pregled [godina 53, broj 1; januar-april 2012.]

7/31/2019 Pregled [godina 53, broj 1; januar-april 2012.]

http://slidepdf.com/reader/full/pregled-godina-53-broj-1-januar-april-2012 1/293

ČASOPIS ZA DRUŠTVENA PITANJA/PERIODICAL FOR SOCIAL ISSUEČASOPIS ZA DRUŠTVENA PITANJA/PERIODICAL FOR SOCIAL ISSUE

PREGLEDPREGLED

P R E G L E D

Č a s o p

i s z a

d r u

š t v e n a p i t a n

j a

P e r i o d

i c a l f o r S o c i a l

I s s u e s

B r o j

/ N u m

b e r

1

2 0 1 2

Članci

Mirko Pejanović: Društveno-istor ski značajreferenduma iz 1992. godineza razvoj državnosti Bosne iHercegovineSafet Bandžović: Balkanski ratovi i muhadžirski pokreti(1912-1913)Lada Sadiković:

Nadustavni karakter Evropskekonvenc e o ljudskim pravima uBosni i HercegoviniSuad Kurtćehajić: Mogućnosti ponovnog oživljavanjaUstava Republike Bosne iHercegovineSuvad Konaković: Azil u međunarodnim dokumentimai Evropskoj un i sa osvrtom nanormativna rješenja u Bosni iHercegovini

Articles

Mirko Pejanović: Socio-historical Signi cance of1992 Referendum for Bosnia andHerzegovina’s Statehood DevelopmentSafet Bandžović: Balkan Wars and the Refugee’sMovements (1912-1913)Lada Sadiković: The Supra-constitutional Character

of the European Human RightsConvention in Bosnia and HerzegovinaSuad Kurtćehajić: The Possibility of Reviving theConstitution of the Republic of Bosniaand HerzegovinaSuvad Konaković: Asylum in International Documentsand the European Union withEmphasis on Normative Rules inBosnia and Herzegovina

Sarajevo, Januar/January - april/April 2012 BROJNUMBER 1BROJNUMBER 1



ISSN 0032-7271 (Print)ISSN 1986-5244 (Online)

PREGLED

časopis za društvena pitanja

Broj1

Godina2012.

GodišteLIII

Sarajevo, januar-april 2012.



PREGLED

časopis za društvena pitanja

Izdavač: Univerzitet u SarajevuSarajevo, Obala Kulina bana 7/II, Bosna i Hercegovina

Redakcija časopisa: Nijaz BajgorićUzeir BavčićEnes DurakovićEnes DurmiševićMarina Katnić-BakaršićSenadin LavićMirko PejanovićHidajet Repovac Nusret Smajlović

Međunarodna redakcija:Zvonko Kovač, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska)Dragan Milanović, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska)Milan Podunavac, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija)Vesna Požgaj-Hadži, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)Stanka Setnikar-Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Mitja Velikonja, Fakultet društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Veselin Vukotić, Fakultet za međunarodnu ekonomiju, nansije i biznis Univerziteta Donja Gorica (Crna Gora)

Glavni i odgovorni urednik:Senadin Lavić

Zamjenica glavnog i odgovornog urednika:Marina Katnić-BakaršićIzvršni urednik:Uzeir Bavčić

Sekretar redakcije:Fuada Muslić

Lektura:Zinaida Lakić

Prijevod:Mirza Čerkez

DTP:Samir Bogunić

Tiraž:300 primjeraka

Štampa:„Štamparija FOJNICA“ d.o.o. Fojnica

Odgovorna osoba Štamparije:Šehzija BuljinaIzlazi četveromjesečno

Časopis Pregled je indeksiran u EBSCO Publishingu, INDEX COPERNICUS i CEEOL međunarodnim bazamapodataka.Univerzitetski tele-informatički centar je kreirao i dizajnirao web stranicu časopisa www.pregled.unsa.ba.





PREGLED

Periodical for Social Issues

No1

Year2012

VolumeLIII

Sarajevo, January-April 2012



PREGLED

Periodical for Social Issues

Publisher: University of SarajevoSarajevo, 7/II, Obala Kulina bana, Bosnia and Herzegovina

Editorial Board: Nijaz BajgorićUzeir BavčićEnes DurakovićEnes DurmiševićMarina Katnić-BakaršićSenadin LavićMirko PejanovićHidajet Repovac Nusret Smajlović

International Editorial Board:Zvonko Kovač, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia)Dragan Milanović, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia)Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia)Vesna Požgaj-Hadži, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia)Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia)Stanka Setnikar-Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia)Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia)Veselin Vukotić, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances and Business (Montenegro)

Editor-in-Chief:Senadin Lavić

Deputy Editor-in-Chief:Marina Katnić-Bakaršić

Executive Editor:Uzeir Bavčić

Editorial Board Secretary:Fuada Muslić

Language Editor:Zinaida Lakić

Translation:Mirza Čerkez

DTP:Samir Bogunić

Press run:300 copiesPrint:„Štamparija FOJNICA“ d.o.o. FojnicaOf cer in charge in Printing-house:Šehzija Buljina

Fourth month periodical

PeriodicalPregled is indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L. international databases.Webpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-Information CenterISSN 0032-7271 (Print)ISSN 1986-5244 (Online)



SADRŽAJ / CONTENTSČlanci / ArticlesMirko Pejanović: Društveno-istorijski značaj referenduma iz1992. godine za razvoj državnosti Bosne i Hercegovine / Socio-historical Signi cance of 1992 Referendum for Bosnia andHerzegovina’s Statehood Development 11

Safet Bandžović:Balkanski ratovi i muhadžirski pokreti (1912-1913) / Balkan Wars and the Refugee’s Movements (1912-1913) 31

Lada Sadiković: Nadustavni karakter Evropske konvencije oljudskim pravima u Bosni i Hercegovini / The Supra-constitutionalCharacter of the European Human Rights Convention in Bosniaand Herzegovina 57

Suad Kurtćehajić: Mogućnosti ponovnog oživljavanja UstavaRepublike Bosne i Hercegovine / The Possibility of Reviving theConstitution of the Republic of Bosnia and Herzegovina 73

Suvad Konaković:Azil u međunarodnim dokumentima i Evropskojuniji sa osvrtom na normativna rješenja u Bosni i Hercegovini /Asylum in International Documents and the European Union withEmphasis on Normative Rules in Bosnia and Herzegovina 95

Pogledi i mišljenja / Views and OpinionsMirza Čerkez: Španska tragedija kao arhetipski predstavnik žanra tragedije osvete /The Spanish Tragedyas the ArchetypalRevenge Play 111

Maja Došenović:Izazov znanstvenog promišljanja masmedijskogkomuniciranja s postdejtonskom bh. javnošću - primat manipulacijeili opstojnost dijaloga / Challenges of Scienti c Articulating the

Mass-media Communication with BH Post-Dayton Public – thePrimary or Dialogue Viability 125

Irena Praskač-Salčin: Perspektive javnog radio-televizijskogsistema Bosne i Hercegovine / Perspectives of Public BroadcastingSystem in Bosnia and Herzegovina 141

Mirza Dinarević:Uzroci i podstrekači međunarodne nansijskekrize i pristupi reformi /Causes and Instigators of InternationalFinancial Crisis and Reform Approaches 163



Jasna Bošnjović: Komuniciranje Univerziteta u Sarajevu injegovih interesnih grupa / Communication of the University of Sarajevo and its Stakeholders 189

Anela Ramić:Dejtonski mirovni sporazum i njegova realnost /Dayton Peace Agreement and its Reality 211

Prijevod / TranslationYoshitsugu Sawai:Struktura zbiljnosti u Izutsuovoj orijentalnoj

lozo ji / The Structure of Reality in Izutsu’s OrientalPhilosophy 233

Prikazi i osvrti / Reviews and CommentsAbdulah Šarčević:Moć uma. Uvod u teoriju socijalne pulsacije /Mind Power. Introduction into theory of social pulsation 251

Nevad Kahteran: Izutsuov doprinos islamskim studijama /Izutsu’s Contribution to Islamic Studies 261

Suad Kurtćehajić:Istraživanje uzroka raspada SFRJ / R esearchingtheCauses of the Dissolution of the SFRY 265

In memoriamŠaćir Filandra: Nijaz Duraković (1949-2012) 273

Senadin Lavić: Nijaz Duraković (1949-2012) - Iz Leksikona socioloških pojmova 277

Mirsad Kunić:Đenana Buturović (1934-2012) 281

Tatjana Lazić: Dragutin Braco Kosovac (1924-2012) 287

Upute za autore291



Članci / Articles



11PREGLED

Mirko PejanovićUDK 324 (497.6) „1992“

DRUŠTVENO-ISTORIJSKI ZNAČAJ REFERENDUMAIZ 1992. GODINE ZA RAZVOJ DRŽAVNOSTI BOSNE I

HERCEGOVINE

SOCIO-HISTORICAL SIGNIFICANCE OF 1992REFERENDUM FOR BOSNIA AND HERZEGOVINA’S

STATEHOOD DEVELOPMENT

Sažetak

Tokom opšte krize socijalizma u svijetu i krize jugoslovenske socijalističke federacije potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina izvedena je politička pluralizacija svih republika koje su činile jugoslovensku federaciju.Višepartijski sistem u Bosni i Hercegovini uspostavljen je 1990. godine. Na prvim višestranačkim izborima u novembru 1990. godine pobijedile su trietničke stranke – SDA, HDZ i SDS, sa 84 odsto osvojenih mandata u Skupštini

Republike Bosne i Hercegovine.U prvoj godini višepartijske vladavine, zapravo tokom 1991. godine,

vladajuće stranke su se našle pred izazovom da demokratski oblikuju rješenja za politički razvoj države Bosne i Hercegovine u okviru istorijskog procesadisolucije SFRJ. Parlamentarna rasprava o statusu države Bosne i Herce- govine u drugoj polovini 1991. godine dovela je do političkog rascjepa među strankama. Zapravo, oblikovale su se dvije političke opcije u pogledu statusa Bosne i Hercegovine i njene političke budućnosti. Jedna opcija je zagovar -ala demokratsko rješenje: raspisivanje referenduma građana za nezavisni i suvereni razvoj države Bosne i Hercegovine, kao što su to već bile uradiledruge jugoslovenske republike: Slovenija, Hrvatska i druge. Ovu opciju su zagovarale dvije vladajuće stranke – SDA i HDZ, zajedno sa pet opozicionih stranaka: SK-SDP, SRS, MBO, LS i DSS.

Druga opcija je odbijala ideju nezavisnog državnog razvoja Bosne i Her -cegovine. Ovu opciju je zagovarala Srpska demokratska stranka zajedno saSrpskim pokretom obnove.



12 PREGLED

Političko sukobljavanje stranaka u Skupštini Bosne i Hercegovine riješeno je tako što je Parlament Bosne i Hercegovine na temelju Ustava i Zakona oreferendumu u januaru 1992. godine donio odluku o provođenju referenduma građana o suverenom i nezavisnom razvoju države Bosne i Hercegovine.

Referendumsko pitanje je sadržavalo bitne aspekte državnosti Bosne i Hercegovine u smislu da je Bosna i Hercegovina, zbog svoje višenacionalne strukture, istovremeno država svojih građana – Bošnjaka, Hrvata, Srba i pripadnika ostalih naroda.

Izlaskom na referendum u procentu od 64 odsto i pozitivnim izjašnjavanjem za suvereni i nezavisni status države Bosne i Hercegovine građani Bosne i Hercegovine su pronašli demokratsko rješenje za egzistenciju države Bosne i Hercegovine unutar zajednice evropskih država i naroda. Bio je to istorijski preokret u razvoju državnosti Bosne i Hercegovine.

Volju građana za suvereni status države Bosne i Hercegovine iskazanu nareferendumu 29. februara i 1. marta 1992. godine pozitivno su vrednovali Evropska ekonomska zajednica, SAD i većina zemalja slobodnog svijeta. Natemelju međunarodnog priznanja Bosna i Hercegovina će postati članica Or - ganizacije ujedinjenih naroda 22. maja 1992. godine.

Od tada Bosna i Hercegovina ima svoj međunarodnopravni subjektivitet.Taj demokratski put u razvoju državnosti Bosne i Hercegovine pokušao se zaustaviti primjenom vojne sile u organizaciji Srpske demokratske stranke i uz potporu JNA i Miloševićevog režima.

Otpor i odbranu Bosne i Hercegovine organizovalo je Predsjedništvo RBiH na temelju Platforme o radu Predsjedništva BiH u ratnim uslovima. Glavna snaga odbrane Bosne i Hercegovine bila je Armija RBiH kao višenacionalnaoružana sila.

Uz otpor i odbranu, vođeni su uz pomoć međunarodne zajednice i pregov-ori za mirovno političko rješenje.

Nakon skoro četverogodišnjeg rata uspostavljen je mir Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Budući da su institucije međunarodne zajednice dobile ovlaštenja za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, izgradnja države Bosne i Her -cegovine u procesu njene integracije u Evropsku uniju odvija se u internacio-nalnom okviru. Radi se o tome da je pitanje izgradnje mira i demokratskihinstitucija države Bosne i Hercegovine internacionalizirano.



13PREGLED

Prvi i najvažniji korak za razvoj Bosne i Hercegovine u obliku suverene inezavisne državnosti u savremenom dobu jeste referendum građana 1992. go-dine. Zato referendum građana za suvereni razvoj države Bosne i Hercegovineiz 1992. godine ima presudan društveno-istorijski značaj za razvoj državnosti Bosne i Hercegovine tokom XXI stoljeća.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, političke stranke, Evropska ekonomska zajednica, referendum građana, Badinterova komisija, Predsjedništvo RBiH, Platforma za djelovanje Predsjedništva RBiH u ratnim uslovima, mirovni pregovori, Vašingtonski mirovni sporazum, Armija RBiH, Evropska unija, SAD, Kontaktna grupa, NATO-savez, Dejtonski mirovni sporazum

Summary During the general crisis of socialism in the world and the crisis of the Yugo- slav Socialist Federation in the late 1980s and early 1990s, a political plural -izing of all Republics that had constituted the Yugoslav Federation took place. In 1990, the multiparty system in Bosnia and Herzegovina was established. At the rst multiparty elections in November 1990, the three ethnic parties SDA, HDZ and SDS won with 84% seats in the Assembly of the Republic of Bosniaand Herzegovina.

In the rst year of multiparty rule, actually during the 1991, the ruling par -ties faced a challenge to democratically shape solutions for the political de-velopment of the State of Bosnia and Herzegovina within the historical SFRY’s process of dissolution. The parliamentary debate on the status of Bosnia and Herzegovina in the second half of the 1991 led to a political split among the parties. In fact they fashioned two policy options regarding the status of Bosnia and Herzegovina and its political future. One option advocated thedemocratic solution: a referendum of citizens to develop an independent and sovereign state of Bosnia and Herzegovina, as the other Yugoslav republics:

Slovenia, Croatia and others had already done so. This option was advocated by two parties: the SDA and the HDZ, along with ve opposition parties: theSK-SDP, SRS, MBT, LS and DSS.

The second option was rejecting the idea of an independent state develop-ment of Bosnia and Herzegovina. This option was advocated by the Serbian Democratic Party and Serbian Renewal Movement. The political party con- icting in the Assembly of Bosnia and Herzegovina was settled in such waythat Parliament of Bosnia and Herzegovina on the basis of the Constitutionand the Referendum Act, made a decision on conducting a referendum of citi-



14 PREGLED

zens of a sovereign and independent development of Bosnia and Herzegovinain January 1992.

The Referendum question contained the essential aspects of the Bosnia and

Herzegovina’s statehood in the sense that Bosnia and Herzegovina, due toits multiethnic structure is simultaneously the state of its citizens - Bosniaks,Croats, Serbs and members of other ethnicities.

While a referendum in the percentage of 64% and a positive commitment to a sovereign and independent status of citizens of Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina have found a solution for the existence of a demo-cratic state of Bosnia and Herzegovina within the European community of states and peoples. It was a historic turning point in the development of state-hood of Bosnia and Herzegovina.

Will of the citizens for the sovereign status of B&H was declared in thereferendum held on 29th February and 1 March 1992 was favorable views bythe European Economic Community, the United States and most countries inthe free world. On the basis of the international recognition, Bosnia and Her - zegovina was about to become a UN member country on 22 May 1992.

Since then, Bosnia and Herzegovina has its own international legal per - sonality. This democratic way in the development of statehood of Bosnia and Herzegovina the use of military force, organized by the Serbian Democratic Party and supported by the YPA and Milošević’s regime tried to bring to thehalt.

Resistance and defense of Bosnia and Herzegovina was organized by theWartime Presidency of the Republic of Bosnia and Herzegovina on the basisof the Presidency Platform in conditions of war. The main defense forces of Bosnia and Herzegovina was the Army of Bosnia and Herzegovina as themultinational armed force.

In addition to resistance and defense, negotiations seeking to nd a peaceful termination of the war were conducted with the assistance of theinternational community.

After nearly four years of war, the Dayton Peace Accords established the peace.

Since the institution of the international community received the authorityto implement the Dayton Peace Agreement for constructing the state of Bosniaand Herzegovina in the process of its integration into the European Union istaking place in international framework. The point is that the issue of peace



15PREGLED

building and democratic institutions of Bosnia and Herzegovina has becomeinternationalized.

The rst and most important step for the development of Bosnia and Her -

zegovina as a sovereign and independent statehood in the modern era is thecitizens’ Referendum from 1992. Therefore, the Referendum of citizens was theevent of critical socio-historical signi cance for the development of statehood of Bosnia and Herzegovina during the XXI century

Keywords: Bosnia and Herzegovina, political parties, European EconomicCommunity, Referendum of citizens, Badinter Arbitration Committee, Presi-dency of Republic of B&H, the Operating Platform of the Presidency of Re- public of B&H in conditions of war, peace negotiations, Washington Peace Agreement, Army of Bosnia and Herzegovina, the European Union, USA,Contact Group, NATO, the Dayton Peace Agreement

1. Društveno-istorijski kontekst disolucije jugoslovenske socijalističkefederacije (1989-1991)Bosna i Hercegovina je kao i druge republike u jugoslovenskoj federaciji, madasa izvjesnim zakašnjenjem, izvela promjenu jednopartijskog sistema vlasti uvišepartijski pluralni sistem.1 To je omogućeno formiranjem višestranačke

političke strukture tokom 1990. godine. Zapravo, većina stranaka formirana je sredinom 1990. godine. Stranke su nastajale po dva osnova: formiranjemnovih stranaka i transformacijom postojećih političkih stranaka. Po osnovutransformacije političkih organizacija iz jednopartijskog sistema formirane sustranke: SK – Socijalistička demokratska partija, Demokratski socijalističkisavez, Liberalna stranka.

Kao istorijski novi politički subjekti formirane su tri narodne i po strukturičlanstva jednonacionalne stranke. Stranka demokratske akcije (SDA, strankaiz bošnjačkog naroda) formirana je u maju 1990. godine. Srpska demokratskastranka (SDS, stranka iz srpskog naroda) formirana je u julu 1990. godine.Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH, stranka iz hrvatskog naroda)formirana je u augustu 1990. godine.2 U isto vrijeme formirana je i stranka pod

1 Druge republike jugoslovenske federacije, a posebno Slovenija i Hrvatska, uvele su više-stranački sistem i provele višestranačke izbore u prvoj polovini 1990. godine.

2 Mirko Pejanović:Struktura i karakteristike razvoja političkog pluralizma u Bosni i Her -cegovini 1989-2003, Zbornik: Razvoj političkog pluralizma u Sloveniji i Bosni i Herce-govini – urednici Danica Fink-Hafner i Mirko Pejanović, Promocult, Sarajevo/Ljubljana,

2006, 47.



16 PREGLED

nazivom Savez reformskih snaga. Ta stranka je formirana na multietničkojosnovi. Takođe je formirano i više manjih stranaka koje će učestvovati u izbornoj kampanji na prvim višestranačkim izborima 1990. godine. Na prvimvišestranačkim izborima učestvovalo je 15 stranaka, a 11 stranaka je ušlo uParlament Bosne i Hercegovine.

Prvi višestranački izbori provedeni su u miru i demokratskoj atmosferi unovembru 1990. godine.3

Apsolutnu pobjedu na prvim višestranačkim izborima dobile su tri etničkestranke: SDA, SDS i HDZ BiH. One su zajedno osvojile 84 odsto poslaničkihmandata u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, kao najvišem tijelu par-lamentarne vlasti.

Prva višestranačka vlada izabrana je u Skupštini Republike Bosne i Herce-govine i počela je s radom početkom 1991. godine. Vlada je formirana na te-melju sporazuma triju etničkih pobjedničkih stranaka – Stranke demokratskeakcije, Srpske demokratske stranke i Hrvatske demokratske zajednice BiH, o podjeli mjesta u državnim ministarstvima i drugim državnim tijelima. Taj spo-razum je bio isključivo usmjeren na podjelu vlasti.4 Ali istovremeno je izos-talo de nisanje političkog programa koalicionog sporazuma stranaka koje kao parlamentarna većina formiraju svoju vladu. Kako nije oblikovan koalicioni politički program i kako se vršenju vlasti pristupilo na partnerskim odnosima

triju pobjedničkih stranaka, SDA, HDZ i SDS su se vrlo brzo, još u prvoj polovini 1991. godine susreli sa novim istorijskim kontekstom unutar koga sedovršava disolucija SFRJ, zatim izvodi osamostaljenje Republike Slovenije iRepublike Hrvatske – proglašenjem njihove nezavisnosti i suverenosti.

U Skupštini Bosne i Hercegovine neminovno je otvoreno pitanje statusa i političke budućnosti Bosne i Hercegovine kao jedne od šest republika koje sučinile jugoslovensku federaciju. Zapravo se pred Skupštinom Bosne i Herce-govine postavilo neizbježno pitanje, a to je de nisanje državnopravnog statusaBosne i Hercegovine u novim geopolitičkim okolnostima uslovljenim disolu-cijom SFRJ. Diskusija o ovom pitanju odvijala se na više sjednica Skupštine

3 U odnosu na Sloveniju i Hrvatsku u kojima su izbori održani u martu i aprilu 1990. godi-ne, izbori u BiH su održani sa izvjesnim zakašnjenjem, što će imati posljedice za zaoštra-vanja krize u Bosni i Hercegovini.

4 Po sporazumu stranaka o raspodjeli mjesta u državnim resorima za predsjednika Par -lamenta izabran je Momčilo Krajišnik iz SDS-a, Alija Izetbegović iz SDA izabran je za predsjedavajućeg Predsjedništva RBiH i Jure Pelivan za predsjednika Vlade RBiH izHDZ-a BiH. Pobjedničke stranke su gradile koncept tronacionalne vlasti. Vidi: Mehmeda-

lija Bojić: Historija Bosne i Bošnjaka, Šahinpašić, Sarajevo, 2001, 287.



17PREGLED

Republike BiH.5 U diskusijama koje su uslijedile oblikovane su dvije političkeopcije. Jedna politička opcija je zagovarala istorijski nastavak (kontinuitet)razvoja državnosti Bosne i Hercegovine iz statusa suverene republike, kakav je imala unutar jugoslovenske federacije zajedno sa Srbijom, Hrvatskom,Crnom Gorom i Makedonijom, u status nezavisne i suverene države unutar zajednice evropskih država i naroda. Ovu koncepciju su u Skupštini Repub-like BiH zagovarale dvije vladajuće stranke – Stranka demokratske akcijei Hrvatska demokratska zajednica BiH, kao i pet opozicionih stranaka: SK – Socijalistička demokratska partija, Savez reformskih snaga, Muslimanska bošnjačka organizacija, Demokratska stranka socijalista i Liberalna stranka.Za realizaciju ove opcije predloženo je izvođenje referenduma građana Bosnei Hercegovine kao demokratskog oblika ispoljavanja volje građana o statusu

svoje domovine.6

Drugu opciju u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine zagovarala jeSrpska demokratska stranka, kao vladajuća stranka, i s njom Srpski pokretobnove, koji je imao dva poslanika u Skupštini. Srpska demokratska stranka je odbijala svaku ideju samostalnog razvoja državnosti Bosne i Hercegovine.7 Unutar stajališta Srpske demokratske stranke zapravo je bio zahtjev da sedestruira državnost Bosne i Hercegovine razvijana stoljećima, a potom ob-likovana na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 1943. godine i potpuno ravnopravno razvijana sa drugim republikama jugoslovenske federacije od 1945.do 1990. godine. Ta destrukcija državnosti Bosne i Hercegovine imala je zacilj stvaranje Velike Srbije na razvalinama jugoslovenske socijalističke feder -acije.8

5 „Polemike i sukobi između vladajućih stranaka u vezi sa budućim položajem i uređenjemRepublike BiH, osobito oko referenduma, poprimile su već od druge polovine januara1992. široke i žučne rasprave.“ Vidi: Ibid., 369.

6 Mišljenje sa preporukom da se provede referendum građana o nezavisnosti i suverenomstatusu Bosne i Hercegovine dala je Badinterova arbitražna komisija. Komisiju je formi-

rala Konferencija Evropske zajednice o Jugoslaviji. Vidi: Mehmedalija Bojić: Historija Bosne i Bošnjaka, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2001, 368.7 Za Srpsku demokratsku stranku Bosna i Hercegovina je samo jedna administrativna jedi-

nica, a nikako država. Suverenost Bosne i Hercegovine mora biti ograničena i vezana zaJugoslaviju. Vidi šire: Mirko Pejanović,Struktura i karakteristike razvoja političkog plu-ralizma u Bosni i Hercegovini 1989-2003, Zbornik: Razvoj političkog pluralizma i razvojstranačkih arena u Sloveniji i Bosni i Hercegovini – urednici: Danica Fink-Hafner i MirkoPejanović, Promocult, Sarajevo/Ljubljana, 2006, 54.

8 Pregovori između Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine odvijali su se umartu 1991. godine u Karađorđevu. Širi uvidi o razgovorima Tuđmana i Miloševića nalaze

se u knjigama: Dušan Bilandžić: Povijest izbliza, memoarski zapisi 1945-2005, Zagreb,



18 PREGLED

Izlaz između dviju političkih opcija u Parlamentu Bosne i Hercegovinetokom 1991. godine pronađen je u oblikovanju demokratskog puta odlučivanjagrađana o budućnosti državnog razvoja njihove zemlje Bosne i Hercegovinei radikalnog stanovišta Srpske demokratske stranke oslonjenog na tadašnju političku i vojnu moć režima Slobodana Miloševića u Srbiji.

2) Ideja referenduma građana o suverenom razvoju države Bosne i Her-cegovineDemokratski put je oblikovan donošenjem na ustavu i zakonu Bosne i Herce-govine zasnovane odluke o izvođenju referenduma građana. Odluka o raspi-sivanju republičkog referenduma za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine

donesena je 25. januara 1992. godine. Referendum je održan 29. februara i 1.marta 1992. godine. Referendumsko pitanje je glasilo: Jeste li za suverenu inezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosnei Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji unjoj žive? (podvukao M. P.)9

Radikalno i svim drugim strankama suprotstavljeno stanovište Srpskedemokratske stranke ispoljeno je prijetnjom Radovana Karadžića da će nesta-ti Muslimani (Bošnjaci) kao narod; zatim formiranjem srpskih autonomnihoblasti na prostoru Bosne i Hercegovine, izlaskom poslanika SDS-a iz Parla-menta BiH, kao i članova Predsjedništva i članova Vlade iz tih institucija, iformiranjem Skupštine srpskog naroda.10

Na zakazani referendum građana 29. februara i 1. marta izašlo je 64,14odsto građana upisanih u birački spisak. Od ukupno izašlih na referendum zastatus suverene i nezavisne države Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99 odstograđana.11

2006, 372; Mehmedalija Bojić: Historija Bosne i Bošnjaka, TKD Šahinpašić, Sarajevo,2001, 338; Miloš Minić: Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, Sarajevo-Minhen-Novi Sad-Zagreb, 2002, 18, 19.

9 Vidi: Odluka o raspisivanju referenduma za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine, uknjizi: Mirko Pejanović: Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga,Sarajevo, 1999, 285.

10 Skupština srpskog naroda formirana od poslanika SDS-a u Skupštini Bosne i Hercegovineodržana je 9. januara 1992. godine u Sarajevu. Tada je proglašena Republika srpskog naro-da u Bosni i Hercegovini. Smatrali su je federalnom jedinicom „krnje Jugoslavije“. Vidi:Mehmedalija Bojić: Historija Bosne i Bošnjaka, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2001, 367.

11 Vidi šire: Omer Ibrahimagić: Državno-pravni i politički razvitak Bosne i Hercegovine,

Sarajevo, 2009, 329.



19PREGLED

U ovom procentu od 64 odsto građana koji su izašli na referendumznačajno je i učešće građana srpske nacionalnosti. Ono se kreće od 10 do 15odsto, naročito u gradovima: Sarajevo, Tuzla, Mostar, Zenica, Bihać, Kon- jic, Gradačac, Gračanica, Bugojno, Vitez, Livno, Zavidovići, Maglaj, Lu-kavac, Goražde, Jajce, Kakanj, Visoko i drugim. Realna je pretpostavka dasvi Bošnjaci i Hrvati nisu izašli na referendum, a njihovo ukupno učešće ustanovništvu Bosne i Hercegovine je po popisu stanovništva iz 1991. godineiznosilo 60 odsto. Otuda je realna procjena da je na referendumu građana zastatus Bosne i Hercegovine 29. februara i 1. marta učestvovao znatan procenatstanovništva srpske nacionalnosti.

Rezultate referenduma građana o suverenom i nezavisnom statusu državeBosne i Hercegovine pozitivno su vrednovale vlade evropskih demokratskihdržava i Evropska ekonomska zajednica. Uslijedilo je međunarodno priznanjeBosne i Hercegovine od Evropske ekonomske zajednice 6. aprila 1992. go-dine. Nakon toga je uslijedilo međunarodno priznanje Sjedinjenih AmeričkihDržava i mnogih zemalja iz Evrope i svijeta. Potom je uslijedio prijem Bosnei Hercegovine u Organizaciju ujedinjenih naroda 22. maja 1992. godine. Time je Bosna i Hercegovina ostvarila međunarodno priznanje svoje državnosti,integriteta i svog multietničkog istorijskog bića. Radi se o tome da su samigrađani svojom voljom odlučili o političkoj budućnosti Bosne i Hercegovine.A ta budućnost je opstojnost i razvoj države Bosne i Hercegovine, kao i Slo-venije, Hrvatske, Makedonije i drugih zemalja u zajednici slobodnih evrop-skih država i naroda.

Kako je Srpska demokratska stranka predvođena Radovanom Karadžićem12 odbila priznati rezultate referenduma građana, ona se uz podršku Miloševićevogrežima i JNA odlučila na primjenu vojne sile u ostvarivanju svojih ciljeva. Ticiljevi su bilidestrukcija države Bosne i Hercegovine i njena etnička podjela.U zvaničnim komunikacijama, uključujući i medijsku propagandu, organi Re- publike srpskog naroda su Bosnu i Hercegovinu od početka 1992. godine na-

zivali „bivša Bosna i Hercegovina“.Izvođenje vojnih dejstava od srpskih snaga započelo je u aprilu 1992. go-dine opsadom Sarajeva i nasilnim progonstvom Bošnjaka iz istočne Bosne iBosanske krajine te Hrvata iz Posavine. Od aprila do septembra 1992. godineiz svojih predratnih mjesta življenja protjerano je više od milion i po stanovni-ka bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

12 Radovan Karadžić, predratni i ratni predsjednik Srpske demokratske stranke, optužen je

za počinjeni ratni zločin i njemu se od 2009. godine sudi pred Haškim tribunalom.



20 PREGLED

Opsada i granatiranje Sarajeva13 trajali su 1.479 dana. Grad i njegovistanovnici bili su svakodnevno izloženi snajperskoj vatri i granatiranju. Samo po toj osnovi stradalo je više od 12.500 stanovnika, od kojih je 1.500 djece.Iznurivani glađu, hladnoćom, nemanjem lijekova, građani Sarajeva su podni- jeli velike žrtve za odbranu svoga grada. S opsadom Sarajeva srpska vojna sila je računala na psihološki strah, pad morala i poraz. A poraz Sarajeva bi bio poguban za ideju države Bosne i Hercegovine. Građani Sarajeva su pokazalivisok stepen samosvijesti o vrijednosti zajedničkog življenja i multietničkojtoleranciji. Ta samosvijest će biti osnova odbrane Sarajeva tokom njegovedugogodišnje opsade.

3. Zahtjev pet opozicionih stranaka za legitimno funkcionisanje ustavnihinstitucija države Bosne i HercegovinePrvi vid otpora patriotski opredijeljenih građana Sarajeva nadolazećem ratuizveden je masovnim okupljanjem pred Parlamentom Bosne i Hercegovinena prostoru Marijin-dvora početkom aprila. Građanima Sarajeva pridružile suse veće skupine građana koji su došli iz Tuzle, Zenice, Kaknja, Banovića, Lu-kavca i drugih gradova. Kada je otvorena snajperska vatra iz sjedišta Srpskedemokratske stranke iz pravca hotela Holiday Inn, građani su se povukli sa protestnog skupa. Bio je to spontani protest građana vidljivom približavanju

rata.14 Zahtjevi građana su išli u pravcu da se sačuva mir, zajednički život idržava Bosna i Hercegovina.Osim protesta građana na skupu pred Parlamentom Bosne i Hercegovine,

u tim prvim danima aprila 1992. godine (bili su to dani ni rata ni mira) ob-likovani su zahtjevi pet opozicionih parlamentarnih stranaka na zajedničkomsastanku 13. aprila 1992. godine, i to u vidu posebne Izjave.15 Sastanak je13 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Sarajevo je obuhvatalo prostor 10 opština i

imalo 527.049 stanovnika. Sarajevo je bilo grad sa izrazitom multietničkom strukturom:

49,23 odsto Muslimana (Bošnjaka), 29,83 odsto Srba, 6,62 odsto Hrvata, 0,07 odsto Je-vreja i 14,27 odsto ostalih. Vidi šire: Mirko Pejanović:Uloga Sarajeva u odbrani multi-etničnosti i državnosti BiH , u zborniku: Opsada i odbrana Sarajeva 1992-1995, Institut zaistraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2008, 52.

14 Građanima se obraćao veći broj javnih i kulturnih radnika. Među njima su bili i predstav-nici opozicionih partija: Nijaz Duraković, Muhamed Filipović, Boro Bjelobrk, Salih Fočo,Mirko Pejanović, Tadej Mateljan i drugi. Vidi šire: Mirko Pejanović: Bosansko pitanje iSrbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga, 1999, 60, 61.

15 Radi se o samoodgovornosti za odbranu Bosne i Hercegovine od pet opozicionih par -lamentarnih stranaka: SK-Socijalistička demokratska stranka, Savez reformskih snaga,

Muslimanska bošnjačka organizacija, Demokratska stranka socijalista i Liberalna stranka.



21PREGLED

održan u Skupštini Bosne i Hercegovine, pod predsjedavanjem akademikaMuhameda Filipovića, potpredsjednika Muslimanske bošnjačke organizacije.

Na sastanku je kao osnovni cilj utvrđena borba „za dosljedno i potpuno

poštovanje principa legaliteta i legitimiteta u funkcionisanju svih državnihinstitucija“16 (podvukao M. P.). U de nisanju ovog cilja pošlo se od ocjeneda je država Bosna i Hercegovina suočena s ratom koji odnosi nevine ljudskeživote, razara dobra i uništava osnovu civiliziranog i pravnog života zajednice. Nadalje se u ocjeni stanja u tom vremenu ističe da je država izložena „teškimunutarnjim i vanjskim pritiscima, koji se ostvaruju nasilnim sredstvima“. Uzzahtjev za potpunim prekidom svih nasilnih aktivnosti, potcrtava se da je mir prvi i osnovni zahtjev.

Kao prvi i nužni korak u funkcionisanju institucija države izdvaja se funk -cionisanje Skupštine BiH, a zatim „stvaranje nove prelazne vlade“ (podvukaoM. P.)17 koja će djelovati do prijevremenih izbora.

Posebno se izdvaja zahtjev pet opozicionih partija da se izvede procesformiranja i kompletiranja Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.18 U Izjavi pet opozicionih stranaka je konstatovano da se dosadašnja koalicija uvršenju vlasti od tri etničke stranke raspala.

Ovom Izjavom pet opozicionih partija ustanovljen je prijedlog političkeosnove za međustranački sporazum parlamentarnih stranaka o principima us- postavljanja i funkcionisanja prelazne vlasti.

Nakon ove Izjave uslijedile su nove aktivnosti pet opozicionih stranaka. Dokraja aprila 1992. godine formiran je Centar opozicionih stranaka.19

Unutar aktivnosti opozicionih stranaka oblikovano je više političkih inicijativa koje će dovesti do kompletiranja Predsjedništva Republike Bosne i Her -cegovine i donošenja presudnih odluka za organizaciju otpora i odbrane Bosnei Hercegovine od uništenja. Zapravo, opozicione partije su u maju 1992. go-dine prema Predsjedništvu Republike BiH uspostavile ove zahtjeve:

- da Predsjedništvo u skladu sa odredbama Ustava u ratnim uslovima vršifunkciju Parlamenta i vrhovne civilne komande nad oružanim snagama;

Vidi Izjavu pet opozicionih partija u knjizi: Mirko Pejanović: Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1999, 286.

16 Ibid., 286.17 Ibid.18 Na članstvo u Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine ostavke su dali Nikola Ko-

ljević i Biljana Plavšić iz Srpske demokratske stranke početkom aprila 1992. godine.19 Centar je radio u bivšoj zgradi Radija Sarajevo (ulica Danijela Ozme).



22 PREGLED

- da se Predsjedništvo, na osnovu izbornog zakonodavstva popuni kandi-datima iz srpskog naroda koji su na izbornoj listi za Predsjedništvo BiH 1990.godine imali najviše glasova poslije Nikole Koljevića i Biljane Plavšić;20

- da Predsjedništvo Republike BiHusvoji Platformu za djelovanje u ratnimuslovima u vidu programsko-političkog dokumenta koji bi bio najširi okvir okupljanja patriotskih i višenacionalnih snaga u odbrani suvereniteta i integ-riteta države Bosne i Hercegovine;

- da Predsjedništvo rukovodi otporom i odbranom iz grada Sarajeva iako jegrad u opsjednutom stanju (podvukao M. P.).

4. Platforma za djelovanje Predsjedništva u ratnim uslovima kaoprogramsko-politička osnova organizacije otpora i odbrane države Bosnei HercegovineIdeja o donošenju Platforme za djelovanje Predsjedništva Republike BiH uratnim uslovima polazila je od dva strateška cilja. Jedan se odnosio na okupljanje svih patriotskih snaga u front odbrane države Bosne i Hercegovine, adrugi na potrebu de nisanja karaktera države za koji će se boriti demokratskei multietničke snage. Na temelju tih ciljeva Platforma je pripremljena i us-vojena 22. junu 1992. godine.

Platforma je oblikovana tako da u svom sadržaju ima ove cjeline:Kakva Bosna i Hercegovina;•

Odnosi i institucije koje garantuju nacionalnu ravnopravnost;•

Za kakve međudržavne odnose je zainteresirana Bosna i Hercegovina;•

Odnos prema prekidu rata i uspostavljanju mira u Bosni i Hercegovini;•

Politička osnova opštenarodnog odbrambenog rata;•

Apel svim patriotskim snagama.• 21

20 U Predsjedništvo Republike BiH su 1. juna 1992. godine izabrani, na temelju izbornog za-konodavstva i prijedloga opozicionih partija, dr. Nenad Kecmanović i dr. Mirko Pejanovićiz opozicionog bloka stranaka.

21 Vidi: Platforma za djelovanje Predsjedništva Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima, uknjizi: Mirko Pejanović, Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga,

Sarajevo, 1999, 292-295.



23PREGLED

Veoma je važno potcrtati da je u prvom dijelu Platforme de nisanodruštveno-programsko stajalište za kakvu će se Bosnu i Hercegovinu boritidemokratske i multietničke snage.22

U Platformi se Bosna i Hercegovina de niše kao „suverena i nezavisnadržava građana, konstitutivnih i ravnopravnih naroda, Muslimana, Srba,Hrvata i pripadnika ostalih naroda koji u njoj žive“23 (podvukao M. P.).

Republika Bosna i Hercegovina konstituiše se na principima „parlamen-tarne građanske demokratije, što podrazumijeva prije svega tržišnu ekonom-iju, stranački pluralizam i ljudska prava i slobode“.24 Ovo određenje državeBosne i Hercegovine sadrži dvije premise. Zapravo, sadrži istorijsko naslijeđeodluka Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, po kome je Bosna i Hercegovina,u obnovi državnosti, utemeljena kao država svojih građana i svojih ravnopravnih naroda: Bošnjaka, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda. Istovre-meno sadrži odrednicu o parlamentarnoj građanskoj demokratiji, tržišnojekonomiji, stranačkom pluralizmu i ljudskim pravima. Radi se o tome da jedržava Bosna i Hercegovina u Platformi za rad Predsjedništva BiH u ratnimuslovima de nisana na temelju savremenih demokratskih standarda egzis-tencije pravnih država u zemljama Evropske unije i viševjekovnoj multikul-turalnosti bosanskohercegovačke zajednice njenih triju naroda koji su unutar Bosne i Hercegovine uspostavili i razvili svoj kulturni i nacionalni identitet.

Uz određenje karaktera države Bosne i Hercegovine, de nisane su i osnoveunutrašnjeg ustrojstva države Bosne i Hercegovine. „Unutrašnje ustrojstvoBiH, kao multikulturalne i multireligijske zajednice zasniva se na regionalnoji lokalnoj samoupravi(podvukao M. P.) koja uvažava ekonomske, kulturne,istorijske i etničke kriterije“.25 Ovim bi se rješenjem unutrašnjeg ustrojstvadržave Bosne i Hercegovine, a koje bi bilo izvedeno na lokalnoj i regionalnojsamoupravi, Bosna i Hercegovina približila modelima organizacije lokalne iregionalne samouprave u zemljama Evropske unije. Valja imati u vidu da susve zapadnoevropske zemlje od vremena primjene Evropske povelje o lokal-noj samoupravi, zapravo od 1985. godine, svoju unutrašnju teritorijalnu orga-22 Budući da sam, kao autor nacrta Platforme, bio u poziciji da na sjednici Predsjedništva

pratim diskusiju i oblikovanje konačnih stavova, potrebno je iskazati volju kod svih čla-nova Predsjedništva da postignu konsenzus o glavnim idejama koje su sadržane u Platfor -mi.

23 Platforma za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovi-ma.Ibid., 292.

24 Ibid.25

Ibid.



24 PREGLED

nizaciju izvele na principima lokalne i regionalne samouprave.26

Koncept nacionalne ravnopravnosti naroda u Platformi je izveden na is-torijskom iskustvu međusobne povezanosti i tolerancije. Tako se u Platfor -

mi naglašava da Muslimani (Bošnjaci) Srbi i Hrvati imaju svoje nacionalneinterese, „ali i interese koji proističu iz tradicije viševjekovnog zajedničkogživljenja“27(podvukao M. P.). Na ovom stanovištu se izvodi još jedna istorijska premisa nastala u viševjekovnom zajedničkom življenju Bošnjaka, Srbai Hrvata, a to je da se „ politički i društveni život u BiH zasniva na ravnopravnosti (podvukao M. P.) Muslimana (Bošnjaka), Srba i Hrvata i pripadnikadrugih naroda i narodnosti u upravljanju državnim poslovima“28 (podvukaoM. P.).

Institucionalna garancija nacionalne ravnopravnosti Muslimana (Bošnjaka),Hrvata i Srba utemeljena je postojanjem Vijeća naroda(podvukao M. P.) kaodrugog doma Skupštine Republike Bosne i Hercegovine. Vijeće naroda bi im-alo paritetnu zastupljenost naroda u njegovom izboru, a odluke bi se donosilekonsenzusom.

Za kakve međudržavne odnose je zainteresovana Bosna i Hercegovina? UPlatformi se na ovo pitanje izvodi odgovor na temelju speci čnosti etničkestrukture Bosne i Hercegovine i njenog geografskog položaja. Zapravo, u Plat-formi se potcrtava da je Bosna i Hercegovina zainteresovana za povezivanje

sa svim susjednim državama, kao i drugim državama, na osnovi uzajamnog poštovanja i ravnopravnosti. U Platformi se izvodi i programski cilj: Bosna iHercegovina ima „ poseban interes da postane ravnopravna članica Evropskezajednice“29 (podvukao M. P.). Time je Platforma za djelovanje Predsjedništvau ratnim uslovima postala prvi državni programsko-politički dokument u komese de niše interes države Bosne i Hercegovine da je njena politička budućnostu sticanju članstva u Evropskoj uniji.

26 U vrijeme usvajanja Platforme za djelovanjePredsjedništvaRepublike Bosne i Hercego-vineu ratnim uslovima, juna 1992. godine, Vojska Republike Srpske je već bila progonomnesrba etnički teritorijalizirala zamišljeni prostor Republike srpskog naroda. U svim pre-govorima za pronalaženje mirovnog rješenja rata u Bosni i Hercegovini Srpska demokrat-ska stranka je preferirala dominaciju etničkog kriterija. Ovaj kriterij će postati dominantanu svim mirovnim sporazumima.

27 Platforma za djelovanje Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovi-ma. Ibid.

28 Ibid.29

Ibid., 294.



25PREGLED

U de nisanju odnosa prema prekidu rata, koji je već bio odmakao, Plat-forma je utemeljila nekoliko polazišta: svaki rat se u istoriji završio mirom.Što prije mir zamijeni rat, manje će biti razaranja i ljudskih žrtava. Imajući tou vidu, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je „za pregovore kojivode miru“ (podvukao M. P.).30 Pregovori o miru pretpostavljaju poštivanjenekoliko principa: prekid ratnih dejstava; uspostavljanje političkog stanja prije početka agresije; priznavanje legalne vlasti države Bosne i Hercegovine injenih institucija na cijeloj teritoriji, kažnjavanje krivaca za ratne zločine.

U traganju za mirovnim rješenjem Bosna i Hercegovina će tražiti i prihva-titi inicijativu i pomoć međunarodne zajednice(podvukao M. P.). Istovremeno je razvijana odbrana i vođeni su pregovori za postizanje mirovnog političkogrješenja.

Veoma važan segment Platforme za djelovanje Predsjedništva RepublikeBiH u ratnim uslovima odnosi se na političke osnove opštenarodnog odbrambenog rata.

Otpor agresoru će se organizovati i voditi kao opštenarodna borba svihgrađana i svih naroda za oslobođenje Bosne i Hercegovine.

U Platformi se ideja zajedničkog višenacionalnog fronta de niše tako što utom frontu „učestvuju patriotske snage koje su za suverenu i nezavisnu Bosnui Hercegovinu, za zajednički život i nacionalnu ravnopravnost Muslimana,Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda“.31 Na toj osnovi oružane snageBosne i Hercegovine će „u svoje redove uključiti pripadnike svih narodakojižive u BiH“32 (podvukao M. P.).

Završni dio Platforme posvećen je pozivu svim građanima i svim narodimau Bosni i Hercegovini da se aktivno uključe u „patriotski front borbe za su-zbijanje agresije i uspostavljanje mira i slobode, reda i zakonitosti na cijelojdržavnoj teritoriji“.33

5. Istorijski dometi platforme za djelovanje Predsjedništva Bosne i Her-cegovine u ratnim uslovimaPlatforma je nastala kao ideja u okviru djelovanja bloka opozicionih građanskihstranaka SK –SDP, MBO, SKS, LS i DSS tokom aprila i maja 1992. godine,30 Ibid.31 Ibid.32 Ibid., 29533

Ibid.



26 PREGLED

zajedno sa prijedlogom da se kompletira sastav Predsjedništva RepublikeBiH kandidatima iz srpskog naroda sa izborne liste iz 1990. godine. Radi seo tome da je opozicioni blok stranaka bio jedinstven u dva zahtjeva premaPredsjedništvu Republike BiH: da se popuni Predsjedništvo Republike BiHkandidatima iz opozicionih stranaka i da Predsjedništvo oblikuje svoju plat-formu za rad u ratnim uslovima kao političko-programski dokument u komeće se de nisati glavna stajališta u odnosu na sljedeća pitanja: za kakvu državuBosnu i Hercegovinu se bori Predsjedništvo Republike BiH; na kojim osnova-ma se formira opštenarodni odbrambeni front građana; kako uz angažovanjemeđunarodne zajednice doći do mirovnog političkog rješenja za rat; kakoodržati i jačati međuetničko povjerenje i zajednički život; kako spriječitietničku podjelu Bosne i Hercegovine?

Usvajanje Platforme u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, i to na-kon popune Predsjedništva u junu 1992. godine, dovelo je do psihološko- političkog preokreta. Posebno se to iskazalo u raspoloženju građana u grado-vima sa multietničkom strukturom. To su gradovi: Sarajevo, Tuzla, Zenica,Bihać, Mostar, Travnik, Livno, Visoko, Jajce, Vitez, Maglaj, Konjic, Bugojno,Kakanj, Lukavac, Zavidovići, Gradačac, Gračanica i drugi. U ovim gradskimsredištima građani su iskazali svoju volju da aktivno i odgovorno učestvuju uradnim obavezama u preduzećima i ustanovama u kojima su zaposleni, zatimu jedinicama civilne zaštite i jedinicama oružanih snaga. Tako je, na primjer,Univerzitet u Sarajevu, jedna od važnih institucija za duhovni otpor i op-stojnost Bosne i Hercegovine, radio cijelo vrijeme opsade Sarajeva.

Naglašeno patriotsko raspoloženje građana iskazano je u Sarajevu iako jegrad Sarajevo već bio pod opsadom i svakodnevnim granatiranjem civila. Navalu patriotskog raspoloženja građana obrazovane su jedinice Armije Repub-like Bosne i Hercegovine. U Sarajevu je formiran Prvi korpus Armije RBiH.Za odbranu Sarajeva život je dalo 6.585 boraca iz svih naroda34 koji žive uBosni i Hercegovini. U Tuzli je formiran Drugi korpus Armije RBiH. Bihać je

formirao Peti korpus. Mostar je obrazovao Četvrti korpus. Zenica je formira-la Treći korpus.35 Odbrana Sarajeva sa njegovom multietničkom strukturomznačila je najveći ulog u odbrani ideje multietničke i cjelovite države Bosne iHercegovine.36

34 Vidi šire u: Nedžad Ajnadžić: Političko-vojni značaj odbrane Sarajeva, Sarajevo, 2011,430

35 Od 1993. godine unutar Armije Republike BiH formirana su još dva korpusa: Šesti i Sed-mi, sa sjedištem u Konjicu i Travniku.

36

Kad su vojna dejstva i granatiranje Sarajeva započeli 1992. godine i kad su nastavljena



27PREGLED

Prvi korpus Armije RBiH je tokom maja i juna uspio konsolidovati linijeodbrane Sarajeva.

Posmatrano u širem istorijskom kontekstu, Platforma Predsjedništva Re-

publike BiH je u vremenu u kome je nastala, a to je dva mjeseca od početkaagresivnog granatiranja glavnog grada države Bosne i Hercegovine, označilautemeljenje ciljeva sveopšteg građanskog, multietničkog fronta za odbranuideje države Bosne i Hercegovine, koja je u aprilu i maju 1992. godine, naosnovama rezultata referenduma građana dobila međunarodno priznanje odEvropske zajednice, SAD-a i velikog broja zemalja svijeta, a potom i primlje-na u članstvo OUN-a (22. maja 1992. godine). Čin međunarodnog priznanjaBosne i Hercegovine od Evropske unije i vodećih svjetskih sila označio jenovo istorijsko doba u egzistenciji države Bosne i Hercegovine. To je dobanjenog samostalnog i nezavisnog političkog razvoja unutar evropske zajed-nice država i naroda.

Svi istraživači – istoričari, pravnici, politolozi, sociolozi i vojni eksperti – u izučavanju prvih mjeseci rata u Bosni i Hercegovini ne mogu zaobićiistorijski preokret uslovljen rezultatima referenduma 1992. godine, kao iznačaj Platforme za djelovanje Predsjedništva Republike BiH u ratnim uslo-vima, sa stanovišta de nisanja političko-ustavnog ustrojstva države; potom sastanovišta utemeljenja koncepcije odbrane i otpora i koncepcije pregovora za postizanje mirovnog političkog rješenja rata uz pomoć međunarodne zajed-nice.

Riječ je o tome da su u Platformi za djelovanje Predsjedništva RepublikeBiH u ratnim uslovima oblikovane ideje o građanskom otporu i odbrani in-tegriteta i istorijskog bića države Bosne i Hercegovine. Na idejama Platformeformirana je Armija Republike BiH, kao oružana sila građana i pripadnika svihnjenih naroda. U Platformi je osmišljena i vizija odnosa sa međunarodnomzajednicom i vodećim svjetskim silama u pregovorima za mirovno političkorješenje.

Na činjenici da je Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine bilovišestranačko i višeetničko te da je Armija RBiH imala multietnički sastav pridobijeno je povjerenje vodećih sila u međunarodnoj zajednici prema kon-

tokom narednih godina rata, pokazalo se da je Srpska demokratska stranka Sarajevu na-metnula ulogu taoca za ostvarivanje svojih ratnih ciljeva: destrukcija države Bosne i Her -cegovine i njena etnička podjela. Vidi šire u: Mirko Pejanović:Uloga Sarajeva u odbranimultietničnosti i državnosti Bosne i Hercegovine, Zbornik radova: Opsada i odbrana Sa-rajeva, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo,

56.



28 PREGLED

ceptu države Bosne i Hercegovine i konceptu njene odbrane od uništavanja.Taj odnos povjerenja prema Predsjedništvu RBiH i idejama de nisanimu Platformi za djelovanje Predsjedništva RBiH u ratnim uslovima jasno jeiskazivala administracija Sjedinjenih Američkih Država, a naročito od ljeta1993. godine, da bi potkraj 1993. i početkom 1994. godine preuzela inicijativu zaustavljanja bošnjačko-hrvatskog sukoba u obliku Vašingtonskogmirovnog sporazuma. Nakon Vašingtonskog mirovnog sporazuma uspostav-ljen je mir na prostoru koji je bio pod kontrolom Armije RBiH i Hrvatskogvijeća obrane. Na tom prostoru je formirana Federacija Bosne i Hercegovinedonošenjem Ustava Federacije BiH 27. marta 1994. godine. Ovim sporazu-mom stvorene su geopolitičke pretpostavke za mirovni proces koji će nadaljena osnovi mirovnog plana Kontakt-grupe iz 1994. godine doći do cjelovitog

mirovnog rješenja i zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini u obliku Dejton-skog mirovnog sporazuma.Istorijska distanca od dvadeset godina omogućuje potvrđivanje teze da je

Platforma za djelovanje Predsjedništva Republike BiH u ratnim uslovima im-ala temeljnu programsko-političku važnost u de nisanju i realizaciji koncep-cije odbrane Bosne i Hercegovine u ratu koji joj je bio nametnut 1992. godine.Platforma je bila i osnova za pridobijanje podrške međunarodne zajednice iinternacionalizaciju bosanskog pitanja.37 Važno je potcrtati da je Platformaza djelovanje Predsjedništva Republike BiH u ratnim uslovima de nisaladržavnost Bosne i Hercegovine i njeno unutrašnje ustrojstvo na temelju isto-rijskih odluka Prvog zajedanja ZAVNOBiH-a iz 1943. godine i savremenihevropskih standarda u razvoju lokalne i regionalne samouprave.

Na temelju platforme za djelovanje Predsjedništva Republike BiH u rat-nim uslovima sačuvan je legalitet i legitimitet države Bosne i Hercegovineu njenim međunarodno priznatim granicama. Platforma je bila osnova za os-tvarivanje jedinstva članova Predsjedništva Republike BiH u odbrani idejedržave Bosne i Hercegovine.38 Uspostavljen je mir i zasnovan istorijski pro-

ces integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO-savez.Počinioci ratnog zločina privedeni su sudu pravde u Hagu. Većina presuda u

37 Internacionalizacija bosanskog pitanja razumijeva se kao okvir za međunarodnu podrškuu zaštiti integriteta države BiH i izgradnje njenih institucija sve do postizanja članstva uevroatlantskim institucijama.

38 Od sedam članova Predsjedništva Republike BiH, četiri člana su bila iz opozicionih stra-naka: Ivo Komšić, Tatjana Ljujić-Mijatović, Mirko Pejanović i Nijaz Duraković. U svom praktičnom djelovanju Predsjedništvo Republike BiH nije funkcionisalo na osnovi: vla-dajuće stranke – opozicija. Ujedinjenost je bila oko očuvanja države Bosne i Hercegovine

(podvukao M. P.).



29PREGLED

Haškom tribunalu je potvrdila da je rat u Bosni i Hercegovini imao karakter međunarodnog sukoba.

Izvan koncepta Platforme izvedeno je novo unutrašnje političko ustrojstvo

Bosne i Hercegovine u dva mirovna sporazuma: Vašingtonskom i Dejtonskom.Bosna i Hercegovina u svojoj unutrašnjoj strukturi ima dva entiteta: Feder -aciju BiH i Republiku Srpsku, kao i Distrikt Brčko. To ustrojstvo, izvedenona etničkoj osnovi, učinilo je državu nefunkcionalnom. U okviru evropskogintegracijskog procesa biće nužno izvesti i ustavne reforme.

Kada Bosna i Hercegovina izgradi evropske standarde u svojoj organizaciji i funkcionisanju i kad dobije članstvo u Evropskoj uniji i NATO-savezunestaće one istorijske geopolitičke silnice koje su, kako izvana tako i iznutra,uticale na etničku podjelu Bosne i Hercegovine.



30 PREGLED

Literaturaa) Knjige i zbornici

Nedžad Ajnadžić,1. Političko vojni značaj odbrane Sarajeva, Sarajevo, 2011.

Dušan Bilandžić:2. Povijest izbliza, memoarski zapisi 1945-2005, Zagreb, 2006.

Mehmedalija Bojić:3. Historija Bosne i Bošnjaka, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2001.

Muhamed Filipović:4. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, historijske, kul -turne i političke činjenice, Compact, Sarajevo, 1997.

Ivan Markešić:5. Kako smo sačuvali Bosnu i Hercegovinu, HNV Sarajevo, Sarajevo-Zagreb, 2004.

Miloš Minić:6. Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, Sarajevo – Muenchen – Novi Sad – Zagreb, 2002.

Mirko Pejanović:7. Bosansko pitanje i Srbi u Bosni i Hercegovini, Bosanska knjiga,Sarajevo, 1999.

Mirko Pejanović:8. Uloga Sarajeva u odbrani multietničnosti i državnosti BiH , uzborniku: Opsada i odbrana Sarajeva 1992-1995, Institut za istraživanje zločina protivčovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2008.

Omer Ibrahimagić:9. Državno-pravni i politički razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo,2009.

10.Razvoj političkog pluralizma u Sloveniji i Bosni i Hercegovini– urednici Danica Fink-

Hafner i Mirko Pejanović, Promocult, Sarajevo/Ljubljana, 2006.

b) DokumentiIzjava pet opozicionih partija od 3. aprila 1992. godine1.

Platforma za djelovanje Predsjedništva Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima od 26.2. juna 1992. godine

Odluka Skupštine Bosne i Hercegovine o referendumu za utvrđivanje statusa Bosne i3.Hercegovine od 25. januara 1992. godine



31PREGLED

Safet BandžovićUDK 94 (497) „1912/1913“

BALKANSKI RATOVI I MUHADŽIRSKI POKRETI(1912/1913)

BALKAN WARS AND THE REFUGEE’S MOVEMENTS(1912-1913)

Sažetak

“Zlatni vijek” nacionalne državnosti na Balkanu, regionu kontakata i kon-trasta između hrišćanstva i islama, između Istoka i Zapada, od Berlinskog kongresa do Prvog svjetskog rata, bio je razdoblje nacionalnih napetosti i pokušaja da se “povijest ispravi ne samo perom nego i agresivnom državnom politikom”. Protjerivanja i masovni egzodusi čitavih populacija, posebno muslimana, svoj su vrhunac doživjeli u balkanskim ratovima 1912/1913., koji spadaju među “najreprezentativnije ilustracije eksploatacije neznanja, pre-drasuda, fatalizma, političke zaostalosti nerazvijenih društava”.

Nacionalšovinističke strasti i vjerska netrpeljivost našli su izraz u ubija-nju, protjerivanju, pljački i paljenju kuća muslimana. U tome nije zaostajalanijedna od vojski balkanskih država u ratu protiv Osmanskog carstva. S bal -kanskim ratovima je okončan proces započet 1877/1878. kojim su muslimanina većem dijelu Balkana od dominantne vjerske zajednice postali manjina unemuslimanskim državicama kojim će vladati nekadašnji sultanovi podanici. Protjerivanja i iseljavanja muslimanskog stanovništva utjecala su na suštin- ske izmjene etničko-vjerske strukture na Balkanu. Prijelomne događaje u historiji Balkana treba prikazivati s različitih pozicija, s pozicija svih aktera unjima, kao i iz perspektive običnih ljudi.

Ključne riječi: Osmansko carstvo, Balkan, ratovi, muslimani, iseljavanje

Summary“The golden era” of national statehood in the Balkans, a region of contactsand contrast between Christianity and Islam, East and West, from the BerlinCongress until the World War One, was a period of national tensions and attempts to “rectify history not only on paper, but also by means of aggressive



32 PREGLED

state politics”. Persecutions and massive exoduses of entire populations, espe-cially Muslims, reached its peak during the Balkans Wars (1912-1913), whichare among “the most representative illustrations of exploitation of ignorance, prejudices, fatalism and political backwardness of undeveloped societies”.

Nationalist-chauvinist passions and religious intolerance found their expression in killing, forced expulsions, looting and burning Muslims houses.This was true of all the armies of the Balkan states in the war against Ottoman Empire, without exception. The Balkan wars brought to an end the processthat began in 1877-1878, by which the Muslims, who used to be the domi-nant religious community in the largest part of the Balkans, were reduced tominorities in non-Muslims small states that were going to be ruled by former subject of the Sultan. The banishment and migration of the Muslim populationbrought about fundamental changes in the ethnic and religious structure of the Balkans. The crucial events in the history of the Balkans ought to be presented from different perspectives, from the perspective of all their actors as well as from the perspective of ordinary people.

Key words: Ottoman Empire, Balkan, wars, Muslims, exodus

Osmansko carstvo je bila islamska, teokratska, pritom multietnička i mul-tireligijska zajednica. Historija nije upoznala neku drugu vodeću „islamskudržavu s tako brojnim nemuslimanskim podanicima“.1 Prostor tog carstva seod kraja XVII stoljeća sve više sužavao i postajao pribježištem muhadžira ra-zličitog etničkog i lingvističkog porijekla sa izgubljenih teritorija. Osmanskocarstvo je u XIX stoljeću, pod unutarnjim i vanjskim udarcima, u vrtlozimatzv. istočnog pitanja, upadalo iz krize u krizu, postajući pritom utočište novihtalasa muhadžira.2

Ratovi balkanskih hrišćana na Balkanu za neovisnost bili su koncipirani ivođeni prije da bi se izmijenila etničko-vjerska struktura nego politička mapa

neke teritorije. Objekt te operacije, hrišćanske „rekonkviste“, mahom su bili„Turci“ – muslimani, identi cirani kao vlasnici materijalnih dobara, prije sve-

1 Nav. prema: N. Samardžić,Stvarnost institucionalizovanog ranog osmanskog multikultu-ralizma: pravo i sudovi u imperijalnoj strukturi i svakodnevici, Novopazarski zbornik, br.32, Novi Pazar, 2006, 59.

2 Samo su Rusi od 1770. do 1850., što silom što zakonima, protjerali oko 400.000 tatarskihmuslimana s Krimskog poluostrva. Na području Kavkaza (Zakavkazja) ubijeno je ili pro-tjerano više od 1,2 miliona muslimana – vidi: S. Abedpour, Masovno stradanje Ermena

1915. godine, Znakovi vremena, br. 37, Sarajevo, 2007, 155.



33PREGLED

ga zemlje, kao i nematerijalnih dobara vezanih za status dominacije.3 Seman-tički sadržaj izraza „Turčin“ artikuliran je momentom religijske a ne etničkeidenti kacije. Nazivanje svih muslimana „Turcima“ nije posljedica neupuće-nosti, već usađenog predubjeđenja i sasvim konkretnog stava. Patološka mr -žnja prema muslimanima je slične prirode kao antisemitizam.4 Tokom čitavogXIX stoljeća, piše Vladimir Đuro Degan, u balkanskim državama koje su sestvarale – Grčkoj, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, gdje su „mnogi muslimani bili istog jezika i etničkog porijekla kao većina, na njih se gledalo kao na stra-no tijelo za koje je najbolje da napusti nacionalnu teritoriju“.5 Borbu protiv„šerijatske imperije“ (M. Ković) i potiskivanje muslimana pratili su snovi oobnovi srednjeg vijeka.6 Antiorijentalizam je bio rastegljivi ideološki okvir izmišljanja prošlosti, a graničarstvo njen misionarski segment. Do okončanja

balkanskih ratova to je odbrambena ideologija slavenskih hrišćanskih naroda protiv Osmanskog carstva. Muslimani nisu „miljenici“ balkanske i evropskehistoriogra je. Brojni su naučnici, zamjenjujući uloge žrtve i počinioca, uz pružanje implicitnog opravdavanja za sve što je snašlo muslimane, doprinijelidelegitimiranju i same egzistencije muslimana kao zajednice, te su ih, dehu-manizirajući ih, delegitimirali također kao pojedinačna ljudska bića.7

Stav prema kojem su muslimani stranci na evropskom prostoru dio je men-taliteta poznatog pod imenom „istočno pitanje“, koje je u Evropi živjelo odkraja XVII stoljeća do 1923. godine, perioda kada su muslimani nasilno pro-tjerivani iz njenih dijelova izuzetih od osmanske uprave. Iz te perspektive, onisu, bez obzira na svoju etničku i lingvističku pripadnost, smatrani „strancima“od kojih je trebalo očistiti Evropu.8 „Svjetska nauka“ je, pak, po sudu dr. Mi-3 M. Dogo, Neka zapažanja o osmanlijskom nasleđu i seobama muslimana, „Književne

novine”, br. 908, Beograd, 15. maja 1995; A. Gagula,Osmanlijski ceh balkanskih musli-mana, „Strogo pov.“, br. 23, Sarajevo, mart 2007, 20-23.

4 Upor. D. Tanasković, „Srbi turskog zakona“ ili „Turci srpskog jezika“, u:Serbia i komen-tari, Beograd, 1991, 215; B. Denić, Etnički nacionalizam, Beograd, 1996, 197. Pojedinisavremeni turski političari (R. Erdoan) upozoravaju da je islamofobija zločin protiv čo-vječnosti, upravo kao što je antisemitizam.

5 Cit. prema: V. Degan, Međunarodnopravno uređenje položaja muslimana, sa osvrtom nauređenje položaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na području Jugoslavije(u dalj-njem tekstu:Međunarodnopravno uređenje položaja muslimana), Prilozi, br. 8, Sarajevo,1972, 70.

6 S. Ćirković, Rabotnici, vojnici, duhovnici: društva srednjovekovnog Balkana, Beograd,1997, 184.

7 N. Cigar,Uloga srpskih orijentalista u opravdavanju genocida nad muslimanima Balka-na, Sarajevo, 2000, 36.

8

Upor. D. Kicikis,Osmanlijsko Carstvo, Beograd, 1999, 6; S. Bakr-F. Karčić, Zapad i



34 PREGLED

lorada Ekmečića, „odavno zauzela stanovište“ da je do progona muslimana sevropskog teritorija u svim ratovima koje je Osmansko carstvo do 1878. gu- bilo dolazilo zbog nepostojanja odredbi u međunarodnom pravu da se „musli-manska manjina u oslobođenom teritoriju“ mora zaštititi. „Gvozdeni zakon“ prisiljavanja muslimana na seljenje iz zauzetog prostora bio je, po njemu, nasnazi sve dok interesi Habsburškog carstva iz 1878. nisu dobili novi smisao.9 Svaki značajniji proces u XIX stoljeću nastajao je na Balkanu uz izrazitu asi-stenciju strane diplomatije i evropskog duhovnog utjecaja. Za držanje svakesile bili su odlučujući njihovi pojedinačni interesi, što je utjecalo na to da se ina Balkan prenesu njihove međusobne napetosti i sporovi.10 Jedan od glavnihmotiva u politici velikih sila je odvajkada vlastiti interes bez obzira na njihove„tugaljive sukobe“ oko monopola na međunarodnu moralnost i na vlasništvo

„licence za pravdu“. Pravo da se moralne vrijednosti uvode u politiku a dase pritom prešutno prelazi preko vlastitog nemorala oduvijek je bilo u ruka-ma velikih sila. Moment vezan za evropsku kolonijalnu ekspanziju u XIX iXX stoljeću tumačen je, s druge strane, kao evropeizacija svijeta, proizvodećiduboko osjećanje kulturne etnocentričnosti. Civilizatorska misija, kojom suopravdavani dominacija, degradacija i istrebljenje pokorenog stanovništva,težit će obaviti barbarstva, koja su evropske sile počinile van granica, etičkimvrijednostima.11 Moderna civilizacija ima itekako mrlja na svojoj savjesti. Va-tra isto gori, kazao je Aristotel, u Grčkoj i u Perziji, ali se ideje o dobru i zlu

razlikuju od mjesta do mjesta.Dramatična zbivanja od 1875. do 1878. godine, deosmanizacijski procesi

koji su im prethodili, kao i prateća teritorijalna razgraničenja, umnogome suizmijenili vjersku i etničku sliku Balkana. Sedamdesetih godina XIX stoljećamuslimani su sačinjavali polovinu osmanskog dijela stanovništva Balkana.Uz velika ratna pustošenja, znatan dio je od 1870. do 1890. ubijen ili prognanu Anadoliju. Pristizanje muhadžira s Krima, Kavkaza i Balkana utjecalo je nato da ona promijeni svoj etnički i vjerski karakter. Takozvana turska ostrva naBalkanu nakon 1878. su sve više sužavana, ili su iščezavala zbog masovnih

muslimanski svijet: uzajamne predodžbe, „Muallim“, br. 36, Sarajevo, 29. decembra 2008,39.

9 M. Ekmečić, Predgovor , u: Jasenovac. Zbornik radova Četvrte međunarodne konferencije o Jasenovcu, Banjaluka, 2007, 10.

10 A. Mitrović, Devet teza o osnovama međunarodnog položaja Balkanskog poluostrva unovijoj istoriji, u: Balkan krajem 80-ih godina, Beograd, 1987, 51-52; Ž. Obradović, Ma-njine na Balkanu, Beograd, 2002, 99.

11 G. Martin Muñoz,Odnosi između muslimanskog svijeta i Zapada – više politika nego

kultura, u: Budućnost je već počela, Sarajevo, 2002, 37-42.



35PREGLED

progona i iseljavanja muslimana. Masovni priliv muhadžira stvorio je Porti brojne probleme, koje će rješavati godinama, obaveze prehrane, smještaja izdravstvene zaštite stotina hiljada ljudi što su posebno nagrnuli u velike gra-dove.12 Osmanska država je nakon Berlinskog kongresa bila u dugotrajnoj kri-zi, rastrzana brojnim unutarnjim slabostima i vanjskim pritiscima. Porta je jošod polovine XIX stoljeća bila pod pritiskom evropskih sila da izvrši reformesvog sistema. One su često odgađane ili su površno provođene uz velike ot- pore. Sve izraženiji problemi doveli su do stvaranja „mladoturskog pokreta“,koji je uspio u ljeto 1908. prisiliti sultana Abdul Hamida da donese novi ustav,kojim su bila zajamčena demokratska prava kao i ravnopravnost muslimana inemuslimana.13 Porta je, pod brojnim problemima, ovisna o stranom kapitalu, bila prisiljena na daljnju politiku ustupaka. Takvo stanje koristi Austro-Ugar -

ska, koja anektira Bosnu i Hercegovinu, Italija, da ratom 1911/1912. otrgneTripolis i Kirenaiku.14 Aneksija Bosne i Hercegovine podstaknula je također pretenzije balkanskih država da potraže dobit na drugoj strani. Porta je poka-zala naspram tih događaja mnogo slabosti, što je uvjeravalo njene balkanskesusjede da će ona morati odustati i od svojih preostalih evropskih teritorija.

„Zlatni vijek“ nacionalne državnosti na Balkanu od 1878. do 1914. godine,kada započinje period velikih evropskih katastrofa, bio je razdoblje krajnjihnacionalnih napetosti i pokušaja da se povijest ispravi ne samo perom nego imilitantnom državnom politikom.15 Srbija i Crna Gora, nakon austrougarskeaneksije Bosne i Hercegovine, usmjeravaju snažnije svoje teritorijalne ambi-cije ka jugu, prema Sandžaku, Kosovu, Makedoniji, Skadru i krajevima nasjeveru Albanije.16 Srbija je pomagala komitske pokrete Srba u Osmanskom

12 K. Beydilli,Od Kučuk Kajnardže do propasti, u: Historija Osmanske države i civilizacije, priredio E. Ihsanoglu, Sarajevo, 2004, 122.

13 Mladoturci su u početku mnogo govorili o univerzalnim ljudskim pravima, rasnoj i vjer -skoj ravnopravnosti, obećavajući da će Osmansko carstvo i njegove mnogobrojne etničkezajednice uvesti u moderno doba. „Bilo da se molimo u sinagogi, crkvi ili džamiji“, go-vorile su neke njihove vođe, „svi živimo pod istim plavim nebom, ponosno se nazivajućiOsmanlijama“; vidi: T. Rajs,Orijentalista: rešavanje misterije jednog neobičnog i opa- snog života, Beograd, 2006, 120.

14 Italija je u ovom ratu, upotrebom avijacije, izvršila prvo bombardiranje u historiji ratova-nja. Zato se on u literaturi uzima kao prvi primjer rata koji je jedna „civilizirana država“vodila uništavajući stanovništvo Libije tada najsavremenijim oružjem; opšir. V. Popović, Istočno pitanje, Beograd, 1996, 220; M. Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1997,456.

15 I. Banac,Cijena Bosne, Sarajevo, 1996, 303.16 Predstavnici Srbije i Crne Gore, tada još uvijek dvije nesamostalne kneževine, potpisali

su u junu 1876. u Veneciji tajni ugovor i vojnu konvenciju. Po tom ugovoru, „obe visoke



36 PREGLED

carstvu, ubacivala ljudstvo i oružje, organizirala Srbe u borbi protiv osman-skih organa, „ali da se to radi organizirano i oprezno“. U tome su aktivnuulogu imale srpske pogranične vlasti. Crna Gora je, s druge strane, pokaziva-la interes za slične akcije u beranskom, bjelopoljskom i pljevaljskom kraju.Srpske, grčke i bugarske komitske jedinice su u Makedoniji izvodile razneoružane akcije. Među ovim komitama su često djelovali i o ciri iz njihovihmatičnih država.17 Akcije paravojnih formacija su bile jedan od načina da seizmijeni ili ubrza tok historije. Među državnicima Crne Gore i Srbije se već1910. počelo govoriti o savezu za rat protiv osmanske države. Inicijativa jedošla od Crne Gore, koja je „uvijek bila spremna“ za izazov i podsticanje ne-mira u osmanskom susjedstvu. Stvaranjem saveza Srbije, Crne Gore, Bugar -ske i Grčke 1912. bile su, pod pokroviteljstvom Rusije, okončane pripreme

za rat. Formiranje saveza počivalo je na sistemu ugovora koji su sadržavalii tajne klauzule.18 Balkanske države su uviđale da udruživanjem svojih sna-ga raspolažu vojnim potencijalima sposobnim da osmansku državu poraze i potisnu s Balkana, kao i političkim mogućnostima da Evropu brzo suoče sasituacijom „svršenog čina“. Balkanske države su biće svoje nacije obrazovalena konzervativnoj političkoj ideji i nacionalnoj homogenizaciji. Bugarska jeimala najjaču vojsku, a Grčka najveće međunarodne simpatije. Ofanzivne na-mjere balkanskih saveznika bile su skrivane od velikih sila. Jedino je Rusija bila upoznata s njihovim planovima.19 Nijedna koalicija do tada, poput ove

koalicije pravoslavnih naroda i država, nije povela rat na temelju nejasnijegugovarajuće strane zaključuju savez kome je opšti cilj oslobođenje hrišćana a bliži i nepo-sredni cilj oslobođenje srpskog naroda u evropskoj Turskoj“.

17 V. Šalipurović, Kulturno-prosvetne i političke organizacije u Polimlju i Raškoj 1903-1912, Nova Varoš, 1972, 360; Č. Lučić, Previranja u Raškoj oblasti krajem 19. i početkom20. vijeka, Istorijski zapisi, br. 3, Podgorica, 1997, 100-102; opšir. vidi: Prvi balkanski rat ,Beograd, 1959; Prvi balkanski rat 1912. i kraj Osmanskog carstva na Balkanu, Zbornik radova, Beograd, 2007.

18 N. Rakočević,Odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918, Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd,

1984, 95. Predstavnici Srbije i Crne Gore su 23. septembra 1912. na Cetinju sklopili po-litičku i vojnu konvenciju kojom su se te dvije države, konstatirajući kako su stanje uOsmanskom carstvu i opšte prilike „u Jevropi vrlo povoljne za akciju u cilju oslobođenjaSrba ispod turskog jarma“, obavezale na savezništvo u ratu protiv Porte koji treba objavitinajdalje do 1. oktobra, te da će karakter tog rata njihovih armija biti „strategijska ofanzi-va“.

19 Upor. Д. Зографски, Големите сили на Балканот во почеткот на ХХ век (1900-1914),Гласник, бр. 2-3, Скопје 1970, 61-62; D. Đorđević, Na početku razdoblja ratova, u: Isto-rija srpskog naroda, VI knjiga, I tom, Beograd 1983, 188; Lj. Dimić,Srbi i Jugoslavija,Beograd, 1998, 22; L. Vrkatić, Istorijsko nasleđe konzervativne političke ideje, Helsinške

sveske, br. 10, Beograd, 2001, 94.



37PREGLED

međusobnog dogovora o tome za što se doista bori nego što su to učinili su-dionici ove akcije protiv Porte. Većina stanovništva Grčke, Srbije, Bugarskei Crne Gore pružala je otvorenu podršku ciljevima antiosmanskog saveza i potonjeg balkanskog rata. Štampa u Srbiji i Bugarskoj bit će odlučujući faktor u „stvaranju psiholoških preduslova za rat“ (L. Trocki). „Srbija se budi, ona sesprema za krvavi rat i sveti čin Narodnog Oslobođenja i Ujedinjenja“, pisao je „Pijemont“, list organizacije „Ujedinjenje ili smrt“.20 Rat je u XX stoljeću prestao biti, kako je to bilo u prošlosti, sukob između oružanih snaga ili čak između „blagajni“ zaraćenih strana. Postao je rat između snage volje i moraladruštava koja su se našla u sukobu.21

Albanci u Kosovskom i Skadarskom vilajetu su ustancima od 1909. do 1912.najneposrednije postavili na tapet opstanak osmanske države u Evropi. U ljeto1912. došlo je do albanskog ustanka. Ustanici su zauzeli Skoplje, Prištinu, Peć,Đakovicu i Prizren. U balkanskim historiogra jama je nerijetko zanemarivanačinjenica da su se 1912. Kosovo i dio Makedonije već nalazili u rukama alban-skih ustanika. Na smišljeni nagovor nekih uglednijih Srba, Albanci u Skoplju,gdje je bilo prisutno dosta konzula i stranih novinara, oslobađaju iz zatvoraviše od 1.500 osoba, koje potom pljačkaju i izazivaju nered u tom gradu. To sesa srpske strane, koja se pripremala za rat i tražila povod za njegovo izbijanje,i priželjkivalo, jer „kad se to moglo desiti u Skoplju kod toliko evropskogsvijeta, šta je tek po ostalim palankama“. Evropska štampa potom piše: „UTurskoj je rasulo“, a balkanska „Naša braća izgiboše u Turskoj“.22 Mladoturcisu pristali na pregovore s Albanskim komitetom nacionalnog ujedinjenja ouspostavljanju autonomne Albanije, koja je trebala obuhvatiti vilajete Skadar,Kosovo, Monastir (Bitolj) i Janjinu. Dr. Milorad Ekmečić piše da je do Prvog balkanskog rata 1912. došlo zapravo „zbog rešavanja albanskog pitanja, bez balkanskih država“.23 U augustu 1912. grof Berthold, ministar vanjskih po-slova Austro-Ugarske, predočio je vladama velikih sila novi program reformiu Osmanskom carstvu, ali je sve već bilo kasno. Balkanske države nisu bilespremne da prihvate uspostavljanje Albanije u njenim „etničkim granicama“.Ratni mehanizam je zato postao operativan prije nego što je bilo planirano. Zasavez balkanskih država Porta je saznala tek krajem septembra 1912. godine.24 20 Opšir. O. Popović-Obradović,Kakva ili kolika država: ogledi o političkoj i društvenoj

istoriji Srbije XIX-XXI veka,Beograd, 2009, 243-245.21 M. Howard, Rat u europskoj povijesti, Zagreb, 2002, 144-145.22 J. Popović, Život Srba na Kosovu 1812-1912, Beograd, 1987, 201, 386.23 M. Ekmečić, Dugo kretanje između klanja i oranja: Istorija Srba u Novom veku (1492-

1992), Beograd, 2008, 344.24

D. Đorđević, Kako su velike sile saznale za sklapanje Balkanskog saveza 1912. godine,



Porta se bezuspješno obraćala velikim silama sa zahtjevom da izvrše dodatni pritisak na članice tog saveza kako bi one odustale od svojih ratnih pohoda.Velike sile su negirale postojanje tog saveza. Balkanski saveznici su imali oko700.000 vojnika naprema 320.000 osmanskih. U predvečerje rata sa granicesu u Beograd slati izvještaji o pripremama za rat, kao i instrukcije ovlaštenimo cirima da „napadnu muhadžire u selima na Kopaoniku prema turskoj stranii da ih unište, a narod preko granice da se odmah počne oružati“.25 U augu-stu i septembru 1912. Crna Gora je inscenirala „incidente“ na svojoj južnojgranici, a Srbija je pojačala aktivnosti svojih komita.26 Velike sile će, posred-stvom Austro-Ugarske i Rusije, samo napraviti demarš kod balkanskih državai Porte, osuđujući svako narušavanje mira, naglašavajući da sile, ako dođe dorata, neće dozvoliti nikakve teritorijalne promjene. Balkanski saveznici su,

grubo se miješajući u unutarnje stvari osmanske države, s druge strane, is- postavljali ultimativne zahtjeve Porti, formulirane tako da ih ona nije mogla prihvatiti. Združene balkanske države su, da bi preduhitrile nagoviještenu de-mokratizaciju Osmanskog carstva, što bi pred Evropom poništilo motive zaratni pohod i diobu osmanskih zemalja, započele 1912. rat, u kojem je, osimkršenja međunarodnog prava i postojećih sklopljenih sporazuma, aktueliziran,do svireposti, termin – osveta. Tradicionalna antiosmanska osjećanja i tvrdi,atavistički stavovi, bili su velika pokretačka snaga. Taj rat je u Srbiji, piše Bo-rislav Ratković, „decenijama i vekovima pripreman preko narodnog predanja,

škola, knjiga, srpskih narodnih pesama, rodoljubive umetničke poezije“.27

Rat je, prema dogovoru, uzimajući kao argument pogranične čarke, prva

započela početkom oktobra Crna Gora prodorom u sjevernu Albaniju i San-džak. To što je upravo ona prva krenula u rat bilo je proba reakcije velikih sila, posebno Austro-Ugarske. U slučaju nepovoljnog razvoja događaja, smatralose da bi se za Crnu Goru založile Rusija i Italija. U crnogorskoj objavi ratanavedeno je da se prekidaju svi odnosi s Portom, „prepuštajući sreći oružjaCrnogoraca priznanje njihovih prava i vekovno nepriznatih prava njihove bra-će u Otomanskom carstvu“.28 Druge balkanske zemlje saveznice su ubrzo, 13.oktobra, uputile ultimatume Porti, kojim su, između ostalog, zatražile nove

Istorijski glasnik, br. 4, Beograd, 1954, 142; V. Ćorović, Naše pobede, Beograd, 1929, 28;M. Imamović, Historija Bošnjaka, 457.

25 Arhiv Srbije u Beogradu (dalje: AS), Fond arhive Ministarstva inostranih dela KraljevineSrbije (dalje: MID), Političko odelenje (dalje: PO), 1912, dosje 8, pov. br. 1684.

26 N. Malcolm, Kosovo: Kratka povijest , Sarajevo, 2000, 295.27 B. Ratković,Oslobađanje Kosova i Metohije 1912. godine, feljton, „Politika“, Beograd,

2. maja 1999.28

Balkanski ugovorni odnosi, I, 1876-1918, Beograd, 1998, 314.



39PREGLED

reforme pod hrišćanskim nadzorom i hitnu demobilizaciju osmanske vojske.Porta na sve zahtjeve, jasno, nije mogla pristati, pa su pet dana kasnije uslije-dile objave rata sa svih strana.29 U Proglasu kralja Crne Gore Nikole Petrovića povodom objave rata Osmanskom carstvu ističe se: „Nijesmo sami. S nama jeBog, s nama su balkanske hrišćanske kraljevine, sa kojijema smo udruženi uzajednicu, za čim sam vazda čeznuo, i koju su sve do navale azijatskog osvaja-ča željno očekivali toliki pasovi balkanskih naroda“.30 U proklamaciji srpskogkralja Petra I rat je okarakteriziran kao „sveti boj za slobodu porobljene braće,za bolji život i napredak Kraljevine Srbije“.31 Ovom proklamacijom, koju su potpisali svi članovi vlade na čelu s Nikolom Pašićem, kralj Petar je skrenuo pažnju svojoj vojsci da će ona u „Staroj Srbiji“ pored hrišćana zateći i „Srbemuslimane koji su nam isto tako dragi, a s njima i Arbanase, hrišćane i mu-

slimane, s kojima naš narod živi zajedno 1.300 godina, obično deleći s njimai sreću i nesreću. Mi im svima nosimo slobodu, bratstvo, jednakost u svemusa Srbima“.32 Crnogorska i srpska vojska su težile da odvojeno, bez obzira na prethodne dogovore, što prije osvoje pojedine krajeve i gradove kako bi im to bio jedan od argumenata da ih kasnije zadrže u okviru svoje države.

Bošnjaci u Sandžaku su sa zebnjom dočekali rat, pogotovo u krajevimagdje su bili u manjini. U mjestima gdje je bilo u izrazitoj većini, pak, ovo sta-novništvo se spremalo na otpor.33 On je posebno došao do izražaja u NovomPazaru, čija je masovna odbrana, pred srpskim topovima, na kraju, ipak prisi-ljena na predaju.34 U napadu na taj grad učestvovao je i četnički odred od 70029 AS, MID, PO, 1912, f. XII, d. 6.30 AS, MID, PO, 1912, P/31-VI.31 U proglasu štampanom na albanskom jeziku četiri dana prije izbijanja rata, srpski general

Boža Janković, komandant III armije, upozorava: „Mi nosimo u jednoj ruci pravdu, istinu, poštenje i čast, a u drugoj barut i olovo. Ko nam izađe na susret kao brat, zagrlićemo ga bratski“ – prema: V. Kazimirović,Crna ruka, Kragujevac, 1997, 536.

32 V. Kazimirović,Crna ruka, 529; E. Mušović, Etnički procesi i etnička struktura stanov-

ništva Novog Pazara, Beograd, 1979, 44.33 Za muslimane u Sandžaku neki srpski izvori su 1912. kazivali da su to „fanatizovane pristalice islama, konzervativni, ratoborni i smatraju ovaj ugao Balkana poslednjim pribe-žištem pod skiptar padišaha kome su neograničeno odani“ – cit. prema: M. Petrović, Isto-rijski izvori o Prijepolju i Srednjem Polimlju krajem XIX i početkom XX veka, Mileševskizapisi, br. 2, Prijepolje, 1996, 233.

