3urfmhqd srwhqflmdod ]d reqryx hwqlþnrj qdvlomd … · ‘strana’, a naročito zvanična...

Kurt BassuenerBodo Weber

Sarajevo 2012.

Naslov originala:Vlado Azinovi!, Kurt Bassuener, Bodo Weber, Assesing the potential for renewed ethnic violence in Bosnia and Herzegovina: A security threat assessment (Sarajevo: Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo, and Atlantic Initiative, 2011).

Prevod s engleskog jezika:Milena Mari!-Vogel Kanita Halilovi!

Recenzenti:James DobbinsJohn Moore-BickDaniel Serwer

Lektor:Zinaida Laki!

Tehni!ka priprema:Atlantska inicijativa

Izdava!i:Fakultet politi"kih nauka, Univerzitet u SarajevuAtlantska inicijativa, Sarajevo

"tamparija:A-Dizajn, Marka Maruli!a 2, 71000 SarajevoBosna i Hercegovina

Sa#etak ..................................................................................................7Uloga me#unarodne zajednice – stvaranje okru$enja u kojem nema pravila .....................................................................7Faktori vezani za okru$enje u zemlji˝ ...............................................8Mogu!a $ari%ta ...............................................................................10Kontekst javne sigurnosti ...............................................................12EUFOR – odlazi, odlazi, oti%ao? ....................................................15Zaklju"ak i preporuke ....................................................................16

Predgovor: cilj i metodologija studije ................................................19

I. Ukidanje dejtonskih instrumenata: doprinosi li me#unarodna zajednica stvaranju okru$enja u kojem nema pravila? ........................... 23Zaklju"ak .......................................................................................33

II. Hu$ka!ka politi!ka retorika i govor mr#nje – politi!ke elite i mediji .................................................................35Ru%enje dr$ave, secesija ..................................................................37“Rat“ .............................................................................................42Predizborna kampanja 2010. .........................................................52Kriza oko formiranja Vlade Federacije BiH ...................................53Prijetnja referendumom u RS-u .....................................................57Zaklju"ak .......................................................................................58

III. Kapaciteti dr#avnih institucija i uloga politi!kih elita: u slu#bi interesa gra%ana? ............................................................61Rad vlada i parlamenata .................................................................61Evropske integracije .......................................................................63IPA fondovi ...................................................................................645+2 ................................................................................................65Ustavna reforma ............................................................................66

Popis stanovni%tva ..........................................................................67Pristup dr$ave kreditima ................................................................68Za%tita doma!e privrede .................................................................68Zaklju"ak .......................................................................................69

IV. BiH u globalnoj ekonomskoj krizi – kretanje u pravcu socijalnih nemira? .............................................................. 71Poslijeratna privreda – strukturni problemi i rast ...........................71Ponovno tonjenje u krizu ...............................................................73Posljedice krize...............................................................................74Strukturni problemi, politi"ki izazovi .............................................75Socijalne interesne grupe – socijalne tenzije ...................................77Zaklju"ak .......................................................................................79

V. Oru#ane snage BiH (OSBiH) ......................................................81Uvod i kratki historijat ..................................................................81Struktura snaga ..............................................................................82OSBiH u aktuelnom polariziranom politi"kom okru$enju .....................................................................84Sistem pukova – neophodna kontrola ili sa"uvani antagonizam? ...................................................................86Procjena vojnih kapaciteta .............................................................89Zaklju"ak .......................................................................................94

VI. Vi$ak oru#ja i municije, doma&a proizvodnja oru#ja i kra%a .....95Proizvodnja i prodaja naoru$anja/municije ...................................99Nestala municija i eksploziv .........................................................101Zaklju"ak .....................................................................................102

VII. Policijske snage u BiH ...............................................................103Dvostruko naslije#e nedemokratskog policijskog rada u poslijeratnim policijskim snagama .....................................104Proces reforme policije: glavna pitanja i projekti ..........................105Dostignu!a i neuspjesi reforme – sada%nje stanje policijskog rada ...... 108

Stanje policijskog rada u dvama entitetima ..................................114SIPA ............................................................................................116OSA ............................................................................................118Studije slu"aja o mije%anju politike ..............................................118Koraci unazad u reformi – aktuelna nastojanja u entitetima ..................................................120Me#unarodna zajednica: EUPM ..................................................123Zaklju"ak .....................................................................................124

VIII. Pravosu%e ..................................................................................127Poslijeratna reforma pravosu#a ....................................................128Strukturni problemi .....................................................................129Politi"ki pritisak i uplitanje politike ............................................133Posljedice: neuspjeh pravosu#a u borbi protiv korupcije ..............137Zaklju"ak .....................................................................................138

IX. Oru#je u privatnom posjedu i privatne za$titarske 'rme .........139Privatne za%titarske &rme .............................................................142Zaklju"ak .....................................................................................147

X. Nogometni huligani i maloljetni!ka delinkvencija ...................149

XI. Manjinski povratnici .................................................................161Op!a situacija u kojoj se nalaze manjinski povratnici ...................163Manjinske povratni"ke grupe u sve lo%ijoj politi"koj atmosferi ......................................................................164Incidenti u kojima je upotrijebljeno nasilje protiv manjinskih povratni"kih zajednica .................................................................166Zaklju"ak .....................................................................................170

XII.Terorizam i islamisti!ka radikalizacija .......................................171Pojavni oblici terorizma, 1996-2011. ...........................................171Trenutna struktura sele&jskog pokreta ..........................................176Mehanizmi za prevenciju terorizma..............................................180

XIII. Me%unarodna zajednica kao garant mira i stabilnosti? Tiha transformacija EUFOR-a ..................................................185Preuzimanje sigurnog zadatka ......................................................1852007. godina: EUFOR se povla"i u Sarajevo – i smanjuje snage ...........................................................................188Pozicija snaga EUFOR-a u 2011. godini ......................................190Izvan BiH, ili negdje iza duge? .....................................................197Zaklju"ak .....................................................................................199

Zaklju!ci i preporuke .......................................................................201Me#unarodni faktor ....................................................................202Odvra!anje od nasilja i mogu!a dobit ..........................................204

Bilje$ke ..............................................................................................207

Analiza sigurnosnih rizika

7

U analizi sigurnosnog rizika koju su Atlantska inicijativa (Atlantic Initiative) i Vije!e za politiku demokratizacije (Democratization Policy Council) proveli u periodu prolje!e-jesen 2011. godine procjenjuje se "itav niz faktora u Bosni i Hercegovini koji utje"u na potencijal za me#unacionalno nasilje i obnovu oru$anog sukoba. U tekstu koji slijedi dat je kratak sa$etak zaklju"aka ove studije.

Pretpostavke na kojima je po"ivala aktuelna me#unarodna politika prema Bosni i Hercegovini i posljedi"na promjena stava od po"etka 2006. godine glavni su faktori u stvaranju sada%njeg politi"kog i dru%tvenog okru$enja. Nespremnost da se odr$e i primijene dejtonski mehanizmi za provedbu i izvr%avanje – OHR i EUFOR – te da se pre#e na pristup ‘blage sile’ stvorili su okru$enje u kojem nema pravila i u kojem se politi"ari osje!aju slobodnim da bez ustezanja rade na ostvarivanju svojih neostva-renih ciljeva. Iako je jasno da sada%nji pristup ne funkcionira, nema kole-ktivne politi"ke volje za preispitivanjem njegovih temelja. Rezultat takve situacije su sve ve!e podjele unutar Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira izme#u "lanova koji vjeruju da !e instrumentarij EU-a za pro%irenje biti dovoljan da se sprije"i daljnje pogor%anje situacije (Njema"ka, Francuska, Italija, 'panija, Rusija te same institucije EU-a) i onih koji su sve vi%e skepti"ni i frustrirani zbog takvog pristupa (SAD, Velika Britanija, Turska, Japan, Kanada i povremeno Holandija). U nedostatku jedinstva

8

Procjena potencijala za obnovu etni!kog nasilja u BiH

i liderstva, ta politika i dalje funkcionira po principu birokratskog auto-pilota aktiviranog 2005. godine, %to pove!ava mogu!nost te potencijalnu ozbiljnost lo%ih politi"kih prosudbi bosanskohercegova"kih lidera.

Analiza govora mr$nje i politi"ke retorike jasno pokazuje da se u posljednje tri godine (2009-2011) politi"ki i javni diskurs u Bosni i Hercegovini radikalizirao, i to naro"ito u periodu nakon izbora u oktobru 2010., u "emu su politi"ke elite i ve!ina medija u zemlji odigrali aktivnu ulogu. Analiza tako#er pokazuje sve "e%!e dovo#enje u pitanje same dr$ave BiH. Isto tako, sve se vi%e govori o tome da bi politi"ka kriza mogla pre-rasti u nasilje – ustvari o ‘ratu’, pri "emu politi"ari i medijske li"nosti ko-riste period 1992-1995. kao prizmu za tuma"enje i politi"ki instrument. I pored toga, malo je, ili uop!e nema "injeni"nih procjena potencijalâ za sukob – &zi"kih, dru%tvenih i politi"kih – u dana%njoj BiH. Strah u narodu raste: javni govor o mogu!em nasilju u budu!nosti pro%irio se i izvan kruga politi"kih i drugih elita i stigao i do %ire javnosti, pri "emu rat devedesetih godina slu$i kao dominantna referentna ta"ka. Taj cjelokupni javni dis-kurs u raskoraku je sa stvarno%!u na terenu, a kori%tenje rije"i ‘rat’ nemi-novno priziva u sje!anje 1992. godinu. Budu!i da su trenutne okolnosti i postoje!e snage su%tinski druga"ije, to "esto dovodi do zaklju"ka da po%to nije mogu! rat poput onog iz 1992. godine nije mogu!e ni organizirano nasilje. Ovaj drugi zaklju"ak ne slijedi nu$no iz prvog, a mo$e stvoriti i la$an osje!aj sigurnosti kako u zemlji tako i u me#unarodnoj zajednici.

Paralelno sa eskalacijom politi"ke retorike u posljednjih pet godina, konfrontacijski odnos politi"kih elita uzrokuje lo%e i sve gore rezultate u in-stitucijama vlasti. Ovo va$i za dr$avni, entitetski i kantonalni nivo u pogledu "itavog niza indikatora: zakonodavnih aktivnosti vlasti, EU integracija, 5+2 zahtjeva za zatvaranje OHR-a, ustavne reforme i po%tivanja odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi!-Finci, dono%enja zakona o popisu


9

stanovni%tva, zadovoljavanja kriterija za pristup vanjskim kreditima i za%tite doma!e privrede. Nova vlada na dr$avnom nivou nije uspostavljena ni godinu dana nakon op!ih izbora. Politi"ki lideri na svim nivoima nisu spremni na kompromis u pogledu politika koje bi slu$ile op!em dobru, pri "emu vlasti ne zadovoljavaju osnovne potrebe, interese i o"ekivanja gra#ana. Ovo ne samo da negativno utje"e na sposobnost gra#ana da se poistovjete s vlastitom dr$avom (i politi"kim elitama) nego svakako mora imati i negativan utjecaj na do$ivljaj sigurnosti kod gra#ana – kao i na njihovu stvarnu sigurnost.

Svjetska ekonomska kriza sna$no je pogodila Bosnu i Hercegovinu. Ranjivost privrede radikalno su pogor%ali politi"ki prioriteti vladaju!ih elita, koje su nove prihode iz 2006. godine preusmjerile za isplatu nov"ane pomo!i favoriziranim grupama bira"a – naro"ito demobiliziranim borci-ma (de&niranim u %irokom smislu). Po"etak recesije – te smanjenje dozna-ka – ubrzao je ionako izvjesno suo"avanje sa istinom. Bud$etski de&citi, naro"ito na nivou entiteta, brzo su narasli. Nepostojanje vlasti na dr$avnom nivou uslo$njava %tetu koju takva situacija nanosi jer spre"ava zadu$ivanje dr$ave. Politi"ke elite u Bosni i Hercegovini se sve te$e nose sa slabom privredom. Iako je svjetska ekonomska kriza pogor%ala taj problem, njegov glavni uzrok le$i u protekciona%tvu koje dominira politikom, kao i u odno-su vladaju!ih elita prema privredi. Vlasti u BiH su pred te%kom odlukom: raskinuti sa sada%njim politi"kim sistemom i kulturom ili se suo"iti sa oz-biljnim bud$etskim problemima, a mo$da i s nesolventno%!u. Koliko je blizu ova posljednja mogu!nost, naro"ito u RS-u, te%ko je utvrditi s obzi-rom na doma!e i me#unarodne nepoznanice, kao %to je daljnji razvoj krize s eurom. Mnogo je takvih nepoznatih varijabli. Ono %to je postalo jasno jest da politika etni"ke konfrontacije i odsustva kompromisa koju u po-sljednjih pet godina vode predsjednik RS-a Milorad Dodik i ostali sve vi%e ima autodestruktivne ekonomske, a time i mogu!e politi"ke posljedice. Ovo najbolje pokazuju &nansijske posljedice nemogu!nosti da se formira novo Vije!e ministara. Ho!e li rastu!e socijalne tenzije na kraju dovesti do %irokih – i mo$da nasilnih – socijalnih nemira te%ko je predvidjeti.

10


Jasno je da zna"ajan porast hu%ka"ke retorike, nastavak i produ-bljivanje nefunkcioniranja vlasti, rastu!i ekonomski problemi i socijalne napetosti stvaraju veliki dodatni pritisak na vladaju!e elite i pove!avaju vjerovatnost – te mogu!u ozbiljnost – lo%ih politi"kih prosudbi.

Zna"ajno me#uetni"ko nasilje mo$e izbiti planski ili spontano i biti instrumentalizirano. U studiji se procjenjuje nekoliko $ari%nih ta"aka za takvo mogu!e izbijanje nasilja.

Mladi u BiH su $rtve nefunkcionalne dr$ave, slabe ekonomije i nacionalisti"ke indoktrinacije. Maloljetni"ka delinkvencija – koja je sve izra$enija i sve vi%e nasilna – individualizirani je, direktni proizvod takve situacije. Huliganstvo u nogometu ovoj mje%avini dodaje i nacionalnu pri-padnost i organiziranost.

Huliganske i kriminalne grupe ve! su kori%tene za politi"ke ak-tivnosti u zemlji budu!i da su poluorganizirane i da ih je relativno lako mobilizirati. Incident pred zgradom Vlade FBiH naro"ito pokazuje kako mladi nogometni huligani mogu postati odlu"uju!im faktorom koji bi ina"e mirna javna okupljanja – uklju"uju!i i politi"ke demonstracije – mogao u"initi nasilnim. Mo$emo samo pretpostaviti da ukoliko se uka$e potreba ove grupe i pojedinci lako mogu poslu$iti kao prethodnica %ireg pokreta u eventualnom unutra%njem sukobu.

Manjinski povratak izgubio je centralni politi"ki zna"aj koji je ranije imao. Pa ipak, manjinski povratnici su i dalje ugro$ena dru%tvena grupa, a njihov odnos sa stanovni%tvom koje "ini etni"ku ve!inu u njihovoj sredini "esto je te$ak. Iako se suo"avaju sa strukturalnom diskriminacijom, odnosi izme#u manjinskih povratnika i dominantnog lokalnog stanovni%tva su se u zna"ajnoj mjeri normalizirali tokom posljednje decenije. Nema sumnje


11

da je sve u$arenije politi"ko okru$enje poja"alo subjektivni osje!aj nesig-urnosti me#u manjinskim povratnicima, %to negativno utje"e na odnose s etni"ki ve!inskim stanovni%tvom u zajednicama gdje oni $ive, naro"ito u RS-u, ali ne samo tamo. Zbog nedostatka policijske statistike nije poznato je li ovo posljednjih godina dovelo do zna"ajnog porasta broja incidenata s elementima nasilja. Ono %to se mo$e re!i i bez te statistike jest da i ako je i do%lo do porasta, i broj i priroda takvih incidenata jo% uvijek su dale-ko od nivoa iz vremena prije deset godina, kada je manjinski povratak bio u sredi%tu politi"kog sukoba. Ipak, karakter pojedinih incidenata koji su ovdje izdvojeni je zabrinjavaju!i. S obzirom na trenutni politi"ki kon-tekst, nema sumnje da neki od njih mogu spontano eskalirati u %iri nasilni me#uetni"ki sukob.

Nepotkrijepljeni navodi o pove!anoj opasnosti od terorizma u BiH, zasnovani na apsurdnoj tvrdnji da u zemlji $ivi oko 100.000 vehabija, nema-ju za cilj da odvrate od takve prijetnje, nego da Bo%njake svrstaju u teroriste i da delegitimiraju njihove politi"ke ciljeve. Kao odgovor na to, bo%nja"ka ‘strana’, a naro"ito zvani"na Islamska zajednica, upustila se u automats-ko poricanje svake sigurnosne prijetnje koju mo$e predstavljati prisustvo opasnih pojedinaca i ideologija koje se ve$u uz islam, nazivaju!i sve takve navode neprijateljskim i islamofobi"nim. Shodno tome, zvani"nicima agencija za provo#enje zakona preostalo je da balansiraju izme#u dviju suprotstavljenih, i u jednakoj mjeri manjkavih, predod$bi – te su oni svoju analizu i reakciju na opasnost od terorizma prilagodili tako da odgovara ishodima koje pri$eljkuju njihove politi"ke elite. Radikalne, ekstremne i nasilne grupe istinski ja"aju i dobivaju priliku da ostvare vidljiv utjecaj na dru%tvo onda kada ih politi"ke elite iskori%tavaju u ostvarivanju vlas-titih ciljeva. U BiH se pru$a zna"ajan broj prilika za takvo iskori%tavanje budu!i da jedne te iste politi"ke elite, putem formalnih i neformalnih veza, vr%e kontrolu i nad agencijama za provo#enje zakona i nad nekim ratobornim grupama. I dalje je malo faktora koji u"inkovito odvra!aju od takvih aktivnosti, dok je mnogo onih koji omogu!avaju terorizam i politi"ko nasilje. Me#u njima su slaba (nefunkcionalna) dr$ava, izobilje

12


lako dostupnog oru$ja i municije, %iroko rasprostranjena korupcija, slabe kontrole na granici te mobilizacija neosporavanih ideologija.

Policijske slu$be u BiH u"inile su puno na reprofesionalizaciji, mod-ernizaciji i demokratizaciji, ali daleko od toga da je njihova profesionalna evolucija zavr%ena, pri "emu nije nebitan faktor jo% uvijek prisutna insti-tucionalno-pravna nepovezanost policijskih agencija, kojih sada ima 16. Policija je u sada%njem politi"kom okviru izlo$ena sve ve!em politi"kom pritisku, kojim se od nje tra$i da odustane od svoje relativno nove opera-tivne autonomije i da prihvati da bude lojalna etni"koj politici. Do prvog ve!eg koraka unazad nakon vi%e od decenije zna"ajnih policijskih reformi do%lo je ove godine. Takva de%avanja navode na to da se postavi pitanje o sposobnosti policijskih agencija da se uspje%no bore sa ozbiljnim problemi-ma kao %to su organizirani kriminal i korupcija, naro"ito u slu"ajevima u koje su mo$da umije%ani pripadnici politi"ke elite i predstavnici dr$avnih institucija. Upitna je i sposobnost policije da odr$ava javni red i sigurnost u slu"aju nasilnih me#uetni"kih incidenata. Iako se svi policijski eksperti i zvani"nici s kojima smo razgovarali za ovu studiju sla$u da se policija u svom sada%njem obliku ne bi prva latila oru$ja u ‘odbrani’ svoje etni"ke grupe, nego bi poku%ala odr$ati javni red, svi su smatrali da bi se u slu"aju da se na njih izvr%i dovoljan pritisak policijske snage podijelile po na-cionalnosti. Evropska unija trenutno ukida svoje institucije koje se bave lokalnom policijom i smanjuje svoj utjecaj. Nakon %to je potpisao SSP (Sporazum o stabilizaciji i pridru$ivanju) u zamjenu za puko deklarativno izra$avanje volje lokalnih politi"kih elita za reformom, Bruxelles o"ito nije uop!e voljan da se ozbiljno pozabavi policijskim pitanjima.

Pravosu#e u dosada%njem periodu nije djelotvorno rije%ilo najpromi-nentniji od svih problema koji onemogu!avaju u"inkovitu vladavinu zakona u BiH – sistemsku korupciju i %iroko rasprostranjeni organizirani i privredni


13

kriminal – a pokazalo se da ni samo nije imuno na korupciju. Uprkos prisus-tvu mnogih hrabrih sudija, tu$ilaca i advokata koji svoje znanje i hrabrost ula$u u odr$avanje vladavine zakona, prisutan je jasan, zabrinjavaju!i trend zna"ajne erozije pravosu#a i vladavine zakona u %irem smislu. Najva$niji fak-tor odgovoran za ovaj trend jest trenutna politi"ka kriza u zemlji: podrivanje dr$ave, politi"ki napadi i pritisak na pravosu#e, na pravosudne institucije i na dostignu!a dosada%njih pravosudnih reformi, kao i problemati"ni op!i odnos i pona%anje politi"kih elita prema pravosu#u i vladavini zakona. I pored svojih proklamiranih ciljeva ja"anja vladavine zakona i borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije, me#unarodna zajednica prakti"no je doprinijela stvaran-ju okru$enja u kojem nema pravila. (injenica da pravosu#e ne poziva javne zvani"nike na odgovornost doprinosi gubljenju osje!aja za granicu.

Oru$ane snage BiH (OSBiH), uspostavljene kao rezultat reforme koja je bila nezamisliva u vrijeme potpisivanja Daytona, imale su tu nesre!u da nastanu upravo u vrijeme kada se proces reformi u BiH naglo zaustavio – a u mnogim oblastima "ak i krenuo unazad. Njihov razvoj i profesionalizaciju onemogu!ila je politika, uklju"uju!i i mje%ovite signale iz Banje Luke o tome treba li BiH uop!e u!i u NATO, a kamoli zadovoljiti njegove kriterije.

OSBiH vjerovatno ne bi predstavljao prvorazredni sigurnosni prob-lem. Ali s obzirom na sve ja"u politi"ku polarizaciju okru$enja, on bi mogao biti jedan od sastojaka u eksplozivnom ‘koktelu’ faktora koji "ine politi"ki akteri, entitetske i kantonalne snage sigurnosti, udru$enja demobiliziranih boraca i privatne za%titarske &rme. Struktura oru$anih snaga, koje uklju"uju etnicizirane pje%adijske bataljone, pogodna je za dezintegraciju pod pritis-kom u nedostatku vanjske stabilizacije sveukupnog politi"kog okru$enja. U tom smislu ove snage predstavljaju istinski mikrokozam dr$ave BiH.

U slu"aju organiziranog nasilja, najbolje "emu bi se moglo nadati od OSBiH bilo bi da on – zajedno sa zna"ajnim spektrom oru$ja i municije koju posjeduje i "uva – u njemu ne u"estvuje.

14


Na hiljade tona nestabilne municije i eksploziva i dalje je rasuto %irom BiH, zajedno s vi%kom oru$ja u razli"itim stepenima upotrebljivo-sti. Ekspertna radna grupa (u kojoj u"estvuju EUFOR, OSCE, UNDP i 'tab NATO-a) izra"unala je da, zaklju"no s julom 2011., ukupne zalihe OSBiH "ini: 3.275 komada te%kog naoru$anja, 89.625 komada maloka-libarskog oru$ja i lakog naoru$anja te 29.246 tona municije. Smatra se da je od ove koli"ine OSBiH potrebno 396 komada te%kog naoru$anja, 23.747 komada malokalibarskog oru$ja i lakog naoru$anja i 7.500 tona municije. Izra"unato je da vi%ak iznosi 3.329 komada te%kog naoru$anja, 65.878 komada malokalibarskog oru$ja i te%kog naoru$anja i 21.746 tona municije. Ekspertna radna grupa je od ovog vi%ka municije 4.500 tona ve! smatrala nesigurnim. Sveukupna slika kontrole javnih organa nad oru$jem i municijom razlog je za uzbunu zbog eksplozivnosti raspolo$ivih ubo-jnih sredstava (trenutno se procjenjuje da je 78 posto njih nestabilno), sigurnosti objekata u kojima su ona uskladi%tena te neprofesionalnosti ili aktivnog kriminaliteta nekih od onih kojima je povjereno "uvanje tih za-liha. Jednako zabrinjavaju!a i indikativna u smislu pogor%anja sigurnosnog okru$enja jest i izra$ena $elja vladaju!ih politi"kih stranaka u Federaciji da pro%ire doma!e kapacitete za proizvodnju oru$ja i municije.

Obilje oru$ja i municije preostalih iz rata vo#enog 1992-1995. go-dine u Bosni i Hercegovini te relativna lako!a s kojom je mogu!e do!i do njih i dalje predstavlja jednu od najopasnijih posljedica sukoba. Veliki dio ovog oru$ja – uglavnom juri%ne pu%ke AK-47, granate za ru"ne baca"e, pi%tolji i ru"ne bombe – protuzakonito je skriven u strahu od obnove sukoba, kao i za za%titu porodice i imovine. Ova praksa bila je naro"ito ra%irena na selu, gdje teren i struktura tipi"nih seoskih ku!a pru$aju vi%e mogu!nosti za skrivanje oru$ja i municije. Malokalibarsko oru$je i lako naoru$anje je, me#utim, postepeno nabavljano i u svrhu sporta, hobija, ili kao rezultat tradicionalne kulture posjedovanja oru$ja. Novija istra$ivanja pokazuju da je od ukupno 1.224.142 komada malokalibarskog oru$ja i lakog naoru$anja u BiH 1.098.762 u posjedu civila. Od tog broja, 349.366


15

komada je u zakonitom a 749.366 u nezakonitom vlasni%tvu. Ove brojke sugeriraju da svaki tre!i gra#anin BiH posjeduje oru$je. Ako se uzme u obzir veli"ina prosje"nog doma!instva u BiH, to prakti"no zna"i da skoro svako doma!instvo u zemlji posjeduje komad oru$ja. Pored toga, svaki peti gra#anin (19,5 posto) nezakonito posjeduje vatreno oru$je. Procedure provjere su upitne. Prisustvo i laka dostupnost vatrenog oru$ja jo% su jedan dodatni nepo$eljan element u ionako slo$enoj sigurnosnoj situaciji, pri "emu djelotvornih faktora koji odvra!aju od prodaje i posjedovanja oru$ja ima vrlo malo ili ih uop!e nema.

Zna"ajan stepen konsolidacije i regulative uvedene posljednjih go-dina u"inio je privatni za%titarski sektor manje poznatom nepoznanicom. Me#utim, svi me#unarodni zvani"nici iz oblasti sigurnosti koji rade u BiH a s kojima su autori razgovarali smatraju da bi pripadnici privatnih za%titarskih &rmi bili me#u prvima koji bi se latili oru$ja u slu"aju nasilnog etni"kog sukoba. Oni vjeruju da su zaposlenici tih &rmi – naro"ito de-mobilizirani pripadnici specijalnih jedinica i obavje%tajnih slu$bi – me#u najbolje obu"enim ljudima u sigurnosnim agencijama u BiH, bilo javnim ili privatnim. Mnogi tako#er isti"u da su oni dobro opremljeni i da imaju pristup i znanje za rukovanje oru$jem koje njihove &rme (barem zvani"no) ne posjeduju. Grupa od stotinu ljudi iz jedne od manjih (i manje pomno pra!enih) privatnih za%titarskih &rmi mogla bi imati veliki utjecaj ako bi se aktivirala u ranoj fazi sukoba.

Broj vojnika EUFOR-a smanjio se sa 7.000, koliko ih je bilo na po"etku misije u decembru 2004. godine, na 1.300, koliko se procjen-juje da ih ima danas. Uslijed smanjenja snaga po"etkom 2007. EUFOR je ostao bez isturenih baza izvan Sarajeva, zbog "ega je postao zavisan od cestovnog prijevoza. Snage ne raspola$u transportnim helikopterima za operativne potrebe. Zbog jednostranog povla"enja kontingenata nekih zemalja u periodu od 2007. do danas te snage vi%e nisu u stanju ispunja-

16


vati svoje obaveze iz Aneksa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma. Velike "lanice EU-a kao %to su Njema"ka i Francuska $ele potpuno odustati od izvr%nog mandata Vije!a sigurnosti UN-a de&niranog u Poglavlju 7 Povelje Ujedinjenih naroda, %to bi predstavljalo jednostrano poni%tavanje obaveze koju je EU preuzeo kada je u sklopu provedbe mira preuzeo na sebe za-datak odr$avanja “sigurnog okru$enja“. Velika Britanija bi $eljela da se sada%nji mandat tih snaga zadr$i i pro%iri, dok je Austrija, koja trenutno zapovijeda EUFOR-om, zajedno s jo% "etiri "lanice EU-a predlo$ila da se snage stabiliziraju u sada%njem broju.

