j. arnautovic, put dobrote

7/26/2019 J. Arnautovic, Put Dobrote

1/181

Jasminko Arnautovi

PCJTDOBROTE

Vtfelo


2/181


3/181

POT DOBROTEprvo izdanje

VRELO bosne i hercegovine

Tuzla, 1994.


4/181


5/181

mojoj majci


6/181


7/181

SADRAJ

PREDGOVOR 9

PROLOG 19

ZEMUA BOSNA - RAT POSUEDNJI 25

TAGLOGICA BOGOMILICA 67

BOSANSKI HRAM PLEMENITI 149

7


8/181


9/181

PREDGOVOR

PUTO DOBROTE JASMINKA ARNAUTOVIA

Knjiga Put dobrote autora Jasminka Amautovia i u sluaju danije napisana u ovo nae teko vrijeme, predstavljala bi novinu iotkrovenje iz jedne sasvim jasne injenice: ovakvu spisateljskutvorevinu jednostavno u Bosni nismo imali, ni u oblasti nauno-istraivake produkcije ni u oblasti knjievne umjetnosti. Gornjatvrdnja ujedno podrazumijeva i traganje za odgovorom na pitanjeo anrovskoj odreenosti Arnautovievog djela, koje po svojoj

tematsko-sadrajnoj i stilskoj irini i disperznosti izmie svakojstrooj anrovsko-stilskoj klasifikaciji. Naime, Arnautoviev Putdobrote izluen je kao tematski svjea i lucidna filozofsko-reli-gijska literatura. S druge strane, i po itavom obilju odlika(pjesniki jezik, prisutnost ich-forme, nerijetka strasna subjektivnost, aktivistiki odnos naspram jezika, leksiki egzibicionizam

i ruenje ustaljenih pravopisnih i grafikih normi, lascivnost uizrazu, odanost poeziji i opijenost poezijom, posebno onom kojuje stvorio Mak Dizdar, i td.)Put dobrote Jasminka Amautoviaisto toliko nedvojbeno pripada i knjievnoj umjetnosti.

Prije nego to se zaputio da stvara sadrajnosmisaoni svijetsvoje knjige Put dobrote Arnautovi se temeljito informirao orazvoju ljudske misli, o spoznaji o samom sebi, od najstarijih

vremena pa do danas otkrivajui sutinske poruke i pouke uoblasti dviju kljunih civilizacijskih duhovnih disciplina: filozofijei religije. Svoju radoznalost i ed za spoznajom utaljavao jebdijui nad tomovima zvjezdano obdarenih i mudrih mislilaca,zaputivi se na daleka putovanja do samih izvora istonjake filozofije i religije. Arnautovi je jo ranije u Heraklitu otkrio impulsei osnovno misaono uporite, a svi potonji mislioci, bilo da su di-

jalektiari ili idealisti, bili su usputna vrela na kojima se autorPuta dobrote obremenjivao znanjem i sintetikim misaonimreferencama. Istonjake izvore i prostore u kojima su nastajala iegzistirala drevna uenja osobno je ophodio i ostvario sintetikasaznanja o svakom pojedinano i o svima u ukupnosti, otkrivajui uzrono-posljedine odbljeske, uticaje i kontinuitete koji

9


10/181

su se irili i u modificiranim oblicima kao pojave zgaali i uprostorima daleko od onih u kojima su nastajali. Dakako, stizalisu i do bosanskog duhovnog prostora u kojem je Amautoviotkrio tragove i pismena koje je prije svih znao da prepozna iodgoneta "prorok" i otkriva Tajne - pjesnik Mehmedalija Mak

Dizdar, u svom Kamenom spavau i kosmikoj filozofsko-poetskoj metafori koja se imenujeModrom rijekom. Upravo to

je prostor iz kojeg je krenuo i u kom se konstantno pretaesutinska misao i poruka autoraPuta dobrote.

Ovdje valja postaviti kljuno pitanje: Kuda se zaputio, taje htio da kae, i gdje da stigne autor Puta dobrote Jasminko

Amautovi!Pitanje je jasno formulirano, i odgovor bi morao biti takav;Svojom knjigom Put dobrote Amautovi se otkriva i pokazujekao tvorac i zagovaraneobogumilstva u zemlji zvanoj Bosna.On se pojavljuje kao na noviJasminkobogumil. (Nek mi sedopusti ovaj egzibicionizam u vlastitoj jezikoj kovanici, pogotovo to to isto u svojoj knjizi ini i sam Amautovi), on je svo

jevrsna erupcija davno ustolienog i zatomljenog bosanskogduha, danas i ovdje, usred ove nesretne zemlje, u glasovitojSaliniani, i to u godinama kad se na najcrnji i najbestijalniji nainispisuju najtamnije i najkrvavije stranice istorije europske i sv

jetske civilizacije, kad se upiru sve snage e da biBosna, bosnostiBonjaci konano nestali i za sva vremena postali ravnina u

pamenju i sjeanju. Amautovi je dugo istraivao i pretakaovlastitu gorinu da bi uz pomo znanstvenih i otkria i zabluda,oslanjajui se na Tajnu Pjesnika Maka Dizdara poeo sakupljatidavna pitanja i ve pronaene odgovore rasute u prohujalimvremenima i svemiru. Autor se kretao odabranim putem

dobrote, putujui bijelim svijetom, gonetajui i odgonetajui,otkrivajui i hvatajui se za korijene jedine boginje (Boginje

Dobrote), da bi svoju spoznaju kao sistem etiko-estetikih ifilozofsko-religijskih vrijednosti izluio posredstvom novous-tanovljene poetike stvaranja i rasapa, Dobra i Zla, Svjetla i Tame...Spoznajna bogumilska paradigmaAz esam i prostomokosmikiidentitet sveden na kovanicu bosnost kljune su dvije etimoloke odrednice u pojmovniku Arnautoviceve poetike, obje

10


11/181

izvedene iz duge i burne bosanske istorije i njenog patarenskognasljea. Pored iskonskog i svevremenog Az esam, za Arnau-tovia jebosnost temeljni pojam, utoka i ishodite, uzorak svjesnosti o samom sebi koji se u uzrono-posljedinom srazu protaei kroz prolost i kroz sadanjost i kroz budunost, pokrie za sve

to jeste i za sve to nije. Kroz bosnost i zbog bosnosti kaoprekoModre rijeke jedino je mogue stii naDrugu Obalu,jer je ta hiljadugodinja plavost imodrina ibosnost, i stazauspona od gnijezda do zvijezda, i jedina mogunost

Prosvjetljenja.U trenucima nemoi pred otkrivanjem Tajne, u onom

kritinom spoznajnom prostoru kad se mora reiAz esam ili Az(nf)esam, Amautovic priziva za svjedoka poeziju, stih-misao,glas gorkog iskustva Pjesnika "proroka", odgonetajui mudro iduboko, ponekad muklo slovo, reeno ili nereeno, zapisano ilinezapisano, pritajeno u davnom svijetu kamenih spavaa i modrih rijeka, iz neke davne noi provedene nad Tajnom. Razumljivo

je onda to e se Amautovic na kraju jedne od triju svojih

bogumilskih ispovijesti svim svojim ljudskim i stvaralakim biemu trenucima snovienja i traenja Tajne skloniti u svijet i zaklonMakovog Sunanog Hristosa (Ja sam samo onaj to iz svoje

jeseni/ Iz zatoka tvari iz te tvarne muke/ U ona daleka sunanapoivalita/ Prua/ Ruke).

U daljem traganju za odgovorima na ovdje postavljenokljuno pitanje mogue je Amautovievom Putu dobrote kao

autonomnom biu prilaziti sa vie strana, s uvjerenjem da e senjegov svijet otkrivati uvijek u nekom novom sadrajno-smisaonom i znaenjskom pogledu. Autor ovih marginalija naknjigu Put dobrote dri da bi jedan od plodotvornih bio ifenomenoloki pristup, ali nek fenomenologija i sve ono to bitakav pristup Putu dobrote mogli otkriti zasada ostane po

strani, za drugu neku priliku. U ovoj prilici ini se da jebiografska metoda zanimljivija, i to neprimijenjena na cjelinu vesamo u nekolikim detaljima. Takav jedan zanimljiv detalj u Putu

dobrote skoro se sam po sebi nudi, i njime se mogu dobranootvoriti dveri i mnogo ta objasniti i shvatiti u ukupnom sistemuprosuivanja i miljenja koji gradi tvorac svijeta knjige o kojoj jeovdje rije.

11


12/181

Naime, negdje u samom poetku treeg ogleda u knjiziAmautovi kree u literarnu evokaciju zanimljivih doivljaja islika vezanih za svoje rano djetinjstvo. Prizor je svakidanji, djecase igraju pored rijeke, negdje na uu Soline u Jalu, gdje su zelena najdublji i najprivlaniji. Slika estogodinjeg djeaka za

gledanog u vodu, u bistri staklasti zelenac. Taj doivljaj i "StakleniMir" u vodi pokrenuli su u djeaku udna pitanja, svijest o bitku,naivnu i neobjanjivu svjesnost o jednom velikom i radosnom

jesam (A najradosnija istina bila je da svijet nije izvan mene, nitija izvan svijeta, ve smo bili jedno, osjeaj roen odnosomneokaljane djeije svijesti i dobroga svijeta). Koji redak nienailazimo na jo jedan trenutak-stanje direktne spoznaje: Suncebi ve bivalo visoko i ja bih pokuao da ga uhvatim u dlanove,to bi mi redovno uspijevalo.

Vrijeme je neumitno proticalo, prolijetale godine, potiralese slike iz djetinjstva, gubilo se ono "za im tragaju najmanje trido etiri velike istone religije, sijaset sekti, brojni pojedinci, filozofi, pjesnici: stanje direktne spoznaje, stanje svijesti bez posre

dovanja procesa miljenja, kalkulantske logike, sumnji ineodlunosti''. Izgraivana je spoznajna aparatura pod uticajimaizvan "direktne spoznaje" nepatvorene djeje svijesti.

Ovo Amautovicvo potisnuto i izgubljeno "stanje direktnespoznaje*, ova njegova svjesnost o nesvjesnosti glavni je dinamiki motiv, eruptivna snaga koja se manifestira kao intelektualna pobuna upravo u ovom vremenu i prostoru kad se nad

zemljom Bosnom nadvilo nebo krvavih upitnika na koje sebezuspjeno trae odgovori. U balkanskoj i bosanskoj duhovnojikari valjalo je traiti put, za sebe i druge. AutorPuta dobrotepronalazi svoj put:

nOna je doao rat. Svi su poizvaljivali neka svoja

duhovna oruja, ideje vodilje i vjere, filozofije i prie, aja, poto mi ih nikada niko, hvala Bogu, nije usaivaou svijest,okrenuh se jedinome duhovnom izvorukojegjamogu imati: imenu zemlje u kojoj se vodi rat, imenu

zemlje koja krvari odpamtivijeka- zemlji Bosni i sebi.

12


13/181

Pohod kroz stara pismena i prohujala bosanska vremena Arnau-tovi je doivio kao otkrovenje, i kao zabludu mnogih uvaenihznanstvenih pitaca i skitaa:

Iitavajui literaturu o Staroj Bosni, pogotovo o

bogumilstvu, bio sam frapiran trima injenicama: prvo,sr filozofije bogumilstva je isti onaj moj stari osjeajbitka da jesam, a tako su ga i zvali: az esam; drugo,bogumilstvo ima korijene u zoroastrizmu i budizmu, abratska je religija taoizmu i zen-budizmu, prepoznatljiva, uglavnom, u dijelovima, i kod nekolicinefilozofa;i

tree, toliki istraivai i drugi su istraivali staru Bosnui bogumilstvo, a dagotovonita nisu shvatili.

Ovo Arnautovievo otkrivanje, pronalaenje puta, vraanjevlastitim korijenima, istovremeno je razjanjenje vlastitih unutarnjih nedoumica i nemira. Az esam postaje temeljnicom Arnau-tovievog sistema miljenja i vlastite poetike. Od ovog spozna

jnog trenutka Arnautovi je obznanjeni i objavljeni bogumil, zanjega je neobogumilstvo ve roeno, kao "religija ista kao suza,nakon tolikih nijemih vijekova", koja "punim ustima pjeva svojeporuke, kristalno jasnim glasom doziva". Arnautovi, zatim,potkovan znanjem, obdaren sposobnou pronicljivog uoavanjai sintetikog progovora, strastan do prgavosti, smion u misaonojagresivnosti, osjetljiv na podmukle udare i hipokriziju svake vrste- visoko uzdie svoj hajrak bosnosti i azesamovske filo

zofske doktrine, pri tome upirui sve raspoloive intelektualnepotencijale s nakanom da brani i odbrani svoj pogled na svijet,svoju viziju neobogumilstva, ne uzbuujui se da li e imatimnoge ili rijetke sljedbenike. Jer, "nas bogumile ne interesira koliko nas ima, jer je to religija individualiteta, linog iskustva, a ne

kolektiviteta i dogme".Arnautoviev metodoloki pristup u razrjeavanju svihpitanja konceptualno i etiki je sasvim jasan: rasvjetljavanje ipredstavljanje bogumilstva pomou razlika i slinosti sa trima velikim religijama u svim onim prostorima "u ime kojih je bogumilstvo satrto". U tom kontekstu Put dobrote koncipiran je kaominijaturna trilogija, kao trijada (teza-antiteza-sinteza) u kojoj su

13


14/181

svaki od pojedinih dijelova zaokruene, autonomne cjeline, koje,upravo po Arnautovievom teorijskom sistemu otkrivanja sutine,nalaze praktinu potvrdu, jer "sistem je upravo sistem zato tomoe ono to ne mogu njegovi elementi ili jeste ono to nisunjegovi elementi".Put dobrote, dakle, ini trijada ogleda:

1.Zemlja Bosna - rat posljednji (25-66 str.);2.Taulogica bogumilica (67-148 str.);3-Bosanski hram plemeniti (149-179 str.).