34 U pokušaju odbrane Novog Pazara pred napadima srpske vojske bilo je u tom gradu, pre-ma srpskim izvorima, preko 300 mrtvih i 700 ranjenih boraca: „Kolika je pak dobrovoljnai borbena gotovost da se Novi Pazar uporno brani pokazuje i ta okolnost, što i do sada,među mrtvima i ranjenima, koje Turci nisu uspeli da sa bojišta uklone i odnesu, što uvek

veoma revnosno čine, moglo videti i mladića od 17 i 18 godina, kao i staraca od preko 60



40 PREGLED

ljudi, formiran u Raškoj od srpskih iseljenika iz Sandžaka. Osmanski izvorisu bilježili stradanja naroda u sjeničkom i novovaroškom kraju od komitskihčeta. Javorska brigada srpske vojske je zauzela 25. oktobra Sjenicu nakon ve-likih borbi, gdje se ujedno srela s crnogorskim jedinicama, zatim 27. oktobraPrijepolje. Nova Varoš je zauzeta 1. novembra, a pet dana kasnije Priboj.

Osmansku vojsku je rat zatekao usred sporog procesa obnove. Vodeći odbrambeni rat, ona trpi poraze kod Skadra, Jedrena, Kirk-Kilise, Čataldže, LileBurgasa, Soluna. U osmanskim vojnim skladištima na hiljade novih topovai pušaka ležalo je beskorisno jer vojnici nisu znali njima rukovati. Velikemase muhadžira sa sjevera hrlile su ka Istanbulu, „jad i nesreće su preplaviliulice“.35 Džamije i škole su bile prepune ranjenika i muhadžira. U Istanbu-lu se krajem 1912. pojavila kolera. Nakon njene šire pojave vlasti u Bosni iHercegovini su naredile zatvaranje granice prema Srbiji, Sandžaku i CrnojGori. Brojni muhadžiri su ipak nalazili načina da tu granicu pređu. Već krajemoktobra 1912. u Bosni i Hercegovini se, osim njih, nalazilo i 1.600 izbjeglihosmanskih vojnika.36

Velike sile su se pretvarale da ih događaji na Balkanu prevazilaze. Za Osman-lije su stvari ubrzo poprimile obrise katastrofe. Bugari su osvojili istočnu Tra-kiju, izvršili opsadu Jedrena, došli do rovova Čataldže, posljednje osmanskelinije odbrane pred Istanbulom. Grci su, nakon proglašenja pripajanja Kipra,zauzeli brojna druga ostrva, kao i Epir i južnu Makedoniju, pretekavši Bugareu osvajanju Soluna. Srpska vojska je zauzela Kosovo i sjevernu Makedoni- ju, dok su Crnogorci došli do Skadra. Za svega nekoliko sedmica Osmanskocarstvo je izgubilo skoro sve svoje evropske teritorije.37 Istaknuti francuskiintelektualac Pierre Loti je povodom osmanskih poraza, braneći Osmanlije,

godina“ – vidi: M. Radović,Oslobođenje Novog Pazara u Prvom balkanskom ratu, No-vopazarski zbornik, br. 13, Novi Pazar, 1989, 127; Ratna memoarska i dnevnička proza, priredio S. Đorđić, Beograd, 1988, 18. Srpska vojska je 23. oktobra 1912. ušla u NoviPazar: „Komandant Ibarske vojske ušao je u Novi Pazar na čelu srednje kolone, u pratnjikonjičkog eskadrona i bataljona pešadije. Ispred kolone išli su izaslanici i taoci – turskeage i begovi.“ Omer Koničanin opisao je ulazak i doček srpske vojske: „Srpske žene su bile obučene u svečane haljine sa niskama dukata oko glave i vrata. U razgovoru sa njimakomandant mesta ih je kroz šalu pitao: ‘Je li to onaj turski zulum, što ste ga trpeli“, poka-zujući na zlatne niske“ – cit. prema: S. Bandžović, Iseljavanje Muslimana iz Sandžaka,Sarajevo, 1991, 14.

35 J. Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, III, Zagreb, 1979, 525.36 M. Ekmečić,Uticaj balkanskih ratova 1912-1913. na društvo u Bosni i Hercegovini,

Marksistička misao, br. 4, Beograd, 1985, 139.37 P. Dimon-F. Žoržon,Umiranje jednog carstva (1908-1923), u: Istorija Osmanskog car -

stva, Beograd, 2002, 732.



41PREGLED

„napuštene, prevarene od svih, pokradene“, kritizirao ponašanje Zapada: „napredak, civilizacija, hrišćanstvo, sve je to ekstra brzo ubijanje, ubijanje poputmašine“, napadajući balkansku gramzivost, koja se nije zadovoljavala samoveć osvojenim teritorijima, nego je težila zauzimanju Istanbula, optužujućiEvropu za saučesništvo u tom komadanju Osmanskog carstva: „Bruka, brukaza Evropu, bruka za njeno lažno hrišćanstvo.“38

Proklamirani ideali s kojima su balkanski saveznici krenuli u rat 1912. pre-tvorili su se brzo u pljačku i razbojništvo, u masakre „naroda Polumjeseca“u interesu „kulture Krsta“. Nacionalšovinističke strasti i vjerska netrpeljivostnašli su izraz u ubijanju, protjerivanju, pljački i paljenju kuća muslimana. Utome nije zaostajala nijedna od vojski balkanskih država. Prvi balkanski ratkarakterizirali su izuzetna svirepost i bezobzirnost prema civilnom stanovniš-tvu koje je imalo nesreću da živi na područjima zahvaćenim oružanim sukobi-ma. Gdje god su jedinice balkanskih vojski vidjele priliku da ugrabe dodatneteritorije, one su to i radile, pa i onda kada nije bilo nikakvog historijskogili demografskog razloga za taj korak.39 Etnonacionalistički ideali o etničkihomogenim državama bili su u sukobu s realnošću, etničkom i vjerskom he-terogenošću na osvojenim teritorijima, gdje većinu stanovništva nisu činiliBugari, Srbi i Grci, već pripadnici drugih etničkih i vjerskih zajednica. To-kom 1912/1913. došlo je do prvih etničkih čišćenja velikog stila u evropskojhistoriji XX stoljeća. Šok zbog masovnih zločina bio je utoliko veći što su sezbili samo pet godina nakon usvajanja Haške ratne konvencije.40 Zločini nisu38 A. Vileže, Pjer Loti i balkanska Evropa, Stvaranje, br. 8-10, Podgorica, 1995, 938-939.39 Zločini počinjeni u ovom ratu zaprepastili su međunarodnu javnost. Bio je to jedan od

prvih medijski praćenih ratova pošto su, nakon Burskog rata u južnoj Africi, novinari prvi put išli s vojskom i izvještavali o stanju na frontovima. Izvještaji o masakrima civila brzosu poslati u svijet. Pratile su ih i slične informacije diplomatskih predstavnika zapadnihzemalja. Karnegijeva fondacija za međunarodni mir, osnovana 1911. godine, reagirajućina takve vijesti, uputila je posebnu međunarodnu komisiju sa zadatkom da na licu mjesta provede istraživanja o uzrocima i načinu vođenja ratova na Balkanu 1912-1913., nakon

čega je ona 1914. objavila izvještaj na više stotina stranica; opšir. Report of the Interna-tional Commission to Inquire into the Causes and Conduct of the Balcan Wars, CarnegieEndowment for International Peace, Washington D.C., 1914; Ž. Rupnik, Evropa u balkanskom ogledalu, „Republika“, br. 196, Beograd, 1-15. septembra 1998, 23; Nedovršeni mir: Izveštaj Međunarodne komisije za Balkan, Beograd, 1998, XIX; V. Ortakovski, Minoritiesin the Balkans, Skopje 1998, 92-93; M. Gleni, Balkan 1804-1999. (Nacionalizam, rat ivelike sile), I, Beograd, 2001, 255; Ratni izvještaji Lava Trockog – balkanski ratovi 1912-1913, Znakovi vremena, br. 11, Sarajevo, 2001, 174; D. Stojanović,U spirali zločina: slučaj Balkanskih ratova, „Helsinška povelja“, br. 129-130, Beograd, mart-april 2009,13-15.

40

Cilj konvencije iz 1907. bio je da se svaka forma rata uklopi u neka pravila, pa je jasno po-



42 PREGLED

bili rezultat zastranjivanja, već bitni dio strategije. Balkanski saveznici su no-voosvojene teritorije shvaćali kao ratni plijen i nastojali su silom da nametnusvoje interese i zadovolje narasle apetite.

Ono što je balkanskim ratovima, koji će kasnije u pojedinim nacionalnimmitologijama biti obilježavani kao „najpopularniji“, „ostvarenje zavetne mi-sli“, „doba velikog obračuna“, udarilo pečat najbarbarskijih ratova, ustvrdio jeDimitrije Tucović, to su bile „reke krvi poubijanoga neboračkog stanovništva,nevine dece, žena i mirnih ljudi, radnoga sveta Stare Srbije, Arbanije, Make-donije i Trakije, čija je jedina krivica što se drukčije bogu moli, što drugim jezikom govori, drugo ime nosi i što je na svom vekovnom ognjištu naivnosačekao četiri divlje najezde“.41 Ubijanje muslimanskog i neslavenskog sta-novništva nije smatrano za zločin, već, prije svega, za nužnu „neugodnost“. U britanskom parlamentu čuli su se glasni protesti protiv zločina i lažnih nosi-laca „kulture“ i slobode, kao i iskazi da je saglasnost da se s muhadžirima po-stupa kao i s onima iz 1878. godine „užasna sramota i blamaža za civiliziranedržave“.42 Pojedini izvještači su navodili da za sto godina osmanske upraveu Makedoniji nije naneseno hrišćanima toliko nepravdi koliko su hrišćanskiosvajači napravili muslimanima samo za jedan mjesec. Bugarski i grčki voj-nici su se utrkivali u zauzimanju nekih džamija, da bi na njihovim ulazima postavljali svoje krstove. Džamije sravnjene dinamitom ili zapaljene bile suuobičajen prizor koji su Bugari ostavljali za sobom. Gradovi Voden, Neguš,Ber, Enidže Vardar pretvoreni su u ruševine. Bugari su u nekim čisto mu-slimanskim selima izvršili velika krvoprolića. Bilo je sela u blizini Sereza,Drame, Kavale koja su oni potpuno uništili. Američka štampa je pisala da i„zločini i vandalizmi koje su Grci počinili nisu od one vrste koju ljudski ummože opisati“.

vučena razlika između boraca i civilnog stanovništva. Ta su pravila na Balkanu, međutim, brzo prekršena; opšir. H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, Beograd, 2008,

238-239.41 Opšir. „Radničke novine“, br. 223, Beograd, 22. oktobra 1913; D. Tucović,Sabrana dela,knj. 7, Beograd, 1980, 160-164. Holm Zundhausen prenosi svojedobni iskaz historičaraVladimira Dedijera kako je godinama proučavao sva dokumenta iz 1913. i da zato mirnesavjesti može reći kako je Tucović događaje opisao upravo onako kako su se zbili – prema:H. Zundausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 240, nap. 320.

42 S. Korkut, Dvije preuzete rezolucije, Socijaldemokrat, br. 5, Sarajevo, 2001, 150. „Rad-ničke novine“ su objavljivale u novembru 1913. da su „varvarski podvizi nekulturnihcrnogorskih plemena i besne srpske soldateske“ izvršili za godinu dana snažniju propa-gandu za Austro-Ugarsku nego “njeni konzuli i frateri za čitav vek“ – vidi: D. Tucović,

Crnogorski bes, „Radničke novine“, br. 239, Beograd, 9. novembra 1913.



43PREGLED

Strani novinari su pisali o zarobljenim osmanskim vojnicima kojima sunosevi i gornje usne bili odrezani. Edith Durham je vidjela devet žrtava kojesu preživjele odsijecanje noseva. Crnogorci su, kako su se hvalisali, nakonsvake bitke išli naokolo i osakaćivali ranjene: „nijedan nos nisu ostavili natruplu između Berana i Peći“.43 Kada su dva crnogorska vojnika ubijena u blizini sela Punoševca na Kosovu, to selo je spaljeno, stanovništvo je pobije-no, a djecu koja su bježala nabijali su na bajonete i bacali u kuće u plamenu.44 Đakovica je bila opljačkana „do poslednjeg dućana“. Nije bilo obzira ni premaradnjama čiji su vlasnici bili Srbi: „zaprepašćenje je ovladalo i kod hrišćanai kod muslimana“.45 U Ferizaju (Uroševac) su izbjegli Albanci bili pozvanida se vrate svojim kućama, da bi potom 300-400 onih koji su to uradili bili pobijeni. Srpski štab je izdao naredbu da svako naselje u kojem je ispaljen

metak iz albanske puške na srpske vojnike bude uništeno. Nakon toga je došlodo masakra albanskog stanovništva. Samo oko Prizrena ubijeno je više od pethiljada ljudi, a između dvanaest do petnaest hiljada je nestalo. Od 32 džamijeu Prizrenu, 30 je vojska pretvorila u kasarne, skladišta municije i spremišta zasijeno.46 Vatre zapaljenih sela bile su jedini signal kojim su se pojedine kolonesrpske vojske međusobno obavještavale o svom „napredovanju“ i pravcimakretanja. S padom Kumanova u srpske ruke u Skoplju se slegao „ceo onajsvet arnautskog stanovništva koje je srpska vojska, nadirući sa severa, gurala pred sobom i koje je tu, tražeći utočišta, velikim delom našlo – smrt“.47 Pojava

srpskih jedinica u blizini Skoplja izazvala je pravi haos u tom gradu. U bol-nicama je ležalo više od 900 osmanskih ranjenih vojnika kada se pročulo dasrpske jedinice ulaze u grad. Bolnicu su prvo napustili ljekari a potom i bolni-čarke. Na ulicama je vladala graja i užasna panika. Ranjenici su se, preplašenii ostavljeni, dizali jedan po jedan puzeći i zapomažući na putu do kasarni ilido ulice, pokušavajući da se probiju do željezničke stanice i vozova koji suodvozili sretnike: „Tu su tako, kao mravi, ležali iznemogli, polumrtvi, one-43 Neki podgorički gimnazijski profesor Kovačević najavljivao je prije rata da neće ostati

mnogo „Turaka“ s nosevima, tumačeći to činjenicom da oni i nisu ljudi, da je rezanje nose-va stari crnogorski običaj: Kako da vojnik dokaže svoje junaštvo svom komandantu ako nedonese noseve? Naravno da ćemo rezati noseve, uvijek smo ih rezali– prema: B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, Sarajevo, 2000, 187.

44 V. Dedijer,Veliki buntovnik Milovan Đilas, Beograd, 1991, 113; upor. Dokumenti o spolj-noj politici Kraljevine Srbije, knj. VI, sv. 1, Beograd, 1981, 418-419.

45 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. V, sv. 3, Beograd, 1986,308.

46 J. Udovički,Spone i sukobi, „Republika“, br. 188, Beograd, 1-15. maja 1998, N. Mal-colm, Kosovo: Kratka povijest , Sarajevo, 2000, 298-302.

47

„Radničke novine“, br. 223, Beograd, 22. oktobra 1913.



44 PREGLED

svešćeni... Nisu mogli dalje. Slabosti i rane ne dadoše im da se spasu, i da seodvuku do voza. Poskapavala je tu većina njih na ulici.“48 Muslimanska ima-nja u Skoplju su bila prosto razgrabljena od „strane seljaka Srba i Egzarhista“.Izvršeni su veliki pogromi nad muslimanima u bitoljskom i kočanskom kraju.Brojne džamije su porušene.49 U Štipu su bugarske komite opljačkale kuće iradnje muslimanskog i jevrejskog stanovništva. Pola grada je bilo ispražnje-no. U Strumici su jedan srpski major i trojica bugarskih o cira išli od kuće dokuće u pratnji jednog „svjedoka“ koji je potvrđivao „krivicu“ budućih žrtava.Računa se da je ubijeno između 3.000 i 4.000 ljudi u širem regionu Strumice.U toku ratnih operacija i Makedonci su dali eruptivnog oduška svom gnjevu prema muslimanima.50

U jesen 1912. godine, dok paljba topova još uvijek nije bila utihnula, uKumanovo i Skoplje, kao i druga mjesta, počeo je pristizati veliki broj Srba izSrbije i Austro-Ugarske da izvidi mogućnosti za naseljavanje u „oslobođenimkrajevima“.51 Blizu 2.000 „turskih izbjeglica“, većinom žena i djece, izmeđuRadovišta i Štipa, „umrlo je od gladi – doslovno od gladi“ – pisao je jedančinovnik poslan u Štip da organizira lijalu nacionalne banke. Razoružavanjemuslimanskih sela pretvorilo se ne samo u sakupljanje oružja nego i u otvo-rena razbojništva. Za vojnim kolonama su se vukla brojna stada opljačkanestoke. Srpska i crnogorska vojska su 1912. u sjevernoj Albaniji čitava sela pretvarale u krematorije.52 Dvije kolone srpske vojske krenule su početkomnovembra 1912. preko albanskih planina do Jadranskog mora. U Beograd suiz Albanije slate informacije da „kuda god je naša vojska prošla, tuda trebadrugi narod da se seli, a prvi je uništen i sve njihovo što se nazivalo“.53 Na-48 Cit. prema: S. Đurić, Dnevnik pobeda. Srbija u balkanskim ratovima 1912-1913, Beo-

grad, 1988, 244.49 Upor. Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. V, sv. 3, 245;Српски

извори за историјата на македонскиот народ 1912-1914, Скопје, 1979, 248.50 B. Horvat, Kosovsko pitanje, Zagreb, 1988, 34; D. Stojanović,U spirali zločina: slučaj

Balkanskih ratova, 14.51 J. Tomić,Seoba u Srbiju i čija da bude zemlja u oslobođenim srpskim krajevima, Beo-

grad, 1914, 6.52 P. J. Cohen,Srpski tajni rat: Propaganda i manipulacija historijom, Sarajevo, 1998, 30-

31. Dr. Hakif Bajrami iznosi procjenu, na osnovu britanskih izvora, da je u Kosovskom,Skadarskom, Bitoljskom i Janinskom vilajetu 1912-1913. bilo ubijeno oko 150.000 ljudi, po kratkom postupku i bez ikakvog povoda. Srpska vojska će 1913-1914. zapaliti ili do ze-mlje uništiti 133 a crnogorska 102 albanska sela; opšir. H. Bajrami,Orijentacija Srbije zakolonizaciju i srbizaciju Kosova, u: B. Cana-C. Milivojević, Kosmet ili Kosova, Beograd,1996, 156-165.

53

P. Imami,Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd, 2000, 201. Ironija je, piše Petrit Imami,



45PREGLED

suprot srpskim „donosiocima kulture“ stajali su, prema Vladanu Đorđeviću,Albanci – barbarski „crvenokošci Evrope“, što je nagovještavalo namjeru dase s njima postupa na sličan način kao što je svojedobno bijelo stanovništvoAmerike postupalo s Indijancima.54 Osjećanje posebnosti, superiornosti, pačak i mržnje prema drugim etničkim zajednicama, uporno postoji, navodi se uliteraturi, kao neka vrsta arhetipa uspostavljenog na samim počecima nastankaljudskog društva.

Izlazak srpske vojske, preko sjevernih albanskih krajeva, kod Lješa, na Ja-dransko more, što je bio primarni ratni cilj Srbije, označio je pobjedu „radi-kalnog nacionalizma“.55 Drač (Durres) je u budućnosti trebao postati glavnomsrpskom pomorskom lukom. Jovan Cvijić će podržavati ideju o aneksiji kao„antietnografsku nužnost“.56 Srpska vanjska politika je ovim imperijalnim či-nom i „ubijanjem sa rezonom“ izgubila i posljednji argument u isticanju prin-cipa narodnosti kao ideološke osnove svog nacionalnog programa. Tu osva- jačku politiku su podržavale gotovo sve građanske partije, najveći dio društva,a naročito vojska.57 Srpska vojska je silom svog oružja izašla na more, ali je pred započetim koncentriranjem 200.000 austrougarskih vojnika i pripremlje-nom proklamacijom o objavi rata nevoljno morala da se povuče.58 Politika

da su istodobno, zbog pomanjkanja radnika u Srbiji, pošto su mnogi bili mobilizirani, porudnicima i fabrikama hitno upošljavani brojni Albanci sa Kosova. „Radničke novine“ tim povodom će krajem marta 1913. objaviti: „Tako su Arbanasi, o kojima šovinistička štampatrubi da su divljaci, postali industrijski radnici u preduzećima srpskih kapitalista.“

54 H. Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 241-242.55 Dr. Čedomir Antić ukazuje na to kako su se još 1853. Ilija Garašanin, koji je stajao na čelu

najmoćnijeg srpskog ministarstva – Popečiteljstva vnutrenjih dela, i Tomas de Fonblank, britanski konzul u Beogradu, sporazumjeli o stvaranju Potkraljevine Srbije, koja je, shod-no tom dogovoru, trebala biti proširena na Kosovo, Metohiju, Crnu Goru, Brda, staruHercegovinu i zapadnu Bugarsku (uključujući So ju), a dobila bi izlaz na more prekoLješa i Ulcinja, ustvrđujući da je Srbija još 1912. „imala one težnje koje je izrazio ovaj plan” – cit. prema: Č. Antić,Garašaninova dvestagodišnjica, „Politika“, Beograd, 15-16.februara 2012.

56 Upor. D. Bogdanović, Knjiga o Kosovu, 203-205; O. Popović-Obradović, Kakva ili kolikadržava: ogledi o političkoj i društvenoj istoriji Srbije XIX-XXI veka, 250-251.

57 Upor. D. Tucović,Srbija i Arbanija, u: Sabrana dela, knj. 8, Beograd, 1980, 99-101; Đ.Mikić, Albanci i Srbija u balkanskim ratovima 1912-1913. godine, Istorijski glasnik, br.1-2, Beograd, 1985, 63-64.

58 D. Đorđević, Izlazak Srbije na Jadransko more i konferencija ambasadora u Londonu1912, Beograd, 1956, 84-85; M. Vojvodić, Razgraničenje Srbije i Crne Gore sa Albanijom1912-1913, Istorijski časopis, XXXVI, Beograd, 1989, 149-161; B. Komatina, Jugoslo-

vensko-albanski odnosi 1979-1983,Beograd, 1995, 12-13.



46 PREGLED

svršenog čina ipak nije potpuno rezultirala priželjkivanim ishodom.59 Uprkossnažnoj ruskoj podršci, Srbija nije mogla zadržati sve što je osvojila njena„prema muslimanima užasno bezobzirna vojska“. Ostvarenje plana o koma-danju albanskih teritorija onemogućit će i Albanci proglašenjem svoje drža-ve u Valoni (Vlori) 12. novembra 1912. godine. Njeno stvaranje će podržati Njemačka, Austro-Ugarska i Italija, koje su time nastojale spriječiti prodor ruskog utjecaja na centralni Mediteran. Crnogorci će, s druge strane, nakonšestomjesečne opsade konačno uspjeti da osvoje Skadar. To je bio „mrtav“,razrušen grad, kada su ga zauzeli. To nije spriječilo crnogorske trupe da krenuu uobičajenu, žestoku pljačku. Pod pritiskom velikih sila bit će ipak prinuđenida ga napuste.60

Crnogorska vojska je 1912. zauzela beransku, bjelopoljsku, pljevaljsku,rožajsku, plavsko-gusinjsku i đakovačku oblast, kao i Bojansku i Skadarskukrajinu. U tim akcijama bilo je pokrštavanja u Plavskom jezeru, silovanja ženai djevojaka, kidanja noseva muškarcima i urezivanja krsta na čelu.61 Jovan S.Plamenac, crnogorski ministar unutrašnjih djela, u svojim spisima o zbivanji-ma iz 1912/1913. prosto piše kao o kosovskoj osveti.62 Kada su crnogorske jedinice ušle u Bijelo Polje, nakon manjih sukoba, zatekle su prazan grad.Lokalno muslimansko stanovništvo koje je izbjeglo ostavilo je za sobom otvo-rene kuće „s trpezom na vidljivom mjestu, na kojoj je stajao hljeb sa britvom59

Srbija će se 1913, nakon stvaranja albanske države, diplomatski angažirati širom Evropetvrdeći da Albanci nisu civilizacijski dorasli da imaju državu. Nikola Pašić, koji je mislioda će Srbija zadržati ono što je njena vojska osvojila, lamentirao je kako je Srbiji stvara-njem Albanije zatvoren jedan od njenih najvažnijih životnih pravaca razvoja. Revoltiranasrbijanska štampa je obilovala negativnim napisima o Albancima. Pojavile su se i knjigekoje su to trebale i dokumentirati. Stojan Protić je 1913. objavio Albanski problem i Srbijai Austro-Ugarska, a Vladan Đorđević iste godine knjigu Arnauti i velike sile, gdje navodida jedino među Arnautima izgleda kao da je i u XIX veku živeo po koji repat čovek , pod-mećući čitaocima legendu orepatim ljudima, koju je u Albaniji, sredinom XIX stoljećanavodno zabilježio njemački naučnik J. G. Han; upor. V. Đorđević, Arnauti i veliki sile,Beograd, 1913, 100-104; J. Budžović, Antialbanska istoriogra ja, “Književne novine“, br. 753, Beograd, 1. maja 1988; O. Milosavljević, Nacionalni stereotipi u istorijskoj per - spektivi, Nova srpska politička misao, br. 1-2, Beograd, 1999, 20-21.

60 M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 252.61 Upor N. Rakočević,Crnogorsko-albanski odnosi 1878-1914. godine, u: Srbija i Albanci

u XIX i početkom XX veka, Beograd, 1990, 154-156; P. Bartl, Albanci, 140; B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako, 154-155; opšir. S. Bandžović,Sandžak u balkanskim rato-vima (1912-1913), Tutinski zbornik, br. 4, Tutin, 2003, 51-102.

62 S. Burzanović, Nekoliko neobjavljenih dokumenata iz lične arhive Jovana S. Plamenca onasiljima, zločinima i pokrštavanju muslimana 1912-1913. godine, Almanah, br. 25-26,

Podgorica, 2004, 288.



47PREGLED

u njemu i pokraj njega so“, što je tradicionalno u tim krajevima imalo za ciljda umilostivi vojsku da ne popali kuće. Kuće nisu popaljene, ali su potpunoopustošene. Pljačkanje grada je trajalo punih 20 sati, dok konačno nije organi-zirana nova vlast. U pljačkanju su učestvovale i crnogorske žene koje su išleiza vojske.63 Pripadnici crnogorskih dobrovoljačkih jedinica su smatrali dasu zauzimanjem sandžačkih krajeva nastupili dani osvete. Njihovo ponašanje je išlo dotle da su smatrali da muslimane treba pretvoriti u raju.64 Crnogor-ci su došli i u pešterska sela, gdje su izvršeni brutalni obračuni s tamošnjimmuslimanima, praćeni pljačkom i paljevinom njihovih kuća. Srpski izvori susvjedočili da crnogorska vojska u Sjenici i Pljevljima „nije poštovala život iimanja pokorenih ljudi, a naročito Turaka“.65 Oni su ukazivali na to da se uvladinim krugovima u Crnoj Gori šapatom govorilo o glasovima i izvještajima

koji su dolazili o pljačkama i ucjenama koje su vršili Crnogorci u osvojenimkrajevima.66 Stanje za muslimansko stanovništvo bilo je teško u svim krajevima koji

su 1912. izuzeti od osmanske uprave. Opći glas javnog mišljenja u Evropi je bio da balkanske države ne treba lišavati plodova njihovih brzih pobjeda.67 Ugovorom u Londonu 4. maja 1913. okončan je Prvi balkanski rat. Već na prvoj sjednici Londonske konferencije od 17. decembra 1912. odlučeno jeda Albanija postane nezavisna država iako je skoro polovina Albanaca ostalaizvan njenih granica (Srbija, Crna Gora, Grčka). Međunarodnom arbitražom podijeljene su pobjednicima teritorije oduzete silom od osmanske države. NaLondonskoj konferenciji, ustvrđuje Anton Bebler, evropske kolonijalne ve-lesile su Srbiji i Crnoj Gori – „dvoma ruskim vazalima dodelile tuđe terito-rije u suprotnosti sa voljom njihovog većinskog stanovništva“ u Sandžaku,na Kosovu i u Makedoniji. Sir Edward Grey, britanski ministar vanjskih po-slova, domaćin te konferencije velesila, tu činjenicu prostodušno će priznatiu Donjem domu britanskog parlamenta.68 Srbija i Crna Gora su u Londonu

63 Ž. Šćepanović,Oslobođenje Bijelog Polja 1912. godine i organizacija vlasti,Istorijski

zapisi, br. 1-2, Titograd, 1986, 67-68; M. Memić, Bošnjaci-Muslimani Sandžaka i CrneGore, Sarajevo, 1996, 234-235.64 Ž. Šćepanović, Društveno-političke prilike u Bijelom Polju i okolini početkom XX vijeka,

Odzivi, br. 6, Bijelo Polje, 1973, 110.65 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije, knj. V, sv. 3, 416.66 AS, MID, PO, 1912, f. XIII, d. 2.67 V. Ćorović, Istorija Srba, III, Beograd, 1989, 200.68 Upor. P. Imami,Srbi i Albanci kroz vekove, feljton, „Danas“, Beograd, 8. septembra 1998;

A. Bebler, Propuštena prilika za istorijski sporazum, „Helsinška povelja“, br. 119-120,

Beograd, 2008, 16.



48 PREGLED

odbacile narodnosni princip kao „praktično neupotrebljiv“ zbog velike izmi- ješanosti srpskog i crnogorskog stanovništva s albanskim, dajući naizmjenič-no prednost historijskom pravu, tendencioznim geografskim, ekonomskimili strateškim argumentima, da bi potom odustale i od historijskog principa,dok su u pogledu Makedonije prevagnuli vojnopolitički razlozi.69 Velike silesu upućivale srpskoj vladi formalne predstavke sa zahtjevom o neophodnosti poduzimanja hitnih mjera da bi se osigurala istinska zaštita katoličkog, mu-slimanskog i albanskog stanovništva u „oblastima ustupljenim Crnoj Gori iSrbiji“.70 Nijedna formalna odredba i nikakve izričite međunarodne obavezeu formi ugovorne odredbe u pogledu zaštite nacionalnih i vjerskih manjinanisu nametnute. Velesile su se u Londonu mogle samo složiti da informirajuzaraćene strane kako smatraju apsolutno neophodnim da Srbija i Crna Gora

poduzmu potrebne mjere da osiguraju e kasnu zaštitu muslimanskog i kato-ličkog stanovništva na teritorijima koji su im dodijeljeni. Srbija i Crna Gora suvelesilama „korektno“ odgovorile na ovu kompromisnu obavijest, ističući danjihovi ustavi pružaju garancije svim mogućim pravima manjina.71

Osmansko carstvo je 1912. izgubilo sve posjede u Evropi, osim uskog po- jasa zemljišta ispred Istanbula, na liniji Enos – Midija. Na Balkanu je mir još bio daleko. S porazom Osmanskog carstva eliminiran je zajednički protivnik balkanskih saveznika i nastala je nova borba za ratni plijen. Svi su težili zau-zimanju teritorija na račun drugih. Raspaljeni nacionalizmi, velikoimperijalnisnovi, militarizmi opijeni ratnim uspjesima, miješanja sa strane – samo su si- pali ulje na vatru na kojoj su brzo sagorijevali ostaci savezništva u Prvom bal-kanskom ratu i utjecali na izbijanje Drugog balkanskog rata.72 Rat koji je izbioizmeđu nekadašnjih saveznika u junu 1913. nije zato nikoga iznenadio. Mnogisu poznavaoci prilika na Zapadu vrlo lako, u naletu ushićenja zbog pobjedasaveznika u ratu 1912. godine, zaboravili da su neprijateljstva u tom ratu za- počele upravo balkanske države, i to kršenjem ne samo međunarodnoga prava

69 Lj. Aleksić-Pejaković, Balkan balkanskim narodima – između legitimističkog i nacional -nog principa, u: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Beograd, 1997, 152.

70 Г. Тодоровски, Документи за просветната политика на српското кралство во Македонија (1912-1915), Гласник, бр. 3, Скопје 1968, 199.

71 H. Zundausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka, 242-243; V. Degan, Međunarodnoprav-no uređenje položaja muslimana, 79.

72 Deoba zauzetih teritorija, Srpski književni glasnik, br. 12, Beograd, 16. juna 1913, 950-954; Istorija srpskog naroda, knj. VI, tom I, 193; D. Đorđević,Ogledi iz balkanske isto-rije, Beograd, 1989, 37; Ž. Rupnik, Evropa u balkanskom ogledalu, “Republika“, br. 196,Beograd, 1-15. septembra 1998; M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 255; S. Pavlović, Istorija

Balkana, Beograd, 2001, 293.



49PREGLED

nego i postojećih, važećih sporazuma.73 Papa je za narode koji su se borili protiv Bugarske u Drugom balkanskom ratu izjavljivao da su „svi od reda bilivarvari“ dok je sam rat okarakteriziran kao „razbojnički“.74 M. Gleni je uočioda je najpoučnija lakoća s kojom su oni koji su vodili taj novi rat manipulirali predstavom o neprijatelju u glavama svojih vojnika: „Manje od mesec dana pre izbijanja ovog rata, Srbi i Grci su se borili na istoj strani sa Bugarima. Sadasu Grci i Srbi pozvali lokalne Turke da im se pridruže u zverstvima nad bugar -skim seljacima. Grčka i srpska vojska harala je zaleđem Makedonije i Trakijei ubijala bespomoćni živalj.“75 Drugi balkanski rat okončan je 10. augusta1913. potpisivanjem Bukureštanskog ugovora. Osmansko carstvo, kome jeamputirana većina njegovih evropskih teritorija, bilo je najveći gubitnik rato-va 1912/1913., ali je uspjelo povratiti Jedrene i istočnu Trakiju.

Prije navedenih ratova nijedna hrišćanska balkanska država nije htjela pri-znati da postoji brojno stanovništva koje ne bi prihvatilo njihovu vladavinuna područjima koja su htjele zauzeti.76 Mnogi od onih koji su procjenjivali balkansko stanovništvo bili su in cirani rasizmom. Uporedo je trajao davnozapočeti „rat statistika“. Evropske statistike o stanovništvu osmanske Evropesu bezvrijedne kao procjena ukupnog broja stanovnika. Evropski pisci nikadanisu konsultirali primarne izvore populacione statistike stanovništva osman-ske Evrope – osmansku državnu statistiku, ne uvažavajući temeljni principdemogra je koji pokazuje da samo oni koji broje stanovništvo mogu stvarnoznati i njegov broj. Osmanlije su bili jedini koji su doista brojali stanovništvoCarstva. Zato su samo oni mogli dati tačnu procjenu svog vlastitog stanovniš-tva. Balkanski nacionalisti bili su često klasični rasisti koji su vjerovali da su„narod“ ili „nacija“ određeni krvlju ili narodnim obilježjima duše.77 Ponašanje balkanskih saveznika tokom rata 1912. govorilo je da njihov cilj u Makedoniji

73 Lazar Vrkatić iznosi kako je Srbija nakon Prvog balkanskog rata, kršenjem prethodnogdogovora oko zauzimanja određenih teritorija, „zaista prevarila Bugarsku i nikakvo navo-đenje olakšavajućih objektivnih okolnosti ne može da ublaži tu ocenu. Tako je mislilo ievropsko javno mnenje, tako misli i svetska istoriogra ja danas. To što nacionalna istori-ogra ja u Srbiji misli drugačije, samo govori o njenom konzervativnom podstoju“ – cit. prema: L. Vrkatić, Istorijsko nasleđe konzervativne političke ideje, 94.

74 J. Bakić,Stereotipi o Srbima u javnostima pojedinih zapadnih nacija, Nova srpska poli-tička misao, br. 1-2, Beograd, 1999, 38.

75 M. Gleni, Balkan 1804-1999, I, 255-260.76 J. McCarthy,Stanovništvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (II), Glasnik,

Rijaset IZ u BiH, br. 9-10, Sarajevo, 1999, 977-978.77 J. McCarthy,Stanovništvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (I), Glasnik,

Rijaset IZ u BiH, br. 7-8, Sarajevo, 1999,745.



50 PREGLED

nije bilo samo stjecanje teritorija, nego i eliminiranje suprotnih ili protivničkihzajednica, makar u kulturnom i statističkom smislu. Nakon svega, pobjednicisu se suočili sa zadatkom asimilacije raznorodnog i zaostalog stanovništva,uključujući muslimane i brojne pravoslavne hrišćane, koji nisu posjedovali jasnu nacionalnu svijest.78

Nakon ratova 1912/1913. balkanske države su pokušale da raspletu smjesuetničkih i vjerskih grupa. Zato je došlo do prisilnih pomjeranja, protjerivanja iizbjegličkih kretanja. Ako se kultura i geogra ja ne poklope, onda se poklapa-nje može nametnuti genocidom ili prisilnim migracijama.79 Balkanski ratovisu ozvaničili preseljavanje stanovništva kao tekovinu u cilju da se postignuetnički sigurne granice i zemljišta. To je prvobitno formulirano u bugarsko-osmanskom ugovoru od 19. septembra 1913. godine. Ove države su se spora-zumjele da razmijene stanovništvo na granici u dubini od 15 kilometara. U de-cembru 1913. Porta je i Grcima predložila isti sporazum. Bugarsko-osmanskiugovor je međunarodnopravno legalizirao sistem denacionalizacije teritorijakao posljedice ratova. Do izbijanja Prvog svjetskog rata iz Osmanskog carstva je u Makedoniju doseljeno 130.000 Grka, a iz Grčke je u maloazijske krajeveotišlo 122.000 muslimana.80 Međudržavna razmjena stanovništva je eufemi-zam za kolektivna protjerivanja ljudi koji sude jure i de factopostali stranci,uz pravdanja unutarnjom stabilnošću, budućim prijateljskim odnosima, mi-rom u regionu. Psihološke traume ratova bile su dugotrajne.

Kolone muhadžira iz nekadašnjih osmanskih provincija na Balkanu krenutće put maloazijskih i drugih krajeva Osmanskog carstva već krajem 1912.godine. Prema navodima bečke štampe, samo do marta 1914. iz oblasti kojesu pripale Grčkoj iselilo se 24.296 muslimana, iz oblasti pripojenih Bugarskoj45.900 i iz „novooslobođenih krajeva“ Srbije oko 60.000 muslimana.81 Srpskavlada nije htjela da važnost Ustava Kraljevine Srbije proširi i na novopripo- jene oblasti, već je u njima vladala pomoću uredaba. Funkcionirala je vojnauprava sa imenovanim sreskim i okružnim načelstvima kao ispostavama gra-

đanske vlasti iz Srbije, sa činovnicima i policijskim osobljem, „koje se nijemoglo naći gore”.82 U literaturi se mogu naći različita obrazlaganja iseljava-

78 S. Pavlović,Istorija Balkana, 215, 293.79 S. Huntington,Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, 173; U. Altermatt, Etno-

nacionalizam u Evropi. Svjetionik Sarajevo, Sarajevo, 1997, 52.80 M. Ekmečić,Stvaranje Jugoslavije, II, Beograd, 1989, 664.81 V. Jovanović, Iseljavanje muslimana iz Vardarske banovine – između stihije i državne

akcije, u: Pisati istoriju Jugoslavije: viđenje srpskog faktora, Beograd, 2007, 81.82

Radikali su u „Staroj Srbiji i Makedoniji“ izveli veliku pljačku, mada „legalnim transak -



51PREGLED

nja muslimanskog stanovništva.83 Iz Makedonije su ka anadolskim krajevi-ma osmanske države krenule, među prvima, i brojne muhadžirske porodice izBosne i Hercegovine koje su tu došle nakon 1878. godine, nastavljajući daljesvoja traganja za mirom i sigurnošću. U Skopskoj kotlini muhadžiri su 1912. panično napustili sela Mrševac, Džidimirce i Deljadrovce. U Mrševcu je bilooko sto bošnjačkih domaćinstava. Njihov odlazak je bio iznenadan. Govorilose da su u nekim njihovim kućama tada ostale i trpeze s postavljenom hranom.Selo Džidimirce, gdje je bilo oko sto kuća bošnjačkih muhadžira i oko 50 albanskih kuća – muhadžira iz Vranja, također je opustjelo. Selo Deljadrovce, ukojem je 1908. bilo naseljeno između 40 i 50 bošnjačkih porodica, doživjelo je istu sudbinu. Sve do 60-ih godina XX stoljeća s južne strane, u njivama, po-stojali su „bošnjački grobovi“.84 Iseljavanje Bošnjaka iz sela Jasenova 1912.

bilo je iznenadno. Jedna majka je ostavila dijete u kolijevci („дете во лулка“).Iseljavanje je zahvatilo i Vladilovce i Umin Dol. Selo Umin Dol je bilo pustodo 1921., kada je naseljeno srpskim kolonistima iz Banije, Bosne i Hercego-vine i Crne Gore. Bošnjaci iz Kadinog Sela su se 1912. uputili ka Skoplju,Bosni i Hercegovini i Anadoliji. Oni Bošnjaci koji su učestvovali u borbamakod Kumanova su se ubrzo nakon poraza osmanske vojske razbježali. Drugisu stradali u odmazdama hrišćanskog stanovništva iz okolnih sela.85 Muhad-žirske porodice, iseljene u vilajete Skoplje, Solun i Bitolj, te u Sandžak, po au-strougarskim izvještajima lišene „usljed ratnih nemira posjeda i sve imovine,

bježale su pred pobjednički nastupajućim armijama“. Dio muhadžira vratit ćese u Bosnu i Hercegovinu, odakle je bio došao nakon 1878. godine.86 cijama“, prvenstveno time što su zabranili prijenos tapija prodatih muslimanskih imanja, pa su ona pala u bescjenje. Kada su radikalski prvaci pokupovali čitava sela, zabrana jedignuta – vidi: S. Turlakov,Vodič za Srbe početnike (1804-1941), Beograd, 1999, 109-111.

83 Petar Ž. Petrović je tako tumačio da se muslimansko stanovništvo u Sandžaku nije mo-glo lako privići na drugačije državno uređenje i društvene prilike, „upravo na jednakagrađanska prava, dužnosti i obaveze“, da su zato imali samo dva izlaza: „da se pokorei prilagode novoj društvenoj sredini ili da tu sredinu napuste“ – cit. prema: P. Petrović, Raška: Antropogeografska proučavanja, Beograd, 1984, 219. Iseljenički povodi su biliznatno složeniji.

84 Upor. М. Пандевска, Присилни миграции во Македонија 1876-1881, Скопје, 1993,143; J. Trifunovski,O bosanskohercegovačkim muhadžirima, Geografski pregled, VII,Sarajevo, 1963, 148.

85 J. Trifunovski, Novi podaci o bosanskim muhadžirima naseljavanim u Makedoniji, Ge-ografski pregled, XI-XII, Sarajevo, 1967-1968, 168; M. Filipović,“Bošnjaci“ u okoliniSkoplja, Pregled, sv. 94-95, Sarajevo, 1931, 263.

86 Opšir. T. Kraljačić, Povratak muslimanskih iseljenika iz Bosne i Hercegovine u toku Pr -

vog balkanskog rata, u: Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1990, 153. Bošnjaci



52 PREGLED

Međunarodne anketne komisije su u solunskom kraju nailazile na desetkehiljade očajnih muhadžira, smještenih po improviziranim logorima, prinuđe-nih da prodaju sve što imaju da bi se prehranili. Engleski izvori su ukazivali nakrajnje nehumano ponašanje prema muslimanima u Makedoniji.87 Do početkaDrugog balkanskog rata, prema podacima Islamskog komiteta, zaduženog zatransport muhadžira iz Makedonije preko Soluna u Osmansko carstvo, bilo jeregistrirano 135.000 osoba koje su brodovima bile upućene u Anadoliju. Dru-gi podaci govore da je preko Soluna u osmansku državu od novembra 1912.do jula 1914. iseljeno 320.907 osoba. Ova brojka ne uključuje i djecu ispodšest godina života koja su išla s roditeljima.88

Nakon balkanskih ratova i brojne muhadžirske porodice porijeklom izBosne i Hercegovine napustit će i Sandžak i uputiti se s kolonama novih,sandžačkih muhadžira, prema Anadoliji. Iz Sandžaka, Kosovske Mitrovice,Skoplja i drugih mjesta 500 porodica bosanskih muhadžira, naseljenih prijei poslije 1908., dobilo je početkom 1914. pasoše za iseljenje, a prevoženi su prugom Užice – Niš – So ja.89 Krajem septembra i početkom oktobra 1913.otpočeo je proces iseljavanja iz novopripojenih krajeva Crne Gore, uz anga-žiranje predstavništava Njemačke u Skadru i na Cetinju. Pravci iseljavanjaka osmanskoj državi išli su preko Podgorice, Bara i Skoplja. Muslimani su u

u BiH su, napisao je Austrijanac Franz Weinwur, vidjevši masovno stradanje muslimana

na Balkanu 1912/1913., počeli strahovati za svoju propast u „srpskome moru i možda po prvi put okrenuli svoje simpatije Monarhiji, od koje su očekivali zaštitu za sebe i revanš protiv balkanskih zemalja. Sada je postalo posve jasno da njihovoj religiji i individualitetune prijeti stvarna opasnost od strane Austro-Ugarske, nego od strane Srbije i njenih save-znika” – cit. prema: H. Kamberović,Sjaj i bijeda bosanskih begova, „Strogo pov.“, br. 10,Sarajevo, februar 2005, 47.

87 Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, knj. VII, sv. 2, Beograd, 1980,197.

88 Upor. Г. Тодоровски, Македонија по распарчувањето 1912/13-1915,Скопје 1995, 86; Dr. Hakif Bajrami iznosi podatke, pozivajući se na srpske izvore, da je samo preko

Soluna u Osmansko carstvo iseljeno oko 320.000 osoba od novembra 1912. do jula 1914.Godine, i to: u novembru 1912. iseljeno je 8.866 osoba; u decembru te iste godine 11.493;u januaru 1913. iseljeno je 12.087 osoba; u februaru 12.088; martu 7.553; aprilu 6.725;maju 12.813; junu 9.386; julu 21.045; augustu 29.312; septembru 13.380; oktobru 14.764;novembru 17.313; decembru 15.502; u januaru 1914. iseljeno je 10.l82 osoba; februaru25.060; martu 12.346; aprilu 6.520, maju 15.414; junu 14.821; u julu 26.237 osoba – vidi:H. Bajrami,Orijentacija Srbije za kolonizaciju i srbizaciju Kosova,155-156.

89 B. Hrabak, Arbanaški upadi i pobune na Kosovu i u Makedoniji od kraja 1912. do kraja1915. godine, Vranje, 1988, 80; opšir. S. Bandžović, Iseljavanje muslimanskog stanovniš-tva iz novopripojenih krajeva Srbije i Crne Gore u Tursku nakon Prvog balkanskog rata,

Almanah, br. 11-12, Podgorica, 2000, 87-117.



53PREGLED

krajevima koji su pripali Crnoj Gori od većinskog brzo postajali manjinskostanovništvo. Prema izvještaju austrougarskog vojnog atašea na Cetinju, na- pravljenom nakon obilaska Plava, Rugove, Peći, Đakovice, Rožaja, Berana,Bijelog Polja i Pljevalja – krajeva koje je osvojila Crna Gora, u njima nisu pri-mjenjivani opći građanski zakoni, te da su „provizorna običajna prava i propisi bivše turske uprave većem dijelu stanovništva miliji od iznenadnog (naglog)novog poretka“. On je izvještavao o „masovnom iseljavanju muslimanskih porodica iz Nove Crne Gore“ u Malu Aziju i Siriju: „Broj ovih emigranatanezvanično je trenutno oko 20.000 i još se povećava: jednog jedinog danasreo sam otpr. 20 karavana sa ukupno 200 osoba svih starosnih dobi. Najjačeiseljavanje je iz okruga Plava, Gusinja, zatim sa područja Kolašina (izmeđuPljevalja i Bijelog Polja), kao i samih Pljevalja“.90 Glavni uzrok migracionog

pokreta bila su nastojanja crnogorske države da po svaku cijenu „udržave“ i„smire“ novozauzete krajeve. Imanja odbjeglih su kon scirana i dodjeljivanamještanima ili doseljenicima pod arendu.91

Balkanski ratovi okončali su proces koji je započeo 1877/1878. eliminira- jući osmansku upravu na većem dijelu Balkana i transformirajući muslimaneod dominantne zajednice u manjine kojim će vladati raniji sultanovi hrišćan-ski podanici.92 Izložen različitim pritiscima, preostali muslimanski svijet seokretao sebi, dolazeći u dugotrajno, iscrpljujuće stanje zatvorenosti, defanziv-nosti i preosjetljivosti. Muslimani su bili neosporni gubitnici u formiranju no-vih državnih granica. Njihova prava su potpuno zanemarivana. Od 1.445.179muslimana koji nisu više živjeli u osvojenom području osmanske Evrope, njih413.992 se iselilo u Osmansko carstvo u toku i nakon balkanskih ratova.93 Do 1923. izbjeglo je još 1.200.000 muslimana. Od muslimanskog balkanskog

90 Š. Rastoder, Nekoliko dokumenata iz bečkih arhiva o pokrštavanjima i iseljavanju muslimanskog stanovništva iz oblasti koje je Crna Gora oslobodila u balkanskim ratovima1912-1914,Almanah, br. 41-42, Podgorica, 2008, 280, 283-290.

91 Upor. B. Babić, Migracije u novooslobođenim krajevima Crne Gore 1912-1915, Jugoslo-

venski istorijski časopis, br. 3-4, Beograd, 1973, 165; Ž. Šćepanović,Srednje Polimlje i Potarje, Beograd, 1979, 255-256; H. Bajrami, OrijentacijaSrbije za kolonizaciju i srbiza-ciju Kosova, 153-156.

92 B. Prpa,Slom istorije i kraj dvadesetog veka, “Danas“, Beograd, 7-8. augusta 1999; K.Karpat,Građanska prava muslimana Balkana, u: Muslimani Balkana: “Istočno pitanje”u XX vijeku, priredio F. Karčić, Tuzla, 2001, 99; С. Киселиновски, Етничките промениво Македонија (1913-1995), Скопје, 2000, 30-31.

93 Upor. J. McCarthy,Stanovništvo osmanlijske Evrope prije i poslije pada Carstva (II),983; A. Avdić,Opšti pogled na migraciona kretanja muslimanskog stanovništva na Bal -kanu od kraja XIX veka do zaključenja jugoslovensko-turske konvencije (11. juli 1938.

godine), Novopazarski zbornik, br. 9, Novi Pazar, 1985, 155.



54 PREGLED

stanovništva iz 1911. ostalo je 1923. svega 38 posto. Ostatak je izbjegao, umro umuhadžirluku, ili je ubijen. Muslimani su tako postali jedno od vidljivih „nasli- jeđa“ Osmanskog carstva na Balkanu. „Svoje“ muslimanske manjine stekla je,nevoljno, svaka balkanska država.94

Na početku XX stoljeća vodeće evropske države razvijale su tezu o narodima„legitimnim nasljednicima“ na Balkanu, priznajući im rezultate osvajačkih ratova.Ratovima 1912/1913. to je de nitivno potvrđeno, uz pretpostavku velikih sila dase balkanskim državama daju novoosvojeni teritoriji kao put u modernizaciju ovihteško zaostalih provincija. Čim je Osmansko carstvo silom potisnuto s Balkana,„evropeizacija je poprimila širok zamah. Gradovi su mijenjali svoju zionomi- ju. Stvarno sjećanje njihovog novog stanovništva na „komšije kojih više nema“ počelo se ubrzano gubiti. U mnogim dijelovima Balkana danas nema nikakvihmaterijalnih tragova od višestoljetnog prisustva muslimana iako su ostale histo-rija, demografske i historijske činjenice da su nekada tu bili većina.95 Balkanskedržave su, u različitom stepenu, pored „sistematskog memoricida islamske civi-lizacije“, nastojale da hitro pročiste svoje jezike i toponime od turcizama. Jedna petina srpskog jezika bila je turskog porijekla. Granice balkanskih država nasta-lih na ruševinama Osmanskog carstva često će biti osporavane, dokazujući dadioba ovog carstva nije sama po sebi vodila u mir i stabilnost. Balkanski ratovi1912/1913. označit će i početak perioda stalne agitacije u graničnim područjimaBosne i Hercegovine iz Srbije i Crne Gore. Austrijska granična straža zaustavljatće in ltratore koji su nosili bombe, puške i propagandni materijal. Policija će pre-sretati dobro naoružane osobe s materijalom i uniformama iz Srbije i Crne Gore.Bande razbojnika su se sukobljavale s austrijskim pograničnim patrolama, nakončega bi nekažnjeno bježale u planinska skloništa u tim susjednim državama.96

94 Srbija je u mirovnom (“Carigradskom”) ugovoru s Portom u martu 1914. priznala određe-na prava muslimanskom stanovništvu. Ugovor je rati cirala, ali ga nije ozakonila. Nakonšto je izbio Prvi svjetski rat, Srbija je objavila da on prestaje da važi – vidi: V. Degan, Međunarodno uređenje položaja muslimana, 80.

95 Fanatične akcije deosmanizacije bile su posebice uspješne u materijalnoj sferi. Najdra-stičnije, tektonske promjene izvršene su u općem izgledu gradova, arhitekturi, odijevanju. Novonastale balkanske države su, u različitom stepenu, pokušavale da pročiste svoje jezi-ke i toponime od turcizama. Bilingvizam i multilingvizam iščezli su zajedno sa generacijama koje su bile direktno uključene u život Osmanskog carstva. Proces „evropeizacije“nije ipak dopirao svuda podjednako – upor. B. Jezernik, Zemlja u kojoj je sve naopako,329-330; K. Kaser,Sukob religija i kultura na Balkanu: prošlost i perspektive, Almanah, br. 15-16, Podgorica, 2001, 82-83; F. Longvort,Stvaranje Istočne Evrope, Beograd, 2002,432; S. Lavić, Pusti krajolici: bošnjačka prezimena (rodovi) u povijesnom i prostornomkontekstu istočne Bosne i Hercegovine, Godišnjak, BZK „Preporod“, Sarajevo, 2008, 43.

96 R. Donia-J. Fine, Bosna i Hercegovina: iznevjerena tradicija, Sarajevo, 2011, 102.



55PREGLED

Nakon balkanskih ratova, kada je Balkan poprimio negativne karakteristike,nastao je termin „balkanizacija“. Od tada on simbolizira parcelizaciju većih poli-tičkih cjelina na manje i međusobno konfrontirane oblasti, kao i povratak primi-tivizmu, zaostalosti i plemenskom promišljanju.97 Raspadom Osmanskog carstva1912-1923. trend demografske deosmanizacije ulit će se u modernu problematikumanjina u cjelini, u kojima države, u tada još nestabiliziranom međunarodnomkontekstu, u manjinama uočavaju prijetnje za sigurnost, odnosno mogućnost da postanu taoci, ili oboje.98Mnogobrojni muhadžiri, s balkanskog i južnoslavenskog prostora, u dramatičnim godinama i decenijama koje će uslijediti, ići će novim, alii starim stazama svojih prethodnika. I istraživanje te višestoljetne, višegeneracij-ske muhadžirske drame ostat će „trajan napor“, uvijek „napor u toku“ kojem sene nazire kraj.

Sudbina muslimana nije bila određena samo time kako su se ponašali i šta sumislili o sebi, već i onim šta su „drugi“ mislili o njima. Legitimnu sliku prošlostiBalkana čini i ono što o njoj misle i muslimani. Zato postoji u naučnim krugovimai otpor prema propitivanju određenih tema, pošto im odgovara postojeća, kon-zervirana slika. Fragmentarno istraživanje pojedinačnih sudbina muslimanskihzajednica na Balkanu sputavalo je, ustvrdio je dr. F. Karčić, identi ciranje širih procesa i zajedničkih imenitelja njihove isparcelizirane historije.99 Muslimanskostanovništvo na Balkanu smatrano je jednim od nepoželjnih segmenata osman-skog naslijeđa. „Turski jaram“ je tu, poput neke vrste historijske indulgencije,nešto što unaprijed daje opravdanje za bilo koji postupak „nacije“, nešto što jeapriorna amnestija. Čini se, piše dr. Dubravka Stojanović, da „kada bi nam neko‘uzeo’ ‘Turke’, bili bismo prinuđeni da se suočimo sa samima sobom i sa sopstve-nim propustima“.100 Mitologizirana historija je duboko utkana u balkansku zbi-

97 „Balkanizam“ je, shodno stereotipnim matricama, postao „sinonim za nered, nasilje inesreću“, a „balkanska krvoločnost... očekivani prirodni ishod ratničkog etosa, dubokoukorenjena u psihi balkanskog stanovništva“ – vidi: M. Todorova, Imaginarni Balkan,Beograd, 1999, 207.

98

M. Dogo, Muslimani kao etničke i verske manjine u jugoistočnoj Evropi između dva svetska rata, 455. Mehmet Ali Kiličbaj, turski politolog, ustvrdit će 1997. da je savremenaTurska u većoj mjeri proizvod Balkana nego Srednje Azije: „Danas u našoj zemlji žive,naravno, ljudi čiji su preci došli iz Srednje Azije, ali ima i onih kojima su preci prispeli sBalkana. Kojih li je više? Nesumnjivo ovih drugih. To predstavlja neizbežan i neporecivdrugi oslonac evropske Turske. Balkan je ostavio duboke tragove u turskom etničkom,kulturnom i društvenom biću“ – cit. prema: D. Tanasković, Neoosmanizam: doktrina i spoljnopolitička praksa, Beograd, 2010, 88.

99 Opšir vidi: F. Karčić,“‘Istočno pitanje’ – paradigma za historiju muslimana Balkana u XX stoljeću“: u: Muslimani Balkana: „Istočno pitanje“ u XX vijeku, Tuzla, 2001.

100

D. Stojanović,U ogledalu „drugih“,u: Novosti iz prošlosti: znanje, neznanje, upotreba i



56 PREGLED

lju. „Turci“ su dugo bili kostur balkanskih „oslobodilačkih mitova“ i kolektivnog pamćenja, koje je utjecalo i na niz nacionalnih historiogra ja. One se teško oslo- bađaju gvozdenih zagrljaja, gdje „mit ima moćniju snagu optužbi nego istorijskaistina“ (M. Ekmečić). Posebno je nelegitimno, zaključuje Marija Todorova, to što balkanski političari i intelektualci koriste Osmansko carstvo i Tursku kao dežurnekrivce za sve svoje nesreće i pogreške, što pokušavaju da sebe odrede u odnosu nademoniziranog drugog.101Tradicionalne historiogra je funkcioniraju kao osnovnifaktori oblikovanja nacionalnih i političkih ideologija. Nužno je suočavanje s bilokojim fenomenom nacionalne baštine, ma koliko on bio kontroverzan, posebnoonim iz perspektive odnosa prema drugim narodima.

Prijelomne događaje u historiji Balkana treba prikazivati s pozicija svih njiho-vih aktera. Balkanski ratovi 1912/1913. mogu se promatrati iz bilo koje perspek -tive, ali ta historija, s mnogobrojnim reljefnim dionicama, u krajnjoj liniji, kako je uočeno, postavlja pred historičare složene i kontroverzne probleme, iziskujevišeslojne ocjene, bez obzira na njihova ideološka i politička uvjerenja, naklonostii metodologije. Opasno je jednoznačno svođenje historijskog totaliteta samo na jednu dimenziju. Prvi zadatak nauke je permanentno otkrivanje zaboravljenih ilinepoznatih dijelova prošlosti, pa samim tim i stalno preispitivanje prethodnih zna-nja.102 Historičari, ne bez razloga, ponavljaju da je prošlost mnogo tajanstvenijanego što to većina ljudi pretpostavlja. Nužno je distanciranje od epskih i instru-mentaliziranih interpretacija koje hronično opterećuju balkanske historiogra je,kao i dekonstruiranje mitske prošlosti. Erik Hobsbaum funkciju „ubice mitova“smatra jednim od ključnih zadataka svakog historičara. Kreativne rasprave o rato-vima i pravdi su politički i moralno neophodne. Ratovi u ljudima izazivaju duboke promjene, mijenjaju njihovo poimanje i viđenje njih samih, ali i način na koji onivide i doživljavaju druge.103 Prešućivanje tragedije bilo koje vjerske ili etničkezajednice, ukazuje brojna literatura, jednako je samoj toj tragediji.

zloupotreba istorije, Beograd, 2010, 27-28.101 Vreme je da se trezveno preispitaju posledice izvoženja modela nacionalnih država u druš-

tva koja predstavljaju etnički i verski mozaik, odnosno stvaranje mozaika nacionalnihdržava umesto mozaika nacija“ – cit. prema: M. Todorova, Imaginarni Balkan,321-322.102 D. Stojanović,Tumačenja istorije, sistem vrednosti i kulturni obrazac, „Republika“, br.

466-467, Beograd, 1-31. decembar 2009. Dubravka Stojanović ukazuje na to da je ne-moguće očekivati da se bugarski i srpski historičari slože oko ocjene svojih međusob-nih ratova, ili da se turski historičari slože sa ostalima oko ocjena Osmanskog carstva.Tu konsenzus nije moguć, ali u historiji nema ni preglasavanja. Jedino što je moguće je prikazivati stavove svih aktera i zainteresiranih strana, ukazivati na to da se historija narazličite načine doživljava, da su zato legitimna i drugačija mišljenja; opšir.Čemu nas učeiz istorije, Kragujevac, 2006, 53, 56.

103

T. Bringa, Biti musliman na bosanski način,Sarajevo, 1997, 17.



57PREGLED

Lada SadikovićUDK 342.7 (497.6)

NADUSTAVNI KARAKTER EVROPSKE KONVENCIJE OLJUDSKIM PRAVIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

THE SUPRA-CONSTITUTIONAL CHARACTER OF THEEUROPEAN HUMAN RIGHTS CONVENTION IN BOSNIA

AND HERZEGOVINA

Sažetak Za razliku od svih drugih evropskih država koje su ljudska prava i osnovne slobode Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (EK) inkorporirale uvlastiti ustavni i pravni sistem, putem rati kacije od nacionalnog parlamenta, Bosna i Hercegovina (BiH) je prava i slobode EK prihvatila potpisivanjemOkvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina jedakle ljudska prava i slobode sadržane u EK i protokolima uz nju prihvatilane putem rati kacije nakon što je postala članica Vijeća Evrope – kao što jeto slučaj sa svim zemljama Evrope, nego posredstvom jednog međunarodnog ugovora – Okvirnog sporazuma za mir u BiH u kojem Ustav predstavlja samo jedan (Aneks 4) od ukupno 11 aneksa koji su dati uz ovaj ugovor.

Upravo zato, Bosna i Hercegovina je država koja je karakteristična ne samo po tome što je EK prihvatila putem Dejtonskog mirovnog sporazumanego i zato što je toj konvenciji dala i nadustavni karakter. Unošenjem odred -be kojom se propisuje ne samo njena izravna primjena nego – što je još ivažnije – njen prioritet nad svakim drugim pravom u Bosni i Hercegovini, promoviraju se pojedinac kao bene cijar svih ljudskih prava i osnovnih slo-boda i demokratska država kao osnovni obveznik zaštite tih ljudskih pravai osnovnih sloboda.

Ključne riječi : Ustav Bosne i Hercegovine, ljudska prava, Evropska kon-vencija za zaštitu ljudskih prava, diskriminacija, građanin, demokracija



58 PREGLED

SummaryUnlike other European states that have incorporated human rights and funda-mental freedoms as stipulated in the European Convention on Human Rights

(ECHR) into their constitutional and legal systems through its rati cation intheir national parliaments, Bosnia and Herzegovina (BiH) accepted the ECHRwhen it signed the Framework Agreement for Peace in BiH. In other words, BiH has accepted the human rights and freedoms contained in the ECHR and its accompanying protocols not through their rati cation upon accession tothe Council of Europe – as it is the case with all the countries of Europe, but through an international peace agreement – the Framework Agreement for Peace in BiH with the Constitution of the country as one of annexes (Annex 4)out of the total of 11 annexes attached to this Agreement.

Therefore Bosnia and Herzegovina is a unique case, not only because it accepted the ECHR via Dayton Peace Agreement (DPA), but also because the ECHR has bestowed upon it supra-constitutional character. By including the provision that prescribes not only its direct application, but – more important -ly – its primacy over all other law in BiH, individuals are promoted as bene-ciaries of all human rights and fundamental freedoms, while the democratic state is promoted as the fundamental guarantor of the protection of humanrights and fundamental freedoms.

Key words: Constitution of Bosnia and Herzegovina, Human Rights, Euro- pean Convention on Human Rights, discrimination, citizen, democracy

Status Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (EK) u pojedinim ev-ropskim državama u tijesnoj je vezi s ukupnim odnosom tih država premameđunarodnopravnim ugovorima kojima se reguliraju ljudska prava poseb-no, svakako, kada se radi o Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava.

Ljudska prava i slobode sadržane u Evropskoj konvenciji za ljudska pravainkorporiraju se u ustavni i pravni sistem evropskih zemalja nakon njihovog prijema u Vijeće Evrope i rati kacije te konvencije u nacionalnim parlamen-tima1. Prihvaćanje EK u interni poredak pojedinih zemalja vrši se na različite1 „(1) Ova konvencija je otvorena za potpisivanje članicama Vijeća Evrope. Ona podliježe

rati kaciji. Rati kacije se deponuju kod Generalnog sekretara Vijeća Evrope. (2) Kon-vencija stupa na snagu pošto je deponovano deset instrumenata o rati kaciji. (3) Za svaku potpisnicu koja rati kaciju izvrši kasnije, Konvencija stupa na snagu danom deponovanjainstrumenta o rati kaciji. (4) Generalni sekretar Vijeća Evrope obavještava sve članice

Vijeća Evrope o stupanju Konvencije na snagu, visokim snagama ugovornicama koje su



59PREGLED

načine. Ono može biti izvršeno putem posebnog zakona, kao što je to slučaj sUjedinjenim Kraljevstvom, skandinavskim zemljama, Maltom i sl. U nekimzemljama EK se unosi u interni pravni poredak izravno, kada ima ustavni

status, kako je to slučaj u Austriji. EK može imati infraustavan, ali supralegis-lativan karakter (Francuska, Španija, Luksemburg, Švicarska, Češka). Najzad,EK može imati i legislativni rang (Savezna Republika Njemačka, Turska iMađarska). No, u svakom slučaju, EK je u svim državama članicama VijećaEvrope prihvaćena i izravno se primjenjuje.2

Za razliku od svih drugih evropskih država koje su ljudska prava i osnovneslobode EK inkorporirale u vlastiti ustavni i pravni sistem putem rati kacijeod nacionalnog parlamenta, Bosna i Hercegovina je prava i slobode EK prih-vatila potpisivanjem Okvirnog sporazuma za mir u BiH.3 Bosna i Hercegovina je, dakle, ljudska prava i slobode sadržane u EK i protokolima uz nju prihvati-la ne putem rati kacije nakon što je postala članica Vijeća Evrope – kao što jeto slučaj sa svim zemljama Evrope, nego posredstvom jednog međunarodnogugovora – Okvirnog sporazuma za mir u BiH, u kojem Ustav predstavlja samo jedan (Aneks 4) od ukupno 11 aneksa koji su dati uz taj ugovor. Pravna os-nova za ovaj izuzetak sadržana je u Preporuci Vijeća ministara Parlamentarneskupštine Vijeća Evrope o ustanovljenju mehanizma za zaštitu ljudskih pravau evropskim državama koje nisu članice Vijeća Evrope (Doc. f113).4

Razlog za korištenje ove mogućnosti proizlazi iz činjenice da ustav koji je dogovoren u Daytonu, od Bosne i Hercegovine, SRJ (Srbije i Crne Gore)i Hrvatske, kao država koje su bile učesnice „tragičnog sukoba u regionu“(misli se na region Zapadnog Balkana – prim. aut.), ne predstavlja ni koncep-cijski ni po svojim brojnim odredbama ustavni tekst kakav je svojstven ug-lavnom svim zemljama članicama Vijeća Evrope. Time je trebalo da se otkloniosnovni nedostatak i osnovna greška u konstrukciji toga ustava prema kojoj

je rati cirale i o deponovanju svakog instrumenta o rati kaciji koje je kasnije izvršeno.“Član 59. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

2 Cardoso da Costa,Constitutional supremacy of human rights treaties, in „The status of international treaties on human rights“, Council of Europe Publishing, 2006, 77.

3 „The rights and freedoms set forth in the Euroepan Convention for the Protection of Hu-man Rights and Fundamental Freedoms and its Protocols shall apply directly in Bosniaand Herzegovina. These shall have priority over all other law.“ Član 2(2) Ustava Bosne iHercegovine.

4 Gret Haller,Incorporation of human rights treaties into domestic law prior to their rati-cation, in The status of international treaties on human rights, Council of Europe Publis-

hing, 2006, 105.



60 PREGLED

dominantnu ulogu u svakom pogledu imaju „tri konstitutivna naroda“, a nečovjek – pojedinac sa svojim pravima i osnovnim slobodama.

Upravo zato, Bosna i Hercegovina je država koja je karakteristična ne

samo po tome što je EK prihvatila putem Dejtonskog mirovnog sporazuma(DMS) nego i zato što je toj konvenciji dala i nadustavni karakter. Unošenjemodredbe kojom se propisuje ne samo njena izravna primjena nego i – što je još važnije – njen prioritet nad svakim drugim pravom u Bosni i Hercegovini5, promoviraju se pojedinac kao bene cijar svih ljudskih prava i osnovnih sloboda i demokratska država kao osnovni obveznik zaštite tih ljudskih prava iosnovnih sloboda. Na taj način se, prije svega, relativizira primat „konstitu-tivnih naroda“ i njihovih „vitalnih nacionalnih interesa“, ukida se, zatim, podjela na konstitutivne narode i ostale, koja je osnova za ustavnu diskriminacijusvih pojedinaca koji pripadaju tzv. ostalim narodima, a njih je sedamnaest uBosni i Hercegovini prema popisu stanovništva iz 1991. godine, i najzad, timese stvara osnova za a rmaciju demokratske države zasnovane na slobodnim ifer izborima, koja na taj način treba da se osnaži kako bi mogla e kasno štititiljudska prava i osnovne slobode.

Inkorporacija EK u ustavni sistem Bosne i Hercegovine putem DMS-a proizašla je naravno iz potrebe da se ukloni veliko zaostajanje Bosne i Her-cegovine u demokratskom i svakom drugom razvoju, nastalo uslijed rata1992-1995., koji se isključivo odvijao na njenoj teritoriji. U vrijeme kadasu ostale zemlje bivšeg socijalističkog sistema bile na putu tranzicije premademokratskom uređenju, u Bosni i Hercegovini ne samo da nije ostvarentakav razvoj nego je došlo i do destrukcije svega onog što je bilo ostvarenoranije u socijalističkom političkom sistemu. Pored razgrađivanja i uništavanjaekonomskih i drugih dobara, rat je doveo i do destrukcije ne samo postojećedemokratske države nego i samog bosanskohercegovačkog društva. To se posebno ogleda u činjenici da je nasilnim putem, umjesto viševjekovne disperzirane etničke strukture bosanskohercegovačkog društva, došlo do etničkoggrupiranja, što je bitno otežalo poslijeratnu reintegraciju države Bosne i Her -cegovine.

Obaveza usklađivanja Ustava BiH sa EK, putem odredbe da se mora uspostaviti prioritet EK nad svakim drugim pravom, predstavlja jedini poznat

5 „The rights and freedoms set forth in the Euroepan Convention for the Protection of Hu-man Rights and Fundamental Freedoms and its Protocols shall apply directly in Bosniaand Herzegovina. These shall have priority over all other law.“ Član 2(2) Ustava Bosne i

Hercegovine.



61PREGLED

slučaj da sam ustav nalaže obavezu svog vlastitog mijenjanja već od samog tre-nutka potpisivanja i proglašenja 14. decembra 1995. godine u Parizu. Obavezanametnuta državi Bosni i Hercegovini da štiti ljudska prava EK ujedno je i

njena obaveza da se osposobi za funkciju zaštite ljudskih prava. U Bosni iHercegovini, za razliku od svih drugih država Evrope, upravo je primarnaobaveza snaženja države na demokratski način da bi ona mogla štititi ljudska prava, što se upravo čini naglašavanjem potrebe da se dosljedno etablira na principima predstavničkog sistema i podjele vlasti.

Obaveza primjene EK način je dakle da se otklone evidentni nedosta-ci bosanskohercegovačke države i da se ta država kompletira kao modernademokratska i pravna država, sposobna da štiti ljudska prava. Na ovaj način,Evropska konvencija, koja je prema odluci Evropskog suda za ljudska prava„ustavni instrument evropskog pravnog poretka“6, postala je i ustavni instru-ment ustavnog i pravnog poretka Bosne i Hercegovine. EK je zapravo iska-zana kao „tvrdo jezgro“, princip i kriterij ukupnog demokratskog i ustavnograzvoja Bosne i Hercegovine, njenog osposobljavanja da vrši unutrašnju socijalnu funkciju jedne moderne države, ali iconditio sine qua nonintegracije uVijeće Evrope, Evropsku uniju i NATO, što je već usvojeni strateški cilj BiHu međunarodnopravnim odnosima.

Izravnu primjenu ljudskih prava sadržanih u Konvenciji i njihov prioritetu odnosu na svako drugo pravo trebalo je, prema Aneksu 6 DMS-a, da osigu-ravaju Ured ombudsmena i Dom za ljudska prava7, što naravno nije bilo na- jsretnije rješenje za poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu. Situacija u pogleduzaštite ljudskih prava Konvencije promijenila se nakon prijema Bosne i Her -

6 Loizidou Case, 23 March 1995, A 310, 75.7 „2(1) ‘Formiranje komisije’ Kako bi pomagale potpisivanje svojih obaveza prema ovom

sporazumu, strane ovim formiraju komisiju o ljudskim pravima (komisija). Komisija će sesastojati iz dva dijela: ured ombudsmena i dom za ljudska prava.2(2) Dom za ljudska prava i ured ombudsmena će razmatrati, kao što je nadalje opisano: Navodna ili očita kršenja ljudskih prava, kao što je predviđeno u Evropskoj konvenciji zazaštitu ljudskih prava ifundamentalnihsloboda i protokolima uz nju, iliNavodnu ili očitu diskriminaciju na osnovu spola, rase, boje, jezika, vjere, političkog ilidrugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, udruživanja s nacionalnom ma-njinom, imovinom, rođenjem, ili sličnim statusom koji proizlazi iz uživanja bilo kojih prava i sloboda predviđenih međunarodnim sporazumima navedenim u dodatku uz ovajaneks, gdje se tvrdi da su takva kršenja ili se čini da su im strane počinile, bilo od stranezvaničnika ili organa strana, kantona, općina ili lica koje djeluju pod ovlaštenjima takvogzvaničnika ili organa.“ Član 2(1) i 2(2) Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u

Bosni i Hercegovini.



62 PREGLED

cegovine u Vijeće Evrope i rati kacije Evropske konvencije za zaštitu ljud-skih prava kada su se promijenili zaštitni mehanizmi, tako da je brigu o zaštitiljudskih prava umjesto Doma za ljudska prava preuzeo Sud za ljudska prava

u Strasbourgu.8

Pokazalo se, naime, da najveći broj ljudskih prava i sloboda predviđenihKonvencijom nije bio efektivno zaštićen ni onda kada se prešlo na konven-cijski sistem njihove zaštite zato što nije došlo do snaženja države Bosne iHercegovine. Spisak ljudskih prava Konvencije u Evropi je bivao sve bogatiji,a država Bosna i Hercegovina najčešće nije bila u stanju da ih uslijed svojihurođenih slabosti e kasno zaštiti. Odredbe Ustava BiH i ostalih propisa nisudovedene u sklad s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, tako daBosna i Hercegovina nije uspjela dosad nadoknaditi zaostajanje koje je nas-talo uslijed rata (1992-1995) i genocida koji je u tom ratu izvršen i priznatOdlukom Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine. Takose desilo da su sve do danas ostale, uz ostalo, na snazi odredbe koje imajuizrazito diskriminirajući karakter s gledišta rase, nacije, ili vjere, što ima vrloteške posljedice na ukupni demokratski ali i svaki drugi razvitak Bosne i Her-cegovine.

Pokazalo se i ovom prilikom da država Bosna i Hercegovina nije u stanjuzaštititi i primijeniti prava EK. Cjelokupni ustavni poredak u DMS-u zasnovan je na vladavini triju „konstitutivnih naroda“ i na promociji njihovih „vitalnihnacionalnih interesa“, što je dijametralno suprotno osnovnoj poruci i smisluKonvencije. Naime, ovdje su suština svega tri partikularna interesa etničkih,vjerskih, ili nacionalnih grupa, dok se Konvencija bazira na interesima i pro-mociji pojedinca kao nosioca svih ljudskih prava i obavezi demokratske državeda ta prava dosljedno štiti.

Insistiranje na prioritetu ljudskih prava Konvencije nad svakim drugim pravom izraz je očito namjere zakonodavca da se, uz ostalo, uklone sve forme

diskriminacije pojedinaca, podrazumijevajući tu u prvom redu one koje sečine na nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj osnovi. Upravo zato je obaveza državeda zaštiti ljudska prava svih pojedinaca koji se nalaze pod njenom jurisdikci- jom9 došla i u sukob s „vitalnim nacionalnim interesima“ Bošnjaka, Srba

8 „Da bi se osiguralo poštivanje obaveza koje su visoke strane ugovornice u Konvenciji injenim protokolima preuzele, bit će uspostavljen Evropski sud za ljudska prava (u daljemtekstu „Sud“). Sud će djelovati na trajnoj osnovi.“ Član 19. Evropske konvencije za zaštituljudskih prava i fundamentalnih sloboda.

9

„Visoke strane ugovornice jamče svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode



63PREGLED

i Hrvata kao „konstitutivnih naroda“, pa je, naravno, u takvim okolnostimadržava Bosna i Hercegovina bila nemoćna da riješi ovu kontradikciju.

Naime, u postupku donošenja odluka u Parlamentarnoj skupštini BiH i

Predsjedništva BiH predviđena je zaštita „vitalnog nacionalnog interesa“ – kako su u Ustavu zapravo označeni partikularni interesi pojedinih nacionalnihgrupa – tako da je interes društva kao cjeline zapravo bio zbir interesa pojed-inih nacionalnih grupa. Naglašena uloga etničkih grupa koincidira s diskrimi-nacijom pojedinaca koji se nalaze izvan tih grupa. Na takav stav upućuje isama podjela naroda koji su prema popisu stanovništva iz 1991. godineživjeli u Bosni i Hercegovini na „konstitutivne“, što su Bošnjaci, Hrvati i Srbi,i na „ostale“, što obuhvata sedamnaest preostalih naroda koji čine populacijudržave Bosne i Hercegovine.10 Time je ugrožen princip jednakosti pojedinaca pred zakonom i obaveze države da osigura ljudska prava i slobode iz EK i pro-tokola uz nju za sve pojedince koji se nalaze pod njenom jurisdikcijom, neza-visno od toga kojem narodu pripadaju, što pretpostavlja kršenje člana 14. EK koji izričito zabranjuje diskriminaciju po etničkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi.11

Inkorporacija EK u ustavni sistem Bosne i Hercegovine trebalo je da bude podsticaj kompletiranju države BiH kao savremene, moderne države. U tomsmislu trebalo je osnažiti princip političkog predstavljanja kao temelj modernedemokratske države tako što će, umjesto segregacijskih i diskriminacijskih

utvrđene u Dijelu I. ove konvencije.“ Član 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

10 „Parlamentarna skupština – Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Pred-stavnički dom.1. Dom narodaDom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).

(a) Nominovane hrvatske odnosno bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski odnosno bošnjački delegati u Domu naroda Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira narodna

skupština Republike Srpske.(b) Devet članova Doma naroda sačinjava kvorum, pod uvjetom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata. Član IV (1) Ustava Bosne i Hercegovine.“

„Predsjedništvo – Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji do tri člana: jednog Bošnjakai jednog Hrvata, koji se biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.“ Član 5(1) Ustava Bosne i Hercegovine.

11 „Zabrana diskriminacije – Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osi-gurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik,vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa ne-kom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje, ili drugi status.“ Član 14. Evropske

konvencije za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.



64 PREGLED

odredbi Ustava, uvesti pravo na slobodne izbore. To pravo podrazumijevalo je osiguravanje modernih demokratskih izbora koji u procesu izbora zakono-davnih tijela osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda, ne samo tri

konstitutivna naroda, kako stoji u ostalom dijelu Ustava BiH, nego narodaBosni i Hercegovini u cjelini.12 Da bi se ostvarilo pravo na slobodne izbore, trebalo je ne samo otkloniti

sve diskriminacijske odredbe koje sadrži Ustav BiH nego i stvoriti osnove zadonošenje modernog izbornog zakonodavstva. Slobodni i demokratski izbori pretpostavljaju ukidanje svih oblika diskriminacije pojedinaca po etničkoj,nacionalnoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, što je, onda, ujedno i način da izabrani predstavnici naroda BiH, a ne samo „konstitutivnih naroda“, budu legitimnitumači njegovog interesa u procesu donošenja zakona i drugih političkihodluka.

Naime, kada se posmatra Ustav BiH nezavisno od odredbe člana 2. tačka2. o izravnoj primjeni i prioritetu EK nad svakim drugim pravom, onda semože reći da se radi o tekstu koji je u punoj suprotnosti s principima pravne idemokratske države. Taj ustav bio je u potpunoj suprotnosti kako s demokrats-kim ustavom na osnovu kojeg je EZ/EU priznala 6. aprila 1992. godine Bosnui Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu državu tako i s principima StatutaVijeća Evrope i EK kao „ustavnog instrumenta evropskog pravnog poretka“.13 Radi se o tekstu koji grubo negira sve principe moderne države koji su dati veću Deklaraciji o pravima čovjeka iz 1789. godine, kao što su političko predstav-ljanje na bazi demokratskih izbora, podjela vlasti i općeg interesa (opće volje).Sve što je izloženo u tom ustavu suprotno je već uglavnom općeusvojenomzahtjevu da demokratska država treba da služi čovjeku – pojedincu, neza-visno od toga kojoj nacionalnosti, vjeri ili rasi pripada.

Ako Ustav BiH poznaje samo „tri konstitutivna naroda“ i služi zaštiti nji-hovih „vitalnih nacionalnih interesa“, onda se svakako može postaviti pitanje

jesu li ovim putem zaštićeni interesi pojedinaca ne samo „ostalih“ preostalihsedamnaest naroda nego i pojedinaca koji pripadaju baš tim „konstitutivnimnarodima“. Ako nije zaštićen opći interes, kao istinski interes svakog pojed-inca unutar moderne države, onda svakako nije zaštićen ni interes pojedinaca

12 „Pravo na slobodne izbore – Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenimvremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima kojiosiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.“ Član3. Protokola 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.

13

Loizidou Case, 23 of March 1995, A310, 75.



65PREGLED

koji pripadaju ustavno privilegiranim „konstitutivnim narodima“. Tako se ust-vari, štiteći interes – „vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog, ili srpskog naro-da“ – radi protiv interesa svih, pa i pripadnika tih naroda. Stavljanjem akcenta

na interes etniciteta zapravo se radi i protiv istinskog interesa i pojedinacakoji pripadaju tim grupama, jer država postavljena na takvim osnovama nemože dati rezultate koje pružaju ostale etničke složene države u Evropi. Bel-gija, Švicarska, Španija i druge evropske države uvijek – bez obzira na svojuetničku, vjersku složenost, ili drugu strukturu – u svojim zakonima izražavajuopći interes.

Ustav koji u prvi plan stavlja tri „konstitutivna naroda“ umjesto naroda u cje-lini i „vitalne nacionalne interese“ umjesto općeg interesa svakako je anahroni u raskoraku ne samo s principima ustavnog prava nego i sa savremenom civi-lizacijom. To uporno insistiranje na posebnim interesima triju naroda posebno je izraženo u postupku donošenja odluka u Skupštini BiH14 i Predsjedništvu

14 „Procedura – (a) I jedan i drugi dom će biti sazvani u Sarajevu, najkasnije 30 dana nakonnjihovog izbora.

(b) Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim čla-novima jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg, s tim da će mjesto predsjedavajućeg rotirati između ova tri lica.

(c) Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od strane oba doma.

(d) Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. Delegatii članovi će ulagati najveće napore kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu gla-sova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko većina ne uključuje jednutrećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta, predsjedavajući i njegovizamjenici će, radeći kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasanja postignusaglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke će se donijeti većinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uvjetom da glasovi protiv ne uključuju dvije trećine, ili više delegataili članova izabranih iz svakog entiteta.

(e) Predložena odluka Parlamentarne skupštine može biti proglašena destruktivnom po vitalniinteres bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova iz redova bošnjačkih,hrvatskih ili srpskih delegata izabranih u skladu sa stavom 1. tačka (a). Za donošenje takveodluke bit će potrebna saglasnost Doma naroda, izglasana od strane većine bošnjačkih,većine hrvatskih i većine srpskih delegata koji su prisutni i glasaju.

(f) Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje natačku (e), predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju, koja sesastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskihdelegata, u cilju razrješenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje Ustavnom sudu, koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnuispravnost slučaja.

(g) Dom naroda se može raspustiti odlukom Predsjedništva ili samog Doma, pod uvjetom da je odluka Doma o raspuštanju donijeta većinom koja uključuje većinu delegata iz reda naj-

manje dva naroda, bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog. Dom naroda koji je izabran u prvim



66 PREGLED

BiH.15 Posve nepotrebno i neobjašnjivo insistiranje na zaštiti „vitalnih nacio-nalnih interesa“ nužno dovodi do usporavanja donošenja političkih odluka, blokade političkog odlučivanja, često i apsolutne nemogućnosti da se donesu

neke odluke koje su od vitalnog značaja za državu, narod i pojedince u Bos-ni i Hercegovini, uključujući naravno i one koji pripadaju tzv. konstitutivnimnarodima. Težnja da se po svaku cijenu štite „vitalni nacionalni interesi“ triju„konstitutivnih naroda“ morala je dovesti ne samo do diskriminacije poje-dinaca koji pripadaju svim preostalim narodima u pogledu mogućnosti damogu konkurirati za članstvo u Predsjedništvu BiH i Domu naroda Parlamen-tarne skupštine BiH, predsjednika i dva potpredsjednika svakog od domovaParlamentarne skupštine BiH i sl. Ali to insistiranje je dovelo i do paralizedonošenja zakona i drugih političkih odluka u Parlamentarnoj skupštini BiH i

Predsjedništvu BiH, pa se to kao bumerang vraća samim „konstitutivnim nar -odima“ u vidu općeg ekonomskog, demokratskog i svakog drugog zaostajanjau odnosu na ostale evropske narode.

izborima poslije stupanja na snagu ovog Ustava ne može biti raspušten.(h) Odluke Parlamentarne skupštine neće stupiti na snagu prije nego što budu objavljene.(i) Kompletni zapisnici sa rasprava u oba doma bit će objavljivani, a njihove sjednice će, osim

u izuzetnim situacijama u skladu sa poslovnikom, biti javne.(j) Delegati i članovi ne mogu biti pozivani na krivičnu ili građansku odgovornost u pogledu

bilo kojeg čina izvršenog u okviru dužnosti u Parlamentarnoj skupštini.“ Član 4(3) UstavaBosne i Hercegovine.

15 „ Procedura – (a) Predsjedništvo će usvojiti svoj poslovnik o radu koji će predvidjeti ade-kvatan vremenski rok za najavu sjednica Predsjedništva.

(b) Članovi Predsjedništva će između sebe imenovati jednog člana za predsjedavajućeg. U prvom mandatu Predsjedništva, predsjedavajući će biti onaj član koji je dobio najveći brojglasova. Poslije toga, način izbora predsjedavajućeg, rotacijom ili na drugi način, odreditće Parlamentarna skupština u skladu sa članom IV, stav 3.

(c) Predsjedništvo će nastojati da usvoji sve odluke Predsjedništva – tj. one koje se tiču pitanjakoja proizlaze iz člana V(3), tačke (a) do (e) – putem konsenzusa. Takve odluke mogu, pod uvjetima iz tačke (d) ovog stava, usvojiti dva člana ukoliko svi pokušaji da se dostignekonsenzus ne uspiju.

(d) Član Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom, može odluku Predsjedništva proglasitidestruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uvjetom da toučini u roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka će biti odmah upućena Narod-noj skupštini Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao član sa te teritorije; bošnjačkimdelegatima u Domu naroda Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bošnjački član; ilihrvatskim delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski član. Ukoliko takav proglas bude potvrđen dvotrećinskom većinom glasova u roku od 10 dana po upućivanju,osporavana odluka Predsjedništva neće imati učinka.“ Član 5(2) Ustava Bosne i Herce-

govine.