Trenutna struktura, veli"ina, plan raspore#ivanja i pristup EUFOR-a izla$u ga opasnosti da zaka$e "ak i pod umjerenim optere!enjem. On je izgubio mogu!nost uvjerljivog odvra!anja opasnosti, a njegova sposobnost reagiranja sasvim je oslabljena. S obzirom na sve br$e pogor%anje politi"ke situacije i sve ve!u mogu!nost – te mogu!u ozbiljnost – pogre%nih procje-na bosanskohercegova"kih politi"ara, vi%e je nego "isto teoretski mogu!e da EUFOR bude pozvan da djeluje kako bi odr$ao ili ponovo uspostavio sigurno okru$enje. U slu"aju nedostatka politi"ke volje da se on pripremi za takav izazov, zajedni"ka sigurnosna i odbrambena politika EU-a mogla bi do$ivjeti jo% jedno poni$enje na Balkanu poput onog s EULEX-om na Kosovu u julu i augustu 2011. godine.

U ovom trenutku, godinu dana nakon op!ih izbora u oktobru 2010., pogor%anje prevladavaju!e politi"ke dinamike ne samo da se nas-tavlja nego se i ubrzava. Ova kombinacija varijabli "ini lo%e politi"ke pro-sudbe jo% vjerovatnijim. Cijena takvih lo%ih prosudbi lokalnih politi"kih aktera vjerovatno bi bila puno ve!a nego prije 2005. zbog uo"enog po-tencijala za realizaciju dugo $eljenih – ali prethodno zabranjenih – ciljeva. Socijalni pritisci, naro"ito u pogledu pitanja zapo%ljavanja i uplate nov"ane pomo!i, isto tako mogu prisiliti politi"ke aktere na ishitrenije poteze u cilju preusmjeravanja gnjeva gra#ana koji bi se mogao okrenuti protiv njih. Brojni su mogu!i elementi koji bi mogli biti u igri u proizvodnji


17

nasilja zna"ajnih razmjera. S obzirom na to da je mogu!nost odvra!anja od nasilja izvana, koja bi slu$ila kao protute$a, smanjena, ovim se stvara – po rije"ima jednog od na%ih sagovornika – “vrlo opasan koktel“.

Promjena stava me#unarodne zajednice u BiH od po"etka 2006. direktno je doprinijela sada%njoj nestabilnosti. Iako su uvidjeli problem, "lanovi Upravnog odbora PIC-a su se suglasili da se ne sla$u u pogledu prirode problema, te traljavo odra#uju posao umjesto da svoju politiku prilagode stvarnom stanju na terenu. Podrivanje me#unarodnih institucija i njihovog kredibiliteta – kako na polju provedbe mira (OHR, EUFOR) tako i na polju evropskih integracija (EUPM) – nastavlja se. Rezultat je to "injenice %to me#unarodna zajednica ("ija su najva$nija tijela PIC i EU) nikad nije imala manje kredibiliteta – ili mo!i na terenu, %to predstav-lja neuspjeh u pogledu odvra!anju od nasilja. Malo je $elje da se napravi iskrena analiza budu!i da bi njeni rezultati mogli biti suprotni po$eljnom ishodu strate%kih mjera – smanjenoj odgovornosti i opravdanju sada%nje politike. U osnovi, u BiH ne mo$e postojati prijetnja po sigurnost jer bi se time opovrgnule izjave o napretku date od 2005. godine naovamo.

Cijena katastrofalnog neuspjeha – to jest organiziranog nasilja (koje mo$da ne bi bilo ograni"eno samo na BiH) – eksponencijalno je ve!a od cijene djelotvorne prevencije i odvra!anja od nasilja. 'tavi%e, obnova funkcije odvra!anja od nasilja nema lo%ih strana – osim za one koji imaju interes da se zadr$i trenutna politika. Promjena politike zahtijevat !e politi"ki anga$man na visokom nivou u glavnim gradovima zemalja "lanica Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira i oduzimanje mogu!nosti formuliranja politike bi-rokratima koji su i doveli do ovog !orsokaka. To je prvenstveno – ali ne i jedino – pitanje politi"ke volje, stava i poruka koje se %alju.

Politi"ki gledano, ova promjena zna"ila bi priznanje, barem pre%utno, da se put kojim se i%lo od 2005. pokazao neuspje%nim i da se mora ponovo de&nirati, po"ev%i od utvr#ivanja strate%kog cilja. Taj cilj mora biti da BiH funkcionira dovoljno dobro da zadovolji kriterije ulaska u EU i NATO. Dok se taj cilj trajne funkcionalnosti ne dostigne uz op!u suglasnost i dok

18


se ne poka$e da je dostignut svima u BiH bi trebalo biti jasno da !e i dalje va$iti i primjenjivati se dejtonska pravila. Treba ne samo jasno i odlu"no re!i nego i vjerovati da se ne!e dozvoliti raspad zemlje i da !e nastojanja u tom pravcu izazvati odgovaraju!i i sna$an odgovor.

U tu svrhu, veli"ina, odlu"nost, mobilnost i obrazac raspore#ivanja EUFOR-a moraju biti poja"ani. EU, zajedno s NATO-om i zemljama koje %alju svoje snage, treba izvr%iti stru"nu procjenu prijetnji i potreba da bi se odredila odgovaraju!a ja"ina i kon&guracija snaga. Bez prejudiciranja ishoda takve jedne procjene, autori smatraju da bi obnova EUFOR-ovih kapaciteta za izvr%enje mandata odvra!anja od nasilja nu$no uklju"ivala sljede!e elemente:

- dodatne trupe iz zemalja "lanica i zemalja koje nisu "lanice EU-a; zemlje EU-a i NATO-a koje su "lanice Upravnog od-bora Vije!a za provedbu mira a koje trenutno ne u"estvuju u EUFOR-u treba da daju zna"ajan doprinos;

- dovoljno transportnih helikoptera za Snage za brzu reakciju u bazi na Butmiru veli"ine voda, a po mogu!nosti "ete;

- razmje%tanje isturene jedinice veli"ine "ete na o"itim potencijal-nim $ari%nim ta"kama: u Br"kom i Mostaru;

- redovne patrole izme#u aerodroma u Tuzli i Br"kog, kao i u podru"jima manjinskog povratka;

- manji naglasak na aktivnosti EUFOR-a koje nisu direktno vezane za mandat odr$avanja sigurnog i stabilnog okru$enja iz Poglavlja 7 Aneksa 1A.

Ponovnim uspostavljanjem sposobnosti vjerodostojnog odvra!anja od nasilja ne samo da bi se sprije"io povratak u nasilne sukobe nego bi se stvorile i mogu!nosti za napredak na politi"kom i dru%tvenom planu jer bi se u%an"enim politi"kim elitama oduzela sada%nja mogu!nost zloupotrebe straha. Time bi se otvorio prostor za gra#ane i potencijalne lidere koji $ele prona!i na"in da zemlja funkcionira putem konsenzusa. Ponovo uspostav-ljeno, vjerodostojno odvra!anje od nasilja temeljni je uvjet za bilo kakav politi"ki i dru%tveni napredak u Bosni i Hercegovini.


19

(lanovi Vije!a za provedbu mira i njegov Upravni odbor, kao i Evropska unija, potpuno uvi#aju da se politi"ka situacija u Bosni i Hercegovini znatno pogor%ala u posljednjih pet godina. Pa ipak, iako se u zvani"nim izjavama i analizama prepoznaje nedostatak napretka u refor-mama, a ponekad i o%tro ka$njava, rijetki vjeruju da "injenica da su dr$avne institucije inertne i da se trenutno li%avaju sadr$aja, te da je hu%ka"ka re-torika politi"kih lidera u porastu, ima sigurnosne implikacije.1 Ovaj ras-korak autori smatraju "udnim budu!i da se radi o zemlji koja je jo% uvijek traumatizirana zbog bolnog rata, sve vi%e polarizirana i u velikom stepenu naoru$ana. 'tavi%e, procjene opasnosti, ako se uop!e i prave, prvenst-veno se fokusiraju na namjeru mogu!ih pokreta"a organiziranog nasilja te poku%avaju razumjeti na"in na koji razmi%ljaju politi"ki lideri i ostali koji bi mogli odigrati zna"ajnu ulogu. Pritom se u zvani"nim procjenama me#unarodnih kapaciteta potrebnih u Bosni i Hercegovini ne uzimaju u obzir stvarne snage – te interakcija izme#u namjere, snage i ostalih faktora koji bi mogli utjecati na ova prva dva.

Atlantska inicijativa provela je i predstavila nezavisna istra$ivanja i analizu s ciljem informiranja kreatora politike u euroatlantskoj zajednici i u BiH, kao i %ire javnosti, o prirodi sigurnosne situacije i najboljem na"inu

1 Vidjeti: “USNATO-USEU: NAC-PSC Meeting Highlights Concerns Over Fragile BiH Political Situation“, diplomatska depe%a koja je procurila u javnost, 27. oktobar 2008, dostu-pan na http://wikileaks.org/cable/2008/10/08USNATO403.html, u kojem tada%nji vojni za-povjednik EU/DSACEUR-a general McColl opisuje situaciju u BiH kao “stabilnu“. Tako#er vidjeti str. 39 svjedo"enja tada%njeg direktora ameri"ke Nacionalne obavje%tajne slu$be, admi-rala Dennisa Blaira, iz 2010. godine, dostupnog na http://www.dni.gov/testimonies /20100203_testimony.pdf

20


njenog tretiranja. Na okruglom stolu o strate%kim mjerama odr$anom u Berlinu u maju 2010., "iji je suorganizator bio DPC, veliki broj okupljen-ih odbacio je dominantnu me#unarodnu procjenu sigurnosne situacije u zemlji kao stabilne te skrenuo pa$nju na ogromnu sivu zonu izme#u pra-vog rata poput onog iz 1992-1995. i potpunog odsustva nasilja. U"esnici su uo"ili zna"ajan broj prijetnji po sigurnost, uklju"uju!i nekoliko nasilnih i agresivnih me#unacionalnih incidenata, porast govora mr$nje, te shodno tome porast straha me#u gra#anima, %to je stanje za koje se neki pla%e da pove!ava vjerovatno!u novih nasilnih incidenata. U"esnici su upozorili da zbog toga %to je me#unarodna zajednica namjerno neinformirana ima malo pouzdanih informacija o sigurnosnoj situaciji u cjelini.

Cilj studije je da se detaljnije pozabavi ovim pitanjima. Autori studi-je, Atlantska inicijativa i DPC, poku%ali su ocijeniti snagu, kao i namjeru, mogu!ih aktera u sukobu, pri "emu su sigurnosnu situaciju smjestili u sveukupni politi"ki i ekonomski kontekst. Uloga me#unarodnih aktera, naro"ito onih koji su zadu$eni za po%tivanje Dejtonskog mirovnog spora-zuma i odr$avanje sigurnog okru$enja u BiH, dinami"na je varijabla u ovoj jedna"ini. Cilj na%e procjene je da se kreatorima odluka, naro"ito u EU-u i Upravnom odboru PIC-a, pru$e informacije koje !e omogu!iti da bolje ocijene mogu!nost organiziranog nasilja u BiH. Autori smatraju da te zemlje na taj na"in mogu bolje korigirati svoju politiku i stav u BiH.

Studija je osmi%ljena s ciljem analize %irokog spektra faktora i oblasti bitnih za sigurnost, me#u kojima su: aspekti trenutne duboke politi"ke krize koji doprinose op!em osje!aju nesigurnosti; agencije, institucije i drugi akteri koji igraju ulogu u odr$avanju javnog reda i sigurnosti; po-tencijalne $ari%ne ta"ke za izbijanje etni"kog nasilja, odabrane na osnovu skora%nje historije nasilnih incidenata koji su u dosada%njem periodu bili ispod praga koji bi doveo do %iroko rasprostranjenog nasilja; te na kraju uloga me#unarodne zajednice u osiguranju mirnog, stabilnog okru$enja u BiH, i stanje njenih glavnih institucija zadu$enih za izvr%enje tog zadatka.


21

Za vrijeme istra$ivanja razli"itih oblasti i aspekata ove studije au-tori su se koristili javno dostupnim materijalima i literaturom, kao i medijskim izvorima. Pored toga, jedan broj sagovornika je autorima ustupio relevantne dokumente koji nisu javno dostupni. Centralni ele-ment istra$ivanja "ine brojni razgovori koje su autori vodili s doma!im i me#unarodnim zvani"nicima i ekspertima. Sagovornicima smo garantirali anonimnost kako bi govorili otvoreno i iskreno, a citirani su uz op!i opis iako se datumi razgovora navode u bilje%kama na kraju teksta. Autori su se potrudili da informacije dobivene od sagovornika u ovim razgovorima provjere kori%tenjem drugih dostupnih izvora. Sve informacije sadr$ane u tekstu zasnovane su na najmanje dva nezavisna izvora. Me#utim, s obzi-rom na osjetljivost teme istra$ivanja, autori ne mogu apsolutno garantirati ta"nost svih informacija koje su dobili.

Autori $ele srda"no zahvaliti svima koji su pristali na razgovor ili na drugi na"in pomogli u istra$ivanju. Ova studija ne bi bila mogu!a bez podr%ke Ambasade Kraljevine Norve%ke u Bosni i Hercegovini, Fonda otvoreno dru%tvo BiH, Centra za demokratsku kontrolu oru$anih snaga (DCAF) iz )eneve i Ambasade Republike Turske u Bosni i Hercegovini, te im stoga autori $ele zahvaliti na velikodu%noj podr%ci.

Mi%ljenja iznesena u studiji isklju"ivo su mi%ljenja autora.

Sarajevo i Berlin, oktobar 2011.

22



23

Pristup me#unarodne zajednice1 Bosni i Hercegovini (BiH) razvijao se od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pa nadalje kako je ona bivala sve vi%e uklju"ena u provo#enje odredbi Daytona i u nastojanja da se naknadno izgrade kapaciteti dr$ave i op!ina. Taj proces ubrzan je u godini nakon rata na Kosovu, nakon kojeg su EU i NATO formalno otvorili svoja vrata za budu!e "lanstvo zemalja Zapadnog Balkana nakon %to zadovolje njihove kriterije.2 To je omogu!ilo da se kriteriji tih orga-nizacija, zajedno s kriterijima Vije!a Evrope i Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE), koriste kao motori procesa izgradnje dr$ave. U periodu 2000-2005. tempo tog procesa je ubrzan, u "emu je pomoglo povoljnije okru$enje u regiji nakon demokratske tranzicije u Hrvatskoj i Srbiji i otkrivanja nezakonitih aktivnosti entitetskih slu$bi sigurnosti, %to je omogu!ilo radikalnu reformu sigurnosnog sektora.3 Ti napori dostigli su vrhunac pod vodstvom visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU Paddyja Ashdowna. Uspostavljene su nove dr$avne institucije, uklju"uju!i i obavje%tajnu slu$bu (Obavje%tajno-sigurnosna agencija, OSA), dr$avnu policijsku slu$bu (Dr$avna agencija za istrage i za%titu, SIPA), Sud BiH, s posebnim odjelima za ratne zlo"ine i organizirani kriminal/korupciju, dr$avnog tu$ioca, Visoko sudsko i tu$ila"ko vije!e, Ministarstvo odbrane i jedinstvene Oru$ane snage BiH (OSBiH).

24


Pred kraj Ashdownovog mandata, u toku 2005. godine, prevla#uju!i stav me#u "lanovima Vije!a za provedbu mira (PIC) bio je da proved-ba Dejtonskog sporazuma i izgradnja dr$ave predstavljaju ogroman i nepovratan uspjeh. Uvi#alo se da su neke stvari jo% uvijek nezavr%ene, prije svega zahtjev Evropske komisije za restrukturiranjem policije, a prepoznata je i potreba za reformom Ustava, sadr$anog u Aneksu 4 Dejtonskog spora-zuma, kako bi se razjasnile i oja"ale ovlasti dr$ave i zadovoljili standardi Vije!a Evrope,4 ali nijedan od ta dva zadatka nije smatran neostvarivim kratkoro"no posmatrano. Prevladavao je osje!aj da je BiH zahvaljuju!i na-porima u izgradnji dr$ave i pobolj%anom regionalnom kontekstu postigla takav napredak da su njene strukture vlasti u stanju i spremne odgovoriti na poticaj potencijalnog "lanstva u EU-u i NATO-u. Smatralo se da !e privla"nost Bruxellesa zamijeniti pritisak Daytona, a jedino pitanje je bilo koliko dugo !e taj proces trajati.

Me#unarodni akteri u BiH su na osnovu te procjene odredili da bi izvr%ni kapaciteti utjelovljeni u Uredu visokog predstavnika (OHR) i EUFOR-u (uspostavljenom u decembru 2004. u svrhu preuzimanja misije od NATO-ovih Stabilizacijskih snaga, SFOR-a – "ime je anticipirano pre-bacivanje te$i%ta prema EU-u) mogli smanjiti svoj obim i ugasiti se u rela-tivno kratkom periodu, nakon "ega bi ih zamijenio ured koji bi predvodio EU a koji bi bio usmjeren na euroatlantske integracije.

Prvi vidljivi element tog pristupa bio je izbor Christiana Schwarz-Schillinga, biv%eg njema"kog politi"ara i biv%eg medijatora u Federaciji BiH, za Ashdownovog nasljednika. Schwarz-Schilling je u svom prvom govoru na bosanskohercegova"koj televiziji nakon preuzimanja funkcije jasno istakao da namjerava koristiti svoje izvr%ne “bonske ovlasti“ samo u odre#enim okol-nostima i da !e se op!enito “povu!i“.5 Tokom prve godine njegovog mandata postalo je o"ito da je zaista mislio ono %to je rekao – i da EU namjerava zadr$ati taj pristup. Me#utim, onda su se po"eli gomilati izazovi.

Kao rezultat poteza koji se u to vrijeme nekima "inio smionim, lid-er Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik postao je


25

premijer Republike Srpske (RS) u martu 2006., sedam mjeseci prije op!ih izbora. Time je suradnja Banje Luke u prethodno dogovorenim reformama (koje je zahtijevala me#unarodna zajednica) naglo zaustavljena.6

Narednog mjeseca se pred Zastupni"kim domom Parlamentarne skup%tine BiH na%ao set ustavnih reformi o kojima je osam politi"kih stranaka pregovaralo od kraja 2005. a za koje je po"etni impuls dala jedna nevladina inicijativa. Prijedlog je dobio 26 od 42 glasa – dva glasa manje od potrebne dvotre!inske ve!ine. Neuspjehu ovog prijedloga, koji se obi"no naziva ‘aprilskim paketom’, doprinijeli su brojni faktori, uklju"uju!i i politi"ki oportunizam pred op!e izbore. Me#u tim faktorima bio je i strah da !e me#unarodna zajednica, naro"ito SAD, “spakirati kofere“, te zajedni"ki stav triju glavnih stranaka u RS-u da je ovo posljednja takva reforma koju !e oni podr$ati.

Koji god da su bili razlozi za neusvajanje ‘aprilskog paketa’, taj doga#aj ozna"io je po"etak predizborne kampanje i usmjerio politi"ki diskurs u iz-razito retrogradnom smjeru, %to je iznenadilo mnoge gra#ane BiH a i pred-stavnike me#unarodne zajednice, koji su mislili da su pro%la vremena takve retorike etni"kih podjela. Naro"ito hu%ka"ki bili su Dodikovo pokretanje rasprave o nede&niranom referendumu (nakon crnogorskog referenduma o nezavisnosti u maju 2006.) te izjave biv%eg ministra vanjskih poslova i budu!eg "lana Predsjedni%tva BiH Harisa Silajd$i!a. Ta dva politi"ara prakti"no su osvajali glasove jedan za drugog i radili na polarizaciji sveuku-pne atmosfere, "ime su stvorili osje!aj nesigurnosti. Me#unarodna zajed-nica se tokom predizborne kampanje dr$ala postrani, %to nije ba% pomoglo da se gra#ani ohrabre da !e ono %to je postignuto tokom prethodne de-cenije biti "uvano kakav god da bude ishod izbora.

Izborni uspjeh SNSD-a %okirao je mnoge: SNSD pod "vrstom Dodikovom kontrolom u potpunosti je istisnuo Srpsku demokratsku stranku (SDS), dugo vremena vladaju!u stranku u RS-u, s pozicije domi-nantnog politi"kog faktora. Silajd$i!eva Stranka za BiH (SBiH) postigla je pristojan rezultat iako nije zamijenila Stranku demokratske akcije (SDA)

26


na mjestu glavne bo%nja"ke stranke, ali ono %to je Silajd$i!u bilo jo% va$nije – njegova vlastita kandidatura za bo%nja"kog "lana dr$avnog predsjedni%tva bila je uspje%na.7 Vlada na dr$avnom nivou koja je formirana 2007. bila je u svakom smislu neuspje%na u pogledu kreiranja i provedbe strate%kih mjera i daleko je zaostajala za tempom koji joj je bio potreban da bi zadr$ala prednost u odnosu na sve svoje susjede na Zapadnom Balkanu, uz izuzetak Hrvatske, u zadovoljavanju kriterija EU-a i NATO-a.8 Predsjedavaju!i Vije!a ministara Nikola 'piri! bio je lojalan Dodiku. Centar mo!i za politi"ke odluke na dr$avnom nivou nedvojbeno je postala Banja Luka. Svaka reforma dr$avne strukture i prakse bila je sve manje vjerovatna, da i ne govorimo o ustavnoj reformi.

Restrukturiranje policije postalo je uvjet Evropske komisije za otpo"injanje razgovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridru$ivanju (SSP). Pa ipak, pred kraj Ashdownovog mandata krajem 2005. iz RS-a nije bilo suglasnosti o na"inu zadovoljavanja triju principa restrukturiranja policije, koji su se odnosili na dr$avnu bud$etsku kontrolu, nemije%anje politike u rad policije i podru"ja nadle$nosti zasnovana na funkcionalnim kriteri-jima. Trik napravljen krajem 2005. koji je omogu!io otpo"injanje tih razgovora bio je da se tada%nji predsjednik RS-a Dragan (avi! pridobije da se obave$e na spomenuta tri principa na sastanku PIC-a, te da se onda uspostavi Direkcija za restrukturiranje policije da razradi detalje plana, uz u"e%!e Policijske misije EU-a i OHR-a, kao i svih relevantnih organa vlasti BiH. Ubrzo nakon %to je Dodik postao premijer RS-a, RS se povukao iz Direkcije i zadr$ao samo status posmatra"a, "ime je taj projekt prakti"no (iako ne i formalno) osuje!en. Pregovori na visokom nivou koje su 2007. godine isposlovali me#unarodni akteri skoro su zavr%ili dogovorom, da bi ga odbio Haris Silajd$i! zato %to je u skladu s njim policija RS-a i dalje trebala formalno postojati.9

Novi visoki predstavnik/specijalni predstavnik EU-a (EUSR) Miroslav Laj"ák je 2007. $elio zaobi!i blokirani proces i ubaciti u novu brzinu. Njegova nastojanja da te$i%te prebaci na provedbu Daytona nam-etanjem izmjena pravila o kvorumu na sastancima Vije!a ministara nai%la


27

su na o%tro protivljenje vlasti RS-a, koja se prije toga povukla iz dr$avne vlade u znak protesta zbog izostanka me#unarodne podr%ke za izvje%taj o istrazi o sudbini sarajevskih Srba tokom rata, sli"an ranijem izvje%taju o Srebrenici. Pritom je EU $elio izbje!i konfrontaciju u BiH za vrijeme razgovora o statusu Kosova. Na kraju je visoki predstavnik/specijalni pred-stavnik EU-a Laj"ák uradio ne%to %to je on nazvao “autenti"nom interpre-tacijom“ vlastite naredbe – radilo se prakti"no o pregovorima s RS-om. Da bi promijenio temu, EU je para&rao SSP s Bosnom i Hercegovinom u decembru 2007., a sporazum je potpisan u junu 2008. godine, nakon odluke Evropske komisije da !e dva manja tijela za suradnju izme#u en-titeta zadovoljiti zahtjev za restrukturiranjem policije.10 Izra$ena je nada da !e SSP stvoriti zamah za procese reformi. Time je pokrenut trend ob-javljivanja napretka u nadi da !e tim "inom kao "arolijom biti postignut stvarni napredak.

Nadu me#unarodne zajednice za “tranzicijom“ s njenih izvr%nih in-strumenata, OHR-a i EUFOR-a ("iji je obim zna"ajno smanjen po"etkom 2007.), osujetilo je politi"ko okru$enje koje se pogor%avalo. Na sastanku Upravnog odbora PIC-a u februaru 2008. odlu"eno je da se pre#e s pristu-pa koji se rukovodi vremenom na pristup koji se rukovodi standardima, te su usvojeni pet ciljeva i dva uvjeta "ije ispunjavanje Upravni odbor PIC-a mora potvrditi prije zatvaranja OHR-a.11 Ti ciljevi su izabrani kako bi se mogli ostvariti do kraja 2008. Razgovaralo se i o drugim potencijalnim elementima, kao %to su ustavna reforma i provedba odluke Ustavnog suda o “konstitutivnosti naroda“, ali su oni izostavljeni jer je zaklju"eno da su preambiciozni.12 Vlasti RS-a su brzo reagirale i osudile uvjete, te istakle da ne!e po%tivati bilo kakvo kori%tenje bonskih ovlasti, uz ponovnu pri"u o secesiji i iniciranje jednostrane emisije obveznica kao oblika vra!anja stare devizne %tednje.13 Pa ipak, me#unarodna zajednica nije reagirala na te izjave, "ime je pokazala ispraznost izjave Upravnog odbora PIC-a iz okto-bra 2007. u kojoj je re"eno da !e se suprotstaviti “poku%ajima podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma“.14 Stav Delegacije Evropske komisije o pitanju “ispunjenih“ ciljeva bio je da se nakon %to budu ispunjeni oni vi%e ne mogu ponovo razmatrati uprkos koracima unazad ili "ak povratku na

28


prvobitnu situaciju.15 Taj negativni trend nastavljen je tokom cijele 2008. i dobrim dijelom 2009. godine uprkos po"etnim nadanjima da !e razgovori izme#u lidera triju vode!ih nacionalisti"kih stranaka – Milorada Dodika, Dragana (ovi!a iz HDZ-a i Sulejmana Tihi!a iz SDA (takozvani prud-ski proces zapo"et u novembru 2008.), rezultirati napretkom u ispunja-vanju 5+2 i drugih zahtjeva me#unarodne zajednice, uklju"uju!i i popis stanovni%tva. Visoki predstavnik/specijalni predstavnik EU-a Laj"ák je u januaru 2009. naglo najavio da !e napustiti tu poziciju i postati ministar vanjskih poslova Slova"ke, te priznao da 5+2 nisu ni blizu ispunjavanja.

U maju 2009. potpredsjednik SAD-a Joseph Biden do%ao je u Sarajevo kao prvu stanicu svoje turneje po Balkanu i tom prilikom izjavio da je Amerika zabrinuta zato %to se stvari u BiH razvijaju u pogre%nom pravcu te ukorio doma!e politi"are zbog neodgovornog stava. Biden je tako#er u kratkim crtama opisao neke osnovne dr$avne ovlasti koje su zemlji potrebne, uklju"uju!i pravnu prevlast dr$ave i njenu “nadle$nost za pregovore s EU-om i drugim dr$avama i izvr%avanje obaveza“.16 Mnogi su, uklju"uju!i i autore ove studije, u Bidenovoj posjeti vidjeli znak nade da !e SAD djelovati kao katalizator u utvr#ivanju koherentne strategije za BiH od "lanica i institucija EU.17

Me#utim, to se nije desilo. Ameri"ka vlada Bidenovu poruku nije popratila jasnim nastojanjima da se njen potencijal i realizira, te su tu prazninu popunila nastojanja kako unutar EU-a tako i iz Republike Srpske da se proces gura unazad.18 Zapad je nastavio da se mu"i suo"en sa stalnim koracima unazad u pogledu reformi i provokacijama iz RS-a, izme#u osta-log i u vezi sa strate%ki va$nim Distriktom Br"ko. I visoki predstavnik i su-pervizor za Br"ko iskoristili su svoje izvr%ne ovlasti i reagirali na dovo#enje u pitanje dejtonskih struktura za provedbu i odredbi Kona"ne odluke o Br"kom.19

Predstavnici predsjedni%tva EU-a predvo#eni %vedskim ministrom vanjskih poslova (i biv%im visokim predstavnikom) Carlom Bildtom i zamjenik ameri"kog dr$avnog sekretara James Steinberg u o"ajni"kom


29

su poku%aju do%li u Sarajevo da predsjedavaju sastankom lidera bosanskohercegova"kih politi"kih stranaka u nadi da !e posti!i dogovor i na taj na"in stvari pokrenuti s mrtve ta"ke. Vode!u ulogu u tom poku%aju imale su institucije EU-a, ali ne i zemlje "lanice i specijalni predstavnik EU-a u BiH. Cilj je bio da se dogovor postigne tokom jednog sastanka u bazi NATO-a/EUFOR-a na Butmiru, u blizini sarajevskog aerodroma. Me#utim, "ak i prije dolaska Steinberga i Bildta, taj plan odba"en je u ko-rist “procesa“. Paket je u po"etku obuhva!ao set manjih ustavnih reformi (izvedenih iz propalog “aprilskog paketa“ iz 2006. godine20) te mjere koje bi me#unarodnoj zajednici omogu!ile da ustvrdi da su kriteriji 5+2 zado-voljeni i da se OHR mo$e zatvoriti.