Svaki od ovih radova zasluuju iru kritiko-analitiku eksplikaciju, to namjena ovog teksta prije svega zbog ogranienogprostora ne dozvoljava (Ovdje bi najuputnije i najrealnije bilo iiknjigom na knjigu!), ali bar bez letiminog osvrta na svaki odovih dijelova bilo bi teko identificirati cjelinu, ukazati na osnovne sadrajnosmisaone i istraivake domete Arnautovievogdjela. Zato, krenimo redom.

U prvom ogledu (Zemlja Bosna, rat posljednji) Arnautovi

se vraa u vijekove prije nove ere, jedno od uporita mu je"dobri, stari, pomalo aristokratsko arogantni" Heraklit i njegovouenje, posebno rasprava ovog filozofa O prirodi. Arnautovise nadalje kree kroz prostor filozofsko-religijskih pojava Indije,Japana, Kine i Persije, razlono se zadravajui na taoizmu (Tao jePut, univerzalni kosmiki princip), da bi otkrio prelomni istorijskizaokret u pojavi iranskog mudraca Manija (3 stoljee n. ere) koji

spaja elemente Zaratustrinog dualizma, budistikog asketizma injegove teorije prosvjetljenja sa hrianskim elementimastvarajui tako religiju koja je hrianstvu, to direktno to indirektno, zadavala glavobolje preko hiljadu godina". Tako sebogumilska "poast" poela iriti svijetom, kao religija potlaenihi siromanih, kao nova religija o tome da postoje dva boga ili dvaprincipa (Dobro i Zlo), a koja se i jednoj i drugoj crkvi suprotstavila "razotkrivanjem osnovne religijske istine, a odbacila materijalistiki dekor kojim se zaluduju i prepadaju prosti ljudi".Sasvim dostatan razlog da Crkva otpone pogrom nad bogumilstvom, zlostavljanja, iskorjenjivanja, ne uputajui se u teolokerasprave jer bi time razotkrila svu nemo, neuvjerljivost i svojudravno-politiku pristrasnost i misiju.

14


15/181

Bogumilstvo se, ipak, irilo, uzelo silnog maha upravo uBosni, gdje je iroko prihvaeno, ime je Bosna zajedno sa svojimbogumilima postala popritem istorijske drame, zemlja napadanaod strane hrvatskih, srpskih, ugarskih i papinskih krstaa, i sve totraje kroz duga stoljea, sve do ovih naih krvavih vremena. Svi tizavojevai ubijali su Bosnu, ali i "kradimice sisali ono to saminemaju, i to duboko osjeaju: sok ivota, sok neposredne jednostavnostiu ophoenju sa svijetom, sok slobode i nezavisnosti, sokljudskog dostojanstva, mirnoe i plemenitosti prostog duhabosanske dobrote...".

Idui tragom pisanih izvora, nadograujui kreativnom

matom i vrijeme i misao, otkrivajui Tajnu na sasvim nov i krajnje lucidan pristup poeziji Maka Dizdara (koji je za ArnautoviaPjesnik sa velikim, do zvijezda velikim P, i kojega nam jekosmika dubina uputila kao "proroka"), autor Puta dobrotepredoava nam bogumilstvo sa svim smisaonoznaenjskim,religijskim, filozofskim, etikim i estetikim sutinskim odlikamakoje se konstituiu u sasvim nov pogled na svijet i primijenjenu

poetiku ivota. Ono to Arnautovievu priu o neobogumilstvuini ubjedljivom i konstruktivnom jeste upravo spomenuta prim

jenjivost izluena kao model ponaanja, iznalaenja puta(Dobrote) i razrjeenja do sada najkrvavije drame koja se zbogBosne i bosnosti upravo sa Bosnom i u Bosni u ove posljednjedvije godine dogaa.

Drugi, prostorno najopseniji ogled (Taulogica bogumi-lica) predstavlja iroko zahvaeno teorijsko polje bogumilstva,ostvareno i stvoreno kao nauno-istraivaki projekt, kao pro-bistrenje zamuenih i davno prohujaiih stoljea i svjesnosti osamom sebi. Odmah u poetku svoje lucidne rasprave Arnautovisnagom argumenta i sintetike pronicljivosti rui tezu o bosanskom bogumilstvu kao jeresi i jeretikoj religiji iz okrilja

hrianstva, dokazujui da bogumilstvu ni po emu ne moe bitikolijevka religija zvana hrianstvo. Arnautovi bogumilstvo,njegovo uenje i bogumilski nain ivota razraen do u najsitnijedetalje i do svakodnevnih navika, u cijelosti suprotstavlja svimdosadanjim uenjima i religijama koje su bogumilstvo proganjalei iskorjenjivale. Svoj impresivni ivotopis bogumilski s etikiduboko zatemeljenim odlikama Arnautovi ne samo da suprot-

15


16/181

stavlja svim dosadanjim uenjima i religijama, ve ga podvodi iafirmira kao jedini Put kojim treba da se zapute stari i novi dobriBosanci, jer jedino taj Put vodi do povratka korijenima, samomsebi, i do Prosvjetljenja, jer "u Bosni mogu uspjeti samo oni kojise stave na stranu Dobra" i da "Zlo i Sila nikada u Bosni nisu

mogli proi, pa tako nee ni danas". U prostoru ovih poruka ipouka, opinjen prije svega etikom svjetlou bogumilstva,Arnautovi sam na jednom mjestu eksplicira sutinsku ideju svojeTaulogike bogumilike: Ja sam bogumil, smatram se nastavljaem ovoga uenja i elim da mu dam savremenu dimenziju.No,ne elim da idem za tim ta bi bilo da je bilo, ve da rastjeramtamu vijekova odsanjanih pod kamenom i da u neobogumilstvo

utkam ivot duhovnih snova koji se okameniti ne mogu.Ovu svoju dosljednost i nakanu Arnautovi ispoljava u

brojnim analizama, pojavama iz datosti koja nas okruuje, hodeikroz prolost i sadanjost, kreirajui budunost, pri emu ostaje

dosljedni dijalektiar (kojemu uz podrku i simaptije "izprikrajka aplaudira Heraklit"). Ovdje je skoro suvina pripomena

da Arnautovi priznaje jedino zakonitosti dijalektike, dok ostalefilozofske sisteme miljenja koje su u suprotnosti sa dijalektikomjednostavno proglaava "le-filozofijama".

Na kraju, svoju raspravu Arnautovi zavrava jednim poeti-ziranim, optimistiki intoniranim apelom, koji sam; po sdbi sve

jasno kae, i vrijedi ga se i ovdje prisjetiti:

Bosanskibogumili,kameni spavai, probudite u sebiovo Znanje, ovu Radost. Posluajte u svojim grudimaPlavu bosansku rapsodiju kojom vas Plemenita Tau-

Bossona zove da uzmete uea u Kosmikom Dvoboju.Da bi pobijedila boga-oca-zla, potrebni su joj NjeniBosanski Vitezovi.

U svojoj plemenitoj nakani da gradi i izgradi novi istinskiji ipoljueniji svijet, u treem dijelu svogaPuta dobrote (Bosankihram plemeniti), Arnautovi nas posredstvom stvaralakogzanosa uvodi u svoj imaginarni bosanski hram plemeniti,pokazuje nam njegove dijelove, otvara riznice duha i odaje mira,objanjava nam red i poredak, naine i obaveze ponaanja, otkri-

16


17/181

vajud nam svu njegovu hosnost, bosanski duh i plemenitostivljenja, rada i trajanja. U prostom svih fantasmagorinih slika iprizora, taj Arnautoviev i na bosanski hram plemenitidoivljavamo kao duhovni smiraj i materijalizaciju davno zaboravljene bajke.

Gradei i rasvjetljavajui bogumilsko shvatanje ivota iPrirode, Arnautovi je bogumil "zaljubljen u svoje plavo nebo, ubjelutke rijenog brzaka", u sve "u ta je uloen rad, dobrota,ljubav i nadanje, te sveukupna priroda" koja je inae predmettovanja bogumila. Bogumili ne cijene materijalnu stranu svijeta,ve duhovnost koja je s njom isprepletena. Arnautovi stalno koristi metodu analogije i kritiku analizu da bi pokazao kako jebogumilstvo i u teorijskom i u praktinom pogledu iznad i uprednosti naspram pravoslavlja, katolicizma i islama, pokazujuito na istorijskim pojavama, dogaajima i linostima. Zato jesasvim izvjesno da e pojava Arnautovieve knjigePut dobrotene samo izazvati podijeljena miljenja ve i una reagiranjamoda izdignuta i na stepen osude, ak proglaavanja nove

"poasti i jeresi". Ako, zar bi to bilo neuobiajeno kad je rije oBosni i njenim bogumilima!Negdje pri samom kraju knjigePut dobrote njen autor e

decidno ustvrditi: Ovo je Rat Posljednji, jer su Bosnu "udubokom, hiljadugodinjem smislu, konano raskomadaliBosanci ba zato to to vie nisu". A kada se na drugoj obali

Modre Rijeke pojavi Kulin Ban, iza kojega izbija boansko

plavo svjetlo, Arnautovi se odluuje da krene za njim, zavjetujuise Boginji Dobrote:

Biu Tvoj vjerni Bosanac. Traim Te itavog ivota,svojom vlastitom voljom, svojom vlastitom borbom, utuku cvijeta, srcu mjeseca, u vrku maa i dodiru

vjetra. Biu pramen u Tvojoj kosi, grozd na Tvojoj lozi.Biu Tvoje plavo svjetlo. Kunem se Djedom,Starcem i Gostom/ Kunem se Zemljom

Bosnoml

Na kraju, ima dosta razloga da se Arnautoviev Put dobrotesvrstava i posmatra kao nauno-istraivaka proza, ali je iz tog

17


18/181

prostora potiskuje upravo ono to nije imanentno nauci: subjek-tivizam i emocionalnost, i sve ono to iz ovakvog odnosaproizilazi, a o emu je u ovome tekstu ve bilo govora. Uza sveto, kroz ukupni svijet knjige Put dobrote konstantno jeprisutna Arnau to viceva sklonost poetizaciji, to je opet imanentna

odlika i njegovoga stila i njegove poetike. To sve ponekad, kao iu sluaju Puta dobrote, moe biti i svjeina i zanimljivost, ikreativna vrijednosnica. Ovdje ve spomenuti Arnautovievaktivistiki odnos prema jeziku manifestira se na tri plana:stvaranje sasvim novih pojmova i sintaksiko-semantikihinovacija, nezaziranja od intimistikog tona i lascivnosti pogotovou anru kojemu u osnovi pripada iPut dobrote, kao i ruenjem

standarda i uobiajenosti na planu pravopisnih i grafikihrjeenja.

S obzirom da je knjiga Put dobrote i nastala u prostorumotivirane intelektualne pobune i u krugu kojemu i JasminkoArnautovi pripada, u svojevrsnoj metaforiki imenovanojSaliniani Eruptivi, svjeinom kojom knjiga provijava sa svim

svojim smisaonim ozrajima i asocijativnim referencama, Putdobrote zasigurno e biti znaajnim doprinosom u novijojbosanskoj i bonjakoj duhovnoj produkciji.

Nijaz Aiispahi

Tuz, avgusta 1994.

18


19/181

PROLOG


20/181


21/181

Ti SIBOGINJA DOBROTE,

VANVRI'MENA I VANKONANA,

NEMATERIJALNA,

TRANSCENDENTALNA JESAM.

PRIZNAJEM TVOJE MOIKOJE SU,

ZAISTA, IZUZETNE:

NE POSTOJI

OBLIKOM,

ALI JESI.No JA SAM ILUZIJA I

KAO OBLIKPOSTOJIM.

MOJE MOI SU, TAKODE,

IZUZETNE. IAKO

SAM POTEKAO

OD TEBE, KAO

ODVOJENA ILUZORNA

STVARNOSTTOuI

OSTATI. OVOGA

PUTA, POSTAU

STVARAN.

TI

SIOBLIK,

OD MENE SIPOTEKAOi IVI U

ILUZIJI

DASI

CJELOVIT,SVEMOGU I

NEZAVISAN.