67PREGLED

UvođenjeEK kao dokumenta koji ima prioritet u odnosu na svako drugo pravo u Bosni i Hercegovini ima svakako prvenstveno značaj ne samo zazaštitu ljudskih prava koja su sadržana u tom dokumentu nego i radi nor -

malizacije uređenja države Bosne i Hercegovine. Naime, u de niciji državenavedenoj u članu 1. Ustava BiH16 Bosna i Hercegovina je označena kaodemokratska i pravna država. Međutim, očito je da se ona teško može tretiratikao demokratska država ako nije u stanju zaštititi ljudska prava u pogledunjihovog prava na „slobodne izbore“ prema kojem je ona obavezna da održavaizbore pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje povjerenja narodakod izbora zakonodavnih tijela17.

Država kakva egzistira u Bosni i Hercegovini već četrnaest godina zapravo je država koja ni uz pomoć Visokog predstavnika kao vrhovnog tumača DMS-a nije u stanju primijeniti odredbe EK. Pokazalo se zapravo da je na osnovamaUstava BiH iz 1995. stvorena država koja nije dovoljno snažna da odgovorisvojim domaćim,međunarodnopravnimobavezama, posebno svakako onimkoje se odnose na status ljudskih prava. U Bosni i Hercegovini se pojavio uizvjesnom smislu „vajmarski sindrom“, koji se ogleda u bogatom kataloguljudskih prava na jednoj strani i stvarne nemoći države da ta prava zaštiti čak ni ako se, u krajnjoj liniji, ugrožava opstanak i same države. Pokazuje se čak da država Bosna i Hercegovina nije u stanju ostvariti ni kontrolu ponašanja

„entiteta“ Republike Srpske i Federacije BiH koji su nastali tokom rata nasil-nom podjelom Republike Bosne i Hercegovine.18 Stoga zapravo nisu iz ustavauklonjene spomenute diskriminacijske odredbe, niti su u spisak kompetencijauvedene one kompetencije koje je država Bosna i Hercegovina prihvatila rati-

kacijom EK.Inkorporacija EK u Ustav BiH trebalo je da dovede do ustava čovjeka sa

svim njegovim pravima i slobodama, uključujući svakako i pravo da pripadanekom od „konstitutivnih naroda“. U ovom pogledu pravo je svakog čovjekada pripada svakom „konstitutivnom narodu“ ili nekom drugom narodu koji

16 „Demokratska načela – Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše uskladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.“ Član 1(2) Ustava Bosnei Hercegovine.

17 „Pravo na slobodne izbore – Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenimvremenskim razmacima održavaju slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima kojiosiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.“ Član3. Protokola 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.

18 „Sastav – Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine

i Republike Srpske (u daljem tekstu „entiteti“).“ Član 1(3) Ustava Bosne i Hercegovine.



68 PREGLED

prema popisu stanovništva iz 1991. godine čini populaciju države Bosne iHercegovine, a njih je ukupno dvadeset. Prema tome bi se Ustav BiH doveou sklad s cijelom pozitivnom ustavnopravnom tradicijom Evrope, počevši od

Deklaracije o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine do Evropske kon-vencije za zaštitu ljudskih prava iz 1950. godine, gdje je i čovjeka trebalo postaviti kao cilj ustava.

Upravo uvođenjem principa prioriteta EK nad svakim pravom trebalo je dase iz temelja preobrazi Aneks 4 – Ustav BiH, tako da se, umjesto tri „konsti-tutivna naroda“ i njihovih „vitalnih nacionalnih interesa“, uvede pojedinac – građanin, kao osnova i cilj države saglasno staroj maksimi da je svako pravostvoreno radi dobrobiti ljudskih bića ( Hominum causa omne ius constitutumest ).

Ustav BiH, ili Aneks 4 DMS-a, ako se posmatra van odredbe o obaveznoj primjeni EK, ustvari ne bi nikako mogao spadati u pozitivnu demokratskuustavnopravnu tradiciju Evrope. On bi prije spadao u kategoriju izrazitonedemokratskih, moguće i totalitarnih sistema, kakve je Evropa tokom svojehistorije poznavala, upravo zato što su tri „konstitutivna naroda“ a ne čovjek svrha ustava i države koja je tim ustavom utemeljena. Ako su tri konstitu-tivna naroda sve, a građanin i demokratska država ništa, onda je to ipak uizvjesnom smislu ustav koji ne slijedi tradiciju demokratskih zemalja Evropekoja je data u Preambuli EK.

Usklađivanje Ustava BiH sa EK podrazumijeva, naravno, potrebu hit-nog usaglašavanja niza diskriminacijskih ustavnih odredbi, o čemu je već bilo govora. Ali u Ustavu BiH postoje i brojne druge neusklađenosti, praz-nine i proturječnosti u samom tekstu tog ustava koje također treba prevladatiu procesu usklađivanja Ustava BiH sa EK. Posebno je važno da se odgov-ori brojnim pozitivnim obavezama koje je rati kacijom EK država Bosna iHercegovina prihvatila s ciljem da osigura zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda pojedinaca koji se nalaze pod njenom jurisdikcijom. Za ostvarenjeobaveze ove naravi nije svakako dovoljno abrogacijsko djelovanje države – kao što je slučaj s diskriminacijskim odredbama – nego je još više potrebnoi izvjesno stvaralačko angažiranje kako bi se država osposobila za dosljednu punu primjenu EK, kao i svih obaveza koje iz nje proizlaze.

U tom smislu posebno bi bilo važno da se radi osiguravanja prava pojed-inca na efektivan pravni lijek na savremen način uredi organizacija pravosud-nih organa, što bi ujedno značilo i kompletiranje principa podjele vlasti nakojem se bazira funkcija moderne države. U ovom pogledu posebno pada u



69PREGLED

oči potreba da se integrira sudstvo na savremen način i da se ponovno uvedevrhovni sud koji će u tome osigurati jednaki položaj svih pojedinaca premazakonu, pravdi i državi.

Dalje, nameće se obaveza države da racionalizacijom procesa donošenjazakona i drugih odluka izbjegne teške blokade u ovom procesu koji inače, izdana u dan, u savremenom svijetu dobiva sve veći značaj. Paraliza političkogodlučivanja u najvažnijim organima države kao što su Predsjedništvo BiH iParlamentarna skupština BiH putem veta i pretjerane zaštite vitalnog nacio-nalnog interesa jako otežava ekonomsku i drugu socijalnu funkciju moderneevropske države. Posebno veliki značaj usklađivanja Ustava BiH i EK ogledase u uvođenju općeg ili javnog interesa kao kriterija zakonodavnog i drugogodlučivanja, uz svemoguće i posve pretjerano insistiranje na partikularnomvitalnom nacionalnom interesu „konstitutivnih naroda“, koji bi doveli i samine samo do paralize djelovanja države nego i do ugrožavanja opstanka same bosanskohercegovačke nacije, čime se nameće i potreba osposobljavanjadržave za djelovanje u uvjetima „vanrednog stanja“.19

EK omogućava da se umjesto primata tri „konstitutivna naroda“ sa svojim partikularnim interesima ili „vitalnim nacionalnim interesima“ uvede primat„općeg interesa“ kao istinskog interesa čovjeka bez obzira na to kojem narodu,regionu ili drugom partikularitetu pripada. Da bi se uspostavila demokratskadržava, zasnovana na slobodnim i fer izborima, u skladu s principom političkog predstavljanja kao temeljnim principom moderne demokracije, potrebno je dazakon, bez obzira na sve etničke i druge različitosti koje bitno karakterizirajuBosnu i Hercegovinu, bude izraz „općeg interesa“ ili „opće volje“, kao zahtje-va koji je istakla već Deklaracija iz 1789. godine.

Ukidanje podjele na konstitutivne i nekonstitutivne narode, kao osnove zaunošenje u ustav diskriminacijskih odredbi na bazi etničke, vjerske i rasne dis-19 „Odstupanje u vanrednim okolnostima – (1) U doba rata ili druge javne opasnosti koja

prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana ugovornica može poduzeti mjere kojima sestavljaju van snage njene obaveze po ovoj konvenciji, i to u najnužnijoj mjeri koju zahtijeva situacija, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama premameđunarodnom pravu.

(2) Ovom odredbom se ne derogira član 2, osim u odnosu na gubitak života zbog zakonitihratnih akata, niti članovi 2. i 4. stav 7.

(3) Svaka visoka strana ugovornica koja iskoristi pravo da stavi neku odredbu van snage, oba-vještavat će u potpunosti Generalnog sekretara Vijeća Evrope o mjerama koje poduzimai razlozima za njih. Ona će također obavijestiti Generalnog sekretara Vijeća Evrope kadatakve mjere prestanu djelovati i kada se odredbe Konvencije ponovo počnu primjenjivati u

potpunosti.“ Član 15. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.



70 PREGLED

kriminacije ljudi, te uvođenje efektivnog pravnog lijeka, stvaranje vrhovnogsuda i uvođenje principa podjele vlasti u organizaciji i funkcioniranju centralnevlasti u Bosni i Hercegovini bi svakako doprinijeli snaženju države. Radika-

lno otklanjanje barijera za e kasno i efektivno demokratsko odlučivanje na ni-vou države putem prenaglašene i neopravdane primjene etničkog i entitetskogveta u procesu odlučivanja posve je u neskladu s funkcijom moderne države usavremenim dinamičnim socijalnim i političkim procesima.

Pošto Bosna i Hercegovina u ovom smislu dosad očito pokazuje velikozaostajanje, potrebna je snažna pomoć i podrška međunarodne zajednice dase prevladaju unutrašnje teškoće i barijere u ostvarenju tih ciljeva. U ovom pogledu potrebna je posebno odlučnija uloga institucija međunarodne zajed-nice koja je već inkorporirana u ustavni i politički sistem Bosne i Hercegovineu DMS. To se posebno odnosi na ulogu Visokog predstavnika, koji premaodredbama Aneksa X tog sporazuma treba da otkloni svaku teškoću koja se javi na pravcu ostvarenja svojih strateških ciljeva.20 U tom smislu Visoki pred-stavnik je konačni tumač ukupnog civilnog dijela DMS-a.21 Na taj način Vi-soki predstavnik i uopće međunarodna zajednica treba da državu Bosnu i Her -cegovinu osposobe da samostalno ostvaruje proklamirana prava, uključujućii pravo da štiti vlastiti opstanak u slučaju rata ili neke druge opasnosti koja naozbiljan način prijeti opstanku bosanskohercegovačke nacije.

Na ovaj način funkcija Visokog predstavnika vezuje se i za ulogudemokratske države u „vanrednom stanju“. Prema poznatom MišljenjuVenecijanske komisije iz 2005. godine, uloga Visokog predstavnika tretirase kao „vlast za vanredno stanje“, čime se opet oslanja na EK.22 Primjena

20 „Visoki predstavnik će olakšati, kako visoki predstavnik procijeni da je potrebno razrješe-nje bilo kojih poteškoća koje proizlaze u vezi sa civilnom implementacijom.“ Član 2(1d)Aneksa 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

21 „Konačni organ za tumačenje – Visoki predstavnik je konačni organ na terenu vezano

za tumačenje ovog sporazuma o implementaciji mirovnog rješenja.“ Član 5. Aneksa 10.Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.22 „Odstupanje u vanrednim okolnostima – (1) U doba rata ili druge javne opasnosti koja

prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana ugovornica može poduzeti mjere kojima sestavljaju van snage njene obaveze po ovoj konvenciji, i to u najnužnijoj mjeri koju zahtijeva situacija, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama premameđunarodnom pravu.

(2) Ovom odredbom se ne derogira član 2, osim u odnosu na gubitak života zbog zakonitihratnih akata, niti članovi 2. i 4 . stav 7.

(3) Svaka visoka strana ugovornica koja iskoristi pravo da stavi neku odredbu van snage, oba-

vještavat će u potpunosti Generalnog sekretara Vijeća Evrope o mjerama koje poduzima



71PREGLED

EK značila bi da se država mora na svaki način osposobiti da štiti samu sebeu uvjetima kada se uslijed rata ugrozi na ozbiljan način njeno postojanje. Uustavu treba predvidjeti na koji način će djelovati država da bi se na e kasan

i djelotvoran način osigurala njena zaštita, pa tako i ljudska prava koja onaštiti – Salus rei publicae suprema lex esto(Spas države neka bude vrhovnizakon). Na taj način, prava i ovlaštenja koja su data u Aneksu X i koja vršiVisoki predstavnik kao predstavnik međunarodne zajednice bila bi unesen uustav Bosne i Hercegovine, i time bi se de nitivno kompletirala država naosnovama najboljih rješenja i iskustava savremenih evropskih država.

Kao zaključak može se sa sigurnošću ustvrditi da bi stvarna primjena EK kao dokumenta koji ima nadustavni karakter u Bosni i Hercegovini predstav-ljala veliki korak naprijed u stvaranju demokratske države Bosne i Herce-govine, sposobne da ostvari sve funkcije moderne države. Istovremeno, to bi bio i veliki napredak u pravcu povećane sigurnosti Bosne i Hercegovine, koja je neophodni uvjet ostvarenja njene uloge u zaštiti ljudskih prava, ali i svihdrugih obaveza u stvaranju savremene ekonomije, tehnologije, demokratije iljudskih prava. Time bi se ujedno učinio veliki napredak u stabilizaciji Zapad-nog Balkana kao regiona u kojem se odvijao „tragični kon ikt“, kao i sigurn-osti Evrope kao cjeline.

LiteraturaAkandji-Kombe, Jean-Francoise,1. Pozitivne obaveze prema Evropskoj konvenciji oljudskim pravima, Vijeće Evrope, 2007.

Aolain, Fionnuala Ni, „The Fractured Soul of the Dayton Peace Agreement: A Legal2.

Analyssis“ in „Reconstructing Multiethnic Societies: The Case of Bosnia-Herzegovi-na“, Edited by Džemal Sokolović and Floeian Bieber, Aldershot: Ashgate, 2001.

Bieber, Florian,3. Power Sharing, Political Representation and Group Rights in Bosniaand Herzegovina, u: Facing the Past, Facing the Future: Confronting Ethnicity and

Con ict in Bosnia and Former Yugoslavia,Edited by Florian Bieber and Carsten Wie-land, Longo Editore Ravenna, 2005.

Cardoso da Costa,4. Constitutional supremacy of human rights treaties, u: The status of international treaties on human rights,Council of Europe Publishing, 2006.

Cox, Marcus,5. Building Democracy from the Outside – The Dayton Agreement in Bos-nia and Hercegovina, u: „Can Democracy be Designed? The Politics of Institutional

i razlozima za njih. Ona će također obavijestiti Generalnog sekretara Vijeća Evrope kadatakve mjere prestanu djelovati i kada se odredbe Konvencije ponovo počnu primjenjivati u

potpunosti.“ Član 15. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.



72 PREGLED

Choice in Con ict-torn Societies“, Edited by Sunil Bastina and Robin Luckham, ZedBooks, London and New York, 2003.

Delmas – Marty Mireille,6. The European convention for the Protection of Human Rights: International Protection Versus National Restrictions, Martinus Nijhoff Pub-lishers, 1992.Evropska komisija za demokratiju kroz pravo (Venecijanska komisija), „Mišljenje o7.

ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlaštenjima Visokog predstavnika“, CDL-AD (2005) 004.

Gret Haller,8. Incorporation of human rights treaties into domestic law prior to their rati cation, in The status of international treaties on human rights, Council of EuropePublishing, 2006.

Ibrahimagić, Omer,9. Supremacija Bosne i Hercegovine nad entitetima, VKBI, 2000,Sarajevo.

Miroslav Živanović,10. (ur.), Ljudska prava u Bosni i Hercegovini 2008 – pravo, praksai međunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnijenja, Autori: ek -spertni tim saradnika Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Centar za ljud-ska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2009.

Pejanović, Mirko,11. Ogledi o državnosti i političkom razvoju Bosne i Hercegovine, Sa-rajevo/Zagreb, TKD Šahinpašić, 2010.

Sadiković, Ćazim,12. Ljudska prava na udaru globalizacije, Centar za sigurnosne studijeBiH, Sarajevo, 2006.

Sadiković, Lada,13. Država u Evropskom poretku, II izdanje, Šahinpašić, Sarajevo/Za-greb, maj/svibanj, 2009.

Sadiković, Lada,14. Ljudska prava, Fakultet kriminalističkih nauka Univerziteta u Sara- jevu, Sarajevo, 2006.

Sadiković, Lada,15. Ljudska prava i demokratska kultura građana s posebnim osvrtomna Bosnu i Hercegovinu, u Kultura ljudskih prava – Culture of Human Rights, (ur.)Mirjana Todorović, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2002.

Sadiković, Lada,16. Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, 2010.

Sadiković, Lada,17. Vanredno stanje i ljudska prava, Magistrat, Sarajevo, 2003.Van Dijk, Pieter,18. ‘Positive Obligations’ Implied in the European Convention on Human Rights: Are the States Still the ‘Masters’ of the Convention?, The Role of the NationState in the 21st Century – Human Rights, International Organisations and Foreign Policy – Essays in Honour of Peter Baehr,edited by Monique Castermans-Holleman,Fried Van Hoof and Jacqueline Smith, Netherlands Institute of Human Rights (SIM),Utrecht, The Netherlands, Kluwer Law International, 1998.



73PREGLED

Suad KurtćehajićUDK 342.1 (497.6)

MOGUĆNOSTI PONOVNOG OŽIVLJAVANJA USTAVAREPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

THE POSSIBILITY OF REVIVING THE CONSTITUTION OFTHE REPUBLIC OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak

Mirovnim sporazumom koji je para ran 21. novembra u Daytonu a potpisan14. decembra u Parizu Bosna i Hercegovina je doživjela transformacijuu smislu naziva, tako da je izgubila pre ks Republika, a njena unutrašnja struktura je modi cirana i sastoji se iz dva entiteta. Iako je Dejtonski ustav sadržan u Aneksu 4 priznao kontinuitet države Bosne i Hercegovine, zbog nepoštivanja procedure za promjenu Ustava Republike Bosne i Hercegovinekoja je predviđena njenim ustavom učinjen je ustavnopravni diskontinuitet u Bosni i Hercegovini. Nedostaci Dejtonskog sporazuma i Aneksa 4 kao njegovog sastavnog dijela kojim je dat novi Ustav Bosne i Hercegovine ukazuju na toda se taj međunarodni sporazum kao i njegovi dijelovi može osporavati prema pravilima međunarodnog prava, te da on u sebi sadrži razloge koji mogudovesti do njegovog poništenja. U Bosni i Hercegovini je također u tom smislu1995. godine donesen Ustavni zakon na Ustav Republike Bosne i Hercegovinekoji predviđa poništenje mirovnog sporazuma i revitalizaciju Republike ako senjegove odredbe ne budu realizirale. Alternativa poništenju tog sporazuma je pomoć međunarodne zajednice, a prije svega zemalja članica Kontakt-grupe,da nađu rješenja za Bosnu i Hercegovinu koja bi ispunila duh Daytona, a to je

da Bosna i Hercegovina živi i razvija se kao multikulturna, multikonfesionalnai funkcionalna država. Ključne riječi: Republika Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina,

Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine, Dejtonski mirovni sporazum, Dejtonski ustav, Ustav Bosne i Hercegovine, Aneks 4, Ustavni zakon, Međunarodni ugovor, Bečka konvencija



74 PREGLED

SummaryThe Dayton Peace Agreement which was initialed on November 21 in Daytonand signed on December 14 in Paris brought about the transformation of

Bosnia and Herzegovina in terms of its name, where the country lost the pre x Republic and the modi cation of its internal structure to two entities. Eventhough the Annex 4 of the Dayton Agreement recognized the continuity of Bosniaand Herzegovina as a state, the necessary amendments to the Constitution of the country, which were stipulated by the Constitution itself, were not carried out, leading to a constitutional-legal discontinuity of Bosnia and Herzegovina.The disadvantages of the Dayton Agreement and its Annex 4 as its integral part providing for the BiH Constitution, indicate that this international agreement and its parts can be challenged according to the rules of the international law and that it contains the reasons that may lead to its cancellation. For that purpose, in 1995 Bosnia and Herzegovina adopted a constitutional lawto the Constitution of the Republic of Bosnia and Herzegovina providing for the termination of the peace agreement and the revitalization of Republic if its provisions are not realized.

An alternative to the termination of this agreement lies in the assistance fromthe international community, especially the members of the Contact Group,which could help nding a solution for Bosnia and Herzegovina to ful ll the spirit of Dayton, i.e. that Bosnia and Herzegovina grows and develops as amulticultural, multi-confessional and functional state.

Key words: Republic of Bosna and Herzegovina, Bosnia and Herzegovina, Republika Srpska, Federation of Bosnia and Herzegovina, The Dayton Peace Accords, The Dayton Constitution, The Constitution of Bosnia and Herzegovina, Annex 4, Constitutional Law, International Agreement, ViennaConvention.

UvodMirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu koji je para ran 21. novembra uDaytonu a potpisan 14. decembra u Parizu okončao je ratna stradanja u Bosni iHercegovini i donio narodima Bosne i Hercegovine, a prije svega bošnjačkomnarodu, koji je bio najveća žrtva, tako potreban mir. To je najveća zaslugaDejtonskog sporazuma. Hendikep mu je što mir koji je uspostavljen timsporazumom nije bio pravedan, odnosno nije uspostavljen na fer principima.Također, iako je ovim sporazumom priznat državnopravni kontinuitet Bosne i



75PREGLED

Hercegovine, njime je učinjen ustavnopravni diskontinuitet jer je Aneksom 4Dejtonskog sporazuma stvorena potpuno nova ustavnopravna situacija u Bosnii Hercegovini, a pritom se nije vodilo računa o odredbama Ustava Republike

Bosne i Hercegovine koje su predviđale način promjene tog ustava.

Dejtonski sporazum, s posebnim osvrtom na Aneks 4, koji predstavljaUstav Bosne i HercegovineDejtonski sporazum u svom Aneksu 4 daje novi Ustav Bosne i Hercegovine. Tajustav po svojoj prirodi je oktroirani ili nametnuti ustav, te ni u kom slučaju nezadovoljava standarde dobrih ustava. On prema svojoj pravnoj prirodi pripadakategoriji međunarodnih ugovora, ali i u tom pogledu postoji niz manjkavosti,te će ocjena njegove valjanosti biti predmetom kasnije elaboracije.

Odredbama tog ustava sačuvan je kontinuitet Bosne i Hercegovine kaodržave s promijenjenim nazivom i modi ciranom unutrašnjom strukturom, ali je njime učinjen ustavnopravni diskontinuitet Bosne i Hercegovine jer osnovatog ustava ne proizlazi iz načina na koji je predviđena promjena do tadavažećeg Ustava Republike Bosne i Hercegovine, već je zasnovan na političkojvolji i pritisku američke administracije na bosanskohercegovačke delegacijeda ga prihvate u sklopu cjelokupnog mirovnog paketa. Time što za njegovo

donošenje nije ispoštovana procedura karakteristična za donošenje ustava jedne države kao najvažnijeg njenog akta kojim se ustanovljavaju osnovedruštvenopolitičkog i društvenoekonomskog sistema zemlje učinjen je ozbiljannedostatak. Promjena ustava trebala je da poštuje proceduru predviđenu zanjegovu promjenu te standarde koji su važni kod donošenja najvišeg pravnogakta jedne države, a koji se sastoje u javnoj debati, angažiranju najjačih pravnihmislilaca u Bosni i Hercegovini te oformljenju ustavotvornog tijela odnosnokonstituante zadužene za njegovo donošenje. Ovakav pristup zahtijevao jevremenski proces a nead hocrješenja.

Da je postojalo političke volje kod članica Kontakt-grupe, mir se mogaozaključiti, a pitanje donošenja novog ustava Bosne i Hercegovine uz pomoćmeđunarodne zajednice i uz poštovanje principa za donošenje normalnogustava Bosne i Hercegovine trebalo je ostaviti za postdejtonski period.1 Dotada je kao provizorno rješenje za nesmetano funkcioniranje države mogaoostati na snazi Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Pretpostavke za

1 Primjera radi, Kraljevina SHS je stvorena 1. decembra 1918. godine, a Ustav Kraljevine

SHS je donesen tek 28. juna 1921. godine.



76 PREGLED

ovakvo rješenje su postojale s obzirom na činjenicu da je zadnjih nekolikomjeseci uoči pregovora u Daytonu situacija na frontu nakon NATO-ovog bombardiranja srpskih položaja od 30. augusta 1995. godine postepeno, a

potom sve jače, prelazila na stranu Armije Bosne i Hercegovine kao legitimnevojne sile Republike Bosne i Hercegovine, te da se kod Karadžićevih Srbastvaralo uvjerenje kako je međunarodna zajednica protiv njih i da će doživjetiegzodus poput krajinskih Srba. Time je pregovaračka pozicija KaradžićevihSrba znatno oslabljena i oni više nisu bili u situaciji da se odupru pritiscimameđunarodne zajednice, što su neprekidno radili i ignorirali svako mirovnorješenje dok su na vojnom polju imali veliku prednost. Bila je to i prilikaza demokratski svijet da pokaže kako se agresija i zločin ne isplate i da sestane na stanovište koje je usvojeno u augustu 1992. godine na Londonskoj

konferenciji da se neće priznati nikakvi rezultati ostvareni silom. I umjesto dase snage koje su proizvele genocid u Srebrenici i patnju i stradanja ogromnihrazmjera nesrpskog stanovništva na drugim dijelovima Bosne i Hercegovinekazne kroz mirovna rješenja koja će im pokazati da su uzaludno ratovali inanosili patnje i sebi i drugima, međunarodna zajednica pravi kompromisnarješenja uvažavajući kao ravnopravnog partnera fantomsku tvorevinuRepubliku Srpsku i instalirajući je kao jedan od dva bosanskohercegovačkaentiteta, dajući joj time međunarodnu veri kaciju, čime u startu pravi od Bosnei Hercegovine državu s greškom.

Novi Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks 4), kao što je rečeno, priznao je kontinuitet Bosne i Hercegovine2, ali je transformirao Republiku Bosnu iHercegovinu u državu Bosnu i Hercegovinu s promijenjenom unutrašnjomstrukturom, prema kojoj će se Bosna i Hercegovina sastojati iz dvajuentiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.3 Time jednakvazitvorevina (Republika Srpska), koja je nastala potpuno bespravno i u čijeime su počinjeni silni zločini (masovne likvidacije civila, silovanja i milionski progoni nesrpskog stanovništva), dobija međunarodni legitimitet kao jedanod dvaju sastavnih dijelova Bosne i Hercegovine. I ta kvazitvorevina dobija predznak republika, a priznata država pod nazivom Republika Bosna iHercegovina gubi taj pre ks ispred svog naziva.

2 Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, član 1. stav 1. (1996) Dejtonski mirovni sporazum, bro-širano izdanje, Sarajevo, JP NIO Službeni list RBiH. Radi se o kontinuitetu Bosne i Her -cegovine kao države koja je priznata 6. i 7. aprila 1995. godine od Evropske zajednice iSAD-a te primljena u Ujedinjene nacije aklamacijom 22. maja 1992. godine.

3 Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, član I stav 3. (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broši-

rano izdanje, Sarajevo, JP NIO Službeni list RBiH.



77PREGLED

Bilo je prirodno, polazeći od bilo kog kriterija, uključujući i moralnost inormalnost i pravičnost, da se ne dozvoli instaliranje Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine, posebno nakon što su stizale informacije o razmjeri

zločina u Srebrenici koji je i sudskom presudom kasnije okvali ciran kaogenocid. Naprosto, nakon takvog zločina genocida međunarodna zajednica jemorala odustati od platforme dogovorene u Ankari 5. septembra 1995. godines predsjednikom Bosne i Hercegovine Alijom Izetbegovićem o instaliranjuRepublike Srpske kao jednog od dvaju bosanskohercegovačkih entiteta, što je poslije potvrđeno i u Ženevi 8. septembra 1995. godine. Nakon spoznajao razmjerama genocida u Srebrenici to je, pravnim rječnikom rečeno, dovelodo bitnih promjena okolnosti koje su za rezultat morale imati demontiranjeRepublike Srpske.

Nastanak Republike Srpske kao paradržavne tvorevine i njenoentitetsko instaliranje u strukturu države Bosne i HercegovineDejtonskim sporazumomDa bi se ovo razumjelo, potrebno je osvrnuti se na nastanak Republike Srpske.Ona je stvorena na antiustavan način i sve do para ranja Dejtonskog sporazuma21. novembra 1995. godine u Daytonu i potpisivanja 14. decembra u Parizuona je bila kvazitvorevina i nije imala legalitet. Ona je nastala nakon što suSrbi napustili sjednicu Parlamenta Bosne i Hercegovine koja je održana 14.na 15. oktobra 1991. godine, na kojoj su poslanici, na prijedlog SDA i HDZ-a,odlučivali o usvajanju Memoranduma (pismo o namjerama) i Platformeo položaju Bosne i Hercegovine kojom se iznova potvrđuje suverenitet,teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine i najavljuje njeno povlačenje izJugoslavije u kojoj ne bi bile i Srbija i Hrvatska.

Na tom skupu, kada je uvidio da srpsko stanovište o ostajanju Bosne iHercegovine u Jugoslaviji nema većinsku podršku, odnosno da prevladavajusnage koje su za nezavisnost Bosne i Hercegovine, srpski lider u Bosni iHercegovini Radovan Karadžić je izašao pred govornicu i ne mogavši da seuzdrži izjavio: „Bosnu i Hercegovinu želite odvesti istim putem pakla i patnjekojim idu Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu iHercegovinu u pakao, nemojte misliti da nećete odvesti muslimanski narod u propast, jer se Muslimani u slučaju rata ne mogu braniti. Kako ćete spriječitida svi ne poginu u Bosni i Hercegovini?“4

4

Silber, L. i Little, A. (1996)Smrt Jugoslavije, Otokar Keršovani, Opatija, cit. tekst, 213.



78 PREGLED

Svi su bili šokirani. Tada je za govornicu izašao bosanski predsjednik Izetbegović i obratio se parlamentu riječima:

„Njegove riječi i ponašanje objašnjavaju zašto drugi ne žele ostati u toj

Jugoslaviji. Niko više ne želi takvu Jugoslaviju kakvu želi gospodin Karadžić. Nitko, osim, možda, Srba. Takvu Jugoslaviju, a i Karadžićevo ponašanje, jednostavno mrze narodi Jugoslavije, Slovenci, Hrvati, Makedonci, Albanci,Mađari, Muslimani, Evropa i svijet. Građanima Bosne i Hercegovine želimreći neka se ne boje, jer rata neće biti... Zato mirno spavajte... Kao predsjednikuBiH žao mi je što u ovim prilikama moram govoriti u ime muslimanskognaroda. Svečano izjavljujem da Muslimani neće nikoga napasti. Ipak, istotako svečano izjavljujem da će se Muslimani odlučno braniti i opstati. Nećenestati kao što je rekao Karadžić. Oni ne mogu nestati.“5

Stanovišta su bila suprotstavljena. Bosanski Srbi nisu htjeli prihvatitimogućnost da Bosna i Hercegovine postane nezavisna. Zato je Krajišnik, kao predsjedavajući Skupštine, prekinuo sjednicu. Srbi su napustili skup, a Bošnjacii Hrvati glasali su za navedene prijedloge o suverenosti. Desetak dana kasnijeSrbi su formirali svoj parlament6. Potom su 9. i 10. novembra 1991. godineorganizirali plebiscit na kojem su se izjasnili da ostaju u Jugoslaviji.

Bosanski Srbi su bili „osokoljeni“ signalima koje su dobijali iz Beograda jer je na djelu bila koncepcija stvaranja Velike Srbije. Borislav Jović u svojojknjizi „Poslednji dani SFRJ“ otvoreno ističe da su se on i Milošević dogovorili,nakon neuspješne sjednice Predsjedništva SFRJ i Generalštaba ArmijeJNA u martu 1991. godine na kojoj se nije udovoljilo prijedlogu načelnikageneralštaba JNA generala Veljka Kadijevića o uvođenju vanrednog stanja, dase odustane od čuvanja Jugoslavije, koja se bez odobrenja vojne intervencije po njihovom mišljenju ne može očuvati, te da se ide na stvaranje Velike Srbije,koja će omogućiti realizaciju principa ‘svi Srbi u jednoj državi’.

Srbi su tumačili pravo na samoopredjeljenje kao svoje pravo da moguizuzeti određene teritorije koje smatraju da im pripadaju iz Hrvatske i Bosne iHercegovine i da ih mogu priključiti Srbiji.

Arbitražna komisija o Jugoslaviji,7 koju su sačinjavati najviši pravniautoriteti, odnosno predsjednici ustavnih sudova Njemačke, Italije, Francuske,

5 Isto, cit. tekst, str 213.6 Taj paralelni oblik vlasti nije imao nikakvo priznanje.7 Ona je po prezimenu svog predsjednika koji je bio i sudija Ustavnog suda Francuske

kolokvijalno nazvana Badinterova komisija.



79PREGLED

Belgije i Španije, na srpski zahtjev po tom pitanju održala je sastanak u Parizu10. i 11. januara i dala dva mišljenja (br. 2 i 3) kao odgovor na postavljeno pitanje.

U pogledu pitanja ima li srpski narod Bosne i Hercegovine te Hrvatske pravo na samoodređenje, Komisija drži da republike moraju članovimatih zajednica i etničkih skupina odobriti prava čovjeka i temeljnih sloboda priznatih međunarodnim pravom, uključujući, u tom slučaju, pravo na biranjenjihova državljanstva.8

U vezi s pitanjem mogu li se unutarnje granice između Hrvatske i Srbije, s jedne strane, te Srbije i Bosne i Hercegovine, s druge strane, smatrati granicamau smislu međunarodnog javnog prava, Komisija drži da one dobijaju karakter

granica zaštićenih međunarodnim pravom u slučaju stjecanja nezavisnosti, teda se mogu mijenjati jedino zajedničkim i slobodnim sporazumom (Mišljenje br. 3).9

Prije toga je Mišljenjem br. 1, koje je objavljeno u decembru 1991. godine,Arbitražna komisija konstatirala da se Socijalistička Federativna RepublikaJugoslavija nalazi u procesu disolucije. To je značilo da se republike nisuotcijepile, već da je došlo do raspada jugoslavenske zajednice. Kasnije ćeMišljenjem br. 8, od jula 1992. godine, konstatirati da je proces disolucijezavršen i da SFRJ više ne postoji, te da su sve bivše republike jednakopravninasljednici u sukcesiji bivše države.10

Nakon takvog stava najjačih pravnih autoriteta u Evropi bilo je prirodno povinovati se takvom mišljenju i izbjeći konfrontaciju s cjelokupnommeđunarodnom zajednicom. Međutim, protagonisti velikosrpske ideje susmatrali da s obzirom na to da je već izvršena transformacija zajedničke JNA usrpsku vojsku silom mogu ostvariti prava za koja oni smatraju da im pripadaju,te međunarodnu zajednicu time staviti pred svršen čin. Bosanski Srbi su bili„osokoljeni“ od Beograda da imaju sve pretpostavke da uspješno realiziraju projekt stvaranja Velike Srbije.

8 Ibrahimagić, O. (1997) Državnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 1997, 60.

9 Isto.10 Trnka, K. (2000) Konstitutivnost naroda, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sa-

rajevo, 27-28.



80 PREGLED

Situacija u Bosni i Hercegovini je bila u tom pogledu jako komplicirana.Predstavnici triju naroda, oličeni u vladajućim nacionalističkim partijama,nisu mogli naći zajednički jezik. Solomonskog rješenja nije bilo jer Srbi nisu

htjeli van Jugoslavije, a Bošnjaci i Hrvati nisu htjeli u Jugoslaviju. Brojčanosu ova dva naroda bila u prednosti u pogledu osiguravanja većine za svoje prijedloge. Očigledno je da su narodi u Bosni i Hercegovini imali različiteinterese. Bošnjaci su se bojali svakog oblika Jugoslavije bez Hrvata zbogstraha da ne budu marginalizirani kao narod, te da ne dožive transformacijutakve Jugoslavije u Veliku Srbiju bez mogućnosti da imaju novu historijskušansu da žive u nezavisnoj Bosni i Hercegovini. Srbi u Bosni i Hercegovini,odnosno njihova većina, nisu mogli prihvatiti činjenicu da žive odvojeno odmatice svog naroda nastanjenog u Srbiji i ultimativno su zahtijevali da Bosna

i Hercegovina ostane u Jugoslaviji bez obzira na izlazak iz nje Slovenijei Hrvatske, i isticali su zahtjev da Muslimani i Hrvati nemaju pravo da ih preglasaju. Ni Hrvati nisu za ostanak Bosne i Hercegovine u skraćenojJugoslaviji s obzirom na činjenicu da je Hrvatska, koja je bila matica za bosanske Hrvate, proglasila nezavisnost i bila u očekivanju međunarodnog priznanja. Nastala je pat-pozicija.

U isto vrijeme odvijala se međunarodna konferencija za bivšu Jugoslaviju.Konstatirajući da se jugoslavenska federacija nalazi u raspadu, članice Evropske

zajednice (evropska dvanaestorka) odlučile su da se pozovu sve jugoslavenskerepublike koje žele zatražiti priznanje da to učine do 24. decembra 1991.godine. Određeno je da će njihove zahtjeve razmatrati Arbitražna komisija oJugoslaviji.

Ta komisija je trebala odrediti uslove koje svaka republika treba ispuniti prije nego što je prizna Evropska zajednica. Svoj izvještaj trebalo je da podnesedo 15. januara 1992. godine.

Vlada i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine su 20. decembra 1991.

godine odlučili da od Evropske zajednice zatraže priznanje. Dvojica srpskih predstavnika u predsjedništvu su glasali protiv. Predsjednik Izetbegović je tom prilikom na sarajevskoj televiziji rekao da Bosna i Hercegovina nema drugogizbora: „Ili to, ili Velika Srbija.“ Jugoslavije više nema.11

Tako je Bosna i Hercegovina, zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom iMakedonijom, uputila zahtjev za priznavanjem nezavisnosti. U pogledu zahtjevaBosne i Hercegovine za priznanjem nezavisnosti, Badinterova komisija je

11

Isto, 215.



81PREGLED

utvrdila da je Ustavom i pravnim sistemom Bosne i Hercegovine uspostavljendemokratski poredak, te da postoje garancije ljudskih prava i sloboda. Također,utvrđeno je da su nadležni državni organi usvojili dokumente kojim se

preuzimaju sve obaveze predviđene deklaracijama Evropske zajednice. Dalje je konstatirano da su izvan zvaničnih okvira Bosne i Hercegovine formiranatijela i isticani zahtjevi srpskog naroda u BiH da ostane u sastavu Jugoslavije,odnosno da proglasi nezavisnost „Srpske republike Bosne i Hercegovine“. Utakvim okolnostima, zaključuje se u Mišljenju br. 4, Arbitražna komisija smatrada se izražavanje volje stanovništva Bosne i Hercegovine da se SocijalističkaRepublika Bosna i Hercegovina konstituira kao suverena i nezavisna državane može smatrati potpuno osnovanim. Navedeno je da bi ta ocjena mogla biti promijenjena ukoliko bi republika, koja je formulirala zahtjev za priznanjem,

organizirala referendum na koji bi bili pozvani da učestvuju svi građani SRBiH pod međunarodnom kontrolom.12 Dakle, Bosni i Hercegovini je kao jedina prepreka za priznanje nezavisnosti

bio postavljen referendum, koji je trebao da pokaže tačnu volju građana BiHo pitanju nezavisnosti.

Bosanski Srbi su bili svjesni da će referendum uspjeti, međutim oni nisu bili spremni da prihvate posljedice koje će iz toga proizaći, već su mahalirezultatima svog plebiscita koji su održali 9. i 10. novembra 1991. godinena kojem je Srbima postavljeno pitanje „da li žele da ostanu u zajedničkoj jugoslavenskoj državi, koja uključuje Srbiju, Crnu Goru, autonomnu srpskuoblast Kninsku krajinu i oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, te sveone koji žele da ostanu u takvoj državi“13.

Izjašnjavanje bosanskih Srba pokazalo je da je njihova volja da ostanu uJugoslaviji. Shodno tome pripremali su se za taj događaj stvorivši protuzakonitošest autonomnih oblasti i paradržavne organe (skupštine i vlade) unutar njih, čime su se odvojili od legitimne vlasti, a istovremeno su u zvaničnim

institucijama države Bosne i Hercegovine, u kojima su još uvijek djelovali,vršili opstrukciju.Oformili su, na bazi tajnih uputa od decembra 1991. godine, koje su dobili

od srbijanskog rukovodstva, krizne štabove u svim općinama sa srpskimstanovništvom, sastavljene od lokalnih funkcionera SDS-a, sa zadatkom

12 Trnka, K. (2000) Konstitutivnost naroda, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sa-rajevo, 29.

13

Artman, F. (2001) Milošević dijagonala laufera, Dan Graf, Beograd, 176.



82 PREGLED

preuzimanja vlasti.14 S obzirom na to da su već ostvarili potpunu vlast usamoproglašenim autonomnim oblastima, bosanski Srbi su se strategijskiorijentirali da u mjestima gdje su u manjini uspostave paralelne općinske

organe.Pored ostvarivanja vlasti, ovi štabovi imali su zadatak da, u saradnji saJNA, naoružavaju srpsko stanovništvo, te da ga psihološki pripremaju za ratšireći propagandu o nemogućnosti zajedničkog života s Bošnjacima. Isticalisu da je etničko razdvajanje uvjet njihovog opstanka, razbijajući svaki oblik povjerenja širenjem mržnje prema susjedima nesrbima.

Krizni štabovi su također pratili aktivnosti drugih dvaju konstitutivnihnaroda u Bosni i Hercegovini i pravili spisak aktivista SDA i HDZ-a te o cira

nesrba koji su dezertirali iz JNA. Te liste su bile ujedno i liste za odstrel.15

Slobodan Milošević je također stvarao ratni plan sa SDS-om s jedne iJNA s druge strane. Tako je 31. decembra 1991. godine naredio stvaranjeDruge vojne oblasti kako bi pod jednom komandom sa sjedištem u Sarajevuorganizirao osam korpusa razmještenih unutar Bosne i Hercegovine.16 Time je Milošević stvorio jednu komandu i jednu armiju sposobnu da se u datommomentu transformira u vojsku bosanskih Srba.

S obzirom na to da je u Hrvatskoj postignut dogovor o primirju i

razmještanju snaga Ujedinjenih nacija, JNA se morala povući. Njena novadestinacija bila je Bosna i Hercegovina u koju se sjatilo preko 100.000vojnika s ogromnom količinom naoružanja. Tada se u Bosni i Hercegovininalazilo 700 tenkova, 1.000 oklopnih vozila, 100 aviona, 500 helikoptera ioko 2.000 topova.17

Da bi pomogao bosanskim Srbima, Milošević je također u januaru 1992.godine izdao tajnu naredbu da se svi o ciri JNA i vojnici koji su rodom izBosne upute u Bosnu, a oni koji nisu iz Bosne da se premjeste van nje.18

Ovo je bio lukav plan, koji je pripreman za slučaj međunarodnog priznanjaBosne i Hercegovine, jer bi se tada JNA pojavila kao strana vojska nanjenom tlu pa bi se morala povući, što se i desilo u maju 1992. godine, kad

14 Isto, 177.15 Isto.16 Isto, 178.17 Isto, 178.18 Silber, L. i Little, A. (1996)Smrt Jugoslavije, Otokar Keršovani, Opatija, cit. tekst,

215.



83PREGLED

se JNA zvanično povukla iz Bosne i Hercegovine. Međutim, 95 posto o ciraJNA i bar 85 posto vojnika bilo je iz Bosne i Hercegovine i oni su se, kaonovoformirana srpska vojska, stavili na raspolaganje rukovodstvu SDS-a.

Beograd je, dakle, dugoročno planirao.Krajem 1991. godine general Vojislav Đurđevac, komandant Sarajevskogkorpusa, pod izgovorom vojnih vježbi, počeo je vršiti forti kacijskoopkoljavanje Sarajeva i tako stvorio infrastrukturne pretpostavke da se s početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu izvrši potpuna blokada Sarajeva.JNA je, koristeći se strategijom iz Hrvatske, s navodnim ciljem da razdvojizavađene strane, zauzela najvažnije strategijske tačke u Bosni i Hercegovini.Dakle, mjesecima pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu bilo je jasno da ćese nekad zajednička JNA, zaštitnica svih jugoslavenskih naroda i narodnosti,koji su je zajednički oformili i godinama nansirali, te omogućili da postane jedna od najjačih evropskih armija, staviti na raspolaganje srpskoj strani.

Također, da bi preduhitrili buduće događaje, koji su ukazivali na to daBosna i Hercegovina ide putem nezavisnosti, bosanski Srbi su 9. januara1992. godine proglasili paradržavnu tvorevinu „Srpsku republiku Bosnu iHercegovinu“, koju će kasnije preimenovati u „Republiku Srpsku“.

Republika Srpska je nastala na pravno potpuno neosnovan način. Ukonfrontaciji s međunarodnim pravnim poretkom, koji je svoj izraz imao umišljenjima Badinterove komisije br. 2 i 3 od 10. i 11. januara, koja su datakao odgovor na pitanje što ga je postavila Republika Srbija 20. novembra1991. godine, stvorena je i fantomska „Republika Srpska“, koja je osnovusvog postojanja našla u sili oružja i računici da je srbizacijom nekadzajedničke JNA u situaciji da silom nameće svoja rješenja ne obazirući se nareakcije gotovo cjelokupnog čovječanstva.

U pogledu međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, održan jereferendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine 29. februara i 1. marta 1992.godine pod kontrolom međunarodnih promatrača koji su kasnije potvrdili da je proveden po svim međunarodnim demokratskim standardima.

Pozvani su svi građani Bosne i Hercegovine da se izjasne na referendumsko pitanje: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državuravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba,Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“ Prema službenimrezultatima na referendum je izašlo 64,31 posto (2.073.568) od brojaupisanih glasača (3.253.847). Od onih koji su izašli „za“ je glasalo 99,44



84 PREGLED

posto (2.061.932), „protiv“ 0,29 posto (6.037), dok je nevažećih glasačkihlistića bilo 0,25 posto (5.227).19

Time je ispunjen potreban uslov za međunarodno priznanje Bosne i

Hercegovine. Shodno tome su Evropska zajednica i države članice na sjedniciu Luxembourgu 6. aprila 1992. godine priznale Socijalističku Republiku Bosnui Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu državu u postojećim granicama.Predviđeno je da ovo priznanje počne teći narednog dana s obzirom na to da je 6. april podsjećao Srbe na bombardiranje Beograda od Hitlera i početak rata protiv Kraljevine Jugoslavije. Sjedinjene Američke Države su 7. aprila priznale Bosnu i Hercegovinu, kao i Sloveniju i Hrvatsku.

Već sutradan, Predsjedništvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine,

na sjednici koja je održana 8. aprila 1992. godine, donijelo je Uredbu o izmjeninaziva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Članom 1. ove uredbe,koja je stupila na snagu odmah, dotadašnji naziv je promijenjen u „RepublikaBosna i Hercegovina“. Time se želio eliminirati iz naziva države prevaziđeni pojam „socijalistička“.20 Tada je donesena Uredba sa zakonskom snagomo utvrđivanju privremenog grba i zastave Republike Bosne i Hercegovine.Motivi za ova državnopravna obilježja uzeti su iz srednjevjekovne bosanskedržave.

S ovakvim rješenjima bosanski Srbi, predvođeni Radovanom Karadžićem,danas haškim optuženikom, nisu htjeli da se slože i krenuli su u realizacijusvoje volje, koju su izrazili na plebiscitu da žive u zajedničkoj jugoslavenskojdržavi koja uključuje Srbiju, Crnu Goru, autonomnu srpsku oblast Kninskukrajinu i oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema što nisu mogli ostvaritini na koji drugi način osim snagom oružja, prkoseći pritom cjelokupnojmeđunarodnoj zajednici. Zbog toga je Predsjedništvo BiH na sjednici od 8.aprila 1992. godine donijelo Odluku o proglašenju neposredne ratne opasnosti. Nešto kasnije, polazeći od činjenice da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu

izvršena agresija od Republike Srbije, Republike Crne Gore, JNA, a uz učešće bosanskih Srba, koji su prihvatili vodstvo Radovana Karadžića, PredsjedništvoBosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 20. juna 1992. godine, donijelo je Odluku o proglašenju ratnog stanja. Nakon velikih ratnih strahota koje sutrajale tri i po godine i nezapamćenih zločina i egzodusa koje su u najvećojmjeri učinile srpske snage pod vodstvom Karadžića, u Daytonu je postignutomirovno rješenje za Bosnu i Hercegovinu.19 Ibrahimagić, O. (1999) Politički sistem Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Magistrat, 74.20

Isto, 270.



85PREGLED

Tim rješenjem je Republika Srpska postala od fantomske tvorevine priznatientitet. Iako nastala na tekovinama genocida u Srebrenici, masovnih zločinaširom Bosne i Hercegovine – od Prijedora i drugih mjesta u Krajini do gotovo

cijele Istočne Bosne, te Sarajeva, u kojem je tokom skoro četverogodišnjeopsade ubijeno oko 10 hiljada osoba, a od toga 1.500 djece, masovnih silovanjai progona preko milion njenih stanovnika nesrpske nacionalnosti, Dejtonskimsporazumom nažalost priznata je kao jedan od dvaju bosanskohercegovačkihentiteta, što predstavlja najveću grešku međunarodne zajednice u rješenju bosanskohercegovačke krize.21

Ovakav nastanak Republike Srpske morao bi dovesti do revidiranja odnosa prema njenom postojanju i priznanju međunarodne zajednice kao jednog oddvaju bosanskohercegovačkih entiteta, te prema tome kakvog ima smislaosuditi glavne projektante te tvorevine na dugogodišnju robiju a njihovo djelonastalo na zločinu ostaviti da egzistira.

Mogućnosti osporavanja Dejtonskog ustavaA sada je potrebno izvršiti analizu Dejtonskog mirovnog sporazuma u nekimaspektima koji su značajni za osporavanje Aneksa 4, koji predstavlja UstavBosne i Hercegovine.

Dejtonski mirovni sporazum sačinjava Opći okvirni sporazum za mir uBosni i Hercegovini i njegovih jedanaest aneksa. Opći okvirni sporazum zamir u Bosni i Hercegovini je potpisan od predsjednika Republike Bosne iHercegovine Alije Izetbegovića, Republike Hrvatske Franje Tuđmana i odSlobodana Miloševića, predsjednika u to vrijeme još uvijek nepriznate SavezneRepublike Jugoslavije. Svjedoci potpisivanja ali i ispunjenja ovog sporazumasu Evropska unija te pet članica Kontakt-grupe: Republika Francuska,Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Ruska Federacija i

domaćin pregovora Sjedinjene Američke Države putem svojih predstavnika.U pogledu aneksa, većinu njih, a među njima i Aneks 4 kojim je dat UstavBosne i Hercegovine, potpisale su strane (predstavnik Republike Bosne iHercegovine, predstavnik Republike Srpske i predstavnik Federacije Bosne iHercegovine), dok je za neke anekse pored spomenutih strana potpisnik bila iRepublika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija.

21 To je mišljenje iznio i nedavno preminuli Richard Holbrooke, glavni projektant Dejton-skog sporazuma, priznajući da je napravio veliku grešku pritišćući predsjednika BiH Aliju

Izetbegovića da prizna Republiku Srpsku.



86 PREGLED

Polazeći od navedenih činjenica, treba istaći da prema svojoj pravnoj prirodi Dejtonski sporazum predstavlja međunarodni ugovor jer je potpisanod država kao subjekata međunarodnog prava, a kao svjedoke garante potpisa

i provedbe imao je najjače države u savremenom svijetu.Sporan je pritom aktivni legitimitet Savezne Republike Jugoslavije jer onanakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nije dobilameđunarodno priznanje.22 Time imamo paradoksalnu situaciju da o sudbiniBosne i Hercegovine, koja je priznata 6. i 7. aprila 1992. godine od Evropskezajednice i Sjedinjenih Američkih Država, odlučuje i čini supotpisnika državakoja nema međunarodno priznanje i koju je svijet obilježio kao najodgovornijuza ratne strahote na prostoru bivše Jugoslavije, zbog čega su prema njoj i bile primijenjene međunarodne sankcije do tog momenta najoštrije u povijestisvijeta i zbog čega joj je i uskraćivano međunarodno priznanje.

Također, sljedeći nedostatak se ogleda u tome što je u njeno ime potpisstavio Slobodan Milošević, protiv koga je nekoliko godina kasnije podignutaoptužnica za zločine protiv čovječnosti koje je učinio u ratovima u Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini i na Kosovu, postajući prvi bivši predsjednik jednezemlje kojem se sudi pred međunarodnim sudom. Kao što znamo, smrt ga jezadesila u Haagu, čime je propuštena satisfakcija porodicama žrtava njegove politike da dočekaju presudu kojom bi se ustanovila njegova krivica. On jetakođer imao mogućnost na bazi ugovora od 29. augusta 1995. godine23 da potpiše sporazum u ime Republike Srpske jer se nalazio na čelu miješanedelegacije Republike Srpske, koja je davala tri predstavnika, i delegacijeSavezne Republike Jugoslavije, koja je također davala tri predstavnika, s timda je dogovoreno da u slučaju pat-pozicije glas Slobodana Miloševića vrijedidvostruko.24

Sporni su u međunarodnopravnom smislu riječi i potpisi predstavnikaRepublike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine kod pojedinih aneksa,

uključujući i Aneks 4, kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine, jer entiteti nisu

22 Savezna Republika Jugoslavija je priznanje dobila tek u aprilu 1996. godine.23 Ovaj ugovor je nazvan Patrijarhovim papirom zbog prisustva dogovorima tadašnjeg srp-

skog patrijarha Pavla.24 Ovim dokumentom je Milošević u Beogradu mahao Holbrookeu pokazujući mu da je mir

u njegovim rukama ne bi li ga odobrovoljio da se odustane od očekivanih udara NATO-a pema srpskim položajima nakon masakra na Markalama u Sarajevu 28. augusta 1995.godine. Kao što znamo, taj dokument nije Miloševiću pomogao u tom pogledu jer su NA-

TO-udari započeli prije zore 30. augusta 1995. godine.



87PREGLED

subjekti međunarodnog prava, nego su to samo nezavisne države, tako da jeu tim situacijama jedino potpis predstavnika Republike Bosne i Hercegovine bio pravno valjan. U tom smislu možemo govoriti da je povrijeđen jus cogens,

odnosno propisi koji sadrže imperativnu normu međunarodnog prava, a što je razlog ništavosti odredbi takvog međunarodnog ugovora. I sa aspektaBečke konvencije, u kojoj su nabrojani razlozi koji vode pravno nevažećemmeđunarodnom ugovoru, a među njima su zabluda, prevara, upotreba prisile protiv države ugovornice primjenom sile ili prijetnjom upotrebe sile, situacijanije čista jer su metode „batine i mrkve“ korištene u Daytonu karakteriziraleameričku administraciju pod čijim su se pokroviteljstvom odvijali pregovori.

Odnos Dejtonskog ustava i Ustava Republike Bosne i HercegovineAneksom 4 Dejtonskog sporazuma, kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine,učinjena je ustavnopravna involucija u odnosu na Ustav Republike Bosnei Hercegovine, koji je donesen kao Ustav Socijalističke Republike Bosnei Hercegovine od 1974. godine i doživio je brojne amandmanske izmjene,kako prije stjecanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine tako inakon stjecanja nezavisnosti kako bi se prilagodio potrebama novopriznaterepublike. Prečišćeni tekst Ustava Republike Bosne i Hercegovine utvrđen je1993. godine, ali je i poslije toga, najprije 1994. godine, izmijenjen i dopunjenUstavnim zakonom25, da bi 1995. godine uslijedile nove amandmanske izmjene.Ustavom Republike Bosne i Hercegovine ustanovljen je princip građanske parlamentarne demokratije, koji je predmet osporavanja velikosrpskih ivelikohrvatskih nacionalističkih krugova kad je Bosna i Hercegovina u pitanju.

U tom smislu, ovim ustavom je Republika Bosna i Hercegovina de niranakao nezavisna država ravnopravnih građana i naroda u njoj, čime je osnaženakoncepcija narodnog suvereniteta prema kojem cjelokupna državna vlast polazi od apstraktnog građanina, državljanina Bosne i Hercegovine.26 Time jeovaj ustav dao prednost građaninu odnosno državljaninu Bosne i Hercegovine,omogućivši mu jednaka prava i jednaku dostupnost bilo koje državne funkcije,što je standard kvalitetnog i modernog ustava. Iako Ustav Republike Bosne iHercegovine na nekoliko mjesta spominje narode Bosne i Hercegovine koji

25 Službeni list RBiH, br. 8, (1994).26 Šarčević, E. (1997)Ustav i politika, Sarajevo, Kult B i Vijeće Kongresa bošnjačkih inte-

lektualaca, 24.



88 PREGLED

imaju konstitutivnost, takve odredbe imaju samo dopunsku funkciju, dok seu potpunosti favorizira apstraktni građanin kao nosilac vlasti umjesto etničkiodređenog čovjeka, što je učinjeno Dejtonskim ustavom, kojim su svi oni

koji ne pripadaju konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini svedenina građane drugog reda, ali i konstitutivni narodi prema Dejtonskom ustavunemaju jednaka prava i mogućnosti izbora na određene državne pozicije uobama entitetima. Time je učinjena diskriminacija, što Dejtonski ustav činikontradiktornim jer se njime načelno preuzimaju svi međunarodni dokumentikoji se odnose na ljudska prava i daje se ustavni karakter tim normama, da bisame norme Dejtonskog ustava pravile diskriminaciju među građanima Bosnei Hercegovine, što dovodi ustavna rješenja u Aneksu 4 do apsurda. U Aneksu4 tako stoji da se prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji za zaštitu

ljudskih prava i njenim protokolima imaju direktno primjenjivati u Bosni iHercegovini, te da će oni imati prioritet nad svakim drugim zakonom.27 Aonda druga ustavna rješenja sadržana u istom aneksu osporavaju mogućnost primjene navedenih odredbi.

To je sve zato jer je Ustav Bosne i Hercegovine ustanovljen u Daytonudao prednost etnički određenom čovjeku umjesto apstraktnom građaninu,državljaninu Bosne i Hercegovine, čime je ustavnopravni razvoj u Bosni iHercegovini doživio involuciju. Primjera radi, niko ko ne pripada trima

konstitutivnim narodima ne može doći na poziciju da bude član PredsjedništvaBosne i Hercegovine, a isto tako ni pripadnici ovih triju naroda nemaju jednaka prava na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, što je suprotno proklamiranom principu konstitutivnosti naroda koji podrazumijeva njihova jednaka prava nacijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Tako se ni Bošnjak ni Hrvat koji živiu Republici Srpskoj kao ni Srbin koji živi u Federaciji Bosne i Hercegovinene mogu kandidirati za poziciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.Slična situacija je i s Domom naroda, koji se sastoji od 15 delegata koji se biraju tako da su dvije trećine odnosno po pet Bošnjaka i Hrvata iz FederacijeBosne i Hercegovine te pet Srba iz Republike Srpske. Neko ko ne pripadanijednom od ovih triju konstitutivnih naroda ne može doći u poziciju da uopće bude izabran u ovo tijelo. Isto tako Bošnjaci i Hrvati koji žive u RepubliciSrpskoj kao i Srbi koji živi u Federaciji Bosne i Hercegovine ne mogu doćiu poziciju da budu izabrani u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosnei Hercegovine. Ovdje vidimo ozbiljne konstrukcijske greške Dejtonskogustava. Velike sile su Bosni i Hercegovini nametnule ustavna rješenja koja27 Aneks 4, član 1. stav 2, (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broširano izdanje, Sarajevo,

JP NIO Službeni list RBiH.



89PREGLED

su daleko od moderne demokratije i koja su značajno usporila razvoj Bosne iHercegovine prema euroatlantskim integracijama. Sada Zapad pritišće Bosnui Hercegovinu da ispuni obaveze koje su Bosni i Hercegovini postavljene kao

pretpostavka na putu u Evropsku uniju, a samim ustavnim rješenjima koja sunam u Daytonu data od predstavnika istog tog Zapada Bosni i Hercegovini suu mnogo čemu svezane ruke.

Time je Bosna i Hercegovina dovedena u paradoksalnu situaciju. To je posljedica realpolitike Zapada koja je Dejtonskim sporazumom učinila podjeluBosne i Hercegovine na dva entiteta, koja je historijski potpuno neprihvatljiva,a uz to su protagonisti sveg zla koje je zadesilo Bosnu i Hercegovinu nagrađeniinstaliranjem Republike Srpske kao jednog od dvaju entiteta.

Ni drugi aneksi koji čine Dejtonski sporazum nisu ostvarili zamišljenicilj. Tu je prije svega Aneks 7, koji predstavlja Sporazum o izbjeglicama iraseljenim osobama. Ni sedamnaest godina nakon Daytona mnogi se nisuvratili na svoja ognjišta jer nisu stvorene neophodne pretpostavke za povratak,tako da se odredbe ovog aneksa nisu materijalizirale. Tu je povrijeđen princip pacta sund servanda, koji znači da se ugovori moraju izvršavati.

Treba istaći u tom pogledu da je 1995. godine prije potpisivanja Dejtonskogsporazuma Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustava Republike učlanu 2. st. 1 data mogućnost ponovnog oživotvorenja republike u slučajunepoštovanja ugovornih obaveza. Dakle, norma nije u formulaciji sadržavalada se mirovni sporazum mora poništiti, već da se može poništiti u slučajunjegovog nepoštivanja.28

Kako bi se ova odredba mogla implementirati i koji organi bi mogli pokrenuti inicijativu za njeno oživotvorenje predstavlja sferu politike jer je politika a ne pravo bila presudna i kod kreiranja Dejtonskog sporazuma. Trebasvim relevantnim domaćim i međunarodnim faktorima ukazati na to da semože opozvati Dejtonski sporazum te automatizmom obnoviti RepublikuBosnu i Hercegovinu i njen do tada važeći ustav.

Ako bi se tome suprotstavila međunarodna zajednica ne uvažavajući pravnuosnovu ukidanja, onda bi morala pomoći Bosni i Hercegovini da prevladakrizu u koju su je uvela rješenja u Daytonu. U tom smislu je potrebno pokazatiinicijativu prema zemljama članicama Kontakt-grupe koje su bile kreatori,svjedoci i garanti realizacije Dejtonskog sporazuma da je proces realizacije

28 Šarčević, E. (1997)Ustav i politika, Sarajevo, Kult B i Vijeće Kongresa bošnjačkih inte-

lektualaca, 137.



90 PREGLED

ušao u ozbiljne probleme, jer snage koje su antibosanski raspoložene djeluju nasvaki način kako bi nespretne odredbe ovog sporazuma iskoristile da pokažuda je Bosna i Hercegovina neodrživa zemlja. Duh Daytona je bio da Bosna i

Hercegovina zaživi i razvija se kao multikulturna i multietnička zemlja, a tose nije postiglo zbog opstrukcija snaga koje žele razbiti Bosnu i Hercegovinui u miru dovršiti ono što nisu postigli ratom. Zato je sada više nego ikada potrebno Bosni i Hercegovini da kreatori ovog sporazuma igraju otvorenihkarata, priznaju nedostatke koji su usporili i zakočili proces normalnog razvojaBosne i Hercegovine kao države i pomognu da se otklone nedostaci i ustavnarješenja koja su blokirala politički i svaki drugi život u Bosni i Hercegovini te da ponude nova rješenja koja će Bosnu i Hercegovinu približiti kategoriji normalnihi demokratskih država.

Mogućnosti za to postoje i sadržane su i u Dejtonskom ustavu, gdje poredtaksativno navedenih nadležnosti koje pripadaju državi Bosni i Hercegovini stojida će kao dodatne nadležnosti organi i organizacije Bosne i Hercegovine preuzeti prema članu III, stav 5a. Ustava u nadležnosti: (1) i ona pitanja o kojima se entitetislože, zatim (2) ona koja su predviđena aneksima 5-8 ili su (3) neophodna dase očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodnisubjektivitet Bosne i Hercegovine. U tom smislu mogu biti uspostavljene dodatneinstitucije kako bi vršile te nadležnosti.29

Ove odredbe koje se tiču dodatnih nadležnosti Bosne i Hercegovinezahtijevaju ozbiljniju analizu. One stvaraju značajne pretpostavke za integracijuBosne i Hercegovine, jer je predviđeno preuzimanje nadležnosti države Bosne iHercegovine o pitanjima o kojima se entiteti slože. Faktor vrijeme će zasigurno omnogim pitanjima približiti entitetska stajališta. Potom su u dodatne nadležnostidata i pitanja koja se odnose na anekse 5-8. Pritom su ovdje svakako najznačajnija pitanja iz Aneksa 6, koji se tiče ljudskih prava, i Aneksa 7, koji se odnosi na izbjeglei raseljene osobe. Također, odredba koja se odnosi na preuzimanje nadležnostidržave Bosne i Hercegovine u pogledu onih pitanja koja su neophodna da seočuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodnisubjektivitet Bosne i Hercegovine ukazuje na proširenje nadležnosti državenauštrb entiteta kako bi se stvorila integrirana i funkcionalna država. Na kraju je predviđena mogućnost uspostave dodatnih institucija kako bi se vršile spomenutenadležnosti. Te ustavne odredbe i mogućnost njihove realizacije u praksi mogle bi utjecati povoljno na političku klimu u Bosni i Hercegovini.

29 Aneks 4, (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broširano izdanje, Sarajevo, JP NIO Služ-

beni list RBiH.



91PREGLED

U tom smislu treba reći da član III stav 5.a, koji se odnosi na dodatnenadležnosti Bosne i Hercegovine, ima veliku snagu i potencijal koji mogukompenzirati mnoge njegove nedostatke te pružiti dovoljnu osnovu za pravno-

političku integraciju Bosne i Hercegovine. Ovdje je u postojećim okolnostimaopstrukcije neophodan intervencionizam Visokog predstavnika i primjena bonskih ovlasti. Ako se ostane na Dejtonskom ustavu, onda bi ovaj član kojise tiče dodatnih nadležnosti, ukoliko bi se dosljedno primijenio, i uz snažnu podršku Visokog predstavnika i međunarodne zajednice, mogao ogroman brojovlasti neophodnih za e kasnije funkcioniranje države prenijeti s entitetskogna državni nivo, što bi pomoglo kvalitetnijoj integraciji i funkcionalnostiBosne i Hercegovine.

Zaključak Kad se sve ovo sagleda, postavlja se pitanje kako se postaviti prema Dejtonskomsporazumu, a posebno Aneksu 4 kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu sve izneseno, treba reći da je priroda Mirovnog sporazumau Daytonu da on predstavlja međunarodni ugovor, i to ugovor koji ima brojnemanjkavosti koje su iznesene u pogledu aktivnog legitimiteta pojedinihugovarača, prije svega tada nepriznate Savezne Republike Jugoslavije te

potpisnika u njeno ime Slobodana Miloševića, koji će kasnije biti optuženza zločine protiv čovječnosti na prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske iKosova, te ga je smrt spasila od izvjesne kazne dugogodišnje robije. Također,upitan je legitimitet i za potpisivanje pojedinih aneksa, a među njima i Aneksa4, kojim je dat Ustav Bosne i Hercegovine jer je on potpisan od predstavnikaRepublike Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i RepublikeSrpske. Osim predstavnika Republike Bosne i Hercegovine koji ima aktivnilegitimitet jer predstavlja Bosnu i Hercegovinu koja ima međunarodno priznanje, problematičan je entitetski potpis s obzirom na to da entiteti nisusubjekti međunarodnog prava. Treći problem je što prisila koja je bila sredstvo uDaytonu prema Bečkoj konvenciji narušava princip dobrovoljnosti ugovaranja,što može biti osnova ništavosti ugovora. Nerealiziranje ugovora je najjačaosnova poništenja ugovora, a u tom pogledu je i Ustavni zakon od 1995. godinena Ustav Republike Bosne i Hercegovine u članu 2 stav 1 predvidio mogućnost poništenja mirovnog sporazuma u slučaju nepoštivanja sporazuma. Svjedocismo opstrukcije rješenja predviđenih Dejtonskih sporazumom, a prije svegaopstrukcije u pogledu povratka ljudi na svoja ognjišta u skladu s Aneksom 7.

Potrebno je u tom pravcu pokazati ozbiljne inicijative, a alternativa osporavanju



92 PREGLED

Dejtonskog sporazuma je veće zauzimanje međunarodne zajednice za Bosnu iHercegovinu, a posebno zemalja koje su bile članice Kontakt-grupe i kao takve bile svjedoci i garant realizacije sporazuma. Njihov aktivniji odnos mogao bi

neka rješenja koja sadrži Dejtonski ustav, a prije svega odredbe koje se tičudodatnih nadležnosti države Bosne i Hercegovine, da implementiraju u skladus duhom Daytona, a to je multietnička, multikonfesionalna i funkcionalnaBosna i Hercegovina.

LiteraturaBilt, K. (1999) Zadatak mir, Beograd, Radio B92.1.

Bilandžić, D. (1986) Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.2.

Zagreb: Školska knjiga.3. Bilandžić, D. (1986) Jugoslavija poslije Tita 1980.-1985. Zagreb: Globus.

4. Dizdarević, R. (1999) Od smrti Tita do smrti Jugoslavije. Sarajevo: OKO.

5. Šarčević, E. (1997) Ustav i politika, Sarajevo, Kult B i Vijeće Kongresa bošnjačkihintelektualaca.

6. Grupa autora (1974) Uporedni pregled republičkih i pokrajinskih ustava, Beograd:Institut za uporedno pravo.

7. Holbooke, R., (1998) Završiti rat, TKP Šahinpašić.

8. Imamović, M. (1997) Historija Bošnjaka. Sarajevo: IP „Preporod“.

9. Ibrahimagić, O. (2008) Politički sistem Bosne i Hercegovine. Sarajevo: izdavač autor.

10. Ibrahimagić, O. (1997) Državnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine. Sarajevo: VijećeKongresa bošnjačkih intelektualaca.

11. Ibrahimagić, O. (2001), Dejton = Bosna u Evropi, Pravna suština Dejtona, Sarajevo,Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca.

12. Ibrahimagić, O. (1999) Supremacija Bosne i Hercegovine nad entitetima. Sarajevo:Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca.

13. Ibrahimagić, O. (2005) Državno uređenje Bosne i Hercegovine. Sarajevo: izdavačautor.

14. Ibrahimagić, O., Kurtćehajić, S. (2002) Politički sistem Bosne i Hercegovine 2.Sarajevo: Magistrat.

15. Jović, B. (1996) Poslednji dani SFRJ: izvod iz dnevnika, 2. izdanje. Kragujevac:Prizma.

16. Kadijević, V. (1993) Moje viđenje raspada – vojska bez države. Beograd: Politika.



93PREGLED

17. Kurtćehajić, S., Ibrahimagić, O. (2007) Politički sistem Bosne i Hercegovine 3.Sarajevo: izdavači autori.

18. Mesić, S. (1994) Kako je srušena Jugoslavija. Zagreb: Mislavpress.

19. Pejanović, M. (2005) Politički razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu, Sarajevo, TDK Šahinpašić.

20. Petritsch, W. (2002) BiH od Daytona do Evrope, Sarajevo, Svjetlost.

21. Trnka, K. (2000) Konstitutivnost naroda. Sarajevo: Vijeće Kongresa bošnjačkihintelektualaca.

22. Silber, L. i Little,A. (1996) Smrt Jugoslavije. Opatija: Otokar Keršovani.

23. Sućeska, A. (1995) Državno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Fakultetkriminalističkih nauka.

24. Ustav BiH (Aneks 4), (1996) Dejtonski mirovni sporazum, broširano izdanje. Sarajevo:JP NIO Službeni list RBiH.



95PREGLED

Suvad KonakovićUDK 341.43 (497.6 + 061.1)

AZIL U MEĐUNARODNIM DOKUMENTIMA I EVROPSKOJUNIJI, SA OSVRTOM NA NORMATIVNA RJEŠENJA U BOSNI

I HERCEGOVINIASYLUM IN INTERNATIONAL DOCUMENTS AND THEEUROPEAN UNION WITH EMPHASIS ON NORMATIVE

RULES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak U radu se ukazuje na problem normativnog utemeljenja azila u pravnom sis-temu Bosne i Hercegovine, a u skladu s međunarodnim standardima, prije svega onim koji su proizašli iz pravnih dokumenata Evropske unije. Ovaj fe-nomen aktueliziran je u postratnim procesima usklađivanja pravnih normi sevropskim i svjetskim uzusima i uz poštovanje deklarativnih odredaba Unijeo općim pravima čovjeka. U radu se naglašava potreba bržeg usvajanja spo-menutih standarda i njihovo provođenje u pravnoj teoriji Bosne i Hercegovinekao bitnog preduvjeta evropskog usmjerenja naše države ka Evropskoj uniji.

Ključne riječi: azil, međunarodni dokumenti, Evropska unija, normativnarješenja, Bosna i Hercegovina

SummaryThe paper points at the problem of normative grounds of asylum in the legal system of B&H in accordance with international standards, above all thosearising from the EU legal documents. This phenomenon has been actualized in the post war process of harmonization with European legal norms and mo-res and global mores with respect to declarative Union provisions on gen-eral human rights. The paper emphasizes the need for faster adoption of said standards and their implementing in the legal B&H’s theory as a necessary precondition of our country’s European orientation towards the EU.

Keywords: asylum, international documents, European Union, normative solutions, Bosnia and Herzegovina



96 PREGLED

Azil u međunarodnim dokumentimaKada se azil promatra u skladu s postavljenim naslovom, treba kazati da je pravo na azil normirano u članu 14.Opće deklaracije o pravima čovjeka

(u daljem tekstu: Deklaracija), što će se u ovaj rukopis unijeti u izvornomznačenju kako slijedi:„1. Svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama utočište pred

progonima.2. Na to se pravo ne može pozivati u slučaju progona koji su zaista izaz-

vani nepolitičkim zločinima ili djelima suprotnim ciljevima i načelima Ujed-injenih naroda.“1

Deklaracija nema neposrednu obaveznu snagu, već ima deklaratorni kara-kter, ali je uslijed svoje duge primjene postala jednom vrstom minimuma ilistandarda ispod kojeg civilizirane države ne mogu ići. Iako nema obaveznusnagu, deklaracija je lapidaran dokument čije odredbe imaju političku i mor -alnu snagu, koje su općeprihvaćene od civiliziranog svijeta. Deklaracija pred-stavlja razradu osnovnih prava i sloboda, pa tako i prava na azil, to jest pra-va svakoga da traži i uživa utočište u drugim zemljama od progona. Nakonusvajanja Deklaracije na međunarodnom planu došlo je do rada na izradi i

zaključivanju niza međunarodnih ugovora koji su predstavljali razradu njenihnačela i odredaba, pa tako i Konvencije o statusu izbjeglica, Deklaracije oteritorijalnom azilu i niza drugih ugovora sve do današnjih dana.

Kada se tumači član 14. stav 1. Deklaracije, uočljivo je da u takvoj formu-laciji norme imamo riječ „svako“, što znači da svako ima pravo tražiti azil, ašto je odraz principa jednakosti i nediskriminacije. Dakle, to pravo ima svakaosoba bez ikakvih ograničenja ili favoriziranja nekih grupa ili pojedinaca u pogledu konzumiranja predviđenog prava. Međutim, tom pravu svakoga datraži azil s druge strane ne korespondira obaveza države da tom pravu odgovoriobavezom udovoljenja pružanja utočišta. Deklaracija samo daje mogućnost daneka osoba ima pravo tražiti azil, a da li će ga uživati u drugim zemljama to jeisključivo suvereno pravo zamoljene države ili diskreciono pravo države kojojse ta osoba obratila, jer odredba člana 14. ne predviđa obavezu države da tom pravu i udovolji. Stoga se može zaključiti da je termin „uživa“ neobavezujućii neodređen.

1 Ljudska prava, Odabrani međunarodni dokumenti i Ministarstvo inostranih poslova BiH,

Sarajevo, 1996, 385.



97PREGLED

Pravo da traži i uživa azil u drugim zemljama ima osoba koja je napustiladomicilnu državu ili državu posljednjeg prebivališta uslijed opravdanog stra-ha od progona na rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj osnovi, ili uslijed pripadnostiodređenoj društvenoj grupi, ili zbog političkog uvjerenja.Član 14. stav 2. De-klaracije određuje da pravo traženja azila ne mogu konzumirati a niti se nanjega pozivati osobe koje su progonjene iz razloga jer su počinile nepolitičkakrivična djela ili djela kao što su zločin protiv mira, ratni zločin i zločin pro-tiv čovječnosti, ili osobe koje su krive za postupke koji su u suprotnosti sciljevima i načelima UN-a. Dakle, stav 2. postavlja ograničenja u pogledu pozivanja na pravo azila za osobe koje su počinile zločine protiv čovječnostii međunarodnog prava.

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima(u daljem tekstu:Pakt)2 dokument je koji na širi i sveobuhvatan način razrađuje veliki broj pravakoja se nalaze u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka. Pakt ne predviđa pravona azil, ali u članu 12. stav 1. određuje da svaka osoba koje se zakonito nalazina teritoriji neke države ima pravo da se slobodno kreće po njoj te da može po svojoj volji izabrati mjesto stanovanja, prilikom čega ponovo naglašavai a rmira slobodu kretanja i izbora mjesta stanovanja iz člana 13. Opće de-klaracije o pravima čovjeka kao jedno od fundamentalnih prava čovjeka. Naprijed navedeno pravo ograničava se ako je takvo ograničenje predviđenou zakonu, ako se ograničava iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti, javnogreda, javnog zdravlja i morala ili prava i slobode drugih osoba, i ako je u sa-glasnosti sa ostalim pravima koja priznaje Pakt.

Pakt dalje u članu 13. razrađuje pitanje protjerivanja stranaca koji se za-konito nalaze na teritoriji neke države, saglasno kojem stranac može biti protjeran samo na osnovu zakonite odluke, a prilikom čega se nužni razlozinacionalne sigurnosti ne protive takvoj odluci. Dakle, član 13. Pakta samoodređuje postupak, ali ne i uvjete pod kojim će se protjerivanje izvršiti. Koddonošenja odluke o protjerivanju strancu treba biti osigurana mogućnost daistakne svoje razloge koji se protive protjerivanju, da se njegov slučaj razma-tra pred nadležnim vlastima i da mu se osigura zastupnik (član 13).

Pakt ne predviđa pravo stranaca da borave na teritoriji druge države članice jer države same o tome odlučuju, odnosno donose odluku, što je njihovo dis-kreciono pravo. Stranac će uživati zaštitu Pakta iz člana 12. samo ukoliko jenjegov boravak na teritoriji strane države zakonit, odnosno ukoliko je njegov

2

Međunarodni pravni dokumenti o pravima čovjeka, JRKK, 1/1989, 9.



98 PREGLED

boravak legalan ili zasnovan na nekoj pravnoj osnovi. Saglasno tome, osobekoje se nalaze ilegalno na teritoriji neke države ili su ostale mimo dozvoljenogroka ne uživaju zaštitu koja je predviđena u članu 13. Pakta. Država ne smije protjerati strance ukoliko bi oni bili izloženi nehumanom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju odnosno kažnjavanju.

Deklaracija o teritorijalnom azilu(i daljem tekstu: Deklaracija)3 predstavljazauzimanje stava o teritorijalnom azilu, saglasno kojem je dodjeljivanje azilanekoj osobi prije svega miroljubiv i human čin koji se kao takav ne možesmatrati neprijateljskim. Zemljama potpisnicama Deklaracije preporučuje dase prilikom uređenja pitanja koja se tiču azila, statusa izbjeglica i osoba bezdržavljanstva rukovode principima koji su navedeni u članu 1. Deklaracije:

„1. Azil koji dodjeljuje jedna država, primjenjujući svoj suverenitet, osobama koje se imaju pravo pozvati na član 14. Univerzalne deklaracije o ljud-skim pravima, uključujući i osobe koje se bore protiv kolonijalizma, bit će poštivan od svake druge države.

2. Nijedna se osoba ne može pozivati na pravo traženja i uživanja azilaako postoje ozbiljnirazlozi da se za nju smatra da je počinila zločin protiv mira,ratni zločin ili zločin protivčovječnosti, kao što je de nirano međunarodnimdokumentima koji su sačinjeni u smisluodredbi koje se odnose na ovu vrstuzločina.

3. Zemlja koja pruža azil je ta koja odlučuje o osnovama za pružanjeazila.“

Ujedinjeni narodi u članu 2. Deklaracije pozivaju države da u duhumeđunarodne solidarnosti podjednako snose teret kada se neka država suočavas problemima prilikom pružanja ili produžavanja azila. Ukoliko se nekoj osobisaglasno odredbi člana 1. Deklaracije pruži azil ili se osoba koja traži azil većnalazi na teritoriji države, država neće moći protjerati tu osobu ili je prisilnovratiti s granice jer se u članu 3. stav 1. potvrđuje principnon-refoulement .Odstupanje od principanon-refoulement dozvoljeno je državi samo ukoliko jeriječ o nacionalnoj sigurnosti i u slučaju velikog priliva osoba, što je predviđenou stavu 2. istog člana. Država koja u opravdanim slučajevima odluči da odstu- pi od principanon-refoulement dužna je da tim osobama omogući odlazak udrugu zemlju na način da im osigura privremeni azil ili neki drugi način, što3 Međunarodni dokumenti koji se odnose na izbjeglice i osobe bez državljanstva, Ured vi-

sokog komesara za izbjeglice Ujedinjenih naroda, Nezavisni biro za humanitarna pitanja,

Sarajevo, 1996, 67.



99PREGLED

proizlazi iz odredbe člana 3. stav 3. Države koje pruže azil osobama dužne susaglasno odredbi člana 4. Deklaracije da tim osobama ne dopuste da se baveaktivnostima koje bi bile u suprotnosti s ciljevima i principima Ujedinjenihnaroda.

Deklaracija u svojoj suštini nije donijela neke velike promjene u poređenjus Konvencijom o statusu izbjeglica i Protokolom o statusu izbjeglica, već samo potvrđuje ranije usvojena rješenja i naglašava njihov značaj formulirajući ihu načela koja se preporučuju državama. Naime, Deklaracija preporučuje kaonačelo državama kada se bave pitanjima azila, statusa izbjeglica i osoba bezdržavljanstva da osobama koje se bore protiv kolonijalizma omoguće azil, ašto je preuzeto iz Konvencije Organizacije afričkog jedinstva kojom se uređujuspeci čni aspekti izbjegličkih problema u Africi. Deklaracija i dalje stoji nastanovištu da države neće dodijeliti azil osobi za koju se može ozbiljno sma-trati da je počinilo zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti,kao što je to utvrđeno u članu 1. F. Konvencije o statusu izbjeglica.4

Deklaracija ističe princip ravnomjerne raspodjele tereta, gdje su državedužne da saglasno načelu međunarodne solidarnosti podjednako snose teretkada se neka država suočava s dolaskom velikog broja osoba prilikom pružanjaili produženja azila. Ona ponovo naglašava fundamentalni značaj načelanon-refoulement , od kojeg se dozvoljava odstupanje samo u slučaju nacionalnesigurnosti i velikog priliva osoba, a što je diskreciono pravo svake države kadaodlučuje u takvim situacijama. Tom prilikom država je u obavezi da toj osobi pruži bar privremeni azil ili neku drugu mogućnost kako bi otišao u drugudržavu.

Azil u pravu Evropske unijePravo azila u Evropskoj uniji je regulirano Evropskom konvencijom o zaštitiljudskih prava i osnovnih sloboda, Dablinskom konvencijom, koja je na os-

novu člana 24. zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. febru-ara 2003. godine, kojom se uspostavljaju kriteriji i mehanizmi za određivanjedržave članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je državljaninneke treće zemlje podnio u jednoj od država članica, unutrašnjim pravomdržava članica, Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protoko-lom o statusu izbjeglica iz 1967. godine, međunarodnim dokumentima čije

4 Međunarodni dokumenti koji se odnose na izbjeglice i osobe bez državljanstva, Ured vi-sokog komesara za izbjeglice Ujedinjenih naroda, Nezavisni biro za humanitarna pitanja,

Sarajevo, 1996, 31.



100 PREGLED

su potpisnice, kao i nizom drugih dokumenata odnosno uredbi i direktiva do-nesenih pod okriljem Evropske unije. Propisi Evropske unije kada se gledajuna duže vrijeme trebaju da uspostave zajednički postupak azila, kao i jedinst-veni položaj u cijeloj Zajednici svima onima kojima je azil odobren.

Ukoliko EU želi da odgovori pozitivnim socijalnim, ekonomskim i kul-turnim obavezama, onda u centar ljudskih prava mora neizostavno uključiti jednakost kao njihov fundament na osnovu kojeg će svi aplikanti za azil iizbjeglice imati ista ljudska prava. Ako bi se stavio prigovor ili kontratezada je u korpus ljudskih prava, odnosno njen centar EU, stipulirao jednakost,onda treba reći da je sudska i upravna praksa EU-a sasvim drugačija jer njenečlanice selektivno i neprincipijelno primjenjuju EUacquis čiji je rezultat progon kako pojedinaca tako i masovnog protjerivanja stranaca, što je notornačinjenica koju ne treba posebno dokazivati.

Migracijsku politiku odnosno izbjegličku problematiku neki teoretičari (F.Fukuyama) smatraju jednim od triju glavnih problema na globalnom planu, pored iscrpljivanja zaliha nafte i terorizma. Migracije su prvorazredni politički problem koje pored unutrašnje sigurnosti i vanjske politike zauzimaju izuzetnoznačajno mjesto u životu svake države ili zajednice kao što je u ovom slučajuEvropska unija.

Zašto se države tako ponašaju, odnosno zašto normativna rješenja

(unutrašnje pravo i međunarodni dokumenti) ne mogu da odgovore zahtjevimaaplikanata za azil i izbjeglica? Odgovor treba tražiti u previsoko postavljenimciljevima koje države same sebi postavljaju u unutrašnjem zakonodavstvuodnosno regionalna ili međunarodna zajednica na regionalnom nivou (EU),ili na nivou Ujedinjenih naroda. Takva normativna rješenja prelaze stvarnodruštveno stanje jer ih države ne primjenjuju ili ih partikularno primjenjuju,te na takav način politika azila odnosno izbjeglička regulativa postaje utopijaili mrtvo slovo na papiru, na što upućuje stara ali i danas aktuelna Remarkovamisao: Prazne zastave čovjekovih prava.

Ljudska prava imaju mnogo širi značaj i domet od pukog skupa pravnih pravila kojima su regulirana. Ona zahtijevaju jedinstvenu a ne selektivnu primjenu, kao što to čine neke evropske zemlje. Naprimjer, Francuska je ne-davno protjerala Rome porijeklom iz Rumunije i Bugarske, a visoka pred-stavnica Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton jenedavno (1. decembra 2011.) zatražila od ministara vanjskih poslova da po-nude azil nekim od 3.400 iranskih disidenata koji se nalaze u kampu Ašraf uIraku koji treba da se zatvori.



101PREGLED

Kada je u pitanju realizacija ljudskih prava, u ovom razmatranju realizacije prava na azil treba naglasiti potrebu da ta prava moraju biti praćena materijal-nim mogućnostima, odnosno nansijskom podrškom sredine u kojoj se ostvar -uju jer bez tog bitnog elementa nema njihovog ostvarenja u punom kapacitetu.Svaka druga teza ili ugao promatranja vodili bi u utopiju, odnosno takva nor-mativna rješenja bi ostala samo prazna priča koja nema valjano obrazloženje.Pored nansijske odnosno materijalne podrške, prilikom realizacije politikeazila ne manje bitan razlog za njeno uspješno provođenje je svakako političkavolja, odnosno konsenzus država članica Evropske unije. Danas se može slobodno istaknuti da politička volja nije uvijek jedinstvena i da politički interesikao i obično nisu koherentni, odnosno oni su partikularni.

Ovakvu tezu naprimjer potvrđuje postupanje Danske, koja ne učestvujeu primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. godine,kojom se uspostavljaju kriteriji i mehanizmi za određivanje države članiceodgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je državljanin neke treće zem-lje podnio u jednoj od država članica.