Bilo je jasno da je zatvaranje OHR-a – poznato kao “tranzicija“ – Bildtov primarni cilj. Butmirski proces je od samog po"etka predstavljao kombinaciju suprotstavljenih imperativa jer se SAD fokusirao na minimalan paket ustavnih promjena i ispunjavanje kriterija 5+2, dok su predsjedni%tvo i institucije EU-a ciljali na sami minimum koji bi omogu!io da se izvr%i tranzicija – %to se moglo i vidjeti. Bildt je odnio pobjedu. Ali i pored ba-trganja i napora me#unarodne zajednice da dovoljno razvodni paket kako bi ga Dodik prihvatio, poku%aj nije uspio. Dodik je odbacio i sam koncept razgovora o ustavnim promjenama pod pokroviteljstvom me#unarodne zajednice, ali je ipak prisustvovao drugom sastanku na Butmiru, odr$anom 20. i 21. oktobra, na kojem je pokrenuo pitanje “mirnog raspada“ dr$ave.21 Na taj na"in je pokazao da je procijenio mogu!nosti me#unarodne zajed-nice koja je o"ajni"ki trebala “rezultat“ te je nastavio njome manipulirati kako bi sve vi%e spu%tala prag a da on pritom ne pravi nikakve ustupke. Na sastanku PIC-a odr$anom mjesec dana kasnije u Sarajevu Dodik je ustvrdio da mu je Bildt rekao kako !e biti dovoljne bilo kakve, "ak i vrlo male ustavne promjene.22 EU i PIC su tokom cijelog tog procesa nare#ivali visokom predstavniku Valentinu Inzku da izbjegava provokativne poteze – u biti da se ne pona%a kao visoki predstavnik.23 Sve dok su EU i SAD vjerovali da postoji i tra"ak nade da bi to moglo proizvesti neke rezultate ta politika ostala je na snazi.

30


Iako je butmirski proces bio mrtav, takav anga$man s visokog nivoa unaprijed je isklju"ivao mogu!nost da se to otvoreno prizna. Time je nane-sena kolateralna %teta u vidu odluke visokog predstavnika iz decembra 2009. da nametne samo trogodi%nje produ$enje mandata me#unarodnih sudija i tu$ilaca u posebnom odjelu Suda BiH za ratne zlo"ine – ali ne i za sudije i tu$ioce u odjelu za organizirani kriminal i korupciju. Prije Butmira, SAD je podr$avao nametanje produ$enja i za jedne i za druge.24 Nova pozicija SAD-a da od tog odustane u nadi da !e o$ivjeti mrtvi butmirski proces bila je odlu"uju!a me#u zapadnim "lanicama Upravnog odbora PIC-a, dok su jedino Turska i Kanada otvoreno podr$avale puno produ$enje. Ta prom-jena ameri"kog stava u su%tini je natjerala Veliku Britaniju, Holandiju, Japan, pa "ak i 'paniju da razmisle $ele li ostati pri svom stavu a protiv SAD-a. Odluka je pravdana potrebom da lokalni akteri poka$u “samo-odgovornost“.25 Ruski ambasador je otvoreno izjavio da je “zadovoljan“ odlukom.26 Premijer RS-a Dodik je odmah napao produ$enje mandatâ u odjelu za ratne zlo"ine te rekao da !e sazvati referendum o tom pitanju.27

Glavni signal koji je putem Butmira i doga#aja koji su uslijedili na-kon njega upu!en bosanskohercegova"kim politi"kim liderima i gra#anima bilo je podvla"enje onoga %to su mnogi ve! bili zaklju"ili tokom prethodne "etiri godine: da me#unarodna zajednica nema volje ispunjavati svoje obaveze i provoditi pravila koja su odre#ivala pona%anje cijelim tokom provedbe Daytona. Promjena ameri"kog stava nakon Butmira naro"ito je te%ko pala Bo%njacima, "ija vjera u EU nikad nije bila jaka %to se ti"e od-brane dr$ave i sigurnosnih pitanja, ali koji su vjerovali da !e o nekim pi-tanjima SAD braniti odre#eni minimum ispod kojeg se ne mo$e. Jedna od "estih tema tokom zime 2009/2010. i u periodu koji je uslijedio mogla bi se sa$eti na sljede!i na"in: ako Amerikanci ne!e braniti dr$avu i nas, morat !emo se brinuti sami za sebe.28

Na op!im izborima 3. oktobra 2010. Dodikov SNSD je izgubio ne%to glasova, ali je zadr$ao svoju relativnu snagu u RS-u, pri "emu je Dodik ovaj put izabran za predsjednika RS-a. Ti izbori donijeli su zna"ajan dobitak u smislu broja glasova Socijaldemokratskoj partiji (SDP), sla-


31

bljenje jo% uvijek impresivne SDA i opasnost od isklju"ivanja HDZ-a BiH iz vlasti u Federaciji i na dr$avnom nivou po drugi put od Daytona. Mnogi su o"ekivali da !e formiranje vlasti dugo trajati, naro"ito u svjetlu Dodikovih izjava da ne!e u!i u dr$avnu vladu u kojoj je SDP i njegove podr%ke zahtjevima HDZ-a za pozicijom predsjedavaju!eg Vije!a minis-tara te unutar Federacije.

Ameri"ka dr$avna tajnica Hillary Clinton posjetila je Sarajevo ne%to vi%e od sedam dana nakon izbora kao prvu stanicu svoje balkanske turneje u oktobru 2010. Njena odluka da odbaci argumente vlastitog zamjenika u pogledu podr%ke za to da BiH u Talinu u aprilu 2010. dobije NATO-ov Akcioni plan za "lanstvo (MAP) navela je mnoge analiti"are (uklju"uju!i i autore ove studije) da povjeruju kako ona mo$da signalizira raskid s butmirskom politikom i pokazuje spremnost da vodi zapadne "lanice PIC-a.29 Ona je navodno podr$ala kori%tenje bonskih ovlasti visokog pred-stavnika.30 Ali propu%tena je prilika da se javno postave novi putokazi za suverenitet BiH. SAD se tokom 2010. i 2011. tiho distancirao od but-mirskog neuspjeha i oja"ao svoju poziciju u Upravnom odboru PIC-a, ali nije odlu"no djelovao da katalizira novu alternativnu politiku te je tako ameri"ka politika ostala reaktivna.

Pored toga, tokom 2010/2011. pojedine zemlje "ije su trupe u"estvovale u EUFOR-u po"ele su se jednostrano povla"iti ili radikalno smanjivati broj svojih vojnika, "ime su u velikoj mjeri srezale ionako slabe operativne kapacitete i kapacitete potrebne za odvra!anje od nasilja.

Po"etkom 2011. borba izme#u koalicije stranaka okupljenih oko SDP-ove platforme – SDP, SDA, Hrvatska stranka prava (HSP) i Narodna stranka Radom za boljitak (NSRzB) (platforma%ka koalicija) – i postizborne alijanse $estokih rivala HDZ-a BiH i HDZ-a 1990 poja"ala je napetosti i neizvjesnost u Federaciji me#u Hrvatima i Bo%njacima. Neformiranjem kantonalnih skup%tina do 3. decembra 2010. ("ime su onemogu!ili pro-ces konstituiranja Doma naroda FBiH) "etiri kantona su prekr%ila Ustav Federacije. Ali me#unarodna zajednica u tom trenutku nije izvr%ila priti-

32


sak jer je postojala nada da !e %iroki dogovor omogu!iti dovoljnu parla-mentarnu ve!inu za dono%enje minimalnog seta ustavne i drugih reformi. Ured njema"ke kancelarke Angele Merkel predvodio je tu aktivnost u zimu 2010/2011. Pritom nije postignut nikakav rezultat, potro%eno je vrijeme, a Federacija je dovedena u bud$etsku i ustavnu krizu. Iz platforma%ke ko-alicije su obe!ali da !e vlast biti formirana do 31. marta kako bi se izbjeglo neispunjavanje obaveza i poduzeti su koraci u tom pravcu, po"ev%i od iz-bora predsjednika Federacije )ivka Budimira iz HSP-a. Centralna izborna komisija je donijela odluku kojom se njegov izbor progla%ava nezakonitim. Visoki predstavnik i Upravni odbor PIC-a su odluku odbacili u interesu pravne jasno!e. Dva HDZ-a osporila su Budimirov izbor pred Ustavnim sudom FBiH. Predlo$en je kompromis koji je osmislio OHR i podr$ala me#unarodna zajednica, a kojim su podijeljeni najva$niji elementi i pozici-je tih dvaju tabora u vlasti FBiH. Dva HDZ-a su dogovor odbila jer njime ne bi dobili sva mjesta predvi#ena za Hrvate (iako bi dobili veliku ve!inu tih mjesta). To je platforma%ima omogu!ilo da formiraju vlasti u FBiH bez dva HDZ-a, koji su kasnije povukli svoju $albu pred Ustavnim sudom FBiH. Dva HDZ-a su u osnovi napravila lo%u opkladu i sve izgubila.

Dok je Federacija bila zaokupljena krizom formiranja vlade, Vlada i Narodna skup%tina RS-a su pove!ale ulog usvajanjem zaklju"aka ko-jima se cijeli postdejtonski projekt izgradnje dr$ave opisuje kao neusta-van i kao rezultat “pravnog nasilja“.31 Predsjednik RS-a Milorad Dodik tako#er je obe!ao da !e odr$ati referendum o ustavnosti pravnih struktura na dr$avnom nivou, uklju"uju!i i Sud BiH – kao %to je prijetio u decem-bru 2009. Po"etkom maja 2011. "inilo se da visoki predstavnik Valentin Inzko ima podr%ku svih "lanova Upravnog odbora PIC-a osim Rusije za poni%tavanje naredbe o referendumu i s tim povezanih zaklju"aka u slu"aju da ih vlasti RS-a ne povuku. Ali 13. maja je visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, baronesa Catherine Ashton, oti%la u Banju Luku da se sastane s Dodikom, nakon "ega se Dodik slo$io da se “zasad“ suzdr$i od odr$avanja referenduma dok se "eka da se vidi kakve !ie rezultate dati obe!ani “strukturirani dijalog“ EU-a.32 Tim potezom je potkopala aktivnosti visokog predstavnika/specijalnog predstavnika EU-


33

a, koji je vjerovao da ima podr%ku EU-a za svoju politiku. Nedugo za-tim Delegacija EU-a u Sarajevu zatra$ila je smanjenje bud$eta OHR-a za 10 posto u svim stavkama, s namjerom da prekine ili radikalno smanji aktivnost OHR-a na polju vladavine zakona, ekonomije i supervizije za Br"ko, iz razloga %to !e se “poja"ana“ Delegacija EU-a, koja !e preuzeti ov-lasti i osoblje EUSR-a, vjerovatno baviti tim pitanjima. Ovom jednostra-nom potezu usprotivili su se SAD, Turska i Japan, i postignut je kom-promis zahvaljuju!i kojem su te funkcije ostale netaknute. Trvenja me#u "lanovima Upravnog odbora PIC-a poprimila su dotad nevi#ene razmjere.

Ideja da pro%irenje EU-a samo po sebi mo$e proizvesti reformu i obe-shrabriti politiku podjela i polarizacije treba biti diskreditirana nakon %to se u zadnjih pet godina pokazala neuspje%nom. Ali njeni zagovornici i dalje propisuju ortodoksni recept “blage sile“ EU-a i tvrde da je problem u ljazi koju su nanijeli instrumenti "vrste sile – to jest institucije sa izvr%nim man-datom. *Po mi%ljenju Bruxellesa i mnogih EU prijestolnica, odgovor je u doktrinarnoj "isto!i (uz zgodan bonus smanjenja politi"ke odgovornosti).

Sveukupni utjecaj de%avanja tokom posljednjih pet i po godina i me#unarodnog stava koji funkcionira po principu birokratskog autopilota na mentalni sklop lidera i op!enito gra#ana BiH ne mo$e se potcijeniti. Lideri su zaklju"ili da mogu ostvarivati svoje ciljeve neometani od van-jskih aktera, %to je dovelo do sve "e%!eg politi"kog riskiranja te pove!alo mogu!nost za lo%e prosudbe.

Gra#ani su itekako svjesni da vi%e ne va$i ono %to je bilo sig-urno tokom prve decenije nakon Daytona i da se u me#unarodnu za-jednicu vi%e ne mogu pouzdati za odr$avanje sigurnosti i stabilnosti. Ve!ina bosanskohercegova"kih politi"ara objeru"ke prihvata ovo novo okru$enje u kojem nema pravila, dok su mnogi gra#ani, a mo$da i ve!ina njih, obeshrabreni njime bez obzira na njihov stav o tome kako bi dr$ava trebala izgledati.

34



35

Politi"ka retorika u Bosni i Hercegovini se posljednjih godina sve vi%e zao%trava i doprinosi podjelama, %to je odraz pogor%anja politi"ke krize koja je nastupila 2006. godine. Jezik i poruke koje koriste politi"ki akteri, a koje se prenose i odjekuju u medijskim izvje%tajima i komentarima, imaju jak nacionalisti"ki prizvuk i radikaliziraju javni diskurs. Dominantna tema je sama budu!nost dr$ave, a pokre!u je oni koji smatraju upitnom njenu trajnost – pa "ak i po$eljnost. Rije" “rat“ je ponovo u%la u javne diskusije o trenutnim politi"kim de%avanjima. Koliko je autorima poznato, u novije vrijeme nije provedena nijedna javno dostupna studija u kojoj se analizira govor mr$nje i mjeri njegov porast.2

Pod govorom mr$nje obi"no se razumijeva “svaki oblik izra$avanja koji se smatra uvredljivim prema rasnim, etni"kim i vjerskim grupama, drugim razli"itim manjinama, te prema $enama“.33 U poglavlju koje sli-jedi dokumentira se razvoj govora mr$nje i hu%ka"kog javnog govora u Bosni i Hercegovini u periodu od 2009. godine do danas – septembra 2011. – te se procjenjuje njihov utjecaj na javnu sigurnost. Pritom se anal-iziraju djelovanje politi"kih predstavnika u njihovim nastupima u javnosti i djelovanje medija u njihovoj ulozi kreatora javnog mnijenja.

2 U posljednjih nekoliko godina provedena je samo jedna studija o govoru mr$nje. U njoj je analiziran govor mr$nje u izvje%tavanju o dva doga#aja iz 2009. godine – nasilnim sukobima uo"i nogometne utakmice u 'irokom Brijegu u Hercegovini i nasilnim protestima protiv gay parade u Sarajevu. Izuzev tog, nije bilo drugih istra$ivanja o govoru mr$nje. Vidjeti: Strategija isklju!ivanja: Govor mr"nje u bh. javnosti, Mediacentar Sarajevo, juli 2010.

36


Glavni izvor za ovo poglavlje je arhiva Mediacentra Sarajevo, baza podataka na internetu koja obuhva!a "etiri najutjecajnija dnevna lista3, kao i ve!inu relevantnih sedmi"nih i dvosedmi"nih "asopisa. Napravljen je i pregled internetskih medija i portala, naro"ito onih koji doprinose radikalizaciji javnog diskursa i sadr$e visok stepen govora mr$nje (cilj je bio i da se izvr%i kompenzacija za dnevne novine s manjim tira$om koje nisu obuhva!ene bazom podataka Mediacentra). Pored toga, prou"avali smo i nekoliko zbirki isje"aka iz %tampe servisa koji rade za me#unarodne organizacije uglavnom zato da bismo obuhvatili va$ne nastupe politi"ara u elektronskim medijima o kojima je malo ili nikako izvje%tavano u %tampi. Istra$ivanje pokriva period 2009-2011. (zaklju"no s augustom 2011.), s posebnim naglaskom na 2010. i 2011. godinu, %to je period u kojem se u doma!im i me#unarodnim krugovima po"ela prepoznavati politi"ka kriza u BiH.

Baza podataka i drugi izvori pretra$ivani su u potrazi za "lancima i spominjanjem trenutnih politi"kih de%avanja i doga#aja koji uklju"uju pojmove “ru%enje dr$ave“, “raspad“, “podjela“, “secesija“ te “rat“ i “nasilni sukob“. U istra$ivanju smo nakon toga pre%li na op!enitije po-jmove i teme govora mr$nje usmjerene na podr$avanje i produbljivanje me#unacionalnih antagonizama (kolektivne prijetnje i obrasci mita $rtve). Osim ovih op!enitijih tema, klju"ni politi"ki doga#aji iz posljednjih 12 mjeseci odabrani su kao studije slu"aja: zvani"na predizborna kampan-ja pred op!e izbore (septembar 2010.), kon+ikt oko formiranja vlasti u Federaciji (naro"ito period januar-mart 2011.) te poku%aj referenduma u Republici Srpskoj (mart-maj 2011.).

U procjeni identi&ciranih tekstova primijenjena je kvalitativna anal-iza sadr$aja.34 Autori su analizirali obrasce govora mr$nje na osnovu svoga poznavanja etni"kih nacionalisti"kih ideologija, govora mr$nje i ratne propagande tokom 90-ih godina. Prvobitna ideja kvantitativnog mjerenja javnog kori%tenja rije"i “rat“ promijenjena je u toku istra$ivanja, dijelom i zato %to online baza podataka Mediacentra nije bila potpuno reprezenta-

3 Oslobo#enje, Dnevni avaz (oba iz Sarajeva), Nezavisne novine (Banja Luka) i Dnevni list (Mostar).


37

tivna. Ovaj koncept je odba"en i zato %to su ratni narativi 90-ih godina i Drugog svjetskog rata sveprisutni u bh. medijima, ali ve!ina njih nije ni u kakvom direktnom odnosu s trenutnim politi"kim de%avanjima. Umjesto toga, u istra$ivanju smo se koncentrirali na kvalitativnu analizu glavnih tema politi"kog diskursa, njegovih glavnih aktera i njegove relevantnosti u de&niranju savremenog javnog diskursa u BiH.

Predsjednik (i biv%i premijer) RS-a Milorad Dodik, lider vladaju!eg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), jedan je od centralnih aktera pogor%anja politi"ke situacije u BiH od 2006. godine naovamo. Dodik je zauzeo ve!i dio politi"kog i javnog prostora predvo#enjem napada na dr$avu, sumnjom u njenu odr$ivost i pokretanjem pitanja mogu!e budu!e secesije RS-a. Njegovu vode!u ulogu u radikalizaciji javnog diskursa poka-zuju sljede!e izjave i isje"ci iz intervjua:

Vidimo da se Bosna raspada i raspa%!e se kao %to se raspala Jugoslavija. To !e postati politi"ka "injenica. Osta!e samo ono %to funkcioni%e, a funkcioni%e RS – za razliku od Bosne, koja ne funkcioni%e.35

BiH je jo% uvijek eksperiment stranaca…da bi bolje $ivjeli, ova Bosna se mora razi!i…[BiH] nije dr$ava i ne mo$e da bude dr$ava.36

Mi mislimo da je Bosna i Hercegovina dugoro"no neodr$iva… Ja de&nitivno mislim da je Republika Srpska zauvijek, a Bosna i Hercegovina dok mora…mi smo i%li polako. Donijeli smo zakon o referendumu i ja sam uvjeren da !e Republika Srpska imati svoj referendum o statusu…Kada Republika Srpska bude bila u poziciji, to !e u"initi.37

Odluka Me#unarodnog suda pravde o Kosovu je stvorila presedan na osnovu kojeg se i RS mo$e otcijepiti. To bi se moglo desiti tokom na-redne "etiri godine.38

38


Ova vrsta izjava je po svojoj strukturi izrazito sli"na politi"kom diskursu o Jugoslaviji koji je predsjednik Srbije Slobodan Milo%evi! us-postavio krajem osamdesetih, stvaraju!i na taj na"in auru neizbje$nosti i proizvode!i etni"ku polarizaciju koja je odigrala zna"ajnu ulogu u raspadu SFRJ. Ovaj uzurpatorski karakter diskursa o bosanskoj dr$avi – dr$ava !e biti ili onakva kakvu ja ho!u (u ime moje etni"ke grupe, teritorijalne jedinice i mog samointeresa) ili je uop!e ne!e biti, jasno se vidi iz sljede!ih citata:

Bosna kao %to je bila ne mo$e da opstane. Mora zapo"eti diskusija o druga"ijoj unutra%njoj strukturi. Bosna mo$da mo$e da pre$ivi kao teritorijalno jedinstvena zemlja, ali sa jakim konfederalnim je-dinicama te %irom autonomijom za RS, sve do potpune nezavisnosti unutar BiH. To je na% dalji cilj. Za to imamo podr%ku naroda… Ako neko ho!e da sa"uva Bosnu – mo$e samo tako.39 [kurziv autora]

BiH isklju"ivo mo$e da opstane ako se po%tuju prava RS dobijena Dejtonskim sporazumom. I Bo%njaci bi trebalo da prigrle Dejtonski sporazum i tako sa"uvaju BiH. Ovako, kako oni rade, to je najbo-lji put da se ugasi ova zemlja…BiH je u ovom trenutku podeljena zemlja. Nema hemije koja je mo$e ujediniti, a to potvr#uje i njena istorija. 'to se ti"e nas, BiH mo$e da bude uspe%na konfederacija ili unija4 "iji bi entiteti dio svoje dr$avnosti i nadle$nosti preneli na zajedni"ke organe.40

Dodik je ove teme razvijao i koristio otkako je postao premijer RS-a u martu 2006. i u kasnijoj kampanji pred op!e izbore, "ime je doprinio pogor%anju politi"kog diskursa. Pa ipak, u"estalost takvih javnih poruka se u zadnje vrijeme izrazito pove!ala, naro"ito nakon op!ih izbora u oktobru 2010. godine. Ove teme i argumenti iznose se svake sedmice, "esto "ak i svakodnevno, u intervjuima i javnim nastupima uglavnom u RS-u i Srbiji.

4 Ovi ratni stavovi bosanskih Srba namjerno nisu uklju"eni u Dejtonski mirovni sporazum.


39

U jo% jednom obrascu koji podsje!a na devedesete, Dodikovu poru-ku dodatno radikaliziraju ni$i strana"ki zvani"nici, zbog "ega on djelu-je kao umjerena (ili umjerenija) politi"ka li"nost. U slu"aju SNSD-a i re$ima u RS-u, ova uloga "esto pripada generalnom sekretaru SNSD-a Rajku Vasi!u. Vasi!, koji redovno objavljuje svoje komentare u blogovi-ma na internetskoj stranici SNSD-a i mi%ljenja na radikalnom hrvatskom nacionalisti"kom informativnom portalu Poskok, izmislio je termine nase-obina (skup obitavali%ta, koji je previ%e slu"ajan i ima previ%e negativne konotacije da bi se mogao nazvati dr$avom ili "ak i proto-dr$avom) i raspadi$te (od raspadanje) da bi izrazio politi"ko nepo%tivanje prema bo-sanskoj dr$avi, izjaviv%i da “BiH danas se te%ko mo$e svrstati u bilo koji organizovani teritorijalno-kolektivni oblik ljudske organizacije“. Vasi! nastavlja s ilustracijom da je “BiH za mene jedna obi"na "ekaonica. Moj politi"ki odnos prema BiH je odnos hladnog realiteta. To je "as anatomije u hladnja"i, u kome sam ja hirurg-demonstrator a ona mrtvac.“41

Zbog neuspjelog poku%aja bo%nja"kog "lana Predsjedni%tva BiH Harisa Silajd$i!a da bude ponovo izabran u oktobru 2010. Dodik je izgubio bo%nja"ku nadopunu u radikalizaciji politi"kog diskursa, %to im je obojici odgovaralo na op!im izborima 2006. godine. Ni najve!a bo%nja"ka stranka, Stranka demokratske akcije (SDA), ni multietni"ka Socijaldemokratska par-tija (SDP) od tada nisu popunili tu prazninu. Me#utim, od izbora 2010. godine dvije najve!e hrvatske etni"ke stranke – HDZBiH i njihov $estoki rival na izborima HDZ 1990 – u svojim reakcijama na ponovni izbor )eljka Kom%i!a iz SDP-a na poziciju hrvatskog "lana Predsjedni%tva BiH koriste re-toriku sli"nu onoj koja se "uje iz RS-a. Jo% jedan bitan motiv za ovu agresivnu retori"ku reakciju bila je mogu!nost da dva HDZ-a budu isklju"ena iz vlasti u Federaciji koja se mogla formirati oko koalicije SDP-a i SDA. Dragan (ovi!, lider HDZ-a BiH, usvojio je uzurpatorski stil sli"an Dodikovom.

BiH ima budu!nost isklju!ivo kao zemlja tri ustavno jednakopravna

naroda5... Svi koji misle da to naprave druga"ije, na gra#anskom konceptu

5 U isklju"ivom tuma"enju njegove stranke, ovo obi"no zna"i formiranje tre!eg, hrvatskog entiteta.

40


i konceptu unitarne dr$ave, apsolutno su osudili BiH na propast.42 [kurziv autora]

Glasnogovornik (ovi!eve stranke Marinko (avara je u pogledu ko-alicije SDP-SDA objasnio da “ako se nastavi s metodom ucjene i prijetnje, to je put u disoluciju Bosne i Hercegovine, a na$alost vjerojatno i njen nestanak“.43

Kao i u slu"aju SNSD-a, ni$i strana"ki zvani"nici predvode dodat-nu radikalizaciju ovog diskursa. U slu"aju HDZ-a BiH ta uloga pripala je biv%em "lanu Predsjedni%tva BiH i "lanu Glavnog odbora HDZ-a Ivi Miri Jovi!u. Naprimjer, on je u oktobru 2010. izjavio da “ako bo%nja"ke politi"ke stranke nastave odbijati razgovore o ustavnim promjenama koje bi Hrvatima omogu!ile formiranje vlastite federalne jedinice po uzoru na RS i FBiH, nije isklju"ena ni mogu!nost de&nitivne podjele BiH“. Jovi! je istakao da su Hrvati uni%tili Jugoslaviju i da su spremni to isto uraditi i s Bosnom i Hercegovinom.44 U jednoj drugoj izjavi Jovi! pokazuje da ne bi bio nesklon takvoj politi"koj opciji. On je za populisti"ki sedmi"ni politi"ki magazin Federalne TV “60 minuta“ rekao da je usmjeren na pro-mociju bo%nja"kog nacionalizma i ru%enje BiH. Jovi! obja%njava da !e “ta-kav projekt i politika... rezultirati...ru%enjem BiH...dobro je da nastave s takvim projektom“.45

Paralelno s politi"kim okru$enjem, medijska scena u BiH tako#er je do$ivjela jasno pogor%anje od 2006. godine, pri "emu se smanjuje ne-zavisnost i pluralizam medija a pove!ava etni"ko i politi"ko svrstavanje medijskih ku!a. To je bilo naro"ito vidljivo u izvje%tavanju tokom kam-panje pred op!e izbore 2010. godine.46 Najva$niji (ali ne i jedini) faktori koji su izazvali ovu promjenu bili su a) konsolidacija medija u RS-u na-kon 2006. godine, koja je ostavila vrlo malo prostora za uredni"ku neza-visnost i kritiku vlasti RS-a, te b) ulazak Fahrudina Radon"i!a, vlasnika najve!eg sarajevskog dnevnog lista Dnevnog avaza, u zvani"nu politiku pred izbore 2010. s njegovom vlastitom strankom, Strankom za bolju budu!nost (SBB). To je za posljedicu imalo zna"ajno smanjenje objek-


41

tivnog izvje%tavanja i istra$iva"kog novinarstva te porast senzacionaliz-ma. Mediji su preuzeli etno-politi"ku retoriku kon+ikta i govor mr$nje, naro"ito u pogledu politi"kih diskusija o budu!nosti dr$ave.

'to se ti"e izgleda za raspad bosanske dr$ave kao jedne od klju"nih tema javnog govora, mediji u RS-u u tom pogledu daju jednako ve-lik doprinos kao i politi"ki lideri RS-a. Po"etkom 2011. godine utjeca-jni komentator Nezavisnih novina Dragan Jerini! iznosi svoj pogled na politi"ke sukobe oko formiranja vlasti u Federaciji i na dr$avnom nivou progla%avaju!i SDP-ov pristup “samoubila"kom politikom kojom se siste-matski ru%i sada%nja dr$avna struktura“. On otkriva svoje li"ne osje!aje prema bosanskoj dr$avi u zaklju"ku: “moram iskreno da priznam da nisam odlu"io da li da Lagumd$iji dr$im &ge i navijam ‘to Zlatko, samo je ru%i‘ ili da ipak vjerujem da !e ga neko nekako dozvati pameti da prihvati sa Srbima i Hrvatima da $ivi u dejtonskoj BiH“.47 U jednoj drugoj kolum-ni, naslovljenoj “Mr$nja !e razbiti BiH“, Jerini! komentira govor SDP-ovog hrvatskog "lana dr$avnog predsjedni%tva )eljka Kom%i!a na jednoj komemoraciji doga#aja iz Drugog svjetskog rata, konstatiraju!i da na"in na koji politi"ari iz Sarajeva "itaju skoriju ratnu historiju predstavlja “sigu-ran put u raspad [dr$ave BiH]“. On svoju konstataciju zaklju"uje jasno prelaze!i liniju izme#u govora mr$nje i zagovaranja politi"kog nasilja:

Kada bih negdje na ulici sreo )eljka Kom%i!a, opalio bih mu jedan %amar, preko usta, onaj vaspitni, %to mu u"itelj izgleda nikad nije opalio, pa kad god sljede!i put bude htio da pri"a o Srbima i fa%izmu da se za jezik ugrize.48

U Sarajevu je pak Vildana Selimbegovi!, glavna i odgovorna ured-nica dnevnog lista Oslobo#enje, nakon op!ih izbora 2010. napisala uvod-nik o neuspjehu vlasnika rivalskog dnevnog lista Dnevni avaz Fahrudina Randon"i!a da osvoji mjesto bo%nja"kog "lana Predsjedni%tva BiH, koje je osvojio Bakir Izetbegovi! iz SDA. Ona je primijetila da lider HDZ-a Dragan (ovi! i lider SNSD-a Milorad Dodik “tokom cijele izborne kam-panje nije krio da u bo%nja"kom bira"kom tijelu tra$i tre!eg saveznika za raspad dr$ave, a ni Radon"i! pak nije krio ambicije da bude upravo on

42


djelitelj BiH“. U jednom drugom uvodniku Selimbegovi! je dodala da je Radon"i! “sude!i po stavovima kojima nas godinama zasipa – najzain-teresiraniji za podjelu na bo%nja"ki, srpski i hrvatski dio BiH“.49 Novinar sarajevskog sedmi"nika Dani je na vrhuncu krize oko formiranja vlasti u Federaciji napisao komentar u kojem izra$ava o"aj u vezi s pitanjem dr$ave BiH:

Devastirani smo do kraja. Veliko je "ak pitanje, ono %to je trenutno nemogu!e, ali %to mnogi smatraju najgorim mogu!im scenarijem, da li bi nazadak bio i raspad dr$ave.50

Nakon %to je me#unarodna zajednica 2009. otvoreno priznala politi"ku krizu u BiH, u sve vi%e radikaliziranom javnom diskursu se na-kon mnogo godina po"ela koristiti rije" “rat“ i voditi diskusija o tome da li bi sve dublja kriza pra!ena prijetnjama o secesiji koje su dolazile iz Banje Luke mogla prerasti u nasilje.