NE SHVATAS DAJE

TVOJE ILUZORNOPOSTOJANJE

OBRNUTA POSLJEDICA MOJE

NEMATERIJALNOSTI ,

MOGA TRANSCENDENTALNOG

JESAM. UVIJEK IZNOVA,NAKON SVAKOG STVARANJA

SVIJETA

POKUAVADA POBIJEDI

NEPOBJEDIVO, NE BIRAJUI

SREDSTVA.

TAKO POSTAJE BOG

ZLA I UVIJEK I

IZNOVA UZALUDNO

POKUAVA, KAOSJENKA

KOJA BI SEPOBUNILA PROTIV

OBLIKA.

OVOGA PUTA U

USPJETI! BIU

ODVOJENA STVARNOST,BIUSAMSVOJ

SVIJET.

UNITIU TE!

SVIJET OBUKA BIE

ZAUVIJEKMoj!

ALI, MATERIJAL

ILUZORNOG OBLIKA JE

MOJ NEMATERIJALNI

JESAM...

...HRANIU SETVOJOM BESKONANOM

DOBROTOM KOJA I

NE ELI

DASE BORI

PROTIV MENE, KOJA JE

AK

21


22/181

SPREMNA BITIDA Ml UVIJEK

OPROSTI! I IZNOVA

OTKRIVENA.

OBIJEDIE TE OVJEK. ..OVJEK!

OVJEK?! STAJE DOVOLJNO EBITIOVJEK? DA MU APUEM NA

UHO RIJEI OSTVORIU BIA NJEGOVOJ SNAZI, o

NI DOBRA NI ZLA NJEGOVOJKOJA E, STOGA, VANOSTI.

JEDINAu STVARANJU OBEAU MU SVEBITI SLOBODNA DA TO POELJETI

ODLUUJU SAMA, MOE. POKAZAU

I ONA E SE BORITI MU VELIANSTVENEUMJESTO SVJETOVE I FASCINANTNE

MENE. SVJETLUCAVE OBLIKE I

BIE Moj!

ALI, DAU Mu DATI MI OPET DAJE OKUSI

ISTU UITAK, 1TO

ANSU? NEKA OD NAJVEI OD SVIH

NJIH E BITI -UITAKMoiTVOJA, ZLA:

NEKA OD SRKAE HALAPLJIVO

NJIH SUZEMOJA... PONIENIH,

LIZAE PLEMENITUDA, ALI KRV DOBRIH, UDISATI

ZADRAVAMJEDAN

NJIHOV PANINI

STRAH ODUVJET: DOK GOD

POSTOJI

SMRTI! UVUI U

i JEDAN SEU NJEGOVKOJI JE NA RAZUM, ULAI _

PUTU DOBRA, TAMA OSJEANJA KAOTVOJE VLADAVINE SLADOSTRASNI

NEE UITAK ILI KAO

BITI NEZAUSTAVLJIVA

POTPUNA, ILUZIJA E PRIJETNJA.

22


23/181

NEE! U

NJEGOVIM PLEMENITIM

UIMA E

VJENO

ODZVANJATI MOJ

ESAM,NJEGOVETRANSCENDENTALNE

OI EUVIJEK

PREPOZNATI ILUZIJU

OBLIKA, NJEGOVA

PRODUHOVLJENAULA E

VJEITO,

VJEITO ODBIJATI

NASLADUJERE JE RADOSNO

RTVOVATI

MENI

u OGNJU PLAMENA.CRPIE INTELIGENCIJU IZ

MOJE

PRAZNINE, SNAGU IZ

MOJE

DOBROTE. I NEE

TRAITI NAGRADU,

AK NI

MOJ

JESAM. No,JAuMuGADATI...

PRIZNAJEM,

TVOJA DOBROTA JENEIZMJERNA JER

DAJE ANSUSVAKOME,

AK i MENI, BOGU

ZLA..

ZATO U

UNITITI

TVOGA OVJEKA.

POKUAJ, ALI EKAO ITOLIKO PUrA DO

SADASHVATITI

DAsu MOJI VITEZOVI

NEPOTKUPLJIVI, STOGA

I NEPOBJEDIVI.

DOK GODIJEDANIVI,

TINISI

KRALJ. NA KRAJU

ILUZIJE

PAE

PREDA ME

MOLEI ZA MILOST

RASTVARAJUI SE U

NITA,ODAKLESII POTEKAO.

OVOGA

PUTA NEU!

NEKA ODLUI

ON,

OVJEK.

NEKA

ODLUI ON,

OVJEK! AKOPOSRNE, AKO

SAMO

POKLEKNE, SVIJETOBUKA

BIE MOJ...

23


24/181


25/181

ZEMLJA BOSNA

RAT POSLJEDNJI


26/181


27/181

Jedina je rije koja se jo eka

Ona to valja da stigne iz iskoni Iz daleka*


28/181


29/181

Jest, Mak Dizdar. Nisam ni oekivao da se sve ovo moezavriti i bez njega, i bez kralja Tvrtka i bez Gradaevia, ibez 41-ve i druge i pete, bez Muslimana, Srba i Hrvata, bezetnikoidnih i bez ustaoidnih, bez krsta, palea i vriska,

BEZ BOSNE, POBOGU!ini mi se da, ratujui ovaj rat, dodosmo tamo odaklesmo prije hiljadu godina hrabro poli. Srbi prvi, Hrvatidrugi, a, evo, i mi trei, naosmo se negdje svaki na svojojosami, pritijenjeni hiljadu godina utanim snom, mi - ni usjeveroistonom oku Bosne, a oni svaki ni u svome. A

Odavde vie nemamo kud. Neke udno sline bitke bijemoonijem bitkama davnim, sada ve pomalo i ispremetanim, ane vidimo, ili nam nije sueno da vidimo, da ovo, posvemu sudei, nije tek obina bitka, ve, moda, RatPosljednji.

Za koji tren biemo, slutim, Sudionici-Izabranicinikom do sada objavljenog uda - Dana od BeskrajnogVremena u kojem se Ono ta je bilo, Ono to sad jest i Onoega e tek biti, stopie u ovo grozomorno, u ovo ledenoJedno. Vremena u kojem su Mrtvi, ivi i Neroeni, Goniocii Gonjeni, rtve i Ubice, Vladari i Vitezovi, Zavojevai iBranioci, Pobijeeni i Pobjednici, svi, gle, na istom BojnomPolju, svi u tom istom Modrom Danu, svi jo uvijek na ovoj

Obali one tavne Modre Rijeke.Neodstrahovani strahovi njini. Neugasle pobjenjele

Mrnje. Svirepe Pohlepe, Poude, Ljubavi nedosanjane. Osramoeni neosveeni, Krici njihovi i njihove Suze. Takvi sumreli, i s takvom e se sudbinom, izgleda, morati ponovorodit. Tu su i oni koji su ginuli za nas i oni koji su umrli

zbog nas i oni koji skonae protiv nas. I svi ruku dignutihka nebu, neko Ovako, neko Onako, neko Nikako. Tu su jonegdje Bog, ovjek i Savjest i sasvim dosta: Zeem-lja bOsna!

Svi stihovi su uzeti iz zbirke pjesama "Kameni spava" Maka

Dizdara, Veselin Maslea, Sarajevo 1973-29


30/181

No, ne da nam se da ujemo ta nam govori to tijestoglasova od hiljada sudbina tek tako. Zamreni su putoviboiji, svaki svakog presijeca; sudbine se susreu, sudaraju,isprepliu; sudbine se vole mnogo i ne vole se ak nimalo,a u Zemlji Bosni, izgleda, uvorie se sve u Dan kada se jovie zaplesti ne mogu. Dooe sve na jedno Raskrijeodakle Njegovi putevi odjednom kao da vie ne vodenikud. Predosmo ih, dakle, uzalud. I On kao da ree:

Ima putova to su se ispruilipred namaBezjavnog traga kolovoza

Bez voznog redaBez vremenaI roka

ili pobijeeni re: neka ih gradi ko hoe, moe i zna.

Da, ovo gdje jesmo mi ovdje sad, ovo ta jesmo i nismo i toznamo i to jo ne znamo, posljednje je SudbinskoRaskrije, posljednje Stratite zemlje to Zemljom Bosnomse zove, a jezici nai iupani na sudu zle pravde, PosljednjeSudbinsko Govorite:

Pa neka otvori oi kto hoe da vidiNeka otvori ui kto hoe sada da ujeJednim okom nek odmjeri i ali i hridi oko nas

Drugim nek zae u sebeduboko da nae svoj glasJerje vrijeme blizu

Traim otvorenost srca italaca, pa emo polako, tragom potravi da potraimo u glavi, tako, klju taj plavi. Jer, ovdje smojo uvijek samo stei gosti, i ini mi se da bi ve jednom trebalopreiu velianstveni krug te plave bosanskesvjetlosti.

Nije, ipak, vrijeme da razmiljam o tome koliko e seovo to imam da kaem kome svidjeti. Rat jo uvijek traje.

30


31/181

Hiljade i hiljade pobijenih nee nikada biti dostojnosahranjeni i osveeni, a rastjerani vraeni u svoje domove.Ognjita koja su do jue pruala toplo utoite mekanimdjejim snovima jo uvijek tinjaju zlom vatrom; hiljde dobrih ljudi u ovom trenutku biva sramoeno. Zemlja se,izgleda, rasparava, lomi na komade, kao krasta.

Osjeam da gorim. Stoga u i da kaem. Na dobro ilizlo.Kako god.

JerNaovomputu

Sada smoprvi putzastaliZnajui daje vrijeme davremenu pogledamo u oiVrijeme je dapriznamo kako smo sastanak rijei idjela

uzalud ekali

***

Tokom ivota, druei se s ljudima iz tri najvee nacionalnegrupe u Bosni i Hercegovini, stotinama puta sam ustuknuopred injenicom da, pogotovo u politikim, nacionalnim ikulturnim razgovorima, rijetko, zaista veoma rijetko, bilo kogleda u Zemlju Bosnu kao takvu; ako je i gleda, onda jesvojata, a to nije Zemlja Bosna. Mnogi Srbi strano voleBosnu, ali zato to misle da je Bosna ponajvie srpska.

Mnogi Hrvati, opet, misle da je ponajvie hrvatska i jako seiznenade ako kaete da mislite da nije. I Muslimani voleBosnu i misle da je njihova, ali oni, opet, intimno najvieljube osmanlijski period Bosne, kreui tako nepotrebnosvoje pradjedovsko korijenje, dok je duh Bosne i ono taona jeste nastao mnogo ranije, ne trpi prisvajanje Bosne,

originalan je sam po sebi, suprotstavljen je svim trima civilizacijama, dovoljno soan i dovoljno prisutan u svimanama da na njegovim temeljima izgradimo novu, bisernoistu, neostarobosansku civilizaciju koja e apsorbovati isaeti sve druge kulturne uticaje.

31


32/181

ekali smo dugoVrijemeje da shvatimo kako smo dugoekali

Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znae dobacitiSvijednako okrenuti suncu ali sudbina raznih

Ima ih koji su nicali i gdje nikada sijani nisuIma ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikliPa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude

I evo ga, taj duh, javlja se potpuno osvijeen danas u menii u mnogima, sa punom svojom snagom i istinom obosanstvu i bosnosti. Priznajem, ja koji sam uvijek bioponosan na buntovniku svojeglavost i originalnost stare

Bosne, tek u ratu shvatih potpuno njene civilizacijske vrijednosti, ideju bosnosti, shvatih napade na i izdaje te ideje,te strahoviti njen potencijal za gradnju nove kulture.Primjeujem da se mnogi sada pitaju: zato u rat ne odosmokao Bosanci da branimo Zemlju Bosnu, a ne da se otueniborimo za njene komade ili ija e biti. itava istorija Bosne

je uopravo to: kako unititi njeno bie, ko, kad i kako e jeosvojiti, raskomadati, svojatati ili poniziti, a mi to upravouradismo. Ne sjetismo se da je Bosna oduvijek bila izazovza Sumanute!

Jo ee sam bio u situaciji da sa sugovornikom,ovjekom koji ivi na tlu ove prelijepe zemlje, iji su kori

jeni ovdje, ija su djeca roena ovdje, ija je sva budunost,srea i nesrea ovdje, prekidam svaki razgovor jer su jedni,pogotovo za vrijeme predratnog zagrijavanja, pogledali uBeograd, drugi u Zagreb, trei u Stambol, ne videi da namBosna kao takva nudi vie nego svi ti kulturno-religijskicentri zajedno.

Ruke su jo tu al jo se ne rukovasmoOdopinjenosti jo se ne izlijeismo

Jer lijekajo ne naosmoOsim one stare molitveOne stare kletve

32


33/181

OsimOd Drine do Ukrine i Save od Une i Sam do Rame i

Neretve

Doivljavao sam, tako, blagi osjeaj izdaje, a ne nazivajui jetim imenom, jer otkud mi pravo na tako neto, ta ja samsam, a njih je mnogo. Vazda manjina, "ovjek bez nacionalnih korijena", "ovjek bez nacije", "ovjek bezzaledine", evo usred rata shvatih da je Bosna i bosnost mojanajsvjetlija i moja najsvetija ljubav i obaveza; da je Bosnakao arobna, zavjetovana zemlja, od neprocjenjivevrijednosti jer Bosna je ideja, pogled na svijet, Bosna je oddobroga Boga vrelo dobrote, plemenitosti, asti i potenja,vrelo na kome e se napajati zlehude ostarjele civilizacije ireligije, a Bosanci kao uvari Zavjeta, vie osjeaju nego toznaju, da ratuju, moda, svoj Posljednji Rat: rat za njenobie. Zato, probuen iz vievjekovnog prkosnog sna - douiju se zaljubih u Bosnu. Sada ne smatram da mi pripada.