Evropska unija ne smije dozvoliti da se univerzalnost koja je imanentna kara-kteristika ljudskih prava nagriza principom teritorijalne supremacije iz kojegće se kad-tad pojaviti svi mogući pogubni efekti koji slijede iz pojedinačnogili „elitno zatvorenog društva privilegija“, a zanemarujući opće i zajedničko.Zbog značaja politike azila i izbjegličke problematike, cijeneći da su problemcijele međunarodne zajednice, treba im omogućiti interdisciplinaran pristupi izučavati ih s više aspekata, i to ne samo s međunarodnopravnog nego i sekonomskog, socijalnog, sociološkog, demografskog i drugih aspekata.

Evropski sistem azila kao dio zajedničke politike Evropske unije još uvijek se razvija, s tendencijom da se u potpunosti harmonizira. Velika mu se pažnja poklanja iz razloga njegove važnosti za Evropsku uniju koja proistječeiz sigurnosnih a zatim i ekonomskih odnosno socijalnih razloga. Da li će se ikada će se uspostaviti željeni balans (u procedurama i kriterijima koje trebada sadrže propisi koji normiraju politiku azila) između potreba tražitelja azila,s jedne, političkih ili ekonomskih interesa države koja odlučuje o aplikacijiazila, s druge, i Evropske unije kao zajednice, s treće strane, teško je datiodgovor, ali se sada može potvrditi teza supremacije pojedinačnih nad tolikoželjenim zajedničkim interesima.



102 PREGLED

Azil u pravu Bosne i HercegovinePravo na azil kao ljudsko pravo nije navedeno u Ustavu Bosne i Hercegovine(u daljem tekstu: Ustav)5 u članu II 3.a/ do m), ali je stavljeno u isključivu

nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, što proizlazi iz odredbe članaIII 1.f). Ustava, a ne u nadležnost entiteta. U nadležnosti institucija Bosnei Hercegovine su politika i reguliranje pitanja imigracija, izbjeglica i azila,što je jedna od deset funkcija (član III 1.a) do j) koje su od vitalnog značajaza funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao moderne države. Bosna i Herce-govina i njeni entiteti dužni su da na osnovu člana II Ustava osiguraju najvišinivo međunarodno priznatih ljudskih prava, kao i prava i sloboda određenihu Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda s njenim protokolima i koji će imati prioritet nad svakim drugim zakonima.

Pored ove obaveze, Bosna i Hercegovina je dužna da primjenjuje imeđunarodne konvencije i ugovore koji su navedeni u Aneksu I – Dodatnisporazum o ljudskim pravima, koji će biti primjenjivani u Bosni i Hercegovi-ni.6 Ovakvim ustavnim okvirom organi nadležni za provođenje i odlučivanjeo pravu na azil u Bosni i Hercegovini dužni su da pored Evropske konvencijeo osnovnim pravima i slobodama primjenjuju najviše standarde i instrumentekao što su Konvencija o statusu izbjeglica, Protokol o statusu izbjeglica i dru-ge međunarodne odnosno regionalne konvencije i ugovore.

Postojeća ustavna rješenja daju mogućnost Bosni i Hercegovini i njenimorganima da na jedinstven način reguliraju politiku azila, a ne da na partiku-laran način ta pitanja uređuju entiteti ukoliko bi se reguliranje politike azilastavilo u njihovu nadležnost.

Osim navedenim međunarodnim dokumentima, pravo na azil u Bosni iHercegovini je regulirano zakonima i drugim podzakonskim aktima.

Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu (u daljem tekstu: Zakon)7 uređuju se uvjeti i procedure za ulazak i boravak stranaca u Bosni i Herce-

govini, vizni i bezvizni režim, prihvat i udaljenje stranaca iz zemlje, putneisprave za strance i stavljanje stranaca pod nadzor, međunarodna zaštita, kaoi privremena zaštita stranaca u slučaju masovnog priliva stranaca, nadležnostorgana prilikom primjene zakona i druga pitanja. Kao i svaki drugi zakon, iovaj zakon propisuje kaznene odredbe u slučaju njegovog nepoštivanja. Aktu-elni zakon je na sveobuhvatan, kompleksan i pravno sistematski način uredio5 Dejtonski mirovni sporazum, JP NIO Službeni list BiH, Sarajevo, 1996, 53.6 Dejtonski mirovni sporazum, JP NIO Službeni list BiH, Sarajevo, 1996, 65-66.7

Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Službeni glasnik BiH, br. 36/08.



103PREGLED

oblasti kojima se bavi, za razliku od ranijih zakona. Zakonska rješenja su re-zultat značaja politike azila i imigracija, kao i jačanja institucija države Bosnei Hercegovine.

Za razliku od prijašnjih zakona, naprimjer, Zakon o kretanju i boravkustranaca i azilu iz 2003. godine imao je 105 članova, dok važeći zakon ima163 člana, što samo po sebi ukazuje na činjenicu da je cjelokupan. U pogleduorgana koji su nadležni za provođenje Zakona treba reći da su to Vijeće mini-stara BiH, Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH,Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Služba za poslove sa stran-cima, Granična policija BiH, ostali policijski organi u Bosni i Hercegovini idrugi nadležni organi.

Kad se govori o ostvarivanju prava na međunarodnu i privremenu zaštitu(azil) u Bosni i Hercegovini, treba reći da je važeći zakon sveobuhvatan imoderan jer se temelji na evropskim i drugim pravnim rješenjima (Konvencijao statusu izbjeglica iz 1951., Protokol o statusu izbjeglica iz 1967. godine, Ev-ropska konvencija o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda i dr.), prilikomčega se oslanja na općeusvojene principe iz međunarodnih dokumenata (prin-cip zabrane vraćanja – non-refoulement i dr.), a što je uočljivo iz usvojenihzakonskih formulacija.

Sadašnji zakon u svojim odredbama (članovi 5. i 105.) ne daje de niciju

osoba koje traže azil kao što su to činili raniji zakoni8 ili kao što je to učinilaUredba Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. godine, kojom se uspostavljaju kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne zarazmatranje zahtjeva za azil koji je državljanin neke treće zemlje podnio u jednoj od država članica9, ili kao što to čini Republika Hrvatska u Zakonu oazilu10 koji je više puta mijenjan11 i sadrži 108 članova jer ne sadrži odredbe

8 Naprimjer, Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu (Službeni glasnik BiH, br. 29/03)određuje de niciju podnosioca zahtjeva za azil u članu 4. (De nicije) pod „e) podnosi-ocem zahtjeva za azil smatra se svaki stranac koji traži azil, bez obzira da li je stranaczatražio azil na graničnom prelazu ili po ulasku na teritoriju BiH“.

9 Uredba Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. kojom se uspostavljaju kriteriji imehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je državljanin neke treće zemlje podnio u jednoj od država članica. Poglavlje I član 2.d)„podnositelj zahtjeva“ ili „tražitelj azila“ označava državljanina treće zemlje koji je pod-nio zahtjev za azil o kojem još nije donesena konačna odluka; „Priručnik o azilu u Bosni iHercegovini“, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, UNHCR, Ministarstvo sigurno-sti, Sarajevo, 2007, 277.

10 Zakon o azilu, Narodne novine, br. 79/07, 88/10.11

Zakon o azilu, Narodne novine, br. 103/03.



104 PREGLED

o strancima koje su unesene u poseban Zakon o strancima12, ili kao što to činiRepublika Srbija u Zakonu o azilu u članu 2.13

Osim Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu, pravo na azil u Bosni

i Hercegovini jeregulirano i Zakonom o službi za poslove sa strancima (u daljem tekstu:

Zakon).14 Zakonom je ustanovljena Služba za poslove sa strancima (u daljemtekstu: Služba) koja je upravna organizacija u sastavu Ministarstva sigurnostiBosne i Hercegovine i nadležna je za upravne poslove u prvom stepenu kojisu u vezi sa Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu, između ostalog iza podnošenje zahtjeva za azil u Bosni i Hercegovini.

Protiv odluka koje donosi Služba u upravnim stvarima po zahtjevima iz

svoje nadležnosti odlučuje Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine kaodrugostepeno tijelo u žalbenom postupku, čije su odluke konačne, ali se može pokrenuti upravni spor.

Ako je neka osoba u postupku traženja azila u Bosni i Hercegovini ili u njojveć uživa pravo azila, a u toku je postupak za njegovu ekstradiciju u neku dru-gu državu saglasno odredbi tačke b) stav 1. člana 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, takva činjenica predstavlja smetnju zaizručenje te osobe.15

Zaključak Prilikom donošenja zaključka u pogledu zakonodavnog okvira odnosno nor -mativnih rješenja u pogledu prava na azil u Bosni i Hercegovini potrebno je postaviti osnovno pitanje:

Da li su zakonska rješenja kako s materijalnog tako i s procesnog aspektau pogledu azila jasna, dovoljna i kompatibilna s pravnom stečevinom EU-a(acquis communautaire), pravom susjednih država, kao i s međunarodnim pravom, prije svega s Konvencijom o statusu izbjeglica i njenim Protokolomo statusu izbjeglica, odnosno kako se pravo azila realizira u sudskoj i upravnoj praksi Bosne i Hercegovine?12 Zakon o strancima, Narodne novine, br. 89/07.13 Zakon o azilu, Službeni glasnik RS, br. 109/07.14 Zakon o službi za poslove sa strancima objavljen je u Službenom glasniku BiH, br. 54/05,

9. augusta 2005.15 Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, Službeni glasnik BiH, br.

53/09.



105PREGLED

Kada je u pitanju normativni okvir, to jest važeća zakonska rješenja (delege lata) koja se odnose na azil, treba reći da je Bosna i Hercegovina prihva-tila relevantne međunarodne standarde i principe koji su sastavni dio njenog pravnog poretka.

Da je Bosna i Hercegovina prihvatila relevantne međunarodne standarde i principe, na to ukazuju odredbe člana 7. Zakona o kretanju i boravku stranacai azilu16 (u daljem tekstu: Zakon), kojim je strancima zagarantirana slobodakretanja, člana 12. kojim je strancima omogućeno da budu obaviješteni u toku postupka po njihovom zahtjevu za azil o pravima i obavezama na jeziku kojirazumiju, člana 91. kojim je potvrđen princip zabrane vraćanja ilinon-refoule-ment i drugi standardi koji su stipulirani u Zakonu.

Također treba odgovoriti na pitanje na osnovu kojih parametara ili mjerilaObavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine utvrđuje kada nekaosoba predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, javnom poretku, javnom redu imiru, javnom zdravlju u BiH ili međunarodnim odnosima BiH?

Tim više jer je izvještaj koji je podnijela Obavještajno-sigurnosna agencijaBiH Sudu BiH snabdjevena oznakom određenog stepena tajnosti koji moževidjeti samo sudeći sudija, ali ga ne može provjeriti jer nema instrumentarijza takve radnje, već ga je dužan prihvatiti i na osnovu njega odlučiti da li jeneki pojedinac opasan ili nije, a što je sa aspekta suda kao tradicionalnog

čuvara ljudskih prava u ovoj pravnoj situaciji neprihvatljivo. Na prvi pogledovakvim zakonskim rješenjem sudska vlast je servis i poslušnik izvršne vlas-ti, što je nedopustivo sa aspekta podjele vlasti, a neodrživo je i sa aspektazaštite osnovnih prava i sloboda pojedinca. Procjenu ili izvještaj koji sačiniObavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine zbog stepena tajnostikojim je taj izvještaj snabdjeven ne može vidjeti ni branilac odnosno pravnizastupnik azilanta. Ovim zakonskim rješenjem pravo na odbranu ili zastupanjetakvih osoba u postupku azila je ograničeno i svodi se na formalno zastupanjeili odbranu koje ne doprinosi nikome, a najmanje pojedincu koji zahtijeva dau postupku traženja azila iznese svoje razloge i argumente. Ovakvo zakonskorješenje samo po sebi treba izmijeniti i dopuniti u smislu da se izgradi instru-mentarij kako bi sud a tako i branilac/pravni zastupnik mogao provjeriti naadekvatan način navode iz takvog izvještaja, U suprotnom će Sud BiH biti puki izvršilac takvih odluka izvršne vlasti, a pojedinac umjesto da bude subjekt postupka na ovakav način se pretvorio u objekt postupka.

16

Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Službeni glasnik BiH, br. 36/08.



106 PREGLED

Pored ovih nedosljednosti, a u smislu bolje jasnoće odnosno konzistentnos-ti i preglednostide lege lata, trebalo bi predložiti u daljnjoj evaluacijide lege ferenda da osnovna načela u postupku azila budu koncentrirana na jednommjestu u Zakonu, kao što je to učinila Republika Srbija u posebnom poglavlju„Osnovna načela“ u članovima od 6. do 19. Zakona o azilu.17

Treba napomenuti da postupak povodom zahtjeva za azil koji se vodi uBosni i Hercegovini traje duže od drugih postupaka prije svega zbog njegovespeci čnosti, a sve zbog potrebe provjere podataka iz različitih zemalja, takoda je dužina trajanja postupka kao i rokova u predmetima azila relativna kat-egorija, osim onih koji su ekstremno kratki.

Sektor za azil UNHCR-a je omogućavao uspostavljanje komunikacijesa tražiocima azila odnosno međunarodne zaštite, vršio je uvid u predmete, prisustvovao intervjuima, kao što je i iznosio primjedbe u nekim od faza postupka, što potvrđuju izvršena istraživanja. Saradnja UNHCR-a s Ministar -stvom sigurnosti – Sektorom za azil, dosta je važna i bila je na potrebnomnivou, ali nije bila zadovoljavajuća sa Sudom BiH jer je izostala. Tu bi komu-nikaciju u daljnjoj saradnji trebalo poboljšati.

17

Zakon o azilu, Službeni glasnik RS, br. 109/2007.



107PREGLED

Literatura1. Ljudska prava, Odabrani međunarodni dokumenti i Ministarstvo inostranih poslova

BiH, Sarajevo, 1996.

2. Međunarodni pravni dokumenti o pravima čovjeka, JRKK, 1/1989.3. Međunarodni dokumenti koji se odnose na izbjeglice i osobe bez državljanstva, Ured

visokog komesara za izbjeglice Ujedinjenih naroda, Nezavisni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo, 1996.

4. Dejtonski mirovni sporazum, JP NIO Službeni list BiH, Sarajevo, 1996.

5. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu, Službeni glasnik BiH, br. 36/08.


7. Uredba Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. februara 2003. „Priručnik o azilu u Bosni i

Hercegovini, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, UNHCR, Ministarstvo sigurn-osti, Sarajevo, 2007.

8. Zakon o azilu, Narodne novine, br. 79/07, 88/10.

9. Zakon o azilu, Narodne novine, br. 103/03.

10. Zakon o strancima, Narodne novine, br. 89/07.

11. Zakon o azilu, Službeni glasnik RS’’, br. 109/2007.

12. Zakon o službi za poslove sa strancima, Službeni glasnik BiH, br. 54/05.

13. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, Službeni glasnik BiH, br. 53/09.


15. Zakon o azilu, Službeni glasnik RS, br. 109/2007.



Pogledi i mišljenja / Views and Opinions



111PREGLED

Mirza Čerkez

UDK 82.09

ŠPANSKA TRAGEDIJAKAO ARHETIPSKI PREDSTAVNIK ŽANRA TRAGEDIJE OSVETE

THE SPANISH TRAGEDY AS THE ARCHETYPAL REVENGEPLAY

Sažetak

Autor će u ovom radu prikazati okolnosti i razvoj žanra tragedije osvete uengleskoj renesansnoj književnosti te ponuditi prikaz karakterističnih odlika žanra na primjeru „Španske tragedije“ Thomasa Kyda kao arhetipskog pred - stavnika.

Ključne riječi : Španska tragedija, Seneka, ludilo, Thomas Kyd, tragedijaosvete

Summary In this paper, the author will examine circumstances and the development of revenge play genre in the English Renaissance literature. He will present aswell the overview of the genre’s peculiarities on the example of “The SpanishTragedy” by Thomas Kyd as the archetypal revenge play.

Key Words: Spanish Tragedy, Seneca, madness, Thomas Kyd, revenge play



112 PREGLED

UvodEngleska tragedija osvete duguje svoj razvitak Seneki u istoj mjeri koliko jenezavisna od njega. T. S. Eliot s pravom tvrdi da nije postojao veći utjecaj na

elizabetinski um i dramu od Senekinog.U poređenju s Italijom, engleska renesansa se javlja kasno i ne proizlazi

direktno iz humanizma. Razvoj engleskog humanizma prekida reformacija, pase zrela renesansna direktno nastavlja na prekinutu nit humanizma. Srednjo-vjekovni dramski ciklusi i moraliteti, autohtona dramska forma, održavaju sesve do 1542. godine i predstavljaju vodeći dramski oblik. Humanisti sa sobomdonose „latinizirajuću” ili „učenu” dramu i trude se nametnuti je kao jedinudozvoljenu. Novi dramski val nije bio dovoljno snažan da zatre tradiciju tijelovskih drama1 i moraliteta, već u postojeću dramsku tradiciju uvodi ko-herentnu radnju, podjelu na činove i versi kaciju dramskog teksta. Elementiautohtone drame ostaju netaknuti, poput formiranja antagonističkih likova naosnovu Poroka iz moraliteta.

Nakon ukidanja tijelovskih drama nastaje stvaralački vakuum u kojem cv- jetaju politički moraliteti u službi vjerske polemike. Iz učenih centara dopire„pravilna” komedija i tragedija, pravilna u smislu poštivanja pseudoaristoteli- janskih pravila o jedinstvima.

„Pravilna” tragedija se pojavljuje ubrzo poslije komedije. Prvi autori setrude ispoštovati humanističko nametanje jedinstva mjesta, radnje i prostorate, kao njihovi slavniji nasljednici, smatraju Seneku neospornim autorite-tom antičke tragedije. Elizabetinci nisu poznavali ni dramu ni lozo ju niknjiževnost stare Grčke zbog nepostojanja prijevoda. Kad Polonije u Hamletu kaže za trupu putujućih glumaca da „za njih Plaut nije odveć veseo, niti Sene-ka ozbiljan”2 on navodi autore koje su elizabetinci držali za neprikosnoveneautoritete dramskog stvaralaštva vrijedne imitiranja po svaku cijenu.

Gorbodak je do osamdesetih godina XVI stoljeća bio najbolja pravilna tra-

gedija. Taj komad je 1561. godine prikazan pred kraljicom Elizabetom I. Sižedrame je uzet iz staroengleske historije, dok su se autori poslužiliHolinshedo-vomhronikom kao izvorom podataka. Dugi deklamatorski pasaži (iz želje dase uspješno „imitira“ Seneka) oduzimaju ovoj drami i posljednji atom scenskeživosti. Sam komad je u suštini politički obojen moralitet koji „kraljici djevi-ci” treba ukazati kakva sudbina čeka zemlju ukoliko se ona ne uda i ne ostavi

1 Ciklus drama s biblijskom tematikom izvođen na pokretnim pozornicama na praznik Tijelova (Corpus Christi). Op. aut.

2

The Complete Works of William Shakespeare, Wordsworth Editions Ltd., 1996, 685.



113PREGLED

nasljednika.Gorbodakova je vrijednost, ako je uopće i ima, u postavljanjustandarda autorima koji dolaze: uzimanje sižea iz staroengleske historije, up-otrebaHolinshedovehronike kao izvora podataka i korištenje blank versakao poetskog metra drame.

Procvat drame se veže za djelovanje univerzitetskih umova3, od kojihsu za daljnji tok najvažniji Christopher Marlowe i Thomas Kyd. Marloweu svojim dramama pokazujesvoj pjesnički talent i umijeće i otkriva velikemogućnosti blank versa. Kyd prilagođavanjem Senekinih drama domaćojsceni stvara novi dramski obrazac čiji se utjecaj osjeća sve do puritanskog za-tvaranja pozorišta 1642. godine. Univerzitetski umovi su pripadali građanskojinteligenciji, koja u isto vrijeme prati savremene trendove i pazi na ukus pub-like, stvarajući prilično demokratska djela. Pozorišna publika je potjecala izrazličitih društvenih slojeva, pa se u dramama moglo naći elemenata za svačijiukus. Niži, neobrazovani slojevi ( groundlings4), uživali su u ludilu, nasilju ilakrdijanju. Za publiku iz viših slojeva su bile ostavljene dileme protagonisteu kojima se očitavaju granice tadašnjih društveno-moralnih normi, hipotetičkistavljenih na praktičnu kušnju.

Utjecaji i značajke tragedije osvete(1)Thomas Kyd nije napisao mnogo za života, ali je njegov rad izveo revolucijuu dramskom stvaralaštvu. Izuzetno razvijen dramski instinkt i čulo za potrebe publike naveli su ga na zaključak da publiku Senekinim tragedijama privlačiobilje grozomornih detalja.

Španska tragedijanema pretka po sličnosti radnje i tematici u engleskojknjiževnosti, no bez sumnje njen krajnji uzor je Seneka – preciznije dramaTijest.Kyd od Seneke preuzima mnogo elemenata koji se ustaljuju u konven-ciju žanra.

3 Grupa renesansnih engleskih autora kojima je kritika dala ovo ime jer su bili univerzitet-ski diplomci, a nisu se bavili pravom ili teologijom za što su školovani, već književnim ilidramskim radom.Obično se Christopher Marlowe, Robert Greene, Thomas Nash, Tho-mas Lodge, George Phill, John Lilly i Thomas Kyd navode kao glavni predstavnici. Op.aut.

4 Termin groundling (prizemljaš) upotrebljavao se za posjetioce pozorišta iz niže, neobra-zovane društvene klase. Plaćajući jedan peni za ulaz, oni nisu sebi mogli priuštiti sjedište,te su bili smještani između bine i prvog reda sjedišta. Poznati po lošem ponašanju, često

su znali bacati orahe i trulo voće na dramske likove koji im se nisu dopadali. Op. aut.



114 PREGLED

Senekin dramski opus možda i nije bio namijenjen scenskom izvođenju.Zbog nepostojanja podataka o njihovom postavljanju na scenu u Senekinovrijeme i poslije njega neki kritičari su uvjereni da ih je Seneka napisaokao drame za čitanje5 ili kao naputak ostalim autorima kako da pišu dobredrame. Međutim, postoje sigurni podaci o njihovom postavljanju na scenuelizabetinskog i jakobinskog Londona. Paralelno sa Senekinim, u sižeima jačaitalijanski utjecaj.

Sama priroda Senekinih drama je osigurala njihovu popularnost među eliz-abetinskom publikom, privlačeći je kao magnet željezne opiljke. Sižei njegov-ih drama su zasnovani na herojskom ciklusu starogrčke mitologije, prepunistrahota, krvoprolića i teških zločina u svijetu izokrenutog morala kojim sekao lajtmotiv provlači osveta.

Kydov rad iskazuje karakteristiku svih autora renesansne Engleske: jednuvrstuumjetničke svojeglavosti. Ona se može de nirati kao prihvaćanje nekogžanra sa svim njegovim pravilima i konvencijama, ali bez slijepog slijeđenjatih konvencija. Naprimjer,Thomas Wayatt prvi donosi sonet u Englesku, prvi je prepjevaoPetrarkinsonetni vijenac, ali je u vlastitim sonetima izbacio poz-ersku petrarkističku konvenciju ljubavnika ucviljenog svirepošću svoje dra-gane. Thomas Kyd koristi istimodus operandikad pristupa Senekinom dram-skom naslijeđu.

Senekin obrazac se sastoji od šest smjernica po kojima se ravna dramskitok:Tajno ubistvo, najčešće dobrog vladara ubija zla osoba;1.Duh ubijenog pohodi mlađeg srodnika, sina najčešće;2.Period prikrivanja, intrige ili zavjere unutar kojeg ubica i osvetnik splet-3.kare jedan protiv drugog dok broj leševa lagano raste;Stvarno ili odglumljeno ludilo osvetnika ili nekog njegovog epigona;4.

Izbijanje općeg nasilja na kraju komada, koje se u renesansi postiže5. pomoću namještene maske6 ili slavlja;Katastrofa koja pokosi sve dramske likove, uključujući i osvetnika.6.

5 Closet play– drama za čitanje. Op. aut.6 „Maska – Amaterska dramska predstava alegorijskog karaktera, vrlo popularna u En-

gleskoj u XVI i XVII stoljeću. Izvodili su je članovi dvora ili visokog plemstva, uz maloili gotovo nikakvo učešće glumaca.” Rečnik književnih termina, Nolit, Beograd, 1986,

412.



115PREGLED

Senekina politička karijera i stoička lozo ja odražavaju se na tragedijuosvete. Osvetnik se trudi biti stoikom ili stoički trpi sve nedaće na svom putu(mada ta osobina nije izričito naglašena).

Nameće se zaključak da je Seneka najradije obrađivao temu sukobljavanja pojedinca u kojem je čvrsto izgrađen etički sistem s nakaradnim svijetom ukojem živi. Jakobinska tragedija nastavlja ovim pravcem i pojačava ga dokrajnjih granica morbidnog.

Također bi se moglo zaključiti da italijanski utjecaj predstavlja omaž Sene-ki, ali taj zaključak vodi u krivo. Pošto MachiavellijevVladalacdugo vremenanije bio preveden, publika nije bila upoznata s njegovom pravom prirodom,niti s idejama koje Machiavelli zagovara. Smatran oličenjem đavolske preve- janosti i bezobzirnosti u postizanju ciljeva, Machiavelli lično iznosi prolog Jevrejina s Malte.

(2)Kyd majstorski upravlja pogonskim gorivom drame – osjećajima što likovesile na interakciju. Svaki lik predstavlja jedan (ili više) osjećaj(a) koji u njemu prevladava(ju) i nagoni(e)ga na akciju. Ljubav i dužnost su isprepleteni u Hije-ronimu i Bel-Imperiji, španskog kralja dužnost odvraća od državničkih poslova,

ljubav vodi Horacija u smrt, posebno zlehudog Baltazara, a Lorencova patološka praktičnost se pretvara u medij izvršenja donAndrejineosvete.Značenje i simbolika ljubavi uŠpanskoj tragedijisu preokrenuti, najsličniji

hemingvejskoj kiši. Ljubav je u ovoj drami poguban osjećaj po svaki lik u kojem postoji ili se javlja. Romantična ljubav je izazvala smrt Horacija, Bel-Imperijei Baltazara, roditeljska Hijeronima i Izabele, a don Bazulta osudila na uzaludnotraženje pravde za svog ubijenog sina. Nisam siguran koliko ovo predstavljaKydovlični stav, a koliko podilaženje Seneki. Varijanta tragičke ironije je također još jedan Senekin element koji je našao mjesta u tragediji osvete. Senekini zlik-ovci stradaju kada to najmanje očekuju, uvjereni u savršenost svog zločinačkoguma. Lorenco se rado laća uloge uSolimanu i Perzedi7 , krajnje uvjeren da je počinio savršen zločin i prošao nekažnjeno. Pretjerana samouvjerenost i taštinaga sprečavaju da uvidi kako je dobio ulogu ubijenog na pravdi Boga (Horaci- ja), a da Hijeronimo preuzima njegovu ulogu „ubice“ – mala Hijeronimova premetačina. Prividno pomirenje Hijeronima i Lorenca, dio osvetničkog plana, pojačava Lorencovu samouvjerenost i vara radar.7 Drama unutar Španske tragedijekoju protagonisti igraju pred španskim kraljem i portu-

galskim vicekraljem. Op. aut.



116 PREGLED

Motiv pravde, prirode i osvete u „Španskoj tragediji“(1)Drugi bitan motiv preuzet od Seneke je osveta. Dramu otvara prolog donAndreje, koji iznosi prethodni slijed događaja i njegovu situaciju. Nastradaou sukobu s Portugalom (u borbi s Baltazarom), on traži pravdu za svojunezasluženu smrt – mada je borba bila ravnopravna, njegov nedostatak iskust-va koristi Baltazar, te Andreja gine. Sudije podzemnog svijeta se nisu moglisložiti oko Andrejinog statusa: kao ratnika poginulog u borbi ili ljubavnika jer umire zaljubljen. Prozerpina na kraju presuđuje u Andrejinu korist i nalažeda se pravda ispuni. Praćen personi ciranom Osvetom kao jamcem izvršenjaProzerpinine presude, Andreja je prisutan na sceni, međutim bez utjecaja nalikove ili tok radnje. On i Osveta ne vrše interakciju s likovima (jer ih oni nevide), niti imaju osobinu sveznajućeg naratora. Naprotiv, njima je dodijeljenaizmijenjena funkcija Senekinog hora: obavještavanje publike i podsjećanje nakrajnji ishod. Andrejina uskraćena želja za životom i nesposobnost da prihvatisvoj kraj nose dramsku dinamiku i izazivaju krvoproliće koje slijedi.

(2)Savremeni čovjek i elizabetinci ne poimaju na isti način prirodu i svemir.

Širinu vidika savremenog čovjeka ograničava racionalizam i ne dopušta musagledavanje renesansnih djela i shvaćanje njihovih poruka – Isabel Rivers: „Iako renesansni autor koristi isti vokabular kao i savremeni čovjek, potonjimu ne dodjeljuje isto značenje.”8

Elizabetinci u suštini preuzimaju srednjovjekovnu hijerarhiju i poredak svemira. U tom svijetu Bog je stvorio nebesa i zemlju, uspostavio „prirodnezakone” po kojima sve na zemlji teži savršenstvu. Posmatrajući prirodni svijet, čovjek bi bio u stanju uvidjeti prirodne zakone, te ravnajući se po njimaživjeti u skladu s prirodom. Blizina prirode i udaljenost od grada daje čovjekuviše šanse da spozna uređenje božanskog stvaranja i stvorenog.

Prirodi je suprotna vještina. Ako je priroda rezultat božanskog stvaranja,vještina/umješnost je ono što čovjek čini s prirodom. U idealnom poretku st-vari, priroda i umješnost idu naporedo, dok čovjek poboljšava i regulira sebe po prirodnim zakonima kroz vještinu. Elizabetinskom čovjeku dvor pred-stavlja vrhovni simbol umješnosti: vladar treba poštovati i paziti na prirodne

8 Isabel Rivers, Classical and Christian Ideas in English Renaissance Poetry, London: Ge-

orge Allen & Unwin, 1979, 1.



117PREGLED

zakone, ali je upravljanje kraljevstvom odlika vještine. Kraljeva dužnost jekultivirati dvor, njegovati vještinu i plemenitost. Poštivanjem božanskih za-kona i poboljšavanjem prirodnog svijeta, vladar svom kraljevstvu osiguravamir i uspješnost. Ukoliko kralj zanemari svoje dužnosti, poput španskog, ondanjegov dvor postaje mjesto nepravde i korupcije. Iako u duši dobar čovjek,španski kralj je prezauzet sklapanjem mira s Portugalom. Zaboravivši svojeunutrašnje poslove, kralj daje odriješene ruke Lorencu i Baltazaru – „korovu”španskog dvora, i otvara put njihovim mahinacijama.

(3)Vrt ima višestruku simboliku i ulogu uŠpanskoj tragediji. Elizabetinskom

čovjeku vrt predstavlja idealan spoj prirode i vještine, jer nema često priliku boraviti u prirodi i uživati u njenim iscjeliteljskim svojstvima. Hijeronimovaslabost prema vrtu proistječe iz njegovog obrazovanja, sudačkog namještenjai prisustva na dvoru tvoreći idealan odnos prirode i vještine.

Vrt je također sklonište od pokvarenog svijeta – u klasičnoj tradiciji povlačenje u vrt je i povratak u Zlatno doba, kad ljudi nisu poznavali strah odnepravde. Elizabetinski čovjek je vjerovao u dobrotu prirode, uvjeren da zlona ovom svijetu izaziva ljudski osjećaj uskraćenosti. Hijeronima zbunjuje nje-govo poštivanje prirode i prirodnih zakona: iako vjeruje u dobrohotnu stranu prirode i njene zakone, on spoznaje s gorčinom da su moćne i nemilosrdneosobe brojnije na ovom svijetu: Lorenco izvrće prirodne zakone u manirumakijaveliste zarad svojih kriminalnih ciljeva. Shvativši da zlikovci skrnave prirodu i da se mogu provući nekažnjeno, u Hijeronimu se budi sumnja najprijeu ispravnost prirodnih zakona, pa zatim i u njih same. U suštini, Hijeronimo-vo razočarenje u nemogućnost sistema da kazni krivce, ili u zadovoljavajuću pravdu, pretvara ga u jednako okrutnog osvetnika kao što su njegovi mučitelji – klin se klinom izbija, što u suštini predstavlja prihvaćanje zakona jačeg.

Kydovvrt vrvi simbolikom – većina likova se u njemu pojavljuje bar je-danput. Horacije tu upoznaje Bel-Imperiju, Hijeronimo ludi, Horacije gine,Hijeronimo pronalazi dokaz zavjere, a Izabela izvršava suicid. U maniru hem-ingvejske simbolike, vrt umjesto blaženog mjesta iz kojeg čovjek crpi snagu ienergiju postaje gubilište.



118 PREGLED

(4)Bilo kakav pokušaj tumačenja potrage za pravdom unutar žanra tragedije osve-te, a da pritom isključuje elizabetinski odnos prema osveti, nepotpun je i nije u

stanju objasniti nekadašnju popularnost žanra.Eleanor Prosser zaključuje dau 15 drama iz ovog žanra nastalih do 1607. godine dilema koja muči protago-nistu ni po čemu nije drukčija od Hijeronimove ili Hamletove. U tim dramamadobar i vrli čovjek doživljava nepravdu, dok je priroda počinjenog zlodjelatakva da krivce vodi ravno na vješala u slučaju da budu optuženi i osuđeni.

Međutim, više razloga sprečava junaka da ostvari pravdu:na dvoru vlada opća iskvarenost;1.sam vladar je iskvaren do te mjere da se ne bi uopće zauzeo za izvršenje2. pravde;zlikovac ometa pristup oštećenog dvoru i kralju; blokira njegove3. pokušaje (Hijeronimov slučaj).

Protagonist kojem je učinjena nepravda još ne evoluira u osvetnika pošto vjeruje u prirodne zakone i traži pravdu na zakonom propisan način.Razočarenje u pravosuđe i e kasnost pravosudnog sistema pretvara nezado-voljnika u osvetnika koji vlastoručno kažnjava zlikovce jer to vidi kao jedinimogući način. Ovim činom protagonist odbacuje vladarev pravosudni auto-ritet i odabire pravno gledajući vansistemsku osvetu. Susret s don Bazultom,koji isto tako traga za pravdom, Hijeronimova je prekretnica. On zaključuje dai njega čeka ista sudbina bude li dalje oklijevao, makar i sekundu duže.

Elizabetinsko poimanje osvete je dijametralno suprotno današnjem. Uki-danjem srednjovjekovnog koda osvete, pravda i osveta se prenose s pojedincana državu. U slučaju da pojedinac krene u traženje lične osvete, on niječeBoga kao vrhovnog nosioca inherentnog prava na osvetu i dovodi u pitanje ikraljev autoritet i pravosudni sistem. U skladu sa tudorovskom ideologijom,

jedino Bog ima pravo da se sveti, dok je čovjeku ostavljeno tražiti pravdu putem ovozemaljskih institucija.U drugu ruku, pogrešno je tretirati osvetnika kao zlobno i osvetoljubivo

biće koje jedva čeka priliku da vrati milo za drago: riječ „osveta“ je značila„kazna“ ili „uzvratna pravda“. Don Andreja traži „osvetu“ zbog nepravednesmrti – kazniti Baltazara ravnom mjerom pošto mu je nanio nepravdu. Hije-ronimovi vapaji za osvetom su također traženje pravde: shvativši da mu odvladara nema pomoći, a da nebesa nijemo šute, Hijeronimo uzima pravdu usvoje ruke namećući biblijski princip: oko za oko, zub za zub.



119PREGLED

Iako određeni broj naučnika smatra osvetu ukinutu u elizabetinskoj En-gleskoj, Bauers je uvjeren da je među narodom preživjela simpatija za ličnomosvetom kao krajnjim rješenjem. Sa istom sigurnošću, Bauers tvrdi da je publika u pozorištu bila na Hijeronimovoj strani osvetničke pravde pošto sudržava i njen pravni sistem podbacili.

Gledajući uopćeno, tragedija osvete se zasniva na obrascu ubistva nekeosobe koje prolazi nekažnjeno. Dužnost najbližeg roda je osigurati pravdu ilidovođenjem ubice pred sud ili njegovim pogubljenjem u slučaju da je prvaopcija neizvodiva.

(5)

Tragedija osvete se može podijeliti u dva dijela: u prvom dijelu nezadovoljnik vjeruje u prirodne zakone i sposobnost vladara da provede pravdu – kada nje-gova lojalnost nije ni najmanje upitna. Vojvoda od Kastilje (čin III, scena 14)kaže da je Hijeronimu njegovo besprijekorno obavljanje sudačke dužnostidonijelo divljenje i veliko poštovanje španskog dvora. Nakon Horacijevesmrt, Hijeronimo sumnja u zemaljsku pravdu i razmišlja da je sam provede. Njegovo sumnjanje i skepticizam naspram nebeske pravde okreću ga svijetuu kom boravi don Andreja, a kojem se i jednako razočarana Izabela priklanja.Paganski svijet predstavlja relikte primitivne zajednice Zlatnog doba kada lju-di nisu poznavali nepravdu. Ako se nepravda i desi, ona će biti ili ispravljenaili rekompenzirana (don Andrejin slučaj).

Svrha ludila(1)Ludilo je druga značajka Hijeronimovog karaktera. Hamlet obiluje indicijamada princ glumi ludilo – antic disposition. Hijeronimovo ludilo je druge vrste. Njega izaziva smrt sina i Hijeronimova nemogućnost da kazni krivce, a koju pojačava činjenica da je i sam Hijeronimo – sudija. Uloga ludila je dvostru-ka: davanje lažne sigurnosti i obmana zlikovaca koju će osvetnik iskoristitiza pripremu osvetničkog plana, dok je druga svrha odbrambeni mehanizamličnosti razočaranog čovjeka.Španska tragedijaobiluje scenama ludila, odkojih je najvažnija ona kad Hijeronimo traži pravdu na dvoru. Hijeronimo se pojavljuje noseći bodež i omču – simbole pravde i samoubistva. Čuvši Horaci- jevo ime iz usta portugalskog ambasadora, Hijeronimo dobiva napad ludila,te ga španski kralj ne razumije šta govori. Lorenco se tada spašava rekavši



120 PREGLED

da je Hijeronimo nezadovoljan podjelom plijena. Španski kralj ne primjećujekrajnje iskazivanje nepravde: bodež zaboden u zemlju ispred Lorenca pošto jesva njegova pažnja usmjerena na sklapanje mira s Portugalom.LouisWright je sklon ustvrditi kako je ludilo ustupak prizemljašima.

Teško je povjerovati da bi se iko smijao Hijeronimovoj situaciji. Elizabet-inci su vjerovali da ludilo izaziva ogromna količina tuge ili strasti, mada je to„zvanično“ objašnjenje nedovoljno da objasni Hijeronimovu metamorfozu. Njegova želja za osvetom postaje strast koja ga cijelog obuzima. Čim Hije-ronimo osjeti želja za osvetom, u njemu ludilo proključa. Povezanost ludilaosvetnika i njegovo opsesivno traganje za pravdom su direktno prikazani uŠpanskoj tragediji– sve scene ludila se tiču pravde.

Tokom većeg dijela drame Hijeronimo je ili lud ili pokazuje znake ludila.Po otkriću Horacijevog leša, njegov razum počinje propadati. Čak i u ovojranoj fazi drame Hijeronimo je sklon napadima ludila, mada tokom II i IIIčina uspijeva sačuvati zdrav razum. Podsjećanje na Horacijevu nepravednusmrt neminovno budi Hijeronimove napade. Drugi čin povezuje Hijeronimo-vo ludilo i nemogućnosti da ostvari pravdu za Horacija. Monolog u trećemčinu iznosi bijes uperen protiv nebesa što dopuštaju da Horacijevo ubistvo prođe nekažnjeno. U ovoj sceni je Hijeronimo vidno rastresen, ali kad prednjega padne Bel-Imperijino pismo preostalo zrno razuma ga sprečava da seobruši na Baltazara i Lorenca. Nekoliko scena poslije, nakon Pendriganovogvješanja, Hijeronimo se opet pita zašto nebesa šute. U ove dvije scene on nijenipošto lud, ali one pokazuju da ga neuspjeh u ostvarivanju pravde mentalnotereti.

Kyd razvija Izabelino ludilo paralelno sa Hijeronimovim. Nakon Horaci- jeva ubistva ona ludi bez remisija. Njeno posljednje pojavljivanje je luđačkotrčanje po pozornici (čin III, scena 8), pitajući pomoćnicu gdje je Horacije.Svrha njenog ludila je pokazati publici kakav kraj čeka Hijeronima.

Još jedna scena ide u prilog tvrdnji da je Hijeronimovo ludilo povezanos traganjem za pravdom – susret s don Bazultom. Kao sudija Hijeronimosusreće razne ljude i rješava njihove sporove. Prva tri građanina se žale narelativno beznačajne stvari, dok Starac objašnjava da je došao tražiti pravduza ubijenog sina. Hijeronimo se odmah poistovjećuje s Bazultovim slučajem, podsjeća se da nije osvetio Horacija i obavezuje se da će osvetiti oba sina. Tadzapada u ludilo i kida zubima dokumente zamišljajući da su to udovi njegovihneprijatelja.



121PREGLED

Na samom kraju drame se čini da je Hijeronimo ipak ostvario kontrolu nadumom: zamisao da pogubi Lorenca i Balzatara za vrijeme izvođenjaSolimanai Perzedepokazuje Hijeronimovu autokontrolu u krajnjoj fazi ludila. Željaza osvetom ga je toliko izmijenila da on uopće ne sliči sebi iz prvog čina. Nema sumnje da je Hijeronimo lud tokom posljednjeg čina: neprihvaćanjenesavršenosti svijeta u kojem živi gdje pošteni ljudi stradaju, a zlikovci pro-laze nekažnjeno odvodi ga u ludilo bez povratka.

Zaključak (1)Engleska drama zrele renesanse je mnogo naučila od Seneke ne gubeći utom procesu svoju samostalnost. „Učena“ drama, nametana kao ideal, nije se primila. Tradicija tijelovskih drama se pokazala kao žilav ali ne i nerazuman protivnik. Prihvativši elemente koji su ispravili nedostatke, uz karakterističnusvojeglavost, renesansna težnja za oblikovanjem progovara u najbolje vrijemei daje najunikatnija djela još od anglosaksonske književnosti.

Nema sumnje da je nepoznavanje grčkog tragičkog opusa ostavilo traga nažanr tragedije osvete. Seneka je ponajprije bio lozof, pa tek (možda) umjet-nik. Ne mogu reći da Seneka nije imao oko za lijepo, ali sam siguran da lijepo

nije zanimalo svijet u kojem je živio. Morbidni sižei preuzeti iz starogrčkih priča njemu daju potrebni materijal za sukob pojedinca s nakaradnim svijetomu kojem živi, koji mu ne dopušta da se pridržava svog etičkog sistema i koji gane ostavlja na miru jer ga vidi kao prijetnju.

Seneka dijeli istu tendenciju s autorima iz jakobinskog perioda. Pored krizau zemlji, vladavina Elizabete I je vrijeme oslobađanja stvaralačke energije ičvrste vjere u ideale – vladavina cara Augusta. Elizabetina smrt 1603. ostav-lja duboku paranoju i strah od budućeg nasljednika. Dolazak Džejmsa I na prijestolje smiruje situaciju, ali ne uklanja osjećaj nelagode. Tvrdoglavost islijeđenje zastarjelih ideja od Džejmsa I budi sumnju u ispravnost prijašnjihuvjerenja i propituje stavove – Neronova vladavina. Jakobinske drame seodvijaju u podlom bentosu, njihovi protagonisti nisu moralno svijetle ličnosti.Morbidni detalji i poniranje u pesimizam su prirodni elementi tih tragedija.Želeći potcrtati iskvarenost svoga vremena, Seneka pribjegava morbidnim de-taljima kojima ističe moralno pravilnog protagonistu u svijetu koji je izgubiosva mjerila.



122 PREGLED

(2)Thomas Kyd čini iste greške kao i sam Seneka. Zaključivši ispravno šta publi-ku privlači Seneki, Kyd modi cira Senekin dramski obrazac: „Motiv osvete je

djelomično posuđenod Seneke. Čvrsti stisak u kojem je držao predšekspirovskudramu leži u njegovoj primamljivosti iskonskom teutoničkom instinktu.Senekine drame su zasnovane nagrčkom ciklusu priča o herojima u kojimase odražava primitivan etički kod.“9 S druge strane, obrazovanu publiku Kydostavlja da razmišlja o dilemi protagoniste i ispravnosti njegovih odluka uskladu s tadašnjom etikom.

Senekin oratorski stil je naškodio njegovim dramama. Zadatak govorni-ka je uvjeriti protivnika u svoje stavove pomoću argumenata, koristeći selogikom i stilskim gurama. Slijedeći Seneku, Kyd pretjeranom upotrebomstilskih gura i deklamatorskog tona daje svojim junacima crtu pretencioznos-ti i izvještačenosti. Ovu osobinu primjećuju njegovi savremenici i odmah uz-imaju na zub: od predmeta podsmijeha u Hamletu– govor glumačkog kraljai kraljice, pa do otvorenog ismijavanja uStihoklepcu. Motiv ludila je također loše iskorišten: glavnu slabost žanra tragedije osvete (veliki prostor između posjete duha i izvršavanja osvete) Seneka pokriva uvođenjem još krvi i ubi-stava. Kyd ovaj brisani prostor popunjava scenama poprilično psihološkineobjašnjenog ludila. Dvorski maršal najprije oklijeva, sumnja u svakog, sve-tio bi se, a ne zna kome, da bi na kraju uvjeren Bel-Imperijinom porukomskovao plan. Na taj način, pored deklamatorskog tona, Hijeronimovo otezanje postaje kardinalna slabost drame.

Marloweje kao pjesnik nadmašio svoje savremenike, a Šekspir njega. Sna-ga Marlowevljeva stiha je u hipnotičkim pjesničkim slikama, dok je Shake-speareovog magija pretakanja svakodnevnog govora u blank vers. Kyd nije pjesnik da upečatljivim stihovima začara mozak, niti je lozof da traga za isti-nom i dobrim. On je dramatist rijetko viđenog talenta čija genijalnost smišljaimpresivne situacije i zvučne, pedantne fraze. Porijeklom iz Londona, on jedobro upoznat s idejama, manirima i zabavom građanstva, a isto tako dobroupućen u domaću i stranu književnost – prava osoba za uvođenje dramskogoblika koji je dopadljiv publici i koji preuzima rasterećenije elemente klasičneknjiževnosti.

Nije preostalo mnogo drama iz vremena rane vladavine kraljice ElizabeteI. Ne vjerujem da bi ijedna od njih uspjela vješto objediniti domaće i strane

9 The Works of Thomas Kyd , uredio Frederick S. Boas, Oxford Clarendon Press, 1901,

35.



123PREGLED

elemente u novi žanr kao što je to učinilaŠpanska tragedija. Ona Senekinu„mašineriju“, koju su autoraGorbodakanespretno upotrijebili, prilagođava jednoj ljudskoj emociji iz koje se razvija spora ali sigurna osveta dvorskogmaršala Hijeronima za smrt svog sina jedinca. U tome leži Kydova autorskagenijalnost.

LiteraturaAlexander, M.,1. A History of English Literature, McMillan Press Ltd., 2000.

Kovačević, I. i grupa autora,2. Engleska književnost (600-1700), prvi tom, IP Svjetlost,Sarajevo, 1991.

Kyd, T.3. The Spanish Tragedy, uredio J. R. Mulryne, London/Ernest Benn Ltd; New

York/W.W. Norton and Company, 1970.Prosser, E.4. Hamlet and Revenge,Stanford: University Press 1957.Puhalo, D.,5. Istorija engleske književnosti od početaka do 1700, Naučna knjiga,Beograd, 1976.

Rečnik književnih termina6. , Nolit, Beograd, 1986.

Rivers, I.,7. Classical and Christian Ideas in English Renaissance Poetry, London:George Allen & Unwin, 1979.

The Complete Works of William Shakespeare8. , Wordsworth Editions Ltd., 1996.

The Works of Thomas Kyd 9. , uredio Frederick. S. Boas, Oxford Clarendon Press,1901.

Tillyard, E. M., W,10. The Elizabethan World Picture: A Study of the Idea of Order in the Age of Shakespeare, Donne & Milton, Vintage Books, 1959.



125PREGLED

Maja DošenovićUDK 316.774 (497.6)

IZAZOV ZNANSTVENOG PROMIŠLJANJA MASMEDIJSKOGKOMUNICIRANJA S POSTDEJTONSKOM BH JAVNOŠĆU –

PRIMAT MANIPULACIJE ILI OPSTOJNOST DIJALOGA1

CHALLENGES OF SCIENTIFIC ARTICULATING THEMASS-MEDIA COMMUNICATION WITH BH POST-DAYTON

PUBLIC – THE PRIMARY OR DIALOGUE VIABILITY2

Sažetak

Masmedijsko komuniciranje s postdejtonskom bosanskohercegovačkom (bh.) javnošću promišljano spram problematizirane dileme između dijaloga i ma-nipulacije; akutne „boljke“ bh. komunikacijskog bitka i društvene stvarnosti,kako užih, bh., tako i širih, europskih i svjetskih okvira; masmedijsko (pre)oblikovanje društvene stvarnosti s posebnim osvrtom na poziciju i ulogu masmedija u Novom dobu društvene stvarnosti; javnost u „raljama“ medijske

globalizacije, rastočena između aktivizma mnijenjskog djelovanja i receptiv-nog konformizma suvremenosti; suvremena građanska misao i društvena (ne)moć – između dijaloga i manipulacije promišljana spram komunikacijskog konteksta; stanje bh. javnosti i medijske scene; izlaz iz krize komuniciranja – „mentalnom dijalizom“ (individualno) i obnovom društvenog supremativa građanskog (opće, zajedničko).

Ključne riječi: dijalog, društvenost, javnost, komunikacija, manipulacija,

masmediji, mnijenje1 Prilagođeni ekspoze odbrane magistarskog rada na temu „Masmedijsko komuniciranje s

postdejtonskom bh. javnošću: između dijaloga i manipulacije“, odbranjenog 14. januara2012. na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu u okviru dvogodišnjeg, pos-tdiplomskog studija Komunikologije – usmjerenje: odnosi s javnostima.

2 The customized exposé of MA thesis defense on topic: “Mass-Media Communicatingwith Post-Dayton B-H Public: between the Dialogue and Manipulation”, defended on Ja-nuary 14, 2012, at the Faculty of Political Sciences in Sarajevo within a two-year graduate

Communication Studies – Department: Public Relations.



126 PREGLED

Summary Mass media communication with the post-Dayton public of Bosnia and Her - zegovina (BiH), considered within the context of the dilemma between the

dialogue and the manipulation that is in the focus of the set problem; acute“points of pain” of the communication Being of BiH and the social reality of both the target, BiH’s and wider, European and world’s range; mass media(re)shaping of the social reality with speci c focus on the position and the roleof mass media in the New Age of the social reality; the public in “the jaws”of media globalization, decanted between the activism of the public opiniondriven effects and receptive conformism of contemporaneousness; contempo-rary civil thought and social power(less)ness – between the dialogue and themanipulation, re ected against the communication context; state of mattersof the BiH public and its media scene; a way out from the crisis of communi-cation – by “mental dialysis” (individually) and by rehabilitation of the social supremacy of the civil (common, joint).

Key words: dialogue, sociability, public, communication, manipulation,mass media, public opinion

Prilikom promišljanja izazova masmedijskog komuniciranja s javnošću postdejtonske Bosne i Hercegovine (BiH) spram postavljene dileme izmeđudijaloga i manipulacije neumitan je utjecaj spoznaje aktualne bh. a i šire druš-tvene stvarnosti u kojoj se ona izreka da jekomunikacija svei da jesve za-pravo komunikacijadoima izazovom s više aspekata:

onih koji takvu stvarnost komunikacijski kroje, ali i prekrajaju(mediji),onih koji ju prakticiraju ( javnost) i time determiniraju vlastitu društve-nost,

te s aspekta samogkonteksta i diskursa bh. komuniciranjau kojemuse prepliću antagonizmidijaloškog i manipulativnog principa življe-nja i mišljenja.

Jer što jekomunikacijadrugo negoli izraz i ovaploćenje naših misli i dje-lovanja, dakle našeg obitavanja u svijetu objektivne datosti.

Princip sumnje je princip znanosti. Dakle, temeljem postojećeg tragati zanovim znanjem kao novim stvaranjem, ili, ajnštajnovski1 rečeno, nikada ne prestati postavljati pitanja.



127PREGLED

S obzirom na bh. zbilju, čiji smo svjedoci, čini se kako je u njoj malo pita-nja, a odgovora na njih još manje, jer jegovor taj koji dominira,razgovorkaorazmjenski odnos iskustvenog i misaonog polja je ugrožen uslijed oslabljenekritičke oštrice uma bh. čovjeka, koji čuje ali slabo sluša; govori a malo pita,tako da traga za odgovorima u službi provjerljive istine; promatra ali teško poima, tako da djeluje aktivizmom uma i duha u sustavnom, a ne stihijskomsmislu. Upravo zbog spomenutih i mnogih drugih korelacijskih boljkibh. ko-munikacijskog bitka, zbog aktualnosti trenutka u kojem je više nego akutnaona Einsteinova2 konstatacija kako je puno teže razbiti predrasudu nego atom,masmedijsko komuniciranje s postdejtonskom bh. javnošću je u ovom radu promišljano u kontekstu problematizirane dileme između dijaloškog aktiviz-ma i manipulativnog ustrojstva misli i djelovanja.

Znanstveno razlučivanje postavljene dileme može otvoriti znanstveno ute-meljen prostor za iznalaženje odgovora na ključne nedoumice, ali i za mogućemjere i principe djelovanja koji bi bilidruštveno angažiraniji i odgovorniji.Zašto naglašavamdruštveno? Upravo zato što aktualna društvena stvarnost,kako širih, europskih i svjetskih, tako i onih za ovaj znanstveni rad ciljnih, bh. razmjera, pruža mnogo razloga za ovakvu konstrukciju problematiziranogaspekta i predmeta promišljanja.

Sudionicima ove stvarnosti, kao svjedocima tekućih društvenih pojava i procesa, u svojoj osnovi vrlo turbulentnih i transformatorskih, bez dvojbe je jasno kako je Novo doba3, doba velikih promjena ljudske svijesti i duha u vi-sokotehnologiziranoj stvarnosti suvremenog društva, u svojoj osnovi opozit-no, brzoprotočno, teško za usmjeriti i pro lirati, jer mu jetemeljna konstanta – izvjesnost promjenjivosti, strah i nesigurnost postojećeg,neizvjesnost budu-ćeg.

U takvim okolnostima,digitalizirani surogat kulturenameće tradicional-noj kulturi svojeekranizirane mrežekaodruštvene kontekstei elektroniziranekodove kao obrasce komuniciranja, ne kao nešto što je dostignuće i učinak tradicionalnog, već kao kulturu za sebe i po sebi. Shodno tome, bh. društvo je opterećenoatro jom kritičke mislii racionalnog promišljanja, spektaku-larizmommedijske stvarnosti blještave forme i osiromašene sadržine, koji,simulirajući potrebe, stimulira:konzumerizamkao princip življenja,konfor-mizamkao načelni obrazac ponašanja, populizamkao kulturnu vrijednost per se, te senzacionalizami spekulativnost kao primarne komunikacijske kodove, bazirane prvenstveno nadoživljajusopstva i drugih u okružujućem svijetudanašnjice, onog koji počiva na pukojreceptivnosti promatrača, ne re eksiji sudionika.



128 PREGLED

Aktualnom bh. stvarnošću dominira ono što Francis Balle (1997: 67) de ni-ra kao vrstu „regresije u kolektivne predstave u kojima vladaju simboli, mitovii princip pripadništva pre nego pojmljivost i promišljanje“. Drugim riječima,dominira svojevrstan etnonacionalni princip, umrežen u društveno-političkiokvir 4 kao ključan za svako društveno određenje jedinke i zajednice (statusno,kao i ono koje je u vezi sa svakim oblikom društvene moći). Aktualna bh.(obez)društvena praksa pokazuje kako su tri obligatorne instance takvog odre-đenja koje je potrebno zadovoljiti da bi određenje statusa i moći bilo moguće prisvojiti(neu stvaranjuostvariti): tehnokratsko (partitokratsko), etnokratskote, potom, teokratsko. Time ono primarno društveno, građanski supremativno – demokratsko, biva simulirano, lišenog odraza objektivne datosti. Aktualni bh. trenutak ne zahtijeva kulturu niti prosvjećenost, već zabavu tabloidiziranih

medijskih prostora koja proizvodi instant trendove, ne vrijednosti, ostrašćeni javni diskurs osiromašenog sadržaja i upitne pismenosti, ali vrlo senzacionali-stičke forme. Intelektualna elita djeluje rastočeno, fragmentirano. Njezin glas je utišan pred dominacijom populističke „vriske“. Kultura ostaje na raskrižjutehnologiziranih surogatai obeshrabrenih civilizacijskih načeladuhovne pro- svjećenostii misaone osviještenosti, bez jasnih smjernica kojim putem i kakodalje. Bh. društveni milje općenito egzistira uz govorni komunikacijski dis-kursdezintegracijske preferencije, u kojem se politika današnjice doima kaokomunikacijski određena funkcija čovjekovog (samo)ostvarenja u strukturi

pozicioniranja i „isplativnosti“ društvene moći, bez stabilizacijske iobjedi-njavajuće/dijaloške preferencije.Bitisvjestanspomenutih postojećih, po društvo i ljudsku komunikaciju de-

gradirajućih oprečnosti i antagonizama javne, komunikacijske, a samim time imedijske sfere, te segregacijskih politika5, može neosporno predstavljatikon-stantu u nezavidnom opsegu suvremenih, općenito instantnih i nestalnih, vrlo

uidnih ljudskih iskustava. Tasvjesnost i konstanta mogu tvoriti početnu pozicijupromjene postojećeg, kao potrage za alternativom, reparativom ikorektivom društvenosti, te nekom novom, više humanom, a manje tehnolo-giziranom komuniciranju kaomodusu vivendi.

S takvog i znanstveno utemeljenog stanovišta, jasno je kako je opći,druš-tveno-znanstveni ciljovakvog promišljanja utvrditi dominirajuće karakteri-stike masmedijskog komuniciranja s postdejtonskom bh. javnošću i njihovogutjecaja na društveni (ne)aktivizam i (ne)odgovornost građanske (medijske) javnosti u aktualnoj bh. društvenoj datosti. Dakle, znanstveno veri cirati jesuli i na koji način odrednice komunikacijskog obrasca koji mediji kreiraju za bh. javnost postdejtonskog doba dominantno dijaloškog ili manipulativnog

karaktera.



129PREGLED

U prilog navedenom, evo i sublimiranih determinanti:

medijskog (pre)oblikovanja društvene stvarnosti1. , s posebnim osvr-tom na poziciju i ulogu masmedija u Novom dobudruštvene stvarnosti, javnosti u „raljama“ medijske globalizacije2. , rastočene između akti-vizma mnijenjskog djelovanja i receptivnog konformizma suvremeno-sti, tesuvremene građanske misli i društvene (ne)moći – između dijaloga3.i manipulacije, promišljanih spram komunikacijskog konteksta.

1. Indikativne odrednice aktualne društvene stvarnosti mogu se pronaći iu ustrojstvu medija današnjice, metodama i tehnikama njihovog izvršenja za-dataka. Zašto ističem zadataka? Zato što to nije više društveno primarna iobligatorna (u javnom interesu) funkcija tačnog, objektivnog, provjerljivog, potpunog i razumljivog izvještavanja o aspektima društvene zbilje od značajaza svakog pripadnika društvene zajednice u njegovoj samostalnoj procjenii spoznaji izvještavanog. Za članove zajednice taj glas medijaviše nije glasnik informacijei prijenosnik objektivne datosti, već čestoizvor manipula-cije i iskonstruiranih tema od značaja za interesne, danas su tokorporacijskikonceptualnoumrežene skupine (ne više sustavne, jer je aktualni upravljačkisustav društva per seu znakovitoj mjeri korporacijski i transnacionalno uvje-tovan).

Strukturna uređenost medijske sceneje takva da se od javnog sektora, zadobrobit informacije u svrhu općeg interesa, katalizatora društvenih moći istatusnih preferencija, ko(r)lektora interesa različitih skupina u jednoj druš-tvenoj zajednici, stiglo do:

privatizacijemedijskog materijalnog i duhovnog „inventara“,korporacijski umreženog sustavakoji prelazi usko nacionalne okvire usvrhu poslovne likvidnosti,centraliziranihizvora razmjene „sirove medijske građe“, standardiziranihmedijskih sadržaja,ljudskih resursa koji su nositelji speci čnihoperativnihfunkcija,multimedijalnihprijenosnih kanala,

i u konačnici,



130 PREGLED

komunikacijekao transmisione radnje, ne smislenog razvojnogodno- sa (razmijeniti smisao na bazi značenjski ovaploćenog sadržaja, ne for -mu).

Priroda medijske mreže je dvojaka jer medijski promet karakterizira vi-soka stopa dinamičnosti, uktuacije, brzine „kretanja“ kroz mnoštvo multi-medijalnih kanala, tehnička so sticiranost struktura, amedijsko prometovanje predstavlja oblik burzovne transakcije interesno inkliniranih sadržaja, ne više primarno informacionih (novosaznajnih temeljem postojećeg znanja).

Kakva jemedijska konstrukcija stvarnosti, to jest društvenog u novomedij-skim okvirima? Što se dogodilo sinformacijom, kao nukleusom poruke? Svje-doci smo gubitka smisla i značenja (medijatizacija), a multipliciranja izvorai količine (medijalizacija) medijski projicirane materije. Kako se razgrađujuzajednice, pa i medijske, principomekonomske diferenciranosti, razgrađujese i osnovabitka homo sapiensa. Nestaju oni koje Sennett (2007: 10) karak-terizira kao one kojima „treba...čvrsta životna priča, ponosni...što su dobri uodređenoj oblasti i vrednuju iskustvo stečeno tokom života“. Nasuprot tome,spomenuti teoretičar ističenove premise djelovanja, vođene:

represijom (ne prevencijom protiv) kratkih vremenskih rokova,usmjerenosti napotencijalne mogućnosti(ne stvarne, znanstveno va-ljane i iskustveno izvještene), ivoljom zaodbacivanjem iskustva(ne voljom za novim saznanjem na bazi postojećeg).

Na takvoj novoformiranoj podlozi počiva imedijska konstrukcija suvreme-ne stvarnosti, to jest društvenog u novomedijskim okvirima.Čovjek današnji-ce tako prestaje biti sudionikomobjektivne datosti. Sveden je na razinukonzu-matora, nijemog promatračališenog komunikacijske ideje raz/pre/do/govora,kao realne vrijednosti i principa djelovanja u društvu, pasivnog konformiste kojemu svaki društveno angažiraniaktivizampredstavlja prijetnju po stalnuneizvjesnost vlastitog položaja u njegovom mikroprostoru čisto operativnihsaznanja i izvještenih radnji. Stvarati nezadovoljstvo postojećim, anulirati na-slijeđe prošlog, tu iskustvenu bazu saznajne funkcije čovjekovog habitusa,dio je „marketizacije“ medijskog instrumentarija i osobita vrsta „barbarizma“ Novog doba. Primjera je dosta koji svjedoče o tome, no nekoliko već stan-dardiziranih obrazaca koji se mogu uočiti prilikom analize medijske scene iredovite prakse izlaganja medijskim „re ektorima“ u postdejtonskoj BiH (činise i šire) mogu se izdvojiti kao indikativni:



131PREGLED

Centralne vijesti, naslovnice, početne stranice portala: u pravilu sunegativnog predznaka, u funkciji održavanja nesigurnosti i potresa, stanovitih promjena, kako bi osjećaji tjeskobe i straha, ugroženosti (osnova manipulacije) ostali na dosljedan način u službi održanja recipijenta kao konzumenta, nesudionika i aktivnog analitičara medijske interpretacije stvarnosti, koji bi bio potaknut (ne onemogućen, pasiviziran, atomiziran) propitivati ono što mu sei oko njega događa. Medijski sadržaji pozitivnog karaktera dobivaju skromanmedijski prostor kako ne bi potaknuli konkretnu reakciju na pozitivne odrazestvarnosti u vidu osjećaja korisnosti za i povjerenja u zajednicu.

Tabloidizacija medijskih sadržaja(informacija kao odraz namjere,uvjerenja, ukusa) insinuira čulne stimulanse i odvlači pažnju s racionalnog promišljanja o predočenim sadržajima kao nametnutim željama da bi te insce-nirane želje biledoživljenekao realne i nužne potrebe.

Isticanje različitosti i oponiranja među standardiziranim obrascima pokazuje zapravo kako ta „dodana vrijednost“ u simboličkom smislu zapravosvjedoči da je princip isti, a sve drugo su neznatne razlike uslijed uniformnostionog što su medijski obrasci već odabrali za konzumente na koje tako „upa-kiran“ sadržaj ostavlja dojam kao da ga oni biraju, a ne da su tim „paketom“oni ti koji su već odabrani.

Niska razina medijske kulture i pismenosti: kako su znanja operaciona-

lizirana, avještinesvedene na razinutehnologiziranih radnjikoje je potrebno brzo, reducirano i transakcijski uspješno isporučiti u „mrežni prostor“, medij-ski djelatnici postaju dio tog standardiziranog mehanizma masovne medijske produkcije masovnih poruka kako bi se zadovoljio masovni konzumerizammase pasiviziranih apsorbenata ispred većinom ekraniziranih površina brojnih produkata komunikacijskih tehnologija. Bitna je omasovljenost 6, informacijesu više-manje odsječci informacionih jezgara. Medijski djelatnici vode bitkus vremenom jer trebaju pratiti ogromnu količinu distribuiranih vijesti, pripre-miti ih za daljnju dostavu, te biti „stalno u pokretu“ kako bi zabilježili isječkestvarnosti na terenu koje treba brzo, u što kraćoj formi, pripremiti za isporukuu „medijski eter“. Jasno je kako takve radnje zagovaraju isključivo vještinu„okretnosti“ – isporučiti štoviše (senzacionalističkog, čulno primamljivog,ne razgovornog niti re eksivnog, jer za to treba znanje i vrijeme) u štomanje vremena. Uz to, aktualni procesi edukacije osiromašuju saznajnu i iskustvenu podlogu budućeg medijskog djelatnika time što potiču „instantizaciju znanja“kao onog vješto preuzetog (ne saznajno stvaranog), distribuiranog, razmije-njenog i reduciranog u kvantitativno prihvatljive sažetke. Iskustvena osnovanjihovog rada ovisi o tome koliko je brzo i koliko uspješno(ne dobro7) mo-



132 PREGLED

guće savladati tehnologizirane vještine, prijeći s jednog na drugi operativnizadatak. Jasno da ostaje malo prostora (tek onoliko koliko se svaka individuasvojom /sa/čuvanom sviješću i profesionalnom, kao i građanskom odgovorno-šću izbori) za provjeru saznajne osnove putemrada i djelovanja s drugima, iz-gradnje stručnosti temeljemučenja(kaoumnog napora, ne motoričke radnje)od drugih i s drugima, te stjecanja novih znanja u takvom procesu.

Komunikacijske sposobnosti kao temelj kulture medijskog dijaloga i profesionalizma: komunikacijske vještine i sposobnosti je potrebno operacio-nalizirati tako što ćemomisliti/promišljationo štokomuniciramo(govorimo, pišemo, „govorom tijela“ izražavamo) i de niratinačinna koji to činimo, zašto je nužansklad misli i jezika. Komunicirati poruku u suglasju misli i jezi-ka, kao i biheviorističkog kôda, i biti kompetentan, pa to znati stručno i pro-fesionalno provoditi u djelo u duhu opće, kao i medijske kulture i pismenosti, sine qua nonje svake, pa i medijske komunikacije u društvu.

Kako iznaćialternativni pravackretanja? Korijeni dosljedne promjene koja bi bila znanjem konkurentna, aiskustvenom sposobnošću kompetentna, nalazese u samom operativnom sustavu društva. No, unutar svakog, pa i medijskogsegmenta, moguće je inicirati pozitivan pomak ako se „kritične mase“ prepo-znaju (u duhu misli Aldousa Huxleyja kako je „samo...jedan kutak svemirakoji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami”), komunikacijskikontek- stualnoudruže idiskursno približe, regenerirajući moć selekcioniranja teme-ljem kritičkog propitivanja i dijalošku premisu njihovog odnosa, ističućiideju (koja i jest u osnovidijaloga), a ne pravilo bez pogovora(u osnovi svakogindoktrinacijskog sustava), kaovrijednosnu kategorijunjihovog z ajedničkog 8 djelovanja, lišenog svake oportunističke improvizacije i manipulacije. Zato je prijeko nužnamentalna dijalizačovjeka današnjice, posebice ovog bosansko-hercegovačkog.

2. Kakva je pozicija javnostiizložene takvoj medijskoj konstrukciji komu-nikacijske stvarnosti?

Kritički duh javnog čovjekau djelovanju s drugima zapravo predočava pri-rodu i suštinu fenomena javnosti. Taj fenomen u kontekstu komunikacijskihodnosamediji – javnost – društvonemoguće je sagledati bez osvrta i na socio-kulturne odrednice te pojavnosti u toj trijadi društvenog zajedništva. No, kojisu to indikativniaspekti javnostina koje treba ukazati?

Digitalno posredovana komunikacija Novog dobaagitira i aktualizira jav-nog čovjekakaočesticuvisoke stope mobilnosti, jer to sama mreža traži, i pruža



133PREGLED

izloženost pristupu globalnoj medijskoj sceni. No, uslijed nedostatka sustavne(u normativnom smislu) uređenostionlinekomunikacijskog prostranstva, jav-ni čovjek,novom medijalizacijom/medijskim umrežavanjem komunikacije, bivamedijatiziran/ovisan o mreži/ , čime se omogućava „socijalni eskapizam“(Tomić, 2008: 9). U takvom, supstituirajućemodnosu čovjeka spram sopstva,okružujuće realnosti i mrežne inscenacije njenog smisla i značenja u kojem on pretače svoje privatnoi ono javnou tajno, može se pronaći analogija sa stal-nim previranjima izmeđuličnog , onog građanskog, kao javnog , i arkanskog 9 (tajnog ) u okvirima društvene zajednice. Nasuprotmislećoj, kao javnoj di-menziji društva, javlja se onatajna (arkanska), koja potiče „sve ono što možeumirujućedelovati na narod: osobito simulacijaslobode i uverenje da ima onošto nema“ ( Enciklopedija političke kulture, Tadić, 1993: 460). U timtajna-

ma vladanjamoguće je naći obrisenovomedijske vladavinenad identitetskimodrednicama javnosti. Jer javna upotreba privatnog u medijski insceniranesvrhe kao (medijski simuliranom) realnošću opravdane zapravo razgrađuje to privatno( sopstvo) koje sigurnost nalazi umrežnim(tajnim) identitetima, i takodezintegrira ono javno. Potvrde te dezintegrativnosti javnosti moguće je naćiu činjenici kako medijski meridijani nude prostranstva, ali anuliraju efektedruštvene bliskosti. Stvarajuiluziju pripadništvaomasovljenim korisničkimmrežama, u kojima je moguće lakoutjecatina konzumente jer nisu socijali- zacijskiniti kulturno determinirani, već umreženi(njihova identi kacija je

reducirana na korisnički račun, s proizvoljno naznačenim imenom i lozinkom pristupa mreži/depersonaliziranogkonzumentamedijskih sadržaja). Još suHorkhajmer i Adorno upozoravali na opasnost pripadništva takozvanim veli-kim grupama podruštveniosjećaj zajedništva, jer takvo pripadništvo „možeizazvati nadidenti kaciju putem koje se ostvaruje iluzija da se sudjeluje u sna-zi i veličanstvenosti velikog kolektiva“ (Horkhajmer/Adorno, prema Tomić,2007: 94).Omasovljenost ima potencijal da „u masi otupljuju intelektualnesposobnosti individuuma za račun oslobađanja prvobitnih instinkta“ (Tomić,2007: 95), što je pogodno „tlo“ za manipulaciju i persuazivno djelovanje na to

mnoštvo pojedinaca izloženih inscenaciji interaktivnosti u kojoj jeizbor za- pravonužna opcija. Pitanje koje proizlazi iz navedenog je: kakoreintegrirati javnost ? Odgovor je: povratkom na korijene njene dezintegrativnosti. Dakle, potrebno je krenuti od onogosobnog , individualnog.Sačuvati moć razumskograsuđivanja, racionalne rasprave kao odnosne kategorije sudionika suvreme-nog komuniciranja moguće jeindividualnom odgovornošćusvakog sudionikaaktualnog trenutka današnjice, kojimisleći selektirasadržaje, pristupa me-dijima i njihovim porukama, daklebira10 i kritički samostalno obrađuje, a urazgovoru11 s drugima razmjenjuje i propituje. S tim u vezi vrijedi podsjetiti



134 PREGLED

kako „kada se u društvu zaista osjeti da razgovor zamenjuje govor (tj. nasilje),onda je to pouzdan znak da se društvo kreće od nužnosti prema slobodi“ ( En-ciklopedija političke kulture, Šušnjić, 1993: 237).

Sljedeće pitanje bi bilo: kako sad od togindividualnog stići do onog zajed-ničkog ? Zašto zajedničkog ? Zato što, etimološki, kategoriju javnosti karakte-riziraju raznolika značenja, ali sva ona u osnovi sadrže odrednicu zajedničkog kaoopćeg , integrativnog , skupnog , kao bivanja i djelovanja u grupi, s efektomuobličavanja misli, publiciranjamnijenjskog , kao mogućeg, vjerojatnog (onogšto je stav o nečemu javnom od zajedničkog interesa), no ne uvijek nužno imislećeg kao izvjesnog. Taj efekt determiniradruštvenu komunikaciju(po-našanje, neposrednu i posrednu interaktivnost) ipoložaj(prirođeni – statusnii prisvojeni – moć) pojedincakao pripadnikazajednice i sudionikanjenestvarnosti. Na što nam navedeno ukazuje? Ono zapravo akcentira sociološkui psihološku dimenzijufenomena javnosti, jer je javnost neodvojiva od socijalnog okvirau kojem nastaje, ali je i neizostavno pod utjecajem psihološkihodrednica pojedinacakoji ju oblikuju. No moćdruštvene akcije/kao promje-ne/ moguća je samo kad takvi izrazi javnosti – mnijenje, imaju podršku po-litičkih centara moći12, jer teško da javno mnijenje možemijenjatistanje akonema političke voljeza promjenom. Da bi ta volja izrodila promjenu, javnomnijenje treba imati dosljednostodgovornog i argumentiranog utjecajanastrukture političke moći posredstvom stalnog i javnog komuniciranjau formidijalogizacije društvene stvarnosti. No danas smo u situaciji da svjedočimo oupitnostiodnosa društva, države i medija spram javnosti u slobodnomizraža-vanju njene misli i volje. Za „sunovrat“ građanski aktivne javnosti kojako-municirao pitanjima nužnim za prakticiranje demokracije svakako veliki dioodgovornosti snose i medijski sustavi. Njihova tehnologizacija, multiplikativ-nost sredstava i kanala medijskog diskursa, kapitalizacija njihovih kapacitetau svrhu tržišne (ne više primarno društvene) dobiti doprinijele sumanipula-tivnom13 tretiranju građanske javnosti, koja „umesto da...postane granica sile, predstavlja njen poligon“ (Tomić, 2007: 90). Ta moć se prakticira posredstvomvelikih komunikacijskih mogućnostiutjecaja na javnosti jednog društva kojedanašnji mediji pružaju, što nesumnjivo ukazuje namedijsku ovisnost o timcentrima moći. Utjecati na kreiranje medijskih poruka, te tako oblikovati jav-no mnijenje (da bi interesodređene skupine bio predstavljen kao opći, a govor ekskluziviteta kaorazumijevajući), danas predstavlja izraz stvarne dominacije u društvu. No svaki odnos medija prema javnosti kojim se narušava procesoblikovanjaličnog mišljenjao iskomuniciranim pitanjima ne može biti uinte-resu javnostiniti zajednice građana, jer predstavljaograničenje vlastite mislii djelovanja u društvu. Stoga je odgovornost nad očuvanjem ličnog mišljenja



135PREGLED

odgovornost svakeličnosti ponaosob, što je i korak bližeaktivaciji pokret-ljive javnostipoticane u racionalnom, argumentiranom poimanju pitanja oddruštvenog značaja. Kako? Tako što bi svaki pojedinacracionalizirao i etici-rao vlastitu odgovornost i tako što bimedijibili ti koji bi na isti takav način javnost izlagali javnom diskursu o problematiziranoj tematici. Stoga, u svrhuotvorenog i društveno odgovornog komuniciranjajavnog mnijenja putemmedijskog odnosa s javnošću, kao i proaktivne uloge javnostiu tom odnosu, bitno je ne zaboraviti kako:

mediji trebaju djelovati u svrhu promocije pluraliteta, komunikacij-skog/razgovornog posredništva između građana i države kako bi se po-stignulorazumijevanje, a ne simulacija dijalogau svrhu jednoglasja,

dok jegrađanima nužan izlaz iz stanja indiferentnostiličnim naporimakako bi vlastiti realitet i medijsku (re)prezentaciju stvarnosti mogli kritički ivlastitim razumomrezonirati/mniti.

Sasvim je jasno zašto bicredo alternativnog pravcamogao biti, kako toJaspers (1973: 134) ističe: „Čuditi se znači težiti ka saznanju. U čuđenju po-stajem svjestan neznanja. Tražim znanje, ali znanja radi.“ No do tog saznanja nikako nije moguće drugačije doći osim u međusobnom djelovanju medija i javnosti od općeg (a tako i u ime vlastitog) dobra i interesa, dok se doistine dolazi snagom samo svojeg, racionalnog rasuđivanja i poimanja stvarnosti.

3. Kakva jedruštvena moć(ili nemoć) komunikacijepod teretom disparite-ta između dijaloga i manipulacije?

Destabilizacijadijalogizirane društvenosti, koja jede factona djelu u da-našnjoj BiH, događa se aktivacijommanipulativne simulacije stvarnosti, vje-štine upravljanja masom čije se društveno zajedništvo razgrađuje tehnikama

desocijalizacije. Jasno je kako ilice (dijalog), kao inaličje (manipulacija)društvenog , pokrećemoć komuniciranja, kojom se stvara speci čan diskursi djelujući kontekst.

Aktualni bh. trenutak svjedoči o dominirajućemmanipulativnomobras-cu bivanja i djelovanja u društvu. Neposrednost komunikacijskih odnosa jereducirana tehnologizacijom ljudskih relacija i elektroniziranjem organizacij-skih formi i društvenih kategorija/struktura. Medijski kol(r)ektori su poddjej- stvom propagande(onih koji posjeduju moć političke volje) i reklame (onihkojiupravljaju tržištem kapitala), pa i sami djeluju u svrhu politizacije većine



136 PREGLED

spram interesa manjine ( propagandno) i spram potrošačkih a niteta centa-ra moći (reklamno), ostavljajući njihovu primarno edukativnu i informativnusvrhu na marginama društvenog.

Jasno je kako je kultura razgovoraporažena (ne)kulturom govora. Revita-lizirati razgovorznačiobnoviti komunikacijukao „vezivno tkivo“ temeljneljudske zajednice – društva, koje tvoreljudi, predodređeni da ukomunikaci- ji, kaoodnosuzajedništva u svrhu stvaranjanovih vrijednostiiz razmjenskesublimacije postojećih, sebe i svoju zajednicu grade i nadopunjavaju, te takoosigurajuizvjesnost njihovogdruštvenog trajanja. Da bi to bilo moguće, po-trebno je idemisti cirati jezik kao sredstvo komuniciranja, čime ukazujemna neizostavan komunikacijski aspekt Novog dobai homo novumau njemu – onaj jezični, koji je danas izložen manipulativnim djelovanjima na sinergijunjegovih funkcija – upotrebnu (komunikativnu), dakle onu koja nam daje jasnoću jezične poruke u cilju informiranja, i značenjsku (simboličku), kojanam pruža ekspresiju konotacije i emocije kako bi se osiguralo razumijeva-nje. Novi čovjek komunicira u duhukompeticije, koristi već ustaljene novo-standardizirane kodove „digitalnog govora i pisanja“ i takvom uprošćenošćui uni kacijom vokabularne ekspresivnosti vrši „nasilje“ nad urođenom jezič-nom matricom. Ujedno, jezik komuniciranja kome je oduzeta kohezionostsadržaja, osobitost izričaja, dijaloška forma i dubina smisla da ne bi porukekoje prenosi poticale na kritičku obradu postaje „uljudan“, prihvatljiv za sve i prilagodljiv svemu.

Zato je danas, čini se, „pravi...izazov...razviti novu vrstu intonacije i novuvrstu razgovora“ (Voćkić-Avdagić, 2002: 75), jer novomedijska umreženost„oskudijeva u ‘moći susreta’“ (ibid.).

U kontekstu navedenih izazova i proturječnosti suvremene društvenosti ili, bolje reći, obezdruštvljenosti postavlja se pitanje: kakva je bh. medijska sce-na i kako mediji komuniciraju s javnošću u BiH? Je li i naša, bh. stvarnost,zapletena u mrežu „doba informacija koje nedostaju“ (Dery, prema Ćurak,2006: 122)? Bez dvojbe se može reći da jest. Pitanje mogućeg izlaza izkrizekomuniciranja je u duhu susreta, dakle razgovora sa sopstvom(izlaz izkrize samostalne misli) idrugima (izlaz iz krize djelovanja, polučenosti no-vih vrijednosti). Drugim riječima, promjene je moguće očekivati samo ako se bude sustavno i dosljedno radilo na:

promjeni komunikacijskog, a samim tim i medijskog diskursasa imeđu bh. građanima. Rasteretiti ga uskoće poimanja sopstva i svijeta uokruženju, nesklada misli i jezika, da bi dijalog kao razumijevanje biovodeća premisa življenja i djelovanja,



137PREGLED

regeneraciji svijestibh. građanina o nužnosti propitivanja sebe i drugih, kao i okružja u kojemu jesmo,istine, znanjai sigurnijeg sutraradi,ne nužnostiindoktriniranjamisli, razvlaštene saznajnog procesa u ones- posobljenom odnosu djelovanja s drugima,i povratku njihove savjesti – one ljudske, moralne, etičke, temeljem revaloriziranja znanja, mišljenja i „neimarskog“ (ne marketarskog ) principa stvaranja duhom i intelektom14.

Za takav rad nužna jestabilizacija bh. izvorne društvene zbiljei de-misti kacija bh. misli od brojnih podjela. Drugim riječima, potrebna je„intervencija razuma u njenu ožalošćenu zbilju“ (Ćurak, 2006: 7). Navedenoće biti moguće samo ako se aktivirajumikro otporina pojedinačnoj/individu-alnoj razini (iz koje proistječu pretpostavke za djelovanje na razini socijalnogudruživanja) svakog medijskog djelatnika koji je, prije svega, bh. misleće idruštveno biće, te građanin (u socijalnom zajedništvu) bh. zajednice.

Bh. građanin ima moralnu i profesionalnu odgovornost u stvaranju (nekonstruiranju) bh. društvene stvarnosti te u kreiranju bh. javnog mnijenja, jer „danas…mediji predstavljaju opredjeljujući lter između stvarnosti i njene percepcije u javnosti”15.

Medijinisu niti bi smjeli biti na raskrižju između javnosti i države, medi- jatizirati glas javnosti, „pojavniti” državu ili „podržaviti” sami sebe. U imeočuvanja društvenog, oni nužno trebaju ostati sedma sila i četvrti stup vlasti,kao čuvari otvorenog i mislećeg društva, slobode čovjeka i njegovog izraža-vanja misli i volje u dijaloškom komuniciranju, javno rezonirajućeg građaninate oblika društvenog organiziranja i udruživanja.

Da bi javnost premostila jaz između indiferentnosti nesigurnog postojanjai promišljenosti slobodnog djelovanja, „građani kao individualni subjekti mo-raju se suočiti s jednim od najvećih životnih izazova. Donošenjem odluke. Ograđanstvu kao načinu života na koji Bosna i Hercegovina ima pravo“ (Ćurak,

2006: 86), koji implicira i istu takvu, kao nužnu sveobuhvatnost značenjskogsmisla komuniciranja u bh. društvu.To je ona već spomenuta nužnost podvrgavanjamentalnoj dijalizisvakog

bh. građanina ponaosob u borbi protiv svakog oblika „onoga stremljenja kojeteži k tome da mnoštvo svede na ‘jedan princip’, na plauzivni singular, na te-melj iz kojeg se sve pojedinačno treba da odredi“ (Lavić, 2006: 62). Boriti se protiv takvog određenja može se samodijalogiziranom komunikacijomkoja bi predstavljala ne nominalnu većrealnu vrijednost našeg življenja, u duhumisli akademika Cvitkovića (2011: 270) kako „u dijalogu treba sugovornika



138 PREGLED

prihvatiti onakvim kakav jest, u njegovoj drugosti, s punim respektom premanjemu“, jer, kako podsjeća, „dijalog nije samo krik srca...“, već je „prije svegačin inteligencije“ (Smjernice, prema Cvitković, 2011: 271). To je ono čegadanas, de factonedostajeu postdejtonskoj BiH, a čime bi jedino biloizvjesno i mogućeočekivati onokomuniciranje medija i javnostipod bh. društvenimokriljem koje bi udijaloguvodilamisao(kaonačin života). Kaoosnovai za-log onog što je bh. „fundamentalna socijalna navika... – živjeti sa svima dru-gima, a duboko usađeni osjećaj – da zemlja i sva njezina povijesno-kulturna baština jednako pripada svima“ (Lovrenović, prema Ćurak, 2006: 13).

Literatura

Aristotel (1975):1. Politika, Beogradski izdavačko-gra čki zavod, Beograd.Bal, Fransis (1997):2. Moć medija: Mandarin i trgovac, Clio, Beograd.

Cvitković, Ivan (2011):3. Moj susjed Musliman, Školska knjiga d.d., Zagreb.

Ćurak, Nerzuk (2006):4. Obnova bosanskih utopija:( politologija, politička lozo ja i sociologija dejtonske države i društva), Synopsis, Sarajevo – Zagreb.

Enciklopedija političke kulture5. (1993): Savremena administracija, Beograd.

Jaspers, Karl (1973):6. Filozo ja egzistencije, Prosveta, Beograd.

Lavić, Senadin (2006):7. Između periferije i centra, DES, Sarajevo.

Mujagić, Nermina (2010):8. Tihi govor Bosne, Fondacija Heinrich Böll Stiftung, uredza Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo.

Nuhanović, Asad (2005):9. Demokratija, mediji, javnost , Promocult, Sarajevo.

Platon (1966):10. Država, Kultura, Beograd.

Sennett, Richard (2007):11. Kultura novog kapitalizama, Arhipelag, Beograd.

Spahić, Besim (1985):12. Strategija savremene propagande, NIŠRO „Oslobođenje“,OOUR Izdavačka djelatnost, Sarajevo.

Tomić, Zorica (2007):13. Komunikacija i javnost , Čigoja štampa, Beograd.Tomić, Zorica (2008):14. New$ Age, Javno preduzeće Službeni glasnik, Čigoja štampa,Beograd.

Vajzović, Hanka (2008):15. Jezik i nacionalni identiteti – sociolingvističke teme I , Fakul-tet političkih nauka, Sarajevo.

Vreg, France (1991):16. Demokratsko komuniciranje, Narodna i univerzitetska bibliote-ka Sarajevo, Fakultet političkih nauka Sarajevo, Sarajevo.

Voćkić-Avdagić, Jelenka (2002):17. Suvremene komunikacije: ne/sigurna igra svijeta,Fakultet političkih nauka, Sarajevo.



139PREGLED

Bilješke

(Endnotes)

1 2 Albert Einstein

2 3 Ibid.

3 „Novo doba se interpretira kao vreme velike transformacije, kako Zemlje, tako i ljud-ske svesti...“ (Tomić, 2008: 29).

4 Navedeni okvir podrazumijeva bh. vladajuće, etnocentrične elite postdejtonskog doba,one koje po mnogim indikatorima njihovog društvenog statusa i moći teobezdruštve-nog političkog (ne)djelovanja podsjećaju naotjelotvorenjePlatonovog (1966: 271) poimanja oligarhijskog uređenja države „koje se zasniva na proceni imovine, u kojemvladaju bogataši, a siromah nema udela u vladi“.