U razgovorima za medije ovo je pitanje postavljano onome ko ga je i pokrenuo, Miloradu Dodiku. U odgovorima na to pitanje Dodik koristi termin “rat“ da bi doma!u i me#unarodnu publiku smirio u pogledu toga da li bi napadi na dr$avu BiH mogli imati nasilne, nekontrolirane po-sljedice, insistiraju!i na tome da “bilo kakvo odvajanje od BiH ne!e dovesti do nasilja ili rata“51 – “Kakav rat? Ko mo$e biti tako lud?“52 Pa ipak, iako se nastoji predstaviti kao mirotvorac, Dodik istovremeno poku%ava uvjeriti svoju publiku da Srbe i RS ugro$ava “bo%nja"ka“ $elja za ratom:

U bo%nja"kim federalnim medijima rat nikada nije ni prestao... prizivanje rata, da se dokraj"i Republika Srpska.53

Da su Bo%njaci imali oru$je, s njihovom $eljom za osvetom, i u to

vrijeme [1992-1995] i posljednjih godina, biolo%ki bi iskorijenili srpski narod s ovih prostora.54


43

Bez obzira na to %ta !e oni re!i u Sarajevu, mislim da su duboko razo"arani %to NATO ovih dana [kada je OHR zaprijetio da !e iskoris-titi bonske ovlasti da sprije"i referendum u RS-u] ve! nije bombardovao Republiku Srpsku. To je jedino %to bi moglo da nahrani sujetu musliman-skih "elnika u Sarajevu.55

Njegove strana"ke kolege u RS-u preuzele su i ovu temu i ratobornu retoriku. Kad su “platforma%i“6 zapo"eli s aktivnostima na formiranju vlas-ti bez dvaju HDZ-a, Igor Radoji"i! iz Narodne skup%tine RS-a (NSRS) je izjavio: “ako bi Lagumd$ija... sa svojim satelitima uspio da napravi vlast, onda on sa svojom vojskom sti$e na vrata RS-a“.56 Rajko Vasi! je na svom blogu na internetskoj stranici SNSD-a pisao o navodnoj bo%nja"koj kam-panji protiv Srba: “Mi smo okupirani mobilizacijom… [misle!i na medije iz Federacije BiH locirane u Sarajevu] satanizacija Republike Srpske... samo je drugo ime za satanizaciju srpskog naroda u cjelini...Cijeli sistem je sro"en da svakodnevno i na svim frontovima stvara mr$nju prema Srbima...rje%enje u trenutku zavr%ene mobilizacije bit !e... okupacija, aneksija, elim-inacija, Oluja.“57 Komentiraju!i slu"aj kra#e municije u jednom objektu vojske BiH, te ponavljaju!i stav RS-a da BiH treba “demilitarizovati“ (to jest ukinuti vojsku na dr$avnom nivou), Vasi! dodaje komentar koji se mo$e "itati i kao upozorenje i kao prijetnja: “takva kra#a na desetak mjesta u BiH dovoljna je da se izvr%i dr$avni udar ili zapo"ne rat“.58

Ujesen 2010. godine, u kontekstu ponovnog izbora Kom%i!a na mjesto hrvatskog "lana Predsjedni%tva BiH i formiranja vlasti u Federaciji, lideri hrvatskih nacionalnih stranaka po"eli su koristiti rat vo#en devede-setih godina kao prizmu za opisivanje aktuelnih politi"kih de%avanja. Na vrhuncu kolektivne hrvatske politi"ke histerije nakon formiranja vlasti u Federaciji bez dviju velikih hrvatskih stranaka, lider HDZ-a BiH Dragan

6 SDP, SDA, NSRzB i HSP su se u decembru 2010. godine udru$ili oko platforme principa i politika koje su trebali provoditi u vladi na federalnom i dr$avnom nivou. U po"etku su se nadali da !e mo$da uspjeti uvjeriti HDZ 1990 da im se pridru$i jer je Platforma napisana uzi-maju!i i njih u obzir. Ali u tom je trenutku vodstvo HDZ-a 1990 ve! preto"ilo u praksu svoj rapprochement s biv%im ljutim protivnikom. Ovu koaliciju, koja je sada na vlasti u Federaciji (uprkos pritu$bama dvaju HDZ-a o nelegitimnosti i nezakonitosti), obi"no se naziva platforma%ima.

44


(ovi! dao je intervju u kojem se u prvi mah "ini da on smiruje atmosferu time %to insistira da ne!e do!i do rata ili nasilja, ali ustvari je svojom izja-vom postigao suprotno:

Ja ni na koji na"in ne $elim uspore#ivati ozbiljnost trenutka sa zbivanjima od prije 20 godina. Ali, na$alost, imaju puno sli"nih elemenata i u me#uvremenu su zamijenjene neke uloge... [o pitanju ho!e li se Hrvati iseliti iz Bosne s obzirom na “bo%nja"ku politiku dominacije“] Ja sam sigu-ran da ne!e. Ja !u zamoliti i one koji su zabrinuti stanjem posljednjih dana i to iskazali kao mogu!nost da to ne "ine.59

(ovi! ne nudi nikakav dokaz da su neki Hrvati zaista ozbiljno po"eli razmi%ljati o emigriranju. Lider HDZ-a 1990 Bo$o Ljubi! je u istom kon-tekstu izjavio:

Te%ko je predvidjeti doga#aje u BiH koji mogu po principu lan"ane reakcije uslijediti nakon ovoga. Isto je tako bilo nemogu!e predvidjeti doga#aje iz 1990-ih ... Matrica koju ve!inski bo%nja"ke stranke SDP i SDA danas praktici-raju neodoljivo podsje!a na ono %to je politi"ki Beograd radio kra-jem osamdesetih i po"etkom devedesetih... gotovo svi elementi su tu: politi"ko i medijsko nasilje te tendencija ka centralizaciji zemlje. Sre!om, nedostaje vojna sila.60

Praznina nastala nestankom Harisa Silajd$i!a s politi"ke scene na-kon izbora 2010. jo% uvijek nije popunjena. Lider SDA Sulejman Tihi! i bo%nja"ki "lan Predsjedni%tva BiH Bakir Izetbegovi! uglavnom se suzdr$avaju od hu%ka"ke retorike i upu!uju umjerene poruke. Me#utim, do%lo je do jedne nove pojave nakon %to su predstavnici multietni"kog SDP-a usvojili ratobornu retoriku poslije izbora i po"eli nastupati s pozici-je vlasti (najprije kao pretendenti, a poslije i kao stranka koja je zaista na vlasti) i kontrole institucija vlasti, uklju"uju!i i sigurnosne agencije. Lider SDP-a Zlatko Lagumd$ija se u intervjuu datom neposredno nakon izbora u oktobru 2010. predstavio kao sljede!i predsjedavaju!i Vije!a ministara


45

BiH i uputio upozorenje Banjoj Luci:

Ili !u na!i na"ina da legitimno zaustavim Dodikovo kr%enje Ustava &zi"kom silom, za %to imam nadle$nost, ili !u biti smijenjen, a neki ludi radikali !e preuzeti moju funkciju i to uraditi.61

U jednom drugom intervjuu kombinirao je procjenu sa slabo pri-krivenim upozorenjem:

Ne vjerujem da je Dodik, zapravo, tako naivan da to i poku%a [sece-sija]… Svaki, pa "ak i verbalni ili politi"ki put za podjelu zemlje je rat koji je izgubljen prije nego %to je i zapo"eo.62

Mediji su bili ti koji su prvi ponovo uveli rije" “rat“ u aktuelni politi"ki diskurs. U jednom od prvih "lanaka koji se bavio tom temom, objavljenom 2009. godine pod naslovom “Ho!e li biti rata?“, komentator Dnevnog avaza Elvir Huremovi! razmi%lja o tome:

Premijer RS-a Milorad Dodik nastavlja svoju antidr$avnu politi-ku, stvaraju!i svojim javnim istupima (pred)ratnu psihozu... zbog njegove bahate i nadasve primitivne retorike... najru$nija rije" na svijetu – rat – sve se "e%!e javno izgovara.

Huremovi! postavlja pitanje ima li razloga za strah od izbijanja no-vog rata i zaklju"uje da “jedini na"in da se raspar"a i uni%ti dr$ava BiH jeste – rat!... svako ko ra"una na takvu opciju morao bi imati na umu posljedice“. On dalje analizira razlike u okolnostima izme#u rata iz de-vedesetih godina i danas koje ote$avaju otpo"injanje i uspje%no vo#enje rata. Prema Huremovi!u, najve!a razlika je u tome %to “Bo%njaci, ustvari, nikada u historiji nisu bili ja"i, nikad politi"ki i nacionalno osvje%teniji“. On svoj argument zavr%ava poluprikrivenim upozorenjem: “Zar neko mis-li da bi [Bo%njaci] danas mirno krenuli pod kamu i pustili da im se dr$ava uni%tava?“63

46


U sukobu izme#u navija"a lokalnog nogometnog tima i FK Sarajevo u 'irokom Brijegu u zapadnoj Hercegovini u oktobru 2009. $ivot je izgu-bio navija" Sarajeva Vedran Pulji!.7 Medijsko izvje%tavanje o tom inciden-tu odigralo je klju"nu ulogu u povratku ratne retorike u javni govor i u uspostavljanju rata u Bosni kao referentnog okvira za tuma"enje aktuelnih politi"kih doga#aja. Mnogi medijski napisi etnicizirali su nasilne sukobe opisuju!i ih kao sukob izme#u dviju etni"kih grupa – Hrvata i Bo%njaka.64 Medijski komentatori iz Sarajeva tvrdili su da pucnjava ima politi"ku po-zadinu i incident posmatrali kao ciljano isprovocirano nasilje od hrvatskih politi"kih elita radi destabiliziranja situacije u Federaciji. U jednom od tih "lanaka re"eno je da “krvava pro%lost u"i nas da su na prostoru zapadnog Balkana nacionalni sukobi i ratovi svoju uvertiru i testiranje imali najprije na stadionima i me#u navija"ima“.65 U me#uvremenu su srpski mediji iz RS-a i mediji bosanskih Hrvata sumnji"ili bo%nja"ke elite za zavjeru: “uli"ni rat… ima politi"ku pozadinu… dobro isplanirani incident... mor-bidni ciljevi koje proteklih mjeseci uporno promovira SDA, stranka koja je odlu"ila da umjesto dogovora krene s promocijom nasilja, prvo kroz institucije vlasti, a sada i &zi"kog, prema pripadnicima hrvatskog i srpskog naroda“.66 'tampa je svojim naslovima, naro"ito onima u Dnevnom avazu, direktno promovirala ratnu psihozu koriste!i se frazama kao %to su “Isto kao 1992., samo %to ne padaju granate“, “kao u ratu“, i sli"no.67 Zbog velikih demonstracija odr$anih u Sarajevu nakon incidenta zaustavljen je javni prijevoz i blokirane su mnoge ulice, %to je mnoge Bosance podsjetilo na demonstracije koje su prethodile izbijanju rata 1992. godine.

“Rat“ je od tada postala rije" koja se redovno koristi u dnevnom izvje%tavanju i uvodnicima bosanskohercegova"kih medija o aktuelnoj politi"koj krizi u zemlji, kao %to se vidi iz sljede!eg izbora naslova:

Nema podjele BiH bez rata68

Na pomolu ‘rat’ izme#u Sarajeva i Banje Luke69 Rat nije gotov70

Lu"i!: Prijeti novi rat izme#u Hrvata i Bo%njaka71

7 Vi%e pojedinosti o ovom incidentu vidjeti u poglavlju ove studije o nogometnom huliganstvu.


47

Od izbora u oktobru 2010. mediji %irom BiH sve intenzivnije tre-tiraju temu rata. Tako je u RS-u komentator Dragan Jerini! napao lidera SDP-a Lagumd$iju zbog intervjua u kojem je Lagumd$ija zaprijetio kori%tenjem nasilja u cilju spre"avanja secesije RS-a, "emu je dodao pri"u o SDP-ovim ratnim planovima koje mu je navodno prije izbora otkrio jedan od Lagumd$ijinih bliskih suradnika. Jerini! je ustvrdio da postoji “strate-gija skrojena u Lagumd$ijinom %tabu“ i da mu je njegov izvor na sljede!i na"in objasnio “strate%ki SDP-ov blitzkrieg“: “Vidi%, MUP Federacije samo u Tuzlanskom kantonu ima oko 600 vozila. Samo jedna tre!ina je dovoljna da federalna policija okupira Br"ko i time presije"e Republiku Srpsku na dva dijela. I to je kraj. Nema vi%e Republike Srpske.“ Kao %to to obi"no biva, ovo navodno otkri!e predstavljeno je kao autenti"no i objav-ljeno bez otkrivanja izvora.72 Prema analizi komentatora Nezavisnih novina Denisa Kulji%a politi"ki koncept SDP-a predstavlja “radikalne vizije“ koje se “mogu ostvariti jedino radikalnim sredstvima – zna"i ratom. Rat? Pa dobro. Taj rat ve! je zapo"eo na politi"kom i propagandnom planu“.73 U martu 2011. jedan drugi komentator u istim dnevnim novinama SDP-u pripisuje kori%tenje “vaninstitucionalne metodologije [protiv Hrvata i Srba]… Ona podrazumijeva medijski rat...podvale...izvoz revolucije“.74 Te formulacije podsje!aju na temu specijalnog rata, koju je komunisti"ki re$im u eri hladnog rata izmislio da bi naoru$ao stanovni%tvo, a koju su osamdesetih godina naslijedili nacionalisti i upotrijebili je u etnicizaciji jugoslavenske krize.

Sarajevski mediji, naro"ito oni s bo%nja"kim predznakom poput Dnevnog avaza, koriste se istom ratnom terminologijom. Jedan od Avazovih komentatora u komentaru o hap%enju bosanskih zvani"nika iz ratnog vre-mena za kojima je Srbija izdala potjernice to hap%enje vidi kao nastavak rata: “Srbija zato ra"una da rat nije zavr%en! Za Srbiju taj rat jo% traje... preko Dodika, poku%a dobiti ono %to nije dobila u ratu.“75 I %tampani mediji s vi%e multietni"kom orijentacijom upali su u istu matricu. Glavni i odgovorni urednik sedmi"nika “Dani“ Faruk Bori!, naprimjer, u "lanku o razlikama izme#u EU-a i SAD-a u pogledu politike prema Zapadnom Balkanu citira rije"i direktora Op!e uprave Evropske komisije za Albaniju,

48


BiH, Crnu Goru, Srbiju i Kosovo Pierrea Mirela iz intervjua datog medi-jima u RS-u i komentira da njegove re"enice “kao da su eho nekih davnih godina“. Bori! pita samog sebe i "itaoce je li “Mirel ovo [svoje rije"i] kopirao od ratnih diplomata koji su se smucali po Balkanu“.76

Me#u temama koje se koriste u govoru mr$nje, a koje su posljednjih godina ponovo zauzele istaknuto mjesto u javnom govoru, kako u javnim nastupima politi"ara tako i u medijima, jest i tema kolektivne nacionalne $rtve. Temu $rtve, koja je bila me#u glavnim temama osamdesetih godina u Jugoslaviji (a najprije u Srbiji), ponovo su razvili politi"ari u RS-u, prije svega Milorad Dodik, koji konstantno isti"e da RS i Srbe u BiH kolek-tivno ugro$avaju razni neprijatelji, prvenstveno Bo%njaci. Tako je Dodik pojasnio:

Arogancija koja dolazi iz Sarajeva tra$i podani%tvo, a ne partner-stvo… zagovaranjem gra#anskog koncepta bo%nja"ki lideri ustvari rade na ostvarivanju nacionalne dominacije.77

Radi se o tome da li se jedan narod po%tuje, da li se silom li%ava njegovih legitimnih prava, gura u poziciju objekta a ne subjekta politi"kih i drugih dru%tvenih procesa…ima sasvim ozbiljnih nam-jera, %to je manje poznato, da se kradu i poni%te identiteti. Skoro silom, bilo javno ili tajno, gura se pri"a da smo svi mi Bosanci.78

Prema Dodikovim rije"ima, RS ugro$avaju “stranci … [koji] samo "ekaju pravi trenutak da nastave s ru%enjem RS-a“,79 ali isto tako i sama dr$ava BiH, po%to bi RS “sama mogla zadovoljiti standarde EU-a u roku od pet godina, ali u okviru BiH ne!emo to posti!i u roku od 30 godina. Mi smo $rtve Bosne i Hercegovine“.80 Dodik je u aprilu 2011. najavio da !e Vlada RS-a izgraditi objekte za Srbe koji rade u dr$avnim institucijama u Sarajevu, a kojima navodno nije zagarantirana sigurnost u glavnom gradu BiH, isti"u!i da se direktor SIPA-e ne!e kandidirati za drugi mandat “zbog prijetnji koje ima iz Sarajeva...kao i svi predstavnici iz RS-a koji rade u


49

zajedni"kim organima BiH, ali i svi funkcioneri u RS-u, izlo$eni su kon-stantnom lin"u od federalnih medija“.81 Ni Dodik niti bilo koji od drugih srpskih zvani"nika koji su kasnije tvrdili to isto nisu ponudili bilo kakve dokaze o navodnim sigurnosnim prijetnjama.

Dodik je u svoje napade na Bo%njake uklju"io i antiislamske ele-mente i navodnu kolektivnu opasnost koju oni predstavljaju za Srbe. On je, naprimjer, spominjao “saudijske i iranske centre, islamsko bankarstvo i %erijatske brakove, %to je sve odavno dio sarajevskog bo%nja"kog dru%tva“82, i citirao svoga sina koji Sarajevo zove “Teheran“. Izjedna"avanjem Bo%njaka, islama i islamskog fundamentalizma Dodik ponovo o$ivljava ideolo%ke motive kori%tene u srpskoj ratnoj antimuslimanskoj i antibo%nja"koj pro-pagandi. Ovo je najbolje elaborirao u svom govoru na 4. sjednici NSRS-a, na kojoj je zagovarao svoju inicijativu za raspisivanje referenduma:

Zna se da su organizatori i klju"ni ljudi teroristi"kog napada 11. septembra 2001. u New Yorku povezani sa ratom u BiH. Njihov teroristi"ki put povezan sa Bosnom i Hercegovinom dio je islamske strategije Alije Izetbegovi!a i bo%nja"kih struktura, kojima su trebali upravo takvi u stvaranju islamske dr$ave i islamskog dru%tva... nasto-janje bo%nja"kih politi"kih struktura za stvaranjem dr$ave po mjeri ve!inskog naroda… nastavak politike Alije Izetbegovi!a i njegove Stranke demokratske akcije… temelji i korijeni su u Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovi!a… Danas isto lice pokazuje Zlatko Lagumd$ija i njegova Socijaldemokratska partija BiH… Stvaranje islamske dr$ave je projekat iza koga stoji Islamska zajednica.83

Rajko Vasi! ovaj motiv islamizma koristi u svojoj elaboraciji teze o takozvanoj srebrenizaciji koju su zvani"nici RS-a razvili posljednjih go-dina. Radi se o navodnoj instrumentalizaciji srebreni"kog masakra (Dodik i njegovi suradnici odbacuju me#unarodnopravnu karakterizaciju prema kojoj se radi o genocidu) kao politi"kog i dru%tvenog oru$ja protiv RS-a i Srba. Po Vasi!evom mi%ljenju

50


Srebrenica ima dvojaku ulogu… da homogenizuje i agresivizuje is-lamsku naciju u BiH… da izdresira Srbe, Republiku Srpsku i Srbiju na trajnu poniznost i kolektivnu krivicu za gra#anski rat u BiH, odnosno za genocid nad muslimanima na cijeloj teritoriji, kako se to zove u sarajeviziranoj fundamentalisti"koj teoriji … agresivisti"ka dresura povodom nedokazanog genocida ima za cilj mirnodopski genocid [nad Srbima] … agresija na kolektivnu srpsku nacionalnu svijest… to mo$e proizvesti negativne dugoro"ne efekte po srpske odnose sa drugima. A u nekoj istoriji koncentrisanih ekscesa ili ra-tova, ne mo$e se garantovati za dobro pona%anje Srba.84

Kao i u RS-u, mit etni"ke $rtve zauzeo je istaknuto mjesto i u ja-vnom govoru predstavnika hrvatskih nacionalnih stranaka tokom 2010. i 2011. u kontekstu zahtjeva za tre!im, hrvatskim entitetom, te u postiz-bornom periodu. Tako je lider HDZ-a BiH Dragan (ovi! politi"ka trven-ja oko formiranja vlasti u Federaciji preokrenuo u temu kolektivne dis-kriminacije bosanskih Hrvata i Hrvata kao $rtava bo%nja"ke dominacije. (ovi! je izjavio da lider SDP-a Zlatko Lagumd$ija “evidentno $eli ovladati FBiH i njenim resursima na na"in da FBiH pretvori u bo%nja"ki entitet“.85 Njegov pandan i nekada%nji rival iz HDZ-a 1990, Bo$o Ljubi! je u jed-nom intervjuu govorio o planovima dvaju HDZ-a o nekoj vrsti hrvatske etni"ke samoorganizacije kao reakciji na njihov neulazak u federalnu vlast. Ljubi! je predlo$io da u op!inama u kojima Hrvati ne mogu teritorijalizi-rati etni"ku pripadnost zato %to nisu u ve!ini trebaju “iskoristiti pozitivne primjere koje )idovi koriste u o"uvanju svoga identiteta, i to kroz $idovske op!ine“.86 Pore#enje sa sudbinom Jevreja kroz historiju bilo je tradiciona-lni element srpskog mita $rtve tokom ratova devedesetih godina.

Mediji u RS-u i oni bliski hrvatskom nacionalnom razmi%ljanju aktivni su u promociji tema kolektivne viktimizacije i neposredne prijet-nje. U dnevnim novinama u RS-u, naro"ito u Pressu RS, centralno mjesto ima navodna islamisti"ka opasnost koja prijeti od radikalnih bosanskih muslimana i Bo%njaka uop!e. Tabloidski na"in na koji se prilazi toj temi i "esto kori%tene novinarske tehnike ovom izvje%tavanju jasno daju karak-


51

ter kampanje. Slikovit primjer ovog pristupa je "lanak objavljen u Pressu RS u januaru 2011. u kojem se govori o nasljedniku sada%njeg poglavara Islamske zajednice u BiH reisu-l-uleme Mustafe Ceri!a. Ceri!ev mandat isti"e po"etkom 2012., tako da je u vrijeme izvje%tavanja bilo preostalo jo% godinu dana do izbora njegovog nasljednika, a do tog trenutka jo% niko nije najavio svoju kandidaturu. Pa ipak, u "lanku se biv%i "lan dr$avnog predsjedni%tva Haris Silajd$i! i kontroverzni i populisti"ki glavni muftija IZ-a Srbije za Sand$ak Muamer Zukorli! spominju kao “najozbiljniji kan-didati“. Predstavljaju!i ovu “informaciju“ kao "injenicu uprkos nedostatku bilo kakvih dokaza, u "lanku se tvrdi da !e imenovanje novog poglavara Islamske zajednice dovesti do “dalje radikalizacije situacije u BiH, ali i Srbiji“. Press RS citira nekoliko “eksperata“ za islam koji uo"avaju “klasi"an plod... u uspostavljanju takozvane zelene islamske transverzale... vlasti u Srbiji i RS prave katastrofalne gre%ke zbog toga %to potcenjuju opasnost od radikalnog islama“. Jasno je da Press RS ovdje kopira obrazac i tehniku antibo%nja"kog govora mr$nje i ratne medijske propagande iz devede-setih godina, kako kori%tenjem propagandne teze o “zelenoj transverzali“ tako i davanjem autoriteta "lanku citiranjem izjava akademskih radnika. U "lanku se citira Miroljub Jevti! iz Beograda, koji je odigrao jednu od klju"nih uloga u srpskoj antimuslimanskoj propagandi u Srbiji i RS-u to-kom rata u BiH. (ini se da se u slu"aju navodnog bo%nja"kog eksperta koji $ivi u RS-u i kojeg se tako#er citira u "lanku radi o izmi%ljotini8 – pri "emu je izmi%ljanje akademskih autoriteta u propagandne svrhe jo% jedna tehnika kopirana iz devedesetih godina.87

Tokom 12 mjeseci od septembra 2010. do augusta 2011. do%lo je do jasnog porasta govora mr$nje uop!e, a naro"ito %to se ti"e teme raspada dr$ave BiH i rata. Ovaj porast povezan je s tri klju"na politi"ka doga#aja, kojima !emo se pozabaviti u dijelu koji slijedi.

8 Ime ovog akademika nije poznato ekspertima za bosanski islam koje smo kontaktirali, niti su autori uspjeli do!i do bilo kakvog dokaza da takva osoba uop!e postoji u navedenom mjestu boravka.

52


Kao rezultat gotovo otvorenog pokazivanja jasnog etni"kog i politi"kog svrstavanja medija,88 javni govor pretrpio je izrazitu radikali-zaciju u kampanji za op!e izbore odr$ane 3. oktobra 2010. Klju"ni akteri u SNSD-u su s predizbornih skupova prakti"no svakodnevno slali poruke kojima se prijetilo opstanku BiH. Predizborni slogan stranke bio je “Srpska zauvijek, a BiH dok mora“.

Dodik (izme#u ostalih) tokom posljednjeg mjeseca kampanje govo-rio je o tome kako je u fokusu njegovog politi"kog anga$mana “jedinstvo, jer je RS mjesto svih nas i bez nje nema nas. U RS-u $ivi po%ten i lijep narod koji se voli i nema te sile koja !e ukinuti na%u Srpsku“.89 Obja%njavao je da je “za BiH najbolje da se mirno razi#emo i da RS bude za sebe... niko ne mo$e re!i kada !e to biti, ali da !e to do!i“.90 Na predizbornom skupu u Srebrenici Dodik je tvrdio da su njegova vlada i stranka uspjele sprije"iti “globalnu ‘srebrenizaciju‘ RS-a, koju su uporno "inili politi"ki krugovi iz Sarajeva i dijelovi me#unarodne zajednice“.91 Na predizbornom skupu odr$anom dva dana kasnije SNSD-ov "lan dr$avnog predsjedni%tva Neboj%a Radmanovi! zaprijetio je da !e ili “RS biti ravnopravna u BiH ili ne!e biti BiH“.92

U Federaciji su kampanje hrvatskih nacionalnih stranaka po-digle politi"ke tenzije. Kandidatkinja HDZ-a BiH za hrvatskog "lana Predsjedni%tva BiH i vr%iteljica du$nosti predsjednika Federacije Borjana Kri%to objasnila je tako na jednom predizbornom skupu: “mi se bori-mo za reformu BiH, reformu nepravedne i imaginarne tvorevine koju zovemo dr$avom, a to ustvari nije“.93 Lideri HDZ-a "ak su pribjegli posje!ivanju Darija Kordi!a, biv%eg visokopozicioniranog "lana stranke kojeg je Me#unarodni krivi"ni sud za biv%u Jugoslaviju u Haagu osudio na 25 godina zatvora zbog ratnih zlo"ina. Lider HDZ-a Dragan (ovi! je na predizbornom skupu u Kordi!evoj rodnoj Busova"i rekao da je “Dario Kordi!, prije nekoliko dana, kada smo mu bili u posjetu… pozvao hrvatski narod na jedinstvo... poru"io nam je da okupimo sve politi"ke stranke


53

pod sto$ernu kapu HDZ-a BiH“.94 Predstavnici HDZ-a 1990 su na svo-jim predizbornim skupovima napadali SDP zbog “ru%enja Ustava“ zato %to je imenovao samo kandidata za hrvatskog "lana dr$avnog predsjedni%tva. Istovremeno su HDZBiH i njegovog lidera Dragana (ovi!a napadali zbog suradnje sa SNSD-om i liderom RS-a Dodikom, nazivaju!i tu suradnju “#avoljim paktom koji priprema om"u oko vrata hrvatskog naroda. To je pakt onih koji su nas izdali s onima koji su nas napali i koji nam rade o glavi“.95

Komentator Nezavisnih novina Dragan Jerini! ilustrirao je ulogu medija u promoviranju odre#enih politi"kih aktera i daljnjoj radikali-zaciji diskursa u periodu prije izbora. U tekstu objavljenom samo "etiri dana prije izbora on je u osnovi objavio pobjedu SNSD-a, a pozabavio se i temom politi"kih neprijatelja SNSD-a kao marioneta me#unarodne zajednice: “u RS opozicija je jedan jalovi miks stranaka…instant radikali, ustvari projekat me#unarodnih me%etara koji je imao jedan jedini cilj, a to je da obesmisli vlast SNSD-a i time oslabi i poziciju Republike Srpske u nekim budu!im ustavnim razgovorima“.96

Postizborna prepirka izme#u ranije suprotstavljena a sada u “hrvats-kom bloku“ ujedinjena dva HDZ-a i platforma%kih stranaka oko formi-ranja federalne vlasti zao%trila je politi"ku retoriku do stepena nevi#enog tokom prethodne decenije, kada je ugu%en “pokret za tre!i entitet“ koji je predvodio HDZBiH.