Ja pripadam njoj.U tom kritinom momentu vor nae hiljadugodinje

sudbine kroz usta mnogih ljudi koji nas vode dobi svoj najgori izraz, i to kao mogui izlaz iz svega ovoga ta nam sedogaa. Pokuau da pokaem da je ono to nam se nudi,u stvari, bezizlaz i Poraz, sramno komadanje Zemlje Bosne

od strane nas, duhovnih nasljednika njenoga bia, ali i is-torijskih nasljednika njenih Zavojevaa. Rjeenje ne vidimo,izgleda, jer upravo stojimo na njemu: Zemlja Bosna.

Vrijemeje da se misli o vremenuJer trule do besvijestibazdi sa smrti gnjile

Bie Bosne nije prazna fraza. Naprotiv, to je jabuka,dodue, mala, seljaka, neugledna, pomalo crvava, alisona kao livada i slatka kao med. Pokuau da ga predstavim na nain na koji to jo niko, ini mi se, nije pokuao.

33


34/181

Da bih bio u stanju da to uinim, postaviu tri snanaoslonca: prvi u Staru Grku, drugi na Daleki Istok a trei uPersijsko Carstvo. Pozivam vas, gospodo, na put od kogaplemenitoj djeci dobroga Boga zastaje dah.

Jedan od prvih grkih filozofa koji je dotakao jednostavnu istinu o Prirodi, to jest oblike i naine njenog djelovanja, bolje reeno, kretanja, bio je dobri, stari, pomaloaristokratsko arogantni Heraklit (VI i V vijek p.n.e.). Veomajasno je govorio u svome djelu O prirodi o tome da se svijetnalazi u stalnom kretanju ili borbi izmeu suprotnih polovasvojih materijalnih oblika: dan i no, gore i dole, veliko i

malo,poetak ikraj, dobro i zlo, kao borba suprotnosti oblika vjene vatre, a svijet tek tako ispoljava svoje jedinstvo-."Sve je jedno", kako ree Heraklit. Kasnije i neki drugi grkifilozofi su bili manje ili vie dijalektini, da bi tek kasnijeKant i pogotovo Hegel zaokruili ovu filozofiju. (itav ovajblok izlaganja prati grafiki prikaz na strani 81.)

Na drugoj strani svijeta, u Indiji, Kini, Japanu i Persijifilozofi i mudraci su, jo ranije, takode, uoili ova svojstvaprirode: najljepe je ova filozofija uobliena u taoizmu, kojise ak i ne moe nazvati klasinom religijom ve jednimpragmatinim religiozno-filozofskim pogledom na svijet.Danas je taoizam veoma popularan na Zapadu, bar njegove

osnovne postavke i vjerovanja. Tao je Put, univerzalnikosmiki princip. Svijet je jedinstvo dvaju osnovnih suprotstavi jenih principa: Jin i Jang ili sve ono to bi se moglopodvui pod pozitivno-negativno, dobro-zlo, mukost-enstvenost, suho-vodenasto i slino, sa bezbroj prelazaizmeu tih krajnosti. Cilj je da se moralom, vrlinom, koja se

zove Te, dostigne smirenje uma, kada se svijet stiava. Krajnji cilj je dostizanje nedjelovanja - Wu-wei, u stvari, apsolutne prirodnosti ovjekovog djelovanja, praktino ura-njanja u Tao, stapanja sa Jednim. Taoizam je osnova i starekineske medicine (akupunktura), makrobiotike ishrane,borilakih vjetina, slikarstva, pjesnitva i ostalog.

34


35/181

Taoiozam zahtijeva da ovjek naui da se ne opireprirodnim silama koje ga okruuju, ve da im se preda iputuje s njima njihovim prirodnim ritmovima. Ilustrativna je

jedna pria. Neki ia, sljedbenik taoizma, strmeknuo se unabujalu rijeku neposredno prije njenoga vodopada, jo

niko nije preivio takav pad, jer je mjesto pada vode grotlou kome ni kamen ne bi ostao itav. Meutim, ia je isplivao iv i zdrav. Upitali su ga kako je ostao iv. Rekao je:"Kada sam pao u vodu, znao sam da se ne mogu oduprijeti,ali znam da svaka pobjenjela voda ima i svoj prirodan smiraj.Jednostavno sam se prepustio njenom toku".

U VI i V vijeku prije nove ere u Indiji je ivio Buda,osniva istoimene religije. Nauavao je da je ivot patnja, da

je uzrok patnji elja za ivotom koja uzrokuje sudbinu ilikarmu, to uzrokuje niz ponovnih utjelovljenja ili samsaru.Ovdje je cilj da se uzdravanjem od elja i meditacijomdostigne stanje nitavila ili nirvane, koje je, u stvari, stanje

prosvjetljenja, a ne smrti kako neki misle.Kontakt taoizma i budizma je u Kini rodio 'an-budizam poetkom nove ere i zarazio Japan u XII stoljeudobivi naziv zen-budizam. Zen-budizam i taoizam susvjetski civilizacijski filozofsko-religiozni biseri. Zen-budizam ui o tome kako da ovjek postane jedno sa svije

tom ili, kako sami kau: da bi razumio cvijet, mora postaticvijet. Dalje, prevladavanjem nemirnog uma i vlastitog ja,djelujui iz dubine nesvjesnog, a to je u taoizmu prirodnost, sljedbenik zen-budizma, obino nakon dugogodinjihpriprema, trenutano dostie zen ili totalno prosvjetljenje,spoznaju. I ovdje je ivotni sklad sa prirodom i njenimtokovima od presudne vanosti. Sjetimo se samo vjetinegaanja lukom i strijelom bez nianjenja, kada strijelac i ciljpostaju jedno, vrhunskih dometa japanskog zen-slikarstva ipoezije, te umjetnosti uopte. Ta filozofija je utkana ukompletno drutvo: u kodekse japanskih borilakihvjetina, u umjetnost pripremanja aja, araniranja cvijea, a

35


36/181

danas i u poslovnu filozofiju koja daje najinteligentnijerezultate na svjetskim tritima, inei tako kroz istoriju

jednu od najplodnijih podloga i putokaza za razvojukupnog japanskog nacionalnog bia.

Nepoznata mi je stvarna veza izmeu onoga to jegovorio iranski mudrac Zaratustra negdje u VI vijeku prijenove ere i misli Dalekog Istoka. Po meni, mogu sasvim slobodno biti i nezavisne, autonomne kategorije izrasle na istim ili slinim azijskim letargino-metafiziko-dijalektinimnazorima na svijet, ali je i Zaratustra govorio svojevrsnu di

jalektiku svijeta. Tu filozofiju nazivamo dualizmom kadamislimo samo na suprotstavljene polove, a ne i na ona silnamedustanja i kovitlanja izmeu. On je koncept dobra i zladoveo ak do postojanja dva boga, Boga Svjetlosti i BogaTame, koji se nalaze u stalnoj borbi, a ta njihova borba jeupravo svjetski proces u kojoj redovno pobjeuje Bog Svjetlosti. Ako se odbaci Zaratustrina deizacija, onda njegovo

uenje veoma slii uenju i taoizma i Heraklita oneprestanoj borbi i mijeni dvaju suprotstavljenih principa, ato sve zajedno tek ini jedinstvo svijeta. I Zaratustra je,dakle, govorio o borbi dobra i zla, ali i o ovjekovojobavezi da se bori na strani Boga Svjetlosti, Boga Dobra, teda njeguje u mislima, rijeima i djelima dobrotu. Nije

sluajno da je Zaratustra govorio u prilog seljaka koji ivemirnim sjedilakim ivotom, bave se poljoprivredom ili,njegovim rijeima: MKo sije sjeme, anje svetost", jer su uprilog mirnog seoskog ivota govorili i taoisti u Kini, a to jeesta posljedica filozofija prihvatanja svijeta kakav jeste, iivljenja niz, a ne uz maticu prirodnih tokova.

Ovdje emo nadovezati i jedan interesantan religijskipojam iz nauke o Bogu, kako je dat u Bhagavad Giti, svetojknjizi hinduizma, jer e nam kasnije trebati: onaj koji svesvoje pobjede, sreu, dobre trenutke rtvuje Bogu, dakle,djelujui, ali ne smatrajui da mu rezultati toga djelovanjapripadaju, te onaj koji svoje poraze preivljava ponovo sa

36


37/181

milju o Bogu, ali ne optuujui njega za svoje poraze iliteke trenutke, postie jednaku distancu u odnosu na dobroi zlo, tako i mirnou uma, te na kraju dostie vrhunskoznanje ili jogu, a nakon smrti Njegova Boanska

Prebivalita. Rijeima Boga Krine, takvom ovjeku ratnikunije namijenjen komplikovani religiozni obred jer ga on vrirtvovanjem u svakom momentu sjeajui se Boga. Obredje ostavljen primitivnom svijetu koji nije sposoban za tajnivo duhovne konceptualizacije.

U III stoljeu nove ere iranski mudrac Mani spaja ele

mente Zaratustrinog dualizma, budistikog asketizma i njegove teorije prosvjetljenja sa hrianskim elementimastvarajui tako religiju koja je hrianstvu, to direktno toindirektno, zadavala glavobolje preko hiljadu godina.

Manijevo uenje je zarazilo bugarskog popa Bogumila, koji je, dakle, bio hrianski svetenik i ivio je u Xstoljeu. Poeo je da propovijeda jednostavnu vjeru o tomeda postoje dva boga ili dva principa - Dobra i Zla, te da susve vidljive materijalne stvari djelo Sotone: Sunce, zvijezde,ovjek, crkve, krst i slino. ovjek je borac na straniduhovnoga ili Dobra, to bih ja, sada ve, nazvao Zavjetomizmeu ovjeka i Boga. Pojednostavio je filozofsku osnovureligije i njen obred. Nauavao je da je ovjekov cilj dosti

zanje duhovnoga, da je jedino duhovnost vana. Nauavaoje da niti krst na kome je razapet Isus niti on sam nisu bilimaterijalne prirode ve duhovne. Nije priznavao krtenjevodom, jer je voda materijalna. Propovijedao je asketizam,uzdravanje od uivanja uopte. Dakle, i jednoj i drugojcrkvi se suprotstavio razotkrivanjem osnovne religiozne is

tine, a odbacio materijalistiki dekor kojim se zaluduju iprepada ju prosti ljudi. Bogumilstvo je postalo religijapotlaenih i siromanih. Crkva je bogumilstvo protjerivala izlostavljala ili jednostavno ostavljala na miru, ali je rijetkoulazila u teoloke rasprave jer je time razotkrivala svojunemo, neuvjerljivost i svoju dravno-politiku ulogu.

37


38/181

Ne bi trebalo shvatiti da je dualistiko-dinamika slikasvijeta djelo samo pomenutih mudraca i proroka. Prastarapaganska i primitivna vjerovanja vrve od dobrih i zlihduhova, od zdravorazumskog poimanja svijeta u oblikudobra i zla, ritma dana i noi, godinjih doba itd., dakle

stvarne slike ovoga svijeta koju otkrivamo jo u djetinjstvu, ito neovisno o tome koliko su boanstava pojedine kulturepoznavale. I dananje monoteistike religije poznaju nekesuhoparne, dakle nedinamizirane i netranscedentirane dualistike koncepte (dobro-zlo, raj-pakao, sveci i grenici i si.),s tim to je poteno rei, onda, i to da su one, budui

operisane od oaranosti ovim svijetom u kojemu ovjek ivisamo jednom i nikada vie - a velianstven je sam po sebijer ga je stvorio sam Bog - stvorene kao masovni okupljajuikoncepti, uglavnom, kada je trebalo praviti velike i sloenedravne ili narodnoujedinjujue tvorevine posebno central-izovanom, paternalistikom, personalizovanom slikom o

Bogu - vadei Boga iz ovjeka, dakle, bez line sree,sposobnosti i osobenosti svakog pojedinca na prvommjestu, i bez Boga u pojedincu.