5 Onim koje u osnovi sadrže aristotelovski de nirane ciljeve tiranina, „jer se svi metodiza održavanje tiranide mogu svesti na ove osnovne: da građani nemaju poverenja jedniu druge, da budu slabi i da budu ponizni“ (Aristotel, 1975: 149).

6 Čini se kako je za bh. javni kao i medijski prostor adekvatno istaknuti „da Bosnu ubija previše riječi, nepregledna džungla kontradiktornih rečeničnih konstrukcija i metafo-ra, žamor isključivih govora“ (Mujkić, prema Mujagić, 2010: 139).

7 Današnjiideal je degradiran umjeru da bi ga se moglo izbrojati i izmjeriti. Stoga je ideal suvremenostimjera koja sebroji, a ne stvara. Kao takva, mjera propagirauspjeh, a ne dobro. Analogno tome, mjera uspjeha jebrzina, ne proces stvaranja.Jasno je kako preostali idealiljepote, istine i pravdetakođer „trpe sudbinu“ dobra, bivajućiinstantizirani i kvanti cirani.

8 „Da bi se gledalo napred, zar ne bi bilo bolje za građane da glasaju za ono što bimoglo predstavljati zajedničku imaginaciju, umesto da glasaju za zaštitu konkretnihinteresa kako bi zaštitili ono što već poseduju?“ (Sennett, 2007: 125).

9 „Reč ‘tajno’...pored svog lako shvatljivog opšteg značenja ‘sakrivenog’, ima i svoje posebno političko značenje. (...) Politički pojam arcanum (tajno) nalazi se u središtu

učenja o tzv. ‘državnom razlogu’ koje predstavlja temelj apsolutizma“ ( Enciklopedija političke kulture, Tadić, 1993: 461).

10 „Kad pojedinac može da bira između različitih mogućnosti, on mora da misli, štoznači da se spoznajni proces pomera od spoznajnog monizma prema spoznajnom plu-ralizmu“ ( Enciklopedija političke kulture, Šušnjić, 1993: 237).

11 „Ja nastajem u dodiru sa Ti“ (ibid., Enciklopedija političke kulture, Buder, premaŠušnjić, 1993: 238).

12 Publika, kao nestrukturirana forma u društvu, svojom kritičnošću (posredstvom susre-ta u razgovoru o bitnim pitanjima za zajednicu) rađa javnost (kao strukturnu socijalnu



140 PREGLED

kategoriju, grupisanu po statusima i ulogama u društvu), iz koje izvire subjekt javnogmnijenja/rezoniranje građanske javnosti, kao nukleus demokratskog društvenog živo-ta. O tome svjedoči i sljedeća teorijska misao: „Kada mišljenja javnosti /njihove probleme/ preuzme politička javnost, onda nastaje stanje potencijalne mogućnosti uticaja

mnijenja na rješavanje prisutne problematike“ (Nuhanović, 2005: 227).13 „Svaka istina prelazi u neistinu kad, suprotno svojoj sopstvenoj smisaonoj povezano-

sti, dospe u zavisnost od neke druge istine, kad pristane da se radi nje iskrivi“ (Jaspers,1973: 67).

14 Osjećati zadovoljstvo stvaralačkim činom ovaploćavanja nove vrijednosti na bazi postojećih, a ne očekivati ništa zauzvrat; doživjeti korisnost tog rada kao dobro zajed-nice.

15 TI BiH, „Uloga i stanje medija u Bosni i Hercegovini“, http://ti-bih.org/3101/uloga-i-stanje-medija-bosna-i-hercegovina-2008/, datum pristupa: 6. 8. 2011.



141PREGLED

Irena Praskač-SalčinUDK 621.397.43 (497.6)

PERSPEKTIVE JAVNOG RADIOTELEVIZIJSKOG SISTEMABOSNE I HERCEGOVINE1

PERSPECTIVES OF PUBLIC BROADCASTING SYSTEM INBOSNIA AND HERZEGOVINA2

Sažetak

Uloga masovnih medija danas je nemjerljiva. Njihova de nicijska odrednica posrednika koji imaju za cilj prikupljanje, obradu i distribuiranje informacijavažna je koliko i činjenica da se sadašnjost i budućnost određenog društva nemože zamisliti bez njih. Shvatanje javnih RTV servisa kao idealnih formi ko-munikacije danas se našlo pred mnogim izazovima. Prve izazove donosi namkonkurencija s komercijalnim medijima, koji se vode tržišnim principima, zarazliku od javnih koji su vođeni društvenom odgovornošću. Iz te konkurentne pozicije proizilaze još dva izazova. Kako komercijalni mediji imaju za cilj

stvaranje pro ta, njihova nansijska sigurnost postaje izglednija, za razlikuod javnih, kojima nansijski kapaciteti nameću i treći izazov – nemogućnost primjene savremenih tehnologija proizvodnje i emitovanja programa. I višenego značajna integrativna uloga ovih medija također je značajan faktor u savremenim procesima globalizacije. Organizovanje i ustrojstvo Javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine, koji čine tri ravnopravna emitera/servisa, do-bija formu koja u mnogočemu oslikava društvenu konstataciju etničke podijeljenosti, formu koja je podložna političkim a ne analitičkim djelovanjima,te formu čiju je funkcionalnost u odnosu na realne komunikacijske potrebe građana Bosne i Hercegovine trebalo istražiti. Suočivši se sa izazovima savre-menog doba s kojim se suočavaju svi javni emiteri, Javni RTV sistem Bosne

1 Izdvojeni i prečišćeni tekst dijela magistarskog rada ”Javni radio-televizijski sistem Bo-sne i Hercegovine i mogućnosti njegove transformacije”, Fakultet političkih nauka Sara- jevo, Odsjek za komunikologiju/žurnalistiku, Sarajevo, novembar 2011. godine.

2 Selected and revised text of the Master’s Thesis „Public Broadcasting System of Bosniaand Herzegovina and the possibility of its transformation“ , Faculty of Political Scien-ces in Sarajevo, Department of Communication / Journalism, Sarajevo, November 2011

year.



142 PREGLED

i Hercegovine suočio se i s internim nepravilnostima, zbog kojih je punina prakticiranja njegovih vrhovnih funkcija ograničena, pa čak u nekim segmen-tima i neizvodiva. Istraživanje sadašnje forme javnog emitera u Bosni i Herce- govini ponudilo je i pretpostavku kreacije funkcionalnog Javnog RTV servisa BiH koja bi trebala počivati u činjenici njegove integracije, to jest onoga što je trebao podrazumijevati Javni RTV sistem BiH. Alternativna organizacija javnog emitera trebala bi između ostalog stvoriti jedinstven javni servis BiH,koji bi integrisao etničke različitosti, a ne bi projicirao etničku podijeljenost,te isključiti sve vidove političkih uticaja i težnji za nametanjem političke kon-trole kao direktnog uticaja na javno mnijenje. Potrebno je naglasiti da Javni RTV sistem Bosne i Hercegovine teži ispuniti svoje uloge organizacijske i programske kompetentnosti, ekonomske održivosti, ali mu je neizostavno potreb-

na transformacija koja će odgovoriti koliko novim zahtjevima vremena tolikoi speci čnom društvenom i državnom okruženju u kojem egzistira. Ključne riječi: Javni radiotelevizijski sistem, Javni radiotelevizijski servis,

Javni radiotelevizijski sistem Bosne i Hercegovine, Javni radiotelevizijski servis Bosne i Hercegovine, informacijsko-komunikacijska globalizacija

SummaryThe role of mass media today is immeasurable. Their de nitional guidelinesof mediators that aim at collecting, processing and disseminating informa-tion is important as the fact that the present and the future of a society can-not be imagined without them. Understanding of public service broadcasterslike the most ideal form of communication today faces many challenges. The rst challenge is competitive commercial media, which lead to market prin-ciples as opposed to the public who are guided by social responsibility. Fromthis competitive position, two challenges are resulting. As commercial mediaaims at making a pro t, their nancial security is becoming more likely asopposed to the public that the nancial capacity is imposed by a third chal -lenge to the impossibility of application of modern technologies of productionand broadcasting. Even more important integrative role of these media is alsoa signi cant factor in contemporary globalization processes. Organizationand structure of the Public Broadcasting System of Bosnia and Herzegovina,which consists of three equal broadcasters/service gets a form that in manyways succumbs to ethnic divisions, a form that is subject to political rather than analytical form of action, and whose performance in relation to the real communication needs citizens of Bosnia and Herzegovina should be investi- gated. Having been faced with the challenges of modern times which all public



143PREGLED

broadcasters are confronted, the Public Broadcasting System of Bosnia and Herzegovina is also meeting face to face with internal irregularities due towhich the fullness of the practice of its supreme function is limited and even in some areas impossible. The study of the current forms of public broadcastersin Bosnia and Herzegovina has also offered the assumption of creation of a functional public television service, which should lie in the fact of its integra-tion into what is supposed to imply a public broadcasting system in BiH. Al -ternative organization of the public broadcaster should, amongst other thingscreate, a unique public service of BiH to integrate the ethnic diversity and toexclude present ethnic divide and all forms of political in uence and the desireto impose political control as a direct in uence on public opinion. It should benoted that the Public Broadcasting System of Bosnia and Herzegovina seeks

to ful ll its role of organizational and programmatic competence, economicviability, but it is inevitably in a need of a transformation that will answer asmuch time as new requirements and the speci c social and national environ-ment in which it exists.

Keywords: Public radio-television broadcasting system, Public radio-tele-vision broadcasting service, Public radio-television broadcasting system of Bosnia and Herzegovina, television broadcasting system of Bosnia and Her - zegovina, IT-communication globalization

1. Savremena pitanja medija – Javni RTV sistem BiH u globalizacijskimtokovima1.1. Država i mediji u novoj epohi

Koliko god od pojma globalizacije okretali glavu i koliko god nam sintagmaglobalno selo unosila strah, sasvim razborito moramo prosuditi da je posto- janost i opstojnost ovog termina činjenična odrednica svijeta u kojem živimo.Danas se može govoriti o pet karakterističnih dimenzija globalizacije. Sas-vim jasno svaku od tih pet dimenzija osjetimo – direktno ili indirektno. Ovaidila današnjice oživjela je u svakom segmentu ljudskog života, pa čak i unajintimnijoj osobnosti. Upravo u ovom segmentu postoje brojne empirijskeimplikacije. Prije svega u sferi sve većeg i većeg postotka sklapanja inter -nacionalnih brakova i zajedničkog života na daljinu. Mnogi životni i socijalni uslovi različitih društvenih miljea uzrokovali su i karakterističan oblik „trčanja za karijerom“. Upravo radi lične dobiti i ostvarivanja nansijskog blagostanja milioni ljudi danas napuštaju svoje matične zemlje. No nije samo



144 PREGLED

sfera ljudske osobnosti rezultirala uticajima neminovnosti globalizacije. Up-ravo je najočitiji primjer otvaranja državnih granica sfera ekonomije. Baremsmo svi danas, u neku ruku, svjedoci virtualnog poslovanja i internacionalnihtokova novca koji sasvim uspješno omogućuje multinacionalnim preduzećimada otvaraju granice nacionalnih zajednica i onemogućavaju potpune ovlastinacionalnih država u sferi planiranja ekonomske budućnosti. Ni ova, ekonom-ska sfera, nije jedina oblast empirijskih faktora globalizacije, univerzalizacijei planetarizacije života i svijeta koja urušava topla, nacionalnodržavna jezgra.Karakteristične oblike svjedoči i kulturni segment života. Upravo sve vrijed-nosti proizvedene u svojevrsnim i karakterističnim socijalnim miljeima nisuvlasništvo samo tih socijalnih miljea – oni postaju vlasništvo cijelog svijeta.A kako svaki kulturni proizvod postaje zajedničko vlasništvo tako se i svaka

kriza i svaka ekološka katastrofa više ne tiče, kao opasna posljedica, samozatvorenog nacionalnog kruga, već prijeti i kao opasnost cijele planete. U sferiinformacija i komunikacija efekti i posljedice globalizacije postaju još očitijii delikatniji. Informacija, tehničko-tehnološkom revolucijom, dobija brzinusvjetlosne godine i koliko god se ticala samo određene društvene grupacije inacionalne granice ona se strmoglavo širi, čuje, odjekuje i prihvata od cijelogsvijeta. Kontrola protoka informacija koje odašilju državni mediji više nijesamo nacionalno vlasništvo – to je vlasništvo cijelog svijeta koje pod uzusimaglobalizacije ostvaruje sve manju i manju, pa gotovo čak i nikakvu kontrolu i

cenzuru u sferi medijskog emitovanja od države. Upravo o tim dimenzijamaglobalizacije govori jedan od vodećih teoretičara ovog fenomena Ulrih Bek,sasvim kategorijski i empirijski tvrdeći da se svijet danas našao pred:

informacijsko-komunikacijskom globalizacijom,1.

ekonomskom globalizacijom,2.

ekološkom globalizacijom,3.

globalizacijom radnih mjesta,4.

kulturalnom globalizacijom.5.3

Tu se postavlja karakteristično pitanje opstojnosti nacionalnih/državnih javnih servisa i sistema. Kako je uopće moguće ostvariti kontrolu nad medijima, ali ne u sferi grubo shvaćene cenzure, već u kategoriji upravo formiranjai djelovanja državnih informacijsko-komunikacijskih struktura? To je samo jedno od savremenih pitanja medija u diskursu globalnih procesa. Tu se post-avlja i karakteristično pitanje: šta čine nacionalni mediji a šta država, koja u3 Ulrich Bek, Što je globalizacija, Zablude globalizma – odgovori na globalizaciju, Vizura,

Zagreb, 2003.



145PREGLED

cijeloj igri novog i savremenog procesa želi održati gurirajuću sliku kon-trole.

Teoretičari Žerar Role i Feliks Gotaria formirali su u ovoj sferi informaci-

jsko-komunikacijske globalizacije dva značajna termina u čijim se empiri- jama našlo savremeno društvo i diferencirana država. Radi se o pitanjimadeteritorijalizacije i delokalizacije.4 Upravo ovim izloženostima uslovljeno je nacionalno, državno, društveno razaranje teritorije, identiteta i vrijednostikoje se nalaze pod okriljem nacionalne države. Upravo u ovom trenutku javljaju se i suprotne silnice koje karakteriše de nicija reteritorijalizacije – težnjedržave da se uspostavi neprikosnovena kontrola i apsolutna ovlast nad na-cionalnim medijskim sistemom. Tu se postavlja pitanje kako i na koji načinorganizirati mogućnosti djelovanja državnih servisa kada svjetska navala in-formativnih uzusa nesmetano dodiruje društvenu jedinku i pored apsolutnezaštićenosti nacionalne granice? Šta je to što može ponuditi nacionalni emiter društvenim jedinkama? Da li uopće može nešto ponuditi? Da li je zadržaosvoju značajnost i kvalitet u sferi informisanja u komunikacijskom segmentuodređene društvene zajednice? Neki autori izričiti su u tome da ove dvostrukesilnice rezultiraju razaranjem ovlasti imanentnog nacionalnog društva, u sferimedijskih djelovanja više nego i u jednoj drugoj. Nacionalni medijski sistemviše nema osnovnu, jedinu ovlast nad komunikacijom sa društvenim jedin-kama, recipijentima određene nacionalne strukture. A upravo te jedinke suse našle pred mnogostrukim mogućnostima biranja i prilagođavanja svojihinformacijskih potreba koje odašilju univerzalnost. Da li i nacionalni servisiinformacijsko-komunikacijskog pre ksa trebaju izići iz tih krugova državneomeđenosti? Svjedoci smo da neki već i jesu! Nacionalni RTV sistemi nal-aze se pred dvosmjernim procesima koje uzrokuje upravo nesagledivi razvojkomunikacijskih tehnologija, naročito u sferi elektronskih medija, kao što jetelevizija. Mogućnost praćenja televizija putem satelita omogućuje i svjetskukomunikaciju. Tu državna komunikacijska regulativa ne može učiniti ništa. Sdruge strane se, opet, nacionalni emiteri bore s državnim monopolom i težnjomnacionalne centriranosti. Formiranje javnih nacionalnih emitera u ovoj kat-egoriji još uvijek nema samostalnost glavne i samo profesionalne odredlji-vosti. Ona je zakonski pod palicom državne regulative, koja otvara put krei-ranju politikantstva kroz sferu medija. Svjedoci smo upravo te odredljivosti.Da li upravo u ovom shvatanju nacionalni servis gubi svoju autonomnost iznačajnost? Upravo u odgovoru na ovo pitanje krije se i samo značajnost sv- jetlije budućnosti i mogućnosti percipiranja novih svjetskih trendova i perspektiva nacionalnih medijskih sistema.4

Esad Zgodić, Kult suvereniteta, FEB, Sarajevo, 1997.



146 PREGLED

Ako nacionalnim, državnim, javnim servisima dozvolimo, barem personi cirajući, jedan karakteristični oblik humanizacije, onda bismo moglii teorijski potvrditi teze savremene epohe o rješenju i perspektivama društvau vrijeme globalizacije koje upravo govore i o potrebitostima kosmopoli-tizacije. Ako kosmopolitizam u novoj svjetskoj epohi daje mogućnost svakomgrađaninu nacionalne države da u isto vrijeme primi dvostruko državljanstvo – građanina svijeta i pripadnika određene nacionalne zajednice, onda bi ikosmopolitizacija nacionalnih emitera mogla ili, uopće, u novim svjetskimtrendovima, morala primiti tu dvostrukost – karakterističnog oblika svjetskihkomunikacijskih kanala i servisa koji će biti u funkciji svakog građanina na-cionalne zajednice. Tu se treba vratiti osnovnoj izvornosti teorije prema kojojsu mediji slika društva u kojem egzistiraju i da upravo društvo ima najjači uti-

caj na medijsku konstelaciju. Kada i da li će Bosna i Hercegovina postuliratiuslove kosmopolitizacije? Tada će i njen nacionalni RTV servis biti spremanodgovoriti uzusima novog doba.

1.2. Bosanskohercegovačko društvo i bosanskohercegovački mediji unovoj epohiPitanje koje se tiče razmatranja ovog dijela percipiranja problema, mogućnostii perspektiva djelovanja državnog, medijskog servisa u datosti određenog

društva neizbježan je dio shvatanja društvenog sistema u smislu kakav on jeste, kakvim ga empirijski i realno osjećamo, teoretski određujemo i uopćeživimo. Koliko nam je uopće demokratičnost u novoj epohi i u državnom, na-cionalnom sistemu, i bitna? Odgovor je uistinu očit. Ukoliko prihvatimo teo-retsku postavku da forme masovne komunikacije i medija variraju ovisno okontekstu društva i njegove kulture, onda moramo prihvatiti i da je forma ko-munikacije putem nacionalnog, bosanskohercegovačkog medijskog sistema,rezultat konteksta bh. društva i njegove kulture. Kakvu kulturu imamo i kakvodruštvo će nam podariti novo vrijeme? Unutar medijskog servisa sasvim je jasan jaz društvene podijeljenosti. Ova društvena, nacionalna podijeljenost,nije rezultirala samo empirijskom podijeljenošću života i ličnih biogra ja, veći onom mnogo opasnijom – medijskom podijeljenošću. Ako je već državnomkomunikacijskom regulativom sasvim utvrđeno da su javni servisi podijeljenii da svojom formom i regulativom djeluju pod simboličnom parolom „jedinst-venosti”, onda je to uredu sve dok taj jaz ne ometa e kasnost i svjetliju perspek -tivu u vremenu koje dolazi. Šta ako te e kasnosti nema, a njeno nepostojanje je i više nego očito. Nije li nas barem malo zaintrigirao zahtjev u parlamen-tu za formiranjem trećeg emitera? Najezda političkih mišljenja koja su, pod



147PREGLED

krinkom dobrobiti informiranja konstitutivne bosanskohercegovačke javnosti, plasirala profesionalno nezamislive činjenice o potrebnosti trećeg emitera, unama skorije vrijeme, zapanjila je svojom profesionalnom neetičnošću i još jednom dokazala, u najmračnijem svjetlu naše zbilje, da je upravo slika do-micilnih medija vrlo dobra kopija bh. društva u kojem živimo i u kojem eg-zistiramo? Upravo tu se pitamo gdje je ona demokratičnost s početka? Da li biti demokratičan kroz medijsko djelovanje znači ispisati televizijske headlines oba pisma ili iznijeti novinarsku priču koja je u funkciji napretka ne samo jedne javnosti i jednog konstitutivnog pripadnika nego i svakog građanina ovezemlje? Šta bi se onda desilo s jednim francuskim nacionalnim RTV siste-mom? Zasigurno bi svoje zaslone montažerskih ekrana zatrpali konstitutivnim jezicima svojih provincija, čiji pripadnici se, uzgred, uopće ne razumiju, ali

žive u jednoj zemlji. No nije ovdje pitanje medijske i političke podijeljenosti,koja će, na nesreću, rezultirati time da će svaka konstitutivna grupa tražitii svog javnog nacionalnog emitera, već nečeg mnogo dubljeg i opasnijeg.Kako, uopće, s podijeljenim komunikacijskim područjima ući u novo doba?Da li nam ova podijeljenost može osigurati neometan i dobar budući razvoj,napredak, ili omogućava jednosmjerno manipuliranje povjerenjem generalne bh. javnosti? Upravo se tu javlja ona neminovna potreba uvrštavanja namatradicionalno nesvojstvenih demokratskih vrijednosti koje bi otvorile put sh-vatanja pluraliteta etičnosti u njegovom pravom a ne samo pravnom smislu.

Za ove navode imamo i vrlo rječite potvrde.Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nakon

dugotrajne rasprave četvrte redovne sjednice u Sarajevu prihvatio je većinomglasova Prijedlog zakona o Javnom servisu RTV FBiH. Za ovaj tekst nisuglasali poslanici stranaka s hrvatskim predznakom, koji su bez uspjeha tražiliamandmanom formiranje dva posebna kanala – hrvatskog i bošnjačkog, u fed-eralnom RTV-u. Ako usaglašavanje ne uspije, zakon će biti upućen Ustavnomsudu Federacije na ocjenjivanje da li je njime povrijeđen vitalni nacionalniinteres, u ovom slučaju Hrvata. Praktično, ovo je situacija da je zakon, kako jeobjavljeno, odobren, ali vjerovatno još dugo ne može biti operativan.

„Razvoj komunikacijskih procesa u Bosni i Hercegovini trebalo bi da seodvija u pravcu smještanja informacijsko/komunikacijske djelatnosti u novodruštvo i državno uređenje, potiskivanjem ideoloških komponenti u korist raz-vijanja demokratske orijentacije u poimanju svijeta i u pravcu uključivanjamodernih svjetskih iskustava i trendova u oblast novinarstva i komunikologijeuopšte.“5

5

Jelenka Voćkić-Avdagić, Razvoj savremenih komunikacijskih procesa i sistema i bosan-



148 PREGLED

Jedan od glavnih problema stvaranja operativnog Javnog RTV servisa kojiće biti spreman odgovoriti novim svjetskim trendovima sasvim je jasno vidljivi rječit iz primjera ideološko-političkih težnji i zahtjeva političkih predstavni-ka. Upravo u toj sferi političkih procesa javlja se mogućnost manipulacijemedijima i javnostima. Prema svakoj de niciji formiranja nacionalnih oper -atera nije sporna državna regulativa komunikacijskih procesa, koja je bazičnai jedna od empirijskih i zakonskih suverenosti države, već upravo onaj viddržavnopolitičkog jarma koji vodi ne ka otvaranju već ka centralizaciji ima-nentnoj totalitarnim društvima.

S druge strane, postavlja se pitanje bh. društvenog okruženja i svjetskogtrenda, u čijem procjepu se nalazi nacionalni medijski sistem. Koliko je svjets-ki trend opća integracija toliko je društvena silnica lokalnog, dezintegracija.Ukoliko je država odlučna ući u tokove savremenosti i integracije, ili obratno,onda će se i njeni medijski sistemi razvijati u jednom od ta dva konteksta.

Prije svega, potrebno je naglasiti da je društvenu sliku promjene percipiranja društvenih silnica uslovila propast komunizma, jednog društvenog poretkaunutar kojeg su nacionalnu medijsku djelatnost nadzirali partijski hodočasnici.S propašću takve idile i jednopartijskog sistema propao je i jedinstveni nacio-nalni RTV sistem. U neku ruku riješio se agitpropa informacijske protočnosti,a u drugu rezultirao nesnalaženjem u demokratskom pluralizmu i težnjama na-cionalnih ideja vodilja. No, nas ne zanima prošlost. Zanima nas budućnost togsistema kome historija i nije bila najbolja učiteljica i koji se našao u procjepuovih dviju historijskih odrednica.

Koliko god medijska konstruirana stvarnost od medijskih globalnih sistema,koji su postali dio svjetskog trenda, bila očita, ni u kojem smislu nije ima-nentna činjenica da je ona realna i bez kontrole. Veliki, a ne lokalni medijskisistemi, koji su svoja vrata otvorili svjetskim trendovima i koji kreiraju novekonstrukcije realnosti, ni u kojem smislu nisu oslobođeni svih nacionalnih ilokalno-političko-državnih ili čak ekonomsko-kapitalističko-imperijalističkihtežnji kontrole. Naprotiv, oni su samo oslobođeni u smjeru tehnologijsko-tehnološke i geografske difuzije. U mogućnosti su pokrivati i biti dostupnisvakom kutku svijeta. Najočitiji primjer za takvo što vidljiv je u paketimakablovskih operatera na našem području.

Samo jedan od njih, koji dijapazon svog djelovanja ima na prostoru pojedinačnih lokalnih naselja Kantona Sarajevo, BH CABLNET, u paketuodabranih usluga svojih korisnika ima nacionalne sisteme Slovenije, Hrvatske,

skohercegovačko društvo i država, FPN, Sarajevo, 1997.



149PREGLED

Srbije, Crne Gore – regionalnih medijskih servisa, ali isto tako i svjetskih inter -nacionalnih i globalnih, poput njemačkog, engleskog, francuskog, turskog… Njihov program i uređivački segmenti svih vidova, osim kodiranih, dostupnisu široj bh. javnosti, što će reći da su njihove nacionalne omeđenosti otvorene.Zanimljivo bi bilo sagledati strukturu svjetskih, kablovskih, lokalnih operat-era. Koliko njih uopće uvrštava bh. nacionalne emitere u svoje programskeliste? Da li stvaramo tržište naše uređivačke politike i naših programskih seg-menata? Da li smo kao sistem dostupni i konkurentni? Da li smo otvoreni iza razmjenu i odgovor na svjetske trendove kojima teže veliki kooperacijskikonglomerati i da li su se oni uopće i u stvarnosti oslobodili nacionalnog, političkog ili nekog drugog jarma? No, bh. političkim djelovanjima teško će biti odreći se nacionalnih, medijskih servisa, putem kojih vrlo dobro stvaraju

željene strukture, što eksterne, u vidovima stvaranja podijeljenih javnosti, štointerne – medijske.Ovdje se postavlja pitanje koliko je opstojnost razdijeljenog javnog RTV

sistema Bosne i Hercegovine u funkciji jačanja sve većih društvenopolitičkihi građanskih podjela. Jačanje etničke podijeljenosti kroz informacijsko-komu-nikacijske sisteme zasigurno ne vodi ka emancipaciji i razvoju.

Da li se gubi ekskluzivno pravo države na regulaciju nacionalnih medija?Ta sloboda bi u mnogo čemu omogućila tržišno i konkurentsko djelovanje iegzistiranje privatnih medija te njihovu imanentnu komercijalizaciju. Nacio-nalni medijski servisi bili bi daleko od te slobode traganja za perspektivamai trendova, jer u njihovoj pravnoj regulativi uticaj ne vrše samo kategorične političke silnice, već i one nansijske, a ko daje novac taj i kupuje ono štoželi! S tačke gledišta programskih načela ostaje pitanje koliko se i u kojojmjeri novinarstvo može osloboditi okova politizacije i političkih in uencija.To je opet pitanje u kojem smjeru se razvija javni RTV servis u smislu st-varanja savremene slike svijeta – ka još većoj autoritativnoj liniji vodilji ili kaemancipatorskoj ulozi u društvu koja bi trebala biti vrhovni kriterij njegovog

razvoja i promjene unutar jednog društva. Razvoj medijskog sistema, kakav jest, zavisi od mnogo uticaja i parametara društvenog okruženja. Tako ćeekonomski i svakovrsno drugačije razvijene zemlje imati veći stepen razvojazbog tehnološkog napretka. A sasvim je jasno da se medijski sistem razvijau onoj mjeri u kojoj se razvija i društveni. Tako smo danas i više nego svje-doci činjenice da programski segmenti svjetskih, razvijenih javnih servisa,napreduju ka transnacionalnim programskim nivoima koje emitiraju različitimdruštvima i na različitim svjetskim lokacijama. Mogućnost prilagođavanja do-micilnih medijskih sistema tom razvojnom stepenu uslovljena je planskim or -

ganizovanjem državnog razvoja i međunarodnom saradnjom i razmjenom. To



150 PREGLED

znači prevazići dosadašnje shvatanje demokratije kroz podjele na manjinskei većinske javnosti te zahtjeve za nekim „trećim“ u korist integracije. Ako iukoliko odredimo načela budućeg razvoja, sasvim je jasno da će javni, državnii entitetski mediji, uveliko zavisiti od lidera političke diskusije u parlamentus jedne strane, no programski se oni ne bi smjeli, u težnji da se oslobode političke manipulacije, okrenuti izlaskom na tržište pukim vidovima komer -cijalizacije.

“Zato bi u osnovne i neizostavne ELEMENTE STRATEGIJE RAZVOJAspadali:

zakonska regulativa (kompetencija različitih nivoa države, zaštita slo--

bode javne riječi i slobodnog protoka informacija),

koncept razvoja radiodifuznog sistema (principi i kriteriji upotrebe-frekvencija, javna i komercijalna RTV),vlasnička transformacija (privatizacija i sudbina državnog vlasništva),-

međunarodna komponenta (elektronski mediji susjednih država na teri--

toriji BiH, mediji pod patronatom međunarodnih organizacija u BiH),ekonomska komponenta (strategija donatora, medijsko tržište, inozemni-

kapital)“ (Udovičić, 1996).6

Jedan od osnovnih uzusa daljnjeg napretka svakako je jedinstvena zakon-ska regulativa sistema javnih servisa koja ni do danas nije riješena. No i kada bude normativno de nirana, ona neće egzistirati ka razvoju jer veliki je jazizmeđu normi i prakse. U dobu globalizacije, nove epohe koja nosi strah zem-ljama poput BiH, nije dovoljno samo nacionalno reguliranje javnih emitera,već je uzuse ove nacionalne djelatnosti potrebno uskladiti s internacionalnim pravilnicima, naročito onim koji su dio evropske prakse značajne za inte-gracijske procese u Evropsku uniju. Sagledavši ovu činjenicu, njihov razvojnismjer ne bi trebao iz svojih perspektiva izdvojiti činjenicu da su mediji bez

obzira na vlasništvo u službi javnosti. Postojanje još dva parametra uslovilo bi i njihovu normalizaciju: profesionalnost i autonomiju, jer mas-mediji suimanentni savremenom društvu i razvijaju se uporedo s njim.

Novac, tržište i interes su kategorije koje funkcioniraju u medijskom djelo-vanju američkog kontinenta u ovoj savremenoj epohi društvene izgradnje. Tuse postavlja pitanje koliko i u kojoj mjeri je izjednačavanje i prilagođavanje ev-ropskim ili američkim medijskim smjernicama regulative povoljno. Korištenje

6 Jelenka Voćkić-Avdagić, Razvoj savremenih komunikacijskih procesa i sistema i bosan-

skohercegovačko društvo i država, Sarajevo,FPN, 1997.



151PREGLED

i izloženost industriji zabave, koju je uslovila informacijsko-komunikacijskasloboda nove epohe, morali bi u bitnom segmentu osnažiti nacionalne, tradi-cionalne vrijednosti, pa samim tim i onemogućiti savremene vidove deregu-lacije nacionalnih servisa u smislu očuvanja individualiteta, diferencijacije i pluraliteta različitosti.

Najslikovitiji prikaz izlaza pred kojima se nalaze nacionalni radiotelevizijskisistemi predočio je Fransis Bal:

„Tamo gde nema slobodnih medija, nema ni ličnih ni političkih sloboda,tamo gde su mediji sprečeni da se distanciraju, da koriste slobodu reči usuočavanju sa onima koji sanjaju da ih potčine, sa ljudima na vlasti, prven-stveno političarima, zaključak se, dakle, nameće. Nema slobode bez slobod -nih medija. Istovremeno, mediji nisu slobodni ni tamo gde deluju podvrgnutidrugim, a ne tržišnim zakonitostima.”7

Upravo u ovim karakterističnim zaprekama mogućih razvojnih smjerovanameće se i bojazan da se, u ovoj neupitnoj utrci sa savremenosti i težnjomda se unaprijedi nacionalno medijsko djelovanje, sam medijski sistem suočisa komercijalizacijom, osrednjošću i vulgariziranjem. Upravo je to mogućazamka težnje za internacionaliziranjem pretpostavke koju nam nameće globalizacija u medijskoj sferi. Fransis Bal, ne bez razloga, navodi:

„Izvoze se uređivački koncepti tipičnih francuskih časopisa kao što su Elle, Marie-Claireili Madame Figaro, kako bi Italijanka, Nemica, Amerikanka iliJapanka – ni sasvim ista ni sasvim drugačija – mogla da ih prihvati.“8

U tom smislu nacionalno kreiranje javnih radiotelevizijskih sistema iviše je nego upitno. U novoj epohi nacionalistička logika polako ali sigurnonapušta svaki segment društvene regulative, pa i onaj medijski. Mogućnostdržavnog uređenja i državnosti unutar medijskog sistema trebala bi akterimakomunikacije omogućiti najraznovrsniji izbor bez uplitanja u medijski sadržajukoliko on ne otežava i ne vrijeđa život svakog pojedinca u društvu. S druge

strane, otvaranje ka uzusima koje nam donosi novo vrijeme, poput spektakla,ogoljene privatnosti, senzacionalnosti i ostalih savremenih medijskih vulgar -izama, koji donose fascinirajuće nansijske dobiti, put je koji vodi medijskesisteme u novo tržišno dobo. Nisu li onda upravo nacionalni servisi, poputnašeg, sačuvali te vrijednosti shvatanja onog što je lijepo, estetski vrijedno iintelektualno? Oni nisu zavisili od konkurentske trke, niti bi takvo što trebalidozvoliti u svojoj savremenoj genezi i promjeni. Ako, pak, posmatramo iz ugla

7 Fransis Bal, Moć medija, mandarin i trgovac, Clio, Beograd, 1997.8

Ibid.



153PREGLED

Osnovna pretpostavka kreacije funkcionalnog Javnog RTV servisa BiHpočiva u činjenici njegove integracije, to jest onoga što je trebao podra-zumijevati Javni RTV sistem BiH.No kako zbog društvenih i političkihsilnica etničke podijeljenosti ne postoji konsenzus javnosti, sasvim je jasno daće biti jako teško kreirati i jedinstven, integrirani Javni RTV servis. Ukoliko sedruštveni i politički raskol i dalje bude zadržavao nauštrb integrativnih mod-ela vladavine u Bosni i Hercegovini, bit će i više nego problematično prim-ijeniti i integrativni medijski sistem. U ovoj korelaciji vidljiva je činjenicada razjedinjeno društvo čini razjedinjeni medijski sistem ili, pak, stvara frag-mentiranu javnost. Ta i takva fragmentirana javnost, daljnjim slijedom, stvararazjedinjene servise. S druge strane, podijeljeni medijski sistem u mnogočemu promoviše i unapređuje etničku podijeljenost. Ideja jedinstvene, javne,

građanske sfere u slučaju Bosne i Hercegovine zamijenjena je sa tri fragmen-tirane javnosti. U svakom slučaju, tri javna servisa pod okriljem jedinstvenog javnog sistema neće uspjeti zadovoljiti komunikacijske potrebe bh. javnos-ti. Kontradiktornost termina „javni“ kao pre ksa medijskog organizovanjaJavnog RTV sistema očita je kroz prizmu zadovoljavanja triju suprotstavljenihinteresa. Realizacijom upitnika (rađenog za potrebe magistarskog rada „JavniRTV sistem BiH i mogućnosti njegove transformacije“) dobijeni su podacikoji vode u smjeru mogućnosti stvaranja javnog konsenzusa u Bosni i Herce-govini. Većinski dio publike u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci smatra da je

Javni servis potreban bh. društvu radi „objektivnog informiranja“, „očuvanjacjelovite BiH“, „radi edukativne uloge“, „zbog prevazilaženja rasnih razlikai zbližavanja“, ali ujedno i da bi on trebao biti jedinstven, a ne podijeljen natri emitera, zbog a rmacije pozitivne slike o BiH. Također, neki od ispitanikatvrde da bi trebao biti „politički objektivan“ i okrenut „umjetničkim vrijed-nostima“. Poražavajući rezultat je i da javnost ni u jednom od ova tri grada neostvaruje mogućnost učešća u organizacijskim i programskim formacijama javnih emitera. Vjerujući da organizacija i osnivanje javnih servisa Bosne iHercegovine nije inicijativa javnosti već nekih drugih društvenih segmenata,

građanski aktivizam će ovdje biti na ispitu.Zakonska regulativa javnog sistema informisanja kreirana je u skladu sa

svim standardima i kao takva parira najboljim svjetskim medijskim regulaci- jama. Sretnija okolnost bila bi kada bi, kao takva, uslovila i praktične imp-likacije. Slabost povezanosti bh. servisa s krovnom organizacijom stvara am- bijent u kojem emiteri jedinstvenog sistema djeluju kao konkurenti. Umjestosaradnje i kreiranja programa koji će se ravnopravno boriti za gledateljstvo,ovo partnerstvo zamijenjeno je separativnim medijskim djelovanjima. Nekezakonske odredbe se slabo ili nikako ne provode.



154 PREGLED

Stvaranjem jedinstvenog radio i televizijskog kanala izmijenila bi se izakonska regulativa, koja bi u svakom slučaju trebala zadržati i odred-nice koje posjeduje i aktuelna. Organizacija jedinstvenog RTV servisapojednostavila bi raspodjelu programskih kapaciteta i ljudskih resursa,čime bi se prepolovili troškovi realizacije programa, plaćanja uposlenika,održavanja tehničkih prostora s jedne strane, a sa druge strane omogućiloizdvajanja više sredstava za stvaranje kvalitetnijih programa i nabavkusavremenije opreme. Emitiranjem jedinstvenog programa izbjeglo bi setrostruko prezentiranje jednih te istih sadržaja s različitim interpretacijama, aviše pažnje posvetilo stvaranju drugih i trećih kanala, koji su u svojoj tradiciji posvećeni kreativnim i umjetničkim vrijednostima te revijalnom programu ili programima na stranim jezicima.

Sistem nansiranja razriješio bi problem neravnomjerne raspodjelezarada javnih emitera, koja je u sadašnjoj konstelaciji i više nego evident-na kroz prilive od marketinga i RTV takse.Sistem preraspodjele naplate prihoda od marketinga i RTV takse među emiterima ustrojen je prema formuli50:25:25, što uzrokuje da emiter koji ostvaruje veću dobit jednako dijeli svojuzaradu s emiterom koji ostvaruje male ili nikakve zarade.

Pitanje ljudskih resursa javnog emitera trebalo bi zaobići etničku kat-egoriju gdje je to uistinu moguće.Traženje kandidata koji bi svojim pro-fesionalnim i kvali kacijskim vještinama bio podoban realizovati određenisegment rada emitera trebalo bi zamijeniti ustaljenu šemu odabira uposlenika prema jasnoj formuli zastupljenosti nacionalnosti. Kvalitet umjesto kvantite-ta.

Zadaci upravljačkih struktura javnog emitera trebali bi biti: de nisanjemisije medijske kompanije, uspostava zadataka koji će tu kompaniju vodi-ti ka uspjehu, razvijanje strategija kojima će se postići ti ciljevi, planiranjegodišnjih aktivnosti, planiranje budžeta koji će odgovoriti zahtjevima tih op-eracija, razvijanje marketinških strategija koje će promovirati određeni medijski proizvod određenoj ciljnoj publici, okupljanje potencijalnih oglašivača, produciranje formi koje će odgovarati profesionalnim etičkim i legalnim stan-dardima. Kompanija bi trebala ostvariti pro t koji joj je dovoljan da pokri- je troškove svoje produkcije, zadržati lojalnost i poštovanje konzumenata islužiti tim konzumentima, biti otvorena za promjene koje se tiču kako novihtehnologija tako i kreiranja programske šeme, osigurati razvoj, podržavati in-ventivnost i kreativnost, s poštovanjem individualnosti i slobode kod obavl- janja djelatnosti uposlenika.



155PREGLED

Kada je u pitanjuprogramska kompetentnostjavnih emitera, iz provede-nog istraživanja vidljivo je da je publika u Bosni i Hercegovini djelimično zado-voljna informativnom ulogom javnih emitera. Ispitanici su također djelimičnozadovoljni i edukativnom te revijalnom ulogom servisa. Produkcijom jedin-stvenih sadržaja uspostavila bi se sinhronizacija u interpretaciji informativnihsadržaja te smanjili troškovi produkcije. Proizvodnja obrazovnih sadržajatrebala bi zadržati imanentne postotke zastupljenosti. Persuazivna funkcija javnog emitera morala bi izmijeniti temeljnu koncepciju promocija koja jeevidentna kroz etničko favoriziranje. Načelo promocije tekovina i vrijednostiBosne i Hercegovine kao jedinstvene zemlje trebalo bi biti jedini i osnovniuzus persuazivnog djelovanja javnog emitera. Promocija integracije i jedin-stvenosti kroz medijsku sliku zasigurno bi rezultirala drugačijom društvenom

perspektivom povjerenja u medijsko djelovanje i time stvorila svrsishodnijeinformacijsko-komunikacijske kanale Bosne i Hercegovine. Javni emiter u prezentaciji svojih sadržaja jasno bi morao odgovoriti na sveukupnu komer -cijalizaciju revijalnih formi, ali ujedno i odgovoriti potrebama auditorija zazabavom. Programski odbori emitera trebali bi primijeniti metode relevantnogistraživanja stvarnih komunikacijskih potreba bh. građana na osnovu kojih bi realizirali i programsku šemu. Veći prilivi nansija osigurali bi i zakupkvalitetnijih stranih produkcija, čime bi se osvježila i aktuelizirala programskašema. Kroz uspostavljanje više kanala osigurala bi se raznovrsnost. Osnovne

pretpostavke kvaliteta prezentiranih sadržaja ne bi smjele uključivati bilo kojevidove diskriminacije, te bi programi za manjine, uključujući i programe nastranim jezicima, trebali biti zastupljeni u adekvatnoj mjeri. Kada je u pi-tanju jezička odrednica, Javni servis trebao bi osigurati slobodu svakom novi-naru da govori i interpretira jezikom kojim govori sve dok je on pravopisno,gramatički i stilistički korektan i razumljiv, te se ubraja u jezike Bosne i Her -cegovine, kao i pisma. Javni emiteri u Bosni i Hercegovini posjeduju veomaskromne, vizuelno i sadržinski, koncepte novomedijskog predstavljanja, štosvakako ide na njihovu štetu, ali i štetu konzumenata. Potencijalne vrijednosti

prezentacije sadržaja kroz nove medije trebale bi biti strateški osmišljene te provedene kroz mnogo savremenije vidove prikaza. Mogućnost praćenja ra-dio i televizijskog programa putem interneta otvorila bi granice nacionalneteritorije unutar koje djeluje javni emiter.

Alternativni model ustrojstva Javnog servisa BiH kao integrativnog mod-ela komunikacijskih procesa u Bosni i Hercegovini trebalo bi organizovati usmislu u kojem bi on na najbolji mogući način odgovorio:



156 PREGLED

mogućnostima primjenjivanja novih tehnologija,-

niskim i komercijalnim zahtjevima publike,-

nansijskim problemima.-

Organizovanje Javnog RTV sistema za Bosnu i Hercegovinu treba pri-lagoditi i pravilima Preporuke br. R/96/ koju je usvojio Komitet ministaraSavjeta Evrope 11. septembra 1996. godine9 kojom se preporučuje vladamadržava članica da u svoja nacionalna zakonodavstva ili instrumente kojiregulišu rad radiodifuznih organizacija javnog servisa unesu odredbe kojegarantuju njihovu nezavisnost. Pravni okvir koji reguliše radiodifuzne orga-nizacije javnog servisa treba jasno da odredi njihovu uređivačku nezavisnosti institucionalnu autonomiju. Radiodifuzne organizacije javnog servisa treba

da budu u mogućnosti da koriste nove komunikacione tehnologije i, tamo gdjesu ovlaštene, razvijaju nove servise na bazi tih tehnologija da bi na nezavisannačin obavljale svoje zadatke onako kako je to propisano zakonom. Rezo-lucija o budućnosti javnog servisa IV evropske ministarske konferencija o politici masmedija (Prag, 7-8. decembar 1994) nalaže i garantovanje javnomservisu sigurna odgovarajuća sredstva za ispunjenje njegove misije te potreb-nost osiguravanja odgovornosti javnog servisa, posebno prema javnosti.

Shodno prethodnim navodima, alternativna organizacija Javnog RTVservisa BiH trebala bi:

stvoriti jedinstven Javni servis BiH koji bi integrisao etničke različitosti,-

a ne projicirao etničku podijeljenost,isključiti sve vidove političkih uticaja i težnja za nametanje političke-

kontrole kao direktnog uticaja na javno mnijenje,očuvati i unaprijediti svoju nezavisnosti u programskom i nansijskom-

smislu,zasnivati svoj rad na transparentnosti prezentirajući javne programske i-

nansijske izvještaje, biti garant vjerodostojnosti, objektivnosti, balansiranosti, nepristrasnos--

ti na fragmentiranom medijskom tržištu,garantovati aktivne i jednake građanske participacije,-

konsultovati se sa svojim korisnicima putem javnih debata i javnog fo--

ruma,

9

http://www.coe.int, preuzeto u martu 2011.



157PREGLED

temeljiti kvalitetne organizacijske strukture na principima demokratskog-

upravljanja,razviti i unaprijediti kadrovsku šemu,-

zasnivati rad na kompetentnosti i visokim standardima u upravljanju i-

ponašanju,de nisati programske ciljeva koji bi zadovoljili realne potrebe društva,-

proizvoditi raznolik program sa visokim standardima kvaliteta,-

razvijati kulturni identitet,-

uključiti programe namijenjene najvećem broju etničkih grupa kako bi-

se osigurala lojalnost,odbraniti se od intenzivne tržišne koncentracije novih, komercijalnih,-

medijskih sadržaja i biti korektor manjkavosti koje ispoljava komercijalni sektor,emitovati programa sa nacionalnom perspektivom,-

biti podrška nacionalnoj produkciji,-

razvijati nove ideje i projekte kao uslov za dopunu javnog nansiranja,-

poticati princip odgovornosti,-

stvoriti održivu tehničku bazu za savremeno emitovanje programa i biti-

pokretač novih servisnih usluga.Jednako činjenici da se procesi komunikacije smatraju dvosmjernom inter -

akcijom ravnopravnih komunikatora, procesi komunikacije javnih servisa un-utar svoje organizacijske i programske strukturiranosti trebali bi pružiti priliku javnosti da kreira servis prema svojim potrebama. Neke od razvijenijih na-cionalnih medijskih kuća sve češće pribjegavaju upravo formiranju program-skih savjeta koji bi upravo bili glas javnosti. Zabilježeno je održavanja „danaotvorenih vrata“, gdje je publikum imao priliku posjetiti uposlenike i obići pogone proizvodnje i emitovanja programa. Transformacija i prilagođavanje javnih servisa nije samo obaveza bh. javnog emitera, već i svih drugih u smis-lu inovativnih, savremenih tehnologija, brendiranja programskih sadržaja, po-nude novih edukacijskih cjelina – ukratko kontinuirane transformacije.

Mnogi analitičari tvrde da je proces prilagođavanja neupitan ne samo kroz potrebu uključivanja javne sfere nego i kroz olakšavanje kontrole države kroz

nansijski poticaj i zakonsku regulativu. Bh. javni servis, koji pretendira na

nezavisnost, u okviru koje de nišemo i nansijsku nezavisnost, susreće se



158 PREGLED

s problemom naplate od javnosti. Jedna od nasušnih potreba koja vodi karješavanju ovog problema je upoznati bh. javnost da sistem naplate ne trebaslužiti ostvarenju pro ta javne medijske institucije, već ulaganju u proizvodnekapacitete.

Članstvo nacionalnih emitera u Evropskoj uniji za radiodifuziju neophodno je zbog tehničkih, programskih i organizacijskih prioriteta koje pruža ova jed-instvena evropska institucija. Evropska unija za radiodifuziju je najveća udru-ga nacionalnih emitera u svijetu. Ona promoviše saradnju između emitera iolakšava razmjenu audiovizuelnih sadržaja. Prema Protokolu iz Amsterdama10 ove institucije stoji „da je sistem javnog emitiranja u državama članicamaizravno povezan s demokratskim, socijalnim i kulturnim potrebama svakogdruštva i s potrebom očuvanja medijskog pluralizma“.

Alternativni model kreiranja javnog emitera, dakle, trebao bi posjedovatizakonski okvir koji mu nalaže zaštitu kulturnih različitosti, ali isto tako i za-konsku regulativu koja bi kontrolisala stvaranje privatnih medijskih servisa,slobodno, kvalitetno i osebujno kreiranje programa te stabilnu ekonomskusituaciju.

Literatura:

Knjige:

1. Bal, Fransis (1997)Moć medija – mandarin i trgovac, Clio, Beograd.

2. Bašić S., Petković B., Jusić T. (2004)Vlasništvo nad medijima i njegov uticaj na neza-visnost i pluralizam medija, Mediacentar, Sarajevo.

3. Bašić-Hrvatin S., Thompson M., Jusić T. (2008) Razjedinjeni propadaju – Javni radio-televizijski servisi u multietničkim državama, Mediacentar, Sarajevo.

4. Bek, Ulrih (2003)Šta je globalizacija – zablude globalizma i odgovori na global -

izaciju, Vizura, Zagreb.5. Bojd, Endrju (2003) Novinarstvo u elektronskim medijima, Beograd.

6. Borna Bebek i Antun Kolumbić (2000) Poslovna etika,Sinergija, Zagreb.

7. Briggs, Asa (1995)The History Of Broadcasting In United Kingdom, volume II,The golden age of wireless, University Press, Oxford.

8. Chomsky, Noam, Mediji, propaganda i sistem

10 EBU, 29. aprila 1998. DAJ/ew/mp The Public Service Broadcasting Remit: Today and

Tomorrow.



159PREGLED

9. Debray, R. (1997)Uvod u mediologiju, Clio, Beograd.

10. Dej, Luis Alvin (2008) Etika u medijima – primeri i kontroverze, Klub plus,Beograd.

11. Dizdarević, Ismet (1997) Psihologija masovnih komunikacija, Mediji, modeli imjerenja, Sarajevo.

12. Đordević, Toma (1985)Teorija informacija, Beograd.

13. Eco, Umberto (1979) Kultura, informacija, komunikacija, Nolit, Beograd.

14. Elezović, Slobodan (1992) Povijesni razvoj komuniciranja – vrste i oblici kroz stoljeća, Zagreb.

15. Fejzić, Fahira (2004) Medijska globalizacija svijeta, Promocult, Sarajevo.

16. Fidler, Rodžer (2004) Mediamorphosis, Razumevanje novih medija, Clio, Beograd.

17. Gi, Debor (1967) Društvo spektakla18.Giddens, A. (2000)Communication Perspective, Oxford.

19. Gonnet, Jacques (1997) ÉDUCATION ET MÉDIAS , Presses Universitaires deFrance.

20. Habermas, Jirgen (1969) Javno mnenje, Istraživanje u oblasti jedne kategorije građanskog društva, Kultura, Beograd.

21. Held, Dejvid, Demokratija i globalni poredak , Filip Višnjić, Beograd.

22. Herbin, Pierre (1993) Mass Media Marketing Managment , London, New York.

23. Herman Edvard, McChesney Robert (2004)Globalni mediji – Novi misionari korpo-rativnog kapitalizma,Clio, Beograd.

24. Idn, Nicolas (2000) Korporacijski imidž , Clio, Beograd.

25. Iris, A. (1999) Informacione magistrale, Clio, Beograd.

26. Kaznev, Žan (1976)Sociologija radio-televizije, BIGZ, Beograd.

27. Kečo-Isaković, Emina (2006) Izazovi mas-medija, Sarajevo.

28. Lorimer, R. (1998) Masovne komunikacije, Clio, Beograd.

29. Matković, Damir (1995)Televizija – igračka našeg stoljeća, Zagreb.30. Mekluan, Maršal, Poznavanje opštila – čovjekovih produžetaka.31. Nuhanović, Asad (2005) Fenomen javnosti, Promocult, Sarajevo.

32. Plenković, M. (1998) Komunikologija masovnih medija, Barbat, Zagreb.

33. Radojković, Miroljub i Stojković, Branimir (2004) Informaciono komunikacioni sistemi, Clio, Beograd.

34. Spahić, Besim (2001) Nacionalni antimarketing ex–yu i bh. naroda, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo.



160 PREGLED

35. Tucaković, Šemso (2006) Historija novinarstva i medija u BiH , Sarajevo.

36. Tucaković, Šemso (2006) Leksikon mass medija, Sarajevo.

37. Vajzović, Hanka (2008) Jezik i nacionalni identiteti, FPN, Sarajevo.

38. Veljanovski, Rade (2005), Javni RTV servis u službi građana, Clio, Beograd.39. Voćkić-Avdagić, J. (2002),Suvremene komunikacije ne/sigurna igra svijeta, FPN,

Sarajevo.

40.Voćkić-Avdagić, J. (1997) Razvoj komunikacijskih procesa i sistema ibosanskohercegovačko društvo i država, FPN, Sarajevo.

41. Willis, Jim, Willis B. Diane (1993) New Directions in Media Management.

42. Zgodić, Esad( 1997)Kult suvereniteta,FEB, Sarajevo.

Članci u zbornicima i časopisima: Novi mediji, teorija i praksa implikacije u svijetu koji se mijenja, Zbornik radova sa-simpozija održanog u Sarajevu u junu 2003. godine.

Željko Rutović, „Od državne ka javnoj televiziji – izazovi menadžmenta”, Medijski-dijalozi 1.

Muhamed Nuhić, Jezik medija u multikulturalnoj komunikaciji, esej.-

Bertold Brecht (1985) Eseji o radiju, Zbornik o radiju, Sarajevo.-

Lejla Turčilo, Temeljni pojmovi i de nicije.-

Pravilnici, zakoni, de nicije, obaveze, kodeksi, izvještaji:Kodeks za emitovanje televizijskog i radio programa-

Zakon o Javnom RTV sistemu Bosne i Hercegovine-

Zakon o RTRS-u-

Zakon o RTV FBiH-

Zakon o RTV BiH-

Uređivačka načela usvojena su na sjednici Izvršne komisije, održanoj dana 9. aprila-

2003. godine



163PREGLED

Mirza DinarevićUDK 339.7

UZROCI I PODSTREKAČI MEĐUNARODNE FINANSIJSKEKRIZE I PRISTUPI REFORMI

CAUSES AND INSTIGATORS OF INTERNATIONAL FINAN-CIAL CRISIS AND REFORM APPROACHES

Sažetak U ovom radu će prije svega biti, putem historijske, komparativne, normativnei deduktivne metode, pojašnjen pojam međunarodne nansijske krize, mada ćeu daljnjim poglavljima akcent biti na pristupu reformi i iznalaženju rješenjaove krize, kao i sprečavanju nastanka nove krize, na regionalnom odnosno globalnom nivou. Ovaj rad se bavi analizom pozadine subprime krize, kao imeđunarodnih bankovnih i nansijskih kriza koje su uslijedile. Na toj osnovi se razmatraju prijedlozi za sanaciju prepoznatih slabih tačaka u nansijskom sistemu. Pritom se fokus analize usmjerava ka temeljnim principima na koji-ma se može ubuduće provesti reforma upravljanja rizikom, internog upravlja-nja radom banke i supervizije banaka, te se fokus usmjerava ka cilju izbjega-vanja nansijskih kriza. Analiza problema se fokusira nadalje na dugoročneekonomske i regulacione mjere koje se predlažu kao odgovori na međuna-rodnu nansijsku krizu ili se već politički primjenjuju. Navedeni podaci ćebiti izloženi u četiri osnovna poglavlja: Analiza problema, Nastanak i razvojinternacionalne nansijske krize, Prijedlozi za rješavanje krize i prijedlozi zareformu te u Zaključku.

Ključne riječi: međunarodna nansijska kriza, subprime kriza, vrijednosni papiri osigurani hipotekom, transfer kreditnog rizika, kolateralizirane dužnič -ke obligacije, međubankarsko tržište, obveznice garantirane aktivom



164 PREGLED

SummaryThis paper will primarily through historical, comparative, normative and deductive methods, explain the concept of the international nancial crisis,

although in subsequent chapters, it will emphasize the reform and resolutionof this crisis and prevention of new crises on both regional and global levels.This paper analyzes the cause of the subprime mortgage crisis, as well asof the international banking and nancial crises that followed. On this basis, proposals are considered which will remedy identi ed vulnerabilities inthe nancial system. In this analysis the main focus is directed towards the fundamental principles on which reform can be implemented in future risk management, internal management of banks and banking supervision all withthe goal of avoiding nancial crises in future. Analysis of this problem further focuses on long-term economic and regulatory measures that are proposed asresponses to the international nancial crisis both politically and applicably.This data will be presented through four main chapters: “Problem Analy- sis”, “The Emergence And Development Of The International Financial Cri- sis”, “Proposal For Resolving The Crisis And Proposals For Reform” and of course in the Conclusion.

Key words: The international nancial crisis, Subprime Mortgage Crisis,

mortgage-backed securities, credit risk transfer, collateralized debt obliga-tions, interbank market, bond guaranteed assets

Uvod1. Analiza problemaRazličiti akteri i uslovi u okruženju prouzrokovali su i intenzivirali krizu naameričkom tržištu, koja je nastupila sredinom 2007. godine, za drugostepe-

na hipotekarna potraživanja („subprime kriza“) i nansijsku krizu kao njenuneposrednu posljedicu, te su je proširili na ostatak svijeta. Ključni akteri nisu bile samo banke sa svojim menadžmentom i saradnicima. Riječ je o istovre-menom djelovanju ostalih nansijskih posrednika, kao što su hipotekarni bro-keri, rejting agencije i hedge fondovi, te one institucije koje su trebale nadzi-rati rad banaka, odnosno funkcioniranje bankovnog sistema i centralne banke.Jedan od ključnih podstrekača je bila i američka vlada, koja je s jedne straneohrabrivala odnosno obmanjivala građane koji nemaju dovoljno ušteđevine niadekvatnih prihoda da kupuju nekretnine i koja je u septembru 2008. godine

odbila pružiti pomoć Lehman banci koja je u tom trenutku bila u ozbiljnoj



165PREGLED

krizi. U glavne podstrekače se, najzad, ubrajaju institucionalni investitori kojiširom svijeta traže mogućnosti za ulaganje, zatim državni fondovi, nansij-ski posrednici i banke koje su tjerale aktere na američkom tržištu kapitalada kreiraju i emitiraju dodatne vrijednosne papire kako bi se time otvorilemogućnosti ulaganja u američkim dolarima, uz neznatan rizik, a uz enormnuzaradu. Ocjena kompleksnog snopa uzročnika krize i njenog proširenja naostatak svijeta ovisi o tome da li se neuspjeh pojedinaca, slabe tačke u uprav-ljanju rizikom unutar banaka, globalna neravnoteža i pogrešan makroekonom-ski razvoj ili strukturalni problemi u nansijskom sistemu mogu posmatratikao pokretačke sile krize. Pritom se mora odlučiti da li se u fokus analize po-stavljaju mikroekonomsko odlučivanje aktera ili makroekonomske varijable.U ovom prilogu će se uzeti u obzir makroekonomska stajališta u onoj mjeri

koliko se ponašanje nansijskih posrednika u postojećem regulacijskom okvi-ru nadziranja banaka uzima kao polazna tačka pri formuliranju prijedloga za promjenu ili poboljšanje stanja. Ne može se utvrditi da li je ovo stanovište skojeg se analizira kompleks uzroka od većeg ili manjeg značaja u poređenjusa svjetskim makroekonomskim neravnotežama ili u poređenju s analizomindividualnih grešaka pojedinih bankovnih menadžera, velikih investitora ili političara. Mikroekonomsko stanovište ima poseban značaj za prijedloge dateu ovom radu, uzimajući u obzir da se internacionalni napori za rješavanje kri-ze koncentriraju oko ove tačke gledišta i da bi se promjene, naprimjer u okviru

kontrolinga rizika unutar banaka ili u okviru regulatornih dokumenata za nad-ziranje rada banaka, smjele predložiti samo ukoliko se mogu sadržajno doka-zati pozitivne promjene. Samim tim je nužno, ukoliko je ekonomsko-političkiteren djelovanja banaka i drugih nansijskih institucija limitiran, uvesti noveobaveze informiranja i nove regulative za rad nadzornih i ispitivačkih tijela u bankama koje bi podlijegale kritičkim mehanizmima djelovanja za upravlja-nje radom banaka kako nova pravila i novi upravljački mehanizmi ne bi dje-lovali kontraproduktivno. Napori oko poboljšavanja stanja koje ulažu mnogedržave u okviru internacionalne nansijske krize su dokazali značaj banaka i

nansijskih tržišta za realnu ekonomiju. U fokusu drugog dijela rada nalazi se pozadina subprime krize, kao i internacionalne nansijske i bankovne krizekoje su uslijedile. Na osnovi toga se u trećem dijelu razmatraju prijedloziza reparaciju slabih tačaka unutar nansijskog sistema i saniranje posljedi-ca. Pritom se ne može težiti potpunosti prijedloga, niti prijedlozi mogu biti procijenjeni u njihovoj administrativnoj primjeni, to jest na osnovu problemakoji proizlaze iz njihove primjene. Tim više se u središte analize postavljajuosnovni principi pomoću kojih bi se trebala izvršiti reforma upravljanja rizi-kom, internog upravljanja i nadziranja banaka. Speci čni problemi djelovanja



166 PREGLED

centralnih banaka u nansijskoj krizi u smislu održavanja, od olakšavanja re-nansiranja kreditnih instituta, te pitanja koja postavljaju vlade širom svijeta

nakon etabliranja spasilačkih paketa i klirinških banaka, neće biti tematiziraniu ovom radu. Težište je postavljeno više na dugoročnim regulativnim mjera-ma koje se smatraju odgovorima na međunarodnu nansijsku krizu, a koje sedjelimično već primjenjuju.

2. Nastanak i razvoj internacionalne nansijske krize2.1. Razvoj američkog tržišta za zajmove za izgradnju stanova Nastanak i razvoj internacionalne nansijske krize se teško mogu objasnitiukoliko se ne posmatra razvoj tržišta za zajmove za kupovinu stanova u SAD-u. To tržište se razvilo za vrijeme New Deala oko 1930. godine i smatra se po-laznom tačkom za razvoj subprime krize, koja je, s druge strane, postala uzrok,to jst povod za izbijanje međunarodne nansijske krize. Tržište za zajmove zaizgradnju stanova kao i subprime tržište su kao kvalitativno malen segment

nansiranja izgradnje stanova u SAD-u vremenom dobili sve veću ulogu kao jedan od elemenata za ostvarivanje „američkog sna”. Značajan element nan-siranja izgradnje stanova predstavljala je dostupnost kredita s ksnim kama-tama za kupce nekretnina s malim dohocima, čije su mogućnosti za stvaranjevlastitog kapitala ograničene i koji su u skladu s tim dobivali podršku države.Karakteristika američkog sistema nansiranja izgradnje stanova nije samo re-

nansiranje orijentirano prema kapitalnom tržištu preko vrijednosnih papi-ra osiguranih hipotekom, već izdavanje garancija od agencija (Government Sponsored Enterprises), u koje se posebno ubrajaju nacionalizirane institucijeFannie Mae i Freddie Mac. Do početka 21. stoljeća dominiralo je nansiranjeizgradnje stanova uz podršku agencija, dok je udio hipotekarnih instituta bezdržavne podrške na tržištu rastao (Non Agencies)1. U skladu s tim su se po-mjerali udjeli vrijednosnih papira (MBS) koje su pokrivani hipotekama sa ili bez državne garancije. Jedna od karakteristika je također osiguranje od rizikaneizmirenja duga od kreditnih osiguravajućih kuća koje garantiraju i povratnovca za obveznice koje se pokrivaju nedovoljno osiguranim kreditima. Ov-dje skicirani sistem američkog nansiranja izgradnje stanova je desetljećimadoprinosio realizaciji političkog cilja da i američki građani lošijeg imovinskogstanja ostvare san o vlastitom domu.

1

Gorton, Gary (2009)The Supreme Panic, European Financial Management.



167PREGLED

2.2. Problematični trendovi i ekscesi od početka 21. stoljećaOd početka 21. stoljeća su na američkom tržištu za nekretnine zabilježenenegativne pojave. Tako je prednost priobalnih regija u visokoj cjenovnoj klasi

i s ponudom velikih stanova doprinijela znatnijem povećanju cijena. U tom periodu je postalo primjetno širenje privatnog hipotekarnog nansiranja, štose dalo posmatrati u vezi s velikom tržišnom likvidnošću i što je rezultiraloniskim kamatama. Niske kamatne stope je nakon kolapsa new economyja po-državala politika američke Centralne banke, to jest sistema federalnih rezervi.Davanje kredita je u tom periodu uslijedilo uz posredstvo velikog broja bro-kera koji su zbog plata koje se obračunavaju prema broju zaključenih poslovaimali motivaciju da podstaknu i interesente male kupovne moći da se zadu-že i kupe nekretninu. Privatne institucije su početkom 21. stoljeća nansiralekredite za izgradnju stanova u većoj mjeri nego što je to činila država (jumbokrediti). Inače uobičajeni zahtjev za kapitalni udio u vrijednosti nekretnine uvisini od minimalno 20 posto bio je ublažen ili se u potpunosti odustalo odnjega. Zbog niske kamatne stope preferirani su kreditni ugovori s kliznomodnosno varijabilnom kamatom. Najzad su nekretnine postale dostupne gra-đanima s niskim dohocima ili čak osobama bez reguliranih prihoda. Takvim primaocima kredita, koji su često imali zaduženja na drugim mjestima i kojinisu blagovremeno ispunjavali svoje obaveze, stavljeni su na raspolaganjekrediti, tzv. subprime hipoteke, čija se vrijednost iz perspektive davaoca kre-dita temeljila na predviđenom povećanju cijena nekretnina. Pojam subprimehipoteke nije označavao zakonski određenu kategoriju hipotekarnih kredita,već je predstavljao zbirni naziv za kredite za klijente lošeg boniteta i s viso-kim platnim obavezama (debt payment -to-income ratio) i/ili visokim LTV-om(mortgage loan-to-value ratio) nekretnine u posjedu2. Drugi kvalitativno lošsegment tržišta, pored subprime hipoteka, predstavljao jealt-a-segment , koji je svoj najveći porast doživio 2004. godine. „Riječ je o kreditima dužnicima shistorijom neispunjenja duga koji ne ispunjavaju preduvjete agencija za ocje-nu prvorazrednosti – kao što su potvrda o visini prihoda ili vrsti nekretnine.“3 Kod interest -onlyzajmova je početak amortizacije bio postavljen do 10 go-dina, a u slučaju hipoteke s varijabilnom stopom dogovorena je niska startnakamata, nakon čega slijedi period s polugodišnjim prilagođavanjem jednojod varijabilnih kamatnih stopa. Istovremeno su se probili i krediti privatnih banaka koji su dodjeljivani u potrošačke svrhe i koji su razliku između pred-viđenog rasta cijena kuća i opterećenja zemljišta pretvarali u raspoloživa plat-2 Ibid.3 Frankel, A. (2006) „Erstklassig oder auch nicht: Finanzierung von Wohneigentum in den

USA im neuen Jahrhundert“, u: BIZ-Quartalbericht.



168 PREGLED

na sredstva. Stoga su uobičajene bile negativne amortizacije s obzirom nato da je porast dugovanja premašio porast vrijednosti nekretnine. Višestrukazaduženja pojedinih primalaca kredita bila su rezultat činjenice da su dužnicikupovali više od jednog zemljišta odnosno jedne nekretnine i uz sve to imalinenaplaćena potraživanja kod davaoca lizinga. Taj trend kupovine nekretnina je sa službene strane naišao na niz kritika. Tako se u jednom izvještaju Bankeza međunarodna poravnanja (BIS) od septembra 2002. godine navodi da novinačin re nansiranja ukazuje na nastanak novog svjetskog poretka „u kojem senekretnine sve više posmatraju kao izvor likvidnosti, te služe za poravnanje pri uktuacijama prihoda i imovine“.4

2.3. Tržište vrijednosnih papira osiguranih hipotekomKonstrukcija hipotekarnih vrijednosnih papira slijedi pay throughmodel, pričemu neće uslijediti prosljeđivanje ulaznog plaćanja kamata i amortizacijakao kod pass throughvrijednosnih papira, već se priliv novca pripaja različi-tim tranšama prema unaprijed de niranim modelima raspodjele. Uobičajenoza takve pay-throughkonstrukcije je razlaganje cjelokupnog poolana slojeverizika prema principu vodopada gubitaka (princip subordinacije), što rezulti-ra formiranjem tranši različitih rizika za vlasnike hipotekarnih vrijednosnih papira. Na taj način konstruirani vrijednosni papiri osigurani hipotekom se

nazivaju kolateralizirane zajmovne obligacije (Collateralized Loan Obligati-ons– CLO) i kaoTrue SaleCLO ima svoju osnovu u poolovimahipotekarnih potraživanja ili kao sintetički CLO u poolovimadržavnih zajmova i kreditnihderivata, pri čemu posljednji u pravilu transferiraju rizik neisplaćivanja kre-ditnih portfelja, ali ne i same kreditne pozicije. Spajanje kredita u pooloveistrukturiranje kreditnih potraživanja (tranše) slijedi u SPV-u ( special purpose vehicle). SPV zauzima na taj način poziciju udaljenu od kreditora kako bivlasnici strukturiranih vrijednosnih papira mogli usmjeriti zahtjeve isključivo prema SPV-u, dok s druge strane nisu pogođeni stečajem kreditora uzimajućiu obzir da su njihova potraživanja usmjerena ka posebnom kapitalu koji ne potpada u okvir stečajne mase kreditora. Kreditor zatim kredite ustupa SPV-u,kojim upravlja aranžer i koji je pod nadzorom jednog povjerenika. Na osnoviovog kreditnog poola se izdaju vrijednosni papiri osigurani imovinom, pričemu upravljanje rizikom u poolute kreditna ekspanzija povećavaju kvalitetemisija. SPV na taj način emitira vrijednosne papire osigurane imovinom – posebno u slučaju homogenih poolova– u obliku kolateraliziranih dužnič-

4 Deep, A. / Domanski, D. (2002) „Immobilienmarkt und Wirtschaftswachstum: Lehren

aus dem Re nanzierungsboom in den USA“, u: BIZ-Quartalsbericht.



169PREGLED

kih instrumenata (Collateralized Dept Obligations– CDO). Povjerenik zatimnadzire raspodjelu i prosljeđivanje isplaćenih kamata i glavnice vlasnicima pojedinačnih tranši. Ekonomska svrha SPV-a ogleda se u mogućnosti za vla-snike vrijednosnih papira osiguranih imovinom da se izoliraju određeni rizi-ci pomoću grupiranja potraživanja u pool , odvajanje kreditnog rizika poola potraživanja od kreditnog rizika kreditora, te pomoću tranširanja obligacijakoje se pokrivaju poolomkredita5. Iz ekonomske perspektive se može pokaza-ti da na ovaj način konstruirani instrumenti za transfer kreditnog rizika mogudoprinijeti poboljšanju kapitalnog tržišta i e kasnosti informacija na tržištu.Princip stvaranja poolovai tranši povezan je s nizom prednosti, uzimajući uobzir da se time konstruiraju nansijski instrumenti koji odgovaraju rizicimarazličitih kategorija investitora. Pomoću strukturnih zajmova moguće je tran-

sferirati rizike i transformirati njihov kvalitet.- Dodatna vrijednost stvaranja poolovaje i efekt diversi kacije koji za nekeinvestitore ima za posljedicu gubitak informacija6. Krediti prebačeni u pool imaju kamatne stope koje su kalkulirane na osnovu individualnog boniteta.Pomoću diversi kacije pool dobiva na kvalitetu i time bolji rejting nego po- jedinačni krediti.

- Dodatna vrijednost subordinacije pomoću stvaranja tranši rezultat je či-njenice da se konstruiraju vrijednosni papiri s malo rizika, koji se s jedne stra-ne zbog svog malog rizika mogu dodjeljivati neprofesionalnim investitorima,to jest investitorima koji slijede stroge kriterije ulaganja, te rizični vrijednosni papiri, koje s druge strane preferiraju specijalizirani investitori (npr. hedgefondovi), koji moraju ispunjavati blaže kriterije, ali koji moraju staviti na raspolaganje više informacija o kvalitetu poola7.

- Postoji mogućnost da rizična tranša koja redovno pokriva gubitke iz kre-ditnog poslovanja u visini očekivane vrijednosti ostane u portfelju kreditora,sponzora ili emitenta kako bi se ublažili problemi moralnog hazarda i negativ-ne selekcije. Time se želi dati poticaj kreditoru da oprezno bira i kontrolira pri-maoce kredita i pored prosljeđivanja dijela rizika8. U literaturi se ukazuje namogući problem i slabosti novih instrumenata za transfer kreditnih rizika. Tako

5 Fender, I. / Mitchell, J. (2005) „Strukturierte Finanzierungen: Komplexität, Risiken unddie Rolle von Ratings“, u: BIZ Quartalbericht (kvartalni izvještaj).

6 DeMarzo, P. M. (2005) „The Pooling and Tranching of Securities: a Model of InformedIntermediation“, u: The Review of Financial Studies.

7 Boot A. W. A. / Thakor, A. V. (1993) „Security Design“, u: Journal of Finance, 48.8 Gorton, G. / Pennacchi, G. (1993) „Security Baskets and Index-linked Securities“, Jour -

nal of Business, br. 66.



170 PREGLED

se u jednom izvještaju Banke za međunarodna poravnanja (BIS) iz juna 2005.godine navodi da „rejting strukturiranih nansijskih proizvoda jeste koristan, alida uslijed inherentnih nedostatnosti ne mogu obuhvatiti rizike ovih proizvoda“.9 Autori ukazuju na značajnu razliku između strukturiranog nansiranja i ostalih proizvoda za transfer rizika. Strukturirani instrumenti transformiraju rizike urazličite „plohe“ raspodjele gubitka odgovarajućeg poolapotraživanja. Ova po-djela na „plohe“ i ugovorne strukture neophodne za ovaj proces mogla bi enor -mno otežati procjenu karakteristika rizika pojedinačnih tranši, tako da rejtinzine mogu u potpunosti obuhvatiti tranširane vrijednosne papire. Između ostalog,autori ukazuju na činjenicu da se investitori kod ovakvih strukturiranih papirauslijed njihove kompleksnosti moraju osloniti na ocjene agencija, mnogo višenego kod drugih vrijednosnih papira. Naučni prilozi koji su publicirani prije su-

bprime krize ukazali su i na druge probleme tržišta za transfer kreditnih rizika,između ostalog pomoću studija simulacije, koji se tiču mjerljivosti i mogućnostiizoliranja speci čnih rizika ili koji se tiču informacija o mogućim izmjenamarizika u određenom vremenskom periodu. Ukoliko unutar hijerarhije gubitaka jednog kolateraliziranog dužničkog instrumenta dođe do gubitka, onda se pro lrizika pomjera na sve sljedeće tranše. Isto tako se mijenja pro l rizika kada semijenjaju makroekonomski faktori koji djeluju na omjer rizika poola.10 Ujednose uslijed takvih dešavanja mijenja i korelacija s prilivom novca drugih nan-sijskih instrumenata. Zbog nedovoljnog prikazivanja takvih promjena rizika su

se tokom krize nansijskih tržišta doveli u pitanje predvidivost i transparen-tnost rizika tranširanih proizvoda. Na taj način su bile poznate razmjere djelo-vanja principa subordinacije i principa vodopada prilikom prelaska gubitaka,ali konkretan obim rizika pri pomjeranju raspodjele gubitaka prvobitnog kredit-nog portfelja nikada nije mogao biti procijenjen na osnovi makroekonomskihutjecaja.11 Kao što je pokazala diskusija o razvoju situacije, povećao se broj iznačaj različitih frikcija pri stalnom raščlanjivanju lanca dodjeljivanja kredita,sekuritizacije i re nansiranja kredita. Ove frikcije su temeljno obradili Ashcrafti Schuermann (2008)12.9 Fender, I. / Mitchell, J. (2005) „Strukturierte Finanzierungen: Komplexität, Risiken und

die Rolle von Ratings“, u: BIZ Quartalbericht.10 Gann, P. (2009) „Liquidität, Risikoenistellung des Kapitalmarkts und Konjunkturerwar -

tung als Preisdeterminanten von Collateralized Dept Obligations (CDOs) – Eine Simulati-onsgestützte Analyse“, Münchener Wirtschaftswissenschaftliche Beiträge BWL, Ludwig-Maximilians-Universität München.

11 Krahnen, J. P. / Wilde, C. (2006) „Risk Transfer with CDOs and Systemic Risc in Ban-king“ (online). http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=889541.

12 Ashcraft, A. B. / Schuermann, T. (2008) „Understanding the Securitization of Subprime

Mortgage Credit“, Federal Reserve Bank of New York, Staff Report, No. 318.



171PREGLED

2.4. Od subprime krize do međunarodne nansijske krizeOd sredine 2004. godine mnogi investitori su postajali svjesniji rizika koji su bili rezultat činjenice da je postepeno rastao nivo kamata i da se povećao broj

neizmirenih dugovanja u subprime segmentu nansiranja izgradnje stanova.Pad cijena postao je evidentan posebno nakon 2007. godine. Problemi koji su postali evidentni tokom razvoja američkog tržišta komentirani su u javnosti bez mnogo pompe, kako pokazuje i izvještaj Banke za međunarodna poravna-nja (BIS) iz decembra 2006. godine, koji najavljuje da se na tržištima očeku- je blagi pad. „Brzo zahlađenje američkog tržišta nekretnina se nije značajnoodrazilo na dodatne naknade za većinu hipotekarno osiguranih vrijednosnih papira – uprkos stalno rastućem udjelu hipotekarnih zajmova u osiguravanjuovih vrijednosnih papira za dužnike koji nisu ocijenjeni kao prvorazredni.”13 Sasvim druga slika nastala je razvojem ABX.HE indeksa, grupe sintetičkihindeksa za vrijednosne papire osigurane američkim kreditima za nekretnine,koji oslikavaju novčani tok sekuritiziranih tranši subprime kredita za nekret-nine koji nisu ocijenjeni kao prvorazredni. Razvoj ovih indeksa pokazuje dasu vrijednosti kredita s najnižim rejtingom opale već u jesen 2006. godine, štoukazuje na izraženiju svijest o rizicima hipotekarnih zajmova u slučaju duž-nika loše kreditne sposobnosti. Uzrok za sve veću ratu neisplaćenih kreditanije bila sve lošija kreditna sposobnost dužnika, već i prilagođavanje kamatasubprime hipoteka koje su dodjeljivane 2004. i 2005. godine.14 Jedan od prvihznačajnih događaja koji je zasigurno jasno signalizirao početak krize je zahtjev New Century Financial Corporationa, druge najveće banke za dodjelu subpri-me hipoteka u SAD-u, da se zaštite prava vjerovnika u skladu s Poglavljem 11američke Uredbe o stečajnom postupku od 2. aprila 2007. godine. Uslijedio jeniz predznaka krize koje sudionici na tržištu nisu shvaćali dovoljno ozbiljno. Najveća švicarska banka UBS (Schweizerische Großbank) je 3. maja 2007.godine, nakon velikih gubitaka u okviru svog subprime angažmana, objavilazatvaranje Dillon Read hedge fonda. Sredinom juna 2007. godine saopćeno je iz korporacije Moody’s da je smanjena vrijednost 100 kolateraliziranih za- jmovnih obligacija koje su bile osigurane subprime kreditima, te je objavljenainformacija da se nadzire 250 obligacija zbog mogućeg umanjenja vrijednostiza jedan ili više stupnjeva. Umanjenja vrijednosti dodatnih obligacija su re-gistrirana u korporacijama Moody’s, Standard/Poor i Fitch. Učesnici na trži-štima su se fokusirali na banke koje su bile ugrožene gubicima u subprimesegmentu ili za koje nisu bili prepoznatljivi angažmani u drugim segmentima13 Hördahl, P. / Upper, C. (2006) „Überblick: Die Märkte rechnen mit einer sanften Ab-

schwächuung, u: BIZ Quartalbericht.14

Ibid.



172 PREGLED

kreditnog tržišta ili na tržištu strukturiranih vrijednosnih papira. Već krajem jula 2007. godine je na međubankarskom tržištu vladala nesigurnost u vezisa stanjem likvidnosti i solventnošću učesnika na tržištu, što je za posljedicuimalo da je Evropska centralna banka poput drugih emisionih banaka stavljalana raspolaganje likvidnost na međubankarskom tržištu. Jedna od karakteristi-ka razvoja krize u ovoj fazi je zasigurno činjenica da mnogi kreditni institutikoji su u svojim portfeljima ili putem svojih investicionih institucija učestvo-vali u premiji za rizik na različitim tržištima nisu vidjeli opasnost za sebe.Razlog za takav razvoj na tržištu je da se od januara do jula 2007. godine opa-danje vrijednosti odnosilo samo na obveznice nižeg rejtinga. Sredinom 2008.godine javnost je bila zatečena informacijom da J. P. Morgan Chase preuzimaInvestment banku Bear Sterns. Bear Sterns se od samog početka krize borio s

problemima s likvidnošću, a već u martu 2008. godine nije više bio sposobanda se re nansira bez podrške Centralne banke. Preuzimanje banke je obavlje-no krajem maja 2008. godine.

2.5. Najznačajniji podstrekači međunarodne nansijske krizeBanke kao i kapitalna tržišta su na temelju cijena na američkom tržištu kojesu rasle tokom niza godina potcijenile kreditne rizike, te su agitirale na pogre-šan način, slijedeći nedovoljna ispitivanja boniteta, odnosno zanemarivale su

određene informacije iz analize boniteta. Enormni rast i uspjeh novih tržištaza transfer kreditnih rizika su osim toga imali negativan utjecaj na pažnjuaktera na bankovnim tržištima, bez obzira na to da li je riječ o kreditorima,menadžerima i kontrolorima rizika unutar banaka, revizorima, rejting agenci- jama ili nadzornim tijelima. Još jedan od faktora koji je zaoštravao problemeasimetrične raspodjele informacija može se identi cirati u određenim pretje-rivanjima sekuritizacije. „Što su kompleksniji instrumenti, to su manje jasni,a na taj način se zarađuje više novca. Sve dok su pretpostavke rizika isprav-ne, proizvod je siguran. Kada je riječ o nansijama, kompleksnost postajenedostatak.“15 Ova procjena ni u kojem slučaju ne poriče korist kompleksnihnansijskih proizvoda, niti dovodi u pitanje mogućnosti stvaranja vrijednosti pomoću stvaranja poolovai tranši od zahtjeva prema portfeljima potraživa-nja.16 Neuspjelim se pokazao i pokušaj da se sastavljanje poolovai formiranjetranši prilagode navodima rejting agencija. Također se neuspjelim pokazalo

15 Danielsson, Jon (2009) „The Myth of the Riskometer“ (online). Dostupno na: http://voxeu.org/index.php?q=node/2753.16 Franke, G. / Krahnen, J. P. (2008) „The Future of Securitiyation“, Frankfurt a. M.: CFS

Working Paper.



173PREGLED

i formiranje obligacija pod nazivom CDO Squared („CDO na kvadrat“), što je vlasnicima sredstava otežavalo da sačuvaju pregled na tok novca koji seočekivao, više nego uobičajeni unos potraživanja u vanbilansne entitete. Uokviru krize su heterogenost potraživanja u poolovimakao i manjkava dostupnost vjerodostojnih informacija o tranšama koje su isprva imale dobar rejtingdoprinijeli negativnim reakcijama investitora. Iz sagledive rizične situacijenastala je situacija sa dosta nesigurnosti u užem smislu.17 Ovaj preokret u pro-cjeni rizične situacije je prema Caballeru čak jedan od ključnih podstrekača zarazvoj krize. Na taj način je pritisak internacionalnih investitora za ostvarenjedodatne rendite uz niske kamatne stope početkom stoljeća pojačao nedovoljnorazvijenu svijest učesnika na tržištu. S obzirom na to da je krajem devedesetihgodina bio evidentan nedostatak sigurnih obveznica, tržište za kolateralizira-

ne dužničke obligacije svojom sposobnošću da pomoću kreiranja poolovaitranši potraživanja konstruira investicione mogućnosti s visokim bonitetnimvrijednostima moglo je pokriti ovu investicijsku potrebu. Sigurnost investici- ja se pokazala lažnom prilikom opadanja cijena nekretnina. Iz kalkuliranogrizika nastala je nesigurnost u užem smislu, s posljedicom da su investitori i banke odbijali preuzeti nove nesigurne pozicije, a stare odbacivali koliko je bilo moguće.

2.6. Odjek međunarodne nansijske krize na Bosnu i HercegovinuBosna i Hercegovina se suočava s teškim izazovom savladavanja „naslije-đene“ globalne krize, kao i vlastite neodržive politike. Ona ima obavezu da pritom ne naškodi svom oporavku i usponu. Poboljšano vanjsko okruženjesvakako pomaže, ali je stanje i dalje krhko. Nakon pada od 3 posto 2009.godine, privreda Bosne i Hercegovine pokazuje znakove vraćanja poboljša-nja. Predviđa se porast od 0,5 posto u 2010. i 2,2 posto u 2011. godini. Izvoz je skočio za 28 posto u prvih 10 mjeseci 2010. godine u odnosu na isto raz-doblje godinu dana ranije. Povoljna kretanja u međunarodnim cijenama robe(posebice metala i aluminija) djelomično su uzroci ovog porasta, no izvozse proširio i u smislu volumena (oko 12 posto). Međutim, malo je vjerojatnoda će ovakav rast dugoročno opstati. Očekuje se da će domaća potražnja biti prigušena zbog stagnacije plata, nepovoljnih izgleda kratkoročnog zapošlja-vanja, zastoja rasta kredita i nastavka skalne konsolidacije. Projicira se da ćein acija ostati niska. Ovaj vid rebalansiranja rasta, od domaće potražnje do

17 Caballero, R. (2009) „A Global Perspective o the Great Financial Insurance Run: Ca-uses, Consequences and Solutions“ (online). Dostupno na: http://www.voxeu.org/index.

php?q=node/2827.