Na prvi znak da bi vlast mogla biti formirana bez HDZ-a BiH, "lan te stranke, nacionalist i tvrdolinija% Ivo Miro Jovi! reagirao je rekav%i da “Lagumd$ija $eli centraliziranu, muslimansku, bo%nja"ku dr$avu... $eli rat koji je najavljivao prije nekoliko mjeseci... SDPBiH takvom odrednicom !e sru%iti BiH“.97 Glasnogovornik HDZ-a Mi%o Relota je nekoliko mjese-ci kasnije, u februaru 2011., izjavio da “aktivnosti koje poduzima blok okupljen oko dva HDZ-a predstavljaju spre"avanje raspada BiH“.98 Dva

54


HDZ-a sprije"ila su formiranje Doma naroda Federacije zako"iv%i konsti-tuiranje "etiriju (kasnije triju) kantonalnih skup%tina. Nakon neuspje%nih pregovora izme#u dvaju blokova, i predsjednik SDP-a Zlatko Lagumd$ija po"eo se koristiti radikalnom retorikom. On je izjavio da !e “nakon %to je HDZ objelodanio da je blokada uspostave vlasti usmjerena na uni%tenje BiH“ Federacija ipak formirati svoje institucije do roka predvi#enog za-konom, “koje !e osigurati slom ru%ila"kih planova HDZ-a“. Lagumd$ija je rekao da !e do toga do!i bez obzira na ulogu me#unarodne zajednice, koju je optu$io da se pona%a “sli"no UNPROFOR-u po"etkom devedesetih“.99 On je formiranje federalne vlasti bez delegata Doma naroda, koje delegi-raju kantoni, opravdavao pozivaju!i se na administrativnu i ekonomsku nu$nost – bez vlade nije mogao biti usvojen bud$et za 2011., niti su mogli biti pla!eni dr$avni slu$benici ili ispla!ene penzije. Upozorio je da !e ina"e do!i do masovnih socijalnih nemira i uporedio ih s doga#ajima u Libiji: “Ulice Tripolija !e biti Diznilend za ono %to bi se moglo desiti ovdje uko-liko ne bude formirana vlast na nivou FBiH.“100 Predstavnici HDZ-a su ovo okarakterizirali kao objavu rata. Jovi! je zaprijetio da !e Hrvati formirati poseban entitet ili proglasiti ponovnu uspostavu ratne “Republike Herceg-Bosne“, izjaviv%i da bi SDP-ov potez mogao ozna"iti “posljednji dan BiH... %to rade, to su fa%isti"ke metode manipuliranja preko medija. To je klasi"ni gebelsovski pristup situaciji“. Taj histeri"ni ton je predsjednika njegove stranke, (ovi!a, prisilio da objasni da Hrvati ne planiraju secesiju.101

(ovi! je formiranje vlasti u Federaciji nazvao “dr$avnim udarom“, dok je Ljubi! tvrdio da “u dijelu politi"kog Sarajeva primje!ujem sindrom politi"kog Beograda krajem osamdesetih i po"etkom devedesetih godina“, porede!i politiku platforma%a u Federaciji s politikom Milo%evi!evog re$ima u biv%oj Jugoslaviji.102 Pridru$uju!i se napadima na stranke oku-pljene oko Platforme i novu vlast u Federaciji, generalni sekretar SNSD-a Rajko Vasi! iznio je konture navodnog %ireg plana prema kojem

Lagumd$ija ide na razaranje politi"kog i nacionalnog bi!a Hrvata... for-sira da bi potpuno ovladao Federacijom... sada je lak%e devastirati hrvats-ko nacionalno i politi"ko bi!e nego srpsko. RS mo$e do!i na red.103


55

Hrvatske i srpske nacionalne stranke su se krajem marta 2011. sus-rele u Mostaru u cilju usvajanja zajedni"kih stavova o formiranju dr$avne vlade. (ovi! je na zajedni"koj pres-konferenciji nakon tog sastanka pon-ovio svoje tuma"enje politi"ke krize u Federaciji, dok je Dodik iznio svoju ve! poznatu tezu o tome da “BiH nije prava dr$ava“.104 Iako su se pred-stavnici SDA, najve!e bo%nja"ke nacionalne stranke, op!enito suzdr$avali od hu%ka"ke retorike, taj sastanak je naveo generalnog sekretara stranke Amira Zuki!a da prokomentira kako je sastanak odr$an

ta"no dvadeset godina nakon susreta u Kara#or#evu, od sus-reta Tu#mana i Milo%evi!a, kada su poku%ali dijeliti Bosnu i Hercegovinu... imam puno pravo da sumnjam da se javnosti oda%ilje jedno a da se, zapravo, sistematski, temeljito, radi na nastavku poli-tike od prije dvije decenije.105

Kao i tokom predizborne kampanje, mediji u BiH doprinijeli su ovoj napetoj atmosferi, pri "emu su se srpski i hrvatski mediji svrstali na stranu svojih nacionalnih predstavnika, dok su se bo%nja"ki mediji podijel-ili na one koji platforma%e podr$avaju (Oslobo#enje, Dani, FTV) i Dnevni avaz poduzetnika-politi"ara Radon"i!a, u kojem su platforma%i napadani.

Komentator Nezavisnih novina Dragan Jerini! je po"etkom 2011. predstavio “svoj“ pogled na politi"ke sukobe oko formiranja vlasti u Federaciji i na dr$avnom nivou, istakav%i da je politika SDP-a

samoubila"ka politika kojom se sistematski ru%i sada%nja dr$avna struktura, "iji bi krajnji cilj trebalo da bude stvaranje unitarne Bosne i Hercegovine. Trenutno je fokus stavljen na prvu fazu razgradnje Federacije, kojom se poku%ava potpuno izbrisati hrvatski nacionalni i politi"ki identitet... druga faza... razgradnju Republike Srpske do njenog kona"nog ukidanja... pravljenje jakog bo%nja"kog entiteta .

Jerini! je dodao da Hrvatima prijeti “potpuno istrebljenje”.106 Komentator Dnevnog avaza Fadil Mandal je u martu 2011. napao poli-

56


tiku lidera SDP-a i SDA kao de facto prihva!anje bo%nja"ke republike, etni"ku podjelu BiH, ne%to %to po njemu zna"i “siguran put u nestanak Bo%njaka“.107

Radikalna retorika koju prenose konvencionalni mediji (i %tampani i elektronski) prelazi u ekstremnu internetskim informativnim platfor-mama (i u komentarima "ak i na internetskim stranicama konvenciona-lnih medija). Hrvatska nacionalisti"ka internetska stranica Poskok.info iz zapadne Hercegovine primjer je te vrste portala. U blogu pod naslovom “Pripadni"ka demokracija kao model eutanazije Hrvata“ komentator Nikola Zirdum HDZ-ovu temu “majorizacije“ bosanskih Hrvata pret-vara u cijelu jednu teoriju etni"ke $rtve. U "lanku datiranom 10. juna 2011. Zirdum iznosi mi%ljenje da borba oko formiranja vlasti u Federaciji predstavlja

pretvaranje jedne politi"ke nacije u europske Indijance… Hrvati u BiH strpani su u europski rezervat. Pod kontrolom Bo%njaka, i pa-tronatom Turske... tibetanizacija i indijanizacija Hrvata u BiH... Ne samo da im je oduzeto pravo predstavni"ke demokracije, oduzima im se pravo i da politi"ki uop!e misle... da je majorizacija ni%ta drugo nego lagani fa%izam... provodi se nad Hrvatima u BiH... predfa%izam moderne bo%nja"ke dr$ave... Jo% im na majice nisu navu"ena obilje$ja kao )idovima pred Drugi svjetski rat, ali odnos prema njima ima ipak nekih sli"nosti. Optu$uje ih se da imaju previ%e. Mjeri im se %irina glava. Otvoreno im se poru"uje da odsele... govori im se %to se $ale, jer trebaju biti sretni %to uop!e ikakva prava imaju...spremni su na klasi"an ekonomski a potom i &zi"ki progon.108

Jedan drugi medij u BiH objavljivao je i prera#ivao "lanke o navod-noj anketi provedenoj na vrhuncu krize oko formiranja vlasti prema kojoj je 54 posto stanovnika izbijanje novog rata smatralo realnom mogu!no%!u, pri "emu nije citiran izvor niti metodologija.109


57

NSRS je 14. marta 2011. odlu"io raspisati referendum o tome

jesu li pravosudne institucije na dr$avnom nivou (Sud BiH, Tu$ila%tvo i Visoko sudsko i tu$ila"ko vije!e) i ovlasti visokog predstavnika legitimne. Trinaestog maja je visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurn-osnu politiku baronesa Catherine Ashton oti%la u Banju Luku u poku%aju da postigne da se odluka o referendumu povu"e (ali ne i prate!i zaklju"ci NSRS-a, u kojima se iznosi stav Skup%tine da su te i mnoge druge insti-tucije, kao i visoki predstavnik, zaista nelegitimne). EU je proglasio us-pjeh nakon %to je uspio posti!i da RS odustane od referenduma (“zasad“, prema Dodikovim rije"ima); ipak, ova posjeta dodala je ulje na vatru u politi"kom govoru u BiH, kojoj je naro"ito doprinio referendum.

Odluku NSRS-a o odr$avanju referenduma $estoko su napali mnogi politi"ari u Sarajevu. Lider SDA Sulejman Tihi! ju je nazvao “najte$im na-padom na BiH od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i najte$im kr%enjem Dejtonskog sporazuma... zna"i igrati se vatrom“, dok ju je njegov koalici-jski partner iz SDP-a Zlatko Lagumd$ija proglasio “poku%ajem ru%enja ustavnog poretka BiH“.110

U Federaciji su mediji objavljivali naslove poput “’Otvoreni rat’ SNSD-a i me#unarodne zajednice oko referenduma“.111 I pored razli"itih politi"kih opredjeljenja, sarajevski mediji bili su jednoglasni u napadima na referendum. Komentator Dnevnog avaza Fadil Mandal objasnio je da je referendum “logi"an nastavak izvorno velikosrpske politike...generalna proba za onaj mnogo ozbiljniji referendum – o otcjepljenju RS-a“. Mandal je odnos izme#u predsjednika RS-a Milorada Dodika i srbijanskog pred-sjednika Borisa Tadi!a uporedio s odnosom izme#u Slobodana Milo%evi!a i Radovana Karad$i!a tokom rata u BiH.112 Komentator Oslobo#enja D$evad Hod$i! je sebe i "itaoce zapitao “velikosrpska politika je vi%e posti-gla u proteklim ratovima... ili vi%e posti$e sada?“113

58


Dok su mediji u RS-u gotovo jednoglasno podr$ali Dodikov po-tez iniciranja referenduma, on je prvi put isprovocirao predstavnika jedne opozicione stranke iz RS-a da izrazi strah od mogu!ih posljedica Dodikove politike eskalacije: izbijanja etni"kog nasilja. Osniva" i lider Partije de-mokratskog progresa (PDP) Mladen Ivani! upozorio je da “nije bilo ni-kakvih razloga da RS ulazi u stanje koje bi moglo rezultirati sukobima, ali na svim stranama ima ekstremista i ovo ne pri"am napamet“.114

Ova analiza govora mr$nje jasno pokazuje da se politi"ki i javni govor u BiH u posljednje tri godine (2009-2011) radikalizirao, s tim %to je do njegove izrazite radikalizacije do%lo u periodu nakon izbora u oktobru 2010. Politi"ke elite i ve!ina medija u zemlji odigrali su aktivnu ulogu u tom pogor%anju. Analiza isto tako pokazuje sve "e%!e isticanje upitnosti same dr$ave BiH.

Na%a studija pokazuje i pojavu diskusije o prerastanju politi"ke krize u nasilje – u su%tini, pri"e o “ratu“.9 Toj diskusiji politi"ari i medijske li"nosti prilaze gotovo isklju"ivo kroz prizmu rata iz 1992-1995. godine. Pritom se ona koristi u razli"itim oblicima: kao izno%enje mi%ljenja o mogu!nosti (ili nemogu!nosti) izbijanja novog rata, kao instrument za prijetnju politi"kim protivnicima i drugim etni"kim grupama, te kao argument za odbranu od optu$bi da bi ne"ije izjave i potezi mogli imati nesagledive posljedice. Pa ipak, malo je ili uop!e nema "injeni"nih procjena potencijala za kon+ikt – &zi"kog, dru%tvenog i politi"kog – u dana%njoj BiH.

Novina koja se pojavila nakon izbora i u kontekstu strana"kih su-koba oko formiranja vlasti jeste pri"a i prijetnja kori%tenjem nasilja koju iznose predstavnici politi"kih stranaka sa sjedi%tem u Sarajevu koje sebe programski de&niraju kao zagovornike multietni"ke, demokratske BiH.

9 Kori%tenje termina ‘rat’ neizbje$no vra!a mentalni referentni okvir u 1992-1995. godinu. Po%to su sada%nje okolnosti – i snage koje su na raspolaganju – bitno razli"ite, ovo "esto navodi na zaklju"ak da kako nije mogu! rat poput onog iz 1992. nije mogu!e ni organizirano nasilje. U na%oj studiji tvrdimo da je ovakvo razmi%ljanje stvorilo la$an osje!aj sigurnosti kako u BiH tako i me#u me#unarodnim akterima.


59

Na%a studija mo$e samo djelimi"no procijeniti utjecaj govora mr$nje na javnu sigurnost u BiH. Mogu li se prijetnje nasiljem ostvariti u smislu doma!ih i me#unarodnih kapaciteta procjenjuje se na drugom mjestu u ovoj studiji. U ograni"enom broju slu"ajeva, retori"ka politi"ka borba oko formiranja vlasti u Federaciji proizvela je incidente politi"kog nasilja. U jednom slu"aju su $rtve otvoreno optu$ile medije da su direktno odgovo-rni za napad zbog svoga izvje%tavanja.10

Koliko je autorima poznato, nema ve!ih, metodolo%ki dobro prove-denih istra$ivanja u kojima se mjeri utjecaj porasta govora mr$nje, pri"e o raspadu dr$ave i obnovi nasilnog sukoba na osje!aj sigurnosti me#u gra#anima BiH. 11 Pa ipak, mo$emo ponuditi neka preliminarna zapa$anja zasnovana na na%im empirijskim nalazima u istra$ivanju ove teme s gra#anima i predstavnicima razli"itih dru%tvenih grupa. Do$ivljaj nesig-urnosti u narodu i zabrinutost zbog budu!nosti zemlje zna"ajno su porasli posljednjih godina kao rezultat politi"kog i medijskog govora. Javni govor o mogu!em nasilju u budu!nosti pro%irio se i izvan kruga politi"kih i drugih elita i stigao i do %ire javnosti, pri "emu rat iz devedesetih slu$i kao domi-nantna referentna ta"ka. Kod nekih gra#ana ovo izaziva ratobornu pri"u u stilu “ovaj put !emo im pokazati“ i sli"no. Kod drugih, pak, ovo ulijeva strah i budi sje!anja na ranija traumati"na iskustva te dovodi do reakcija tipa “ovaj put ne!emo ostati, spakovat !emo se i oti!i“. Neki drugi, pak, od-bijaju da "ak i razmotre mogu!nost prerastanja sada%njih politi"kih sukoba u nasilje, koriste!i rat iz 1992-1995. kao referentnu ta"ku (“Amerikanci ne!e dozvoliti da se to opet desi“). Svim ovim reakcijama zajedni"ko je to

10 U aprilu 2011. u Zenici je postavljena bomba pod automobil zastupnika u kantonalnoj skup-%tini iz redova HDZ-a BiH. Bomba je izazvala samo materijalnu %tetu i navodni po"inioci su brzo uhap%eni. Barem jedan od njih je ranije bio "lan jedne od manjih stranaka koje je HDZ napadao zbog u"e%!a u koalicijskoj vladi u Federaciji. Krajem augusta 2011. predsjednik Federacije BiH Hrvat )ivko Budimir, ina"e "lan male hrvatske stranke HSP, prijavio je napad na sebe i jednog od svojih strana"kih kolega na privatnoj zabavi u blizini Mostara. On je na pres-konferenciji optu$io jedan hrvatski list da je direktno odgovoran za napad jer je stvorio atmosferu lin"a protiv njegove stranke. Budimir je tako#er optu$io HDZBiH da stoji iza tih medijskih napisa. “Ve"ernji list sukrivac za lin"“, “Oslobo#enje“, 1. septembra 2011.

11 Jedina istra$ivanja u poslijeratnoj BiH koja su uklju"ivala pitanja o do$ivljaju javne sigurnosti bila su istra$ivanja provedena u sklopu UNDP-jevog Sistema ranog upozoravanja, koja su obu-hva!ala pitanje o tome boje li se gra#ani izbijanja novog rata u slu"aju odlaska me#unarodnih trupa s mandatom UN-a iz zemlje, ali je ovo pitanje prije nekoliko godina skinuto s upitnika. Vidjeti: http://www.undp.ba/index.aspx?PID=14.

60


%to su u raskoraku sa stvarno%!u na terenu. Autori su rijetko imali priliku "uti objektivnu analizu sada%njih dru%tvenopoliti"kih okolnosti za mogu!e organizirano nasilje. Samo uz takvu procjenu "injenica gra#ani, pripadnici razli"itih elita i me#unarodni akteri mogu sprije"iti svako takvo nasilje ukoliko taj potencijal zaista i postoji.


61

Iako politi"ka retorika direktno utje"e na do$ivljaj politi"ke stabil-nosti kod gra#ana i njihov subjektivni osje!aj li"ne sigurnosti, klju"nu ulogu u tom smislu igra i sam rad izabranih zvani"nika i dr$avnih slu$benika. U ovom kontekstu bitno je postaviti pitanje jesu li politi"ke elite izgradile dr$avne institucije i druge institucije vlasti kako bi zadovoljile interese i potrebe gra#ana.

Paralelno sa eskalacijom politi"ke retorike u posljednjih pet godi-

na, konfrontacijski odnos izme#u politi"kih elita rezultirao je lo%im i sve gorim radom u institucijama vlasti.

Od 2006. godine naovamo etnopoliti"ka polarizacija me#u koalici-jskim partnerima sve vi%e paralizira upravljanje kako na dr$avnom tako i na entitetskom nivou. Ovi sveprisutni kon+ikti smanjili su produk-tivnost, koja je "esto gora od produktivnosti prethodnih vlada i zakono-davnih tijela.

Ovo je bilo naro"ito vidljivo na dr$avnom nivou. U mandatu Vije!a ministara BiH u periodu 2007-2010. realizirano je samo 40 posto ak-tivnosti predvi#enih godi%njim planovima rada. Vije!e je Parlamentarnoj skup%tini uputilo samo 131 od planiranih 370 zakona, %to iznosi oko 35 posto. Od ovih zakona usvojeno je samo 82, "ime je ukupan u"inak

62


smanjen na 22 posto. Od svih ministarstava BiH najneproduktivnije je bilo Ministarstvo vanjskih poslova, koje je trebalo uputiti sedam zakona Parlamentu na usvajanje. Uputilo je samo tri, od kojih nijedan nije us-vojen. U prvih osam mjeseci 2010., prije zvani"nog po"etka predizborne kampanje u septembru, rezultati su jo% vi%e pogor%ani i u Parlament je upu!eno samo 10 posto nacrta zakona, od kojih nijedan nije usvojen.115 Do kraja 2010. usvojeno je svega 27 od planiranih 111 zakona.116

Stalna borba izme#u glavnih hrvatskih i bo%nja"kih stranaka u vladaju!oj koaliciji u Federaciji redovno je paralizirala rad entitetske vlade i parlamenta. Parlamentu FBiH je tako do kraja 2010. upu!eno samo 40 posto od 260 zakona koje je Vlada FBiH planirala staviti na glasanje to-kom svog "etverogodi%njeg mandata. Usvojeno je ne%to vi%e od polovine tih zakona, %to daje stopu uspje%nosti od 21 posto.117

U Mostaru su institucije vlasti ostale blokirane dugo vremena nakon lokalnih izbora u oktobru 2008. Hrvatske i bo%nja"ke stranke u Gradskom vije!u su se tokom du$e od godinu dana pokazale nesposobnim da izaberu novog gradona"elnika. Gradski bud$et za 2010. tako#er je bio blokiran u Gradskom vije!u. Prijetila je situacija u kojoj je moglo do!i do potpu-nog prekida u radu gradskih slu$bi i isplati pla!a, uz ozbiljnu mogu!nost dru%tvenih nemira. Blokada i rizik u ovom nestabilnom gradu prisilili su OHR da intervenira, ali to nije razrije%ilo temeljnu politi"ku pat-poziciju.

U RS-u je SNSD – pod harizmati"nim vodstvom tada%njeg premi-jera Milorada Dodika – dominirao Narodnom skup%tinom RS-a (NSRS) i vladom u koaliciji s manjim strankama. Budu!i da nije bilo ve!ih unutra%njih trvenja, obje institucije nastavile su raditi nesmetano. Pa ipak, radilo se samo o relativno ve!oj e&kasnosti jer je Vlada RS-a tokom svog "etverogodi%njeg mandata uspjela realizirati tek ne%to preko 50 posto od planiranog seta zakona, ta"nije 63 od 123 zakona.118

S obzirom na to da je Sporazum o stabilizaciji i pridru$ivanju (SSP) potpisan s EU-om 2008. godine nametnuo veliko optere!enje u smislu


63

procesiranja novih standarda EU-a, produktivnost i brzina reagiranja vlasti u BiH u periodu 2007-2010. izgledaju jo% lo%ije.

Politi"ki sukobi izme#u stranaka i entiteta blokirali su ili ograni"ili funkcioniranje mnogih va$nih institucija na dr$avnom nivou. Novo us-postavljene institucije imale su samo dio potrebnog osoblja, dok je planirano uspostavljanje drugih tijela na dr$avnom nivou sprije"eno. Pritom su mnogi od tih elemenata bili neophodni za zadovoljavanje kriterija EU-a.119

Vlade u BiH su se u periodu 2007-2010. suo"ile s klju"nim izazovima koji se direktno ti"u osnovnih interesa gra#ana: stabiliziranjem dr$avnih bud$eta, reformiranjem neodr$ivih socijalnih fondova, ubla$avanjem po-sljedica svjetske ekonomske krize po doma!u privredu, suzbijanjem visoke stope nezaposlenosti i otvaranjem radnih mjesta, te promoviranjem eko-nomskog rasta i direktnih stranih investicija. Rezultati postignuti u de&ni-ranju politike u tim oblastima do kraja 2010. godine bili su podjednako manjkavi na svim nivoima vlasti u BiH.120

U periodu nakon op!ih izbora u oktobru 2010. pa do trenutka pisanja ove studije (septembar 2011.) glavne politi"ke stranke i njihove vo#e pokazali su se nesposobnim da formiraju dr$avnu vladu, "ime je prethodnom nee&kasnom Vije!u ministara pripala uloga de facto vlade u tehni"kom mandatu. Ovo je dodatno smanjilo u"inak na polju dono%enja zakona: Parlamentarna skup%tina BiH nije donijela ni jedan jedini zakon u prvih %est mjeseci 2011.

Najva$nija determinanta reformskog plana u BiH je proces evrop-skih integracija. Ogromna ve!ina gra#ana BiH prepoznaje zna"aj "lanstva u EU-u.121 Bosna i Hercegovina je u junu 2008. potpisala SSP i paralelni prijelazni trgovinski sporazum. Od tog trenutka nije ispunila potrebne uv-jete u smislu reformi za sljede!i korak u procesu evropskih integracija, zbog "ega zaostaje za susjedima. Izvr%ene su samo reforme potrebne za

64


liberalizaciju viznog re$ima – i to s vi%e od godinu dana ka%njenja za svim susjednim zemljama te nakon intenzivnog diplomatskog pritiska od EU-a i kritike u javnosti.122

Politi"ke elite nisu se usuglasile u pogledu klju"nih reformi potrebnih za podno%enje zahtjeva za status kandidata – zakona o dr$avnoj pomo!i, organizacije popisa stanovni%tva te izmjena Ustava BiH u skladu s odlu-kom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi!-Finci. Budu!i da te reforme jo% nisu provedene, BiH od jula 2010. kr%i prijelazni trgovinski sporazum, %to bi imalo opipljive negativne posljedice da nije popu%tanja od EU-a. SSP za BiH bio bi suspendiran nakon zavr%etka rati&kacije od dr$ava "lanica krajem 2010. da Evropska komisija nije odga#ala njegovo stupanje na snagu.123

Proces reformi vezanih za EU u BiH do$ivio je gotovo potpuni kolaps u 2010. godini usvajanjem samo tri “evropska zakona“ u Parlamentarnoj skup%tini BiH. U sa$etku nalaza u nezavisnoj analizi procesa evrop-skih integracija u BiH za 2010., koju je napravio bosanskohercegova"ki istra$iva"ki institut Vanjskopoliti"ka inicijativa, zaklju"uje se: “U odnosu na prethodni izvje%tajni period, kada je konstatirano ote$ano i sporo odvi-janje procesa normativnog usugla%avanja i harmonizacije izme#u razli"itih nivoa vlasti u BiH s acquis communautaireom, u 2010. godini je primjetna totalna regresija u realizaciji de&niranih obaveza koja se najjasnije o"ituje u "injenici da je zakonodavni proces na dr$avnom nivou u potpunosti blokiran i onemogu!en.“124

Nedovoljno kori%tenje fondova Instrumenta pretpristupne pomo!i (IPA) jo% je jedan indikator nespremnosti politi"kih elita da razviju funk-cionalnost vlade kako bi ona slu$ila javnom interesu. IPA fondovi su klju"ni pretpristupni instrument &nansijske pomo!i koju EU pru$a kan-didatima i potencijalnim kandidatima. Putem IPA programa EU prvenst-veno nastoji oja"ati institucionalne i vladine kapacitete u zemljama kan-


65

didatima za izradu nacionalnih razvojnih strategija kako bi bile u stanju apsorbirati i djelotvorno iskoristiti sredstva koja !e im biti dostupna nakon ulaska u EU (npr. strukturni fondovi, Zajedni"ka poljoprivredna politika itd.). Ovo za BiH predstavlja poseban izazov s obzirom na njenu slo$enu ustavnu strukturu.

Teku!i IPA program po"eo je 2007. i trajat !e do 2013. godine. IPA sredstva za BiH implementira Delegacija Evropske komisije u Sarajevu, a ne lokalne institucije, %to ina"e nije pravilo. Javno dostupni podaci do sada uklju"uju samo godine 2007-2009. i ne pokazuju udio zaista realiziranih projekata &nansiranih iz IPA sredstava u odnosu na planirana sredstva. Pa ipak, do sada raspolo$ivi podaci ukazuju na slabu realizaciju.125 Spor izme#u vlada RS-a i FBiH u 2011. godini oko paketa IPA projekata koje je Evropskoj komisiji predlo$ilo Vije!e ministara BiH zemlju izla$e opasnosti da u 2011. godini uop!e ne dobije IPA sredstva.126

Vrlo malo napretka postignuto je u pogledu ispunjavanja takozvanog seta uvjeta 5+2 za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR). Vije!e za provedbu mira (PIC) je 2006. objavilo svoju namjeru da zatvori OHR i izvr%i “tranziciju“ ka prisustvu me#unarodne zajednice pod vodstvom EU-a. PIC je u februaru 2008. odabrao nekoliko nerije%enih strate%kih pitanja s popisa od 46 reformskih tema za koje je OHR odredio da ih je neophod-no provesti da bi se BiH u"inila funkcionalnijom i odr$ivom dr$avom te ih preto"io u set od 5 “ciljeva“ i 2 “uvjeta“ koje vlasti BiH moraju ispuniti prije zatvaranja OHR-a.127 Objavljivanje 5+2 najavilo je prelazak s pristupa kod kojeg je glavni faktor vrijeme na pristup “tranziciji“ – to jest prelasku provedbe mira pod nadzorom OHR-a na integraciju pod vodstvom EU-a – zasnovan na mjerilima. Ciljevi su postavljeni uz o"ekivanje da mogu biti ispunjeni u roku od godinu dana. U me#uvremenu je nastavljeno s produ$avanjem mandata OHR-a jer oni i dalje nisu ispunjeni.