***

Poto bosanski duh ne preza ni od ega, pokuau da sub

limiram najznaajnije elemente ovih, kako ih ja nazivam,religija direktne spoznaje: sve to je sadrano ili se dogaa uovome svijetu, sve emu za bivstvovanje treba energija,vrijeme i prostor, ima i svoje mogue razliite, konane oblike i ispoljavanja, koja se ovjeku kao posmatrauprikazuju kao kvaliteti u svojim razliitim suprotnim sta

njima i sa bezbroj meustanja: veliko i malo, dobro i zlo,gore i dolje, teko i lagano i slino. Jedinstvo svijeta se,onda, ovjeku ispoljava upravo kao postojanje, smjenjivanjei raspon izmeu suprotnosti, i to u vremenu i prostoru: nepostoji roenje kao takvo - u ovom se svijetu rada jer se iumire ili se umire ba zato to se rada, neto nestaje upravo

38


39/181

zato to je nastalo, neto je gore zato to je neto drugo uodnosu na to dolje itd., tako da tek jedno u odnosu nadrugo dobivaju svoj puni smisao i istinu, a u pojavnostiovoga jednoga postoji sjeme onoga suprotnoga. No, svijetzaista, ne miruje, to potvruje i atomska fizika: sve se

kovitla u grotlu suprotstavljenih sila ili tenji, put razvojaneke pojave je nesiguran, ta e iz ega proizii, nikomenije dato da zna, a to grotlo je ovjekovo stanite.

Atomska fizika se ve odavno slui i saznanjem da jesav pojavni materijalni svijet samo energetski oblik: za nju jesvijet nikada nemirujua, kovitlajua i vibrirajua energija,

ba kao i za hindu religiju koja kae da je svijet vibracija,proizvedena zvukovima frule i igre Boga Sive. ovjekovo jeda se bori, da prolazi izmeu svih tih stanja, da se ne priklanja ni jednome jer je svijet nestalan, stalan je jedino njegovduh, volja da istraje, da direktno spozna svijet, da se vine ustanja svijesti kada zaustavlja procese miljenja koji samo

ometaju direktnu spoznaju. Kakav je svijet zaista, mudrostDalekog Istoka, osim hinduizma u odreenoj mjeri, negovori direktno, jer se ne moe ni iskazati. Zato te religijepodravaju neposrednu spoznaju, a ne prenos religioznihzakovanih koncepata. Kada bi se svijet i Bog mogli spoznatina taj nain, prosvjetljenje bi se uilo ve u petom razreduosnovne kole.

ovjek ima, zaista, veoma teak zadatak: uprkossvemu mora da vjeruje u dobroga Boga, uprkos svemu toprivlai njegovu panju i izaziva njegove emocije mora dazadri distancu u odnosu na ono to mu se dogaa; sadruge strane, opet, mora ostvariti jedinstvo sebe i svijeta,mora se podavati prirodnim silama, a stalno biti na oprezu

jer mu nisu uvijek naklonjene i, uz sve to, mora voljno njegovati dobrotu i ljubav kao stanje duha. Ovo je filozofijaovjeka ratnika, ovjeka borca, ljudskog dostojanstva. Ovonije filozofija ovce u stadu pastira ili filozofija uopte onihkoji se rado podaju masovnim religijskim psihodelinimokupljajuim konceptima i obredima.

39


40/181

Pogodite gdje, u kojoj zaaranoj zemlji su ovi ili slini,prirodni i jednostavni, ali duboko filozofsko-religiozni i frapantno individualistiki, slobodni spoznajni koncepti kojine poznaju praznoslovlja, kolektivistike euforije,nametanje miljenja i zla kao takvoga, u ovom ili onom obliku, nali svoje najplodnije tlo? Pogodili ste, u Zemlji Bosni.Ilirsko-slavenska mirna narodna podloga, boanstveni ritambosanskih pejzaa, Bosna kao zemlja tvrava, prirodnonepristupana, bezvremena i odvojena od svijeta, - bila jeveoma brzo zaraena bogumilstvom. Ovdje posebno

istiem njegovu neposredno spoznajnu sutinu i dualistikufilozofiju Zaratustre, budistiki koncept duhovnosti i aske-tizma, a ne njegov kranski oklop koji odbacujem kaoirelevantan jer bogumilstvo je jeres, naravno, ne zato to suse bogumili krstili, ve zbog osnovne ideje o dva boga ilidva principa. Bilo koja monoteistika religija je mogla biti

zaraena dualizmom, a vai, vjerovatno, i obrnuto..Tako. Sada smo doli do onoga mjesta gdje treba reizato je Bosna napadana od strane hrvatskih, srpskih,ugarskih i papinskih krstakih pohoda i zato je, faktiki,napadana i danas: da bi se unitio pogled na svijet, vjerakoja nije Sumanuta, vjera koja ne trpi koncept pastira i

stada, ve ui ovjeka da je on Ratnik u VelianstvenojBoijoj Areni, potpuno odgovoran za svoje postupke, potpuno svjestan svega onoga to ga okruuje, odluan daistraje, da tokom ivota prikupi svoje energije, te da postaneSvjetlost Sama, da dostigne u punome svome sjaju SunanaPoivalita Dobroga Boga. Trebalo se, dakle, oduprijeti vjeri

koja dostojanstveno kae AZ ESAM, koja je suvie ljudska,suvie jednostavna i praktina, koja stvara vlastiti osjeajdostojanstva u ovjeku na osnovu iskustava sa svijetom.Svijet je za Bosanca, onda, Velianstveno Borilite, aBosanac Sloboda Izbora. Bio je to porazan koncept za sveokolne religije i crkve.

40


41/181

Osmanlijski osvajai nisu doli da unite bosanskujeres, jer je ona za njih religija iz okrilja hrianskog svijeta,njegova unutranja stvar, ak im je poneto blia negohrianstvo po snazi odbacivanja materijalnoga u filozofiji,

obredu i ukupnoj religijskoj ekspresiji, ve da zauzmustrateki vanu zemlju - ali i da osjete slast pokoravanjaBosne Ponosne. Svi, ba svi njeni zavojevai su dolazili da

je pokore, da je bace na koljena, prije nego li da je prvenstveno zauzmu ili opljakaju. Vjerovatno je to bio osjeajsladostraa slian onome koji se razvija kada^neko osvoji

prelijepu enu ili ukroti najdivljijeg i najdivnijeg pastuva nasvijetu.Time su svi ubijali, ali i kradimice sisali ono to sami

nemaju i to duboko osjeaju: sok ivota, sok neposrednejednostavnosti u ophoenju sa svijetom, sok slobode inezavisnosti, sok ljudskog dostojanstva, mirnoe i plemeni

tosti prostog duha bosanske dobrote, sok one nae jabuke.Na Bosnu se ilo podobro zakrvavljenih i iskolaenih oiju,sa takvim izrazom na licu se ide na Bosnu, i danas, a touopte ne zauuje, jer tako nekako mnogi od onih koji nanju juriaju gledaju i u svoje nebo.

Bogumil je religiozan dvadeset i etiri sata, ezdesetminuta u svakom satu i ezdeset sekundi u svakoj minuti.On ivi svoj svijet sa svojim poznatim AZ ESAM, to jest ja

jesam, koji je poznat u skoro svim religijama, a oznaavasvijest o sebi i svijetu u isto vrijeme, dakle trenutno,direktno poimanje svijeta, bez prljanja te slike mentalnimigrama, bolesnim egom ili neobuzdanim porivom ka uitku.U takvom stanju ovjeku ostaje jedino apsolutna prirodnost,

jednostavnost i direktnost djelovanja ili wu-wei, teneizmjerna dobrota kao zahvalnost dobrome Bogu zasveproimajui osjeaj bitka. Na pitanje kako se zove vaareligija, bosanski bogumili su ak govorili: Az esam toesam, ili ja sam ono to jesam.

41


42/181

Moja nada je prst u stubu svjetlostiMoja svjetlostje u nadiOnaje vjera u kojuja vjerujemTa tonema imenaOnaje u dobrom danu kome kaem

Veoma je interesantno razmotriti kako takva vjera gradi stavprema svijetu i ulazi u sve pore ivota i kako na jednostavannain rada ono to danas izuavamo kao specifinosti stareBosne, a to vidjesmo u razvijenom obliku na primjeruJapana. Pogledajmo sljedee-, za poslanice Kulina Bana

Dubrovanima (pa i kasnijih vladara) kae se da su istorijskidokumenti, primjer neukvarenog diplomatskog jezika, akprimjer naina i tona dananjim diplomatama, te lirska djelakao takva. Upita li se iko, pobogu, zato je to tako? ta ako

je ban Kulin bio Velianstveni borac u Velianstvenoj BojojAreni? Onda on, duboko svjestan svijeta, sebe i svijeta,

svoga istinskog AZ ESAM, svojih odgovornosti, svoga putaka Bogu, potpunog znaenja istine da se jednom ratuje naovome svijetu i vie nikad za sva vremena, ne moe dagovori ako nee neto znaajno rei, ako ne osjea da imaneto da kae. U trenucima vanim za njega i za njegovnarod, govori kao vladar, govori kao gora, kao grom, kao

da Zemlja Bosna iz njega govori: sveano, jasno, isto, direktno i bez uvijanja, utjelovljujui tako svoju spoznaju,istinu i poeziju svijeta u svoj govor.

Ovdjeje prisutan onajto spremanje uvijek na rije i na djeloGdje rijeje odprijeka lijeka

A djelo kaovreloGvozje

Jezik Bosanca, dakle, nije samo pitanje jezike grupe, gramatike ili fonda rijei. Ono to mu daje ljepotu i dra jesteivotna, filozofsko-religiozna osnova na kojoj stoji onaj koji

42


43/181

govori. Moda je malo pretjerano i romantino, no za menejeto bosanski jezik. Dananji na bosanski jezik, ponovo nastranu jezika grupa i ostalo, upravo je u tom svom izrazuuprljan svim tuinskim nazorima i pogledima na svijet, ijaje kulminacija bio komunizam, a u novije vrijeme institu-cionalizovani nacionalizam i klerikalizam. Jezik Kulina Banai jezik jednog komunistikog ili nacionalistikog voderazlikuju se ba kao to se razlikuju dobro i zlo, dan i no.

Za jezik bosanski rekoe putnici namjernici onogadoba da su prolazei kroz Bosnu uli najljepi jezik na svi

jetu, kraljica Katarina zatrai da joj se na sarkofagu urezustihovi i na bosanskom jeziku, Porta njegovae bosanskijezik kao diplomatski jezik, a turski osvajai bijahu ponosnii radi da u svakodnevnu upotrebu uvedu taj jezik. Nije ondani udo da poslije toliko godina pod Turcima imamomnogo turcizama i jezikih oblika, ali je vrelo jezika ostalo

neokrnjeno.Takav velianstven jezik nazvae braa srpsko-hrvatskim, isto kao da su Bosanci nastali evolucijom iz ovihnaroda, isto kao da tri drave nisu stvorene nekako u istovrijeme, isto kao da bosanski jezik nije nikada govoren inazivan tim imenom, isto kao da ljudi koji su govorilibosanskim jezikom nisu sebe nazivali Bonjanima, isto kao

da nije bio i razvijeniji nego srpski i hrvatski onoga doba,isto kao da se u staroj Bosni ne njegovae pismenost tovlastita to tuda na grkom, latinskom i najmanje etiri dopet pisama, od kojih je jedna bosanica, isto kao dadananja ikavica nije potekla iz bosanskog jezika. Boedragi! Lingvistike definicije jezika e morati uzeti u obzir

injenicu da na karakter jezika utie stav prema ivotu, potpuno nelingvistika kategorija.Stihovi sa steaka, motivi i ukrasi nisu nita drugo do

utjelovljenje proste ivotne, specifine srednjovjekovnedualistiko - dijalektike - taoistike - zen-budistike, potpuno svejedno, bogumilske filozofije Bosne. Danas se di-

43


44/181

vimo jednostavnosti i jezika' i ornamenta, ponetonemutog, ali: izraajno nevjerovatno snanog: tu se netroe nepotrebno niti osjeanja, niti rijei, niti urezi na kamenu. Sve je taman toliko koliko je dovoljno, a puno hrapave ivotne istine primjerene svome dobu. To i jeste dovoljno za definiciju jedne krte umjetnosti obdareneprostodunim, ali u isto vrijeme i na svoj nain dostojanstvenim ivotom, koji svoju oporu sudbinu prihvataonakvom kakva jeste, i to pri istoj svijesti.

Duh bosnosti pretpostavlja jednostavnost i dobrotu

kao stanje duha. Nisu se sluajno stari Bosnijani nazivalidobrim i ptenienitim ljudima. Oni su to zaista i bili, to jenjihoVa vjera, to je njihov nain prostog i jednostavnogmirnog ivota koji ne ide za tim da siluje prirodu ili umovedrugih ljudi, a savreno podrava dostojanstvo vladara kao imir i jednostavnost prostog seljaka. Taj duh jednostavnosti idobrote i danas je ono to krasi stanovnike Bosne, konanoto su nam i drugi priznavali. U okviru sve tri dananjepreovladavajUe religije u Bosni, Bosanac je, ipak, netomanje i drugaije religiozan nego njegova religiozna braau zemljema iz kojih su te religije dole. Bosanevaoputenost i neposrednost, njegova tvrdoglavanespremnost* da prihvati bilo kakvo utjerivanje ideja kojesam duboko- ne osjea ili ne prepoznaje svojim zdravimrazumom, prevashodni strah Bosanca od toga da li jeuradio dobro ili zlo, a ne strah od apsolutiziranog i upljegkoncepta grijeha* kao takvog, - samo su primjeri nekih njegovih duhovnih stanja od kojih se Srbima, HrvatimaFrancuzima, Ugrima i ostalim papama znala dizati kosa naglavi.