174 PREGLED

vanjske potražnje, dobrodošao je jer pomaže da se platni bilans pozicionira naodrživiju poziciju. Nakon proširenja od 14 posto BDP-a u 2008. godini, računtekuće platne bilanse je prepolovljen u 2009. godini, sa smanjenjem u privat-noj i javnoj potrošnji. Predviđa se da de cit tekućeg računa ostane u rasponuod 5 posto BDP-a u 2011/2012. godini. Povratak jačem održivom rastu zahtijeva jak bankarski sistem, provjerene javne nansije i bolje poslovno i investi-cijsko okruženje. Globalna kriza i privredna usporavanja su testirali otpornost bosanskohercegovačkih banaka. U oktobru 2008. godine banke su doživjelenavalu na mini depozite uz pomoć injekcija likvidnosti od svojih matičnih banaka, kao i uz spuštanje obavezne rezerve Centralne banke.18 Kasniji koraci,uključujući i pregovore o MMF-ovom stand-by aranžmanu, sudjelovanje uinicijativi koordinacije Evropske banke i povećanje limita osiguranja depozi-

ta, također su pomogli u obnovi povjerenja javnosti. Depoziti stanovništva suopet počeli da teku natrag u sistem, dosegnuvši u oktobru 2010. godine nivood 24 posto iznad najniže tačke dvije godine ranije. Devizne rezerve Central-ne banke su ojačane uplatama MMF-a i raspodjelom prihoda SDR. Međutim, banke su doživjele da njihov omjer „loših“ kredita doživi porast (do 9,2 postona kraju septembra, u odnosu na 5,9 posto na kraju 2009. godine), kao i padnjihove pro tabilnost uslijed opće ekonomske krize. Povišen rizik pozajmlji-vanja u neizvjesnom ekonomskom okruženju i potreba za održavanjem odgo-varajuće margine pro ta te napori da se ponovo stvori „jastuk“ kapitala i dalje

sprečavaju rast kredita. U prvih 10 mjeseci 2010. godine krediti stanovništva i preduzeća su porasli za samo 0,6 posto. Kontinuirana uspješna skalna konso-lidacija je kritična za makroekonomsku stabilnost i tok održivosti aranžmanavalutnog odbora. U 2009. i 2010. godini kombinacija suzdržanosti troško-va i nansiranje MMF-a pomogli su stabilizirati javne nansije, koje su bileoslabljene uslijed neodrživog povećanja tekuće potrošnje od 2006. do 2008.godine i nedostatka poreznih prihoda u pogoršavajućoj ekonomiji. Dovođenje javnih nansija na srednjoročno održivo uporište sada zahtijeva reformu pra-va na temelju naknade, nasumičnih transfera, kontrole ukupne javne naknade

svih zaposlenika, kao i reformu javnog penzionog sistema. Najvažniji cilj bitrebao biti da se suzbija tekuća javna potrošnja i stvori prostor za prijeko po-trebne javne investicije, a sve to naravno uz zaštitu najugroženijih. Nakon po-četnog napretka, koji uključuje donošenje propisa vezanih za reformu sistema bene cija za borce i civile u oba entiteta, kao i Zakona o platama u Federaciji,izazov je sada kako pojačati odnosno ubrzati provedbu tih reformi. Poboljša-nje poslovnog okruženja treba biti na vrhu političkih prioriteta. Prema izvje-štaju Svjetske banke „Doing Business Report 2010“, Bosna i Hercegovina

18

http://www.imf.org/external/np/sec/pn/2010/pn10154.htm.



175PREGLED

zauzima 116. mjesto od ukupno 183 zemlje. Posljednja je među svojim bal-kanskim susjedima po ukupnom kvalitetu poslovnog okruženja. Ovo stanjeobeshrabruje nove investicije i sputava sposobnost privatnog sektora da rastei stvara nova radna mjesta. Da bi se ovi fatalni efekti iskorijenili, neophodno je pristupiti restrukturiranju javnih preduzeća, povećanju transparentnosti, teojačati provođenje zakona, kao i drastično povećati korporativno upravljanje.S obzirom na novoizabrane strukture vlasti, vrijeme za djelovanje nikada nije bilo povoljnije.19

3. Prijedlozi za rješavanje krize i prijedlozi za reformu3.1. Analitički okvir prijedloga za reformu

Prijedlozi za dugoročnu stabilizaciju nansijskog sistema predstavljeni u na-učnoj literaturi u praksi i institucijama zaduženim za nadziranje banaka osli-kavaju različita gledišta. Sadržajno su svi prijedlozi bliski. Samim time je umnogim slučajevima nemoguće podijeliti prijedloge za reformu prema ovla-stima menadžmenta ili vlasnika banaka, pojedinačnih instituta, bankovnihgrupacija, rejting agencija, bankovnih nadzornih tijela, centralnih banaka, po-litike ili korisnika bankarskih usluga. Mnogi prijedlozi za rješavanje krize for -mulirani su na različitim razinama apstrakcije, pri čemu mnoštvo konkretnih prijedloga vodi nepreglednom nabrajanju, a apstraktna formulacija ostavljaneiskorištenim relevantne alternativne oblike izražavanja.20 Međutim, mogu-će je izolirati bitna tematska polja koja pojašnjavaju najvažnija usmjerenja prijedloga za reformu. U nastavku će se obratiti pažnja na prijedloge mjera uokviru procesa nadziranja banaka i za promjene u oblasti menadžmenta rizika.Popularni prijedlozi se neće uzimati u obzir ukoliko nisu relevantni za dugo-ročno restrukturiranje nansijske arhitekture, nadziranje banaka i upravljanjarizikom u bankama. Rad banaka širom svijeta decenijama podliježe strogim pravilima i regulatornim odredbama čija se nužnost opravdava postojanjem problema asimetrične raspodjele informacija na nansijskim tržištima i svojim značenjem za realnu ekonomiju. Iz postojanja i ozbiljnosti trenutne in-ternacionalne nansijske krize može se zaključiti neučinkovitost tržišta, što sdruge strane navodi na zaključak da je postojeći regulacijski okvir nedovoljan,te stoga u budućnosti mora biti pooštren. Međutim, nije isključeno da je po-stojeći regulacijski okvir upravo pospješio nastanak i razvoj krize. Stoga se

19 Central Bank Bosnia and Herzegovina, Financial Stability Report 2009, Sarajevo.20 Schäfer, D. (2008) „Agenda für eine neue Finanzarchitektur“, Wochenbericht des DIW,

Berlin, br. 51-52/2008.



176 PREGLED

može konstatirati i neučinkovitost regulacije, to jest neuspjeh države. Ne smijese zanemariti činjenica da su u Americi gubici nastali najprije u dijelu kreditnogtržišta koje je podržavala država, naime u okviru američkog tržišta za izgradnjustanova. Osim toga, moglo bi se pretpostaviti da su mnoge odredbe u suštini bileispravno postavljene, ali da nisu mogle biti primijenjene konsekventno niti dovolj-no brzo, niti su bile prilagođene rastućim problemima informiranja u okviru disin-termedijacije koja je jačala tokom procesa sekuritizacije. Samim tim se reformene trebaju usmjeriti ka regulacijskom okviru, već ka organizaciji regulacije. Timese većina reformskih prijedloga bazira na potrebi za pokrivanjem regulacijskihnedostataka za pojedine hedge fondove i rejting agencije, te na nužnosti da seminimiziraju mogućnosti regulatorne arbitraže.Osim toga se zahtijevalo da trenut-ni režim nadzora banaka, koji je usmjeren ka primjeni preventivnih sigurnosnih

standarda za osiguravanje solventnosti svake pojedinačne banke, bude ublažen ukorist razvoja preventivnih sigurnosnih standarda za osiguravanje stabilnosti cje-lokupnog nansijskog sistema. Novi standardi bi se trebali usmjeriti ka pojedinač-nim institutima (tzv. makroprudencijalna regulacija). Ovakvi standardi ne moraju podjednako važiti za sve nansijske intermedijare u skladu s njihovim područjem poslovanja, njihovom uvezanošću sa ostalim intermedijarima ili njihovim krugomklijenata. Svi nansijski intermedijari bi morali obavještavati bankovna nadzornatijela o svim relevantnim dešavanjima i transakcijama kako bi se mogao primje-njivati novi režim makroprudencijalne regulacije.21 Jedno od ključnih razmišlja-

nja i zaključaka na osnovu razvoja krize predstavljeno je u izvještaju Instituta zameđunarodne nansije ( Institute of International Finance– IIF): „Konstatirajućida uspješna regulacija treba raditi u tandemu s discipliniranim tržištem, IIF ističeda je za učinkovito funkcioniranje tržišta neophodno postojanje tržišne discipline.Ovo podrazumijeva da se investitori i vjerovnici, isključujući depozitore, morajusuočiti s mogućnošću gubitka. U tom smislu, IIF zaključuje da bi trebao biti priori-tet da se implementiraju infrastrukturne, pravne i proceduralne reforme neophod-ne za osiguravanje mogućnosti da sve rme mogu u skladu s pravilima napustititržište, bez obzira na njihovu veličinu, prirodu poslovanja ili aktivnost.“22 Samim

tim, organizacija bankovnih tržišta ili identi kacija „sistemskih banaka“ ne smijedovesti do toga da ovi instituti dobiju garanciju za opstanak. Umjesto toga se mo-raju iznova razvijati institucije koje ne isključuju opasnost od stečaja za učesnikena nansijskom tržištu ili od gubitka uložene imovine.

21 Borio, C (2009) „The Macroprudential Approach to Regulation and Supervision“ (onli-ne). Dostupno na: http://voxeu.org/index.php?q=node/3445.

22 Institute of International Finance IIF (2009) „The Financial Industry Calls for Action toStrenghen the Global Financial System and Promote Stability in Financial Merkets” (on-

line). Dostupno na:http://www.iif.com/press/press+76.ph p.



177PREGLED

3.2. Izmjene strukture nadzora banakaZnačajni prijedlozi za poboljšanje nansijske stabilnosti tiču se poželjnih iz-mjena u okviru nadzora banaka, jer je uprkos visokom nivou regulacije -

nansijske industrije širom svijeta ipak došlo do donošenja pogrešnih odlukarazličitih aktera na nansijskom tržištu, nakon toga i do krize cjelokupnognansijskog sistema. Pritom su uredbe o vlastitom kapitalu trebale osigurati

da rizici koje preuzimaju banke budu pokriveni dovoljnom količinom vlasti-tih sredstava. S obzirom na to da je kriza izazvana na američkom tržištu zahipotekarno nansiranje, i pošto su tek nakon toga zabilježeni veliki gubicikod banaka i investitora u drugim zemljama koji su investirali u rizične ko-lateralizirane dužničke obligacije, prijedlozi za američke institute odnose sena proces dodjeljivanja i transfera kredita.23 Međunarodna kriza likvidnostikoja je nastala odmah nakon odbijanja pomoći za Lehman Brothers bila je povod za razmišljanje da se uloga zajmodavca posljednjeg utočišta ( Lender of Last Resort ) za likvidnost banaka proširi, te da im se dodijeli slična ulo-ga za solventnost banaka ( Lender of Last Equity Resort ). Različiti prijedloziza daljnji razvoj, to jest reformu bankovnog nadziranja, oslanjaju se na naci-onalne i internacionalne organizacione strukture. Za banke koje su interna-cionalno uvezane neophodno je istovremeno umrežavanje ili centraliziranjekompetencija za nadziranje banaka, posebno u pogledu na transparentnost iu svrhu izbjegavanja regulatorne arbitraže. Čak i unutar Evropske unije, koja posjeduje odgovarajuće regulative o zajedničkom okvirnom pravilniku, moguse ustanoviti iznimni propisi, mogućnost različitih tumačenja i institucionalnedevijacije. Tako mnogi autori identi ciraju značajan razlog de citarnog nad-zora u tome da veliki instituti djeluju prekogranično, te na taj način dolazi donedostatka informacija prilikom nadziranja na nacionalnoj razini. Stoga po-stoji niz prijedloga da se formiraju kolegiji supervizora koji bi prekograničnodjelovali, a da se ne ugrožavaju nacionalna prava, institucije ili regulative.24 Kolegiji samim tim ne bi nadzirali samo pojedinačne institute i regije, već bitrebali biti horizontalno postavljeni, „nadzirući banke, rme, tržišta obveznicai ekonomsku geogra ju”.25

Prilikom primjene ovih prijedloga za osnivanje međunarodnog sistema23 Kushmeider, R. M. (2006) “The U.S. Federal Financial Regulatory system: Restructuring

Federal Bank Regulatoin” (online). Dostupno na: http://www.fdic.gov/bank/analytical/ banking/2006jan/article1/.

24 Banh, M. / Cluse, M (2009) „Weiterentwicklung des Bankenaufsichtsrechts im Zuge der Finanzmarktkrise“, u: Zeitschrift für das gesamte Kreditwesen, 62.

25 Dudley, W. C. (2009) „Lessons Learned from the Financial Crisis“, Remarks at the 8th

Annual BIS Conference, Basel, July 2008.



178 PREGLED

nadziranja banaka mora se uzeti u obzir da jedinstvena regulativa za cijelisvijet nosi sa sobom opasnost koja se ne smije zanemariti ukoliko ona dopri-nese sinhronizaciji donošenja odluka i polaznih vrijednosti unutar reguliranih banaka i nansijskih institucija. Ukoliko postoje rizične pozicije koje se u po-gledu na osiguranje vlastitim kapitalom nadziru manje restriktivno nego drugerizične stavke, onda je moguće precjenjivanje ove pozicije, što za posljedi-cu ima prekomjerno investiranje. Investitori širom svijeta na taj način uslijedmanjka alternativnih uvjeta na stranim tržištima – s drugačijim regulativama – nemaju mogućnost da likvidiraju svoje pozicije bez znatne amortizacije. Štoglobalnije djeluju regulative za nadziranje banka, tim brže i izraženije mogudoprinijeti nelikvidnosti određenih pozicija u vremenu krize. Prociklične oso- bine regulativa za nadziranje banaka su jače ukoliko je njima obuhvaćen što

veći broj učesnika na tržištu. Ovdje je riječ o efektu koji se mora izbjegavati.Osim novog usmjerenja različitih nacionalnih i internacionalnih institucija kojima je povjeren nadzor banaka, zahtijeva se i širenje područja kompetentnostitih institucija. Ovaj zahtjev se ne odnosi samo na interventne ovlasti za po-slovanje banaka i na mogućnosti informiranja, već se osim toga traži harmo-nizirani stečajni režim s mogućnošću blagovremenog interveniranja vlasti inadležnih institucija ( promt corrective action).26

3.3. Optimiranje pravilnika za superviziju rada banakaU vezi s poboljšanjem sadržajnog usmjerenja nadzora važnu ulogu igra re-forma regulativa i instrumenata za nadziranje banaka. Pritom se mora navestii potreba za preusmjerenjem i reorganizacijom sistema za mjerenje rizika ikontrole rizika, kao i za uključenjem rizika likvidnosti i transformacije rokovau kvantitativno nadziranje banaka. Protekle godine su tokom procesa prilago-đavanja različitih regulativa koje je razvio i izdao Bazelski odbor za nadzor banaka imale kvantitativno usmjerenje mnogih instrumenata, naprimjer prili-kom kvantitativnog obuhvaćanja operacionalnih rizika ili prilikom proširenja procesa mjerenja rizika (value-at-risk ), simulacijskog računanja i analiza sce-narija, kao i mnogih drugih statistički zahtjevnih instrumenata. Koncept Dru-gog bazelskog ugovora o kapitalu, Bazela II, trebao je sinhronizirati zahtjeveza superviziju banaka i procese mjerenja rizika i upravljanja rizikom. Ovaj cilj je ostvaren konceptom Bazela II i regulativama Evropske unije koje se temeljena Bazelu II, čime je postignuto da banke mogu birati između alternativnih

26 Dewatripont, M. / Rochet, J. C. (2009) „The Treatment od Distressed Banks“, u: M.Dewatripont et al.: Macroeconomic Stability and Financial Regultion: Key Issues for the

G20, CEPR.



179PREGLED

sistema za mjerenje rizika, uzimajući u obzir razvijenost njihovog sistemaupravljanja rizikom. Kapitalni zahtjevi su se na osnovu Bazela II orijentiralika mjerenim rizicima, tako da je u okviru povećanja konjunkture pušten u op-ticaj nadzirani vlastiti kapital, a što je induciralo rizično investiranje u svrhurasterećenja vlastitog kapitala. Bazel II je stupio na snagu početkom 2008. go-dine i utjecao je na djelovanje kreditnih instituta s obzirom na činjenicu da suse oni morali dugoročno prilagoditi novim regulativama i novom ophođenjus klijentima. Drugi stup Bazela II predviđa nadzor nad adekvatnošću kapitala( Internal Capital Adequacy Assessment Process– ICAAP) i zahtijeva primje-renu identi kaciju, mjerenje, agregaciju i superviziju svih ključnih rizika ban-ke, kao i adekvatnost kapitala predviđenog za to. U okviru analize nosivostirizika poseban značaj se pridaje provođenju stres-testa. Ovakvi testovi trebaju

pokazati da li su postojeći kapitalni zahtjevi dovoljno izmjereni i u slučaju kri-znog događaja. Pritom se u praksi razlikuju stres-testovi prilagođeni različitimvrstama rizika, testovi za rizike koji se teško mogu kvanti cirati, te testovi zarizike koji se mogu pripisati ukupnom bankovnom sistemu.27 Bazelski odbor je u julu 2009. godine usvojio prerađenu verziju Bazela II, koji nije zahtijevaosamo izdvajanje parametara internih modela za mjerenje tržišnih rizika, veći sedmično određivanje rizične vrijednosti (value-at-risk – VaR) koja se ura-čunava u dosadašnji minimalni kapital: „Zahtjev za kapitalni dodatak za VaR ukazuje na značaj stres testova u okviru novih nadzornih normi.“28 Kod ovog

koncepta je upitno da li se Incremental Risk Chargemože smisleno primijenitiukoliko su za različite rizične vrijednosti dati različiti periodi trajanja i kon-dentni nivoi.29 Osim kritike upućene VaR konceptu, neophodno je naglasiti daće spajanje pokazatelja rizika u faktore koji se ne mogu interpretirati pospješi-vati negativan razvoj upravljanja rizikom i proširivati aparat za kontrolu rizikauslijed manjka transparentnosti. Osim toga, mora se ukazati na opasnost da pretežno tehnički instrumenti za mjerenje rizika i upravljanje rizikom moguimunizirati menadžment i radnike banke u vezi s rezultatima kontrola. Takosu se prije nastupanja krize mjerenja rizika i upravljanje rizikom prepuštali

„tehničarima“ menadžmenta rizikom. Upozorenja nisu nailazila na dovoljnosluha u bankama jer nisu mogla biti artikulirana na novouvedenom nivou, testoga nisu shvaćana ozbiljno. U skladu s tim su postojali prijedlozi da se za-

27 Annetzberger, C. / Gann, P. (2009) „Stress Testing im Kontext des Internal Capital Adequ-acy Assessment Process (ICAAP), u: Klaus Schäfer et al.: Risikomanagement und kapita-lorientierte Finanzierung, Frankfurt am Main.

28 Banh, M. / Cluse, M (2009) „Weiterentwicklung des Bankenaufsichtsrechts im Zuge der Finanzmarktkrise“, u: Zeitschrift für das gesamte Kreditwesen, 62.

29

Campbell, A. (2009) „Das Risiko des Value-at-Risk“, Deutsches Risk.



180 PREGLED

htjevi za kapitalom dopune restrikcijama koje su usmjerene na transparentne ilako mjerljive veličine i koje uz Bazel II propisuju naprimjer maksimalni nivozaduženosti ili donju granicu udjela vlastitog kapitala u bilansnoj sumi.30 Pri-tom je osnovni cilj da se regulacija oslanja na veličine koje su transparentnijei koje sudionici na tržištu mogu posmatrati i unutar i izvan banaka. Tako bi bilo moguće u skladu s drugim stupom Bazela II jačati vezu između internekontrole i procesa bankovne supervizije. Kako bi pravilno djelovale ovakvekontrolne procedure, neophodno je osigurati kvalitet rada upravnih vijeća,nadzornih odbora, ekonomskih revizora i radnika u bankama. Često navedenamogućnost poticanja reforme nadzora nansijskog tržišta tiče se izbjegava-nja iznimnih sektora regulacije, posebno u onim slučajevima u kojim se onimogu smatrati povodom za regulatornu arbitražu. Tako se potvrda likvidno-

sti sponzora u vezi s vanbilansnim entitetima smatra tipičnim sredstvom za provođenje regulatorne arbitraže s obzirom na to da potvrde o likvidnosti dostupanja na snagu Bazela II u januaru 2008. godine nisu podlijegale regula-tivnim zahtjevima za vlastiti kapital. Osiguranje rizika vlastitim kapitalom ne bi trebalo ovisiti o tome da li će se rizik preuzeti unutar ili izvan nekog kon-cerna. Osiguranje vlastitim kapitalom ne smije ovisiti o tome da li je jedanrizik uknjižen u bankovne knjige ili u registre vrijednosnih papira. Pritom je bitno naglasiti princip da se regulatorna arbitraža mora izbjeći pod svakucijenu, što u konkretnim slučajevima nije uvijek moguće. Propisi Bazelskog

odbora za nadzor banaka su kritizirani posebno zbog svoje kompleksnosti, alii zbog činjenice da su mogli uzrokovati prociklična djelovanja za cjelokupni bankovni sistem. U slučaju umanjenja rizika u okruženju s dobrom konjunktu-rom, kreditni instituti preuzimaju dodatne rizike i traže male premije za rizik.Ukoliko na raspolaganju stoje dodatna sredstva, onda to djeluje stimulirajućena cijene na tržištu imovine i na sudionike na tržištu koji bi mogli poboljšatisvoje stanje prihoda, što s druge strane pospješuje pro l rizika nansijskihintermedijara. Osim toga, u takvim situacijama postoji tendencija da se vra-ćanjem, to jest ponovnom kupovinom akcija umanjuje vlastiti kapital kako bi

se iskoristio efekt poluge radi povećanja rendite vlastitog kapitala. Ukolikodođe do povećanja izmjerenih rizika, onda su kreditni instituti pod pritiskomda umanje broj rizičnih pozicija i da povećaju vlastiti kapital. Istovremena prodaja imovine od strane banaka dovodi do napetosti na tržištima, daljnjeg padanja cijena imovine i pogoršanja uvjeta za pribavljanje vlastitog kapita-la. Time se sprečava ili otežava preuzimanje novih rizika uz iste nepovoljne

30 Schierenbeck, H. / Pohl, M. (2009) „Diskussion aktueller Neuerungen in den Eigenmit-

telvorschriften für Banken“, Der Schweizer Treuhändler, sveska 1-2.



181PREGLED

efekte za realnu ekonomiju.31 Funkcija ograničavanja rizika i ublažavajućafunkcija vlastitog kapitala se ne mogu ispuniti istovremeno, ali obje funkcijeigraju značajnu ulogu u regulativama za superviziju banaka. S obzirom na toda se ublažavanje rizika ne smije uzeti u obzir prilikom ispunjavanja funk -cije ograničavanja rizika, pravilo minimalne količine vlastitog kapitala tjerana prilagođavanje koje intenzivira procikličnost tržišta. Snažno diskutirano pitanje izbjegavanja dodatnih procikličnih efekata pomoću supervizije bana-ka zaoštrava se zahtjevima za jačanje makroprudencijalne regulacije.32 Ovizahtjevi su konkretizirani u prijedlogu da se povećaju regulativni zahtjevi oudjelu vlastitog kapitala ukoliko dođe do natprosječnog porasta na kreditnimtržištima ili ukoliko se kreditna tržišta nansiraju preko poluge stranog kapita-la. Konkretiziranje jednog takvog povećanja udjela vlastitog kapitala se može

primijeniti samo ukoliko tijela za nadzor banaka posjeduju odgovarajuće in-formacije, što je Issing grupu dovelo do prijedloga o izradi globalne „maperizika“.33 Ova „mapa rizika“ bi trebala obuhvatiti globalnu raspodjelu rizika iintegrirati sistem za rano upozoravanje na osnovu kojeg bi djelovala nadzornatijela.34 Makroprudencijalna pravila moraju istovremeno umanjiti procikličnodjelovanje regulacije bankovne supervizije.

3.4. Smanjenje frikcija u procesu transfera kreditnog rizika i optimiranjekontrole rizikaPrijedlozi za rješavanje krize i preventivno djelovanje ne smiju se ograničitisamo na razvoj regulativnih mjera, već moraju biti primjenjivani i na nivoukreditnih instituta koji barem iz ex post perspektive pokazuju znatne de citeu okviru upravljanja rizikom. Razumljiva je sumnja da su se rizici na osnovu potvrda o likvidnosti nalazili ispod mjerne granice menadžmenta i regulacijskegranice nadzora banaka. Ukoliko se formuliraju speci čni prijedlozi za uprav-ljanje rizikom u kreditnom poslovanju, onda je neophodno voditi računa očinjenici da se poslovni modeli banaka razlikuju širom svijeta. Ukoliko se na-

31 Adrian T. / Shin, H. S. (2008) „Liquidity and Financial Contagion“, u: Banque de France:Financial Stability Review 11.

32 Persaud, Avinash (2009) “The Rise and Apparent Fall of Macro-prudential Regulation”(online). Dostupno na:http://www.voxeu.org/index.php?q=node/3694.

33 Borio, C (2009) „The Macroprudential Approach to Regulation and Supervision“ (onli-ne). Dostupno na: http://voxeu.org/index.php?q=node/3445.

34 Issing, Otmar et al. (2009) “New Financial Order. Recommendadtions by the Issing Co-mmittee, Centerfor nancial Studies“ (online). Dostupno na: http://www.ifk-cfs.de/index.

php?id=1571.



182 PREGLED

primjer predlaže da se umanje frikcije lanca stvaranja dodane vrijednosti koji je podijeljen na niz aktera, onda se ova uputa odnosi prvenstveno na američko

nansijsko tržište, ali je za druga tržišta bespredmetna. U SAD-u je pretjera-no širenje modela originacije i distribucije (Originate and Distribute Modell )doprinijelo da su se pojavile frikcije među primaocima kredita, kreditorimai aranžerima kreditnih poolova, kao i između aranžera poolovai investito-ra. Sasvim su potisnuti problemi asimetrične raspodjele informacija i rizikamoralnog hazarda, negativne selekcije i tajnih sporazuma.35 Ovi prijedlozi zarješavanje krize se u skladu s tim odnose na dužnu pozornost prema pojedinimstepenicama procesa dodjeljivanja kredita kao i na procese transfera rizika naameričkom tržištu.36 Osim toga se zahtijeva da se nadzorna tijela opredijele zanačin tretiranja intermedijara koji provode reorganizaciju poslovnih procesa

kako bi se ograničili dostupnost informacija i kontrola. Neophodno je i preure-đenje bonusnih ugovora za različite transakcijske partnere u vezi s održivošćui učešćem u gubitku za koji postoji mogućnost da će se javiti u periodu kojislijedi. Naknada koja se orijentira samo prema dobiti i rezultatu vodi ka stva-ranju rizika, kao što je pokazala i subprime kriza, kada se akterima ( nansij-skim intermedijarima i portfeljskim menadžerima) prikaže samo mogućnost pozitivnog poboljšanja rezultata, ali ne i situacija gubitka udjela u narednom periodu. Osim toga bi unutar posredništva kredita trebala biti omogućena za-dovoljavajuća kontrola kvaliteta učesnika, procesa, kao i zaključenih ugovora.

U literaturi se također spominju prijedlozi koji ovdje neće biti pojedinačno prikazani a koji se tiču mjernih sistema i ponašanja rejting agencija u vremenukrize. Posebno se naglašavaju zahtjevi za zabranu istovremenog ocjenjivanjau okviru sekuritizacije, s jedne, i savjetovanja pri strukturiranju proizvoda,s druge strane, a da pritom nije jasno da li se mogu izbjeći interesne kolizi- je. Rejting agencije su označene kao ključni podstrekači krize, pri čemu nijedokazano da su rejtinzi u pogledu mjerila koja koriste bili pogrešni. Ipak sevjerojatnoća neispunjenja duga za mnoge papire u krizi nije značajno pove-ćala. Dodjeljivanje određenih rejtinga oslanja se na vjerojatnoću neispunjenja

duga u okviru sigurnosnih poolova, a ne na izmjene tržišnih cijena ili izmjenelikvidnosti tržišta. Dramatično smanjenje cijena za kolateralizirane dužničkeobligacije i za druge obveznice bilo je izraz krize likvidnosti, a ne reakcijana pogoršanjecash owprojekcija poolova.37 Krizi likvidnosti su doprinije-

35 Ashcraft, A. B. / Schuermann, T. (2008) „Understanding the Securitization of SubprimeMortgage Credit“, Federal Reserve Bank of New York, Staff Report, No. 318.

36 Jurgeit, L. / Müller, D. / Polder, D. (2009) „Status quo und Perspektiven des Verbriefungs-marktes“, Risiko-Manager, sv. 3.

37

Mason, J. R. / Rosner, J. (2007) “Where Did the Risc Go? How Missapplied Bond Ratings



183PREGLED

le rejting agencije tako što su pokrenule masovnu devalvaciju obveznica ga-rantiranih aktivom, pri čemu su mnogi investitori bili primorani na prisilnu prodaju, što je ubrzavalo padanje cijena strukturiranih proizvoda. Jedan od prijedloga u pogledu smanjenja frikcija u lancu stvaranja novih vrijednostiu okviru procesa transfera kreditnog rizika odnosi se na ponašanje mnogihinvestitora koji su u prošlosti nemarno ulagali u kompleksne proizvode, te su bili primorani da bolje obrazlože i dokumentiraju ekonomsku osnovu svojihinvesticijskih odluka. Gorton smatra da je ključnu ulogu za dinamiku subpri-me krize odigrala dostupnost agregiranih podataka putem razvoja cijena tranšisekuritizacije, što se najbolje može posmatrati na primjeru ABS.HE indeksas obzirom na to da je neočekivana transparentnost pada cijena u pojediniminvesticijskim segmentima otkrila de cit informiranosti o tome na koje nan-

sijske instrumente i na koje portfelje će se odraziti pad vrijednosti prvobitnihhipotekarnih potraživanja.38 Osim različitih prijedloga za smanjenje frikcija, prisutni su i prijedlozi za optimiranje procesa upravljanja rizikom banaka. Već je u vezi s propisima za nadziranje banaka ukazano na to da je instrumentarijza mjerenje rizika i upravljanje rizikom tehnički unaprijeđen. Pritom je fokususmjeren ka sistemima koji se oslanjaju na raspoložive podatke iz prošlosti.Međutim, nansijska kriza je pokazala da su mjerene kolebljivosti i korelacije kursa mnogih obveznica podlijegale jakim izmjenama nastupanjem krize.Pritom nije bilo značajno da li su korišteni podaci korektno prikazivali dužu

ili kraću historiju. Kolebljivosti i korelacije u kriznim situacijama su poka-zivale druge karakteristike i matrice nego rizici za cijene obveznica i renditakoje su mjerene tokom niza godina. Uzimajući u obzir da je iskustvo s krizomlikvidnosti i solventnosti bilo nedovoljno, nije se dovoljno obraćala pažnjana faktore rizika koji su igrali ključnu ulogu u stresnim scenarijima. U pogle-du na mjerenje rizika pomoću VaR pristupa (određivanja rizične vrijednosti)razumljivo je da su banke u prošlosti potcijenile moguće veće gubitke ukoli-ko je nastupanje gubitaka klasi cirano manje vjerojatnim. Rizična vrijednostmože iznositi nula, ali sadržavati veliku mogućnost nastajanja gubitaka iako

izmjereni rizik leži ispod mjernog praga. „Ukoliko uzmemo u obzir rizik saekstremnim posljedicama, onda se javljaju mnogi drugi faktori. Jedan od bit-nih faktora je kratkovidnost u pogledu na moguće katastrofe, to jest tendencijada se ne razmišlja o događajima koji su manje mogući, ali koji uzrokuju velikitrošak (poput avionske nesreće). Drugi faktor je limitirani ljudski kapacitet da

Cause Mortgage Backed Securities and Collateralized Debt Obligation Market Disrup-tions” (online). Dostupno na:http://www.docstoc.com/docs/40413077/Where-Did-the-Risk-Go-How-Misapplied-Bond-Ratings.

38

Gorton, Gary (2009) „The Supreme Panic“, European Financial Management, br. 15.



185PREGLED

rješavanja nansijske krize i na diskusije o uspostavi loših banaka, već višena principijelna pitanja promjena u okviru kontrolinga rizika kreditnih insti-tuta i u nadzoru banaka. Ona postaju relevantna tek kada se savlada aktuelnakrizna situacija i ukoliko se pritom ne dešavaju greške koje predstavljaju sržnastanka jedne nove krize. Drugim riječima, u ovom radu navedeni prijedlozise odnose na generalno formuliranje principa za politiku rizika banaka koja jeodrživa i orijentirana ka sigurnosti.

Literatura

Adelson, M. / Jacob, D (2008) The Sub-prime Problem: Causes and Lessons, Working1.

Paper, New York.Adrian T. / Shin, H. S. (2008) „Liquidity and Financial Contagion“, u: Banque de2.France: Financial Stability Review 11.

Annetzberger, C. / Gann, P. (2009) „Stress Testing im Kontext des Internal Capital3.Adequacy Assessment Process (ICAAP), u: Klaus Schäfer et al.: Risikomanagementund kapitalorientierte Finanzierung, Frankfurt am Main.

Ashcraft, A. B. / Schuermann, T. (2008) „Understanding the Securitization of Subpri-4.me Mortgage Credit“, Federal Reserve Bank of New York, Staff Report, No. 318.

Banh, M. / Cluse, M. (2009) „Weiterentwicklung des Bankenaufsichtsrechts im Zuge5.der Finanzmarktkrise“, u: Zeitschrift für das gesamte Kreditwesen, 62.

Boot A. W. A. / Thakor, A. V. (1993) „Security Design“, u: Jornal of Finance, 48.6.

Borio, C. (2009) „The Macroprudential Approach to Regulation and Supervision“7.(online). Dostupno na: http://voxeu.org/index.php?q=node/3445.

Brughof, H. / Rudolph, B. (1996) „Bankenaufsicht. Theorie und Praxis der Regulie-8.rung“, Wiesbaden.

Caballero, R. (2009) „A Global Perspective o the Great Financial Insurance Run:9.Causes, Consequences and Solutions“ (online).

Central Bank Bosnia and Herzegovina, Financial Stability Report 2009, Sarajevo.10.Dostupno na:11. http://www.voxeu.org/index.php?q=node/2827.

Campbell, A. (2009) „Das Risiko des Value-at-Risk“, Deutsches Risk.12.

Danielsson, Jon (2009) „The Myth of the Riskometer“ (online). Dostupno na:13. http://voxeu.org/index.php?q=node/2753.

Dostupno na http://www.faz.net/aktuell/wirtschaft/wirtschaftspolitik/weltbank-praesi-dent-zoellick-im-gespraech- nanzmarktreform-mit-skalpell-nicht-mit-der-axt-1729051.

html.



186 PREGLED

Deep, A. / Domanski, D. (2002) „Immobilienmarkt und Wirtschaftswachstum: Lehren14.aus dem Re nanzierungsboom in den USA“, u: BIZ-Quartalsbericht.

DeMarzo, P. M. (2005) „The Pooling and Tranching of Securities: a Model of Infor -15.med Intermediation“, u: The Review of Financial Studies.

Dewatripont, M. / Rochet, J. C. (2009) „The Treatment od Distressed Banks“, u: M.16.Dewatripont et al.: Macroeconomic Stability and Financial Regultion: Key Issues for the G20, CEPR.

Dudley, W. C. (2009) „Lessons Learned from the Financial Crisis“, Remarks at the 8th17.Annual BIS Conference, Basel, July 2008.

Fender, I. / Mitchell, J. (2005) „Strukturierte Finanzierungen: Komplexität, Risiken18.und die Rolle von Ratings“, u: BIZ Quartalbericht (kvartalni izvještaj).

Franke, G. / Krahnen, J. P (2008) „The Future of Securitiyation“, Frankfurt a. M.: CFS19.

Working Paper.Frankel, A. (2006) „Erstklassig oder auch nicht: Finanzierung von Wohneigentum in20.den USA im neuen Jahrhundert“, u: BIZ-Quartalbericht.

Gann, P. (2009) „Liquidität, Risikoeistellung des Kapitalmarkts und Konjunktu-21.rerwartung als Preisdeterminanten von Collateralized Dept Obligations (CDOs) – Eine Simulationsgestützte Analyse“, Münchener Wirtschaftswissenschaftliche Bei-träge BWL, Ludwig-Maximilians-Universität München.

Gorton, Gary (2009) „The Supreme Panic“, European Financial Management, br. 15.22.

Gorton, G. / Pennacchi, G. (1993) „Security Baskets and Index-linked Securities“,23.Journal of Business, br. 66.Hördahl, P. / Upper, C. (2006) „Überblick: Die Märkte rechnen mit einer sanften Abs-24.chwächuung, u: BIZ Quartalbericht.

IKB Deutsche Industriebank (2007) „Konzerngeschäftsbericht 2006/2007“, Düssel-25.dorf.

Http://www.imf.org/external/np/sec/pn/2010/pn10154.htm.26.

Institute of International Finance IIF (2009) „The Financial Industry Calls for Action27.to Strenghen the Global Financial System and Promote Stability in Financial Mer -

kets” (online). Dostupno na:http://www.iif.com/press/press+76.ph p.Issing, Otmar et al. (2009) „New Financial Order. Recommendadtions by the Issing28.Committee, Centerfor nancial Studies“ (online). Dostupno na: http://www.ifk-cfs.de/index.php?id=1571.

Jurgeit, L. / Müller, D./ Polder, D. (2009) „Status quo und Perspektiven des Verbrie-29.fungsmarktes“, Risiko-Manager, sv. 3.

Krahnen, J. P. / Wilde, C. (2006) „Risk Transfer with CDOs and Systemic Risc in30.Banking“ (online).

Dostupno na:31. http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=889541.



187PREGLED

Kushmeider, R. M. (2006) „The U.S. Federal Financial Regulatory system: Restruc-32.turing Federal Bank Regulatoin” (online).

Dostupno na:33. http://www.fdic.gov/bank/analytical/banking/2006jan/article1/.

Mason, J. R. / Rosner, J. (2007) „Where Did the Risc Go? How Missapplied Bond Ra-34. tings Cause Mortgage Backed Securities and Collateralized Debt Obligation MarketDisruptions” (online). Dostupno na:http://www.docstoc.com/docs/40413077/Where-Did-the-Risk-Go-How-Misapplied-Bond-Ratings.

Persaud, Avinash (2009) „The Rise and Apparent Fall of Macro-prudential Regulati-35.on” (online).

Dostupno na:36. http://www.voxeu.org/index.php?q=node/3694.

Schäfer, D. (2008) „Agenda für eine neue Finanzarchitektur“, Wochenbericht des37.DIW, Berlin, br. 51-52/2008.

Schierenbeck, H. / Pohl, M. (2009) „Diskussion aktueller Neuerungen in den Eige-38.nmittelvorschriften für Banken“, Der Schweizer Treuhändler, sv. 1-2.

Zoellick, R. (2008) „Finanzmarktreform mit Skalpell, nicht mit der Axt“, (online).39.FAZ.NET, 20. novembra 2008.

Dostupno na40. http://www.faz.net/aktuell/wirtschaft/wirtschaftspolitik/weltbank- praesident-zoellick-im-gespraech-finanzmarktreform-mit-skalpell-nicht-mit-der-axt-1729051.html.



189PREGLED

Jasna BošnjovićUDK 316.776

KOMUNICIRANJE UNIVERZITETA U SARAJEVU INJEGOVIH INTERESNIH GRUPA

COMMUNICATION OF THE UNIVERSITY OF SARAJEVOAND ITS STAKEHOLDERS

Sažetak

Način na koji Univerzitet u Sarajevu upravlja, strukturira i provodi svoju ko-munikacijsku aktivnost je pod presudnim utjecajem rastuće međuzavisnostikako u bosanskohercegovačkom društvu tako i modernoj globalnoj akademskoj zajednici, koja zahtijeva sve kompleksnije društvene, političke i ekonomske interakcije. Shodno tome, neminovan je sve kompleksniji ekspertni sistemkorporativne komunikacije, zasnovan na mogućnostima koje pružaju savre-meni koncepti komunikacije i moderne tehnologije komuniciranja. Upravl - janje komuniciranjem, zasnovano na modernim konceptima korporativnog komuniciranja, od ključne je važnosti za upravljanje odnosima Univerziteta injegovih interesnih grupa. Moderno organiziran sistem komuniciranja je pri-marni strateški odgovor na egzistencijalnu zavisnost Univerziteta od promjen-ljivog okruženja, odnosno od raznolikih utjecajnih interesnih grupa.Od 2003. godine, Univerzitet u Sarajevu, kao potpisnik Bolonjske deklaracije, prolazikroz jednu veliku reformu. Reforma Univerziteta je ujedno i prilika za reformukomunikacijskih odnosa koje Univerzitet uspostavlja sa svojim interesnim grupama kako bi se stvorio jedinstven i funkcionirajući sistem komuniciranja.

Ključne riječi: komuniciranje, Univerzitet u Sarajevu, korporativno komu-niciranje

SummaryThe way in which the University of Sarajevo manages, builds the structure of and carries out its communication activities is under the decisive in uenceof growing interdependence, both in the B-H society and the modern global academic community that requires increasingly complex social, political and economic interaction. As a result, a more complex corporate communicationsexpert system, based on the possibilities offered by modern concepts of com-



190 PREGLED

munication and modern communication technologies is inevitable. The com-munications management, founded upon corporate communication modernconcepts, is of high importance for the managing relationship between theUniversity and its stakeholder groups. Modernly organized system of com-munication is the primary strategic response to the University’s existential dependency of the changing environment and the variety of in uential stake-holder groups. Since 2003, the University of Sarajevo, as a Bologna Declara-tion signatory institution, has been undergoing a major reform. The Univer - sity reform is at the same time an opportunity to reform the communicationrelationship that University establishes with its stakeholder groups in order tocreate a uni ed and functioning communication system.

Key words: communication, University of Sarajevo, corporate communi-cation

UvodSve je značajnije i sve su veći zahtjevi univerzitetima da razviju i zadrže

pristanak društvene zajednice na njihov rad. Komuniciranje o utjecaju univer -ziteta na društvo pomaže u dokazivanju otvorenosti, transparentnosti i rada ukorist društvene zajednice. Univerzitet, s cjelokupnim okruženjem u kojemdjeluje i radi, neprestano je pod lupom svojih interesnih grupa. Sam sklopu kojem se pojavljuje nerealna konkurencija traži od Univerziteta u Saraje-vu svakodnevno unapređenje komunikacijskog odnosa sa svojim interesnimgrupama. Univerziteti, kao i druge javne ustanove i poslovne organizacije, pružaju informacije vanjskim javnostima i primaju informacije od vanjskih javnosti. Ova komunikacija uključuje prenošenje informacija, kao i priman- je informacija od vanjskih javnosti, koje opet mogu biti pojedinci, grupe idruge organizacije. Komuniciranje između univerziteta i njihovih vanjskih javnosti pomaže u održivom razvoju organizacije i njenom prilagođavanju promjenjivom okruženju u kojem djeluje. Vanjska komunikacija je instrument pomoću kojeg univerziteti obavljaju svoju misiju u društvenoj zajednici. Ra-zumijevanje internog i eksternog komuniciranja omogućava značajno revital-iziranje i dugoročno poboljšanje razvojnih i konkurentskih prednosti svakeinstitucije, pa tako i univerziteta. Prema Robbinsu (1995), efektivno komu-niciranje između univerziteta i njihovih vanjskih interesnih grupa od vitalne je važnosti iz dva razloga. Prvo, komuniciranje pomaže da univerziteti dobiju potrebne resurse za svoju održivost. Drugo, efektivno komuniciranje s vanjs-kim interesnim grupama je instrument za pridobijanje saglasnosti za ono štouniverziteti rade. Ovo komuniciranje uključuje razmjenu informacija između



191PREGLED

univerziteta i interesnih grupa i održiv komunikacijski tok u oba pravca. Sviuniverziteti imaju brojne interesne grupe koje čine pojedinci, grupe ili orga-nizacije, svaka sa svojim interesom za rad organizacije.

Neke interesne grupe su interne – kao što su zaposlenici, dok su državna tijela, mediji itd. eksterne grupe s kojim univerziteti uspostavljaju komunikacijski proces. Slika 1 prikazuje koje su to interesne grupe, interne i eksterne, bitne za rad poslovne organizacije kakav je univerzitet.

Slika 1: Interne i eksterne interesne grupe bitne za rad univerzitetaKomuniciranje koje se odvija između univerziteta i njihovih vanjskih in-

teresnih grupa ili javnosti uključuje razmjenu informacija između organizacijeili pojedinaca koji predstavljaju univerzitete ili službe univerziteta i njenihvanjskih interesnih grupa.1 A hoće li univerzitet dobiti korisne informacije odvanjskih saradnika ili hoće li im omogućiti valjane informacije i dobiti njihovusaglasnost zavisi od e kasnosti komuniciranja. Izazovi koji se javljaju u ko-municiranju s vanjskim interesnim grupama su pod utjecajem prirode odnosa

između jedne i druge strane. Ovi odnosi mogu varirati od pozitivnih do neu-tralnih i negativnih, a negativni odnosi variraju prema intenzitetu. Pozitivanili neutralan odnos između organizacije ili univerziteta i njenih javnosti pruža bolju startnu osnovu za efektivno komuniciranje nego što bi to pružio nega-tivan odnos. Danas uspostavljanje dobrih odnosa univerziteta s interesnimgrupama postaje sve više imperativ uspješnog poslovanja i zato predstavnicimenadžmenta, svih nivoa rukovođenja, moraju biti sigurni da je informacija

1 Cutlip, M. Scott; Center, H. Allan; Broom, M. Glen (2003)Odnosi s javnošću. Zagreb:

MATE, 98-112.



192 PREGLED

stigla do onih koji je moraju dobiti. Ovaj korak je često potcijenjen. Naprimjer, broj odaslanih saopćenja za štampu ne znači da je informacija i stigla do svihonih kojima je bila namijenjena i za koje je pripremljena. Taj proces je znatnokompliciraniji od samo tehničkog njegovog dijela. Informacija je u procesudiseminacije podložna ltriranju, različitom interpretiranju, selektivnom per -cipiranju i slično. Svi ovi aspekti moraju se uzeti u obzir. I bez obzira na to kakose vješto komuniciranje odvija, postoje vrlo značajne barijere koje se morajuimati u vidu. Ove barijere mogu blokirati, ltrirati ili odstraniti informaciju odinternih i eksternih grupa, kao i prema njima. Prvi korak u eliminiranju barijera je njihovo potpuno razumijevanje. Komunikološke barijere mogu nastatina intrapersonalnom nivou, na intergrupnom nivou, na intragrupnom nivou islično.

Danas je za opstanak jednog univerziteta na tržištu neophodno da taj uni-verzitet posjeduje kvalitetnu i realnu strategiju poslovanja i razvoja. Strate-gija je objedinjavajući okvir koji daje koherenciju i usmjerenje akcijama or -ganizacije kako bi se ostvarila i zadržala konkurentska prednost; uključujeglavne ciljeve, planove, politike, programe i aktivnosti, alokaciju ključnihresursa, kao i obrasce ponašanja organizacije u interakciji s okolinom2.

Svi nabrojani faktori bitni su i za brendiranje i opstanak jednog univer -ziteta na tržištu. Treba naglasiti da su i odnosi s javnošću veoma bitan faktor opstanka i uspjeha. Prva američka kompanija za reklamu i preteča današnjihkompanija za odnose s javnošću utemeljena početkom 20. vijeka (1900) u Bos-tonu vezana je upravo za univerzitet. George V. S. Michaelis, Herbert Smalli Thomas O. Marvin osnovali su ured za publicitet kako bi „obavljali posaokoji obično rade novinski agenti za najveći mogući broj klijenata te najvećucijenu koju tržište može podnijeti“3. Ono što je zanimljivo jest da je prvi kli- jent Ureda za publicitet bio Univerzitet Harvard. Michaelis, predsjednik kompanije, pisao je rektoru Harvarda i veličao uspjeh jednog ranijeg angažmana.„Postigli smo više no zadovoljavajući uspjeh kad je riječ o objavljivanju

članaka – rado ću vam pokazati primjere kad se vratite.“ Univerziteti danasmoraju biti i društveno odgovorne institucije i, naravno, kao i svaka druga pro-fesija, moraju ispuniti očekivanja i moralne obaveze na nivou društva. I pro-fesija i pojedinačni zaposlenici moraju služiti društvu. Kako bi ispunili svojudruštvenu odgovornost, profesionalci nisu dužni samo staviti na raspolaganjeznanje i pružati stručne usluge, već su „odgovorni za unapređenje institucijakoje te usluge osiguravaju“. U tom smislu, komunikacijski odjeli preuzimaju

2 Isto, 287.3

Isto, 98-112.



193PREGLED

kolektivnu odgovornost za određivanje potrebnog nivoa stručnosti, de niranje standarda ponašanja, određivanje potrebnog obrazovanja i preduslova zadobivanje dozvole, za podsticanje istraživanja radi širenja korpusa znanja, te predstavljanje profesije u pitanjima koja se odnose na profesionalne povlasticei društvene misije4.

Komuniciranje je iznimno važno, ono je, naime, osnovno sredstvo za ra-zumijevanje među ljudima, posebno imajući u vidu „globalni univerzitet“ ireformu u kojoj se on nalazi. Treba naglasiti da se odluka o upisu na fakultetdonosi jednom u životu. Ta odluka određuje profesionalnu karijeru i životnistil. To je odluka od životnog značaja. Visoko obrazovanje je drugo po redu prema broju brendova koji su dostupni klijentima. Evropski univerziteti rastuvelikom brzinom. Sve je veći broj privatnih visokoškolskih ustanova, kakoizvan Bosne i Hercegovine tako i kod nas.5 Studenti često napuštaju svojuzemlju kako bi imali bolje uslove za studij. Neke zemlje sjeverne Evrope u potrazi za najboljim „mozgovima“ nude besplatno obrazovanje. Cijena post-aje manje relevantna od vrijednosti diplome na tržištu rada. Kada se sve ovosumira, postaje jasno da je adekvatno komuniciranje bitan segment na svakomuniverzitetu, pa tako i na Univerzitetu u Sarajevu.

Korporativno komuniciranje je instrument menadžmenta pomoću kojegase svi oblici interne i eksterne komunikacije, koji se svjesno koriste, usklađujuonoliko djelotvorno i učinkovito koliko je moguće kako bi se stvorila povoljnaosnova za odnose s grupama od kojih organizacija zavisi6.

Za Univerzitet u Sarajevu interesne grupe „nisu samo one za koje upra-va smatra da imaju legitiman interes u organizaciji, nego i one koje će sameodlučiti da imaju interesa u organizaciji”.7 Ili možda jednostavnije kazano:interesna grupa je ona grupa koja želi biti interesna grupa Univerzitetu u Sa-rajevu, a ne samo da Univerzitet želi saradnju i da je nameće. Ovdje je neophodna obostrana želja za saradnjom.

4 Isto, 146.5 Na dan 16. juna 2010., a prema evidenciji Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osi-

guranja kvaliteta, u BiH ima 10 javnih VŠU i 25 privatnih VŠU.6 Lowensberg, D. (2009) Korporativni imidž, reputacija i identitet, u:Otkrivanje odnosa s

javnošću.Zagreb: HUOJ, poglavlje XII, 269.7 Gregory, A. (2009) Upravljanje odnosima s javnošću i njihova organizacija, u:Otkrivanje

odnosa s javnošću.Zagreb: HUOJ, poglavlje II, 25.



194 PREGLED

Interesne grupe

Širu listu interesnih grupa s kojima menadžment Univerziteta/fakulteta i aka-demije komunicira čine sljedeće skupine:

roditelji,•

studenti,•

potencijalni studenti,•

bivši studenti koji su postali istaknute ličnosti u svojim profesionalnim•

karijerama, počasni doktori nauka,•

Vlada Kantona Sarajevo i vlade drugih kantona iz kojih dolaze studenti,•

odjeli za obrazovanje vladinih tijela,•

privatne visokoškolske institucije u Bosni i Hercegovini,•

međunarodne visokoškolske institucije i naučni instituti,•

poslovni sektor i privrednici,•

predstavnici medija,•

predstavnici vladinih i nevladinih organizacija,•

civilno društvo i lokalne uprave.•

Ukratko je dat prikaz metoda i praksi komuniciranja s ovim interesnimgrupama.

RoditeljiPrilikom komuniciranja sa svim ovim grupama potrebno je imati na umurazličitost interesa i potreba svake od njih. Također, razlike u percepciji utječuna komuniciranje s različitim javnostima.

Korporativno komuniciranje s roditeljima ima za cilj pridobijanje njihovog povjerenja kako bi zatim podržali odluku svoje djece o odabiru upravo našeguniverziteta, to jest neke od njegovih članica, fakulteta i akademija. Sistem vi-sokog obrazovanja tokom posljednjih decenija prolazi kroz velike promjene.Privatne visokoškolske institucije su u ekspanziji. Univerzitet u Sarajevu jetakođer doživio veliku transformaciju studijskog sistema. Više nego ikad



195PREGLED

potrebno je zadobiti i zadržati povjerenje roditelja. Komuniciranje s roditelji-ma odvija se ponekad direktno. Nerijetki su primjeri roditelja koji dolaze u imedjece, ili zajedno s djecom, da iznesu neki problem ili pitanje u vezi s odvi- janjem nastavno-naučnog procesa, ispitima i slično. Roditelji se vrlo rijetkoobraćaju pisanim putem menadžmentu. Komuniciranje s roditeljima predstav-lja i reagiranje na svaki napis u medijima ili drugu vrstu napada na Univerzitet. Naprimjer, 9. jula 2010. na 13. stranici dnevnog lista „Dnevni avaz“ objavljen je tekst s naslovom „Sarajevski i Mostarski univerzitet obmanuli studente“.Tema je bila validnost diploma stečenih prema novom Bolonjskom sistemustudija. Menadžment Univerziteta odmah je reagirao, objavivši pojašnjenje uvezi s temom obrađenom u tekstu. Roditelji ne poznaju nužno sve normativneakte u oblasti visokog obrazovanja i ne mogu razlučiti je li riječ o nečemu što

je medijima interesantno kao informacija ili ta informacija zaista odražavarealno stanje. Roditelje prvenstveno interesira vrijednost diploma na tržišturada i stoga djeluje uznemirujuće svaka poruka koja tu vrijednost dovodi u pitanje. Roditelji se također mogu posmatrati kao neposredni ulagači u visokoobrazovanje i njihovo povjerenje je stoga izuzetno bitno.

StudentiIz istog razloga, a možda i više, važno je odabrati pravi komunikacijski in-

strument za razmjenu poruka sa studentima. Među njima ima različitih so-cioekonomskih kategorija. Od izuzetno siromašnih, zatim studenata bezroditeljskog staranja, studenata koji su proživjeli velika stradanja, oni sami iličlanovi njihovih porodica. Analiza studentskih predstavki pokazuje da se stu-denti uglavnom obraćaju usmeno i direktnim kontaktom. Potom bivaju upućenida se obrate pismeno. Razlozi obraćanja su mahom nansijska podrška, bilosamom procesu studiranja ili učešću u nekim domaćim i međunarodnim sus-retima i konferencijama. Studenti se vrlo rijetko ili nikako ne obraćaju u vezi skorupcijom iako se u medijima često piše o tome. Postoje određeni zahtjevi uvezi sa ispitnim rokovima, pojašnjenjem pravila studiranja i slično. Studentska populacija predstavlja i internu i eksternu javnost, a vrlo brzo će postati samoeksterna javnost, u smislu građana koji privređuju društvu.

Njihova očekivanja od procesa školovanja su da diploma osigura kvalitetanstandard života i profesionalnu karijeru koja će ih ispunjavati i omogućiti tajstandard. Komuniciranje sa studentima tokom studija sigurno će imati trajnogtraga na njihovu buduću pripadnost i privrženost instituciji u kojoj su proveliznačajan dio vremena. Radi integriranja komuniciranja sa studentima, Univer -zitet je značajno pomogao uspostavljanje Studentskog parlamenta kao krovne



196 PREGLED

asocijacije svih studentskih asocijacija fakulteta i akademija. Predstavnicimenadžmenta održavaju redovne sastanke s predstavnicima Studentskog par -lamenta, gdje se razmatraju razna pitanja, od nansijskih prilika, studentskih projekata, inicijativa, aktivnosti u proteklom i budućem periodu itd. Također,uspostavlja se praksa da se studentska obraćanja usmjeravaju na Studentski parlament.

Međutim, bilo bi neophodno uspostaviti standarde i procedure za svakod-nevno komuniciranje sa studentima koje se na fakultetima i akademijama, unajvećoj mjeri, odvija posredstvom studentskih službi. Na vrlo malom brojufakulteta i akademija dostupne su informacije na jednom mjestu o načinuupisa, prijavi ispita, prijavi završnih teza, te se stoga studenti bespotrebnoviše puta obraćaju zaposlenicima studentskih službi, koji opet vrlo brzoizgube strpljenje, jer njihov prag tolerancije s vremenom neminovno slabi. Uodređenim studentskim službama uslovi rada nisu adekvatni broju studenata,informatička tehnologija ne koristi se jednako, zaposlenici bivaju pretrpani papirima i opslužuju velike grupe studenata. To neminovno usporava i slabikvalitet komuniciranja sa studentima.

Pozitivan pomak podizanja kvaliteta komuniciranja sa studentima čini ta-kozvani informatički sistem studentskih službi, koji studentima omogućavada, koristeći dobivenu šifru, od kuće prijavljuju ispite, podnose zahtjev zalične dokumente i imaju stalni uvid u ostvarene rezultate. Ovaj sistem funk -cionira na većini fakulteta i akademija. Instaliran je na svim visokoškolskiminstitucijama.8

Bilo bi potrebno, i u skladu s evropskom praksom, osnivati centre za razvojkarijere studenata9, što bi moralo biti aktivnost integrirane komunikacijskestrategije.

Bivši studenti

Na Univerzitetu u Sarajevu do sada je diplomu steklo više od 160.000 os-oba, diplomu magistara 5.232, i doktora nauka 2.565 kandidata. Nažalost,nije nađeno traga da Univerzitet održava posebne veze sa svojim bivšimstudentima.10 Postoji interes bivših studenata, uglavnom onih koji su izvangranica Bosne i Hercegovine, da ostanu u vezi sa svojom matičnom kućom.

8 Osim na Elektrotehničkom fakultetu, koji je razvio vlastiti softver.9 Ovakav centar osnovan je Ekonomskom fakultetu.10

Ekonomski fakultet ima alumni asocijaciju.



197PREGLED

Ove inicijative često ostanu nerazvijene, i završe se jednim susretom. Neki odsporazuma o međunarodnoj saradnji potpisani su upravo na inicijativu bivšihstudenata, naprimjer Sporazum o saradnji s Aleppo univerzitetom u Siriji,koji se godinama obnavlja na inicijativu prof. dr. Omera Balacha, koji je prvistrani doktorant koji je stekao diplomu doktora medicinskih nauka na našemMedicinskom fakultetu davne 1978. godine.

S obzirom na to da bivši studenti koji sami iskažu želju da posjete Univer -zitet u Sarajevu najčešće posjete Rektorat, gdje postoji evidencija o svim bi-lateralnim susretima, bilo bi korisno praviti bazu podataka o njima i uspostav-ljati ili održavati redovnu komunikaciju. Iste te podatke mogli bi preuzeti sfakulteta i akademija i tako s vremenom zaista stvoriti mrežu podrške koja bidoprinijela jačanju Univerziteta prema svjetskim tokovima. Mnogi od bivšihstudenata ostvarili su zavidnu profesionalnu i akademsku karijeru. Univerzitet bi u skoroj budućnosti morao osnovati alumni asocijaciju kao dio svojih ko-rporativnih komunikacijskih ciljeva. Poseban dio alumni asocijacije činili biupravo takvi, uspješni bivši studenti, ali i svi ostali. Njima bi se ciljano mogliupućivati e-mailovi ili dopisi, i na taj način inicirati njihovu aktivnu vezu sUniverzitetom i jačati njihov doprinos u oblastima u kojima djeluju.

Počasni doktori nauka Univerziteta u Sarajevu

Posebna skupina vanjske javnosti su i počasni doktori Univerziteta u Sarajevus kojima se, nakon što im se dodijeli počasni doktorat, najčešće ne održavajuveze. I njihova uloga može biti značajna, u smislu doprinosa jačanju Univer -ziteta. Održavanjem veze s njima, putem e-maila, upućivanjem poziva na svevažnije događaje, stvorio bi se osjećaj prisnosti i vezanosti za instituciju. Nekiod 39 počasnih doktora nauka Univerziteta u Sarajevu su Bernard Kouch-ner, ministar u Vladi Francuske; Bernard-Henry Levy, profesor Univerzitetau Parizu; Alois Mock, ministar vanjskih poslova u Vladi Republike Austrije;Recep Tayyip Erdogan, premijer Republike Turske. Jedna od funkcija revid-iranog i integriranog komunikacijskog procesa bila bi održavanje kontinuiraneveze s njima. Njihova lobijska uloga u krugovima u kojima se kreću sigurno bi predstavljala doprinos jačanju i širenju reputacije našeg univerziteta.

Predstavnici vlastiMenadžment komuniciranje s predstavnicima raznih nivoa vlasti koristi kaoinstrumente i tehnike pisanu komunikaciju, formu dopisa, materijala i slično,

usmenu komunikaciju, kako je to već ranije spomenuto, putem mobilnog i



198 PREGLED

ksnog telefona, rijetko putem elektronske pošte i, naravno, direktni susreti isastanci. Nekad se organiziraju radionice ili seminari o određenoj temi.

Za menadžment Univerziteta, kao i fakulteta i akademija, najznačajniji

predstavnici vlasti su oni iz Vlade Kantona Sarajevo. Univerzitet u Saraje-vu je nekad bio dio velikog sistema, a sada pripada jednom malom kantonu.Vladi Kantona je menadžment Univerziteta i menadžment svakog fakultetai akademije u obavezi dostaviti godišnji izvještaj o radu, kao i nansijskiizvještaj. Imajući u vidu formalnost ovih dokumenata, koriste se formalni ko-munikacijski kanali – štampani materijali propisno protokolirani i ovjereni.Vrlo često upućuju se upiti u vezi s tumačenjem Zakona o visokom obra-zovanju ili zahtjevi za nansijskom podrškom. U ovom drugom slučaju, uz pisanu predstavku, često se dogovori i lični susret. S drugim nivoima vlasti,razmjena poruka je više informativne prirode, osim s Ministarstvom civilnih poslova s kojim menadžment intenzivno komunicira na harmonizaciji doku-menata u oblasti visokog obrazovanja, a koji bi trebali biti slični za sve bh.univerzitete. Univerzitet je u neraskidivoj vezi sa svojim okruženjem, infor -macije se s predstavnicima vlasti razmjenjuju i radi korekcijske akcije, što jevrlo intenzivno u periodu raspisivanja konkursa za upis novih studenata. Tadase prikupljaju informacije od odsjeka i formiraju upisne kvote. Univerzitet u posljednjih nekoliko godina uz konkurs objavljuje i informaciju o nezaposlen-im visokoobrazovanim kadrovima, kao neku vrstu preventivne akcije u smisluhiperprodukcija kadrova.

Privatne visokoškolske institucijeS privatnim visokoškolskim institucijama menadžment Univerziteta ostvar -uje najintenzivniju komunikaciju u procesu osnivanja tih institucija. Stručneslužbe Univerziteta u Sarajevu umnogome su pomogle osnivanje privatnihvisokoškolskih institucija, komunicirajući s njima i pružajući im svoju ek -spertnu i savjetodavnu pomoć u uspostavljanju službi i formiranju norma-tivnih dokumenata. Upravo u tim situacijama do izražaja dolazi vrijednostljudskog kapitala i tradicijskih vrijednosti. Nešto što je rutina zaposleniku kojidugi niz godina radi na Univerzitetu, ili fakultetu ili akademiji, nekome ko toiskustvo i profesionalnu praksu ne posjeduje velika je poteškoća. I u uspostav-ljanju nastavno-naučnog procesa tek osnovani fakulteti i akademije ostvarujusaradnju sa svojim kolegama s Univerziteta u Sarajevu.



199PREGLED

Nevladine organizacije, međunarodne organizacije, lokalna zajednicaKomuniciranje s ovom kategorijom vanjskih interesnih grupa obavlja se ug-lavnom putem razmjene informacija o mogućnostima stipendiranja studena-

ta, nastavnika i saradnika od institucija koje te organizacije zastupaju. Čestomenadžment tih organizacija organizira posjete rektoru ili dekanu fakulteta iakademije s ciljem upoznavanja, predstavljanja i promocije svojih aktivnostii domena rada. Dakle, ovdje je riječ o neposrednim susretima ili razmjenom pisanih informacija.

Komuniciranju s lokalnom zajednicom trebalo bi pridavati veću pažnju jer ona predstavlja prvo vanjsko okruženje i okruženje u kojem je institucijasmještena i djeluje. Članice Univerziteta u Sarajevu disperzirane su na višegradskih općina, u nekima od njih i prostorno zauzimaju velike površine, ai brojem osoba koje su u procesu studija predstavljaju značajnog partnera zarazgovor.

MedijiPredstavnici medija čine posebnu skupinu vanjske javnosti, oni su pri-

jenosnici informacija i s njima je neophodna posebna komunikacijska strate-gija. Predstavnici medija, najčešće redakcija za kulturu, obraćaju se telefonski,

e-mailom, ili putem faksa. Za veće intervjue pitanja se dostavljaju unaprijedi odgovori se dostavljaju putem e-maila ili faksa. Potom se vrši autorizacijaobrađenog materijala. Nije rijetka situacija da mediji objave informaciju a da prethodno ne obave razgovor ni konsultaciju s predstavnicima Univerziteta ilifakulteta i akademije. Upravo je tako bilo u ranije spomenutom članku objav-ljenom s naslovom „Sarajevski i Mostarski univerzitet obmanuli studente“. Dvafakulteta – Ekonomski i Fakultet političkih nauka imaju stručnog saradnika zaodnose s javnošću. Istu poziciju ima i Univerzitet. Dio integriranih i revidiranihkorporacijskih komunikacija trebao bi predvidjeti menadžera komunikacija koji

će biti dio top-menadžmenta. Prema Anne Gregory, menadžer komunikacija planira programe odnosa s javnošću i njima upravlja, savjetuje rektora i dekana,kao i druge članove uprave, donosi odluke o komunikacijskim politikama i na-dgleda njihovu provedbu.11

Na Univerzitetu se vodi evidencija o prisustvu predstavnika medijadogađajima i postoji baza podataka s nazivima medijskih kuća i kontakt-podaci-ma. Predstavnici medija se putem faksa pozivaju da poprate sva događanja.11 Gregory, A. (2009) Upravljanje odnosima s javnošću i njihova organizacija, u:Otkrivanje

odnosa s javnošću. Zagreb: HUOJ, 29.



200 PREGLED

U korporativno komuniciranje spadaju i nastupi i istupi predstavnika aka-demske zajednice o temama od posebnog značaja za civilno društvo na raznimkonferencijama, radionicama, televizijskim emisijama, kao i učešća pred-stavnika menadžmenta na konferencijama izvan Bosne i Hercegovine.

U revidiranim komunikacijama potrebno je utvrditi strategiju razvojaUniverziteta i u skladu s tim politiku komuniciranja. Komuniciranje je frag-mentirano jer ne postoji jedinstvena politika upravljanjem odnosima na svimčlanicama Univerziteta, a to ne doprinosi izgradnji samopouzdanja i ne moti-vira na promjene ka nabolje.

Menadžment mora de nirati misiju i viziju, bazirane na temeljnim vrijednostima, i učiniti ih dostupnim svim zaposlenicima kako bi oni, zapravo,ravnopravno učestvovali u njihovom razvijanju i jačanju.

Menadžment svojim nastupima, odnosima unutar institucije i izvan nje,ili narušava ili gradi povjerenje u svoje vodstvo, i aktivnostima i svojim zaposlenicima. U tom segmentu pomaže, a i literatura preporučuje, angažmanveć spomenutog stručnjaka za menadžment komunikacije koji će ne izgra-diti povjerenje i implementirati promjene, jer to je zadatak i odgovornostmenadžmenta, već osmisliti strategiju kako ukazati na to da je riječ o osobi iliosobama od povjerenja čiji rad i angažman zaslužuje maksimalnu aktivnost,kako svojih unutrašnjih javnosti tako svojih vanjskih javnosti kako bi se real-

izirali predstavljeni programi.Korporativno komuniciranje samo po sebi nije cilj, ako nema jake osnove,

već je instrument za implementaciju i realizaciju određene strategije i pro-grama rada koje menadžment mora imati.

Marketing komuniciranje kao dio korporativnog komuniciranja

Marketing komuniciranje je komunikacijska funkcija marketinga.12 Najvažniji

cilj marketinških aktivnosti je izazvati ili zadržati već postojeći pozitivan stavkoji Univerzitet u Sarajevu posjeduje. Marketinško komuniciranje također ima za cilj da informira o svojim proizvodima, pri čemu je proizvod univer -ziteta, fakulteta i akademije intelektualna usluga koju oni pružaju. Ne može se pretpostaviti da roditelji kao interesna grupa zajedno sa svojom djecom, kojačine grupu potencijalnih studenata, poznaju Univerzitet. On postaje predmetnjihovog interesiranja tek kad dođu u određenu dob. U toj dobi uviđaju da postoji izbor i više od jedne visokoškolske institucije. Uloga je marketinških

12

Isto, 405.



201PREGLED

komunikacija da ih informira o proizvodu Univerziteta u Sarajevu, istu tuulogu imaju i fakulteti i akademije. Studente treba informirati o dužini studijai šta znači različita dužina studija (prvenstveno ukazati na razliku u tzv. 3+2 /4+1 sistemu), vrstama studija, u smislu kvali kacija i zvanja, zatim različitimusmjerenjima koja se nude na članicama Univerziteta. Jednom kad se osmislistrategija komuniciranja, uloga marketinga je da omogući prostor izvan Uni-verziteta i unutar Univerziteta za oglašavanje svih univerzitetskih proizvoda.Posebnu pažnju u marketinškom komuniciranju menadžment Univerziteta treba posvetiti komuniciranju s javnostima prilikom pokretanja novih studijskih programa. Potrebno je izdiferencirati koje su to ciljne grupe kojima bi ti pro-grami odgovarali i potom ih marketinški promovirati upravo tim grupama.

Marketinški treba komunicirati i s poslodavcima, na isti taj način. Isticati istalno podsjećati na tradicijske vrijednosti Univerziteta, zatim graditi poziti-van stav u odnosu na novine koje on uvodi. Predstavnici menadžmenta Uni-verziteta u Sarajevu često upućuju na to da je Bolonjski proces implementiranu skladu s evropskim sistemom visokog obrazovanja i zadatak je marketingada o tome informira buduće poslodavce kako bi ih podstaknuo na akciju – ato je zapošljavanje kadrova koji su diplomu stekli na Univerzitetu u Sarajevu.To se postiže u najvećoj mjeri učešćem u javnoj debati, putem medija, bilo pisanih bilo vizuelnih. Pojedini fakulteti i akademije imaju više mogućnostiza uspostavljanje komunikacija s okruženjem od drugih. Dekani i profesori,svaki u svojoj struci, direktno promoviraju usluge svojih fakulteta i akademijau direktnim susretima s menadžmentom raznih kompanija svijeta privrede. Uovim susretima treba isticati opći interes i društvenu odgovornost te tako raz-vijati prilike i šanse, kako svojim nastavnicima i saradnicima za profesionalnousavršavanje tako i svojim studentima za buduće zaposlenje.

U marketinškom komuniciranju nedostaje komuniciranje sa studentimakoji su već pri kraju svog studijskog procesa, u smislu organiziranja centraza razvoj karijere studenata. Ekonomski fakultet već četiri godine zaredom

organizuje takozvani Career Day, koji se uglavnom odnosi samo na studenteEkonomskog fakulteta.U revidiranim marketinškim integriranim komunikacijama nedostaje

jedno korporativno tijelo koje bi činili profesori iz oblasti komunikoloških iekonomskih nauka, pojedinačni poznavaoci, te određeni broj dekana i prode-kana, kao i predstavnici eventualnih sponzora te studenata. Pretpostavka zanjegovo postojanje jeste postojanje pisanog materijala u vidu jasno de niranestrategije razvoja Univerziteta. Njegova uloga bila bi da na osnovu strategije prepozna koji su to marketinški instrumenti kojim će se rad promovirati. To ti-



202 PREGLED

jelo bi također razvilo i de niralo prioritete rada i možda za svaku godinu istakloodređene segmente, kako bi se ciljano jačale prioritetne funkcije. I ovdje, kao i umenadžment komunikacijama, komuniciranje je samo alat da se javnosti pred-stavi i posebno ukaže na određene izuzetno vrijedne aktivnosti ili dostignuća.Marketing ne može komunicirati ono čega nema, a na fragmentiranom univer -zitetu kakav je Sarajevski, bilo bi bitno imati integrirane marketinške funkcije jer bi one doprinijele jačanju reputacije i jačanju već izgrađenog brenda.

U revidiranom marketinškom komuniciranju potrebno je koordiniratimarketinške napore svih članica, naprimjer: održavanje info-dana, harmonizira-ti brošure – neke imaju više od desetak stranica, a neke samo jednu – zatim pre-gledati kratkoročne i dugoročne planove razvoja Univerziteta, kao integriraneinstitucije, i potom i fakulteta i akademija. Zatim sačiniti katalog koji ukratkodaje osnovne informacije o općim uslovima studiranja, ali i izdvaja i poenti-ra različitosti poput razlika između stručnih i naučnih postdiplomskih studija.Marketinški instrumenti mogu znatno olakšati komuniciranje sa svim javnos-tima, i unutrašnjim i vanjskim, informirajući o novinama koje se uvode, ističućinjihove prednosti i informirajući javnost šta one zapravo sadrže. Univerzitetmora prihvatiti marketinško komuniciranje kao sastavni dio svojih aktivnosti. Ne može se pretpostaviti da svi znaju šta mi radimo i da smo tu. Marketinškokomuniciranje nije rezervirano samo za industriju koja stvara koka-kolu i slično.Mogućnosti izbora su sve veće, i roditelji i studenti i poslodavci ostaju zbunjeninad sve prisutnijom raznolikošću u kvali kacijskom okviru ponuđenih zvanja, potom nivoa studija. Uspjesi studenata i nastavnika često ostaju neprimijećeni,a marketinškim komuniciranjem bi mogli dati dodatnu vrijednost diplomamakoje stječu studenti Univerziteta u Sarajevu. Potreban je jedan kontinuiran napor koji bi pratio aktivnosti Univerziteta, i pojedinačno fakulteta i akademija,i potom promovirao ono najaktuelnije i najzanimljivije. Time bi se osvijetlilasvakodnevica i dala jedna nova dimenzija onome što u moru zbivanja i poslovaostane neprimijećeno.

Odnosi s javnošću u kontekstu korporativnog komuniciranjaUniverzitet je vrsta institucije od javnog značaja koja je u neraskidivoj vezi sasvojim studentima, nastavnicima, zaposlenicima kao osnovnim unutrašnjim in-teresnim grupama; ali i s predstavnicima državnih vlasti, privrednicima i drugimkoji su potencijalni poslodavci studentima. Podrazumijeva se postojanje odnosai komunikacije sa svim njegovim javnostima. Ono što se da preispitati jestesistemsko izgrađivanje i održavanje tih odnosa naspram nasumičnog uspostav-ljanja kontakata.



203PREGLED

Ako se analizira pozicija odnosa s javnošću u funkcionalnim organizacijskim jedinicama, naći ćemo da dva fakulteta i Univerzitet kao treća jedi-nica imaju poziciju stručnog saradnika za odnose s javnošću, te da Muzičkaakademija ima prodekana za koncertnu djelatnost i odnose s javnošću. KakoUniverzitet ima 23 članice, te jednu pridruženu članicu (u što ne spada Uni-verzitet, to jest Rektorat kao organizaciona jedinica), to znači da 22 članicenemaju u svojim sistematizacijskim aktima prostora za strukturiranje odnosa s javnošću. Vrlo često pozicija odnosa s javnošću biva zanemarena do nastankaneke krize, gdje se uvidi potreba za kontinuiranom brigom o komuniciranjusa svojim javnostima. Postavlja se pitanje – da li je ovdje riječ o inertnosti ilio jednosmjernoj komunikaciji sa svojim javnostima. Prema teorijskim izvo-rima, „bit teorije odnosa s javnošću čini sljedeća Gruningova (1992: 6) ocjena

djelotvornosti OSJ:Odnosi s javnošću doprinose djelotvornosti organizacije ako pomažuusklađivanju organizacijskih ciljeva s očekivanjima njezinih strateških sas-tavnica. Taj doprinos za organizaciju ima novčanu vrijednost. Odnosi s javnošću doprinose djelotvornosti time što stvaraju kvalitetne, dugoročneodnose sa strateškim sastavnicama. Odnosi s javnošću najviše mogu doprinijetidjelotvornosti kad je direktor zadužen za odnose s javnošću član dominantnekoalicije u kojoj može oblikovati ciljeve organizacije i pomoći u određivanjutoga koje su vanjske javnosti u najvećoj mjeri strateške13.

Na Univerzitetu i na svakom fakultetu i akademiji bilo bi korisno imatiistinsku centralnu bazu podataka sa podsekcijama za svaki segment rada. Alitaj poduhvat je vrlo zahtjevan u uslovima u kojima djeluje većina zaposlenika.Zahtijeva postojanje softvera, održavanje softvera itd. Mnogo je jednostavnijevoditi vlastite, male baze podataka. Korisno je odrediti osobu među zaposlen-icima koja je zadužena za kvalitet i ažuriranje baze podataka. Tako i ova bazakontakata za međunarodnu saradnju ima nedostataka u ažuriranju, pa se dogo-di da je osoba prestala biti na, naprimjer, poziciji prodekana za međunarodnu

saradnju a i dalje se nalazi u tabeli koja je postavljena na web-stranici.U revidiranim komunikacijskim odnosima potrebno je obratiti pažnju naforume koji komentiraju sadržaje sa univerzitetskih web-stranica na način nakoji se to sada radi sa printanim medijima. Dok se svakodnevno iščitavajudnevne novine i prati njihova uključenost u zbivanja na Univerzitetu, u potpunosti se zanemaruju mišljenja iznesena na elektronskim forumima i elek -tronskim oglasnim pločama. Potrebno je analizirati elektronske sadržaje na isti

13 Edwards, L. (2009) Teorija odnosa s javnošću, u:Otkrivanje odnosa s javnošću. Zagreb:

HUOJ, 164.



204 PREGLED

način kao i printane, procijeniti utemeljenost i ozbiljnost iznesenih mišljenjai stavova i odlučiti treba li reagirati. Posebno u kriznim komunikacijama, usituacijama manje ili veće krize, eksterne javnosti spremnije su istraživatiinternetske stranice. U ranije spomenutom primjeru novinskog članka „Sa-rajevski i Mostarski univerzitet obmanuli studente”, na internetsku stranicuUniverziteta u Sarajevu postavljena je informacija u kojoj je iznesena genezaspomenutog problema. Informacija je sačinjena na pet stranica i upravo zbogtoga što je preduga za klasične medije web-stranica odabrana je kao medij zakomuniciranje. Na taj način spriječena je situacija da se sadržaj izuzima izkonteksta, a date su primjerene i vjerodostojne informacije.

U korporativnim komunikacijama moguće je napraviti komplete sa srod-nim informacijama. Na taj način bi se olakšalo analitičko praćenje ove vrstekomunikacije s medijima nakon određenog vremenskog perioda, te bi se is l-trirali problemi i teme za diskusiju.

Zaključak U revidiranim i integriranim organizacijskim komunikacijama bilo bi potreb-no razvijati simetričnu dvosmjernu komunikaciju, ali prije toga neophodno je osigurati resurse za uspostavljanje kontinuirane komunikacije sa svim javnostima. Uloga medijskog agenta može činiti radno mjesto, ali nedostaju idruga, ona koja će uspostavljati i njegovati veze s fakultetima i akademijama,s internim javnostima unutar svake institucije, dalje s predstavnicima poten-cijalnih sponzora, državnih tijela, medija u dubljem kontekstu, a ne samodostavljanje informacija. Može se reći da postoji neka vrsta komuniciranjas eksternim javnostima, ali interne javnosti, zaposlenici, ostaju potpuno postrani. Te promjene cirkulirale bi kroz organizaciju. Stav „to će se uraditi jer se podrazumijeva da je tako“ ne doprinosi boljem kvalitetu rada, što se dalje projicira i na vanjske javnosti koje ostaju nezadovoljne uslugama.

Kao model za uspostavu revidiranog odjela za komunikacije ili odjela zaodnose s javnošću, što je najčešći naziv ovakvih odjela, može poslužiti opistakvog odjela na Univerzitetu Cambridge s predavanja koje je 12. decembra na Univerzitetu u Sarajevu, na poziv Službe za međunarodnu saradnju,održala bivša direktorica Odjela za komunikacije Louise Simpson. Njenoakademsko obrazovanje je diplomski studij komunikologije Cambridge uni-verziteta. Cambridge univerzitet koji ima 18.000 studenata već više od dvijedecenije ima poziciju direktora za komunikacije. Zadaća ovakvog odjela zakomunikacije je:



205PREGLED

utvrđivanje kratkoročnih i dugoročnih planova razvoja univerziteta;- pripremanje i implementacija marketinške podrške realizaciji-kratkoročnih i dugoročnih planova za razvoj univerziteta i njegovih

članica;koordinacija marketing-napora pojedinih članica univerziteta;-utvrđivanje ciljnih tržišnih segmenata i njihova marketinška obrada-(marketing-istraživanje);utvrđivanje marketing-programa univerziteta u cjelini, te eventualno- pojedinih fakulteta i akademija članica, njihova promocija i kontrolavaljanosti implementacije;

obavljanje poslova odnosa s javnošću i glasnogovorništva;- konsultativni poslovi u vezi s rješavanjem problema studenata;-konsultativni poslovi u vezi s upisnom politikom;-održavanje kontakata sa sponzorima i dekanima;-konsultativni poslovi u vezi sa međunarodnom saradnjom članica.-

Analize prakse i prirode komuniciranja koja se ostvaruje na Univerzitetuu Sarajevu ukazuju na fragmentiranost i nedovoljnu razvijenost kako komu-

nikacijskih funkcija tako i odjela za odnose s javnošću.U revidiranom korporativnom komuniciranju potrebno je, na osnovu

strategije razvoja Univerziteta, de nirati politike i strategije komuniciranja,stavljajući veći akcent na ulogu menadžmenta, rektora i dekana. Poruke koje seupućuju svojim interesnim grupama moraju biti jasne i usklađene sa strategijom, misijom i vizijom Univerziteta, te fakulteta i akademije. Komunikacijskastrategija treba biti centralizirana, kako bi svi nastavnici, saradnici i studentikoherentno prenosili dogovorenu poruku. Bilo bi poželjno izgraditi i statusnode nirati poziciju odjela za komuniciranje. Teorijski izvori ukazuju na to dase takvi odjeli nazivaju i odjeli za komunikacije i marketing čiji bi zadaci,između ostalog, bili: utvrđivanje kratkoročnih i dugoročnih planova razvojaUniverziteta; pripremanje i implementacija marketinške podrške realizacijikratkoročnih i dugoročnih planova razvoja Univerziteta i njegovih članica;obavljanje poslova odnosa s javnošću i glasnogovorništva; povezivanje svihmedija informacijske tehnologije fakulteta i akademija sa Univerzitetom, iobratno, s ciljem upućivanja poruke o korporativnom komunikacijskom djelo-vanju; kontinuirano praćenje elektronskih foruma i društvenih mreža na istinačin na koji se prate printani i radio-televizijski mediji.



206 PREGLED

U revidiranim integriranim komunikacijama nedostaje jedno tijelo koje bičinili profesori, pojedinačni poznavaoci i stručnjaci za oglašavanje, te pred-stavnici studenata, sponzora i određeni broj dekana i prodekana. Njegova ulo-ga bila bi da na osnovu strategije prepozna koji su to marketinški instrumentikojim će se promovirati rad i djelovanje Univerziteta te fakulteta i akademija.Uspjesi nastavnika, studenata i saradnika ostaju neprimijećeni, a marketinškimkomuniciranjem i kontinuiranim promoviranjem izvrsnosti bi mogli dati do-danu vrijednost diplomi koju stječu studenti Univerziteta u Sarajevu.

Također, elementi vizuelnog identiteta nedosljedno se primjenjuju i odstu- pa se od dizajna u izgledu web-stranica, promotivnog materijala, vizit-karticai slično. Stoga bi revidirane komunikacijske funkcije, u politiku i programkomunikacijske strategije, trebale uvrstiti dosljednost u praćenju dizajna,istoznačnost poruka i uniformnost u davanju podataka među stručnim službamaUniverziteta, fakulteta i akademija, usmjeriti se ka redovnom ažuriranju i iz-gleda i sadržaja web-stranica. Sve što je napisano na web-stranici Univer -ziteta, u univerzitetskom časopisu, ili što je navedeno u usmenim istupima predstavnika menadžmenta, ukoliko nije podržano istovjetnim ponašanjem iaktivnostima internih faktora, može potencijalno nanijeti štetu reputaciji i sto-ga ugroziti kredibilitet Univerziteta, fakulteta ili akademije. Univerzitet imalink ka svakom fakultetu i akademiji, ali svi fakulteti i akademije nemaju link ka Univerzitetu. Veza između fakulteta i akademija sa Univerzitetom i obratno je nedovoljno jaka i potrebno je ulagati kontinuiran i konzistentan trud kako bise izgradila i razvila komunikacijska sinergija u ovom području.

Na temelju svih opisanih praksi, metoda i tehnika komuniciranja, u smisluuspostavljanja i održavanja odnosa sa svojim javnostima, te javnosti percipira- ju Univerzitet kao cjelinu, svaki fakultet i akademiju kao cjelinu, te generalnosve fakultete i akademije kao opći pojam za Univerzitet u Sarajevu. Razlike u percepciji proistječu iz različitih tačaka gledišta i različitih implikacija u vezis potrebama javnosti za uslugom i procesima koji se odvijaju na univerzitetu.

Jedna percepcija je studentska, druga njihovih roditelja, a državna tijela, opet,imaju svoje zahtjeve i potrebe.Bilo bi potrebno ostvariti razumijevanje između Univerziteta, fakulteta i

akademija i svih interesnih grupa, koristeći strategiju konstruktivne saradnje.Postoje prakse i instrumenti komuniciranja s vanjskim interesnim grupama.Lojalnost zaposlenika je prisutna i oni ostvaruju zavidne rezultate, ali je evi-dentna nerazvijenost odnosa s njima kao internim interesnim grupama i slabo poznavanje institucijske vizije zaposlenika. Rad na gore spomenutim segmen-tima gradi imidž upotrebom ovih elemenata s namjerom, ali potrebno je voditi



208 PREGLED

Lowensberg, Daniel (2009) Korporativni imidž, reputacija i identitet u:15. Otkrivanje odnosa s javnošću. Zagreb: HUOJ, 267-278.

Meler, Marcel (2003)16. Nepro tni marketing . Osijek: Ekonomski fakultet.

McLuhan, Marshall (2008)17. Razumijevanje medija. Zagreb: Golden marketing – Tehničkaknjiga.

Kotler, P.; Andreasen, A. (2006)18. Strategic Marketing for Non-pro t Organisation. NewYork: Aurora.

Robbins, Stephen P. (1995)19. Bitni elementi organizacijskog ponašanja.Zagreb: MATE.

Thomas, Peters; Waterman, Robert (1982)20. In Search of Excellence. New York: Harper &Row.

Tihi, Boris; Brkić, Nenad; Čičić, Muris (2006)21. Marketing.Sarajevo: Ekonomski fakultetSarajevo.

Williford, A. M. (1987) A Critical Analysis of Marketing Higher Education,22. CommunityCollegeJournal of Research and Practice, No 4, Fall 1987, New York, 47-64.

Izvještaj o radu Rektorata Univerziteta u Sarajevu novembar 2007. – decembar 2008,23.

Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu.

Izvještaj o radu Rektorata Univerziteta u Sarajevu januar 2009. – decembar 2009, Sara-24.

jevo: Univerzitet u Sarajevu.

Internetske adrese:

www.alu.unsa.b1. a

www.asu.unsa.b2. a

www.af.unsa.b3. a

www.bitc.org.uk 4.

www.efsa.unsa.b5. a

www.etf.unsa.b6. a

www.fkn.edu.bi7. h

www.fpn.unsa.b8. a

www.fasto.unsa.b9. a

www.fsk.unsa.b10. a

www.fzs.unsa.b11. a

www.ff.sa.unsa.b12. a

www.ff.unsa.b13. a

www.gf.unsa.b14. a



www. hea.gov.ba15.

www.mef.unsa.b16. a

www.mf.unsa.b17. a

www.mas.unsa.b18. ahttp://www.pf.unsa.ba19.

www.ppf.unsa.b20. a

www.pfsa.unsa.b21. a

www.pmf.unsa.b22. a

www.sf.unsa.b23. a

http://sufasa.or 24. g

www.vfs.unsa.b25. awww.unsa.ba26.