66


Prvi uvjet – potpisivanje SSP-a s EU-om – ispunjen je 2008. go-dine. Drugi uvjet – stabilna politi"ka situacija u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom – +eksibilan je i otvoren za razli"ita tuma"enja. Shodno tome, u sredi%tu pregovora izme#u vlasti BiH i politi"kih elita bilo je ostvarivanje pet postavljenih ciljeva. Upravni odbor PIC-a je 2009. godine objavio da su dva cilja – &skalna odr$ivost i ja"anje vladavine prava – postignuta. Me#utim, dostignu!a u reformama u objema ovim oblas-tima od tada podrivaju sukobi izme#u razli"itih organa vlasti BiH i me#u politi"kim elitama, %to je odraz popu%tanja me#unarodnog pritiska. Od preostala tri cilja, samo je po jednom od tada postignut napredak – radi se o potpunoj provedbi Finalne arbitra$ne odluke o Br"kom. Ovo pitanje blokirano je zbog otpora iz Vlade RS-a prema rje%avanju preostalih pi-tanja arbitra$e za Br"ko. Iako su neka od preostalih pitanja rije%ena 2010. godine, nespremnost Vlade RS-a da pru$i uvjeravanja da !e se pridr$avati Odluke i nagovje%taji da se ona nada kako !e preuzeti kontrolu nad jednim dijelom ili cijelim Distriktom Br"ko odvratili su supervizora za Br"ko od toga da me#unarodnom arbitru sugerira da vi%e ne postoji potreba za su-pervizijom. 'to se ti"e preostala dva cilja – prihvatljivog i odr$ivog rje%enja pitanja raspodjele civilne imovine naslije#ene od prethodne socijalisti"ke dr$ave izme#u dr$ave BiH i vlada na ni$im nivoima te sli"nog dogovora o vojnoj imovini – uop!e nije postignut napredak u posljednje "etiri godine. Naprotiv, vlasti RS-a podrivaju mogu!i sporazum te su poduzele korake da prisvoje dio te imovine koji se nalazi u njihovom entitetu. Ovi koraci ne samo da su doveli do produ$enja OHR-ovog mandata nego su i prisilili visokog predstavnika da iskoristi svoje izvr%ne ovlasti i intervenira.128

Me#unarodna zajednica je reformu Ustava BiH, sadr$anog u Aneksu 4 Dejtonskog sporazuma, ve! odavno prepoznala kao ne%to %to je neophod-no da bi zemlja postala funkcionalna i &nansijski odr$iva. EU nagla%ava potrebu za ustavnom reformom kako bi se dr$avne institucije BiH osposo-bile da provode brojne reforme koje su potrebne da bi se postalo "lanicom Unije. Promjene koje bi dovele do zadovoljavanja svih tih kriterija direktno


67

bi slu$ile interesima gra#ana BiH. Pa ipak, od 2006. naovamo nije bilo oz-biljnog procesa ustavnih reformi, a kamoli bilo kakvog sporazuma. Godine 2006. paket ustavnih reformi, poznat pod nazivom “aprilski paket“, dogov-oren izme#u %irokog spektra vode!ih politi"kih stranaka, sa samo nekoliko glasova razlike nije dobio potrebnu kvali&ciranu ve!inu u Parlamentarnoj skup%tini BiH. Od tada je pokrenuto nekoliko inicijativa: prudski proces trojice lidera nacionalnih stranaka 2008., butmirski proces koji su krajem 2009. inicirali 've#ani, Amerikanci i Sekretarijat Vije!a EU-a, inicijati-va %panskog predsjedni%tva EU-om po"etkom 2010. te inicijativa ureda njema"ke kancelarke pokrenuta krajem 2010. Nijedna od tih inicijativa nikada nije dosegla nivo prijedloga ili diskusije o ustavnim reformama na kojem je bio aprilski paket, a prag je spu%tan ni$e u svakom narednom poku%aju. 'panska inicijativa se na kraju svela na ideju neobavezuju!e iz-jave o dobroj volji ve!ih politi"kih stranaka, dok se njema"ka vlada u svojoj inicijativi suzdr$ala "ak i od ulaska u diskusiju o bilo kakvom prijedlogu reforme. Nijedna od tih inicijativa nije rezultirala stvarnim sporazumom. U slu"aju Pruda, po"etni dogovor da se postigne sporazum o 5+2 i ostalim pitanjima raspao se u roku od nekoliko mjeseci zbog sporova izme#u tro-jice lidera, kao i zbog izostanka podr%ke stranaka koje nisu bile direktno uklju"ene u razgovore.129 Ovaj izostanak politi"ke volje me#u elitama za postizanje kompromisa za dobrobit gra#ana BiH trenutno se vidi iz up-orne nespremnosti da se pristane na kompromis o ustavnim promjenama kako bi se provela odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdi!-Finci.130

U BiH su popisi stanovni%tva provo#eni redovno od kraja 19. stolje!a, to jest od osmanlijskog doba. U socijalisti"koj Jugoslaviji popis je provo#en svakih deset godina, a zadnji popis proveden je 1991. godine. BiH je tokom i nakon rata 1992-1995. pretrpjela dramati"ne demografske promjene, pa ipak u 16 godina od zavr%etka rata popis stanovni%tva nije proveden zbog politi"kih neslaganja oko razli"itih pojedinosti popisa i nji-hovih mogu!ih politi"kih posljedica. BiH je i dalje jedina zemlja u regiji

68


u kojoj u postjugoslavenskom periodu nije proveden popis stanovni%tva. Bosanskohercegova"ki lideri se jo% jednom nisu slo$ili na vrijeme da orga-niziraju popis u 2011. godini, u kojoj je popis provela ve!ina zemalja "lanica EU-a. Pored direktnih negativnih posljedica po rad doma!ih dr$avnih in-stitucija, nepostojanje a$uriranih podataka iz popisa stanovni%tva prepreka je i procesu evropskih integracija u zemlji.131

Rezultati rada politi"kih elita i njihov negativan utjecaj na funk-cioniranje institucija vlasti tako#er negativno utje"u na sposobnost zemlje da privla"i i koristi kredite me#unarodnih &nansijskih institucija. Tako zbog neformiranja nove vlade na dr$avnom nivou nakon izbora u oktobru 2010. BiH ne mo$e iskoristiti kredit Me#unarodnog monetarnog fonda (MMF) za 2011. godinu. BiH je tako#er dobila kredite koje nije u stan-ju potro%iti te stoga mora platiti kaznu institucijama koje su joj dale te kredite. Prema podacima Ministarstva &nansija i trezora, BiH 2010. nije iskoristila gotovo dvije milijarde KM zajmova, za %to je platila 3,9 miliona u kaznama.132

Politi"ke elite uop!e nisu uspjele za%tititi doma!e proizvo#a"e to-kom cijelog perioda poslijeratne trgovinske liberalizacije. Tako je BiH u potpunosti liberalizirala svoju trgovinu, a svoju privredu i potro%a"e os-tavila potpuno neza%ti!enim. BiH je jedina zemlja u okviru CEFTA-e (Centralnoevropska zona slobodne trgovine) koja ima carinsku stopu od 0 posto. Istovremeno, vlasti BiH nikada nisu iskoristile instrumente predvi#ene sporazumom o CEFTA-i za privremenu za%titu svojih proizvo#a"a zbog nedostatka vizije i dogovora me#u vladaju!im strankama na dr$avnom nivou o takvoj strate%koj politici. Kao rezultat takve situaci-je, doma!e proizvo#a"e, naro"ito u sektoru poljoprivrede, ne %tite njihove vlastite dr$avne institucije, te se oni nalaze u gotovo kolonijalnom polo$aju prema susjednim zemljama, kojima koriste i ekonomije razmjera. Doma!i


69

proizvo#a"i osiguravaju samo 40 posto hrane koja se konzumira u BiH, dok je prije rata taj udio bio 75 posto iako je sektor poljoprivrede ve! tada bio prepoznat kao nerazvijen.133

Prethodni indikatori pokazuju da politi"ko vodstvo na svim nivoima u BiH nije spremno na kompromis oko politika koje bi slu$ile javnom do-bru. Doneseno je vrlo malo zakona i politika. Kao rezultat toga, nisu zado-voljene osnovne potrebe, interesi i o"ekivanja gra#ana. Postoje jasni tren-dovi stagnacije, "ak i nazadovanja, u posljednje dvije godine. To ne samo da negativno utje"e na mogu!nost gra#ana da se identi&ciraju s vlastitom dr$avom (i politi"kim elitama) nego se sigurno mora negativno odraziti i na njihov do$ivljaj sigurnosti – te na njihovu stvarnu sigurnost.

70



71

Privreda se u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu razvijala pod te%kim uvjetima zbog velikog uni%tavanja u ratnom periodu, naslije#a nepovoljne strukture predratne privrede, kompliciranog sistema vlasti, ve-like zavisnosti od vanjske pomo!i te politi"ke nestabilnosti. Do 2004/2005. godine privreda je ve! pokazivala odre#enu stabilizaciju i bilje$ila respekta-bilan rast. Ali situacija je pogor%ana s po"etkom svjetske ekonomske krize krajem 2008. Iako su globalna de%avanja svakako doprinijela ozbiljnosti ekonomskih te%ko!a, ve!i dio problema imao je doma!e uzroke. Javili su se bud$etski problemi, naro"ito u entitetima, te se kao rezultat toga po"ela pogor%avati socijalna situacija. Iako je u 2010. ekonomija ponovo po"ela bilje$iti rast, ti problemi su nastavljeni. Nepostojanje vlade na dr$avnom nivou uslo$njava %tetu. Rastu!e socijalne tenzije i nemiri sve su vidljiviji od 2010. naovamo. Pitanja o tome da li bi socioekonomska situacija mogla dovesti do socijalnih nemira ve!ih razmjera te koje bi mogle biti njihove posljedice sada su standardne teme javnog govora u BiH. S obzirom na komplicirano sveukupno politi"ko i sigurnosno okru$enje u zemlji, to je jedan od bitnih elemenata svake procjene sigurnosnog rizika.

Privreda se u poslijeratnoj BiH suo"ila s dvostrukim izazovom ob-nove i transformacije, uz istovremenu optere!enost mno%tvom strukturnih problema. Veliki dio industrijskih i sveukupnih privrednih kapaciteta BiH uni%ten je tokom rata, dok je infrastruktura ozbiljno o%te!ena. Zemlja je

72


pretrpjela velik gubitak stanovni%tva, kako zbog poginulih u ratu tako i zbog emigracije u tre!e zemlje tokom rata, iz kojih se naro"ito bolje ob-razovane izbjeglice nikada nisu vratile. Pored toga, dejtonska BiH naslije-dila je nepovoljnu strukturu privrede: socijalisti"ka privreda po"ivala je na zastarjeloj te%koj industriji koncentriranoj u oblasti energetike, sirovina i namjenske proizvodnje.134

BiH je u poslijeratnu tranziciju ka tr$i%noj privredi u%la s velikim obimom me#unarodne pomo!i, ali bez institucija za makroekonomsku politiku na dr$avnom nivou. Kompliciranom dejtonskom dr$avnom strukturom samo su carinski propisi i monetarna politika stavljeni na dr$avni nivo. Uspostavljanjem Centralne banke i njenog valutnog odbora te vezivanjem bosanskohercegova"ke valute – konvertibilne marke (KM) – za evropsku valutu (najprije za njema"ku marku, a potom za euro), polo$eni su temelji za stabilnu bh. valutu. Me#utim, sistem valutnog od-bora, koji su preferirali me#unarodni reformatori, sprije"io je kori%tenje monetarnog sistema za makroekonomsku politiku. Fiskalna politika bila je u isklju"ivoj nadle$nosti entitetskih i kantonalnih vlada. U jednom po-dijeljenom ekonomskom sistemu i tr$i%tu, dr$avni nivo vlasti prakti"no je ostavljen bez instrumenata ekonomske politike.135 Prekomjerni rast javne uprave u dr$avi s 13 vlada ozbiljno ko"i ekonomski razvoj. Spor poslijer-atni oporavak javne sigurnosti, slabost vladavine zakona i uporno prisustvo sistemske korupcije faktori su koji su se negativno odrazili na privredu. Ogromna me#unarodna podr%ka i prisustvo desetaka hiljada stranaca koji su radili u me#unarodnim organizacijama dali su zna"ajan doprinos poslijeratnom oporavku i obnovi, ali su istovremeno stvorili i zavisnost od strane pomo!i te strukturne reforme u"inili neprivla"nim.

Privreda BiH izvr%ila je prelazak na tr$i%ni model i po"ela se razvijati uprkos tim limitiraju!im faktorima. BiH je u periodu 2004-2008. bilje$ila stabilan ekonomski rast u visini od u prosjeku %est posto BDP-a. Entitetski i dr$avni bud$eti su stabilizirani, a zavisnost od strane pomo!i smanjena.136 Reforma poreskog sistema koju je predvodila me#unarodna zajednica – uspostavljanje Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) na dr$avnom


73

nivou, uvo#enje jedne stope PDV-a i jedinstveni ra"un – predstavljala je zna"ajan razlog za ovaj oporavak. Pored preno%enja &skalne nadle$nosti na dr$avni nivo i objedinjavanja poreskog sistema u odre#enoj mjeri, njome je oja"ana i ekonomska disciplina i zna"ajno smanjena utaja poreza.137

BiH je 2009. zajedno s ostatkom svijeta skliznula u istinsku recesiju. Pa ipak, doma!i uzroci ovog ekonomskog nazadovanja datirali su jo% od 2006. Pove!anje javnih prihoda u periodu 2004-2006. proizvelo je &s-kalne vi%kove, %to je vladaju!e elite u oba entiteta dovelo u isku%enje da vi%e resursa usmjere u svoje protekciona%ke sisteme. Upravljanje javnim &s-kalnim poslovima, koje je bilo pobolj%ano, zabilje$ilo je naglo pogor%anje, te je 2007. i 2008. javna potro%nja brzo porasla. Te negativne trendove pokretao je politi"ki motiviran porast isplata socijalnih naknada i pla!a u upravi.138

U Federaciji su vladaju!e bo%nja"ke i hrvatske stranke usvojile neko-liko zakona kojima su u periodu pred izbore 2006. godine uvedene nove, vrlo velikodu%ne socijalne bene&cije za svoje politi"ki povezane etni"ke in-teresne grupe, me#u kojima su najva$niji demobilizirani borci. Ove gotovi-nske naknade koje nisu vezane za osiguranje brzo su porasle 2007. i 2008. U roku od dvije godine tro%kovi naknada nevezanih za osiguranje skoro su udvostru"eni, sa 4,8 posto entitetskog BDP-a 2006. na 7,5 posto 2008.139 U po"etku su ti rastu!i tro%kovi kompenzirani rastu!im prihodima. Ali kada su krajem 2008. prihodi po"eli opadati, ta nova pla!anja rezultirala su de&citom od "etiri posto BDP-a te ozbiljnom bud$etskom krizom.140 Recesija na me#unarodnom nivou i u zemlji je 2009. godine bila u punom zamahu, %to je Federaciji jo% vi%e ote$alo komercijalno zadu$ivanje. Pod pritiskom me#unarodne zajednice Federacija je provela nekoliko reformi s ciljem pristupa kreditnim programima MMF-a – pri "emu je srezala pla!e u javnom sektoru u prosjeku 10 posto 2009. te pristala na reformu sistema socijalnih davanja.141

74


Nova Dodikova vlada koja je stupila na du$nost u RS-u u martu 2006. odr$avala je socijalna davanja na stabilnijem nivou. Brza &skalna ekspanzija u manjem entitetu uglavnom se zasnivala na pove!anju tro%kova pla!a u javnom sektoru. U periodu izme#u 2006. i 2008. fond pla!a Vlade RS-a pove!ao se za 40 posto.142 Iako je de&cit i dalje bio manji od de&-cita u Federaciji, vlada je za njegovo pokrivanje mogla koristiti prihode iz prethodnih privatizacija. Vlada RS-a je privatizacijom strate%kih javnih preduze!a u periodu izme#u 2004. i 2006., prije svega Telekoma, zaradila vi%e od milijardu KM (oko pola milijarde eura). Umjesto da se taj novac iskoristi za unapre#enje ekonomskog razvoja, on se od 2009. koristio za &nansiranje javnog de&cita, %to je proces koji se ubrzavao tokom cijele 2010. i 2011.143 Pored toga, Vlada RS-a je u sklopu aran$mana s MMF-om dogovorila da u 2010. sre$e pla!e dr$avnih slu$benika za 10-25 posto te da u 2011. zapo"ne s reformom penzionog fonda i sistema bora"kih bene&cija.144

Dramati"ne ekonomske posljedice recesije iz 2009. godine nastav-ljene su i u 2010. U 2009. zabilje$en je negativan ekonomski rast, dok je rast BDP-a opao sa 6 posto na -3 posto. U 2010. zabilje$en je skroman rast od 0,9 posto. Iako je pred kraj godine porasla, industrijska proizvodnja je op!enito gledaju!i u 2009. opala za 3,3 posto. Strane direktne investicije naglo su opale 2009., da bi 2010. dostigle rekordno nizak nivo od 12,3 miliona eura. Nezaposlenost, koja je ionako bila visoka, porasla je jo% vi%e. U aprilu 2011. stopa nezaposlenosti bila je za 6 posto vi%a nego u 2008. Broj zaposlenih osoba se za dvije godine smanjio za 10 posto.145

Sveukupni socijalni utjecaj ekonomske krize jo% uvijek nije jasan. Svjetska banka je u BiH zadnju anketu o siroma%tvu provela 2007. Manja anketa provedena 2011. radi mjerenja de%avanja u periodu nakon eko-nomske krize jo% uvijek nije objavljena. Svjetska banka je krajem 2009. objavila projekciju prema kojoj !e biti izgubljeno pola napretka postig-nutog na polju smanjenja siroma%tva u periodu 2004-2007., %to pred-


75

stavlja smanjenje od 2 posto. O"ekivalo se da !e u 2007. broj gra#ana de&niranih kao siroma%ni (na osnovu mjese"nog prihoda manjeg od 205 KM) porasti s 500.000 na 590.000.146 Rastu!a in+acija naro"ito je pogodila ekonomski ugro$ene kategorije. Potro%a"ke cijene su u 2010. porasle za 3,1 posto, dok su cijene mnogih osnovnih roba i usluga po-rasle u mnogo ve!oj mjeri.147 U RS-u je prosje"na pla!a po"etkom 2011. iznosila oko 800 KM, dok su sindikati utvrdili cijenu potro%a"ke korpe za porodicu od "etiri "lana od 1.800 KM.148 Pored toga, doznake od "lanova porodice koji $ive u inozemstvu smanjene su zbog posljedica svjetske ekonomske krize po privrede zapadnih zemalja. Ovi transferi tradicionalno igraju va$nu ulogu socijalne stabilizacije, a postali su jo% va$niji za gra#ane nakon rata. Prije krize se procjenjivalo da na doznake otpada 15-18 posto BDP-a.149

Ekonomska kriza pokazala je negativne posljedice mno%tva tvr-dokornih strukturnih problema u bosanskohercegova"koj privredi te prisilila vladaju!e elite da se njima pozabave. Kompleksna dr$avna struk-tura stvorila je prekomjerno veliku administraciju, koja predstavlja veliko optere!enje za bud$ete na svim nivoima vlasti. Ovo je sve vi%e &skalno neodr$ivo – naro"ito, ali ne isklju"ivo, u Federaciji BiH. Javni sektor je va$an poslodavac i klju"ni izvor protekciona%tva, zbog "ega je privla"niji za zaposlenike od privatnog sektora. U 2010. zaposlenost u javnom sektoru u Federaciji, uprkos svim ozbiljnim bud$etskim problemima i bolnim re-formskim mjerama, ipak je porasla za 1,9 posto.150

BiH ima problem sa strukturnom nezaposleno%!u. Sa zvani"nom stopom nezaposlenosti od 42 posto i realnom nezaposleno%!u od oko 25 posto (uzimaju!i u obzir radna mjesta u neformalnom sektoru), BiH ima jednu od najvi%ih stopa nezaposlenosti u Evropi. Pedeset posto od tih nezaposlenih osoba dugoro"no je nezaposleno. Pritom su naro"ito pogo#eni mladi: nezaposleno je gotovo 50 posto mladih mla#ih od 25 godina.151 Jo% jedan veliki problem je siva ekonomija, za koju se procjen-

76


juje da iznosi 37 posto BDP-a u Federaciji i 21 posto u RS-u, %to nanosi %tetu javnim bud$etima i pove!ava ionako neodr$ivo optere!enje sistema socijalne za%tite.152

Osim toga, uprkos brojnim reformama, poslovno okru$enje u BiH izrazito je nekonkurentno, a po nekim mjerilima je "ak i pogor%ano. Poslovanje i dalje ko"i iscjepkana administracija, slaba vladavina zakona i sistemska korupcija, nepostojanje jasnih parametara ekonomske politike i politi"ka nestabilnost. U izvje%taju Svjetske banke o uvjetima poslovanja (Doing Business) za 2010. BiH je zauzela 116. od 183 mjesta u pogledu poslovnog okru$enja i 160. u pogledu uvjeta za osnivanje nove &rme. U izvje%taju je ustanovljeno da je u 2005. godini za osnivanje &rme trebalo 54 dana a u 2010. godini 60 dana.153 Shodno tome, bosanskohercegova"ko tr$i%te i dalje je neprivla"no za velika strana direktna ulaganja. Po%to mnogi bh. proizvodi nisu konkurentni na me#unarodnim tr$i%tima, zemlja kon-stantno bilje$i veliki trgovinski de&cit. Infrastruktura je i dalje lo%a, a kara-kteriziraju je zastario i lo%e integriran sistem $eljeznica te nedostatak auto-puteva u svim dijelovima zemlje. Entitetski socijalni fondovi su u dubo-koj krizi, naro"ito penzioni fondovi i fondovi zdravstvene za%tite. Sistemi me#ugeneracijske solidarnosti koji se &nansiraju iz teku!ih doprinosa za-poslenika postali su neodr$ivi u aktuelnim ekonomskim uvjetima. S manje od 700.000 zaposlenih osoba i s 530.000 nezaposlenih na po"etku 2011. godine, jednostavno je premalo onih koji upla!uju u te (nee&kasne i iscjep-kane) sisteme. Penzioni fondovi su tako#er pod velikim optere!enjem zbog bene&ciranih bora"kih penzija koje se ispla!uju iz entitetskih bud$eta.154 Omjer izme#u onih koji su formalno zaposleni i pla!aju doprinose i onih koji imaju pravo na zdravstvenu za%titu je 1:5.155

Kombinacija te%ke ekonomske situacije i nepostojanja vlade na dr$avnom nivou nakon izbora u oktobru 2010. izazov je za nove entitetske vlade koji ih izla$e rastu!em pritisku socijalnih interesnih grupa.

U Federaciji se vlada suo"ava s te%kom bud$etskom situacijom i rastu!im vanjskim dugom. Tek predstoji privatizacija vi%e od deset velikih


77

strate%kih preduze!a, uz mnoga srednja preduze!a koja donose gubitke. Te &rme u javnom vlasni%tvu skrivaju nezaposlenost.156 Strate%ki investicijski projekti, kao %to je “koridor 5c“, blokirani su ve! godinama i tek treba izna!i politi"ke kompromise u kompleksnom i sve vi%e polariziranom sistemu upravljanja u Federaciji.

U RS-u se vlada suo"ava sa ozbiljnom bud$etskom krizom i s ko-lapsom penzionog fonda. Uz ukupan broj penzionera i nezaposlenih koji je za 52 posto ve!i od broja zvani"no zaposlenih u entitetu i uz dodatno optere!enje koje predstavljaju bene&cirane bora"ke penzije, penzioni fond stvorio je velike gubitke, %to ga "ini sve manje odr$ivim. U isto vrijeme je javni dug u RS-u u porastu: u 2010. je iznosio 772 miliona KM, a projici-rano je da !e u 2011. porasti za jo% 640 miliona. Budu!i da je vlada do sre-dine 2011. potro%ila gotovo sve prihode od privatizacije, bila je prisiljena izraditi nacrte propisa o reformi penzionog fonda i bora"kih bene&cija.157

Bosna i Hercegovina u cjelini suo"ava se s rastu!im ekonomskim posljedicama postizborne politi"ke krize. Dr$avni parlament nije usvo-jio bud$et za 2011. godinu. Me#unarodna agencija za rejting Standard & Poor’s je prognozu za BiH promijenila sa stabilne na negativnu zbog nepostojanja dr$avnog Vije!a ministara. Dr$ava i entiteti izgubili su va$ne kreditne aran$mane s MMF-om i Svjetskom bankom koji su im potrebni da bi se nosili s bud$etskim problemima.158

U poslijeratnom periodu dolazilo je do sporadi"nih javnih protesta zbog ekonomske i socijalne situacije, ali su oni zavr%avani bez rje%avanja strukturnih pitanja koja im le$e u korijenu. Za to su u velikoj mjeri od-govorne veze izme#u socijalnih interesnih grupa i politi"kih elita.

U vrijeme socijalizma sindikati su vi%e bili pod kontrolom menad$era nego radnika, te su bili tradicionalno povezani s vladom i vladaju!im eli-tama. Dramati"an pad industrijske proizvodnje u periodu nakon rata

78


doveo je do naglog opadanja broja "lanova sindikata. Bora"ke organizacije %irom zemlje su ideolo%ki i &nansijski vezane za vladaju!e nacionalne stran-ke putem razli"itih bene&cija koje se ispla!uju njihovim "lanovima, kao i bud$etskih isplata za same organizacije. Lideri gotovo svih relevantnih socijalnih interesnih grupa odr$avaju tijesne veze s vladama i vladaju!im strankama. Ali ovaj tradicionalni odnos izme#u re$ima i vodstva interesnih grupa je pod sve ve!im pritiskom nakon skora%nje ekonomske i bud$etske krize s obzirom na to da im se interesi razlikuju.

U Federaciji je nova vlada pod sve ve!im pritiskom uslijed %trajkova radnika neprivatiziranih javnih &rmi. 'trajk radnika sarajevskog javnog pri-jevoznika GRAS je, naprimjer, cijeli jedan dan u septembru onemogu!io normalan $ivot u gradu, prisiliv%i univerzitete i %kole na zatvaranje. Rastu!i zahtjevi radnika uglavnom dolaze od preduze!a koja tradicionalno stvaraju velike gubitke, a "ije su subvencije srezane planovima vlade za &skalnu stabilizaciju. Federalno ministarstvo za bora"ka pitanja zapo"elo je pro-ces revizije bene&ciranih bora"kih penzija, koji je, izme#u ostalog, izazvao protivljenje hrvatskih bora"kih organizacija, koje su najavile javne pro-teste. Te organizacije su podr%ku zatra$ile i od hrvatskih stranaka koje nisu uklju"ene u vladu – HDZ-a BiH i HDZ-a 1990.159

U RS-u je vlada u prvoj polovini 2011. izradila nacrte novih zakona o penzionom sistemu i bora"kim pravima u cilju stabiliziranja entitetsk-og bud$eta i spa%avanja penzionog fonda od bankrota, %to je dovelo do prvih vidljivih znakova napetih odnosa s interesnim grupama koje ina"e podr$avaju vladu. U januaru 2011. %trajkovi bora"kih organizacija su za-ustavljeni nakon %to je predsjednik RS-a Milorad Dodik prisustvovao sas-tanku odbora bora"ke organizacije RS-a. Dodik je prethodno javno napao borce zato %to rade protiv nacionalnog interesa RS-a. Pa ipak, nastavak pritiska iz njihovih vlastitih redova natjerao je vodstvo boraca da odbace nacrte zakona i odbiju da u"estvuju u skup%tinskoj raspravi u NSRS-u.160


79

Osim toga, nova Vlada RS-a je pod pritiskom %trajkova u javnim preduze!ima koja proizvode gubitke, kao %to su )eljeznice RS i Aerodrom Banja Luka, koji je u dr$avnom vlasni%tvu. Sindikati se isto tako protive re-formi penzija i bora"kih prava. Predsjednica Saveza sindikata RS-a Ranka Mi%i! se u NSRS-u izjasnila protiv vladinih nacrta zakona. Na zanimljivoj pres-konferenciji odr$anoj u septembru 2011. Mi%i! se po$alila da privatne &rme povezane s vladaju!im elitama dobijaju kredite iz entitetskog bud$eta iako ne pla!aju socijalne doprinose za radnike. Odbila je da imenuje nekog od tih “tajkuna“, tvrde!i da se “pla%i za sopstvenu bezbjednost“.161

Politi"ke elite u Bosni i Hercegovini sve se te$e nose sa slabom eko-nomijom. Iako je svjetska ekonomska kriza pogor%ala problem, glavni uz-rok ovakve situacije je sistem protekcije koji dominira nad politi"kim siste-mom, kao i odnos izme#u vladaju!ih elita i ekonomije. Vlade u BiH su pred te%kom odlukom: napustiti postoje!i politi"ki sistem i kulturu ili se suo"iti sa ozbiljnim bud$etskim problemima, mogu!e je i s nesolventno%!u. Koliko je blizu ova posljednja mogu!nost, naro"ito u RS-u, te%ko je utvr-diti s obzirom na doma!e i me#unarodne nepoznanice, kao %to je daljnji razvoj krize s eurom.