***

Danas, kada bosanstvo, naglo prekinuto u razvoju, nijeuspjelo da preraste u naciju sa svim atributima bia, duha,mentaliteta, kulture i civilizacije uopte, ipak je, uprkos toli-

44


45/181

kih vijekova, jo uvijek najmanji, ali i najsnaniji zajednikisadralac Muslimana, Srba, Hrvata i ostalih nekadanjihBosnijana, a sada Zaslijepljenih uvara nazora svojih Zavo

jevaa. Bosnost je stanje duha, ali mi se ini da je uprkossvemu, taj duh ostao potpuno zdrav i potentan za gradnju

nove bosanske civilizacije.

Ti ne zna nita o mome bogatstvu

Skrivenom za tvoje mone oi(Ti ne zna da meni je

Mnogo vie

Nego io misli'' SudbinaNamrijelaI


46/181

onda su u odnosu na Bosanca i na staru Bosnu njena svjesna negacija. Da se time sluajno ne pere bosanski istonigrijeh - prelazak sviju nas na tue religije i nacije, podsvjesna injenica da mi, nasljednici starih Bosnijana,praktino bacismo Bosnu na koljena. Turci su iz Bosneotili, otili su i iz Srbije-, i Hrvatskom i Slovenijom suvladale svekolike sile koje su davno otile, a jedino mipreosmo na druge tri religije, jedino mi uzesmo imenanekih drugih naroda i jedino nas u Bosni neko moezavaditi i navesti da se svakih pedeset godina uhvatimo zavratove. Oni koji vole staru Bosnu znaju da je prelazak na

islam i dvije kranske religije bio vievjekovni proces,esto veoma krvav. Srbizacija i hrvatizacija bosanskogstanovnitva se vrijedno sprovodi u posljednjih dvije stotinegodina, a, ipak, govore pojedini istorijski izvori da subogumili pronalaeni u Hercegovini duboko u XIX vijeku.ta, dreknem ja, evo ga, brate, i jedan na izmaku dvadese

tog vijeka! U dvadeset i prvi ne moram, vala, ni ui jer hiljadu slavnih godina ve imam!Ali, da se vratimo bosanskom duhu. Ispriau vam

kratku priu o jednome dobrome ovjeku.U mojoj dvadeset i drugoj godini odluih da odem na

operaciju krajnika jer sam svake godine imao upale, a kao

student sam se pripremao za naporan, viemjeseni put uIndiju na kome sebi nisam mogao dozvoliti da budembolestan. Leao sam na odjeljenju za uho-grlo-nos bolniceGradina. Tu je bio i jedan omalen, prijatan Zvornianin koji

je imao neku ogromnu izraslinu ispod uha te su prvo danima vrena ispitivanja i vijeanja kako da ga operiu.

Dakle, onako relativno zdrav, jo neoperisan, jurio je posobi, donosio onima koji su morali leati u krevetu vodu,pripravljao sokove, zvao sestre i ko zna ta sve ne. Kada bineko odlazio na operaciju i bio vidno uzbuen i preplaen,ovaj dobri Zvornianin bi govorio: "Samo ti budi dobar, isve e biti u redu". Govorio je to i onima kojima je bilo loe

46


47/181

poslije operacije i onima kojima niko ne bi doao u posjetu.Niko, ama ba niko nije znao ta to znai biti dobar, ali nijeni ispitivao. Bolesnici su mu, jednostavno, potitenoobeavali: "Hou, biu dobar, obeavam". Doao je i dan

njegove operacije. Bio je veoma uplaen. Doktori su murekli da e operacija biti teka, pripremajui ga, tako, i nanajgore. Kada su doli da ga uspavaju, bio sam uz njega igovorio mu: "Samo ti budi dobar, molim te, nemoj nasiznevjeriti." Jedva ujnim glasom, i uplaen i hrabar, rekao

je: "Hou, biu dobar." Vratili su ga nakon etiri sata. Glavamu je bila sva zamotana, samo lice nije. Jedna krupna sestra

je pokuavala da ga vrati svijesti, jer koliko sam razumio,prvo mora da doe do svijesti, a kasnije moe da spava koliko hoe. I nije ilo. Sestra je ve bila uzbuena. Zvala jedoktora. Prskala ga je vodom, otvarala mu oi i lupkala mulagane amare. Onda mu je zviznula takvu amarinu dasam pomislio da e ponovo morati na operaciju. Poeo jetreptati, otvorio je oi, gledao tupo, a onda smo vidjeli dapoinje raspoznavati oko sebe. Prepoznao je i nas, svojesobne drugove. Poeo je pokretati usne, neto je nerazumljivo govorio. Primakao sam glavu, prinosei uho blienjegovim ustima. Ponovio je zabrinutim apatom: "Jesam libio dobar?"

- Jesi, jesi, bio si dobar, moj dobri plemeniti Zvorni-anine, bio si najdobriji na svijetu, bio si dobrota sama,plemenitost suta, govorim sada dok se toga prisjeam, dokovo piem, dok plaem.

Osamnaest godina nakon toga srpski tenkovi su uli unjegov Zvornik. Njegov narod je pobijen, odveden u logore

i protjeran, a tako nekako kao da je bilo i zapisano:

ekam teJer te znamDoi eopetjednog dana

47


48/181

(Zakleo si se vrsto na toNa kaleu na kriu na otrici macaPijan od pojanjaprokletstva i dima tamjana)

Bosanska dobrota, plemenitost prostog duha, mir, TaoBosne - to je ono to oni sada rue i ubijaju. Na odreennain, svi mi koji se borimo za svoju treinu zemlje, kojismatramo da nam pripada, ili je svojatamo, komadamonjeno bie. Zemlja Bosna pripada onima koji su dobri iplemeniti kao Zvornianin, koji se predaju njenoj dobroti,koji se prepuste plemenitoj boanskoj ovjenosti. Sve os

talo je izdaja za raun onih koji su nas ne samo pokorili,preveli na svoje religije to upanjem jezika, to lijepom,rijeju to drutvenom i ekonomskom prinudom, ve namnametnuli svoja elino pravedna, i to jo u knjigama zapisana obzorja te hodamo okolo kao Dupli, Podvojeni ljudi:u grudima nam kuca plemenito bosansko srce, a na Svijet

nauismo da se beimo ba kao i oni. Mi smo, ipak, uvaijtuih Zavjeta. Bez nas, gospodo, oni ne bi ni uspjeli, i sanama, gospodo, BIE BOSNE se prvi put nalazi u smrtnojopasnosti. A ko bi ga drugi i mogao unititi? Ono to sunam aputali ovih nekoliko vijekova, ostavilo je'traga.Nismo uspjeli da punom snagom postanemo ono ta :jesmo

i ta smo oduvijek bili. Postali smo ono ta su oni htjeli.Oslunite malo te slatke rijei kojima su nas zatrovali:.nemojte se iznenaditi ako otkrijete da vam je u grudi utkananajpoganija, najpodlija zmija adahaka, pruivi svojeodvratne repove u vae tkivo, miie, nerve i krv: tako seona hrani.

Upravo ovaj rat dokazuje da bez bosanstva trajnesree unutar srpsko-hrvatsko-muslimanskog etnikogkompleksa ne moe biti niti u jednoj centralizovanoj dravitri naroda, niti u jednoj dravi podijeljenoj na tri naroda, nitiu tri drave podijeljene izmeu tri naroda: za deset, dvadeset ili pedeset godina nove granice Bosne e se ponovourezivati na naim vratovima. *

48


49/181

Drave ili krajevi-podneblja koja su zavojevaka, religijska, etnika i duho vna ishodita nametnutih , odravanihili kupljenih bosanskih etnosa, sva su na putu ili ve jesu uodreenoj mjeri, da ostvare svoj etniki san. A mi? Evo nas:krvavi do pasa, iskolaenih oiju - borimo se za bie koje i

jeste i nije nae. I svi se hvalimo bosanstvom kada zatrebada budemo ponositi, samosvojni ljudi drugaiji od ostalih. Akada se nacionalizmi bilo gdje oko nas ili u nama povampire - niko nije prvo i jedino Bosanac, ve Musliman, Srbinili Hrvat. Sadanji rat, koji je izazvan otvorenom agresijomod strane Srbije, ipak bi sasvim drugaije izgledao u

uslovima preovladavajueg bosanstva.No pogledajmo sada ovo udo. Zapadni svijet, ko

jemu smo uvijek manje ili vie teili u materijalnom iduhovnom smislu, upravo doivljava krajem ovoga vijekasvoj vlastiti poraz, takoer na onome polju na kome se ni usnu nije nadao. Divljaka tehnicizirana filozofija da ovjek

moe pobijediti i svijet i zemlju i Boga, staviti ga pod svojindustrijski jaram, doivljava svoj slom: koliina unitenjaovjekove ivotne sredine je tolika i toliko poznata da je netreba posebno ni opisivati; medicinske usluge su sve skuplje i komplikovanije, uz to stvaraju more nus-problema,nacije sve vie odvajaju za zdravstvo, a sve su bolesnije;

ogromna proizvodnja hrane je od ovjeka napravila vreuhemikalija nalik na onu za vjetako dubrivo; svijest je uprljana toliko da je vjere, istinske vjere, sve manje, ljudi su sveiskvareniji u svojim djelovanjima, bezobzirniji i lukaviji, a tovidimo i na primjeru Bosne.

Bilo im je krivo to ne odgonetnuejezikakojim bi moglirazgovarati sa stablima u umi

(NjimaLjudima)

Pa donesoe ognjeve i spalie umu do korijenate iz nje izletjee vitorozi Ijeljeniu trku

49


50/181

Protiv takvog svijeta je i na Zapad u ve izvrena pobunagraana, te se kroz razne vidove organizovanja razliitegrupe bore protiv tehnologizacije svega i svaega,vraanjem na stare, jednostavne naine ivota, or

ganizovanja, djelovanja i miljenja, kao to su zdrava i jednos tavna prehrana , jaanje duhovn ih i fizikih sposobnost iovjeka, oblici razliitih vrsta samopomoi, od poroaja ukui gdje djeca dolaze na svijet u svome domu, a ne ustaklenoj hladnoj bjelini nezainteresovanih porodilita, dolijeenja i preventive na bazi ishrane, zdravog ivota,duhovnog zdravlja, uvanja ovjekovih energija mirnimnainom ivota, alternativnim pristupima u medicini na baziprastarih metoda, sve do decentralizovanja upravljanja upreduzeima i njegovanja masovnije line inicijative i jomnogo toga. U stvari, dalji razvoj Zapada, njegov izlaz iznjegovog bezizlaza, upravo je baziran na humanizacijiivota i tzv. niskoentropijskoj civilizaciji, dakle prihvatanju i

izuavanju jednostavnih prirodnih oblika organizovanja idjelovanja, a ne silovanja zdravog razuma i prirode same.

Trebalo bi ponovo pronaiizgubljenestaze od one plave trave

Trebalo bi u obilju biljazagrlitipanine makove i mrave

Trebalo bi se iznova umitii sniti u jasnim kapima ozorne rose

Trebalo bi onesvijestiti seu nekim tavnim vlasima neke travne kose

Poto mi je u ovom og ledu duhovno-religijska-filozofskapotka veoma vana za objanjavanje na njoj nastale civilizacije, stvar bih pokuao predstaviti i ovako : istjerivanjemBoga iz ovjeka, Boga iz samoga sebe, ovjek je prvo dobrooamuen jer dobro i zlo prepoznaje sada po knjigama ili

50


51/181

ugledanjem na drugoga, a ne u sebi i po sebi; time jeoien prostor za stvaranje duhovnog centra okupljanja islaganja svijesti svih podjednako; onda je analogijom stvorio hram i obred kao centar okupljanja u materijalnom svi

jetu, ali i kao snaan informacioni vor za odailjanje idejavisokog klera i vlasti, onih koji imaju novac i mo, i to jejo gore, za njom ude koliko god je imali; dalje, opet, znase: kako e to sve proi bez jake visokocentralizovane idehumanizovane drave, visokoorganizovanih i visokoen-tropijskih tehnologistikih egzibicija koje bukvalno gradesvjetlucave civilizacije metodom destrukcije Prirode i

prirodnosti u ovjeku, metodom gubitka iskonske veze saMajkom Hraniteljkom, Vjenim Taoom, kako bi rekliKinezi? A najbolje je to, brate, rekao Pjesnik:

Rastvorio sam seI potekao

Potocima

Rijekama

Morima

Sad sam tu

Sad sam tuBez sebe

Gorak

Kako svom izvoru

Da se vratim?

Treba li sada posebno naglaavati da Zapad upravo u religijama i filozofijama individualne odgovornosti, jednostavnosti, dobrote, prirodnog naina ivota, Boga u ovjeku,a ne van njega, ima najboljeg saveznika za budunost?

51


52/181

Da carstvo nebeskoje u nama treba da se maDa carstvo nebeskoje van nasNeka se spozna

Danas je, gospodo, ovjeanstvu vie nego ikad potreban

njegov Iskonski - Decentralizovani Bog!