211PREGLED

Anela RamićUDK 323 (497.6)

DEJTONSKI MIROVNI SPORAZUM I NJEGOVA REALNOST

DAYTON PEACE AGREEMENT AND ITS REALITY

Sažetak

Dejtonski mirovni sporazum je jedan od najvažnijih dokumenata međunarod -

nog prava poslije Drugog svjetskog rata. Dejtonski sporazum je sačuvao mir,ali zemlja stagnira i neophodne reforme čekaju pred institucionalnim prepre-kama. Mirovni sporazum je stvaran u veoma nepovoljnim uslovima za Bosnui Hercegovinu i rezultat je bolnih kompromisa. Pitanje teritorijalne organiza-cije Bosne i Hercegovine dominantno je političko pitanje već više od petnaest godina. Agresorski rat koji je zadesio Bosnu i Hercegovinu ujedno je bio rat za teritorij u kojem je svaki od tri bosanskohercegovačka naroda nastojaoostvariti kontrolu na što većem području. Opća ocjena većine domaćih po-litičkih analitičara i međunarodne zajednice je da današnja dejtonski ustro-

jena Bosna i Hercegovina nije najbolje rješenje za njenu budućnost, te da suustavne promjene koje će zahvatiti i teritorijalni preustroj države neminovne. Rezultat Daytona, čija je nemjerljiva zasluga zaustavljanje agresorskog rata i stradanja nedužnih, danas se najbolje očituje kroz entitetski ustrojenu zemlju,čiji predstavnici vlasti ni nakon toliko vremena ne mogu naći zajednički jezik, a ishod njihove „nediplomatske“ politike su nezadovoljni građani Bosnei Hercegovine. Nepostojanje konsenzusa unutar vladajuće skupine stranakaotežava odvijanje procesa pomirenja. Međusobna politička sukobljavanja stranaka parlamentarne većine sa etnopolitikama i pre ksom nacionalnog in-teresa glavni su faktori destabilizacije Bosne i Hercegovine. Članstvo Bosnei Hercegovine u NATO-savezu i Evropskoj uniji otvorilo bi svim njenim gra-đanima vrata sigurnosti, mira i ekonomske stabilnosti. Samo na takav način u Bosni i Hercegovini neće biti mjesta radikalizaciji, nacionalizmu i destrukcijidržavnosti.

Ključne riječi: Dejtonski mirovni sporazum, entiteti, Richard Holbrooke,Sjedinjene Američke Države, diplomatija, agresija, ustav, ustroj



212 PREGLED

SummaryThe Dayton Agreement is one of the most important documents of internatio-nal law since World War II. The Dayton agreement has kept the peace; howe-

ver the country is undergoing stagnation and waits for the necessary reformof the institutional obstacles. The peace agreement was created in rather un- favorable conditions for Bosnia and Herzegovina and the resulted in a painful compromise. The issue of territorial organization of Bosnia and Herzegovinahas been dominantly a political issue for more than fteen years. The aggression which occurred in Bosnia and Herzegovina was also a war for territoryduring which each of the three Bosnian peoples sought to achieve greater con-trol over the area. The general evaluation by most local political analysts and the international community is that today’s Dayton organized Bosnia and Her - zegovina is not the best solution for its future, and that constitutional changesthat would also affect the territorial reorganization of the state are inevitable.The result of Dayton, whose immeasurable merit is bringing the aggression tothe halt and the suffering of innocents, are today best manifested through theentity organized state, whose government of cials, even after all this time I ca-nnot nd common language, while the outcome of their “undiplomatic” poli-cies are dissatis ed citizens of Bosnia and Herzegovina. The lack of consensuswithin the ruling group of parties sets back the reconciliation process. Mutual political con icting of parties with parliamentary majority ethnic politics and the pre x of the national interests are the main factors of destabilization of Bosnia and Herzegovina. The membership of Bosnia and Herzegovina into NATO and the European Union would open the door to all its citizens, securi-ty, peace and economic stability. Only in this way in Bosnia and Herzegovinathere will be no radicalization, nationalism and the destruction of statehood.

Keywords: Dayton Peace Agreement, the Entities, Richard Holbrooke,United States of America, diplomacy, aggression, constitution, structure

Dejtonski sporazumOpći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegoviniili Dejtonski sporazum naziv je mirovnog dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Dayto-nu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon agresorskog rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Sporazum je bio kulminacija takozvane shuttlediplomatije koju je počeo Richard Holbrooke sa svojim saradnicima pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Američkih Država.Shuttlediplomatija se



213PREGLED

sastojala od posredničke diplomatije između zaraćenih strana, a mnoge osno-ve i preduvjeti Dejtonskog sporazuma započeli su, zapravo, navedenom diplo-matijom još godinu dana prije završne konferencije.

Dejtonski sporazum je kompleksan i maksimalno uravnotežen međunarod -ni sporazum koji nije podložan promjenama. Njega nije moguće djelimičnorealizirati, da se može reći da je u cijelosti realiziran. Njega nije moguće ni parcijalno mijenjati a da se ne dovede u pitanje njegova cjelovita arhitektu-ra.1

1. Međunarodna vjerodostojnost Sjedinjenih Američkih DržavaKrajem novembra 1994. godine vojne snage bosanskih Srba izvršile su neko-liko napada na bošnjačko-muslimanske položaje u zapadnoj Bosni, koristeći pritom ratne avione iz baze na vojnom aerodromu Udbine, u dijelu Hrvatske pod kontrolom Srba. Ovaj čin bio je dvostruko kršenje već postignutog dogo-vora: korištenje aviona predstavljalo je kršenje odredbi Ujedinjenih nacija ono- yzoni, te ti isti avioni prešli su međunarodnu granicu između Hrvatske iBosne i Hercegovine.

Također, teritorij Federacije BiH, koji je bio dogovoren tokom marta 1994.godine u Washingtonu, postojao je samo na papiru. Samo Sarajevo nije bilo

izloženo napadima zbog četveromjesečne zimske obustave vatre. Međutim,„obustava vatre“, dogovorena posredstvom bivšeg predsjednika Jimmyja Car -tera2•, počela se raspadati tokom marta 1995. godine. Uslijedilo je bombardi-ranje snaga NATO-a na položaje bosanskih Srba u znak odmazde na srpskogranatiranje Sarajeva i drugih „sigurnosnih zona UN-a“. Srpske snage su kaoodgovor na bombardiranje uhapsile 350 pripadnika mirovnih snaga UN-a.

Neposredno poslije krize talaca, razmimoilaženja između američkih ievropskih diplomata u vezi s upotrebom sile u diplomatskom procesu vezanauz rješenje bosanskog sukoba postala su nepremostiva. Dakle, kada je saznaoza vijest o uzimanju 350 stranih talaca, 27. maja, pomoćnik državnog sekreta-ra za kanadske i evropske poslove Richard Holbrooke nalazio se u Budimpe-šti, gdje se trebao vjenčati s Kati Marton, američkom novinarkom mađarskog porijekla. Samo nekoliko sati prije početka svečanosti, Holbrooke je telefo-nirao Washingtonu da javi svoje preporuke. Spojen je s Madeleine Albright,1 Ibrahimagić, O.: Dejton – Bosna u Evropi: Pravna suština Dejtona, Vijeće Kongresa

bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 2001, 31.2 • Carter je krajem decembra 1994. godine nakon ubrzanog putovanja u Sarajevo i na Pale

uspio dogovoriti četveromjesečnu obustavu vatre.



214 PREGLED

ambasadoricom Sjedinjenih Američkih Država u Ujedinjenim narodima, te sJohnom Kornblumom i Tomom

Donilonom, dvojicom visokih službenika State Departmenta (Donilon je

bio šef kabineta državnog sekretara Warrena Christophera i pomoćnik držav-nog sekretara za javne poslove, dok je Kornblum bio pomoćnik zamjenika pomoćnika državnog sekretara za evropske i kanadske poslove), kojima jenaznačio:Sugeriram da damo Srbima četrdeset osam sati da oslobode taoce,recite im da ćemo bombardirati Pale ako to ne učine.Holbrookeov prijedlogM. Albright, Kornblumu i Donilonu djelovao je riskantno.Tišina na drugoj strani žice značila je da su moje kolege mislili da sam poludio zbog vjenčanjakoje se trebalo održati za nekoliko minuta.3

Međutim, reakcija Bernarda Janviera, generala UNPROFOR-a u bivšojJugoslaviji, na krizu talaca bila je suprotna od Holbrookeove. Počeo je tajne pregovore s generalom Mladićem, posebno tokom susreta 4. juna 1995. godi-ne, kako bi postigao oslobođenje talaca s obećanjem da zračni udari ubudućeneće biti korišteni protiv srpskih snaga.General Janvier uvijek je nastojaoopovrgnuti činjenicu da je došlo do tajnog dogovora s Mladićem.4

Sigurno je barem da je general Janvier, kojeg je bivši predsjednik FrancuskeFrancois Mitterrand preporučio generalnom sekretaru UN-a Boutros-Ghalijuza generala UNPROFOR-a u bivšoj Jugoslaviji, s britanskim generalom Mic-

haelom Roseom, generalom UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini od januara1994. do januara 1995, bio simbol zapadnjačke politike smirivanja odnosa prema Srbima. Treba istaći da se general Smith, nasljednik generala Roseana funkciji zapovjednika UN-ovih snaga u Bosni, odbio pridružiti generaluJanvieru tokom susreta s Mladićem.5

3 Ibidem, 69.4 Nakon što su ga pozvali da svjedoči pred Informativnom misijom o srebreničkim doga-

đajima, general Janvier je izjavio:Stalo mi je da vam odlučno kažem (...) da nisam na bilo

koji način pregovarao sa Srbima o oslobođenju UN-ovih talaca. (...) Nikakav dogovor saSrbima nije sastavljen u vezi s nekorištenjem zračnog oružja.U izvještaju Informativnemisije Nacionalne skupštine Francuske, objavljenom u novembru 2001. godine, tumačenjegenerala Janviera je prihvaćeno. U njemu se, između ostalog, može pročitati:Uvjerenjevećine članova Informativne misije je (...) da nije bilo tajnog dogovora između generala Janviera i Mladića, a još manje između francuskih i srpskih vlasti.„Rapport d’informationdéposé par la Mission d’information sur les événements de Srebrenica, Assemblée Natio-nale, Onzième législature“, rapport n° 3413, 22. novembra 2001, 134. Izvještaj je dostu- pan na adresi www. assemblee-nationale.fr/rap-info/i3413-01.asp.

5 Lukić, R.:Vanjska politika Clintonove administracije prema ratovima u Hrvatskoj i Bosni

i Hercegovini (1993-1995), Znanstveni članak, god 38, br. 1, Zagreb, 2006, 14.



215PREGLED

Pad Srebrenice predstavljao je ogroman šok za zemlje zapada. Međutim,agresorske snage nisu se tu zaustavile. Devetnaestog jula 1995. godine krenu-le su s napadima na enklavu u najdaljem dijelu sjeverozapadne Bosne, tako-zvani bihaćki džep. Napadi su nastavljeni i na posljednje dvije enklave: Žepui Goražde, te na glavni grad Sarajevo. Američka diplomatija nije imala idejukako pokrenuti novi mirovni proces za Bosnu i Hercegovinu kojim bi se pre-kinula stradanja. U isto vrijeme, Jacques Chirac, novi francuski predsjednik, počeo se baviti pitanjem Bosne i Hercegovine čim je stupio na službu 17. maja1995. godine. Izjavio je: Ne možemo zamisliti da će UN snage ostati samo daosmatraju i, na izvjestan način, biti saučesnici u situaciji. Ako je tako, boljeda se povuku.6 Tokom juna, prilikom susreta G7 u Halifaxu, Kanada, pred-sjednik Chirac zauzeo se za brzo rješenje bosanskog sukoba. Unatoč činjenici

što su sastanci G7 obično imali naglasak na pitanjima privrede, rat u Bosni iHercegovini doslovno je bio glavna tema rasprave svjetskih vođa u Halifaxu.Clinton je tada shvatio neophodnost rješavanja sukoba u bivšoj Jugoslavijikako da bi učvrstio autoritet svoje zemlje, kao i svoj vlastiti zbog nadolazećihizbora u Sjedinjenim Američkim Državama. Između 6. juna i 8. augusta 1995.godine 21 sastanak u Bijeloj kući bio je posvećen krizi u Bosni i Hercegovi-ni. Pod rukovodstvom Anthonyja Lakea, sastancima su prisustvovali WarrenChristopher, ambasadorica pri UN-u Madeleine Albright, general združenogglavnog štaba general John Shalikashvili i ministar odbrane William Perry.

Međutim, nastojanja Anthonyja Lakea i članova užeg kabineta predsjed-nika Clintona nisu dali brze i konkretne rezultate. Za vrijeme njihovih sa-stanaka Žepa i Srebrenica su pale pod kontrolu snaga bosanskih Srba koje je predvodio general Mladić. Američka ambasadorica pokazala je zračne snimkekoje su dokazivale postojanje masovnih grobnica, u koje su zakopani ubijeni bošnjački civili. Međutim, ni te tvrdnje Madeleine Albright nisu značile pro-mjenu smjera politike Clintonove administracije u Bosni i Hercegovini. Ipak,došlo je do važne odluke za vrijeme Londonske konferencije, koja je počela21. augusta na preporuku britanskog premijera Johna Majora. U britanskoj prijestolnici odlučeno je da se mora uspostaviti jasan zapovjedni lanac koji biomogućio pokretanje zračnih udara NATO-a. Od augusta 1993. godine upo-treba vatrene sile Atlantskog saveza bila je određena “dvojnim ključem”; UN je raspolagao pravom veta koji mu je dopuštao sprečavanje pokretanja zračnihudara u Bosni i Hercegovini. Civilni predstavnik UN-a u bivšoj JugoslavijiYasushi Akashi trebao je dopustiti, ravnopravno kao i general NATO-a za juž-nu Evropu, pokretanje zračnih udara. Upotreba avijacije NATO-a ovisila je o6 Holbrooke, R.: Završiti rat , TKP Šahinpašić, Sarajevo, 1998, prijevod: Nura Dika Kapić,

75.



216 PREGLED

političkim zahtjevima Francuske i Velike Britanije, koje su se suprotstavljalezračnim udarima, pozivajući se na sigurnost svojih vojnika raspoređenih uBosni i Hercegovini u sklopu UNPROFOR-a. Tokom Londonske konferen-cije generalni sekretar NATO-a Willy Claes vršio je, kao i američki državnisekretar Christopher Warren, snažne pritiske da se sistem “dvojnog ključa”izmijeni. Unatoč otporima Francuske, Velike Britanije i generalnog sekretaraUN-a Boutrosa Boutros-Ghalija, UN-ov ključ je oduzet Akashiju i predangeneralu Janvieru, zapovjedniku UN-ovih snaga u bivšoj Jugoslaviji. U odsut-nosti Bernarda Janviera, Rupert Smith, zapovjednik UNPROFOR-a u Bosnii Hercegovini, imao bi ulogu upotrijebiti UN-ov ključ. Ta odluka donesena jetokom Londonske konferencije i potvrđena 25. jula za vrijeme sastanka Vijeća NATO-a. To je značilo da će se nakon tog datuma NATO-ove zračne snage

moći odlučnije upotrijebiti protiv Mladićevih jedinica. Prema Ivi Daalderu,odluke donesene tokom Londonske konferencije i sljedećih dana omogućilesu ostvarenje operacije Deliberate Force, koja će započeti 30. augusta 1995.7

Nakon operacijeOluja8, 8. augusta 1995. godine, predsjednik Clinton jeodobrio novi plan za rješenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Anthony Lake, ar -hitekt plana, odmah je napustio Washington i uputio se u Pariz i London da biobavijestio saveznike o odlukama koje je donijela Clintonova administracija. Nakon predstavljanja plana SAD-a evropskim saveznicima, Anthony Lake je prepustio Richardu Holbrookeu brigu da ga pretoči u djelo 15. augusta. Hol- brooke i njegov tim pregovarača uputili su se prema Balkanu. Tim su činiliiskusni diplomati, svaki od njih predstavljajući jednu agenciju američke vlade:Richard Holbrooke i Robert Frasure predstavljali su State Department, Jo-seph Kruzelministarstvo odbrane, general poručnik Wesley Clark Združeniglavni štab i potpukovnik S. Nelson Drew, iz vojne avijacije, predstavljao jeVijeće za nacionalnu sigurnost.

Holbrooke je od 17. augusta često putovao po Balkanu. Tog dana imao je prvi razgovor s Miloševićem, kojeg je smatrao za čovjeka koji je nosio

najveći dio odgovornosti za rat u Bosni. Prvi razgovor između Miloševića iHolbrookeovog tima nije bio uspješan. Milošević se pokazao neodređenim i, prema Holbrookeu, bježao je pred svim važnijim problemima, tvrdeći da su7 Daadler, H. Ivo:Getting to Dayton: The Making of America’s Bosnia Policy, Washington

(D.C.), Brookings Institution Press, 2000, 73.8 Operacija „Oluja“ je vojna operacija združenih hrvatskih i bosanskohercegovačkih vojnih

snaga iz ljeta 1995. godine, kada su oslobođeni veliki krajevi Hrvatske uz granicu s Bo-snom i Hercegovinom: gradovi Knin, Obrovac, Benkovac i drugi. Srušena je Republikasrpska krajina i stvoren put za izlazak najzapadnijih područja Bosne i Hercegovine iz

srpskog obruča i izolacije.



217PREGLED

samo Karadžić i Mladić – koji nisu bili za pregovaračkim stolom – mogli pro-vesti neke odluke vezane uz bosanske Srbe. Milošević je ušao u pregovore sHolbrookeom na isti način kao što se odnosio s američkim poslanikom Rober -tom Frasureom (koji se priključio Holbrookeovom timu) i drugim zapadnim predstavnicima, to jest koristeći ih kao sredstvo da izvuče najveće mogućeteritorijalne koncesije od bošnjačke i hrvatske strane. Nakon dva dana inten-zivnih pregovora, Holbrookeov tim je napustio Beograd bez postignutih rje-šenja. Holbrooke nije uspio dobiti garanciju srpskog predsjednika da VojskaRepublike Srpske neće napasti njegov avion tokom spuštanja na zračnu lukuSarajevo, gdje je bila sljedeća tačka njegove misije, za vrijeme koje je trebaoodržati veliki broj sastanaka. Prema tome, da bi izbjegao izazivanje bosanskihSrba, Holbrookeov tim se morao poslužiti opasnim igmanskim putem da sti-

gne do Sarajeva. Devetnaestog augusta, dok je tim išao prema glavnom graduBosne i Hercegovine, dogodila se strašna nesreća koja je usmrtila tri članaskupine: Roberta Frasurea, Josepha Kruzela i S. Nelsona Drewa. Nakon što je čuo vijest o tragediji trojice svojih dužnosnika, predsjednik Clinton je odHolbrookea ipak zatražio da se mirovna misija o Bosni i Hercegovini nastavi:Ono što bi oni od nas željeli da učinimo jeste da idemo naprijed, i to je ono štoi namjeravamo učiniti.9

2. Shuttle diplomatijaSjedinjene Američke Države optužile su Miloševića za direktnu odgovornosttrojice članova Holbrookeovog pregovaračkog tima. Da je kojim slučajem Mi-lošević htio osigurati sarajevsku zračnu luku na molbu Richarda Holbrookea,nesreća se ne bi dogodila. Nakon nesreće,Christopher Hill iz State Depar-tmenta, generalni brigadir Donald Kerrick iz Vijeća za nacionalnu sigurnosti James Pardew iz Odbrane zamijenili su trojicu nastradalih članova tima. Na sugestiju Warrena Christophera, novi član, pravnik Robert Owen, odličanstručnjak za međunarodno pravo, pridružio se timu.

Još jedan odlučujući događaj koji je (28. augusta 1995) zadesio glavni gradSarajevo učvrstio je volju zapadnih dužnosnika u smislu korištenja sile protiv bosanskih Srba: bombardiranje sarajevske tržnice Markale. Granata koju suispalile snage bosanskih Srba usmrtila je 37, a ranila 85 osoba. Eksplodirala jesamo nekoliko metara od mjesta gdje se isti napad dogodio u februaru 1994.godine i koji je usmrtio 78 osoba, a ranio više desetaka ljudi. Eksplozija na sa-rajevskoj tržnici prouzrokovala je snažan pritisak na zapadne vođe da poštuju

9

Holbrooke, R.: Završiti rat , 14.



218 PREGLED

odluke koje su donijeli na Londonskoj konferenciji10 u julu 1995. godine. Ubi- janje civila na sarajevskoj tržnici Markale dovelo je do eskalacije djelovanjazapadnih sila. Pristanak članova Holbrookeovog tima na masivnu kampanju protiv bosanskih Srba pokazao je postojanje saglasnosti između različitih dijelova američke vlade u tom odlučnom trenutku. To je bilo prvi put da među-narodni posrednici uključuju upotrebu sile u svojoj diplomatskoj strategiji u Bosni i Hercegovini.

Holbrooke je shvatio da Milošević želi dovršiti rat u Bosni i Hercegovini, posebno kada ga je posjetio 29. augusta 1995. godine. Tokom tog sastankautvrđen je bitan napredak: Milošević će od sada službeno preuzeti ulogu pre- govarača u ime svih Srba.Naime, Amerikanci, a posebno Richard Holbrooke,već nekoliko mjeseci su željeli marginalizirati vodstvo Pala i odbijali su direk -tno pregovarati s Karadžićem i Mladićem, nakon što ih je Međunarodni kazne-ni sud za bivšu Jugoslaviju optužio za zločine protiv čovječnosti u julu 1995.godine. Pod Holbrookeovim pritiskom, Milošević je tokom susreta održanih26. i 27. augusta 1995. godine postigao sporazum vođa na Palama, koji suga zaista postavili na čelo srpske pregovaračke skupine. Taj sporazum je sada poznat pod imenom Dogovor patrijarhazbog uloge koju je odigrao patrijarhPavle da vođe Republike Srpske prihvate sporazum.

Operacija Deliberate Force11 ili „Namjerna sila“ počela je 30. augusta i usli- jedila je nakon izuzetne borbe, koju su potpomogli Berger, Talbott i M. Albri-ght s civilne strane, te admiral Owens, John White i Walt Slocombe sa stranePentagona. Tog jutra je oko 60 aviona koji su poletjeli iz baza u Italiji i nosačaavionaTheodore Roosevelt u Jadranu zasulo položaje bosanskih Srba oko Sa-rajeva. Napadima se ubrzo priključila francuska i britanska artiljerija iz Rapid Reaction Forcea, ciljajući kasarne u Lukavici.

Nastavak zračnih udara na teritorije pod kontrolom bosanskih Srba uslijedio

10 Tokom Londonske konferencije zapadne vođe su se složile da upotrijebe vojnu silu protiv

bosanskih Srba ako ovi napadnu još jednu zaštićenu zonu. Poslije pada Srebrenice i Žepe,te nakon što su Armija Bosne i Hercegovine i Hrvatska vojska deblokirali Bihać početkomaugusta, Sarajevo je ostalo jedna od tri zaštićene zone, kao i Goražde i Tuzla.

11 Manje od dva dana nakon početka, operaciju Deliberate Forcezaustavio je general Ber-nard Janvier, koji je uvjerio admirala Smitha da su bosanski Srbi sada spremni prihvatiti prekid vatre u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ovog puta, general Janvier imao je dodatni ra-zlog da ne nanese prevelike gubitke bosanskim Srbima jer je tokom zračnih udara francu-ski avion Mirage 2000 srušen i dva člana posade su nestala. Janvier je namjeravao ostvaritidogovor s generalom Mladićem prema kojem bi se zračna bombardiranja zaustavila uzamjenu za oslobođenje dvojice francuskih pilota, za koje se smatralo da su u srpskom

zarobljeništvu.



219PREGLED

je 5. septembra. Pet dana poslije, 10. septembra, dok se nastavljala NATO-ovakampanja, general Janvier je na zahtjev Miloševića pošao u Beograd kako bise susreo s Mladićem. Sastanak nije donio konkretnih rezultata zato što Janvier nije htio učiniti ustupke da bi udovoljio Mladićevim zahtjevima. Tako su, dok se Janvier vraćao u Zagreb avionom, trinaest projektila “Tomahawk” uništilizadnje elemente sistema protuzračne odbrane Vojske Republike Srpske.12

Sastanak u Ženevi 8. septembra 1995. godine omogućio je Holbrookeovomtimu da uspostavi načela koja će biti poslije raspravljena u Daytonu. TokomŽenevskog sastanka ministri vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Hrvatskei Savezne Republike Jugoslavije potpisali su zajedničku deklaracijukojom su predviđali da će Bosna i Hercegovina biti sačuvana u svojim granicama prizna-tim 1992. godine, da će biti podijeljena u dva entiteta (Federacija BiH i Repu- blika Srpska) te da će podjela teritorija između entiteta biti realizirana premaodnosu 51:49 (51 posto teritorija za Federaciju BiH, 49 posto za RepublikuSrpsku).

Milošević je pozvao Holbrookea u Beograd s nadom da će biti uspostavljen prekid bombardiranja. Holbrooke je stigao u glavni grad Srbije 13. septembra,dok su bombardiranja nastavljena. Milošević je ponudio pregovore na međuna-rodnoj konferenciji, obećavajući kako može navesti bosanske Srbe da obustavevatru na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Energično se usprotivio prijedlo-gu:Opća obustava vatre ne dolazi u obzir. Ali možemo razgovarati o obustavi za područje Sarajeva.13

Milošević je zatim izvijestio Holbrookea da se Karadžić i Mladić nalaze ususjednoj vili i da im se mogu pridružiti za nastavak pregovora. Holbrooke jeuvijek tvrdio da ne želi direktno pregovarati s vođama bosanskih Srba zato štoih je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavijeoptužio za ratne zločine. Međutim, tom prilikom pristao je na susret, ali samonakon što je upozorio Miloševića da mora spriječiti verbalne ekscese Karadži-ća i Mladića, u suprotnom će američki predstavnici odmah napustiti pregovore.Poslije deset sati burnih pregovora, Holbrookeov tim je zapečatio ugovor sMiloševićem, Mladićem i Karadžićem.

Tokom pregovora, Karadžić, nezadovoljan američkim uvjetima, prijetio jeodlaskom. Holbrooke u svojim memoarima navodi da mu je Karadžić rekaokako će nazvati bivšeg predsjednika Jimmyja Cartera da se pridruži američ-

12 Atkinson, R.:With Deliberate Force in Bosnia, The Washington Post National WeeklyEdition, od 27. novenbra do 3. decembra 1995, 7.

13




220 PREGLED

koj delegaciji, nadajući se postignuću njemu korisnijeg sporazuma. Premaglavnim tačkama ugovora, bosanski Srbi morali su zaustaviti sve ofanzivneoperacije na području Sarajeva i povući cjelokupno teško naoružanje iz tog područja u roku od jedne sedmice. Trebali su otvoriti dva kopnena puta kojavode do Sarajeva kako bi se osigurao prolazak humanitarnih konvoja. Sara- jevski aerodrom trebao je biti ponovo otvoren u roku od 24 sata. Zauzvrat, NATO će prekinuti bombardiranja na 72 sata, zadržavajući pravo na nastavak bombardiranja ukoliko bosanski Srbi ne izvrše sve odredbe.

Ugovor je značio de nitivan prekid sarajevske opsade koja je trajala tri i po godine. NATO udari su obustavljeni 14. septembra kako bi se omogućiloHolbrookeu da krene u Beograd, Zagreb i Sarajevo. Za Holbrookea i njegovesaradnike sporazum od 13. septembra bio je prvi u nizu parcijalnih sporazuma koji su ubuduće trebali dovesti do cjelokupnog rješenja. Nekoliko dana ranije,tokom sastanka u Ženevi održanog 8. septembra, Holbrookeov tim potaknuo je Bošnjake, Srbe i Hrvate da se slože oko nekih temeljnih načela koja biosigurala preživljavanje Bosne i Hercegovine i koja bi postavljala temelje zarati kaciju de nitivnog mirovnog sporazuma.

U nedjelju, 25. septembra, članovi Holbrookeovog tima Owen, Hill i Par -dew stigli su u Sarajevo na sastanak s članovima bosanske vlade. Sastanci sunaglašavali dubok razdor unutar bosanske vlade, naročito između Silajdžićai Šaćirbegovića. Nesporazumi unutar bosanske vlade nisu prestajali ni dan poslije. Šaćirbegović je tek u posljednjim minutama, unatoč drami i poteško-ćama, prihvatio sporazum s odredbama bez presedana za strukturu centralnevlade.

„Složili smo se o tročlanom predsjedništvu, parlamentu, ustavnom sudui drugim važnim atributima vlade. Pređen je veliki most, ali s više teškoćanego što smo očekivali, otkrivajući jasnije nego ranije uznemirujuće podjeleu bosanskoj vladi.14

Na jednom od mnogih sastanaka koji su prethodili konferenciji u Sjedinje-nim Američkim Državama Izetbegović je, iako u više navrata savjetovan odameričkih diplomata da obustavi vatru, ipak odlučio prihvatiti obustavu vatrei vojnih napada samo ukoliko se Sarajevu daju gas i struja (što je 11. oktobrazvanično i učinjeno), a put u Goražde otvori prije mirovne konferencije.15• Na-14 Ibidem, 188.15 • Puštanje struje Sarajevu potez je koji je zahtijevao da Srbi uklone mine postavljene oko

električnih dalekovoda koji vode u grad. Drugi problem predstavljao je dovod gasa koji je bio pod kontrolom ruske rme „Gazprom“, koja je uvela sankcije Bosni i Hercegovini

zbog neplaćanja starih računa.



222 PREGLED

više od jedanaest priloga koji određuju njegovo provođenje. Pariški sporazum predviđao je očuvanje države Bosne i Hercegovine u granicama priznatim1992. godine, s ujedinjenim Sarajevom kao glavnim gradom. Dva samostalnaentiteta čine tu državu: Federacija BiH, proizašla iz Vašingtonskog sporazuma1994. godine, kojoj pripada 51 posto teritorija Bosne i Hercegovine, i Republi-ka Srpska, koja se prostire na ostalih 49 posto teritorije. Posljednji napori da se postigne rješenje balkanskih ratova, procesuirani u Daytonu, bili su podijelje-ni u tri faze: prva faza, koja je trajala osam dana, zadržala se na učvršćivanjuhrvatsko-bošnjačke Federacije, kao i odnosa između predsjednika HrvatskeFranje Tuđmana i predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. Uzadnjim danima pregovora naglasak je stavljen na teritorijalne i političke probleme vezane uz Bosnu i Hercegovinu. Tokom tri dana koja su dijelila prvu

i posljednju fazu pregovora, Holbrookeov tim i međunarodni posrednici suse koncentrirali na rješenje za istočnu Slavoniju u kojoj je grad Vukovar zaHrvate simboliziraobarbarstvo koje su pretrpjeli hrvatski civili zbog JNAu kojoj su dominirali Srbi. Prema Holbrookeovom mišljenju, u Daytonu suamerički diplomati pomogli predsjednicima Tuđmanu i Miloševiću da dođudo prihvatljivog rješenja za istočnu Slavoniju. Taj sporazum bio je odlučujući jer je otklonio mogućnost rata većih razmjera između Srbije i Hrvatske.

Okvirni dogovor, o kojem su se sporazumjeli predstavnici Bosne i Herce-govine, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije tokom pregovora u Dayto-nu, predviđao je da će svaka od tih država poštivati suverenitet ostalih i rješa-vati sukobe mirnim putem. Bosna i Hercegovina i SR Jugoslavija su se složileoko međusobnog diplomatskog priznanja. Sve strane su pristale poštivati i promovirati obaveze navedene u prilozima i uz to osigurati poštivanje ljudskih prava. Na kraju, potpisnici su obećali punu saradnju i koordinaciju rada sainstitucijama uključenim u izvršenje Dejtonskog sporazuma.

Predstavnici svih triju strana – Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SR Jugo-slavije, složili su se da do prestanka sukoba i stradanja nedužnih mora doći

putem novog mirovnog rješenja, potvrđujući svoje prihvaćanjedogovorenihtemeljnih načelaod 8. septembra 1995. godine,daljnjih dogovorenih temelj-nih načelaod 26. septembra 1995. iSporazuma o prekidu vatreod 14. septembra i 5. oktobra 1995. godine, te primajući na znanjeSporazumod 29. augusta1995. godine, kojim je delegacija SR Jugoslavije ovlaštena potpisati u imeRepublike Srpske dijelove mirovnog plana koji se odnose na nju, uz obavezustroge i dosljedne provedbe postignutog sporazuma.

U dijelu Dejtonskog/Pariškog sporazuma koji se odnosi na vojna pitanjanaznačeno je da će međunarodne snage, pod jedinstvenim nadzorom NATO-



223PREGLED

a, biti raspoređene u Bosni i Hercegovini kako bi zamijenile UNPROFOR. Na početku je bilo riječi o Provedbenim snagama( Implementation Force– IFOR) od 60.000 vojnika, koje su trebale ostati u regiji u razdoblju odot- prilike jedne godine. Međutim, međunarodna zajednica i posebno SjedinjeneAmeričke Države su se predomislile o navedenom pitanju, te je i IFOR 1997.godine zamijenjenSnagama za stabilizaciju(Stabilization Force – SFOR),koje su imale 20.000 vojnika. Cilj raspoređivanja IFOR-a u Bosni i Hercego-vini značio je da se konačno prekinu neprijateljstva i da se prihvate odredbemirovnog ugovora. IFOR je imao pravo da prema potrebi koristi silu. Uz to,strane potpisnice su pristale poštivati prekid vatre od 5. oktobra 1995. godine,odričući se novih napada. Također, sve strane snage prisutne na teritoriji Bo-sne i Hercegovine, izuzimajući IFOR, morale su napustiti zemlju u roku od 30

dana, a sve skupine naoružanih civila, odnosno paravojnih snaga, morale su biti razoružane. Armija Bosne i Hercegovine, Hrvatsko vijeće obrane i VojskaRepublike Srpske morale su se povući iza crte prekida vatre koju su sve strane prihvatile i njihovo teško naoružanje moralo je biti prikupljeno u područjimakoja je trebao odrediti general IFOR-a.

Dio koji se bavio problemom stabilizacije i ograničavanja naoružanja pred-vidio je da se u roku od 90 dana nakon stupanja na snagu Dejtonskog/Pariškogdogovora zabranjuje uvoz oružja za SR Jugoslaviju, Hrvatsku i Bosnu i Her -cegovinu. Tu odredbu je kasnije trebao pratiti programUvježbaj i opremipodrukovodstvom Sjedinjenih Američkih Država. Ovim programom Amerikancisu trebali pružiti pomoć u uvježbavanju i opremanju Vojske Federacije BiH uvrijednosti od 400 miliona dolara. Program je imao za cilj osigurati ravnotežumeđu vojnim snagama Federacije i Republike Srpske, što je, prema američ-kim vođama, bio centralni element očuvanja mira. Ta klauzula postala je novikamen spoticanja između Amerikanaca i Evropljana. Evropljani su smatrali dakontrola i ograničenje oružja, putem međunarodnog ugovora, čine jedinu pri-stupačnu mjeru za stabilizaciju regije. Francuska se istaknula svojim otporom, posebno usmjerenim protiv programaUvježbaj i opremi.

Sljedeći dio sporazuma de nira granice dvaju entiteta: Federacije BiH iRepublike Srpske. Odlučeno je da Sarajevo postane ujedinjen grad, otvorengrađanima zemlje, i da bi Goražde, koje je pripalo Federaciji, trebalo biti snjim povezano kopnenim koridorom. Na kraju, odlučeno je da će status Brč-kog biti određen naknadno.

Dio koji se odnosi na modalitete izbora naznačuje da je Organizacija zasigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) zadužena da se brine da demokratski islobodni izbori budu organizirani u roku od šest mjeseci nakon početka važe-



224 PREGLED

nja dogovora ili, ako OSCE zatraži dodatni rok, najkasnije za devet mjeseci.Iz tih izbora trebali su proizaći predstavnici Predsjedništva i Predstavničkogdoma Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma Federacije BiH, Narodneskupštine i Predsjedništva Republike Srpske. Prvi izbori su održani u septembru 1996. godine i potvrdili su nacionalističke stranke na vlasti u FederacijiBiH, kao i u Republici Srpskoj.

Nadalje, Ustav Bosne i Hercegovine potvrdio je očuvanje Bosne i Herce-govine u međunarodno priznatim granicama 1992. godine, ali je predviđao ida će se država sastojati od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske.Ustav precizira da je Bosna i Hercegovina demokratska država, koja će pro-movirati tržišnu ekonomiju i privatno vlasništvo. Slobodno kretanje ljudi idobara trebala su osigurati oba entiteta. Utvrđeno je da će svi građani raspola-gati dvojnim državljanstvom, svoga entiteta i Bosne i Hercegovine. Instituci- je centralne vlasti nadležne su za upravljanje vanjskom politikom, vanjskomtrgovinom, carinama, monetarnom politikom, nadzorom nad zračnim prome-tom, prometom između entiteta, unutarnjim i međunarodnim komunikacija-ma, izvršavanjem kaznenih odredbi pravosudnog sistema. Sve ostale kompe-tencije pripale su entitetima, koji dobivaju pravo razvijati posebne odnose sasusjednim državama ako ne dovode u pitanje integritet Bosne i Hercegovine.Ustav de nira i sastav Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Dvadoma čine Dom naroda od 15 članova (10 predstavnika iz Federacije BiH i pet iz Republike Srpske, koje biraju parlamenti svakog entiteta) i Predstav-nički dom od 42 izabrana člana (2/3 za Federaciju, 1/3 za Republiku Srpsku). Napokon je uspostavljeno i kolektivno tročlano predsjedništvo, (Izetbegović je tokom pregovora u Daytonu 5. novembra 1995. godine zahtijevao da di-rektno izabrano predsjedništvo i nacionalna skupština dobiju šira ovlaštenja,dok je Milošević zagovarao ideju užeg mandata bez direktnih izbora) jedanHrvat i jedan Bošnjak izabrani po općem pravu glasa u Federaciji BiH i jedansrpski član iz Republike Srpske. Predsjedništvo dobija ovlast voditi vanjsku politiku, imenovati ambasadore, predstavljati budžet i imenovati predsjed-nika vlade. Sve odluke Predsjedništva trebale su biti donesene u najmanjojmjeri pristankom dvojice od trojice članova. Također, predviđeno je da jedančlan Predsjedništva može nametnuti svoj veto odluci ako smatra da dovodi uopasnost životne interese njegovog naroda. Jedan od najvažnijih elemenataUstava objašnjava dio koji predviđa da se nijedna osoba koja izdržava kaznukoju je izrekao Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i nijedna osoba koju jeTribunal osudio i koja se nije odazvala nalogu za pojavljivanje pred Tribuna-lom ne može kandidirati ni vršiti izborni mandat ili bilo koju javnu funkciju nateritoriji Bosne i Hercegovine.



225PREGLED

Sastavni dio sporazuma je obećanje obaju entiteta da se obrate arbitražiza rješavanje sporova, te uspostavljanje komisije za ljudska prava za Bosnu iHercegovinu, sastavljene od četvorice predstavnika iz Federacije BiH, dvojiceiz Republike Srpske i osam članova koji ne dolaze iz Bosne i Hercegovine isusjednih zemalja, a koje će odrediti Vijeće Evrope. Jedan branilac ljudskih prava je također član te komisije i imenuje ga predsjednik OSCE-a.

Također, sastavni dijelovi sporazuma su uspostavljanje i dviju dodatnihkomisija: jedne za obnovu spomenika, a druge za stvaranje nacionalnih jav-nih preduzeća, posebno u domeni prometnih sredstava. Sporazum predviđada rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a imenuje visokog predstavnika, koji će se brinuti za njihovu provedbu, te osnivanje međunarodne civilne policije premaodluci Vijeća sigurnosti UN-a, koja će biti pod nadzorom visokog predstav-nika.

Anekse 1-A, 1-B i 10 potpisale su tri države potpisnice i oba entiteta.*Aneks3 (Izbori), Aneks 4 (Ustav BiH), Aneks 6 (Ljudska prava), Aneks 7 (Izbjegli-ce i raseljene osobe), Aneks 8 (Očuvanje nacionalnih spomenika), Aneks 11(Međunarodne policijske snage) pored Bosne i Hercegovine, potpisala su ioba bosanskohercegovačka entiteta. Aneks 5 (Arbitraža) i Aneks 9 (Javne kor - poracije BiH) potpisali su samo bosanskohercegovački entiteti.17

4. Postdejtonska realnostSuština Daytona je uvođenje Bosne i Hercegovine u evropsku zajednicu naro-da i druge integracijske procese.18

Iako je Dejtonski ugovor omogućio stvaranje unutarnjih granica u Bosni iHercegovini, legitimirajući postojanje Republike Srpske, nije dopustio da se promijene vanjske granice Bosne i Hercegovine. Pored prestanka rata i strada-nja nedužnih, to ostaje glavna vrijednost mirovnog sporazuma.

Richard Holbrooke, arhitekt sporazuma, smatra da je Dejtonski sporazumkoji je nametnuo zaraćenim stranama uglavnom zadovoljavajući. Kako i na-vodi u svojim memoarima, Dejtonski ugovori su prekinuli rat i uspostavili je-dinstvenu multietničku državu, odražavajući tako osnovne ciljeve Sjedinjenih Država u Bosni i Hercegovini.19

17 Ibrahimagić, O.: Dejton – Bosna u Evropi:Pravna suština Dejtona, 31.18 Ibrahimagić, O.: Državno uređenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005, 226.19




226 PREGLED

Međutim, daleko od toga da je Dejtonski sporazum savršen. I sam Holbrooke je priznao nekoliko slabosti u njemu.

Već neko vrijeme svjedoci smo da „pojedinci“ iz Bosne i Hercegovine, ali

i u svijetu apeliraju na sazivanje “Daytona II” kako bi se korigirali nedostaci prvobitnog plana, a koji su se pojavili zbog njegove nedjelotvorne provedbe. Inakon nekoliko godina prisutnosti snaga NATO-a u Bosni i Hercegovini podjelazemlje na dva teritorijalna entiteta je temeljna slabost Dejtonskog ugovora jer onemogućava odgovarajuće funkcioniranje države Bosne i Hercegovine. Neop-hodno je poduzeti niz mjera da bi se Bosna i Hercegovina učvrstila i da bi joj seomogućio prelazak iz statusa međunarodnog protektorata prema državi sposob-noj da samostalno upravlja vlastitim političkim institucijama. Prva od tih mjeratrebala bi biti ukidanje dvaju teritorijalnih entiteta. Federacija BiH je utemeljenakao privremeni odgovor na rat između Hrvata i Bošnjaka. Danas je postala ne- potrebna. Republika Srpska je proizvod genocida. Njeni stvaraoci – RadovanKaradžić, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik i Ratko Mladić, između ostalih,optuženi su za ratne zločine i genocid protiv Bošnjaka i Hrvata.

Međunarodna zajednica insistira na tome da oba entiteta strogo primijeneDejtonski ugovor. Ali ta ista međunarodna zajednica, naprimjer, nije znala nakoji način prisiliti Republiku Srpsku da ispuni odredbe Aneksa 7 Okvirnog do-govora vezanog za povratak izbjeglica. Dok taj aneks Republika Srpska ne pro-vede, stečevine etničkog čišćenja će ostati netaknute, čime će se održati ono što je htio ostvariti Radovan Karadžić. Od kraja rata, povratak izbjeglih i raseljenihosoba napreduje veoma sporo. Prema brojnim statističkim podacima, FederacijaBiH omogućila je povratak brojčano nekoliko puta veći nego što je to učiniodrugi entitet.

Međunarodne snage kao vojno-sigurnosne i kao civilne djeluju preko 15 go-dina. Zajedno sa bosanskohercegovačkim demokratskim snagama, uspostavljen je proces postratne obnove i učvršćenja mira. Unutar tog procesa odvija se so-cijalna aktivnost za pomirenje i za obnovu međuetničkog povjerenja. Slobodakretanja građana na cijelom prostoru države bila je prva potvrda spremnostigrađana za pomirenje.

Proteklih šesnaest godina u Bosni i Hercegovini provedene su bitne političkereforme, a najznačajnija je reforma odbrane iz 2004. godine, čime su umnogomekorigirane odredbe Sporazuma iz Daytona; ukinute su entitetske vojske i ofor -mljene Oružane snage BiH. Ipak, dejtonski Ustav BiH još uvijek nije usklađens međunarodnim standardima, što je prema presudi Evropskog suda za ljudska prava obaveza bosanskohercegovačkih političara na kojoj insistiraju međuna-rodni faktori.



227PREGLED

Dejtonski sporazum trebao je biti izmijenjen mnogo ranije. Samim tim, došlo bi do najvažnije reforme u zemlji: reforme Ustava.

Većina građana Republike Srpske smatra da je Dejtonski sporazum “garant

opstanka Republike Srpske i Srba u Bosni i Hercegovini”. Bošnjaci iz FederacijeBiH uglavnom tvrde da je u Daytonu stvorena “nakaradna i nefunkcionalna drža-va”, dok većina Hrvata iz Federacije BiH smatra da je Dayton kriv što su “nerav-nopravni u odnosu na druga dva konstitutivna naroda”.

Danas se u Bosni i Hercegovini spominje ideja o „Daytonu II“. Ali ne i o po-rijeklu ideje. Službena američka politika, tačnije Ambasada SAD-a u Sarajevu,napominje kako ideja o „Daytonu II“ ne potječe od SAD-a. S druge strane, bivšiambasador SAD-a u BiH John Menzies u New Yorku za Radio Deutsche Wellejetokom aprila 2010. godine izjavio: „Ukoliko želimo pomoći Bosni i Hercegovinida izađe iz sadašnje političke krize, trebamo organizirati „Dayton II“. Menzies je potvrdio ideju o održavanju nove konferencije i za druge medije: „Neophodno jezavršiti posao u Bosni. Nazovimo to uvjetno ‘Dayton II’, premda ne znači da bise takav regionalni skup ponovo trebao održati u Americi“ (Dnevni avaz, oktobar,2010). Velika opasnost za Bosnu i Hercegovinu je eventualni Dayton II svoditi uokvire isključivo same Bosne i Hercegovine i na razinu samo bosanskohercego-vačkih političkih opcija, jer u stvaranju Dejtonskog sporazuma nije sudjelovalasamo Bosna i Hercegovina, nego i SAD, EU, kao i zemlje regiona: RepublikaHrvatska i tadašnja Savezna Republika Jugoslavija, kojoj je današnja sljedbenicaSrbija. Negiranje bilo kakve mogućnosti o eventualnoj međunarodnoj konferenciji o Bosni i Hercegovini, gdje bi se vjerojatno postigli novi dogovori i nova rješe-nja, može značiti i samopridavanje prevelike važnosti od strane pojedinih lidera,nespremnih za razgovor o promjenama nabolje. Za Bosnu i Hercegovinu je sadanajvažnije primijeniti odredbe presude iz slučaja„Sejdić/Finci protiv BiH”. To jeključno pitanje koje se postavlja pred Bosnu i Hercegovinu: da li će ljudi u politici biti de nirani kroz naciju kojoj pripadaju, ili kroz posao koji obavljaju.

Republika Srpska ni u kojem slučaju ne bi pristala na eventualni Dayton II izrazloga što bi njena samostalnost bila upitna.

Ukoliko se ustraje na drugom krugu Dejtonskog sporazuma, njegovi glavnisudionici, stranke-supotpisnice, bili bi Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, Tomi-slav Nikolić, predsjednik Srbije, Predsjedništvo BiH – Bakir Izetbegović, ŽeljkoKomšić i Nebojša Radmanović, a vjerojatno i predsjednik Crne Gore Filip Vuja-nović. Glavni pregovarači bili bi američki ambasador u BiH Patrick Moon te pred-sjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso. Potpisivanju bi prisustvovali i predsjednik SAD-a Barack Obama ili američka državna tajnica Hilary Clinton, predsjednik Francuske Francois Hollande itd.



228 PREGLED

Ono što je prioritetno za budućnost Bosne i Hercegovine jest njeno uklju-čenje u Evropsku uniju. Za ovaj proces je neophodna navedena implemen-tacija povratka izbjeglih i raseljenih osoba, konstitutivnost sva tri naroda na području cijele Bosne i Hercegovine, hapšenje svih optuženih za ratne zlo-čine i jedinstvena zaštita ljudskih prava za sve građane BiH.*Svi zahvati uunutrašnjoj političkoj strukturi Bosne i Hercegovine, uključujući i dograd-nju Dejtonskog mirovnog sporazuma, nužno moraju biti okrenuti ispunjenjustrategijskog usmjerenja da Bosna i Hercegovina postane članicom Evropskeunije. Ukoliko izostane strategijsko usmjerenje Evropske unije za ubrzani prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, nije moguće postići unutrašnjuintegraciju Bosne i Hercegovine u obliku jedinstvene države. Tada bi ojačalesnage etničke podjele i s njima velikodržavne težnje susjednih zemalja za po-

djelom Bosne i Hercegovine.20

Postdejtonska realnost u Bosni i Hercegovini jasno ukazuje da je UstavBiH glavni pokretač političke nesloge i nesporazuma što Bosnu i Hercegovinui njene građane konstantno drži u stanju političkih konfrontacija i sukoba. Fe-deracija BiH i Republika Srpska imaju izuzetno visok stepen samostalnosti uvršenju funkcija državne vlasti. Ono što je na prvi pogled najupečatljivije jestdominacija nacionalnog faktora i potpuno odsustvo civilnog i građanskog.

Državne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine imaju prilično ograničen obimfunkcija nadležnosti. Nadležnosti koje su određene u članu III Ustava su:

- Vanjska politika; vanjskotrgovinska politika; carinska politika; monetar-na politika (čl. VII Ustava); nansiranje institucija i međunarodnih obavezaBosne i Hercegovine; politika i regulativa za useljavanje; izbjeglice i azil; provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uklju-čujući i odnose s Interpolom; uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih imeđunarodnih komunikacija, regulacija saobraćaja između entiteta; kontrolazračnog saobraćaja.

Bez obzira na obim ovih funkcija i nadležnosti, bitno je spomenuti da Bo-sna i Hercegovina na nivou državnih organa nema klasičnu sudsku vlast. Svasudska vlast je data entitetima, a državi ostaje upitna i neprecizna “regulacijakrivičnopravnih propisa”.

Postojeći Ustav, kao Aneks IV Dejtonskog sporazuma, već šesnaest godinadiskriminira sve građane Bosne i Hercegovine u pogledu ostvarivanja ljud-skih prava. Ta diskriminacija se primjenjuje ne samo prema kategoriji ostalih

20 Pejanović, M.: Politički razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu, TKD

Šahinpašić, Sarajevo, 2005, 169-170.



229PREGLED

nego i prema konstitutivnim narodima u entitetima. Odgovornost za ovakvostanje leži i u metodologiji međunarodne politike naspram države Bosne iHercegovine koja nikada nije izvršila paci kaciju političke scene po ugleduna poslijeratnu Njemačku.

Za svako dalje funkcionalno utemeljenje i razvoj države Bosne i Herce-govine potrebno je ostvariti politički konsenzus u pogledu odricanja od poli-tike podjele države Bosne i Hercegovine. To je minimum koji će biti temeljdaljnjeg političkog, socijalnog, kulturnog i ekonomskog dijaloga u Bosni iHercegovini. U skladu s tim opredjeljenjem i činjenicom da se samo istinom i pravdom može doći do oprosta i pomirenja, moramo svi zajedno raditi na uspostavi novih društvenih odnosa koji će u Bosni i Hercegovini stvoriti sigurnui stabilnu državu svih njenih naroda i građana.

Dejtonski sporazum, bez dosadašnjih opstrukcija iz RS-a, može biti temeljza novu viziju države u kojoj će snaga zajedništva i različitosti biti generator kreiranja nove perspektive i bolje budućnosti za sve njene građane.

LiteraturaAtkinson, Rick:1. With Deliberate Force in Bosnia, The Washington Post National Wee-kly Edition, od 27. novembra do 3. decembra 1995.

DAALDER, H. Ivo:2. Getting to Dayton: The Making of America’s Bosnia Policy, Was-hington (D.C.), Brookings Institution Press, 2000.

Holbrooke, Richard:3. Završiti rat , TKP Šahinpašić, Sarajevo, 1998.

Ibrahimagić, dr. Omer:4. Dejton-Bosna u Evropi: Pravna suština Dejtona, Vijeće Kon-gresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 2001.

Lukić, Reneo:5. Vanjska politika Clintonove administracije prema ratovima u Hrvatskoji Bosni i Hercegovini (1993-1995), Znanstveni članak, god. 38, br. 1, Zagreb, 2006.

Ibrahimagić, dr. Omer:6. Državno uređenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005.

Pejanović, Mirko:7. Politički razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu,TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2005.



Prijevod/ Translation



233PREGLED

Yoshitsugu SawaiUDK 14

STRUKTURA ZBILJNOSTI U IZUTSUOVOJ ORIJENTALNOJFILOZOFIJI

THE STRUCTURE OF REALITY IN IZUTSU’S ORIENTALPHILOSOPHY

Sažetak

Profesor Yoshitsugu Sawai s Tenri sveučilišta u Japanu predstavlja Izutsuov lozofsko-semantički pokušaj da integrira orijentalne tradicije mišljenja, to jest jevrejsku, islamsku, indijsku, kinesku i zen budističku misao, u organsko je-dinstvo nazvano „orijentalna lozo ja“. Sukladno Sawaiju, Izutsu se poduzeo„sinkronijskog strukturaliziranja“ varijeteta orijentalnog mišljenja kroz arti- cijelno stvaranje „organskog prostora mišljenja, koje bi moglo strukturalnouključiti sve ove tradicije“.

Sawai razjašnjava nadalje da je, s hermeneutičkog stajališta, Izutsu uspješnoi uvjerljivo pokazao da je tamo, u orijentalnim tradicijama mišljenja, posto- jala izravna korespondencija objektivne zbiljnosti sa subjektivnom sviješću, što je suštinski važno kako bi se uspostavilo „zajedničko tlo“ u premošćivanju jaza među orijentalnim tradicijama.

Ključne riječi: orijentalna lozo ja, sinkronijsko strukturaliziranje, semantičko artikuliranje, hermeneutičko ili semantičko ‘čitanje’ orijentalnemisli, višeslojna struktura zbiljnosti u orijentalnoj lozo ji

Summary Professor Yoshitsugu Sawai of Tenri University in Japan presents Izutsu’s philosphical-semantic attempt to integrate Oriental traditions of thought, i.e., Judaism, Islam, Indian, Chinese, and Zen Buddhist thought, into an organicunity called “Oriental Philosophy“. According to Sawai, Izutsu undertook the “synchronical structuralisation“ of varieties of Oriental thought by arti- cially creating “an organic space of thought, which could include all thesetraditions structurally“.



234 PREGLED

Sawai elucidates further that from a hermenutical point of view, Izutsu successfully and conclusively showed that there, in the Oriental traditions of thought, existed a one-to-one correspondence of objective reality with subjec-tive consciousness, which is crucially important to establish a strong “com-mon ground“ in bridging the gap between Oriental traditions.

Key words: Oriental Philosophy, synchronical structuralization, semanticarticulation, hermenutical or semantic ‘reading’ of Oriental thought, multi- strati ed structure of Reality in Oriental Philosophy

UvodIz svoje semantičke perspektive, Toshihiko Izutsu je pokušao konstruirati svoju „orijentalnu lozo ju“ kroz kreativno ili hermeneutičko „čitanje“ šarolikihvrsta tradicionalnog istočnjačkog mišljenja, koje se razvijalo na Istoku odantičkih vremena. Izutsu je bio upoznat ne samo sa semitskom mišlju, koja je predstavljena kroz judaizam i islam, nego jednako tako i sa širokim područjemorijentalne misli, uključujući mišljenja hinduija, budista te kineske i japanskemislitelje. I kao što je dobro poznato, bio je poznavatelj brojnih istočnjačkih izapadnjačkih jezika. U usporedbi sa zapadnjačkom tradicijom mišljenja, bio je svjestan da su istočnjačke lozofske tradicije, od kojih je svaka tradicio-nalno osiguravala svoj vlastiti historijski razvitak mišljenja, „manjkale u je-dinstvu“, te da su „ostavljene gotovo u stanju konfuzije“.1 Na temelju svojihdubokih uvida u zapadnjačke i istočnjačke tradicije mišljenja, postepeno je postao uvjeren da različite tradicije istočnjačkog mišljenja, koje uključujutakva područja kao što su Srednji istok, Indija i Kina, moraju biti semantičkistrukturalizirane. Stoga je bio angažiran u lozofskom pokušaju da integriraistočnjačke tradicije mišljenja u organsko jedinstvo. On je nazvao takovrsnoorgansko jedinstvo mišljenja „orijentalnom lozo jom“.

Svrha ovog eseja je da razjasni strukturu zbiljnosti u Izutsuovoj orijental-

noj lozo ji, napose obraćajući pozornost na to kako je on interpretirao struk -turalni odnos zbiljnosti s ljudskom sviješću u svojoj lozofskoj re eksiji orijentalnog mišljenja. S hermeneutičkog stajališta, ovaj se esej stoga fokusira nakarakteristike Izutsuove semantičke teorije i na njegovu raspravu orijentalne

1 Naslov izvornika: „The Structure of Reality in Izutsu’s Oriental Philosophy“ u: JapaneseContribution to Islamic Studies: the Legacy of Toshihiko Izutsu Interpreted , ed. Anis Ma-lik Thoha, IIUM Press, 2010, 1-15.Towshihiko Izutsu, Islam Tetsugaku no Genzō[A Fountainhead of Islamic Philosophy]

(Tokyo: Iwanami-shoten, 1980), iii.



235PREGLED

lozofske strukture zbiljnosti. I dok raspravljam glavne karakteristike njegovelozofske perspektive zbiljnosti i svijesti kao indiciju za moje hermeneutičko

istraživanje, želio bih rastumačiti strukturu zbiljnosti u njegovoj orijentalnojlozofskoj perspektivi.

I. „Sinkronijsko strukturaliziranje“ orijentalne lozofske misli Njegovo se lozofsko promišljanje karakterizira jedinstvenom teorijomsemantičkog artikuliranja, čija se područja redaju od istočnoazijskih lozof -skih tradicija do onih srednjoistočnih. Na temelju svojeg hermeneutičkog,ili semantičkog „čitanja“ orijentalnog mišljenja, poduzeo se „sinkronijskogstrukturaliziranja“ (kyōjiteki kōzōka) varijeteta istočnjačkog mišljenja kroz ar -

ti cijelno stvaranje „organskog prostora mišljenja, koje bi moglo uključiti sveove tradicije strukturalno“. U pogledu tzv. sinkronijskog strukturaliziranja, ontvrdi:

Manipulacija započinje premještanjem glavnih lozofskih tradicija Istoka prostorno u idejni plan na sadašnjem stupnju. Drugim riječima, ovo je pokušajda se stvori arti cijelno organski prostor mišljenja, koji bi mogao uključiti sveove tradicije strukturalno, kroz brisanje svih tradicija Istoka iz vremenske osei kroz njihovo paradigmatsko prespajanje.2

Prostor mišljenja, arti cijelno konstruiran s njegovim teoretskim manipu-liranjem „sinkronijskim strukturaliziranjem“, sastoji se od multipolarne ivišeslojne strukture. Kroz analiziranje ove sinkronijske strukture mišljenja,on je pokušao oduzeti neke temeljne obrasce mišljenja iz vremenske ose, kojisu ostavili duboki trag na lozofsko promišljanje u istočnjačkim kulturnimkontekstima. Primjerice, kao što Izutsu tvrdi u svojoj knjizi pod naslovomSu zam i taoizam: komparativno proučavanje temeljnih lozofskih pojmova,Ibn Arebijev pojam Bitka u islamskom mišljenju predstavlja sličnosti u njego-voj skrajnjoj dubini mišljenja spram Lao-tzǔove meta zike Taoa u kineskom

mišljenju, iako ova dva sustava mišljenja ne posjeduju historijsku pove-zanost.3 U njegovom usporednom razmatranju ove dvije ontološke strukturemišljenja, ova dva svjetonazora su razvijena oko „dvije ključne tačke, Apso-luta i Savršenog Čovjeka“ prema Ibn Arebijevom mišljenju, „Apsoluta“ kojise nazivahaqq (dosl., „istina“ ili „zbilja“) i „Savršenog Čovjeka“ koji se na-

2 Toshihiko Izutsu, Ishiki to Honshitsu[Svijest i suština] (Tokyo: Iwanami-shoten, 1983),429.

3 Toshihiko Izutsu,Su sm and Taoism: A Comparative Study of Key Philosophical Con-

cepts(Tokyo: Iwanami-shoten, Berekeley: University of California Press, 1983).



236 PREGLED

zivainsān kāmil (dosl., „savršeni čovjek“), dok, prema taoističkom mišljenju,„Apsolut“ je Tao, a „Savršeni Čovjek“ se zove shêng jên(sveti čovjek, ilisvetac),chên jên(istinski čovjek) itd.

Oprečnost „Apsoluta i Savršenog Čovjeka“ kao dviju ključnih tačaka svjetonazora leži u temeljnom obrascu mišljenja, koji je svojstven ne samo su-zmu i taoizmu nego je jednako tako zajednički različitim vrstama mišljenja

na različitim mjestima i u različitim dobima. Kroz usporedno razmatranjerazličitih vrsta mišljenja uz intelektualno manipuliranje „sinkronijskim struk -turaliziranjem“, Izutsu dokazuje da možemo pripremiti zajedničko tlo za meta-historijski i transhistorijski dijalog, to jest „un dialogue dans la métahistorie“na koji ukazuje Henry Corbin.

U svakom slučaju, u skladu s temeljnim obrascima mišljenja, koji su iz-vedeni kroz teoretsko manipuliranje „sinkronijskim strukturaliziranjem“, onse poduzeo konstruiranja svoje orijentalne lozofske perspektive. Njegovaiznad spomenuta konstrukcija „orijentalne lozo je“ postepeno je uobličenau njegovim predavanjima na Eranos konferenciji.4 Izutsu je bio izabran da1967. godine kao glavni predavač održi govor na ovoj konferenciji i kasnije jedržao svoja predavanja tamo gotovo svake godine do 1982. Ukupno je održaodvanaest predavanja o istočnjačkoj lozo ji na ovim konferencijama. Gran-diozna građevina njegovo „orijentalne lozo je“ postepeno se konstruiralakroz njegova predavanja na Eranos konferencijama i ovo možemo primijetitiu čitanju njegove nedavno objavljene knjige pod naslovomStruktura orijen-talne lozo je: sabrani radovi sa Eranos konferencije.5 Njegovo učešće naEranos konferencijama kao glavnog predavača postalo je važan motiv za nje-govu nakanu u konstruiranju orijentalne lozo je. U pogledu svojeg učešćana ovim konferencijama, Izutsu dovodi u vezu takovrsne aspiracije:

Desilo se da će ovih dvadeset godina učešća na Eranos konferencijama biti vrijeme u kojemu sam počeo da dajem svoje srce Istoku i da tragam za‘čitanjem’ orijentalne misli sa svojeg vlastitog stajališta. Počeo sam da se na-4 Kao što je poznato, Eranos konferenciju, koja je održavana koncem ljeta na obali jezera

Maggiore u Švicarskoj, utemeljila je Olga Froebe-Kapteyn 1933. godine. Među glavnim predavačima na Eranos konferencijama bili su takvi učenjaci kao što je psiholog Carl Gu-stav Jung, historičar religija Mircea Eliade, islamolog Henry Corbin.

5 Usp. Toshihiko Izutsu,The Structure of Oriental Philosophy: Collected Papers of the Eranos Conference, 2. sveska, the Izutsu Library Series on Oriental Philsophy 4 (Tokyo:Keio University Press, 2008). Štoviše, u pogledu razvitka Izutsuovog pokušaja da konstru-ira orijentalnu lozo ju, vidjeti moj „Editor’s Essay“, to jest Yoshitsugu Sawai, „Izutsu’sCreative ‘Reading’ of Oriental Thought and Its Development“, u: Toshihiko Izutsu,The

Structure of Oriental Philosophy, tom 2, 215-223.



237PREGLED

dam (ili težim?) da ću unijeti tradicije orijentalne lozo je u intelektualnuzbiljnost u modernom svijetu.6

Kroz njegovu dugu participaciju na Eranos konferencijama, on je poste-

peno činio svoju lozofsku nakanu činjenja tradicija orijentalne misli širedostupnim suvremenim internacionalnim lozofskim krugovima. U svojihdvanaest predavanja, on je raspravljao različite teme orijentalne misli, naposeu odnosu sa zen-budističkom misli. Njegov naglasak na zen-budisitičkoj misliu njegovim predavanjima jamačno je bio određen traženjem organizatora kon-ferencije da razjasni karakteristike zen-budističke misli, ali još dublje, to je bio odgovor na njegovu percepciju kulturnih paradigmi na Istoku i Zapadu.7

II. Izutsuova teorija „semantičkog artikuliranja“U Izutsuovom lozofskom pokušaju da konstruira svoju „orijentalnu lozo ju“,takozvano semantičko artikuliranje pomoću jezika, metodološki je temelj zanjegovo „sinkronijsko strukturaliziranje“ orijentalnih misli. Kroz „semantičkoartikuliranje“ pomoću jezika, Izutsu dokazuje, razlikujemo zbiljnost kao or -gansko jedinstvo značenja, jer je izvorna zadaća jezika „semantičko artiku-liranje“. Kao što jezički i kulturološki poznavatelji često naglašavaju, jezik ra-zlikuje ljudska bića od životinja; jezik je taj koji tvori granice između prirodei kulture. Istina je da je jezik važno sredstvo komuniciranja, ali suštinskije,on sadrži funkcije „semantičkog artikuliranja“ temeljem kojih artikuliramoili razlikujemo zbiljnost kao onu koja se sastoji od brojnih jedinica značenja.Kroz artikuliranje ili razlikovanje predmeta semantički, riječ može funkcioni-rati kroz pokazivanje značenja.

Iz svoje semantičke perspektive, on naglašava da su sve stvari i događaji usvakidašnjem empirijskom svijetu, kada se ispravno posmotre, tek sadržajne jedinice bića koje je postalo kroz „semantičko artikuliranje“ pomoću jezika.U Izutsuovoj terminologiji, takovrsni temeljni uvjet za pojavu bića se naziva

„semantičko artikuliranje, to jest ontološko artikuliranje“ (imi-bunsetsu-soku- sonzai-bunsetsu). On smatra teoriju o „semantičkom artikuliranju“ pomoću jezika „suštinom orijentalne lozo je ili, u najmanjem, jednim od njezinih

6 Toshihiko Izutsu, Kosumosu to Anchikosumosu – Tōyō-Tetsugaku no tameni[Kozmos ianti-kozmos: ka orijentalnoj lozo ji] (Tokyo: Iwanami-shoten, 1989), 3.

7 U pogledu podrobne rasprave o Izutsuovom naglasku na zen-budističkoj misli u njegovim predavanjima na Eranos konferencijama, vidjeti autorov „Editor’s Essay“, to jest Yoshit-sugu Sawai, „Izutsu’s Creative ‘Reading’ of Oriental Thought and Its Development“, u:

Toshihiko Izutsu,The Structure of Oriental Philosophy, tom II, 217-219.



238 PREGLED

glavnih struja“.8 Sukladno njegovoj semantičkoj teoriji, artikuliranje zbiljnostizapočinje na stupnju osjetilnog iskustva. „Osjetilo-slika“, koje je sredstvo ar -tikuliranja na ovom stupnju, stvara određen svijet. Otuda, zbiljnost nam post-aje primarno sadržajna. Ponosni smo da mislimo da smo u izravnom dosluhusa izvanjskim stvarima i događajima. Prema njegovim riječima, „semantičkokon guriranje slike je proizvod interakcije između značenja svih riječi kojesu počele da se povezuju jedna s drugom u njihovoj aktualnoj upotrebi uoznačavanju i ukazivanju na predmet“.9 Međutim, semantički govoreći, onošto uobičajeno izgrađujemo oko sebe jeste vrlo kompleksna mreža različitihodnosa značenja. Kozmos ili svijet u kojemu ljudi žive je stoga „sadržajni poredak Bitka“, u kojemu su cjelokupne ontološke jedinice sadržajno struk -turirane. On tvori „višeslojnu strukturu brojnih jedinica značenja“. U koz-

mosu, različite stvari i događaji, to jest brojne jedinice značenja, uzajamnosu kombinirane u višeslojnoj, ustanovljujućoj i integrirajućoj egzistenciji.10 Štoviše, Izutsu dokazuje da je glavna struja orijentalne lozo je bila tradicio-nalno „antikozmička“, to jest „ontološki destruktivna“. U ovom pogledu, onkaže:

Ona [autorova bilješka: glavna struja orijentalne lozo je] nastoji da uništikozmos kroz njegovu osnovu, kroz uvođenje tako temeljno negativnih poj-mova kao „Praznina“ i „Ništavilo“ u strukturu samog ontološkog svijeta i kroznjihovo postavljanje u početak kozmosa. Na prvom stupnju, ova ontološkadestrukcija počinje sa iznošenjem na vidjelo da postojanje empirijskog svijeta,ili ono što uobičajeno nazivamo „zbiljnošću“, jeste iluzija (prolazna pojava),i kroz takvo činjenje, isticanje da empirijski svijet, ili svako biće koje postojitamo, manjka podlogom zbiljnosti. Ukratko, on zagovara nerealistične kara-kteristike „zbiljnosti“. Prema tome, na Istoku, brojni lozo upotrebljavajutakovrsne metafore kao „san“ i „iluzija“.11

Prema Izutsuovom stajalištu, tvrdnja da je Bitak „san“, ili „iluzija“, jesteočitovanje takvih predstavljačkih perspektiva orijentalne lozo je kao što je

zen-budistička lozo ja i Śankarina advaita (ne-dvojstvena) Vedānta lozo-ja, koju ću raspravljati kasnije, i koja nas jednako tako podsjeća na ono što postmoderni lozof Jacques Derrida ukazuje kao ontološku „dekonstrukciju“.

8 Ibid., 221.9 Toshihiko Izutsu,The Structure od Oriental Philosophy, tom II, 124-125.10 Toshihiko Izutsu, „Cosmos and Anti-Cosmos: From the Standpoint of Oriental Philo-

sophy“, u:Cosmos-Life-Religion: Beyond Humanism, Tenri International Symposium ‘86(Nara: Tenri University Press, 1988), 109.

11

Ibid., 116.



239PREGLED

Ovaj fenomen, koji se može pronaći posvuda u historiji orijentalnog mišljenja, predstavlja negaciju zbiljnosti stvari i događaja u empirijskom svijetu. Štoviše,Izutsu kaže:

kako izvjesna stvar jeste da suštinskisama po sebi ukazuje tek na površni stupanj Bitka. Na dubljem stupnju Bitka, niko ne može vidjeti jasnu, nepromjen-ljivu, ontološku srčiku tamo, koja je vrijedna da je se nazove „suštinom“. Toda stvar ne posjeduje suštinu, međutim, predstavlja da tamo prvenstveno ne postoji linija ontološke demarkacije (razgraničenja), koja dijeli različite stvari jednu od druge.12

Njegova orijentalna lozofska perspektiva prvenstveno negira ontologi- ju osjetila-osjećaja kao onu koja je tek površnog karaktera. Za one koji susvjesni dubine zbiljnosti postaje očito da svaka linija razgraničenja zbiljnosti jeste produkt ljudske razgraničavajuće svijesti, te da ne postoji u zbiljnos-ti. U pogledu „semantičkog artikuliranja“ on tvrdi da je riječ „artikuliranje“gotovo sinonimna s budističkim pojmomvikalpa, ili „razlikovanje“, kojeravna s cjelokupnom mentalnom aktivnošću ljudskog bića u dnevnoj svijes-ti. „Razlikujuća spoznaja“, ilivikalpa, koju budističke tradicije nazivaju te-meljnom zadaćom ljudskog razuma, jeste u kontradikciji s „transcendental-nom ili ne-razlikujućom spoznajom“, ili prajñā. Sami prvi korak vikalpejesteda identi cira ili prepozna neku stvar kao nju samu kroz njezino razlikovanjeod svih drugih stvari. Ova identi kacija utemeljena na razlikovanju je osnovasvih kasnijih stupnjeva mentalne aktivnosti. Bez osnove razlikovanja, on tvrdida bi se čitav svijet ljudskog empirijskog iskustva razmrvio na dijelove, te da bi stvari i događaji nepopravljivo pali u skrajnji poremećaj.

Međutim, sukladno Izutsuu, zen-budistička lozo ja započinje ukazivanjemna upitnost zakona identiteta u empirijskom svijetu. Promatrati stvar kao „stvar“znači vidjeti tu stvar od samog početka u stanju naročitog ograničenja; otudaona mora biti viđena u svojoj neodređenosti. Međutim, on nastavlja dokazi-vati da kako bi se shvatila stvar u njezinoj neodređenosti, kao opažajući subjektmoramo je shvatiti sawu hsin, kineski tehnički termin koji doslovce znači ‘ne-um’, jer „samo onda kad pristupimo bilo čemu s ‘ne-umom’ ta stvar uistinuotkriva našim očima svoju izvornu zbiljnost“.13 Iz njegove perspektive „orijentalne lozo je“, sve ontološke granične linije u empirijskom svijetu su tek prividne podjele na temelju „semantičkog artikuliranja“ pomoću jezika; dok udubini ontološkog iskustva, sve stvari i događaji gube svoje površno ustaljenjeili jednodušnost „semantičkog artikuliranja“ kada ih shvaćamo uzwu hsin.12 Ibid., 117.13

Toshihiko Izutsu,The Structure of Oriental Philosophy, tom I, 88.



240 PREGLED

III. Višeslojna struktura Zbiljnosti u orijentalnoj lozo jiTemeljna struktura Izutsuove „orijentalne lozo je konstruirana je na osno-vu gore spomenute teorije o „semantičkom artikuliranju“. Suština njegovog

lozofskog promišljanja sastoji se od njegovog stajališta o tomu da različitaorijentalna mišljenja imaju zajedničku karakteristiku u tomu da orijentalnimislitelji otvore svoje duboke dimenzije svijesti kroz svoja vlastita religijskaili lozofska iskustva. Iz takovrsne perspektive, on tvrdi da postoji direktnakorespondencija objektivne zbiljnosti sa subjektivnom sviješću. Otuda, on jesemantički pokušao razviti svoju „orijentalnu lozo ju“, koja je obilježenavišeslojnom korelacijom zbiljnosti i svijesti. Kroz svoja lozofska djela,značajna karakteristika njegove „orijentalne lozo je“ jeste ta što se ona sas-toji od višeslojne strukture svijesti ili zbiljnosti.

U svojoj knjiziStruktura orijentalne lozo jeIzutsu ustvrđuje da najsu-vremeniji lozo na Zapadu posjeduju svoju vlastitu metodu prevladavanja„naivnog realizma“, metodu koja je utemeljena na modernoj znanosti. Premanjegovim riječima, naivni realizam je „ lozofska pozicija koja drži da stvarizbiljski jesukako ih opažamo“; većina zapadnjačkih lozofa pokušava da pre-vlada defekte naivnog realizma, i to na temelju „uvjerenja da plan svijesti nakojemu percepcija, podražaj i mišljenje normalno funkcioniraju jeste jedini plan svijesti koji treba biti uzet ozbiljno. Naravno, Izutsu je svjestan akadem-skog polja analitičke psihologije ili duboke psihologije, koja drži perspektivuda se ljudska psiha, umjesto da je jednoslojna struktura, sastoji od višeslojnestrukture koja se niže od svakidašnje svijesti do ‘podsvijesti ili nesvjesnog’“.Međutim, sukladno njemu, takovrsno psihološko stajalište još uvijek ostaje„teoretska mogućnost“. Nasuprot tomu, Izutsu spominje karakteristiku orijen-talne lozo je:

Glavne škole orijentalne lozo je započinju postuliranjem višeslojnestrukture svijesti. Temeljna pretpostavka za njih jeste da postoji određeni brojslojeva koji se razlikuju po dubini jedan od drugog kako bi se razlikovali uumu. I u takovrsnoj perspektivi, naše svakidašnje iskustvo zičkog svijetakroz osjet, percepciju i racionalno mišljenje pripada tek površnom stupnjusvijesti, dok svi ostali slojevi ostaju nepoznati i neraskriveni, izuzev ukolikose naš razum podvrgne naročitom, sustavnom treningu.14

Na temelju takovrsnog stajališta koje je osiguralo orijentalno lozofskomišljenje, on ispravno naglašava da kroz svoje vlastite sustavne treningeza otvaranje dubina zbiljnosti, glavne škole orijentalne lozo je, bilo da je

14

Toshihiko Izutsu,The Structure of Oriental Philosophy, tom II, 1-5.



241PREGLED

riječ o hinduskoj, budističkoj, taoističkoj, islamskoj, ili konfucijanskoj, branevišeslojnu strukturu svijesti o zbiljnosti. Otuda se orijentalna lozofska misaokarakterizira orijentalnom lozofskom naročitom sposobnošću da se shvatestvari i događaji kao neodređeni ontološkim granicama koje uvjetuju njihovo postojanje u svakidašnjem svijetu iskustava.

Prema njegovom stajalištu, orijentalni lozo zazbiljuju značaj proma-tranja stvari i događaja uz takozvane složene oči, jer su oni naučili promatratistvari i događaje i u dimenzijama koje su određene ontološkim granicama iu dimenzijama koje su posve slobodne od svakog određenja. U takovrsnomstanju svijesti, „mnogi“ korespondira s „jednim“ dok su još uvijek „mnogi“;„biće“ je „ništavilo“ dok je još uvijek „biće“. Drugim riječima, možemo pro-matrati „mnoge“ samo na površnom stupnju postojanja i „jednog“ na dubljemstupnju. Također, možemo promatrati „biće“ jedino na površnoj dimenzijizbiljnosti i „ništavilo“ u njegovoj dubljoj dimenziji.

Duboka struktura zbiljnosti u Hua Yen budističkoj lozo jiKako bismo shvatili kako Izutsu zapravo razmatra orijentalnu lozofsku mis-ao iz semantičke perspektive, neka mi bude dopušteno da se ukratko pozaba-vim s tri primjera koji predstavljaju obilježja njegove rasprave o „orijentalnoj

lozo ji“.Za prvi primjer, dopustite da se fokusiram na raspravu Hua Yen budističke

lozo je kako je opisano u Avatamsaka-sūtri. Ovu su misao lozofski ela- borirali istaknuti redovnici Hua Yen (japanski:kegon) škole mahāyāna budiz-ma u Kini. Ona je razvijena kroz inkorporiranje takvih misli kao što su Mad-hyamaka misao o śūnyatā(praznini), Yogācāra mišljenju o svijesti, mišljenjuTathāgata-garbha, te taoističkoj misli otaou. Kaže se da je Daisetsu Suzuki(1870-1966), poznat po svojemu proučavanju zena, promatrao Hua Yen misaokao onu koja predstavlja vrhunac Mahāyāna budističke misli. On je zapravo

pokušao da prevede Vijenac Sūtru, to jest Avatsama-sūtruu engleski jezik pred samu svoju smrt, međutim, nije je dovršio. Ontologija ove budističkeškole, nazvana učenjem o četiri područja zbiljnosti, pokazuje nam naročitostajalište o zbiljnosti u orijentalnoj lozo ji.

Izutsu ukazuje na četiri različita načina promatranja jednog te istog svijeta. Svako od ova četiri stajališta subjektivno proizvodi sliku zbiljnosti kojakorespondira naročitoj „dubini“ ljudske svijesti. U pogledu četiri područjazbiljnosti u Hua Yen lozo ji, Izutsu ovo objašnjava kako slijedi: (1) Prvo područje je ono „osjetilnih stvari“ (kineski: shih), koje predstavlja svakidašnje



242 PREGLED

stajalište običnih ljudi čija dubina svijesti nije otvorena. (2) Drugo područje je ono „apsolutne meta zičke Zbilje“ (kineski:li), koje je „pred-fenomenal-na osnova zbiljnosti“ iz koje se sve osjetilne stvari pojavljuju. Ovo je stanje„sveprožimajuće, sveobuhvatne jednosti meta zičke ne-artikuliranosti“. (3)Treće područje je ono „slobodne, neopstruirane interpretacijeli i shih“ (japan-ski:riji-muge), u kojemu svaka osjetilna stvar ( shih) posve i savršeno utjelov-ljuje jednu apsolutnu Zbilju (li). Iako se čini da će sve pojedinačne stvariontološki biti neovisni i različiti entiteti, one su istovrsno prožete istimli. (4)Četvrto područje je ono „interpretiranja shihi shih“ (japanski: jiji-muge), kojeoznačava „uzajamno ontološko prožimanje svega u svemu u empirijskoj di-menziji iskustva“. Interpretiranje shihi shihje najviši stupanj koji je dosegnu-la Hua Yen lozo ja.15 I kao što Izutsu naglašava, ono predstavlja ontološki

vrhunac Hua Yenbudističke lozo je. Sukladno ovoj lozofskoj perspektivio zbiljnosti, sve pojedinačne stvari su korelirane (u uzajamnom odnosu jednas drugom), te se otuda sve stvari uzajamno pojavljuju.

Štoviše, u pogledu Hua Yenperspektive o zbiljnosti, Izutsu kaže:Čak i najmanji cvijet duguje svoju egzistenciju začetničkim silama svih

drugih stvari u univerzumu. Početak s izravnim utjecajem koji je iskušan kroznjegove neposredno susjedne stvari kao što su zemlja, zrak, svjetlost, kiša, in-sekti, ptice, ljudska bića itd., koje vezu ontoloških relacija proteže na skrajnjugranicu univerzuma. Zbilja, čitav univerzum izravno i neizravno doprinosi postajanju jednog cvijeta koji stoga stoji usred mreže zakučastih odnosa međusvim stvarima. Cvijet cvjeta u proljeće, a čitav univerzum se pomalja u punomcvatu. Cvijet je proljeće; on jesteproljeće svih stvari.16

Sa stajališta Hua Yenbudističke lozo je, Izutsu dokazuje, čak ni cvijetnije samo cvijet, već predstavlja dinamičku, simultanu i međuovisnu pojavui egzistenciju svih stvari u svijetu. Hua Yenperspektiva o zbiljnosti, tvrdi on, predstavlja duboku strukturu empirijskih stvari i događaja, koja se može ra-zotkriti samo dubokoj svijesti.

Struktura zbiljnosti u su zmu i taoizmuZa drugi tipični primjer, neka mi bude dopušteno da raspravim njegovu us- porednu studiju o su zmu i taoizmu, koja je dobro poznata u njegovoj knjiziSu zam i taoizam. U ovom djelu Izutsu tvrdi da, iako su zam i taoizam nisu

15 Ibid., 174-177.16

Ibid., 178.



243PREGLED

nikada ni historijski ni kulturološki bili povezani jedan s drugim, oni dijeleistu strukturu zbiljnosti u svojim lozofskim mislima. U ovom pogledu, onkaže:

U pojmovima historijskog porijekla očito je da uopće ne postoji vezaizmeđu su zma i taoizma. Historijski govoreći, prvi seže unazad do naročitogoblika semitskog monoteizma, dok potonji – ukoliko je hipoteza koju sam postavio na samom početku ovog rada ispravna – jeste lozofska elaboracijadalekoistočnjačkog šamanizma.17

Štoviše, on nastavlja:Skrajnje je značajno da, usprkos ovoj historijsko-kulturološkoj udaljenosti

koja odvaja ovo dvoje, oni dijele, na lozofskom stupnju, istu osnovu. Oni se

slažu jedan s drugim, da započnu, po tomu što oboje temelje svoje mišljenjena vrlo speci čnoj koncepciji Egzistencije koja je u biti identična, iako se raz-likuje jedna od druge po detaljima i drugim sekundarnim pitanjima.18

U ovim dvjema lozofskim misaonim tradicijama Izutsu pronalazi „istuosnovu“ okarakteriziranu kroz „njihovo lozofsko mišljenje o vrlo speci čnojkoncepciji Egzistencije“. U oba slučaja, tvrdi on, „ lozofsko mišljenje“, to jest„ lozo ranje“, posjeduje svoje skrajnje porijeklo u „iskustvenojEgzistenciji“,a ne u „umovanjuo Egzistenciji“. Sukladno Izutsuu, „iskustvena Egzistenci- ja“ znači „njezino iskušavanje ne na svakidašnjem stupnju osjetne percepcije,već na stupnju (ili stupnjevima) nadosjetilne intuicije“.19 U njegovoj raspra-vi o suštinskim karakteristikama „ lozo ranja“ počinjemo shvaćati prirodunjegove „orijentalne lozo je“; i ove orijentalne lozofske tradicije se kon-struiraju na temelju „nadosjetilne intuicije“ onih koji su svjesni dubina Bitka.Otuda, vizija „Egzistencije ili Zbilje“, koja je iskušavana na nadosjetilnimstupnjevima, jeste posve različita od svakidašnjeg stajališta o „zbiljnosti“kako je shvaćaju obični ljudi.

Za one koji su iskusili ovo probuđenje za „Egzistenciju ili Zbilju“, Izutsu

kaže, sve stvari i događaji manifestiraju prisustvo „Nečega iznad“. U su zmu, primjerice, „Nešto iznad“ je skrajnjihaqqna koji Ibn ‘Arabī ukazuje, dok u tao-izmu, ovo jetao na koji Lao-tzǔ i Chuang-tzǔ ukazuju. I u su zmu i u taoizmuapsolutna i skrajnja osnova Egzistencije je „Misterija Misterija“. Izutsu tvrdida, po Ibn ‘Arabijevim riječima, „Misterija Misterija“ je „najneodređenije od

17 Toshihiko Izutsu,Su sm and Taoism: A Comparative Study of Key Philosphical Con-cepts, 479.

18 Ibid.19

Ibid.



244 PREGLED

svih neodređenosti“ (ankar al-nakirāt ), koje označava „Nešto što transcendirasve kvali kacije i odnose koji su ljudski opažljivi“. Vrijedno je spomena daIbn ‘Arabī naziva ovu ontološku dimenziju „stupnjem Jedinstva“ (ahadiyyah).U ovoj dimenziji, Izutsu tvrdi, „Apsolut“ je „Jedan“ u smislu da odbacuje prihvatiti bilo kakvu kvali kaciju; „bivajući jedan“ znači „ništa drugo doliapsolutna transcendencija“.20 U taoističkoj lozo ji, jednako tako, Put (tao) se promatra kao „Jedan“. Izutsu primjećuje da je „Jedan“ u taoističkom mišljenjukonceptualan kako bi se smjestio između „stupnja Ne-Bitka i Bitka“, jer „onnije isti Put kao Misterij“. U ovom pogledu, on nastavlja:

Put je ‘imanentan’ u svemu postojećem kao njegova egzistencijalna srčika,ili kao njegova Vrlina, kako je Lao-tzǔ naziva. Međutim, bilo da ga se smatra‘imanentnim’ ili ‘transcendentnim’, Put je Put. Ono što je imanentno u svemu jeste precizno ista stvar kao ona koja transcendira sve.21

Sukladno Izutsuovoj semantičkoj perspektivi, taoistički pojam „Jednog“,koji ukazuje na sami Apsolut, jest „egzaktni parnjak Ibn ‘Arabijevomahad ,‘apsolutno Jednom’“. Međutim, u onoj mjeri u kojoj „Jedan“ obuhvata unu-tar sebe „mogućnost multipliciteta“, pojam „Jednog“ u taoističkoj lozo ji je „parnjak wāhid “, koji označava „Jednog na stupnju Imena i Atributa“, ili„Jedinstvo mnoštva“. Stoga, Izutsu semantički dokazuje da „taoistički Jedanobuhvataahad i wāhid su zma“.22

Struktura zbiljnosti u Śankarinoj Vedānta lozo jiKonačno, za treći tipični primjer koji predstavlja speci čnu karakteristikuIzutsuovog orijentalnog lozofskog promišljanja, neka mi bude dopušteno dase fokusiram na njegovu raspravu o Śankarinoj advaita Vedānta lozo ji uIndiji. Sukladno Izutsuu, Śankara tvrdi da „svijet našeg empirijskog iskustva jeste zbiljski jedino u onoj mjeri u kojoj tvrdimo na stupnju empirijskog iskust-va“. Međutim, prema Śankarinom stajalištu, postoji drugi stupanj iskustva ili

svijesti, to jest, paramārtha (apsolutni) stupanj istine, čije prisustvo nam seotkriva kada smo u „stanju najviše usredotočene meditacije“ ( samādhi). Uovom pogledu, Izutsu kaže:

20 Ibid., 486.21 Ibid., 487. U pogledu Izutsuove interpretacije Lao-tzǔove misli, vidjeti njegov engleski

prijevod Lao-tzǔa. Usp. Lao-tzǔ:The Way and Its Virtue, preveo i bilješkama popratioToshihiko Izutsu, the Izutsu Library Series on Oriental Philosophy 1, Tokyo: Keio Univer -sity Press, 2001.