Takvih nepoznatih varijabli je mnogo. Ono %to je postalo jasno jest da politika etni"ke konfrontacije i odsustva kompromisa koju u posljedn-jih pet godina provode Dodik i ostali sve vi%e ima autodestruktivne eko-nomske, a time i potencijalno politi"ke posljedice, %to najbolje pokazuju &nansijske posljedice nemogu!nosti da se formira novo Vije!e ministara.

Ho!e li rastu!e socijalne tenzije na kraju dovesti do %irokih – i mogu!e je nasilnih – socijalnih nemira te%ko je predvidjeti. Mnogi komen-tatori u BiH ukazuju na tradicionalnu pasivnost bh. gra#ana i dominantni autoritarni tip li"nosti. Preostaje da se vidi da li bi posljedice mogu!eg sloma temelja ove veze izme#u vlada i socijalnih interesnih grupa even-tualno mogle nadi!i te faktore. Ukoliko do#e do produbljivanja krize s

80


eurom, mo$e se o"ekivati smanjenje doznaka doma!instvima u BiH, to jest naknada koje su u dosada%njem periodu ubla$avale socijalnu situaciju i smanjivale motivaciju za socijalne proteste.

U svakom slu"aju, znatan porast ekonomskih problema i socijal-nih tenzija izvr%io je izrazit dodatni pritisak na vladaju!e elite i pove!ava mogu!nost – te potencijalnu ozbiljnost – lo%ih politi"kih prosudbi.


81

Oru$ane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH) redovno se spominju kao jedino dostignu!e procesa ja"anja dr$ave koji je svoj vrhunac do$ivio u 2005. godini. Gledano samo u psiholo%kom smislu, to je vjerovatno bilo najve!e dostignu!e u izgradnji dr$ave. Koncept objedinjavanja done-davno zara!enih vojski pod jedinstvenom strukturom komande i kontrole te radikalnog smanjenja aktivnog sastava na 10.000 vojnika i ukidanja obaveznog vojnog roka 1996. godine bio je nezamisliv. Ali splet okol-nosti i liderstvo me#unarodnih (naro"ito OHR-a, OSCE-a i NATO-a) i bosanskohercegova"kih aktera putem Komisije za reformu odbrane po"etkom 2004. godine u"inilo je realno%!u Ministarstvo odbrane BiH, a 2006. i objedinjeni OSBiH.162

(ak i prije objedinjenja entitetskih oru$anih snaga u sklopu OSBiH po"etkom 2006. u Irak je upu!en zajedni"ki volonterski vod za uklan-janje neeksplodiranih ubojnih sredstava.163 U"e%!e u me#unarodnim op-eracijama odr$avanja i podr%ke miru u sredi%tu je razvoja OSBiH te se Komanda za obuku za operacije podr%ke miru nalazi na istoj lokaciji u Butmiru kao i Operativna komanda OSBiH (te EUFOR i Glavni %tab NATO-a).164 Jedinice OSBiH sada zapo"inju "etvrtu rotaciju snaga u misi-ji s danskim kontingentom u sklopu Me#unarodnih snaga za pomo! u sigurnosti (ISAF) u Afganistanu, gdje su stekle dragocjene vje%tine rade!i u nepoznatom okru$enju.165 Tre!i kontingent jedinica OSBiH upu!en je u Afganistan u septembru 2011.

82


Nema sumnje da je BiH znatno sigurnija zahvaljuju!i reformi odbrane i uspostavljanju OSBiH. Jedan broj na%ih sagovornika naveo je primjer procesa reforme odbrane kao pozitivan, za razliku od neuspjeha u postizanju stvar-nog restrukturiranja policije. Prema rije"ima jedne profesionalne vojne osobe, “Reformu odbrane predvodio je NATO, s ciljem, strategijom za njeno posti-zanje, jednom porukom – uni%tenje starog, izgradnja novog“.166 Me#utim, politi"ko okru$enje u kojem je radila Komisija za reformu odbrane i u kojem je iniciran OSBiH bilo je daleko povoljnije od onog u kojem su te snage bile prisiljene da se razvijaju – pa "ak i tada su bili neophodni brojni kompromisi da bi dalje napredovao. Mnogi koji su bili uklju"eni u taj proces $ale zbog toga %to se snage nisu razvijale i dalje zbog politi"kih faktora unutar BiH.167 A pro-ces je bio daleko od “uni%tavanja starog“. Jedan sagovornik je tu$no zaklju"io da se “ne radi o sjemenu (budu!eg sukoba) – mi nismo odsjekli cvijet biv%ih vojski onda kada smo to trebali uraditi“.168 Jedan drugi sagovornik je, pak, bio direktan: “Vojska je petljanija…[problem] samo se stavio pod kontrolu“.169

Niko od osoba koje smo konsultirali tokom izrade studije ne vje-ruje da bi OSBiH bio pokreta" destabilizacije u BiH, ali su imali razli"ita mi%ljenja o pouzdanosti – ili odr$ivosti – tih snaga u slu"aju akutnog pritiska. U ovom poglavlju nastojimo procijeniti faktore koji utje"u na OSBiH i njegovu odr$ivost kao profesionalnih snaga pod njihovim za-konskim lancem komande, naro"ito u situacijama etni"ke polarizacije. U ovom poglavlju tako#er se govori o tome kako sada%nja polarizacija mo$e utjecati na OSBiH putem njegovih vlastitih struktura.


83

OSBiH nije velika vojska "ak ni za regionalne prilike.12 Prema bro-jkama koje je u 2011. prezentirao OSBiH, zakonom propisana veli"ina snaga je 10.000 profesionalnih vojnih osoba (uklju"uju!i o&cire, podo&cire i vojnike), s rezervnim jedinicama koje broje 5.000 pripadnika te s 1.000 zaposlenika civila.170 Eksperti koje smo konsultirali za ovu studiju rekli su da bi bili iznena#eni da Oru$ane snage imaju propisani broj vojnika, isti"u!i da uz potrebno otpu%tanje onih koji pro%le godine nisu savladali prepreku “prema gore ili van“ jo% uvijek preostaje da se kapaciteti popune. “Jo% uvijek smo negdje izme#u penzije i regrutiranja“, izjavio je jedan od na%ih sagovornika.171 Drugi su stvarni broj aktivnih pripadnika procijenili na 8.500, dodaju!i da rezervni sastav nije aktivan i da nema resurse.172

Zakon kojim se propisuje veli"ina snaga odre#uje i sastav snaga. Ove kvote “konstitutivnih naroda“ vezane su za popis stanovni%tva iz 1991. godine, uz odre#enu neproporcionalnu zastupljenost Hrvata s obzirom na njihovo tada%nje u"e%!e u broju stanovnika:173

Bo%njaci: 45,90 posto, ili 4.826 osoba Srbi: 33,60 posto, ili 3.533 osoba Hrvati: 19,80 posto, ili 2.084 osobe, te ostale nacionalnosti: 0,70 posto, ili 74 osobe

Struktura oru$anih snaga podijeljena je na operativnu komandu i komandu za podr%ku. Sve komandne strukture su multietni"ke – "ak i monoetni"ki pje%adijski bataljoni su dio brigada koje obuhva!aju batal-jone iz sva tri konstitutivna naroda. Zaklju"no s aprilom 2011., struktura OSBiH je sljede!a174 – lokacije na kojima se nalaze komande i jedinice navedene su u zagradi:

12 Vojska BiH je otprilike jednake veli"ine ili manja od vojski mnogih "lanica NATO-a i EU-a sa sli"nim brojem stanovnika – oko "etiri miliona (Danska, Litvanija, Irska). 'to se ti"e regije, ne samo da susjedne Srbija i Hrvatska (koja ima svega oko 20 posto vi%e stanovnika od BiH) imaju znatno ve!e oru$ane snage (za otprilike 200 posto odnosno 100) nego znatno ve!u vojsku ima "ak i Makedonija, koja ima otprilike upola manje stanovnika od BiH. Vidjeti http://www.morm.gov.mk/morm/en/ARM/Organization.html

84


Zajedni!ki $tab OSBiH (Sarajevo): Generalpukovnik Miladin Miloj"i! – na"elnik %tabaGeneralmajor Rizvo Pleh – zamjenik na"elnika %taba za operacijeGeneralmajor Slavko Pulji! – zamjenik na"elnika %taba za resurse

Operativna komanda OSBiH (Sarajevo) 4. pje%adijska brigada ((apljina) 5. pje%adijska brigada (Tuzla) 6. pje%adijska brigada (Banja Luka)

Artiljerijski bataljoni locirani su u Doboju, Mostaru i )ep"u.

Zra"ne snage i brigada za protuzra"nu odbranu (Zalu$ani kod Banje Luke):- Bataljon za protuzra"nu odbranu (Sarajevo)- Bataljon za zra"no osmatranje i javljanje

(Zalu$ani kod Banje Luke) - Bataljon za zrakoplovnu podr%ku (s jedinicama i u Banjoj

Luci i u Sarajevu) Brigada za takti"ku podr%ku (Sarajevo)

- Oklopni bataljon (Tuzla)- Bataljon veze (Pale)- In$injerijski bataljon (Derventa)- Vojnoobavje%tajni bataljon (Sarajevo)- Deminerski bataljon (Travnik)- Bataljon vojne policije (Sarajevo)- Bataljon za atomsko-biolo%ko-hemijsku odbranu (Tuzla)

Komanda za podr$ku OSBiH (Banja Luka) Komanda za upravljanje osobljem (Banja Luka) Komanda za obuku i doktrinu (Travnik) Komanda logistike (Doboj)

- Bataljoni za logisti"ku podr%ku (Banja Luka, (apljina, Tuzla, Sarajevo)


85

Iako je strukturna integracija ugra#ena u glavni dio snaga, neki posmatra"i smatraju da se time prikrivaju podjele koje postoje ispod povr%ine. 'to se ti"e same situacije na terenu, jedan iskusni posmatra" nam je prenio da o&ciri i vojnici osje!aju ovu tenziju izme#u svoje slu$bene du$nosti i odanosti svojoj etni"koj grupi (i obi"no lokalnoj sredini). Kada smo ga pitali da li bi neki o&cir prisustvovao nacionalisti"kom politi"kom skupu u mjestu u kojem se nalazi njegova baza ako bi bio pozvan, taj o&cir je odgovorio “Slijedit !u nare#enja, ali ja ovdje $ivim.“175 Jedan drugi posmatra" nam je ispri"ao da se jednom drugom pje%adijskom bataljonu obratio, prema njegovim rije"ima, jedan “politi"ar ultranacionalist“ i rekao “znate za%to ste ovdje – znate %ta vam je "initi“. Na tom skupu bile su is-taknute zastave jedne naro"ito kontroverzne jedinice iz ratnog vremena.176 Drugi sagovornici su se, pak, pitali da li elementi nacionalnog identite-ta u oru$anim snagama zaista spre"avaju uspostavljanje profesionalnih i ljudskih odnosa potrebnih za funkcioniranje OSBiH, primje!uju!i da su prema njihovim iskustvima “dobri odnosi na poslu“ standard.177

Prema jednom broju eksperata s kojima smo razgovarali politi"ke snage pritisak vr%e i na nivou komandi. Jedan na% sagovornik je istakao da su imenovanja na generalske pozicije ispolitizirana, a jedan drugi vi%i zvani"nik potvrdio je to gledi%te rekav%i “itekako“.178 Ali taj isti sagovo-rnik nam je rekao da imenovanja na te pozicije u njegovoj zemlji zahti-jevaju suglasnost parlamenta,179 dodav%i da su “o&ciri ograni"eni svojim identitetom i pripadanjem odre#enom konstitutivnom narodu. Izvinite – ovo je mjesto za Bo%njaka, a vi ste Hrvat – takve stvari“.180 “Nepo%tivanje politi"kih veza“ jedna je od oblasti u kojoj je OSBiH, koje je on op!enito ocijenio kao dobre, po njegovom mi%ljenju potrebno pobolj%anje. Po njego-vom mi%ljenju taj problem jednostavno je odraz same ustavne konstrukcije dr$ave. “Dejtonski mirovni sporazum treba izmijeniti – potrebna nam je ustavna reforma. To se provla"i kroz sve.“181 Ostali sagovornici iznijeli su istu osnovnu procjenu – da !e razvoj OSBiH kao profesionalnih snaga biti zako"en sve dok politi"ke reforme i sveukupno politi"ko okru$enje ne

86


omogu!e napredak.182 Jedan od njih je istakao da se u periodu 2003-2007. proces ubrzao mnogo vi%e nego %to su mnogi mislili da je mogu!e, ali da je od tada u zastoju. “Nalazimo se tamo... gdje smo mislili da !emo biti 2007... Ovdje se radi o politici.“183 Jedan drugi sagovornik nam je rekao “prije "etiri godine vidio sam entuzijazam. Toga vi%e nema. Sada je gore, jer je [razvoj OSBiH] isto“. Jo% jedan strani o&cir potvrdio je da unapre#enja nisu strogo zasnovana na zaslugama te dodao da su mu o&ciri

OSBiH rekli da “ako nisi povezan s (politi"kom) strankom, ne!e% napredovati“.184

Pitanje vojnih nekretnina i vi%ka oru$ja i municije, kao dio formule od 5+2 cilja i uvjeta koje je Upravni odbor PIC-a utvrdio kao prepreke koje treba rije%iti da bi se omogu!ilo zatvaranje OHR-a, i dalje je nerije%eno. Izostanak politi"kog dogovora o ovom pitanju izme#u politi"ara iz RS-a i FBiH tako#er onemogu!ava OSBiH da zadovolji kriterije iz NATO-ovog Akcionog plana za "lanstvo, koji je uvjetno odobren na samitu u Talinu 2010. godine, uz otpor Njema"ke i Holandije te – prije nego %to je dr$avna tajnica Clinton promijenila ameri"ku poziciju – Sjedinjenih Dr$ava.185 (uvanje objekata s oru$jem i municijom – od kojih su neki prazni, a u nekima se nalazi (sve zastarjelija i sve nestabilnija) municija iz vremena rata ili od prije rata – ko%ta OSBiH ljudstva, resursa i mogu!nosti za obuku i daljnju profesionalizaciju (vidi naredno poglavlje). Jedan sagovornik je procijenio da je broj vojnika koji "uvaju te objekte13 u bilo kom trenut-ku oko 700.186 Uz neophodne rotacije, ovaj broj iznosi oko 2.000, %to je "etvrtina ukupnih snaga.187 Stoga ovo u zna"ajnoj mjeri utje"e na obuku. Ve! neko vrijeme razgovara se o ustupanju op!inama onih objekata koji nisu potrebni OSBiH,188 ali ovo pitanje je do danas ostalo nerije%eno.

13 Uz objekte za koje Ministarstvo odbrane BiH ka$e da !e mu biti potrebni (69) i “neperspektivne“ objekte koji mu nisu potrebni – ali nad kojima je vlasni%tvo jo% uvijek sporno – taj broj iznosi 223. Vidjeti Popis dr$avne imovine na http://www.ohr.int/stateproperty/AnnexAENG.pdf


87

Suprotstavljeni imperativi kontroliranja elemenata entitetskih vojski i stvaranja nove vojske doveli su do kompromisa u izgradnji OSBiH. S ciljem postizanja konsenzusa u procesu reforme odbrane u vrijeme ukidanja en-titetskih vojski, “sistem pukova” kreiran je kao odziv triju vojski iz ratnog perioda – Armije BiH, HVO-a i VRS-a. Tri puka – 1. gardijski (hrvatski), 2. rend$erski (bo%nja"ki) i 3. pje%adijski (srpski) – formirana su da bi se “Srbima bacila kost“ i da bi se prihvatila sveukupna reforma odbrane.189 “Dogovor postignut 2005. godine bio je da se dozvoli da se bataljoni formiraju na etni"koj osnovi, %to je bio jedan od kompromisa potrebnih da bi do%lo do reforme odbrane. To rje%enje nije najsretnije iz NATO-ovog ugla…To nije bez presedana kad je NATO u pitanju. Radilo se o odluci Vije!a ministara/Predsjedni%tva, te o ustupku da bi se dobile ujedinjene snage.“190 Jedan drugi sagovornik je, pak, rekao da je “jedini konsenzus postignut oko postojanja etni"kih pje%adijskih bataljona. To je samo bila situacija u tom trenutku; nismo to dalje nastavili nadogra#ivati (i dalje gurati dublju integraciju)“.191 Jedan sagovornik je iznio svoje li"no mi%ljenje da je britanski sistem, u kojem pripadnici odre#enih pukova dolaze iz odre#enih dijelova zemlje, pogre%an model za BiH, te da bi izmije%ane jedinice bile najbolji na"in da se osigura da nova vojska ne oslikava podjele iz ratnog perioda. On je dodao da je za to trebalo puno politi"kog utjecaja 2005. godine, ali da je puno te$e ono %to je ura#eno ispraviti %est godina kasnije.192

Svaki puk ima nekoliko "lanova glavnog %taba, a pripadnici puko-va na ramenu nose oznaku puka. (lanom 6. Zakona o slu$bi u OSBiH predvi#a se da ta tri puka budu repozitorij kulture i naslije#a kojima pri-padnici vojske mogu pripadati. Trebalo bi postojati i %est nepje%adijskih pukova za ostale rodove vojske koji ne bi podrazumijevali takvu kulturu i naslije#e – ali to nije ostvareno. Sistem pukova nema operativni karakter.

Me#utim, postoji neugodno preklapanje s operativnim dije-lom OSBiH. Pripadnici pukova koncentrirani su u devet monoetni"kih

88


pje%adijskih bataljona, koji su svi pod Operativnom komandom OSBiH i dio su triju (multietni"kih) pje%adijskih brigada. Pa ipak, jedan sagovornik bio je mi%ljenja da pukovi predstavljaju “najve!u prijetnju“ unutar – i za – OSBiH.193 Neki tako#er smatraju da to oru$ane snage "ini ranjivim u smislu politi"ke manipulacije.194 Drugi primje!uju da su operativne brigade, poput 4. pje%adijske brigade u (apljini, mje%ovite, ali da u svakoj prevladava jedna grupa – u slu"aju te jedinice radi se o Hrvatima. Po procjeni jedne profesion-alne vojne osobe 70 posto personala brigade su Hrvati.195

Sagovornici koji su dobro upoznati s regimentalnom strukturom OSBiH isti"u da se uprkos nadanjima da !e regruti u razvoju svojih vje%tina vidjeti priliku da napreduju u slu$bi, %to zahtijeva da se “bude u slu$bi u multietni"kom okru$enju“ (npr. izvan monoetni"kih pje%adijskih bataljo-na), uvrije$ila praksa da novi pripadnici snaga nakon obuke biraju da budu raspore#eni upravo u te jedinice.196 Jedan od razloga za to je razumljiva te$nja da se ostane bli$e svom domu. Za razliku od Jugoslavenske narodne armije, u kojoj su regruti namjerno raspore#ivani daleko od doma, sistem u OSBiH ne zahtijeva da se “odmakne od mamine kuhinje“, tako da oni mogu izabrati da slu$e u pje%adijskom bataljonu koji je najbli$i njihovom rodnom gradu.197 Ali neki sagovornici su izjavili da su regruti izlo$eni pritisku da stupe u jedinice u okviru regimentalnog sistema prije nego %to zavr%e osnovnu obuku. Jedan sagovornik isti"e da su regruti koji se obu"avaju u Rajlovcu kod Sarajeva “dobro obu"eni i biraju svoje jedinice. A onda po"inje etni"ki pritisak“.198 Jedan drugi sagovornik nam je rekao da je “problem u tome %to su pod pritiskom da nose etni"ke zna"ke. Na komandire u pje%adiji politi"ari i bora"ke organizacije cijelo vrijeme vr%e pritisak da puk organizira skupove etni"kog karaktera“.199 Neki eksperti ovo vide kao prepreku razvoju kapaciteta koji !e tim snagama biti potrebni u budu!nosti. 'tavi%e, zamjenik ministra odbrane Marjanac navodno bi $elio da svi Srbi u OSBiH nose zna"ke koje bi to pokazivale.200 Prema rije"ima jednog sagovornika, “kadrovska politika je jo% +uidna“.201

Linije izme#u skupova koje organizira puk i komemoracija koje or-ganiziraju pripadnici OSBiH u svojstvu privatnih osoba "esto znaju uz-


89

rokovati konfuziju, "ak i kod onih koji poku%avaju da ih razjasne i koji se ne zaustavljaju na onome kako su ti skupovi predstavljeni u medijima. Skupovi koje organizira puk – a na kojima u"estvuju aktivni pripadnici OSBiH – mogu pru$iti mno%tvo prilika za pogre%nu percepciju te rasp-linuti liniju izme#u etni"ki polarizirane komemoracije doga#aja iz rata i potreba objedinjenih snaga na dr$avnom nivou. Tokom istra$ivanja za ovu studiju navo#eni su brojni incidenti prilikom kojih su se politi"ki lideri, uklju"uju!i i politi"are iz susjednih dr$ava, obra!ali o&cirima i pri-padnicima OSBiH nacionalisti"kim izjavama na skupovima sa istaknutim nacionalisti"kim simbolima. Mogu!e je da "ak ni nekima od na%ih sagovo-rnika nije bilo jasno da li se radilo o skupovima koje je organizirao puk ili bora"ka udru$enja.

Naprimjer, u junu 2010. odr$an je komemorativni skup u spomen palim pripadnicima HVO-a s pripadnicima 1. gardijskog puka u Stocu (ali ga oni nisu organizirali), na kojem su vojnici i gosti pjevali himnu Hrvatske,202 a himna BiH nije intonirana. Skupu su prisustvovali pozi-cionirani politi"ari FBiH, tada%nji dopremijer Vjekoslav Bevanda i predsjedavaju!i Vije!a naroda Ilija Filipovi!.203 U medijskom izvje%tavanju o skupu implicirano je da je time prekr%en zakon iako je jedan ekspert istakao da je to bilo sasvim zakonito s obzirom na to da se radilo o skupu koji su organizirali borci a ne sam puk.204

Na%i sagovornici iznijeli su razli"ite procjene kapaciteta OSBiH. Ve!ina se pozitivno izjasnila o postignutom napretku i volji Zajedni"kog %taba BiH da snage profesionalizira i modernizira. Jedan sagovornik rekao je da je OSBiH “najsvjetlija ta"ka“ procesâ institucionalne reforme: “ko-mandant i komandanti brigada...su svi vrlo impresivni. Komandant je bo-sanski Srbin, ali ima dva zamjenika. Svi se dobro sla$u i zala$u se za ono %to je najbolje za Oru$ane snage – donose dobre odluke“.205 Ovaj sagovornik nam je rekao da na"elnik %taba OSBiH generalmajor Miladin Miloj"i! $eli da NATO nastavi vr%iti provjeru za vi%e o&cire.206 Jedan drugi sagovornik

90


je smatrao da iako su snage i dalje nesavr%ene “pribli$avaju se nivou orga-nizacije dostojnom NATO-a. Nisu svi jo% dosegli taj nivo, ali imaju proce-dure“.207 Jedan ekspert je istakao da su snage, iako imaju odre#ene opera-tivne kapacitete, “u razvoju“, isti"u!i napredak u ispunjavanju tehni"kih ciljeva u okviru NATO-ovog Procesa planiranja i revizije (PARP). Jedan od naglasaka u reformi stavljen je na delegiranje vi%e ovlasti podo&cirima, kao %to je slu"aj u nekim zapadnim vojskama. 'to se ti"e vi%e politi"kih uvjeta za reformu uklju"enih u NATO-ov Akcioni plan za "lanstvo, ta pitanja su i dalje u zastoju.208

Drugi sagovornici su bili manje pozitivni. “Ni$i o&ciri do o&cira srednjeg ranga – pukovnika i potpukovnika – $ele da to uspije, ali nemaju resurse. Oni $ele da zadr$e bene&cije, tako da ne!e da to riskiraju iznutra. To je organizacija za socijalnu pomo!.“209 Jedan drugi sagovornik iznio je mi%ljenje da “nema vizije toga %ta $ele da ove snage budu, nema liderstva [od na"elnika %taba ili ministra odbrane]…to je problem menad$menta“.210 Tre!i sagovornik smjelo je izjavio da “ministar Cikoti! nije ni%ta uradio od 2010. godine“.211

Mnogi sagovornici spomenuli su problem nedovoljnog &nansiranja ne samo za razvoj snaga do standarda NATO-a nego "ak i za odr$avanje sada%nje opreme i objekata. Jedan sagovornik je izjavio da je “OSBiH lo%e opremljen... Bataljoni nemaju kapacitete za borbu ili pokret“.212 Nijedan od sagovornika s kojima smo razgovarali u svrhe ove studije nije smatrao da je OSBiH sposoban za operacije velikih razmjera. Me#unarodne snage su svoje nekori%tene objekte – "ak i nekori%tene dijelove svojih sada%njih objekata – ustupile OSBiH. Baza Orao, vojna instalacija u Tuzli koja je postojala i prije rata i koja ima pistu koju mo$e koristiti najve!i vojni trans-portni avion na svijetu, sada je u rukama OSBiH. Prema rije"ima jednog sagovornika, “oni koriste "etvrtinu, a ostatak se raspada“. Me#utim, on vjeruje da je pista i dalje u dobrom stanju.14213 Dva sagovornika su rek-la da OSBiH nedostaju sredstva za raspore#ivanje ukoliko druge "lanice

14 Ovo bi bilo va$no ukoliko bi rezervne snage u drugim zemljama bile potrebne za mogu!e van-redne situacije u obli$njem Br"kom.


91

NATO-a ne bi snosile tro%kove – a NATO-ov uobi"ajeni na"in rada je da svaki kontingent u sklopu multinacionalnih snaga pokriva vlastite tro%kove.214 Jedan od njih je istakao da se o&ciri OSBiH bo%nja"ke nacio-nalnosti pla%e da stalno guranje iz RS-a da se smanji bud$et za odbranu predstavlja prikrivenu demilitarizaciju.215

Nijedan od sagovornika nije izrazio zabrinutost da bi komandne strukture mogle izdati nare#enja koja bi mogla izazvati opasnost. Jedan je iznio mi%ljenje da je “OSBiH pod "vrstom kontrolom“,216 dok je drugi iz-javio da “nema kapaciteta za vo#enje rata“.217 Mnogi od onih s kojima smo razgovarali za ovu studiju tako#er su bili uvjereni da !e zajedni"ki interes onih koji slu$e u ovoj vojsci one koji nose uniformu odvratiti od prena-gljenih poteza. Jedan od njih izrazio je razumijevanje: “U ovom dru%tvu nema inicijative; to bi im trebalo biti organizirano odozgo, politi"ki… Ne mislim da OSBiH predstavlja problem... Nije vjerovatno da !e oni u!i u taj rizik. Potreban je okida" socijalnog o"aja, a OSBiH to nema.“218 Jedan drugi sagovornik se u odvojenom razgovoru slo$io da “OSBiH nije zna"ajan faktor u destabilizaciji. U njemu vlada tihi haos“219, %to je mi%ljenje o kojem su na%i sagovornici imali konsenzus.

(injenica da su o&ciri i vojnici OSBiH iz RS-a u"estvovali u vje$bi NATO-a u Gruziji 2009. uprkos tome %to ih je tada%nji predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik opominjao da ne u"estvuju "esto se citira kao primjer profesionalizma iskazanog pod javnim politi"kim pritiskom.220 “Vr%en je pravi pritisak“, istakao je jedan sagovornik. “Ovi momci znaju da potpada-ju pod vojne zakone i da bi protiv njih bile poduzete disciplinske mjere i da bi riskirali da dobiju otkaz. Morali su sebi postaviti pitanje ‘bi li me Dodik pokrivao ako izgubim posao?’“221

Uprkos ovoj op!oj procjeni, me#u tim istim profesionalcima pre-vladava jo% jedno mi%ljenje: da bi u slu"aju zna"ajnog stresa i politi"kog pritiska lanac komande mogao pu!i, a OSBiH se raspasti. Taj stav dijele mnogi bliski procesu reforme odbrane.222 Po"etkom 2008. su dva vi%a o&cira OSBiH razli"itih nacionalnosti to isto rekla ameri"kim diploma-

92


tima, pri "emu je jedan od njih spomenuo mogu!i scenarij prema kojem bi vojnici pod njegovom komandom potencijalno naoru$ali civile u slu"aju gra#anskih nemira u isto"noj Bosni.223 Prema jednom izvoru, "ak i minis-tar odbrane ima sumnje o tom pitanju.224 “Ukoliko bi se [OSBiH] raspao, bila bi to izlomljena narodna vojska“, izjavio je jedan sagovornik.225 Jedan drugi sagovornik je pak iznio mi%ljenje da “ukoliko stvari puknu, oni !e oti!i ku!i i ne%to uraditi – di!i u zrak telefonske centrale, bilo %ta“.226 Ovaj profesionalac je izrazio sumnju da bi "ak i multietni"ke jedinice ostale na okupu pod ozbiljnim pritiskom, iako je naglasio da je “zaista skepti"an“ da !e do takvog ne"eg ikada do!i.227

Op!a bojazan nije da !e OSBiH izazvati nestabilnost, nego prije da bi mogao postati $rtvom sve ozbiljnije politi"ke nestabilnosti. Sagovornici su smatrali da OSBiH ne mo$e zadr$ati koheziju ako se pre#e jo% uvijek nepoznati prag socijalne i politi"ke polarizacije. Mi%ljenje je da %to se vi%e vojnici i o&ciri stavljaju u poziciju podijeljenih lojalnosti – lojalnosti svojoj zakletvi ili svom konstitutivnom narodu – to je vjerovatnije da !e lanac komande pu!i.