Ideja bosanstva, jednostavnih, skromnih ljudi, ljudi kojisvoju zemlju vole svojim hiljadugodinjim biem, dubokoutemeljenim u njoj, prostom ivotnom filozofijom ija je

glavna odlika prirodnost, jednostavnost, dobrota i vjera udobroga Boga, upravo je ivotna filozofija i stvarnost iz kojemogu nii svi nai kasniji ustavi, zakoni, odnos premaovjekovoj okolini, nauka, industrija, strategije privrednograzvoja, nain ivota i troenja, religijska tumaenja, odnosimedu ljudima, odnos prema neprijateljima i prema pri

jateljima, sportu, kulturi, pjesnitvu, spisateljstvu, naemoptem karakteru i biu, a to je u savrenom skladu sasvesvjetskim procesom humanizacije ivota. Treba liposebno naglaavati i to da je takav duh vrelo na kome serado napajaju demokratija, ljudska prava i sloboda uopte,ljubav prema Prirodi, pa ak i zdrava trina utakmicaprimjerena 21-om vijeku? Sjea li se jo iko da je Bosnaoduvijek bila utoitem progonjenim ratnicima i ljudimaslobodna duha - Holandija Balkana?

Pitamo mudracenesigurne o tome ta sjutra bieZovemo tako izmeu oblaka na sve stranesvojepravo

bie

A samo u snu znamo za ono zlatno lie

Priznaj, itaoe, iznenaen si mogunou da duh bosnosti,formiran u staroj Bosni o kojoj smo u koli uili manje negosamo o prvom srpskom ustanku ili hrvatskoj seljakoj buni,na osnovama jedne jednostavne, prirodne vjere ili ivotne

52


53/181

filozofije ne samo da nije mrtav ve je kao potpunosavremen koncept moan temelj naoj budunosti - izazovan, drzak, smion, neobuzdan kao i oni u kojima ivi:

(Ne rekoh li ti vejednom

Da o meni zaista ne zna nita -Da ne zna nita o mome luku i strijeliDa nita ne zna o mome titu i mauDa nema pojma o timLjutim orujimaDa ne zna nita o momebijednom tijeluNiti kakav on arki plamenU sebi

Ima)

Pa zato i ne bi bio? Zar ne vidjesmo kakve mone svjetskecivilizacijske temelje ima?

Bosna i njeno bie je suvie vrijedna ideja i kategorija

da bi sada bila unitena. U okrilju onoga to nam nudiZemlja Bosna, gospodo, moemo imati, ukoliko to elimo,dostojanstvenu budunost!

No, to ne znai vraanje u vrijeme starobosanske civilizacije, nego izdizanje u njeno vrijeme nastalog duhabosnosti na nivo najvee zajednike, a, bogami, ini mi se i

pojedinane vrijednosti, temeljei na njemu i apsorpcijusvih kasnijih uticaja, te stvaranje i apsorpciju novih. Nezaboravimo da je jedno jedino religijsko i filozofsko kl up koodmotalo svoje konce kao izdanke u mnoge pore onakoslikovitog, prefinjenog i samosvojnog drutva kakvo je

japansko. Na kraju krajeva, i zapadnoj civilizaciji izvucite iz

svetih i filozofskih knjiga dvije do tri osnovne postavke, igotovo sve ono to je napravljeno na tlu, napisano na papiru ili to spava u svijesti ljudi, sruie se kao onaj zamakod pijeska na plai kada preko njega padne nespretni igraloptom.

53


54/181

**-*

Nakon etiri do pet godina ove sramne drame, nakon nev-jerovatno krvolonih ideja, basnoslovnih lai, jezika srama ibezbonosti, a u ime pobonosti, podlih izdaja, kupovina,prodaja i preprodaja ljudskih dua, teritorija i oruja, krvi

nevine i djejeg vriska, Vode donijee, svaki svome narodu,po krvav komad Zemlje Bosne i kao otac kada se vraa saslubenog puta, bacivi ih na stol nacionalnog ponosa,rekoe: Vidite ta sam vam donio! Mnogi Srbi u Srbiji imnogi Hrvati u Hrvatskoj, zakovani u svoje vlastite nacionalne bezizlaze, aplaudiraju da nadjaaju pla one djece,

mislei da je njihov problem u Bosni, da slast pokoravanjaBosne moe biti nadomjestak za vlastite duhovneorsokake i ratne poraze koje sada rjeavaju erupanjemBosne i nekom vrstom domaeg, autohtonog nacional -faizma. Muslimani, koji su najvie stradali u ovome ratu, nemogu biti oduevljeni kao oni jer je komadanje Bosne njima

najmanje u interesu, ali su i neke njihove vode govorilekako je Bosna njihova, ili bar da je najvie njihova, i tu segrdno ogrijeie o Zavjet. Bosna se ne brani vjerom i brojemi prisvajanjem, ve bosnou, gospodo, jer nas tek onda imajako mnogo, a odbrana nam ima temelje duboke do na onustranu Zemlje Planete.

No, ta dalje? Prihvatiti Konanu Podjelu? Moda onikojima je Bosna teritorijalna ekstenzija neke blie ili daljeDuh(ovne) Domovine hoe. Oni koji uvaju hiljadugodinjiZavjet u svojim srcima - nee, kao to nikada i nisu.

Muslimanski narod, posebno njegovo vodstvo sesada, po mome miljenju, nalazi pred kritinom, istorijskom

odlukom: da li je spreman da svjesno, samovoljno i iz svedubine svoga bia konano prihvati injenicu da on predstavlja najvei dio BOSANSKOG naroda, da on jeste, u tomsmislu, BOSANSKI narod, po broju najvei nasljednikslavne i asne istorije Bosne, ali apsorbujui u sebe, u svojebie i svijest, svu njenu istoriju, gnjeei je u jedan jedini i

54


55/181

jedinstven osjeaj - osjeaj bosnosti, osjeaj prirodnepripadnosti Bosni, upravo ljubomorno svojatajuicjelokupno njeno istorijsko i kulturno nasljee. Za njima bikrenuli svi oni Srbi, Hrvati i ostali koji osjeaju isto, koji sesada kovitlaju na Posljednjem Pobjenjelom TalasuSumanutosti, ne videi da izlaz za Bosnu nije niti jednatronacionalna drava niti tri drave triju nacija, vesublimacija, saimanje svega onoga ta Bosna jeste u svojebosansko bie jednakim pravom i ljubavlju.

Ustavom iz 74-te godine Muslimanima je priznata nacionalnost i ime. Zaista je bilo smijeno da se ljudi koji se od

Srba i Hrvata razlikuju vie nego to se ovi razlikuju izmeusebe, izjanjavaju kao Srbi ili Hrvati, to je bio najeisluaj. Meutim, ini mi se da je tada zadat strahovit udaracbosanstvu, jer bi, pogotovo u to vrijeme, bosanstvo moglobiti jako popularno. Procjenjujem da bi svi dananji Muslimani i veina Srba i Hrvata tada rado pristali na to, a i sama

inercija bi uinila svoje. Ali, tada bi Srbija i Hrvatska kaodrave izgubile ogroman broj dua koje su tako marljivopokrtavale, njegovale, odgajale, naseljavale, vrbovale iotimale tokom vijekova. Izgubile bi i potencijalne komadeBosne. Izgubile bi i razlog da se mijeaju, da brane svoje,pogotovo kada im kod kue neto ne tima. U prah i pepeo

bi se sruila najidiotskija teza od postanka drave: teza ojednoj dravi, jednom narodu, jednom jeziku i jednoj vjerikoja nikada nije prestajala da ophodi snove svih SumanutihVoda ovoga svijeta i koja nikada nije zavrila bez krvi inekog novog oblika faizma. Bosna bi kao nezavisnadrava tada bila konana i formalna negacija te teze jer bi

imala etiri naroda od koji jedan ima tri religije, na sliannain na koji, moda, meni nikada ne bi postalo jasno da jeBosna biser da se zbog nje ovako krvavo ne pobismo.Etnocid nad Bosancima je izvren, dakle, ve tada, da bi se,bar tako nekako ispada, ostavio slobodan prolaz ipripremio teren za genocid nad Bosancima, izveden geno-

55


56/181

cidom nad Muslimanima, kao brojano najvee originalnebosanske grupe. Ali, mora se priznati i to da bi sabosanstvom koje bi, dakle, obuhvatilo, u tom sluaju, biveMuslimane, Srbe i Hrvate i islamski vrh izgubio patronat

nad dijelom muslimanskog naroda. Jer, a to se vidi i udananjem ratu, ono vodi muslimanski narod kao da jesvaki njegov pripadnik religiozan. Vokacija toga vodstva je,ipak, vie vjerska negoli nacionalna, dok bi se u integralnom bosanstvu taj privid potpuno izgubio.

Sjetimo se kako Husein-kapetan Gradaevi u svojemu fermanu, pred bitke koje ga ekaju, spominje Kulinabana i kralja Tvrtka traei svoje najdublje korijene, a jednakim tonom spominje i krstake i osmanske napadae naBosnu: ovjek Carevine, njen vojnik predade se zemljiBosni kao najljepoj, najplemenitijoj eni na svijetu.

Dakle, kada se brani Bosna, onda je ovom ratnikusvejedno ko je napada, njegova ili tuda vjera. Gradaevi je

upravo primjer ovjeka koji, bez obzira koje je vjere,pronae ono svoje davno izgubljeno lice.

Savremeni model Gradaevia kao Bosancapokazuje i da se Bosanac moe prepoznati veoma jednostavno: da li je spreman da se preda bezgraninoj ljubaviBosni noj i da je brani, a koje je vjeroispovijesti, stvar je nje

govog linog opredjeljenja, a ne motiv okupljanja naodbranu.

Srpski i hrvatski bosanski komleks nije mnogo razliit. Razlika je u tome to postoje, na Bosnu naslonjene,dvije drave koje im vijekovima apuu kako su oni dobriHrvati ili Srbi, kako e ih oni braniti, a u stvari su hrana za

njihove politike intrige i smicalice, topove i noeve kojimase, to direktno to indirektno, i faktiki komada Bosna, kaosladostrasni nadomjestak za vlastitu nacionalnu impotenciju. U ovom trenutku, srpski bijes nema premca, a ratnizloin se korienjem naopake logike praktino promovieu nacionalnu vrlinu. No, i Hrvatska se na kraju i na drugi

56


57/181

nain pobrinula za svoj komad Bosne. U njemu se ne vijoribosanska zastava, to e biti uvreda bosanskim Hrvatimatek kada i ako se ikada sjete da je ta zastava tkana modroplavom krvlju i njihovih pradjedova.

Svi branimo Bosnu, svako sa svojom priom, a Bosnaraupana, gola i bosa, jo uvijek prkosno spava. Ne daonam dobri Bog da budemo tu kada se probudi:

Ovdje je prisutan onaj koji na moja usta tada reeKako se u ovo vee sva ostrva razbjeaeIgorese vie ne naoeJerje vrijeme blizu

I reek tomujo veeDa zbaena bi na zemlju otrovna guja adahakato zabludi vas svijet vasioni izdrijelasvog mraka

Daistihje malo na zemlju stalo da anela nije ostaloPa teko onim koji ive na kopnu teko onima na moru

A kao Srbi, Hrvati i Muslimani samo, niti smo originalni, nitismo kome potrebni, ak ni onima koji nam apuu na uho,osim za ostvarenje njihovih Sumanutih interesa i mesa zasljedei rat. Jedino to im treba jeste naa bosanskasranost, ast i potenje koje e upravo upotrijebiti da

bismo sami sebe izdali i unitili, a oni doivljavali svojestarake nacionalistike orgazme govorei i nama i njimatamo gdje god da su i ko god da su kako nas brane. Aferim.Nakon ovoga rata biemo ljudi ni tamo ni amo, neemo bitivie Bosanci, upijaemo njihove kulture i poglede na svijetkoji nisu nai, a nikada neemo uspjeti da budemo ni kao

oni, niti e nam oni to ikada dozvoliti: samo kada imdoemo u goste, govorie nam "Evo nama naih Bosanaca",priae nam svoje idiotske viceve o nama i biemo njihovenajdrae dvorske budale, bezopasni bosanski kastrati. Mi,ija je vjera dobrota i plemenitost, dozvolismo da nam, kaoSamsonu, odreu kosu nae snage, vlasi elementarnog ljud-

57


58/181

skoga dostojanstva koje je nama, oprostite, inherentno.Gospodo, zadatak ovjekov je da bude svoj ovjek, a netui.Bosna nam upravo to nudi.

Ovo je upravo taj Rat Posljednji: hoemo li i dalje

sami sebe unitavati vodei ratove za tui raun, hoe liduh bosanstva i bosnosti, duh prirodnosti, jednostavnosti islobode pojedinca u ophoenju sa svijetom konano pokleknuti pred hiljadugodinjim nasrtajima njenih Zavojevaa,ili emo smoi snage da iupamo zmiju iz njedara, da sekonano suoimo sa njenom Runoom: da se u posljed

njem trenutku pobjedonosno rodimo jai i samosvjesnijinego ikad.Posjedovanje Bosne je onda logina posljedica.

