svoju poziciju;
6. Blokada treba da bude „čvrsta“, što znači da igrač koji postavlja
blokadu treba da izdrži udar odbrambenog igrača, a ne da prije
vremena beži u otvaranje;
7. Igrač treba da se pravovremeno otvori iz blokade;
8. Igrač mora, pre nego što iskoristi blokadu, da svrsishodnom
kretnjom navede odbrambenog igrača na blokadu;
9. Igrači moraju da čitaju odbranu jer samo tako mogu da kazne greške
odbrane.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3377
5. ZAKLJUČAK
Pozicioni napad traje do 24 sekunde. Organizuje se protiv snažne i jako
organizovane odbrane protivnika.
Saradnja tri igrača u pozicionom napadu spada u grupnu taktiku igre u
košarci i osnova je za timsku igru. Košarka je kolektivna igra i podrazumijeva da
igrači jednog tima sarađuju. Njihovi individualni kvaliteti su neupotrebljivi i
nevažni, ukoliko nisu podređeni saradnji sa saigračima. Košarka je kolektivna
kompleksna igra u kojoj 5 (10 ili 12) igrača treba da funkcionišu sinhronizovano,
da dopunjavaju jedan drugog i da se uključuju pravovremeno u različite akcije.
Igrači se međusobno pomažu i stvaraju mogućnost da svaki od njih djeluje
efikasno.
Saradnja tri igrača jednostavno rečeno predstavlja samo dijelove igre 5:5,
koji se mogu uočiti na određenom dijelu terena i najčešće počinju kao tipične
situacije iz igre, a nastavljaju se saradnjom koja može da bude manje ili više
tipična ili atipična.
Da bi saradnja tri igrača bila uspješna oni moraju da ispune četiri osnovna
uslova:
� Tehnička obučenost;
� Individualna taktička znanja;
� Usklađenost akcija igrača;
� Pregled igre.
Saradnja tri igrača u pozicionom napadu u košarci je veoma zastupljen vid
saradnje jer skoro nikad svih pet igrača ne učestvuju u direktnom napadu. Ova
saradnja zahtijeva visok stepen sinhronizacije akcija igrača i pretpostavlja znanje
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3388
igrača u igri 1:1 i 2:2. Oni sarađuju dodavanjem na principu „dodaj i utrči“ i
blokadama na principu „dodaj i bježi“.
Jedan od najvažnijih principa u pozicionom napadu je ravnoteža broja
napadača u odnosu na prostor i poziciju lopte. Na terenu se mogu razlikovati
dvije strane. Strana na kojoj se nalazi lopta (jaka strana ili strana lopte) i strana bez
lopte (slaba strana ili strana pomoći).
Jedan napadač kod sebe ima loptu a dvojica su bez lopte i oni se obično
nalaze na strani akcije. Preostala dva napadača se nalaze na strani pomoći i nastoje
da lažnim kretnjama zadrže svoje direktne čuvare vezane za sebe, tako da oni ne
mogu pomagati svojim saigračima.
ZZaavvrrššnnii rraadd AAnnaalliizzaa ppoozziicciioonnoogg nnaappaaddaa uu kkooššaarrccii
3399
6. LITERATURA
1. Jovović, V. (2013): Košarka taktika (izvodi iz predavanja), Nikšić.
2. Rubin, P. (2004): Košarka: Metodika i tehnika, Novi Sad: Fakultet fizičke
kulture.
3. Sajt košarkaškog saveza Srbije. http://www.kss.rs/
4. Sokolai, L. (1972): Košarka, Novi Sad: Viša pedagoška škola.
5. Trninić, S. (1996): Analiza i učenje košarkaške igre. Pula: Vikta.
6. Trunić, N., (2007). Trening mladih košarkaša različitih uzrasnih kategorija.
Beograd: Visoka škola za sport.
7. Karalejić, M., Jakovljević, S., (2001). Osnove košarke. Beograd: Fakultet sporta
i fizičkog vaspitanja.
8. Karalejić, M., Jakovljević, S., (2008). Teorija i metodika košarke. Beograd:
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.
BIOGRAFIJA
Igor Popović je rođen u Nikšiću, gdje je završio osnovnu školu i srednju
Ekonomsko – ugostiteljsku školu. Upisan je na Fakultet za sport i fizičko
vaspitanje ( studijski program - sportski trener – košarka ) 2014 godine. Radno je
angažovan kao saradnik u školi sporta za djecu od septembra 2015 godine.