22

Ibid.



245PREGLED

A sa stajališta ovog drugog stupnja iskustva, empirijski svijet pojavljuje senezbiljskim, gubeći svoju fenomenalnu zbiljnost, koju posjeduje na stupnjuobično budnog iskustva. U svjetlu ovog iskustva je to da se izvanjski svijet proglašava svijetom privida (Māyā).23

Sukladno Śankarinom gledištu, na stupnju osjetilne spoznaje sve stvari idogađaji su zbiljski, međutim na apsolutnom stupnju spoznaje oni nestaju izljudske vizije, jer se svaki od njih raskriva kao „pogrešna percepcija Apso-luta“. U ovom pogledu, Izutsu nastavlja:

Ovaj viši stupanj spoznaje je iskustvo Brahmana u kojemu se Brahman ot-kriva u svojoj apsolutno neuvjetovanoj prirodi i u kojoj ne postoje više ostaci bilo čega opažljivog. Potom čitav empirijski svijet iščezava sa svom svojomgomilom raznolikosti stvari, živih i neživih, u primordijalnu meta zičku jed-nost gdje ne postoji bilo što što se opaža kao konačno postojeće, bilo da jeto konop, ili pak što drugo. Brahman za Śankaru je Nerazlikovan, i ovo je precizno Zbilja.24

Kao što Izutsu jasno ističe, u Śankarinoj lozo ji „nestanak empirijskogsvijeta u Brahman iskustvu“ nije „nestajanje svijeta u ništavilu“, jer je to„način pojave samog Brahmana“, koji je „Nerazlikovan“. Otuda, Izutsu doka-zuje, „ono što je uistinu poništeno Brahman iskustvom nije svijet; to je prijeavidyā, „neznanje“, ili „nepoznavanje“ na našem putu koje se dokida. Suklad-

no Izutsuovom stajalištu,avidyā na koju Śankara ukazuje je „noetički oblik koji je karakterističan za našu relativnu i relacijsku svijest“; „Brahman koji je po sebi apsolutno nerazlikovan“ nužno se predočava relativnoj svijesti uraznolikim diferencijacijama. Stoga Izutsu kaže: „to što je suštinsko Jednonikada ne postaje mnoštvo, ono se samo javlja kao mnoštvo“.25

Pojam „Brahman-iskustvo“ u Izutsuovom objašnjenju označava intuitivnuspoznajunirguna-brahmana, Bitka bez atributa; ovaj Bitak bez atributa je jedino skrajnje postojeće biće koje je ne-dvojstveno, bezlično, neizrazivo i bez relacija. Pošto Śankara razmatra razna bića u svijetu koja će biti pred-met iluzije (māyā), sve druge stvari nisu temeljno zbiljske po Śankarinoj lo-zo ji. Otuda, prema njegovoj teoriji, ne postoji konačna osnova za polaritet bića u svijetu.26 Uz ljudsku sposobnost spoznaje, ne možemo vidjeti nirguna-

23 Toshihiko Izutsu,The Sructure of Oriental Philosophy, tom II, 17.24 Ibid.25 Ibid., 18.26 U pogledu Śankarine advaita Vedānta lozo je, vidjeti moj članak: Yoshitsugu Sawai,

„Rāmānuja’s Hermeutics of the Upanishads in Comparison with Śankara’s Interpretati-



246 PREGLED

brahmana u njegovoj čistoj pojedinačnoj prirodi. Zbog zastora pričina (māyā)vidimobrahmana bez atributa kao brojne oblike zbiljnosti u kojima je onrazličito artikuliran. Prema tome, u pogledu Śankarine lozo je, Izutsu jasnoističe da „sve zbiljske činjenice Bitka koje univerzalno iskušavamo produktisu ljudske svijesti“. Iz njegove semantičke perspektive, pošto su sve ontološkegranične linije „iluzije značenja“ koje su očite podjele, sve stvari i događajigube svoju površnu ustaljenost ili čvrstoću u dubini ontološkog iskustva. Sto-ga, one nestaju u „beskrajno plutajućoj, amorfnoj, neograničenoj i neartiku-liranoj masi“, što se implicira pojmomnirguna-brahman.

Sa stajališta Izutsuove „orijentalne lozo je“, vrijedno je spomena danir- guna-brahman(Bitak bez atributa) u Śankarinoj lozo ji je u biti ista near -tikulirana zbiljnost kaohun tun (Kaos) kineskog lozofa Chuang-tzǔa,wuming (Bezimeno) Lao-tzǔa, koje je stanje prije pojave yu ming (Imenovanog),wu (Ništavilo) zen budizma i td. U stanju temeljne ne-diferenciranosti, kažeon, svijest i zbiljnost su primordijalno ujedinjeni. Izutsu naziva ovo neartiku-lirano stanje „nultom tačkom svijesti“ iz koje svi oblici „svijesti“ proizlaze,i istodobno, „nultom tačkom Bitka“ iz kojeg svi oblici Bitka proizlaze.27 UŚankarinoj lozo ji, primjerice,nirguna-brahmankao „nulta tačka Bitka“,nepotrebno je kazati, kulminirajuća je tačka amorfne, neartikulirane zbiljnos-ti, ali ona primordijalno obuhvata mogućnost pojave svih oblika zbiljnosti,ili svih oblika svijesti u svijetu. U ovom smislu,nirguna-brahmanje „nultatačka Bitka“, to jest „nulta tačka svijesti“ i, istodobno, tvori izvornu tačku„ontološkog artikuliranja“, to jest „semantičkog artikuliranja“.

Zaključak Na temelju naše iznad spomenute rasprave, suštinska karakteristika Izutsuove„orijentalne lozo je“ jest da artikulirano stanje Bitka, koje vidimo u empirijskom svijetu, jeste tek površna pojava apsolutnog, neartikuliranog stanjaBitka, bilo da je on „Kaos“, „Bezimeno“, ili „Ništavilo“. Sukladno Izutsuo-vom stajalištu o „semantičkom artikuliranju“, apsolutno, neartikulirano stanje Bitka je zbiljnost samog Bitka u stanju primordijalne ne-artikuliranosti,koja prethodi svakom semantičkom artikuliranju Bitka. Otuda, ovo je pre-cizno „nulta tačka Bitka“, to jest „nulta tačka svijesti“ na koju Izutsu uka-zuje. Štoviše, važnija karakteristika njegove „orijentalne lozo je“ jeste ta da bismo nakon priznanja neartikuliranog stanja Bitka u dubini ljudske svijesti

on“, Journal of Indian Philosophy, no. 19 (1991).27

Toshihiko Izutsu,The Sturcture of Oriental Philosophy, tom II, 147.



247PREGLED

trebali obratno razmotriti „nultu tačku Bitka“, to jest „nultu tačku svijesti“,kao novu originalnu tačku ka konstruiranju multidimenzionalne lozo je. Uovom smislu, možemo kazati da je Izutsuova „orijentalna lozo ja“ velikasemantička građevina kako bi se razvila nova orijentalna lozofska perspek -tiva, koja može omogućiti konstruiranje eksibilnog kozmosa, koji započinjeod takvih orijentalnih ključnih pojmova kao što su „Bezimeno“, „Ništavilo“ i„Praznina“.

Kroz svoje kreativno „čitanje“ tradicionalnih orijentalnih misli, Izutsu se poduzeo „sinkronijskog strukturaliziranja“ varijeteta orijentalnog mišljenja i potom je pokušao stvoriti „organski prostor mišljenja“ koji bi strukturalnomogao uključivati ove lozofske tradicije. U svojoj „orijentalnoj lozo ji“, površna struktura zbiljnosti vrlo je slična naivnom realizmu; zički svijet jeste zbiljski, a sve stvari i događaji u svijetu tvore zbiljnost. Međutim, teo-retska osnova na kojoj se konstruira Izutsuova „orijentalna lozo ja“ posve je različita od tog naivnog realizma. Iz njegove semantičke perspektive „orijentalne lozo je“, sve ontološke granične linije su tek prividne podjele, kojesu semantički artikulirane pomoću jezika; u dubini ontoloških iskustava, onegube svoju površnu ustaljenost semantičkog artikuliranja. Stoga, Izutsu pro-matra sve stvari i događaje u svakidašnjem svijetu kao tek sadržajne jedinice bića, koje se konstruiraju kroz „semantičko artikuliranje“ pomoću jezika.

U Izutsuovoj „orijentalnoj lozo ji“ postoji izravna korespondencija objektivne zbiljnosti sa subjektivnom sviješću. Struktura njegove „orijentalne

lozo je“ okarakterizirana je takozvanim složenim očima shvaćanja svih st-vari i događaja i u dimenzijama koje su određene ontološkim granicama i u di-menzijama koje su posve slobodne od svakog određenja. Na ovaj način, Izutsu je pokušao rastumačiti suštinsku strukturu zbiljnosti ili svijesti, koja leži uosnovi tradicija orijentalnog lozofskog mišljenja, i razviti svoju „orijentalnu

lozo ju“ kao temelj novog lozofskog promišljanja.

S engleskog preveo Nevad Kahteran



Prikazi i osvrti / Reviews and Comments



251PREGLED

Abdulah Šarčević

UDK 111.1 (049.3)

MOĆ UMA1

Uvod u teoriju socijalne pulsacije

MIND POWER 2

Introduction into theory of social pulsation

Sažetak

Tekst je prikaz knjige “Socijalna moć uma. Uvod u teoriju socijalne pulsacije” Ive Komšića, Svjetlost, Sarajevo, 2012.

SummaryThe text is review of book „Social mind power. Introduction into theory of social pulsation“ by Ivo Komšić, Svjetlost, Sarajevo, 2012.

U ovom svjetlu rasvjetljava se povijesno- lozofski smisao Heideggeroveanalitike tubitka: u svoj kompleksnosti. To je jedna od najvažnijih analiza.Autor je skloniji da ga situira ne samo u povijest lozo je nego i u agonijusuvremenosti, evropske povijesti, prosvjetiteljstva, napose u budućnost životai komunikacije. Ta je analiza stilski briljantna, nedogmatična. U skladu jes proširenim razmatranjem ideje bitnih pitanja ljudske egzistencije koja seuzdižu u suvremenu „teoriju socijalne pulsacije“. Misao o njoj nije ograničenasamo na posebnu lozo ju povijesti ili socijalnu teoriju.

Na suvremenoj pozornici drame mišljenja to je pitanje o susretu s Drugimkao drugim, koji postoji i u „samotnosti tubitka“. Tu je središnja ideja zlokobne

1 Tekst je prikaz knjigeSocijalna moć uma. Uvod u teoriju socijalne pulasacijeIve Kom-šića, Svjetlost, Sarajevo, 2012.

2 The text is review of book Social mind power. Introduction into theory of social pulsation

by Ivo Komšić, Svjetlost, Sarajevo, 2012.



252 PREGLED

nivelacije, zapadanja na ono „Se“, svagdašnje koje se ispoljava, prije svega, u javnom aktivizmu. Tu je svojevrsni doprinos kritičkom mišljenju koje ukazujena to da je ovdje u agoniji svagdašnjice izgubljena odgovornost: motiv pre-oblikovanja života u ljudskoj egzistenciji, što dovodi do toga da je i sloboda privid, da je vazda pervertirana: to je do danas jedan od najtežih ljudskih prob-lema s kojim se izokreće ljudska subjektivnost, pa i traganje za istinom ili zarede niranjem pojma istine i slobode. Suodređivanje egzistencijala, prošlosti i budućnosti, zajednice i individuuma, odnosa prema konačnosti ljudskog bitkai prema smrti, odlučnosti i slobode, uzdiže se s posebnom stilskom snagom, praćen mnoštvom pitanja i znakova neizvjesnosti.

Ona sežu do pitanja i lozofskih odgovora u novijim povijesnim tragedijama, i u onim u Bosni i Hercegovini. Potresaju našu ljudsku egzistenciju,norme i vrijednosti. I ta su pitanja u pustošećim vremenima sabrana u ovimesejima, stilistički suvereno i briljantno. Pitanja o prirodi, o kraju prirode, o povijesti i kraju povijesti. Sve je to inscenirano krizom svijeta, s pitanjem o pravu na slobodu. U ovoj prilici se sabiru mnoge lozofske spoznaje koje nisuu znaku sumnje i teških pitanja.

Mnoga pitanja nam dolaze iz prošlosti koja i nije prošla; kritička rekon-strukcija prošlih iskustava, bitnih ideja koje dolaze iz prošlosti, u različitomvremenu i prostoru. Ta pitanja koja su ključna za ljudsku egzistenciju dolazedo punog izražaja u djeluSocijalna moć uma. Uvod u teoriju socijalne pul - sacijeIve Komšića. Zato se usredotočuje na one životne probleme koji medi- jatiziraju opasnost gubitka, otuđivanja, pervertiranja. Ivo Komšić se razočaraou znane nam radikalizme, ali je kritičan i prema kapitalističkoj moderni, pre-ma svim lozofskim i kulturnim dogmama. On je produbio u suvremenostiHeideggerovu egzistencijalnu analitiku tubitka, napose u jezičkom stiliziranjuegzistencijala, pojma savjesti, odgovornosti, krivnje, u analizi središnje idejeo zapalosti ili otuđenju koje Martin Heidegger posebno ističe 1947. godine u poznatom Pismu o humanizmu.

Visoko aktuelne su analize savjesti, odgovornosti i slobode u Heideggero-voj lozo ji. Ivo Komšić rekonstruira Heideggerov doprinos pitanju o bitkutubitka, o povijesnosti i vremenosti, o „načinima čovjekovog postavljanjau svijetu“, o djelatnoj spoznaji „koja je nastala iz ophođenja prema sebi idrugom“. Njegovo analiziranje i karakteriziranje „Heideggerovih pojmovaiskustva života“ rasvjetljavajuće je. Napose njegovo vlastito iskustvo života:

lozofsko i u svakom smislu životno. Rasprave o suvremenoj lozofskojteoriji bile bi mnogo značajnije i plodnije ako bi se uzeli u obzir doprinosi.



253PREGLED

Istina, na tom su putu Aristotel, Platon, Kant, Hegel, Marx, Max Weber, Nietzsche. Filozofskim pitanjima pristupa sa stanovišta učitelja lozo je, potican i pitanjima autorovog suočavanja s pitanjima o istini, o religiji, o dobru i zlu. Ali svagda u znaku ključnog pitanja: „kako je moguće znanstvenolegitimirati spoznaju povijesnih događaja, ili, veberovski rečeno, „konkretnihkulturnih pojava u njihovim povezanostima“.

Oslanjajući se na kritiku „patologije uma“, na sve ono što čini napredak inazadak u evropskoj povijesti, oslanjajući se na vlastite misaone sustave, IvoKomšić analizira – rekonstruirajući Maxa Webera – pitanje „da li je mogućaznanstvena povijesna spoznaja kao što je kod Webera moguća znanstvenaspoznaja povijesti“. Povratak društvu, povijesti i socijalnim pitanjima, suklad-no Maxu Weberu, uvodi put diferenciranja teorijskih i metodoloških puteva imogućnosti, povrh opasnosti naturalizma i pukog racionalizma. Temeljni poj-movi znanosti, prava, moraliteta i ćudorednosti re ektiraju forme djelovanja ispoznavanja, koje nikada ne znače gubitak posredovane i proširene moralnostikoja je uvijek i u suvremenosti pouzdani znak erozije moći uma, karaktera i povjerenja.

Ivo Komšić u toj diferenciranoj i lucidnoj analizi izbjegava opasnosti reduk -cionizma; nastojao je pokazati da su moral i pravo zapravo, strogo govoreći,a priori socijalne slobode i socijalne znanosti. Max Weber otvara mogućnostmnogostrukih i suvremenih pitanja, napose analitike politike. Ovdje profe-sor Ivo Komšić kritički rekonstruira povijesna iskustva politike i političkogdjelovanja, vlastita spoznanja, te pojam istine čije „polazište nije ni cjelina niiznimka od cjeline...već događaj kao takav“. Ona je „u otvorenosti i slobodi“.S njemu svojstvenom preciznošću i dosljednošću analizira druge pojmove kaošto su revolucija, država, nivo formi znanja.

Taj će tip analize voditi do Aristotela, kojemu je već teorija istinska ljud-ska djelatnosti, do pojma one djelatnosti koja je spoznaja odnosno jedinstvo„fenomenologije kao analitike i stvaralačke utopije“. Priziva Kanta da bi os-vijetlio praktičnu moć uma „kao djelatne spoznaje“. Oslanjajući se na živo povijesno iskustvo, na iskustvo rezignacije i skepse, i na mjerodavan način pokazuje „spoznajnu moć kao praktičnu moć uma“. Na tom putu rekonstruiraKanta, i nalazi mogućnosti „zakoračenja u drugu vrstu moći našeg uma, unjegovu praktičnu moć koja je djelatno-saznajna...“ Ivo Komšić se protivisvakom redukcionizmu: najvažnija ljudska sposobnost je moralni ili praktičnium, daleko od „patologije uma“. Pravo na slobodu, temeljne forme slobode,sistematski analizira. Seže do socijalnih institucija napretka, do životnih formiu kapitalističkoj moderni, u „najnovijoj prošlosti globaliziranja“.



254 PREGLED

Iz ove melanholije počinje drugi um. Čini mi se da i raspravljanja IveKomšića, ideja po duhu suptilna, po tonu odlučna i uvjerljiva, po metodi ot-vorena, ne zatvaraju oči pred tim. No, to se ne da ni vremenski omeđiti. Načovječanstvu je da protumači pitanje: postoji li na Zemlji mjera? Put izvanaparature anonimnog, zlokobnog toka u spasonosni um? Nikada nije previše pitanja i mišljenja, poetičkih susreta, metafora za ljudski život, za istinu, zadobro i lijepo.

„Ako čast i mudrost ne pripadaju meni, neka pripadnu drugima. Neka nebo postoji, makar meni dopalo mjesto u paklu“ (J. L. Borges). U tome je ipak dramaturgija uma i duha.

Ivo Komšić u ovoj fascinantnoj analizi Kantove lozo je dotiče sve prob-leme: od teorijske spoznaje do praktičnog uma koji „proizvodi djela“, do„moralnog zakona a priori“; tu su sva meta zička i postmeta zička pitanja,u sveobuhvatnim formama analize i promišljanja. Ne čudi stoga da je to itemeljni doprinos kritici suvremenog društva, svakog i onog epistemologi- jskog totalitarizma ili populizma. Upravo na tragu iznimno značajnog vari- jacijskog obilja kritičke rekonstrukcije Kantove lozo je Ivo Komšić raskrivastvaralačku moć uma. On kazuje na to da bi ona „morala biti istovremeno iteorijska i praktična, i spoznaja teorijom i spoznaja djelom“. „Ekspresivnim jezikom“ rečeno je sve bitno i inspirativno u razmatranju Kantove lozo je,napose moći uma, pojma dobra, razlikovanja između dobra i zla, empirijske itranscendentalne razine. Mi smo u krugu sposobnosti razlikovanja i perspek-tiva ovog lozofskog mišljenja koje svoju punu mjerodavnost i značajnostotkriva tek u modernom dobu, napose u 21. stoljeću. Riječ je i o granicama i poljima socijalnih institucija, o institucionaliziranju slobode u moralu, pravu iobičajnosti, rečeno Kantovim i Hegelovim jezikom.

Ivo Komšić uvodi stvaralačku djelatnost kao regulativni princip, kao onumoć kritike koja spoznaje petri kaciju strukture uma, pervertiranje moći uma,napose u modernom svijetu globalizacije i liberalne demokracije. U svjetluKanta i Hegela on razvija ideju o moći uma, veoma diferencirano, sa spoznajom koja ne podliježe sumnji, da sam um u onom što je stvarno „spoznaje gubitak svoje zbiljnosti i traga za potpuno novim oblikom; stvarnost nema moćnad njim jer je njena umnost za njega iščezla“.

Ovo spoznavanje moći uma ukida kako subjektivizam tako i objektivizam.Ali omogućuje: blizinu teorije, onaj konstruktivni put u prošli život koji jemoguć u jednom velikom razgovoru, nemogućem diskursu. Unutar krize svijeta, krize globalizma, mita i populariteta tržišta, u vremenu u kojem je kultura prvi put u povijesti „ogranak robne produkcije“. „To je dijalektika diskontinu-



255PREGLED

iteta uma.“ Još je značajnija ideja da je u tom smislu um „iskorak iz stvarnog,on je djelo uma kome je stvarno samo oslonac i poticaj...“

To je polazište za kritičku analizu temeljne socijalne, političke i moralne

situacije u Evropi, u Bosni i Hercegovini; u toku rata i poslije rata. Ona secentrira oko ideje rata, agresije, političke podjele, nacionalizma, koji je znak da su se dogodile iznimno tragične stvari. Sve je to iskazano sa stanovištakritičke rekonstrukcije Kantove lozo je čistog uma, slobode i kauzaliteta.Ivo Komšić analizira temeljne ljudske vrijednosti, politiku, ćudorednost,tradiciju, srodstvo, jezik, simbole.

Stoga je ona protivdemisioniranja umai slobode, protiv veoma zlokobnogfatalizma povijesti i rezignacije. On rasvjetljava – na tragu Kanta, Aristotela,Hegela, Maxa Webera – u strogoj analizi, koja nije puka doksogra ja i pojamstvaralačke spoznaje koja „nije ni dogmatska ni utopijska“. „Ona je istovre-meno i spoznaja i djelatnost onog novog, njegova zbiljnost, te također zahtjevza ozbiljenim.“ Već se – kritičkom reinterpretacijom Hegela i Maxa Webera – suočava s idejom uma kao univerzalne forme života, kroz iznimno značajnuanalitiku društvenih i političkih diferencija. I to u dijalogu s velikim lozo maZapada, tako da nam osvjetljava suvremenu povijest s „mračnom epohom“(dark times) s kojom čovjek gubi svoje mjesto u povijesti i kozmosu.

Kritička rekonstrukcija Hegelove lozo je na mjerodavan način osvjetlja-

va ono u čemu se pokazuje „Znanost spoznaje zbiljnosti“, „put od pojedinačnevolje do zbiljnosti slobode“, uz „unutarnji zakon uma“. Ivo Komšić se timecentrira na sva ključna mjesta Hegelove lozo je kao što su: „Znanost spoznajezbiljnosti“, „Država kao zbilja uma“, jedno sveobuhvatno polje razmatranja.On je na primjeren način promislio sve ključne kategorije u Hegelovoj lozo-

ji, sve do spekulativne spoznaje: znanost, „unutarnji zakon uma“, vladajućemnijenje, politika, pozitivno i lozofsko pravo „u totalitetu sa zakonodavst-vom uopće“, koje je „stanje kao dio svih onih odnosa i karaktera koji određuju jedan narod i jedno vrijeme“.

U toj brizi za društvo i državu, za javnost, Ivo Komšić zna da vrijemetraži sebe u mišljenju, u moći uma i suvremenosti, ono lozofsko promišljanje„koje mora pokušati još učiti iz stranputica prošlosti da bi se tako oslobodiloza teške ali posve drukčije zadaće budućnosti“. On se poziva na O. Poggelera,ali on to radi već desetljećima u kritici apsolutizma političkog uma, svakog

totalitarizma, krivotvorenja duha. Tako gledajući, dolazi do izraza umovog poznatog lozofa i promišljenog kritičara svake naci- lozo je, preko prolaženja užasa u staroj i novijoj povijesti, napose u Bosni i Hercegovini,



256 PREGLED

na Balkanu i u Evropi. On je kritičar svega onog što je fašističko, autoritarnoi imperijalističko, što je neprijateljsko slobodi i ljudskim pravima, što je neprijateljsko kulturi i civilizaciji. To je veliko u ovom djelu: preko Platonai Aristotela, Maxa Webera i Heideggera. U ovoj argumentaciji svijet dobijasvjetlo, um trijum ra, i tek se u njemu nalaze simboli spasonosnog, tradicija,slobodnih formi života svih naroda. Dolazi na vidjelo pojam vlasništva i ek -sploatacije, i u strujanjima modernog kapitalističkog razdoblja.

I kritika neokonzervatizma, ideologije „bijega u ludilo“, iracionalnostidruštvenih institucija. Povjerenje prema umnom pluralizmu, prema onome štoodređuje povijest, što čini moć uma, kulturu, što ne dopušta da čovječanstvodoživljava sumrak i smrt prije umirenja, Ivo Komšić to izražava u ovom djelu.On nije pristalica ideje o kraju „prosvjetiteljskog“ razdoblja Zapada. Drama-turgija povijesti ima razloga da vjeruje u ideju da se životne forme a rmiraju pozivanjem na životnost uma, na univerzalne vrijednosti. Tu dolazi samo-le-gitimiranje uma u povijesti i povijesti u umu.

Tu je Ivo Komšić na putu i jednog Richarda Rortyja, jednog od najpoznati- jih američkih lozofa, koji pokazuje koje su opasne formule u suvremenosti,u kapitalističkoj moderni, s kojima um doživljava sumrak i pomračenje. Narazini novog prosvjetiteljstva koje se opire nastojanju da se i samo pretvoriu mit i pozornicu zla, on brani eros mišljenja kojemu je orijentacija pravoslobode. Ne čudi stoga da se orijentirao prema onim najvećim misliocima Za- pada, da je u takvoj opuštenosti argumentacije u znaku novog prosvjetiteljstva pobliže osvijetlio um u Hegela, pojam prava i pravde. Ono je svojevrsni ple-doaje za moć i dramaturgiju uma, za produbljeni uvid ne samo u povijest lo-zofskog mišljenja nego i u životne odnose suvremenosti, za novo preuzimanjeodgovornosti za svijet u kojem živimo i u kojem bismo željeli živjeti.

On ozbiljno uzima u obzir ikontingencijuu razvijanju vlastitih mogućnostiiskustva i društvenog preobraženja. Značajan dio teksta je posvetio analitici pojma kontingencije i onoga što su za Hegela bile „furije zla“ u toku Francuskerevolucije. U „spajanju neodređenosti i određenosti“, u formama ćudorednostii države kao zbiljnosti uma, građanskog društva. On također pre-mišlja Marxa(u skladu s novim tendencijama da se „pre-mišlja Marx“).

Fascinantna je analiza i kritika „iskustva povijesti kroz koje smo prošli od1990. do 1995. godine“, koje „otkriva da zablude, mržnja, porivi, neodlučnostii ostali subjektivizmi mogu preuzeti na sebe zbiljske utjecaje i bitno odrediti povijesne procese. Oni ne moraju ostati na margini povijesti, nego mogu dobiti formu stvaralačke prakse“. On donosi lologiju porijekla zla, ideologijerasapa, moć autoritarnog duha. Pokazao je smrtonosne himere nacionalizma,



257PREGLED

subjektivizma, bijeg od uma. On analizira umnost države i s tog stanovišta kri-tizira nastojanja u Bosni i Hercegovini i na Balkanu uopće, ukazuje na ključnuulogu „desubjektivizacije naroda“ koje, prema Hegelu, stvaraju lošu državu, jedno „bolesno tijelo koje također egzistira, ali nema istinski realitet“ (Hegel).Posebno je značajan doprinos rasvjetljavanju okolnosti rata u Bosni i Herce-govini i na osnovu vlastitog iskustva.

Ovakva stanovišta o slobodi sežu sve do Karla Marxa, koji je u znakure-thinkinga, koji nam u novom liku za razumijevanje države, društva, demokracije, slobode ima ponuditi puno toga novog, iznenađujućeg u spoznaji i uvidimau kapitalističku modernu. Ono što nas fascinira to je svakako jedna produ- bljena analiza građanskog društva, nacionalne ekonomije, to znači privatnogvlasništva, rada, kapitala, da bi okončao s rasvjetljenjem, s minucioznomanalizom, s idejom „staleža“ koji je prevladavanje svih „staleža“, emanci- pacija čovječanstva. Vezanost uz Marxa je vezanost za ideju slobodne volje islobode, povrh staljinizma i totalitarizma.

Time je Ivo Komšić iexpressis verbisna putu lozo je Hannah Arendt:Svaki je čovjek početak, obdaren slobodom za zajedničko djelovanje, za mor -alni um. Čvor drame je stvaralački um, osnova „čovjekovog samo stvaranja.Ideja jedinstva nužnosti i slobode, čovjeka i prirode, stvaranja novog u nepre-dvidljivosti povijesti. Novum je višestruk u kritičkom nasljedovanju duha slobode i slobodnog čovjeka. Moć uma je moguća kao sveobuhvatna, veomadiferencirana forma života, kultura koja je snaga pomirenja, a ne diobe, su-koba religijskih sekti, novo-nastalih nacionalnih identiteta, „rata kultura“ usmislu teza Sammuela P. Huntingtona koje je on izložio prije trinaest godina,vjerujući da je pronašao ključ za razumijevanje i objašnjenje suvremene svjetske situacije.

Na kraju, trebalo bi reći da je ovo Komšićevo traganje za istinom, za moćiuma, bitni doprinos spoznaji suvremenosti, modernoj lozofskoj suvremenos-ti, teoriji napretka, teoriji društvenih institucija, „dramaturškoj meditaciji“o mijenama i o „furijama zla“, kako ih navodi Hegel . Posebno je to poglav-lje „Istina kao jezička kreacija“ u kojem je značajan pristup novijoj povijes-ti u Bosni i Hercegovini, i prizivanje R. Rortyja. „Iz kontingencije jezika... proizlaze nove ‘slike intelektualnog i moralnog napretka’“ (R. Rorty). Ovajamerički lozof, koji je nedavno umro, ima na umu jezik, koji je „Processpoznavanja samoga sebe, suočavanje s vlastitom kontingencijom, traganjeza vlastitim uzrocima, identičan je s procesom stvaranja novog jezika – to jeststvaranje nekih novih metafora.“



258 PREGLED

Time Ivo Komšić i u kritičkoj analizi „furija zla“ u našoj zemlji dotiče lo-zo ju R. Rortyja, ideju kontingencije, liberalnog društva („Liberalno društvo je ono čiji se ideali ne ostvaruju silom, nego uvjeravanjem, ne revolucijomnego reformom...“). Ukratko, u horizontu je sloboda kao vrijednost „kojaizmiče tim kontingencijama“.

Stoga je Ivo Komšić kritički promišljao i analizirao tradiciju novije lozo- je sve do Habermasa, francuskih lozofa (Derrida...) te će reći da Habermas„pojmom racionalnosti koji je rekonstruktivan nudi alternativu Rortyjevom pojmu poetizirane kulture“. On je i ovdje rekonstruirao onu „tamu vremena“,„bijeg u ludilo“, ono protiv čega se borio u toku posljednja dva desetljeća u20. stoljeću. To je ujedno uvid, interpretacija i historijsko svjedočanstvo.

Sve je ovo umnogome osnaženo kritičkom rekonstrukcijom Rortyjeve lo-zo je, pojma kontingencije, autoriteta, jezika, moći ironije, umjetnosti, naposeromana. Ovdje je važnu uočiti razliku između pojma jezika kod Heideggera iRortyja. U njega je riječ o ironiji i ironijskoj kulturi, o ironijskom liberalu zakojeg ne postoji istina koja bi bila apsolutno važeća. Na tragu uvida u takvokompleksno područje Ivo Komšić je u veoma širokom rasponu, u jednom no-vom i inovativnom varijacijskom spletu, ponudio jedno pitanje: „proširivanjegranica mogućnosti?“

Tu susrećemo doista jednu iznimno značajnu stilizaciju Rortyjeve lzo je:

„spoznajno traganje za istinom, moralno traganje za pravilom djelovanja, es-tetsko traganje za pravilom izražavanja – stvaralaštva“. Društvo i sloboda: IvoKomšić navodi Rortyja: Ako se pobrinemo za slobodu, istina se može pobri-nuti za sebe.“ On analizira one Rortyjeve kategorije koje su za njega središnjei koje, s druge strane, uvode u razumijevanje „mračnog svijeta“ koji je os-tavio iza sebe beskrajne patnje, stradanja. U poglavlju „Razumijevanje kao praktična djelatnost“ analizira druge Rortyjeve kategorije, scenarij kontingen-cije, vokabulara, samoodređivanja u jeziku i umjetnosti. U tom je smislu IvoKomšić u raspravu uveo Charlesa Taylora, uvide u sposobnosti razumijevanjai djelovanja, novovjekovnu znanost“, „prosvjetiteljski humanizam“, raciona-lnost kao „sposobnost konstrukcije poretka po mjerilima znanja, ili razumije-vanja...“ U ovom dobu je stvarno značajno pitanje o suvremenom humanizmu,i to pod pritiskom patnje i poniženja. Uopće lozo ja, napose politička lo-zo ja, obiluje raznim uvidima. Takav je onaj Johna Rawlsa koji „i teorijski“ i„praktični um izvlači izvan doktrinarnog područja“.

Nastojanja i Rawlsa i Habermasa obuhvaćaju sveobuhvatnu lozofskudoktrinu. U jednom veoma argumentativnom diskursu; a teži „stvaralačkom prevladavanju političkog pragmatizma i transcendentalizma“, uvidom u plu-



259PREGLED

ralizam građanskog društva, u javni ili praktični um. Ivo Komšić je na krajuuveo razdiobu između lozo je i sociologije koja je višestruko uvjetovana.On kritički priziva ideje Maxa Webera i uvodi pojam pulsacija. Pritom je„uravnotežena pulsacija ideal kome se teži a ne pretpostavljeno stanje“.

Pred sobom imamo višestruko vrijedno djelo, obuhvatno, rasvjetljujuće,inovativno kao značajan doprinos suvremenoj lozo ji i teoriji socijalnih institucija, progresa racionalizacije i u „smjeru individualiziranja socijalnihvrijednosti i moralnih normi“. Svojim lozofskim analizama socijalnih ak -tera, stvaralačkog uma, popuštanja kauzaliteta, s uvidima u ljudske vrijed -nosti koje se razvijaju i ciklusima, vraćajući sebi na iskustvo, sa „snagom stvaralačkog uma“, Ivo Komšić vlastitom originalnošću, briljantnim stilom, a znano je odavno još od Nietzschea da je stil istina, uvodi novi scenarij, „teor -iju socijalne pulsacije“, čuva svagda svoju kritičku distancu, uvijek s „bolnimdenunciranjem“ dogmatskog i petri ciranog ljudskog usavršavanja.

Zato s jedinstvenim zadovoljstvom preporučujem „Socijalna moć uma.Uvod u teoriju socijalne pulsacije“, stilistički i misaono briljantno pisane ese- je, visoko aktuelne u suvremenom dobu, u blizini olujnih previranja na planeti,a posebno u ovom dijelu Evrope, u kojem ideje Ive Komšića postaju čitljivije,djelo uglednog lozofa i sociologa koji već desetljećima vraća nadu u moćuma koji ne pristaje na defetizam, rezignaciju i potpuni gubitak slobode. Nje- govo djelo nas vodi ususret „dramatičnim budućnostima“,dramaturgiji umai slobode. Vjerujem da će pitanja i ideje u djelu Ive Komšića sve više dolazitido izražaja u kojima se razmatraju vrijednosti i norme u bitno ljudskom iobuhvatnom smislu.



261PREGLED

Nevad KahteranUDK 111.6 T. Izutsu (049.3)

IZUTSUOV DOPRINOS ISLAMSKIM STUDIJAMA1

IZUTSU’S CONTRIBUTION TO ISLAMIC STUDIES2

Sažetak

Tekst je prikaz knjige “Japanski doprinos islamskim studijama: naslijeđeToshihika Izutsua otvoreno interpretaciji”, Kulala Lumpur, IIUM Press,

2010. SummaryThe text is review of book “Japanese Contribution To Islamic Studies : The Legacy Of Toshihiko Izutsu Interpreted“, Kuala Lumpur, IIUM Press, 2010.

Knjiga predstavlja kolekciju 19 tekstova o Toshihiku Izutsuu ( 4. 5.1914 – 1. 7. 1993), eseja s trodnevne međunarodne konferencije održane od 5.do 7. augusta 2008. godine u Kuala Lumpuru (the International Conference onContemporary Scholarship on Islam: Japanese Contribution to Islamic Studies – The Legacy of Toshihiko Izutsu /ICONSIST/).

Ovi eseji pokrivaju različita pitanja i teme koje su relevantne za Izutsuovodjelo, a koje se nižu od svjetonazora (Weltanschauung ), lozo je, misticizma/su zma, semantike, lingvistike, etike, pa do znanstvenog proučavanja religije.Također, tri članka su uvrštena na arapskom jeziku i oni svjedoče u korist za-nimanja za Izutsuov opus i među arapskim čitateljstvom. Knjiga predstavljaneizostavno štivo za sve one koji se zanimaju za opus T. Izutsua, bivšeg pro-fesora s Keio univerziteta, predavača na Imperijalnoj akademiji u Teheranu iMcGillu u Montrealu te člana Institut International de Philosophie (Pariz).

1 Tekst je prikaz knjige Japanski doprinos islamskim studijama: naslijeđe Toshihiko Izut - sua otvoreno interpretaciji,Kuala Lumpur, IIUM Press, 2010, 338

2 The text is review of book Japanese Contribution to Islamic Studies: The Legacy of Tos-

hihiko Izutsu Interpreted,Kuala Lumpur, IIUM Press, 2010, 338 pp.



262 PREGLED

1) „Struktura zbiljnosti u Izutsuovoj orijentalnoj lozo ji“ profesora Yoshit-sugua Sawaija s Tenri univerziteta u Japanu predočava Izutsuov lozofsko-semantički pokušaj da integrira orijentalne tradicije mišljenja u organsko

jedinstvo nazvano „orijentalna lozo ja“;2) „Lingvistička konstrukcija zbiljnosti: Izutsuova semantička hermenuti-ka kur’anskog Weltanschauunga“ dr. Abdul Kabira Hussaina Solihua (IIUM)fokusira se na orijentalne tradicije mišljenja, poglavito islama, odnosno ključnekur’anske pojmove iz etičkih i teoloških perspektiva, gdje je semantičkastrukturalna analiza primijenjena na Kur’an, sukladno autoru, prvenstvenometodološkog, a ne hermeneutičkog karaktera;

3) Mjesto Mulla Sadrovog djela Kitāb Al-Mashā’ir u Izutsuovoj lozo-

ji profesora Shigerua Kamade sa Instituta za orijentalnu kulturu Univerzite-ta u Tokyju pokušaj je otkrivanja „tipologije artikuliranja zbiljnosti“, i to snaročitim fokusom na rečenom djelu;

4) i 5) „Kur’anski svjetonazor zaslužuje više istraživanje“ Halila RahmanaAçara (Van, Turska) i „Preispitivanje Izutsua u postmodernom okviru“ JananaIzadija i Ahmada Faramarza Gharamalekija, oba sa Univerziteta u Teheranu,ističu pozicije Izutsuovog akademskog pristupa i djela u suvremenom kontek -stu;

6) „Semantička metodologija u Izutsuovim kur’anskim i su jskim studijama“ arapski esej Mohameda Ben Nasra sa Instituta za humanističke znanostiu Parizu kazuje da je Izutsu bio zainteresiran za pomirbu između „dekonstruk -cionizma“ i „strukturalizma“, inspiriran pisanjem Jacquesa Derride;

7) „Izutsuove hermeneutičke perspektive kur’anske interpretacije“ MakotaSawaija sa Tohoku univerziteta u Japanu govori o upotrebi „kur’anskog hori-zonta“ u dubokom i holističkom značenju kur’anskih ključnih pojmova;

8) „Fenomen sinonimije između kur’anskih vokabulara u mislima Toshi-

hika Izutsua“ arapski esej Aliyya Reze Dada sa Ferdowsi univerziteta u Mash-hadu, također o ključnim kur’anskim pojmovima;9) „Bog i čovjek u djelima Toshihika Izutsua“ Ibrahima Abu Bakra s Nacio-

nalnog univerziteta u Maleziji analizira ovaj odnos kroz nekoliko Izutsuovihdjela;

10) „Povezujući događaje čiste svijesti: upotreba Izutsua kako bi se oslovio problem lozo je misticizma“ Sajjida Rizvija, direktora Centra za islamsku

lozo ju Univerziteta Exeter analizira mogućnosti čistih mističkih iskustava;



263PREGLED

11) „Značaj Izutsuovog naslijeđa za komparativne religije“ profesorausporednih religija Kojire Nakamure kazuje o Izutsuovim akademskim postignućima kao velikom doprinosu proučavanju i religijskog misticizma;

12) „Izutsuov prinos proučavanju komparativnih religija: procjena njegov-og djelaSu zam i taoizam“ Anisa Malika Thohe sa IIUM-a, inače priređivačaovog editorijala, također je prinos prethodnoj temi;

13) i 14) „Etički diskurs u Kur’anu: analitička studija pojma Hudāu Izut-suovoj konceptualizaciji“ Ibrahima Shogara sa IIUM-a i „Razvijanje etičkihtemelja islamske ekonomije: Pristup i doprinos Toshihika Izutsua“ HafasaFurqanija i Mohameda Aslama Haneefa, obojica sa IIUM-a, kazuju o etičkomdiskursu;

15) „Reference uspostave koncepta sukladno profesoru Toshihiku Izutsuu:koncept „Allāh“ kao primjer“ arapski esej Eisa Ali Al-Akouba s UniverzitetaAleppo istražuje izvore ili reference na kojima je Izutsu ustanovio ključne pojmove u kur’anskomWeltanschauungu;

16) i 17) „Procjena Izutsuovog razumijevanja pojma Allāh u njegovom djelu Bog i čovjek u Kur’anu“ Ahmada Moyia Gada i Isa Muhammada Maishanua,obojica iz Nigerije; „Između orijentalizma i islama: kratice Toshihika Izut-sua“ Mehmeta Atalaya sa Univerziteta u Istanbulu govore o orijentalističkoj

tradiciji koja je dominirala poljem islamskih studija na Zapadu;18) i 19) „Raskrivanje koncepta čovjeka i univerzuma u klasičnim mala-

jskim islamskim tekstovima koristeći Izutsuov pristup“ Hussaina Othmana sUniverziteta Tun Hussein Onna u Maleziji i „Naslijeđe Toshihika Izutsua uTurskoj: primjena semantike u suvremenim kur’anskim studijama“ Necmet-tin Gőkkira sa Univerziteta u Istanbulu govori o naslijeđu malajskog i turskoggovornog područja, to jest njihovim lokalnim situacijama.

K tomu još, ako uobzirimo činjenicu da je već 1958. godine Izutsu prvi

puta preveo Kur’an s arapskog u japanski jezik i činjenicu da je ovaj prijevod još uvijek relevantan i u upotrebi odonda, te da je bio izvanredan u učenjustranih jezika (poznavao je preko dvadeset istočnjačkih i zapadnjačkih jezi-ka), jasno je da je riječ o jednom od najvećih japanskih mislitelja dvadesetogstoljeća i ovomu u korist svjedoči njegovo uključenje u Japanese Philosophy: A Sourcebook (UHP, 2011.) priređivača Jamesa W. Heisiga, Thomasa P. Ka-sulisa i Johna C. Maraldoa (vidjeti napose stranu 913). No, iako je odrastao uzen budističkoj tradiciji, studirao je čitav niz lozofskih i mističkih tradicija.Otuda i njegovo zanimanje za lingvistiku, semantiku, lingvističku lozo ju



264 PREGLED

i semiotiku, te inkliniranje ka postmodernizmu i suvremenoj novoj misli F.de Saussurea, Rolanda Barthesa, Jacque Lacana i Jacque Derride, kao i kom- parativnu lozo ju, odnosno ‘meta- lozo ju’ lozo ja, tj. temeljnu strukturu

svih istočnjačkih lozo ja koja započinje pažljivom semantičkom analizomstrukture temeljnih koncepata svakog uključenog lozofskog sustava u ovojsvojevrsnoj rekonstrukciji istočnjačke lozo je (primjerice, vidjeti o tomuIzutsuov serijal o orijentalnoj lozo ji Keio University Pressa: http://www.keio-up.co.jp/kup/eng/series/8590.html ).

I na kraju, no ne manje važno, surađivao je sa svojom suprugom IzutsuToyoko na nekoliko eseja u izvanrednoj knjizi o japanskoj estetici.



265PREGLED

Suad KurtćehajićUDK 94 (497.1)(049.3)

ISTRAŽIVANJE UZROKA RASPADA SFRJ1

RESEARCH THE CAUSES OF THE DISSOLUTION OF THE SFRY2

Sažetak

Tekst je prikaz knjige Raifa Dizdarevića “Put u raspad”, Institut za istoriju uSarajevu,2011.

SummaryThe text of the book review Raif Dizdarević „Journey to the dissolution“, In- stitute for History in Sarajevo, 2011.

Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije3 bit će dugo vre-mena predmetom naučnog istraživanja. Autor se bavi problemima u kojimase avnojevska Jugoslavija našla nakon smrti njenog tvorca Josipa Broza Tita4. maja 1980. godine. Knjiga Put u raspad Raifa Dizdarevića je sačinjena odstenograma autorovih izlaganja na pojedinim tijelima kako savezne državetako i Bosne i Hercegovine. Ti stenogrami imaju veliki značaj za razumijevanje perioda koji su njima obuhvaćeni, a to je od 1980. pa do završetkaautorovog mandata na najvišoj državnoj poziciji u SFRJ, poziciji predsjednikaPredsjedništva SFRJ, što je uslijedilo 15. maja 1989. godine. Nesumnjivo jeda su stenogrami autora sadržani u knjizi od velike važnosti za razumijevanje situacije u Jugoslaviji u periodu koji je obuhvaćen jer je Raif Dizdarević bio

jedini iz Bosne i Hercegovine od nastanka južnoslavenske zajednice, dakleod daleke 1918. godine, koji se nalazio na poziciji predsjednika jugoslaven-skog parlamenta (predsjednik Skupštine SFRJ), ministra vanjskih poslova tena čelnoj državničkoj poziciji kao predsjednik Predsjedništva SFRJ.

1 Prikaz knjige autora Raifa Dizdarevića Put u raspad , Institut za istoriju u Sarajevu,2011.

2 Review of the book by Raif Dizdarević Journey to the dissolution,Institute for History inSarajevo, 2011.

3

Skraćeno SFRJ.



266 PREGLED

U knjizi autora se vidi da je on ulagao veliki napor da sačuva jugoslavenskuzajednicu, smatrajući da su Južni Slaveni unutar ove zajednice neuporedivo jačinego ako bi se ta zajednica raspala i svako krenuo svojim putem, što se kasnije idesilo. S Titom na čelu, Jugoslavija je imala visoku reputaciju u svijetu. SahranaTita i prisustvo skoro cijelog svijeta na sahrani u Beogradu u maju 1980. godine pokazatelj je koliko je tadašnja Jugoslavija bila uvažavana u svijetu. Čak su predzgradom Organizacije ujedinjenih nacija sve zastave 152 zemlje tadašnje članiceUjedinjenih nacija spuštene na pola koplja, što je bio presedan. Za Jugoslavijuse govorilo da je zemlja s najviše prijatelja. Tu se zaista nameće pitanje kakose mogao dogoditi jedan takav sunovrat zemlje za samo deset godina, u kojem je došlo do krvavog bratoubilačkog rata. Odvajanje za Jugoslavensku narodnuarmiju (JNA) koje je iznosilo 5,83 posto bruto nacionalnog dohotka učinilo je

Jugoslaviju jednom od vojno najjačih sila u svijetu koja je bila spremna da se su- protstavi bilo kojem neprijatelju, a onda se srušila kao kula od karata a da je vojnonijedna zemlja nije napala.

Prilog razumijevanju dešavanja u Jugoslaviji može se vidjeti iz sadržaja steno-grama Raifa Dizdarevića koji su imali tretman strogo povjerljivih ili strogo tajnih,te da je prema autoru ta povjerljivost i tajnost nestala samim raspadom Jugoslavi- je.

Kao najveći problem koji se prema autoru pojavio i o čemu on najprije govoriu ovoj knjizi jeste privredna kriza za koju se ne uspijeva naći rješenje, a koja semanifestira u velikom vanjskom dugu Jugoslavije koji je iznosio oko 20 mili- jardi američkih dolara, a koji je nepotrebno stvoren sedamdesetih godina. Državase našla u neokolonijalnoj poziciji vraćajući uglavnom kamatu i praveći novazaduženja pod nepovoljnijim uvjetima da bi vratila stara. Ovakvo stanje pratila je visoka in acija i značajan pad standarda radnih ljudi i građana, a razvijenijerepublike su počele da se preispituju u pogledu zadiranja u njihove novčanike zazajedničke obaveze.

Drugi ozbiljan problem koji se pojavio poslije Titove smrti jesu sukobi na Ko-sovu 1981. godine, koji su započeli sa zahtjevima kosovskih Albanaca da Kosovo bude republika, a koji su represivnim mjerama smireni. Međutim, njihovi uzrocinisu eliminirani, što je nekoliko godina kasnije dovelo do još snažnije eskalacije.

Rukovodstvo Srbije je već tada tražilo da se rede niraju odnosi u federaciji,nezadovoljno ustavnim aranžmanima od 1974. godine, jer su prema njihovommišljenju tim ustavom učinjene nepravde Srbiji kroz davanje široke autonomijedvjema autonomnim pokrajinama u Srbiji: Vojvodini i Kosovu, a i jugoslavenskafederacija je poprimila konfederalne elemente. Njihova teza je bila da su takvimrješenjima Srbi oštećeni.



267PREGLED

Što se tiče Bosne i Hercegovine, ni ona nije pošteđena mnogih problema.U tom kontekstu autor govori o izboru Sarajeva odlukom donesenom 1978.godine od Međunarodnog olimpijskog komiteta za organizaciju Zimskiholimpijskih igara 1984. godine. Od očekivanja da to treba da bude zajedničkiuspjeh i radost svih naroda i republika u Jugoslaviji, došlo je do osporavanjai zahtjeva, posebno slovenskih funkcionera, da se odustane od održavanjaOlimpijade u Sarajevu. Time su se prema Bosni i Hercegovini rukovodiocidrugih republika odnosili na jedan pomalo maćehinski način, tretirajući je kaozaostalu i nedoraslu sredinu. To je imalo i povratnu reakciju, koja se ogledalau tome da je bosanskohercegovačko rukovodstvo počelo uočavati činjenicuda građani Bosne i Hercegovine nisu ravnopravno tretirani u nekim organimau Federaciji, a prije svega u Saveznom izvršnom vijeću. Upornost tadašnjeg

bosanskohercegovačkog rukovodstva opovrgnula je sve ‘nevjerne tome’ jer jeod mnogih državnika te uvažanih gostiju, a posebno od Međunarodnog olimpijskog komiteta, stigla ocjena da su to do tada najbolje organizirane olimpijskeigre. Finansijski je uspjeh također bio veliki jer je ostvaren čisti prihod od preko 10 miliona dolara, plus trajna vrijednost onoga što je za Olimpijadusagrađeno. Time se Bosna i Hercegovina pokazala sposobnom za ozbiljne poduhvate.

Autor dalje ističe da je najveći udarac Bosna i Hercegovina doživjela saferom „Agrokomerc“, koja je izbila u javnost u proljeće i ljeto 1997. go-dine i koja je učinila trajne nepovoljne ekonomske i političke pozicije prijesvega za Bosnu i Hercegovinu, ali i za jugoslavensku federaciju. Problemivezani za ovu aferu su potpuno transparentno izneseni u stenogramima autora. Najuglednije svjetske agencije su pisale o ovom događaju kao o nansijskojmalverzaciji stoljeća i samoubistvu jugoslavenskog sistema, te da je „Agroko-merc“ slika i prilika jugoslavenskog društva. To se sve dešavalo u ionakoteškoj ekonomskoj situaciji u Jugoslaviji. Ova afera dovela je do uklanjanjanekih od istaknutih političkih kadrova u Bosni i Hercegovini, a prije svegaHamdije Pozderca, koji je 1987. godine dao ostavku na poziciju potpredsjed-nika Predsjedništva SFRJ, čime je u nastupajućoj političkoj krizi oslabljen politički establišment u Bosni i Hercegovini.

Dolazak Slobodana Miloševića na političku scenu Srbije i njegov prvi odla-zak na Kosovo u aprilu 1986. godine označava ozbiljan zaokret u političkomkursu Srbije, koja sve više iskazuje nezadovoljstvo ustavnim rješenjima od1974. godine i traži rede niranje odnosa u jugoslavenskoj federaciji. Takvom politikom pored sve teže ekonomske situacije dolazi do podvojenosti i u političkom smislu na jugoslavenskoj sceni.



268 PREGLED

Pritom američki strateg Brzezinski, o čemu autor govori, iznosi tezu dahistorija u zadnjih desetak godina pokazuje da je nacionalizam jači od idejekomunizma, te da je to tačka na kojoj će se slomiti jugoslavenski komunizam.Borba protiv komunizma kao bauka koji se nadvio nad Evropom i svijetom je bio najvažniji američki vanjskopolitički cilj. Dakle, rušenje Jugoslavije nijecilj, ali ako je to jedini način da se slomi komunizam onda je to prihvatljivoza američku politiku.

Sredinom maja Raif Dizdarević preuzima poziciju predsjednikaPredsjedništva SFRJ. To je godina u kojoj Milošević „spontanim“4 mitinzimanastoji oboriti vlast u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu, što mu je na kraju iuspjelo, i time proširiti svoj utjecaj kako bi stvorio pretpostavke u glasačkomtijelu za promjene koje je srbijansko rukovodstvo nastojalo izvršiti najprijeu Srbiji, a koje su se sastojale u reduciranju a potom i ukidanju autonomijeKosovu i Vojvodini, dok je Jugoslaviju trebalo okrenuti na centralistički put.Ovakva politika Miloševića je imala za posljedicu adekvatan odgovor prijesvega u politici Slovenije i Hrvatske, koji se ogledao da su se počele otvorenozagovarati opcije koje su se kretale od transformacije Jugoslavije u konfed-eraciju do isticanja zahtjeva za razdruživanjem od Jugoslavije. Autor je u pe-riodu svog mandata ulagao ogromnu energiju da smiri strasti i da se nađurješenja koja će pomiriti strane. Pritom se rukovodio opstankom Jugoslavijekao najpogodnijim okvirom za život svih južnoslavenskih naroda.

Možda je autor trebao biti eksplicitniji u označavanju krivaca i podstrekačaza vođenje mitinga jer je nesumnjivo da je iza takve politike stajao SlobodanMilošević i to se već tada trebalo potpuno otvoreno reći. Upakovane ocjenedovele su do toga da je Milošević uspio kanališući nacionalističku energijusrpskog naroda ispoljenu na mitinzima da obori rukovodstva najprije u ok-tobru Vojvodine, potom u novembru Kosova i na kraju u januaru Crne Gore.Zadnji pokušaj kosovskih Albanaca da se odupru ustavnim promjenama kojim bi im se ukinula autonomija data ustavnim aranžmanima od 1974. godine bila

je u štrajku do posljednjeg daha preko hiljadu rudara iz Trepče. Ovaj događajuzdrmao je Jugoslaviju i uništio joj je međunarodni ugled jer je veliki brojstranih dopisnika pratilo događaje, a o čemu autor podrobno govori. Rudarisu na kraju izmanipulirani. Udovoljeno je njihovim zahtjevima u pogledu os-tavki marionetskog rukovodstva kosovskih Albanaca, ali je uvedeno vanrednostanje, što je omogućilo Miloševiću da dovrši zacrtani projekt.4 Radi se o dobro isplaniranim mitinzima koji su imali za cilj da iznude ostavke pojedi-

nih pokrajinskih i republičkih rukovodstava kako bi se onda na njihovo mjesto instaliraliMiloševićevi poslušnica. Srbijanski političari su ove predstave zvali događanjem naroda

aludirajući na spontanost naroda što nije imalo nikakve realne osnove.



269PREGLED

Sve su to bili potezi kako bi se stvorile pretpostavke za promjenu UstavaSrbije, što se i desilo, o čemu autor govori, te je kosovski parlament 23. marta1989. godine izglasao ukidanje svoje autonomije dok su armijski tenkovi isrbijanska policija bili postavljeni oko zgrade Skupštine Kosova, što je pred-stavljalo nenormalan pritisak da se donesu željene odluke.

Nakon toga je Srbija usvajanjem ustavnih amandmana 28. marta 1989.godine uspostavila željenu državnost na cijeloj svojoj teritoriji. Iako je tadaSlobodan Milošević izjavio da je Srbija konačno čvrsto stala na svoje noge, politika kojom se napravilo takvo stanje iziritirala je sve nesrpske narode,tako da su i drugi, a prije svega Slovenci, krenuli s promjenama svog usta-va i rede niranjem vlastitog položaja u jugoslavenskoj federaciji. Autor sedetaljno bavi događajima do tog momenta jer je bio sudionik i važan akter.O događajima neposredno poslije završetka njegovog mandata govori vrlokratko.

Tako iznosi da se nakon ustavnih promjena Srbija suočila s ogromnimnezadovoljstvom kosovskih Albanaca, što je rezultiralo najvećom krizomna tom prostoru. Ta kriza je dovela do toga da je Predsjedništvo SFRJ na-kon završetka mandata Raifa Dizdarevića, kad je poziciju predsjednikaPredsjedništva SFRJ preuzeo srbijanski član Borislav Jović, donijelo odlukuda vojska može pucati na demonstrante, što Predsjedništvo na čelu s RaifomDizdarevićem nije dozvolilo. Demonstracije su početkom 1990. godine zah-vatile cijelo Kosovo i bilo je mnogo žrtava, da bi Srbija u julu 1990. godinedonijela zakon kojim se ukidaju parlament i vlada Kosova, čime je likvidiranaautonomija.

Ovim potezima otvorena je Pandorina kutija, koja će dovesti do nep-omirljivih razlika među narodima i republikama SFRJ, što je za posljedicuimalo disoluciju Jugoslavije. Miloševićeva politika je, ne uvažavajući ravnopravnost i granice federalnih jedinica u nastojanju da prekomponira jugo-slavenski prostor po mjeri srpskih interesa, dovela do najvećeg stradanja iegzodusa u Evropi od završetka Drugog svjetskog rata.

I na kraju treba istaći da materijal sadržan u stenogramima Raifa Dizdarevićau ovoj knjizi predstavlja neprocjenljivu građu za razumijevanje događaja kojisu prethodili slomu jugoslavenske zajednice.



In memoriam



273PREGLED

Nijaz Duraković (1949-2012)

Povodom smrti Nijaza DurakovićaOžalošćena porodico Duraković, dame i gospodo, uvaženi članu Predsjedništvagospodine Izetbegoviću, cijenjeni rektore Čaklovica, poštovani gospodineTihiću, kolegice i kolege,

Smrt našeg Nijaza Durakovića sviju nas je iznenadila, pogodila i uzne-mirila. Suočenje s ljudskom konačnošću, svakog puta, pa i ovoga, prilika jeda se upitamo o svojoj dobroti. Nijazu Durakovću te dobrote prema ljudimai svijetu nije nedostajalo. Po moralnom i idejnom habitusu on je bio ljevičar,socijaldemokrat, humanist, Bosanac, bio je Bošnjak, hrabar i istinoljubivčovjek. U svijetu u kome živimo Duraković se ponosio, i to s pravom, svojimdemokratskim ubjeđenjima. Jer, bolje od mnogih je znao da se pomodno rela-tiviziranje podjela na ljevicu i desnicu, tako prisutno u pojedinim dijelovimasvijeta, ne može, niti treba, nekritički i slijepo ekstrapolirati na naše prilike.Bosanskohercegovačka i balkanska zbilja je još takva da je biti na ljevici stvar humanističkog etosa, izbora Istine, Jednakosti i Dobra kao načela gradnje svijeta, a ne pitanje partijsko-političkih svrstavanja. U ovom smislu Duraković jekao humanist i demokrat bio ljevičar.

Durakoviću je svijet bio nezamisliv bez Stoca, i ta zavičajna dimenzija bila je jako naglašena u njegovom životu. Naprosto mu je bilo drago što jeiz Stoca. U svojim formativnim gimnazijskim godinama on je bio ponesenmaštanjima o revolucionarnoj karijeri stolačkih mladića Asima Behmena iMustafe Golubića, dvojice ljudi o kojima je mnogo znao i često pričao, i čiji



274 PREGLED

su likovi na njega ostavili jak dojam, ali je isto tako bio upoznat s političkomdjelatnošću Šefkije Behmena, zamjenika Mehmeda Spahe i ministra svihmeđuratnih jugoslavenskih vlada. Kao stasao čovjek i odgovorna političkaličnost u bosanskohercegovačkim prilikama sedamdesetih i osamdesetih go-dina, naslanjao se na političku liniju Hamdije Pozderca, Branka Mikulića iRodoljuba Čolakovića.

Duraković se rodio 1949. godine u Stocu te tu završio osnovno i gimnazijskoobrazovanje. Školske 1966/67 upisuje studij sociologije, koji završava 1971.godine. Već 1973. upisuje interdisciplinarni postdiplomski studij „Sociološkiaspekti jugoslovenskoga društva“ te iz oblasti nacionalnog pitanja magistri-ra 1975. Na Fakultet političkih nauka u Sarajevu primljen je kao asistent na predmetima Međunarodni odnosi i Uporedni politički sistemi 1977. godine.Doktorsku disertaciju Aktuelnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanjuodbranio je 1979. godine, da bi sljedeće godine bio izabran u zvanje docenta naspomenutim predmetima. U zvanje vanrednog profesora biran je 1984. godine,a 1988. u zvanje redovnog profesora. Izvodio je nastavu, pored matičnogfakulteta, na Višoj upravnoj školi u Sarajevu, zatim na pravnim fakultetimau Sarajevu, Zenici i Tuzli. Jedan je od utemeljitelja postdiplomskog studijana Fakultetu političkih nauka Sarajevo a funkciju predsjednika Vijeća post-diplomskog studija obavljao je dvanaest godina. Za sve to vrijeme u funkcijimentora izveo je veliki broj magistranata i doktoranata. U periodu od 1979.do 1990. bio je angažiran u kao naučni saradnik u Institutu za proučavanjenacionalnih odnosa. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisaOpredjeljenja te časopisaSveske, a član redakcije Lica, Pregleda, Pravne mislii Socijalizma.Bio je rukovodilac više naučnoistraživačkih projekata od kojih treba istaćisljedeće: Zajedništvo i nacionalni odnosi u BiH, Migracije i nacionalni odnosiu BiH, Jevrejska kulturna baština u BiH, Jezik i kultura Roma, Reforma vi-sokog obrazovanja na principima Bolonjske deklaracije na Sarajevskom uni-verzitetu. Što se tiče političkog angažmana, bio je član Predsjedništva SKBiH(1985-1988), zatim je izabran za predsjednika Saveza komunista BiH 1988.,član je Predsjedništva CKSKJ (1988-1991), utemeljitelj je i prvi predsjednik reformiranog SDP-a (1992), a funkciju predsjednika SDP-a obavlja do 1997.U ratnom periodu bio je član Predsjedništva Republike BiH. Bio je učesnik niza domaćih i međunarodnih naučnih konferencija, a mnogi njegovi referatii saopćenja objavljeni su u domaćim i međunarodnim časopisima. Objavio je oko dvije stotine studija, članaka i osvrta, a autor je i šesnaest knjiga odkojih izdvajamo: Aktualnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanju, Kontra-verze o nacionalnom i nacionalističkom, Prevara Bosne, Savremeni politički sistemi, Međunarodni odnosi, Prokletstvo Muslimana, Uporedni politički



275PREGLED

sistemi. Prvi se od bosanskohercegovačkih profesora odvažio autorski napisa-ti djelo o međunarodnim odnosima i komparativnoj politici. Duraković je vrločesto pisao za medije, tako da je bio kolumnist sarajevskog magazina Svijet,magazina BH Dani, povremeno splitskog tjednika Feral Tribune, podgoričkePobjede, riječkog Novog lista, beogradske Borbe, a objavljivan je u mnoštvudomaćih i stranih publikacija.

Teško je ovom prilikom iz Durakovićeva znanstvenog opusa izdvojiti nje-gove noseće ideje, za to je potrebno drugo vrijeme i prostor, ali se ipak kaoznalci i poštovaoci njegovog djela, smatram, možemo složiti s ocjenom da sunjegovo djelo prožimale tri noseće ideje:ideja nacionalne ravnopravnosti;vizija i politička praksa multinacionalne Bosne i Hercegovine te idejaodbrane bosanskohercegovačkog društvenog i državnog subjektiviteta.Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, u godinama krize socijalizma i raspada Jugoslavije, Duraković se legitimirao kao beskompromisniznanstveni i politički kritičar ideje i prakse nacionalizma, međunacionalnemržnje i nacionalne diskriminacije. Kao politički najizraslija i najodgovornija politička ličnost tih godina u zemlji, budući da je bio predsjednik jedne i je-dine najveće političke stranke SKBiH, on se cijelim svojim bićem zalagaoza očuvanje nacionalne, kao ljudske, građanske ravnopravnosti svih ljudi inaroda u Republici. Duraković je i tih godina znao da je svako narušavanje bosanskoga klatna nacionalne ravnopravnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata samouvod u sukobe koji su se u ratnoj formi devedesetih godina i desili. Ključ op-stanka BiH je a rmacija, ravnopravnost i jednakopravnost njenih naroda u ok -virima demokratski društvenih i političkih odnosa, siže je njegovog konceptanacionalnog pitanja u BiH, a to je ujedno i njegov bitan doprinos teoriji nacijei nacionalnih odnosa u domaćoj znanosti.

Nijaz Duraković izgradio je osoben stil u politici i javnom djelovanju: nijeimao strahopoštovanja pred svjetovnim autoritetima i centrima moći, govorio je i djelovao autorski, kreativno i odvažno, ne plašeći se rizika, ali bez oholosti

i arogancije. Djelovao je osluškujući volju i misao naroda, običnih ljudi, i zatosu ga oni poštovali, cijenili i voljeli.Prof. dr. Šaćir Filandra

dekan Fakulteta političkih nauka



277PREGLED

Senadin Lavić

NIJAZ DURAKOVIĆ(1949-2012)

IZ LEKSIKONA SOCIOLOŠKIH POJMOVA (u pripremi za objavljivanje)

DURAKOVIĆ, Nijaz(Stolac, 1. januara 1949 – Sarajevo, 29. januara 2012),

sociolog, politolog, teoretičar prava, javni politički djelatnik. U Stocu jezavršio osnovno i gimnazijsko obrazovanje. Duraković je studirao sociologijui politologiju na studijima u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. On je akademske1966/67. godine upisao studij sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sa-rajevu, koji završava 1971. godine. Na interdisciplinarni postdiplomski studij pod nazivomSociološki presjek jugoslavenskog društvaupisuje se 1973. go-dine, a studij se organizira u saradnji univerziteta u Sarajevu, Beogradu i Za-grebu. Iz oblasti nacionalnog pitanja magistrirao je 1975. godine. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu započeo je 1977. godine kao asistent na predmeti-

ma Međunarodni odnosii Uporedni politički sistemi. Doktorsku disertacijuna temu Aktuelnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanjuodbranio je 1979.godine. Već 1980. godine izabran je za docenta na spomenutim predmetima,1984. je promoviran u zvanje vanrednog profesora, a od 1988. godine u zvanjeredovnog profesora na predmetuSavremeni politički sistemi.

U toku svoje znanstvene karijere posebno se bavio istraživanjima iz oblastinacionalnog pitanja, političkih sistema i međunarodnih odnosa. Pored zn-anstvenog angažmana, Duraković je bio jedan od prepoznatljivih političkihdjelatnika na bosanskohercegovačkoj i jugoslavenskoj političkoj pozorniciosamdesetih godina XX stoljeća. Bio je član predsjedništva SKBiH (1985-1988), zatim predsjednika Saveza komunista BiH od 1988. godine, član je predsjedništva CKSKJ (1988-1991), utemeljitelj i prvi predsjednik reformira-nog SDP-a (1992), a funkciju predsjednika SDP-a obavlja do 1997. U ratnom periodu (1992-1995) bio je član Predsjedništva Republike BiH.

Bio je glavni i odgovorni urednik časopisaOpredjeljenja, časopisaSveske,član redakcija mnogih drugih časopisa ( Lica, Pregled, Pravna misao, Soci- jalizamitd.). Bio je rukovodilac više naučnoistraživačkih projekata, od kojih



278 PREGLED

treba spomenuti sljedeće: Zajedništvo i nacionalni odnosi u BiH , Migracijei nacionalni odnosi u BiH , Jevrejska kulturna baština u BiH , Jezik i kultura Roma, Reforma visokog obrazovanja na principima Bolonjske deklaracije naSarajevskom univerzitetuitd.

Duraković je izuzetno plodan autor, a više njegovih knjiga je prevedeno nasvjetske jezike (francuski, njemački, ruski, arapski, u dijelovima i na engleski jezik); više njegovih knjiga, posebno Prokletstvo muslimana, ali iTragedija Bosnei Prevara Bosne, doživjelo je više izdanja, kao i njegov udžbenik oUporedni politički sistemi.

U periodu od gotovo tri decenije naučne, stručne i publicističke djelatnos-ti, Duraković je u raznim publikacijama, časopisima, tjednicima i dnevnimnovinama, posebice u vidu studija, članaka, osvrta i prikaza, objavio više od200 radova. Ujedno je bio redovni kolumnist u sarajevskom magazinuSvi- jet , magazinu BH Dani, povremeno u splitskom tjedniku Feral Tribune, u podgoričkoj Pobjedi, u zagrebačkom Ark Zinu, beogradskoj Borbi, riječkom Novom listu. Dio tih radova je sabran u posebnim publikacijama, kao što sunpr. Bosanki izazovi. Naročito u ratnom periodu, Duraković je dao niz inter -vjua svjetskim printanim medijima, od kojih treba izdvojiti intervju stručnomameričkom časopisuThe New Yorker te intervjue za London Times, New York Times, Frankfurter Rundschau, The Courier , Le Monde, Figaro,moskovsku Pravdu, The Christian Science Monitor , Deutsche Welle, El Pais, La Stampa, Züricher Zeitung , Sydney Herald Tribuneitd.

Duraković je napisao sljedeće knjige: Klasno i nacionalno u samou- pravnom društvu, Sarajevo (1977), Delegatski sistem, Sarajevo (1979), Aktu-elnost Lenjinove misli o nacionalnom pitanju, Sarajevo (1983),Geneza raz-voja Jugoslavenskih muslimana, Beograd (1985), Kontroverze o nacionalnomi nacionalističkom, Sarajevo (1986), Prokletstvo Muslimana, I izdanje, Sara- jevo (1993), II izdanje, Sisak-Zagreb (1994), III izdanje, Ljubljana (1994), IVizdanje na slovenskom jeziku, Ljubljana (1994), V izdanje, Frankfurt (1995),VI izdanje, Tuzla (1998), VII izdanje, Sarajevo (2001), VIII izdanje, Sara- jevo (2003), Bosanski izazovi, Sarajevo (1999), Muhamed Filipović & NijazDuraković,Tragedija Bosne, I izdanje, Sarajevo (2004), Muhamed Filipović& Nijaz Duraković,Tragedija Bosne, II izdanje, Sarajevo (2005), Prevara Bosne, Sarajevo, (2005), Prokletstvo Muslimana, izmijenjeno i dopunjeno iz-danje na arapskom jeziku, Kairo (2006), Prokletstvo Muslimana, izmijenjenoi dopunjeno izdanje na arapskom jeziku, Tripoli (2007).



279PREGLED

Za predmete koje je predavao na Fakultetu političkih nauka priredio je inapisao sljedeće udžbenike:Uporedni politički sistemi, Sarajevo (2000),Savremeni politički sistemi, Sarajevo (2006), Međunarodni odnosi, Sarajevo(2009).



282 PREGLED

opet radila na velikim projektima, za koje je bila potrebna velika energija. Ra-dila je više stvari istovremeno: na drugom izdanju studije Morići, pa kada je toapsolvirala na drugom izdanju Bosanskomuslimanske epike..., a istovremenoi na svom dugogodišnjem, čak višedecenijskom, projektu – pjesmama koje jesakupila i zabilježila od pjevača Omera Zagorca. Znajući njenu ozbiljnost, sakojom je, recimo, priredila i istražila Hörmannovu zbirku, bio sam ubijeđenda to izdanje Zagorčevih pjesama mora sadržavati sve neophodne lološkeelemente.

Samo pedantni i odgovorni znanstvenici, oni koji su svjesni šta znači vrijeme u nauci, usuđuju se i odlučuju na ponovljena, redigirana i dopunjena,izdanja svojih prethodno objavljenih djela. Studija Morići – smisao sjećanjai pamćenjaobjavljena je 2009. godine kao obnovljeno i dopunjeno izdanje prethodne studije Morići – od stvarnosti do usmene predaje(1983). Kada se prvi put pojavila knjiga o junacima naše poznate balade, izazvala je velikointeresiranje. Autorica je već u naslovu trasirala put svoga bavljenja ovomtemom – junake i događaje opjevane u baladi smjestiti u određeni književni ihistorijski kontekst. Trebalo je, stoga, istražiti sve segmente vezane za samu baladu, njen nastanak i usmeno trajanje, sve segmente vezane za brojne vari- jante iste balade, kako cjelovite tako i one fragmentarno sačuvane, doći dodrugih pjesama kao i brojnih predaja na istu temu. S druge strane, u historijskuzbilju autorica je ulazila kroz obimnu građu, različita dokumenta pohranjenau brojnim arhivima. Priloženi notni zapis pjesme uradila je Dunja Rihtman-Šotrić, prema snimku koji je napravila sama autorica, a u izvedbi IgbalaLjuce.

U drugom izdanju knjige (2009) Đenana Buturović je djelimično odustalaod metodološkog polazišta da junaci i događaji opjevani u pjesmi moraju imatisvoje uporište u historijskoj zbilji, da su to, zapravo, dvije različite zbilje kojesu uvjetovane jedna drugom. U podnaslovu obnovljenog izdanja stojiSmisao sjećanja i pamćenja, a dodatna elaboracija se donosi u posljednjem poglavlju

Fotogra jom do isprekidanih sjećanja, u kome se insistira na razlikovanjudvaju važnih kulturnohistorijskih pojmova ‘pamćenje’ i ‘sjećanje’. Sami poj-movi donekle reminisciraju prethodne – sjećanje odgovara pojmu stvarnost,a pamćenje pojmu usmena predaja – ali se oni više ne uzimaju opozitno, kaonjihovi prethodni parnjaci, već kompozitno, kao pojmovi koji su sada na istimstranama, ali i pojmovi koji se, zapravo, kvalitativno razlikuju, u smislu dasjećanje na stvarnost kvalitativno prelazi u pamćenje usmene predaje. Drugoizdanje je, dakle, dodatno obogaćeno čitavim nizom fotogra ja za baladuvažnih lokaliteta i ličnosti koje se dovode u vezu sa porodicom Morić.



283PREGLED

Knjiga Bosanskomuslimanska usmena epikavažna je prvenstveno zbogtoga što se u domaćoj znanstvenoj i akademskoj zajednici istovremeno etab-liraju dva naziva – bosanska i muslimanska – za epiku koja je, kao uostalomi pisana književnost, bila svrstavana u srpsku ili hrvatsku. Buturović, zapra-vo, samo slijedi nazivlje korišteno još krajem XIX i početkom XX stoljećaod strane značajnih sakupljača bošnjačke epike – Koste Hörmanna, LukeMarjanovića i Milmana Parryja – kojima, generalno, pripadaju velike zaslugeza a rmaciju spomenutih naziva. Druga značajka knjige je u već ranije pre- poznatoj studioznosti autorice: u temeljitom istraživanju pisanih spomenika o postojanju epske tradicije u najdubljoj prošlosti, pa do svih, baš svih, više ilimanje značajnih zbirki, među kojima su i one najznačajnije. Zatim se, ništamanje studiozno, autorica bavi svim stručnim radovima o bošnjačkoj epici,

što je, zasigurno, najbolji stručni rad te vrste. Središnji dio knjige posvećen jefenomenu bošnjačke epike, odnosno, epskim pjesmama, temama i junacima.Buturović vješto koristi Braunove i Schmausove tematske klasi kacije, ali ihi upotpunjava, insistirajući na multipojavnosti i, istovremeno, suponirajućuSchmausovom svođenju cjelokupne epike na krajišku, svojim pristupom o postojanju više tipova bošnjačke epike. Puno truda i energije utrošeno je i u poglavlje o junaku Aliji Đerzelezu. Krećući se između već tada brojnih radovao historijskoj utemeljenosti lika, autorica nudi, na temelju nekih novih doku-menata, potpuniju sliku o ovom znamenitom junaku. U razgovorima o novom

izdanju ove knjige Đenana je željela uključiti i nove spoznaje do kojih je dola-zila istražujući pjesme Omera Zagorca, ali i pjesme iz još uvijek neistraženeParryjeve zbirke.

Studija sa kojom je Đenana ušla u znanstvene krugove pojavila se još davne1966. godine, a nastala je, upravo, kao rezultat priređivanja za novo izdanjeHörmannove zbirke (Studija o Hörmannovoj zbirci). Ovom studijom autoricakao da je željela doći do svih onih informacija za koje smo bili uskraćenisa pojavom Hörmannove zbirke: informacija o pjevačima od kojih su zapi-sivane pjesme, o krajevima i predjelima iz kojih su dolazili pjevači i njihove pjesme. Uz te, ponuđene su i one koje su nastale kao rezultat analize pje-sama, informacije o pjesmama i temama, o junacima i pričama. Kao rezultat bavljenja Hörmannovom zbirkom pojavila se i knjiga sa pjesmama koje nisu bile uvrštene u zbirku i, ovaj put, sa svim potrebnim podacima o samim pjes-mama.

Osim ovih, Đenana Buturović je objavila čitav niz drugih radova po raznimčasopisima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Učesnica je i brojnih emi-nentnih skupova u inostranstvu na kojima je prezentirala svoje radove. U tim

radovima doticala se pitanja, uglavnom, vezanih za bošnjačku epiku, ali i dru-



284 PREGLED

ge oblasti bošnjačke usmene književnosti: pitanja drugih junaka, poput Tale,Muje i Halila Hrnjice, zatim, posebice pitanja krajiških junaka i krajiškogidentiteta.

Ništa manje važnim ne može se smatrati uređivački rad Đenane Buturović.Pored već spomenute Hörmannove zbirke, koju je, uzgred rečeno, za svakonovo izdanje upotpunjavala novim spoznajama (bila su dva ponovljena izdanjanjenom rukom priređivana: 1976. i 1990), pjesama neuvrštenih u Hörmannovuzbirku (1966), uredila je monogra ju Epska narodna tradicija muslimana BiH od početka 16. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna(1972-1973), hres-tomatiju “Narodna književnost”, Bosanskohercegovačka književna hrestom-atija (u koautorstvu sa Hatidžom Krnjević i Ljubomirom Zukovićem, 1972), Narodnu književnost Srba, Hrvata, Muslimana i Crnogoraca(sa Vlajkom Pa-lavestrom, 1974), antologijuUsmena epika Bošnjaka(1995),Od Đerzelez Alijedo Tala Ličanina(1996), Antologiju bošnjačke usmene epike(1997), Djevoj-ka ptica zlatna perja(antologija usmene priče u BiH, sa Ladom Buturović,1997), Bošnjačka književnost u književnoj kritici, usmena književnost , knjigaII (koautor Munib Maglajlić, 1998), Antologiju bošnjačkih lirskonarativnih pjesama – balade i romanse(koautor Lada Buturović,2000), Narodne pjesme Bošnjaka, izbor iz zbirki Koste Hörmanna (2001)

Dobitnica je i nekoliko značajnih nagrada i priznanja za svoj rad: Nagrada“Svjetlosti”1977, Nagrada “Veselin Masleša” za nauku1980, Šestoaprilskanagrada 1986, Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima 1988. Sedamgodina bila je na čelu Zemaljskog muzeja (1996-2003), a nekoliko semes-tara držala je i predavanja iz usmene književnosti na Mostarskom univerzitetu„Džemal Bijedić“.

Bila je zasigurno najbolji poznavalac usmene epike Bošnjaka, jedan odnajboljih poznavalaca usmene književnosti uopće, bila je znanstvenica sameđunarodnom reputacijom, čiji su radovi citirani u Bosni i Hercegovini iizvan njenih granica. Bila je znanstvenica staroga kova, a to znači da je svečega se dotakla – dovodila do znanstvene dovršenosti. Nije voljela proiz-voljnost ni voluntarizam, imala je, prije svega, pošten odnos prema znanosti ičinjenicama. Bojim se da je ovu osobinu odnijela zajedno sa sobom, imamo liviše takvih u znanosti danas?

Uostalom, dometi se, svaki, pa i znanstveni, mjere po onome što ostaje.Može li se, stoga, zamisliti naša znanost o usmenoj književnosti bez knjigakoje je za sobom ostavila Đenana Buturović? Ne samo da ne može sada negoneće moći ni ubuduće.



285PREGLED

Želim da vjerujem da je svjetski slavljena naša epika u Đenani Buturovićimala adekvatnog sagovornika. Samo, ko će se naći da dovrši priču o OmeruZagorcu? Neko će, ipak, morati kako bi se još jednom pokazalo (poslijeĐafera Kajića iz Drežnice i Čolakovićevog Murata Kurtagića iz Rožaja) da je bošnjačka epika poslije Međedovića nastavila da traje, u svom najboljemobliku, sve do kraja XX stoljeća. Da je poživjela – Đenana Buturović bi todokazala.

Mirsad Kunić



287PREGLED

Dragutin Braco Kosovac (1924-2012)

Malo je onih koji poklanjaju svoju dušu, a zauzvrat ne traže ništa. Malo je onih koji dosegnuvši vlastitu konačnost života u trajnu zaostavštinu svimaostavljaju djela koja svijetle i u najvećoj tami, i koja, kao takva, jesu konstan-te svih sistema vrijednosti i koja za krajnju svrhu i konačan cilj imaju razvojdruštva i pojedinca u humanističko-emancipatorskom diskursu. Baš takav ve-likan je bio Dragutin Braco Kosovac, čovjek koji je svojim radom, zalaga-njem, moralnim i etičkimcredomzaslužio visoko mjesto među velikanima bosanskohercegovačkog društva.

Dragutin Braco Kosovac rođen je 10. januara 1924. godine u Sarajevu, pre-ma kojem je tokom čitavog svog život gajio beskrajnu i čistu ljubav, ostajućiuz Sarajevo i Sarajlije i kad im je bilo najteže. Beskrajno je i Sarajevo voljelosvog Bracu; njegov širok, srdačan osmijeh, govorile su Sarajlije, ulijevao jetoplinu i povjerenje, a onima koji bi se s Bracom prvi put sreli činilo se da zasagovornika imaju starog prijatelja i znanca sa kojim kao da samo nastavljaju pričati neposredno i prisno, kao da se već godinama znaju. Bracina komunika-

cija sa Sarajlijama iz njegove generacije, koji su ga pozdravljali sa VOZDRACOBRA, označavala je etiku međuljudskih odnosa građana Sarajeva. Ta etika je: biti raja u raji i za raju.

Dragutin Braco Kosovac je u svim domenima svoga angažmana unosio op-timističko svjetlo, uspostavljajući odgovoran i korektan odnos prema pojedin-cu i poštujući njegovo dostojanstvo, i samim tim uzdižući dignitet bosansko-hercegovačkog čovjeka i društva uvijek i ponovo na stepenicu više. Njegovživotni put bio je širok i vrijedan poštovanja, protkan najvišim humanističkim,antifašističkim i etičkim vrednotama, koje svaka za sebe mogu predstavljati



289PREGLED

životnu energiju na sve koji su ga okruživali, stvarajući dobra koja i danassluže mnogim generacijama, Dragutin Braco Kosovac zauvijek će ostati usrcima svih Bosanaca i Hercegovaca kao istinski borac za socijalnu pravdu, jednakost i humanost.

Osim njegovog političkog i profesionalnog angažmana, Dragutin BracoKosovac će u društvenom sjećanju ostati kao vječiti zaljubljenik u skijanje iletenje, izjavivši jednom prilikom ¨da su mu skijanje, kondicija, hodanje po planinama i osjećaj za orijentaciju jako puno pomogli u partizanima¨. Braco je godinama aktivno skijao i nastupao na Kupu veterana skijaša sve dok ga jezdravlje služilo. Braco je bio skroman čovjek, stoga je malo poznata činjenicada je bio jedan od idejnih kreatora projekta kandidovanja Sarajeva za 14. zim-ske olimpijske igre. Pored skijanja, letenje je bila druga njegova velika strast.Braco je bio dugogodišnji član Aerokluba Sarajevo i redovno je posjećivaoaeromitinge u Butmiru.

Dragutin Braco Kosovac je istinski ljubio život, odisao je životom i branio je život i ljudsko dostojanstvo i u trenucima kada oni bjehu devalorizovani i poniženi i onda kada se činilo da glupost odnosi pobjedu nad razumom, a zlose sprema da u ponor sunovrati dobro. Njegova duša je i tada isijavala svije-tlost. U ratnom vihoru koji je zahvatao našu zemlju, kao jedan od najugledni- jih ljudi i antifašista iz srpskog naroda, Braco je svim srcem osudio opsadu igranatiranje Sarajeva i ubijanje nedužnih građana – civila.

Njegov nemjerljiv doprinos razvoju tolerancije i suživota u Bosni i Herce-govini ogleda se i u inicijativi koju je pokrenuo 1992. godine za obnovu radaSPKD „Prosvjeta“ Sarajevo.

U najtežim danima 1992. godine Dragutin Braco Kosovac je apelovao narazum, mir, jedinstvo i slobodu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, sa jasno izra-ženim stavom o nužnosti očuvanja njenog multietničkog bića, te nezavisnosti,državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. U toj plemenitoj misiji iz-gradnje povjerenja i razumijevanja među narodima na ovim prostorima, osu-đujući etničku podjelu Bosne i Hercegovine i njegovog voljenog Sarajeva,Dragutin Braco Kosovac postao je prvi predsjednik Građanskog foruma Srba,iz kojeg je kasnije proisteklo Srpsko konsultativno vijeće, odnosno Srpskograđansko vijeće – pokret za ravnopravnost u BiH. Bilo je to sjeme za žetvuu danima slobode koji će uslijediti. Dragutin Braco Kosovac je 2007. godine bio prvi dobitnik Plakete SGV-PR u BiH za doprinos i zaštitu ljudskih prava,ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti i slobode, te promovisanje zajednič-kog života naroda i nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.



290 PREGLED

U sve što je činio Braco je utkivao dio sebe, a pređa njegovog rada pređa je jednog ljudskog života koji bješe satkan od plemenitosti, dobrote i aktivnogstvaralaštva za dobrobit svih nas koji jesmo i onih koji će biti. U okviru obi-lježavanja Dana oslobođenja Sarajeva 6. aprila 2011. godine Dragutin BracoKosovac dobio je priznanje SABNOR-a Kantona Sarajevo, koje se dodjeljuje institucijama i pojedincima zaslužnim za promovisanje ideje antifašizma injegovanje antifašističke tekovine i vrijednosti u Bosni i Hercegovini.

Zaista, malo je onih koji poklanjaju svoju dušu, a zauzvrat ne traže ništa.Malo je onih čiju ljubav osjećamo i kada nisu tu. Iza sebe oni ostavljaju djelakoja vječno svijetle i čije svjetlo predstavlja orijentir svim ljudima da odgo-vorno i zajedno stvaraju svoju budućnost i u zajedništvu pronalaze i gradesreću kao kamen temeljac za generacije koje dolaze.

Tatjana Lazić



UPUTE ZA AUTOREKOJI DOSTAVLJAJU SVOJE RADOVE ZA PREGLED

Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem odgo-varaju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pregleda. U časopisu objavljujemo radove koji podliježu recenziji, ali i one koji ne podliježu tom postup-

ku. Radovi se kategoriziraju u sljedeće osnovne kategorije:izvorni naučni članci;-izlaganja sa naučnih i stručnih skupova;-stručni članci;-osvrti;- prikazi;- prilozi;- prijevodi.-

Objavljujemo:izvorne naučne članke koji sadrže do sada neobjavljene rezultatea)

istraživanja koja korespondiraju sa osnovnom misijom časopisa;izlaganje sa naučnog i stručnog skupa, uz uvjet da prethodno nije objav- b)ljeno u zborniku radova skupa;stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri tomec)ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autora;osvrte na zanimljive i korisne publikacije koje su u skladu sa osnovnomd)misijom časopisa;

prikaze zanimljivih i za struku korisnih studija, zbornika i drugih stručnihe) publikacija;korisne priloge iz struke i za struku, a ne moraju predstavljati izvornaf)istraživanja; prijevode dosad neobjavljenih članaka koji odgovaraju osnovnoj misijig)časopisa.