Mnogi Muslimani, Hrvati, Srbi i ostali osjeaju tako. Podjelaim je nametnuta kao jedino rjeenje u okviru vijekovimanjegovanog kvazi-bosanstva. Niko im nije ponudio alterna

tivu: Bosanstvo ili Poraz. Bosanstvo kao pripadnost zemlji iideji, koje mitvo-hladno obuhvata svaki nacionalno-religi-jski osjeaj pod uslovom da se iskoristi za gradnju, a ne zarazgradnju Bosne.

No, ini mi se da je klju budunosti Bosne, ipak, upravo u rukama Muslimana, naroda koji najvie krvari uovome ratu, i to upravo sada i u sred toga rata, u ime svoje inae zajednike budunosti, u ime one silne krvi koja jenatopila Zemlju Bosnu, a jo neosveena. On moe postaticentar kristalizacije, renesanse bosanstva, duboko ukorijenjenog u ovu zemlju, tako da bi svako verbalno, politiko iliratno razraunavanje sa Bosancima bilo jako teko izvodivo.U tom asnom nastojanju prikljuili bi im se mnogi.

U tom asnom nastojanju, kao zalog zajednikojbudunosti, svi Bosanci preuzimaju svojojom obnovljenomsnagom odgovornost i obavezu za konano i dosljednokanjavanje svih zloina poinjenih na tlu ove zemlje,zloina koji su najvie pogodili upravo muslimanski narod,te progon ratnih zloinaca kakav se ne pamti.

58


59/181

Tako bi Bosna dobila etiri velike nacionalne grupe:Muslimane, Srbe i Hrvate sa islamom, pravoslavljem i katolianstvom kao svojim osnovnim religijama, te Bosancekoji mogu biti pripadnici sve tri religije: bila bi to, ini mi se,najnormalnija nacija u Evropi!

Bio bi to Poraz Podjele kao podloge za rat, ali i Bratstva i Jedinstva koje je samo prelazni period od rata do rataza vrijeme relativnog mira u Podjeli, a taj bi Poraz bio izveden Velianstvenom Pobjedom Bosnosti, Pobjedom kakvojse Sumanuti nisu nadali!

Bila bi to, u stvari, Prkosna Pobjeda Probuene

Bosnosti.

Dobro, priznajem da sam napriao svata. ta u, prvi mi jeput, a Tue prie sluam ve nekoliko decenija. Ipak, imamosjeaj da je ova, moda, pomalo diskutabilna, pomalo

svaalaka, ali ini mi se, ipak, veoma indikativna analizabosanskog duha i bosnosti, bezazlenija i mirotvornija odsvih onih nebuloza o veliini i sjaju nekih naroda kojih senasluasmo za ovih etiri do pet godina. Ako su svi romansirali, preuveliali i iskrivili svoje istorije, zato ne bismo i misvoju? Ako Srbi za sebe kau da.su junaki narod, Hrvati da

su kulturan narod, a Muslimani da su merhametli narod,zato mi Bosanci ne bismo bili dobar, plemenit, astan, jednostavan, prostoduan i prirodan narod? Ako oni vjeruju ureligije u kojima je Bog nalik na policajca, a jo jedino imnije propisano koju e nogu kada dii kada idu ulicom,zato i mi Bosanci ne bismo imali svoj koncept dobroga,

sveproimajueg, a posebno ugraenog u nama Boga kojije stvorio ovaj svijet kao dinamiko dijalektiki vrtlog u kojemu Bosanac treba sam da prevazide sve dualizme, spoznai ostvari jedinstvo sa Njim, dostigne savrenu Bosnost, TaoBosne? Ako njih strano brine zagrobni ivot, zato nas nebi brinuo ovaj, jedini ivot koji imamo? Ako oni ele religije

59


60/181

i filozofije primjerene nekom drugom dobu i nekim drugimmentalitetima, zato mi ne bismo imali pravo na religijuprimjerenu nama i dobu koje nas oekuje: 21. vijeku?

* # *

Zakraj,mislim da bi se moglo uraditi bar sljedee:Prvo, svi narodi i graani Republike Bosne i Herce

govine treba da shvate da su u uslovima agresije uvueni uovaj rat, izmeu dvije do tri, stvarno vie ne znam ni ja koliko, sukobljene strane, a u istorijskom smislu gledano, svizajedno sami protiv sebe: protiv svoga bosanskog bia,

svejedno kojoj kulturi bili blii. Ovo se posebno odnosi naone Srbe i Hrvate koji se zanose idejom da su Srbiji iHrvatskoj strano potrebni i da ih oni tamo brane. Pogledajte malo oko sebe: gdje god su vas branili ili gdje god viniste branili jedni druge, ostao je prah i pepeo, kr koji jevjerna slika onoga to oni imaju u svojim glavama.

Drugo, svi graani Republike Bosne i Hercegovinetreba da daju Zavjet Zemlji Bosni. Natjerajte na to svojevode. ini mi se da su oni dali zavjete u neke druge stranesvijeta. Odmah ete ih prepoznati.

Ovdje posebno mislim da kao obini graani, asniljudi i roditelji, posebno majke i ene, intelektualni ljudi,

uspjeni poslovni ljudi, mladost jo neuprljana nacionalizmom treba da se svi, svako za sebe, duboko zamislimo, dauemo u sebe i naemo onaj glas iz davnina, glas slobodeovjeka, da kaemo sebi hoemo li konano biti svoji, dagradimo dostojanstvenu kulturu i civilizaciju za svoju djecu,da uinimo neto mi sami svojom voljom, da otresemo izsvoje podsvijesti tuinska mijeanja, vodstva, izdaje, avoljesaveze, nametanje obzorja koja nisu naa? Hoemo li smoisnage da zbacimo sa sebe osjeaj nemoi, da Zemlja Bosnaiz nas progovori svom svojom velianstvenom snagom?Pazite, gospodo, Bosna je u nama svakako, predajmo joj sesvim srcem, ili emo vjeno ostati Podvojeni ljudi. A na osnovu onoga to nam ona nudi, sagradiemo konano svoj

60


61/181

identitet koji e biti amar cijelome Sumanutom svijetu.Protresite se, protresite glavom, popnite se na kamen, nadrvo, skoite; ako skoite na bilo ta drugo osim na ZemljuBosnu, onda - alal vam vjera! Pozivam vas da sutra ujutro,kada otvorite oi, pogledate prvo u svoja plava bosanska

brda. Gledajte ih itavim svojim biem, a ne samo oima.Osjeajte zemlju na kojoj stojite i slobodno recite: pripadamTebi, zemljo moja velianstvena! Vai politiari to ne mogutako lako izrei, jer onda ne vladaju oni vama, ve duh vaezemlje i svega onoga ta vam ona znai i nudi. Tada, oni emorati da uju boanstvenu muziku koja sveano odjekujeu vaim grudima i vaim srcima: vau vlastitu, jedinstvenu usvijetu - Plavu Bosansku Rapsodiju! Pozivam vas da u imenae zajednike asne budunosti smognete snage i dosto

janstva da iz svojih grudi iupate otrovnicu. Biete prestravljeni njenim izgledom: glava kobre, rog poskoka, tijeloarke, rep zvearke, sva krvava od vae krvi i rutava od hiljada sisaljki aputae vam najljepe rijei, pozivae se na

vjere, ljude, bitke i zavjete koji nisu vai, i ako ne popustite,obasut e vas najpogrdnijim rijeima i kletvama, smradom iotrovom iz svojih razjapljenih valja, i tek e vam tada bitijasno ta ste uvali u svojim plemenitim grudima za ovihsilnih vijekova. Ponavljajte u sebi rije BOSNA, laganimdostojanstvenim ritmom, izgovarajte je glasno, punim ustima, bez ustezanja: vidjeete kako proiava jezik, um iviziju svijeta. I strana iluzija nestae kao dim.

Sagradiemo na biserno istom pepelu svoje ukupneistorije civilizaciju zbog koje se neemo stidjeti, zbog kojeneemo morati ii ili pogledati u Zagrebe, Beograde i Stam-bole po duhovne i politike direktive koje blage veze nemaju sa bosanskim biem, ve kao ljudi koji imaju ta da

daju, a imaju ta i da uzmu za duhovnu razmjenu.

Samo ono zvono tiine nek se vine u meni -isto od vatre stare teko od novog smisla

Ko vjetar krozborjacrna umornaKo kia krozmramorja smrti pokisla

61


62/181

Kroz nebo tek pred nama otvoreno -Do zvijezda nekaOdjekuje

Dobrih prijatelja koji e nas razumjeti i koji nas nikada nisu

iznevjerili imamo, hvala Bogu, na sve etiri strane svijeta.I ne samo to: itav svijet e dolaziti ovamo da se napaja, da nade ono svoje davno izgubljeno lice. Po rai emosve nacionalizme na nain kojemu se nisu nadali: pobjedom duha Zemlje Bosne, pobjedom bosnosti, bez obzirakako sami sebe nazivamo; hvala, opet, dobrome Bogu, imakombinacija na pretek.

Tree, svi graani Republike Bosne i Hercegovinetreba da daju Zemlji Bosni Demokratski Zavjet: voljnoodustajanje od politikog djelovanja na nacionalnom principu. Sve nacionalne izraze branimo svojim duliom, svojomvjerom, Ustavom i zakonima, a po seb no unakrsnim svojatanjem svih bosanskih razliitosti od strane svih.

etvito, oni dobri ljudi koji smatraju da su Bosanci,neka se tako nacionalno izjasne. Vjeru neka izaberu ilizadre po svome nahoenju. Neka se ne smatraju boljimBosancima od ostalih. Svi su Bosanci na nekakav svoj nain.I neka se ne brinu ako budu optuivani za neko novo ju-goslovenstvo: mi samo dajemo pravo ime onome to ve u

sebi imamo i sta jesmo: svojoj istoriji, svome duhu, svomementalitetu, svojoj kulturi, svome jeziku i svojoj novojbosanskoj budunosti. Mi jesmo Bosansci, narod u pravomsmislu rijei koji, dakle, ne pravimo kombinovanjem drugihnaroda, ve pranjem svijesti od tuinskih nazora. U ovomtrenutku, ini mi se, da svaki Bosanac zlata vrijedi!

/ nee dan imali moi sve do jednog danaSve do dana kad nee bili ni noiZa dan laj nek liple rane vijeka nek kiple rijeke srdile

ljubavi

Kroz Imae i tmace neka sve jace momi maevi

62


63/181

Neka svi lijepi neka svi dobri svi runi i guba viDo mrvice podijele ovo vino ove hljeboveKao to ubice i rtve podijelie bratski ove grebove

Jer treba do kraja uti ovaj pla ovu pjesanDa nas ne nahrani truleDa nas ne sahrani plijesan

Ne sudile nas po tom to nam je zamraeno liceNa putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice

Ne smijemo zaboraviti da pripadnost Bosni nije samo izgornjih grupa i porijekla: dobrodoao Bosanac je onaj koji

voli Bosnu i spreman je da je brani, gdje god se rodio,odakle god dolazio i kojim god jezikom govorio.

Peto, pozivam one Bosance koji svoj vjerski izraz nemogu da nadu ni u jednoj od tri vladajue religije da ponurazmiljati o obnovi i osavremenjivanju svoje davnozatomljene religije. Osnovaemo Bosanski Hram Plemeniti.

Vratiemo se vjeri koja nam je oduzeta. Prilagodiemo jedananjim nazorima i nee u sebi imati izrazite obredne element e ni jedne od triju religija. A o tom e emo posebnouskoro govoriti.

Vi ve ste isti slovom istim koje vam glagoljah

Bacite zato tvari svoje u oganj ovog plamaBudite tako u meni a ja u svakako u vamaKao u onim to sam od iskoni koje voljah

Az esam lozaA vi steGrozje

ini mi se da bi ovi potezi ne sa mo pobrkali ne pl ae nepregovarake raune, zaustavili rat, vratili dostojanstvonarodima bosanskim i otvorili itav jedan novi svijet veotvorili novo poglavlje za novih hiljadu godina Bosne.Sadanji pregovaraki timovi i njihove politike opcije suistroili sve sokove pameti i vite se u krugu koji su sami

63


64/181

nacrtali: krugu svojatanja i komadanja Bosne kome nemakraja. Dajte mi ansu, plemeniti Bosanci, da vam pokaemda je sve mogue ako to vae bie eli, da jednostavnoizaemo iz tog ukletog kruga - na krilima bosanstva.

Time bismo i svijetu pokazali ta se ovdje, u stvari,rui: ogledalo u obliku jedne rijetke, iskonske civilizacije ukome e se Zapad kad-tad morati dobro ogledati.Dobiemo politiku podrku i pomo od mnogih vlada, organizacija i grupa koje ve sada imaju sluha ili se bore zahumanizaciju ivota u svojim zemljama. U njihovim

glavama ovo vie nee biti rat izmeu tri nacionalne opcije,ve rat za ouvanje jedne originalne

j. arnautovic, put dobrote

Documents