(esto se postavlja pitanje da li bi se moglo ra"unati na OSBiH da ponovo uspostavi red tokom gra#anskih nemira. Jedan sagovornik je izja-vio: “Ja znam da neki misle da (u takvim situacijama) ne bi trebalo tra$iti od vojske da djeluje. Ali smatram da bi oni mogli barem pokazati koliko su jaki. A nakon toga EUFOR.“228 Ovo mi%ljenje je bilo u jasnoj manjini. OSBiH ima mandat osigurati teritorijalnu odbranu BiH.229 Neki sagov-ornici su istakli da je zakonom zabranjeno da OSBiH izvr%ava zadatke na polju unutra%nje sigurnosti; malo njih je smatralo da je takvo ne%to pametno ili "ak i vjerovatno. “Tehni"ki gledano, Oru$ane snage BiH bi trebale biti u mogu!nosti da pomognu civilnim vlastima. Ali da li biste mogli zamisliti da ih Vije!e ministara uputi u Drvar [ukoliko bi se Drvar $elio pripojiti RS-u]? Ne vjerujem ba% u to da bi proces reforme odbrane ostao po%te#en ukoliko bi se sve raspalo.“230 Jedan vi%i o&cir OSBiH je 2008. upozorio ameri"ke diplomate da bi se “OSBiH ‘raspao’ ukoliko bi bio pozvan da pomogne civilnim vlastima u rje%avanju izazova na polju


93

unutra%nje sigurnosti“.231 Po%to bi nare#enje za akciju moralo izdati Predsjedni%tvo BiH, i to jednoglasno, te%ko je zamisliti da bi OSBiH bilo nare#eno da se rasporedi u politi"ki polariziranoj situaciji. (ak i ako bi im to bilo nare#eno, jedan sagovornik je izjavio da bi odgovor Predsjedni%tvu BiH bio da snage ne mogu djelovati jer nemaju doktrinu niti su obu"ene za takve operacije.232

Tokom posljednjih nekoliko godina do%lo je do nekoliko incidenata koji su bacili sjenu sumnje na koheziju, disciplinu i sposobnost pripadnika OSBiH da se odupru politi"koj manipulaciji. Politika mo$e omesti i dis-ciplinske postupke. Prema rije"ima jednog sagovornika, “politika je stala na put“ kod discipliniranja jednog “visokog o&cira“ zbog toga %to je “radio glupe stvari koje jedan o&cir ne bi trebao raditi“. (vrsta me#unarodna podr%ka omogu!ila je OSBiH da prevazi#e politiku i rije%e problem.233

Posljednjih godina do%lo je i do incidenata vi%e politi"ki osjetljive prirode koji su privukli veliku pa$nju javnosti. Godine 2009. pojavio se videosnimak koji navodno prikazuje pripadnike Ministarstva odbrane srp-ske nacionalnosti i o&cira OSBiH u posjeti manastiru Hilandar u Gr"koj i srpskom ratnom memorijalnom kompleksu u Solunu, uklju"uju!i i slike uslikane u jednoj kapeli na kojima se vide s fotogra&jama optu$enih za ratne zlo"ine Radovana Karad$i!a i Ratka Mladi!a. Kada su novinari sa-rajevskog dnevnog lista Dnevni avaz postavili ovo pitanje, na"elnik %taba OSBiH izjavio je da nije jasno da li ti o&ciri slu$e u OSBiH – da slike nisu skora%nje i da su mo$da nastale u ratnom periodu.234 Dijelovi OSBiH tako#er su kori%teni kao politi"ki rekvizit od politi"ara iz sva tri konstitu-tivna naroda. Naprimjer, ministar odbrane Selmo Cikoti! dozvolio je da se mjesec dana prije spomenutog incidenta vojnici i objekti OSBiH koriste za d$enazu biv%eg komandanta Armije BiH Rasima Deli!a, kojeg je Ha%ki tribunal osudio na tri godine zatvora zbog neka$njavanja pripadnika snaga pod njegovom komandom zbog zlostavljanja zatvorenika.235 Cikoti! je u jednom ranijem intervjuu branio po"asnu stra$u i Deli!ev odar u Domu armije u Sarajevu (vlasni%tvo Ministarstva odbrane) i tvrdio da time nije prekr%en zakon.236 Njegov zamjenik )ivko Marjanac izjavio je da je Cikoti!

94


tim "inom “privatizirao“ ministarstvo.237 Cikoti! je tvrdio da Deli! nikad nije pravomo!no osu#en po%to je podnio $albu na presudu o krivici.238 Me#utim, )albeno vije!e je posthumno potvrdilo presudu.239 Izvori s ko-jima smo razgovarali za ovu studiju prenijeli su da su Cikoti! i zamjenik na"elnika %taba generalmajor Rizvo Pleh bili izlo$eni sna$nom politi"kom pritisku “od Bo%njaka“ da osiguraju po"asnu stra$u za Deli!a.240

Kao rezultat reforme koja je u vrijeme potpisivanja Dejtonskog sporazuma bila nezamisliva, OSBiH je imao nesre!u da nastane upravo kada je proces reformi u BiH potpuno stao – a u mnogim oblastima i vra!en unazad. Razvoj snaga omela je politika, uklju"uju!i i pomije%ane signale iz Banje Luke u vezi s tim da li bi BiH trebala uop!e u!i u NATO, a kamoli zadovoljiti njegove kriterije.

Malo je vjerovatno da !e OSBiH predstavljati sigurnosni problem prvog reda. Ali s obzirom na sve ve!u politi"ku polarizaciju okru$enja on bi mogao biti jedan od sastojaka u eksplozivnom “koktelu“ faktora koji uklju"uju politi"ke aktere, entitetske i kantonalne snage sigurnosti, bora"ke organizacije i privatne za%titarske &rme. Struktura snaga, s etni-ciziranim pje%adijskim bataljonima, pogodna je za raspad pod pritiskom u slu"aju izostanka vanjske stabilizacije sveukupnog politi"kog okru$enja. U tom smislu oru$ane snage su istinski mikrokozam dr$ave.

U slu"aju organiziranog nasilja najbolje "emu bi se moglo nadati od OSBiH bilo bi da – zajedno s oru$jem i municijom koju posjeduje i "uva – u njemu ne u"estvuje.


95

Oru$ane snage BiH zadu$ene su za "uvanje brojnih objekata u ko-jima su uskladi%teni oru$je i ubojna sredstva iz ratnog i predratnog peri-oda. Kao %to je ve! re"eno, na tim aktivnostima anga$ira se ljudstvo koje bi ina"e bilo raspore#ivano na obuku i druge aktivnosti, %to spre"ava profesionalizaciju OSBiH u skladu sa standardima NATO-a. Osim toga, izostanak politi"kog dogovora o vlasni%tvu nad objektima u oblasti od-brane15 onemogu!io je zadovoljavanje kriterija iz NATO-ovog Akcionog plana za "lanstvo, koji je uvjetno usugla%en u aprilu 2010.

Za potrebe ove studije najrelevantnija je "injenica da je na hiljade tona nestabilne municije i eksploziva i dalje rasuto %irom BiH, zajedno s vi%kom oru$ja razli"itog stepena upotrebljivosti. Ekspertna radna grupa (u kojoj u"estvuju EUFOR, OSCE, UNDP i 'tab NATO-a) izra"unala je da, zaklju"no s julom 2011., ukupne zalihe OSBiH241 "ini: 3.275 komada te%kog naoru$anja, 89.625 komada malokalibarskog oru$ja i lakog naoru$anja te 29.246 tona municije. Smatra se da je od ove koli"ine OSBiH potrebno 396 komada te%kog naoru$anja, 23.747 komada malokalibarskog oru$ja i lakog naoru$anja i 7.500 tona municije. Nakon toga je izra"unato da vi%ak iznosi 3.329 komada te%kog naoru$anja, 65.878 komada malokalibarskog oru$ja i lakog naoru$anja i 21.746 tona municije. Od ovog vi%ka municije, Ekspertna radna grupa je 4.500 tona ve! smatrala nesigurnim.

15 Ovo se odnosi na “perspektivne“ objekte, za koje OSBiH tvrdi da ih je potrebno zadr$ati, kao i na “neperspektivne“, koji su pod kontrolom Ministarstva odbrane/OSBiH od 2006. a ne smatraju se neophodnim za izvr%avanje vojnih funkcija.

96


Prema ekspertima s kojima smo razgovarali najve!i razlog za zabrinu-tost jeste da bi oslabljeni eksploziv u municiji mogao izazvati nekontroli-ranu eksploziju municije, poput one u Albaniji 2008.242 Eksperti s kojima smo razgovarali u svrhe ove studije rekli su nam da ta"na koli"ina vi%ka municije nije poznata (vi%e o ovome u daljem tekstu), a skladi%ta se nalaze na 19 lokacija %irom zemlje.243 Pet od tih lokacija koriste se za uklanjanje te municije. Ekspertna radna grupa navodi %est objekata za uklanjanje: Pretis (Vogo%!a), Vitezit (Vitez), Binas (Bugojno), TROM Doboj, poligon za uk-lanjanje u Glamo"u i zona za uni%tavanje na Manja"i.244 Prva tri od nabro-janih objekata su privredni objekti, a ostala tri su u vlasni%tvu OSBiH.

Predsjedni%tvo BiH propisalo je tri metode za eliminiranje zaliha: uni%tavanje, donaciju i prodaju. Me#unarodna zajednica u ve!ini slu"ajeva prednost daje uni%tavanju. Uklanjanje tih ubojnih sredstava odvija se dale-ko sporije nego %to to $ele me#unarodni donatori i organizacije. Teoretski bi se moglo demilitarizirati (rastaviti na sastavne dijelove) ili uni%titi 5.200 tona godi%nje. Ali jedan ekspert je istakao da bi se maksimalno moglo o"ekivati da to bude koli"ina od 3.000 tona godi%nje. Uz takav tempo tre-balo bi sedam godina za uklanjanje zaliha. Uz sada%nju brzinu trebalo biti dosta du$e od 15 godina, pri "emu je municija sve nestabilnija.16 “Razlog za%to se to odvija sporije nego %to bi trebalo je taj %to nema volje da se u punom kapacitetu koriste tri privredna objekta“, istakao je taj ekspert.245

Drugi sagovornici su istakli da lokalni zvani"nici "esto imaju ne-realna o"ekivanja da se oru$je iz zaliha mo$e prepraviti i prodati radi za-rade.246 Brojni sagovornici su s frustracijom ustvrdili da politi"ki sukob oko vlasni%tva nad “ostatkom“ – materijalom preostalim nakon demili-tarizacije i uni%tavanja – usporava tempo likvidiranja zaliha.247 Misija OSCE-a je u junu 2011. izvr%ila pritisak na Ministarstvo odbrane da nas-tavi i ubrza uni%tavanje, predlo$iv%i uskladi%tavanje ostatka do rje%avanja vlasni%tva nad njim.248 Razvojni program UN-a vr%i uklanjanje, ali SAD je

16 Prema podacima Ekspertne radne grupe, u periodu 2006-2010. na svim lokacijama uni%teno je 8.413 tona municije. U periodu od 1. januara do 1. jula 2011. uni%tene su 354 tone – pri "emu nije bilo uni%tavanja na lokacijama Pretis, Binas i Manja"a. Vi%e od polovine od te ukupne ko-li"ine uni%teno je u TROM-u u Doboju.


97

u maju 2011. anga$irao Sterling International kao izvo#a"a radova za para-lelno uni%tavanje kako bi tempo bio ubrzan.249 Jedan sagovornik izrazio je sumnju da !e UNDP dobiti po%iljke za uni%tavanje zbog pitanja ostatka, rekav%i da “jo% uvijek ne!e da se toga rije%e“.250 Me#utim, on je o"ekivao “zna"ajno smanjenje“ vi%ka do ljeta 2012.251

Koli"ina malokalibarskog oru$ja i lakog naoru$anja je takva da bi se “uz politi"ku volju“ mogla uni%titi za dva do tri mjeseca, kako je Ekspertna radna grupa istakla u julu 2011.252 U 2010. uni%teno je vi%e od 30.000 komada M-16A1.253 Oko 6.000 AK-47 s drvenim kundakom donirano je Afganistanu 2011.17 Ali eksperti isti"u da se za razliku od te%kog naoru$anja pu%ke i drugo malokalibarsko oru$je mogu o"uvati puno du$e ako se njima pravilno rukuje. Bosanskohercegova"ki zvani"nici se vjerovatno nadaju da se jedan dio tih vi%kova jo% uvijek mo$e prodati.

Razlikuju se mi%ljenja o tome koja bi se koli"ina oru$ja i municije s

tih lokacija mogla koristiti, iako ve!ina uvi#a da je ve!ina municije “hemi-jski nestabilna“ i opasna za kori%tenje. Jedan sagovornik istakao je da je “78 posto [municije] starije od 20 godina. NATO ne bi dozvolio da se to koristi. A svakako se mo$e jo% koristiti ako funkcionira. Ali jedan dio toga je zaista opasan“.254 U dokumentima Ekspertne radne grupe ovo se potkre-pljuje i isti"e da !e do 2014. ovaj broj sko"iti na 96 posto.255

Jednog stru"nog stranog o&cira upla%ila je vrsta i koli"ina oru$ja koje je vidio u skladi%tima na nekoliko lokacija %irom zemlje, te je iznio mi%ljenje da bi se koli"inom materijala koju je vidio na jednoj lokaciji u RS-u mogle opremiti tri brigade.256 On je u jednom drugom razgovoru dodao da je “[u objektu lociranom u Federaciji] vidio "i%!enje opreme – a iz iskustva znam da se to radi [samo] ako se ona $eli koristiti... oprema, artiljerija, baca"i raketa“.257 Ovaj sagovornik je dodao da je nekoliko depoa jako blizu organiziranim grupama koje bi mo$da htjele da ih prisvoje u slu"aju izbijanja neprijateljstava. Ostali s kojima smo razgovarali u svrhu

17 Donacija je mogla biti puno ve!a da je ANA bila spremna prihvatiti one s metalnim kundakom na preklop, %to je bila puno "e%!a varijanta u Jugoslaviji.

98


ove studije iznijeli su mi%ljenje da je najve!i sigurnosni rizik prisutan u privrednim objektima, a ne u onim koje "uva OSBiH.258 Jedan je istakao da je na"elnik %taba OSBiH poduzeo “odlu"ne mjere“ nakon kra#e mu-nicije na dvjema lokacijama.259

Mnogi sagovornici su primijetili kako su skladi%ta municije koja ne pripadaju OSBiH slabo "uvana. Jedan je dvojici autora studije rekao: “Ti objekti su vrlo slabo "uvani. Nas trojica bismo mogli tamo u!i i uzeti %ta $elimo. U Binasu u Bugojnu ima "etiri tone TNT-a. To je dovoljno da se digne u zrak cijela zemlja. Bilo koji terorist ili ko god mo$e do!i do municije.“260 Kad smo ga pitali za ogradu oko tih objekata, rekao je da su ograde vrlo slabe i da ne predstavljaju prepreku nekome ko "vrsto odlu"i da u#e u objekt.261 Nesigurni uvjeti u kojima se "uva jedan dio materijala razlog su za zabrinutost. U Vitezitu u Vitezu je nestanak struje u januaru 2011. prekinuo dotok grijanja u skladi%tu u kojem se nalazi nekoliko tona nitroglicerina, koji eksplodira ukoliko temperatura padne ispod 4˚C.262

OSBiH svoje te%ko naoru$anje i municiju skladi%ti na odvojenim lokacijama. Pored procijenjenih 20.000 komada vi%ka municije, OSBiH posjeduje i 10.000 tona koje su “perspektivne“ za kori%tenje u vje$bama u sklopu obuke.263 Ta municija uskladi%tena je na pet lokacija %irom BiH: u Tuzli, Had$i!ima, Mrkonji!-Gradu, Donjem Vakufu i (apljini.264 Me#utim, na tim lokacijama smje%teni su i neki od vi%kova municije. U okviru OSCE-ove procjene objekata na dvjema lokacijama za skladi%tenje naoru$anja i pet lokacija za skladi%tenje municije izvr%ene u junu 2011. preporu"eno je da se dvije lokacije na kojima je uskladi%teno malokali-barsko oru$je i lako naoru$anje renoviraju, da se instaliraju solarne plo"e kao alternativni/rezervni izvor elektri"ne energije te da se poja"a osiguranje na dvjema lokacijama za skladi%tenje municije. Konkretno, na lokacijama Kula 1 i Krupa treba poja"ati osiguranje i sigurnost uz pomo! “novih ok-lopnih vrata, sistema za otkrivanje po$ara i uljeza, osvjetljenja u zgradi skladi%ta i izvan nje, uklanjanja i zatvaranja ciglom nekoliko prozora“.265


99

BiH je bila sredi%nja ta"ka za proizvodnju oru$ja i municije u biv%oj Jugoslaviji i imala je centralno mjesto u jugoslavenskoj odbrambenoj strate-giji iz 1969. godine, koja je utvr#ena kao odgovor na eventualni prodor ok-lopnih snaga Var%avskog pakta u Vojvodinu i Slavoniju. Jedan od objekata za proizvodnju oklopnih vozila, BNT u Novom Travniku odabran je zbog svoje udaljenosti i "estog obla"nog vremena, %to bi ote$avalo bombardiran-je.266 BiH jo% uvijek ima nekoliko proizvodnih objekata koncentriranih u Federaciji. Municija se proizvodi ili se mo$e proizvoditi u: Pretisu (Vogo%!a) – naboj za te%ku artiljeriju, Binasu (Bugojno) – 40-milimetarski naboj za topove, na Igmanu (Konjic) – municija za malokalibarsko oru$je do kalibra od 12,7 mm/.50, i u GINEX-u u Gora$du (detonatori za malokalibarsko oru$je i artiljerijsku municiju).267 PD Igman, jo% jedno proizvodno postro-jenje UNIS grupe, koja je u vlasni%tvu Vlade Federacije, nekad je bio jedan od najve!ih proizvo#a"a municije za pu%ke i mitraljeze u Evropi. U postro-jenju se trenutno proizvodi %irok asortiman municije za malokalibarsko oru$je, a 2008. godine konkuriralo je za mogu!nost prodaje municije na tr$i%tu SAD-a.268 Osim toga, BNT u Novom Travniku mo$e vr%iti remont artiljerijskog oru#a i nedavno je zavr%io posao po ameri"kom ugovoru u vrijednosti od 5,4 miliona dolara za prepravak haubica 60 D-30 122 mm za donaciju Afganistanskoj nacionalnoj armiji.269 Izvr%avanje ovog ugovora za prepravku artiljerije prouzrokovalo je puno frustracija po%to je UNIS grupa, koja je vlasnik BNT-a Novi Travnik, $eljela izvr%iti prepravke u tada zapu%tenom postrojenju TRZ Had$i!i. Osposobljavanje tog postrojenja za taj posao zahtijevalo bi potpuni remont. Iako su neki sagovornici ovo pripisali isklju"ivo &nansijskim interesima odre#enih politi"kih stranaka, postoje i druga mogu!a tuma"enja nastojanja da se strana sredstva usmjere na renoviranje takvih postrojenja. Jedan sagovornik je istakao, “U BiH postoji mnogo proizvodih potencijala. Posjedujemo znatan ljudski kapital, iskustvo, te vrsne in$enjere i dizjnere. Me#utim, ni%ta od svega toga se ne koristi za postizanje klju"nih strate%kih ciljeva u Federaciji BiH, gdje ti potencijali postoje. Nova federalna vlada $eli osvje$iti te potencijale “.270 Jedan bh. politi"ar s kojim smo razgovarali izrazio je $elju da se u BNT-u

100


(a vjerovatno i u drugim postrojenjima u vlasni%tvu FBiH) nastavi s proiz-vodnjom kompletnih sistema za izvoz kako bi se osigurali proizvodni ka-paciteti unutar Federacije.271

Vlada RS-a je vlasnik &rme – TRZ Bratunac – koja proizvodi SKS poluautomatske karabinke kalibra 7,62 mm te vr%i remont drugog au-tomatskog oru$ja – uklju"uju!i i AK-47 (kozmeti"ke izmjene) i automatsk-og oru$ja M-84 (RPK) kalibra 7,62 mm (zamjena cijevi i zatvara"a).272 Prodaja tog oru$ja, kupljenog iz zaliha po niskim &ksnim cijenama, prili"no je unosna za privatne &rme s dobrim vezama.

Mnogi strani sagovornici imali su opu%ten stav u pogledu prodaje bosanskohercegova"kog oru$ja u inozemstvu sve dotle dok se radi o le-gitimnom kupcu. Prema rije"ima jednog od njih, “Moj stav je da ako ste potpisali neki sporazum i po%tujete obaveze, mogu!nost prodaje treba biti va%e suvereno pravo.“273 Prodaju oru$ja nadgledaju Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Dozvole za izvoz oru$ja i municije suspendiralo je u martu 2011. Predsjedni%tvo BiH zbog sumnjivih potvrda o krajnjim korisnicima u slu"aju prodaje Armeniji i Azerbejd$anu – naprimjer, jednu od njih navodno nije potpisao ministar odbrane nego armijski major.274 Bilo je mno%tvo naga#anja o stvarnim kra-jnjim korisnicima tog oru$ja, uklju"uju!i i to da je preko Izraela preba"eno na lokacije u Africi.275 Nekoliko bosanskohercegova"kih medija objavilo je pri"e o srbijanskom trgovcu oru$jem Slobodanu Te%i!u, koji je bio pred-metom sankcija UN-a, i njegovoj &rmi Moonstorm, uz detaljno navo#enje njegovih veza s "itavim nizom bosanskohercegova"kih politi"ara i drugih li"nosti koje su mu navodno omogu!avale poslovanje.276 Prema napisima u %tampi i depe%ama State Departmenta koje su procurile u javnost, kupci su bili i Jemen i Libija.277 Moratorij od 60 dana koji je nalo$ilo Predsjedni%tvo BiH ukinut je ve! u ljeto 2011., pri "emu je Obavje%tajno-sigurnosna agencija (OSA) postala klju"na karika u provjeri krajnjih korisnika.278


101

Nekoliko sagovornika je istaklo da nepostojanje jednoobrazne evi-dencije o zalihama stvara idealno okru$enje za kra#u, nezakonitu prodaju i druge zloupotrebe.279 Postoje "etiri knjige u kojima su popisane zalihe municije – to su knjige triju vojski iz ratnog perioda (Armija BiH, VRS, HVO) te knjiga Ministarstva odbrane BiH. 'to se ti"e ta"ne koli"ine vi%ka municije, redovno se govori o “oko 20.000 tona“. Na stotine tona bi mogle nestati a da se i ne zna za njih. Drugi sagovornici su rekli da se najvi%e pla%e zaliha koje nikad nisu zavedene u evidenciju. “Najve!i problem je ono %to ve! postoji (a nije evidentirano)... [U] Bla$uju su pro%le godine na%li devet miliona komada municije bez ikakve kontrole.“280 Jedan drugi sagovornik je istakao da su brojne kra#e iz objekata za skladi%tenje oru$ja i municije i da do njih redovno dolazi – u roku od %est mjeseci u Vitezitu je bilo 30-40 kra#a (iako se u svim slu"ajevima nije radilo o kra#i municije – u nekoliko navrata ukradeni su $ica i drugi materijal koji se mo$e prodati na otpadu).281 Ovaj izvor smatra da “postoje tri kriti"ne ta"ke, to su one lokacije – Vogo%!a, Vitez, Bugojno, gdje su proizvodnja i skladi%tenje“.282

Nekoliko incidenata je vrijedno spomena. Najnoviji od njih ti"e se izjave srpskog "lana Predsjedni%tva BiH Neboj%e Radmanovi!a, koji je iznio optu$bu da je nestalo 11.000 tona eksploziva iz objekata koje "uva OSBiH.283 Radi se o astronomskoj i pretjerano napuhanoj brojci. Stvarna koli"ina, prema jednom sagovorniku koji je vidio izvje%taj Ministarstva odbrane upu!en Predsjedni%tvu, bila je 11,5 tona nelegalno prodatog TNT-a.284 Taj sagovornik je dopis Ministarstva odbrane Predsjedni%tvu nazvao “sramotnim...nesposobnim i neprofesionalnim“, istakav%i da se "ini kako Ministarstvo odbrane poku%ava izbje!i da odgovara za doti"ni eksploziv. On je dodao da je ovo “tek vrh ledenog brijega“ i “manji prekr%aj“ u pore#enju s drugim protuzakonitim radnjama zvani"nika. Sa $aljenjem je primijetio da ova krivi"na djela omogu!avaju RS-u da pokrene jo% jedan napad na jo% jednu dr$avnu instituciju, rekav%i da RS “lovi tamo gdje ima ribe“.285 On je rekao da zna za vi%e vladine zvani"nike koji privatnim sub-jektima dozvoljavaju da uzimaju municiju iz zaliha, %to su potvrdili i drugi

102


sagovornici.286 Jedan sagovornik je rekao da se eksploziv prevozi iz jedne tvornice za proizvodnju oru$ja u BiH u drugu vozilima OSBiH.287

Jedan sagovornik nam je ispri"ao o naro"ito uznemiravaju!em slu"aju. Trideset tona artiljerijskih granata razli"itog kalibra evidentirano je kao uni%teno u odre#enom postrojenju – ali u to postrojenje nikad nije ni stiglo. Bilo je naga#anja da su granate oti%le u Srbiju – ali sada se "ini da nikada nisu izi%le iz zemlje.288 Ta koli"ina je, po njegovom mi%ljenju, “dovoljna za dva do tri mjeseca rata“.289 Prema rije"ima ovog i jednog drugog sagovornika, na"elnik %taba OSBiH poduzeo je stroge disciplinske mjere.290

Godine 2009. “sanduk granata i 9.000 komada razli"ite municije za pi%tolje“ ukradeni su iz skladi%ta u Busova"i s namjerom da budu prodani, ali su vra!eni prije nego %to je dogovor o prodaji realiziran.291 Bilo je nejasno kojim krajnjim korisnicima je trebala oti!i ta nezakonita municija. Samu kra#u izvr%io je “neko iznutra – komandant je istjeran, i komandant batal-jona vojne policije je istjeran“. 292 Mogu!e je da je do drugih takvih kra#a i prodaje do%lo zahvaljuju!i razli"itim inventurnim listama. Kao %to nam je prenio jedan sagovornik, “bez jasnih inventarskih brojeva lako je prodati zalihe a da se to ne otkrije“.293 Bilo je i pro&terstva na osnovu ostataka uni%tenog oru$ja i municije. Jedan sagovornik je istakao da je komandant jednog objekta “prodao neke ostatke. Ni%ta se nije desilo. Preraspore#en je na ni$u funkciju, ali niko zbog toga nije oti%ao u zatvor“.294

Sveukupna slika kontrole javnih organa nad oru$jem i municijom razlog je za uzbunu zbog eksplozivnosti raspolo$ivih ubojnih sredstava, sigurnosti objekata u kojima su ona uskladi%tena, te neprofesionalnosti ili aktivnog kriminaliteta nekih od onih kojima je povjereno "uvanje tih za-liha. Tako#er je zabrinjavaju!a i indikativna u smislu pogor%anja sigurnos-nog okru$enja izra$ena $elja vladaju!ih politi"kih stranaka u Federaciji da pro%ire doma!e kapacitete za proizvodnju oru$ja i municije.


103

U decembru 2007. tada%nji evropski povjerenik za pro%irenje Olli Rehn para&rao je Sporazum o stabilizaciji i pridru$ivanju (SSP) s Bosnom i Hercegovinom. Sporazum je uslijedio nakon ocjene da su politi"ki lideri u BiH postigli dovoljan napredak u reformama. Izjava lidera najve!ih politi"kih stranaka o reformi policije u oktobru i novembru, nakon koje je uslijedio akcioni plan, omogu!ila je EU-u da jedan od preostalih uvjeta ozna"i kao ispunjen. Ovaj “napredak“ po de&niciji Bruxellesa ustvari je predstavljao priznanje neuspjeha i kona"ni udarac nakon vi%e od tri godine nastojanja da se provede reforma policije, koje je predvodio OHR u tijes-noj suradnji s institucijama EU-a.295

Ta nastojanja su do tog trenutka obuhvatila razli"ite analize i studije, uspostavljanje triju komisija za reformu policije te brojne krugove pregovo-ra izme#u predstavnika me#unarodne zajednice i lokalnih politi"kih lidera. U sredi%tu tih nastojanja bilo je stvaranje jedinstvene strukture policijskih snaga u BiH, ure#enih prema profesionalnim a ne politi"kim kriterijima, koja bi zamijenila iscjepkanu, nepovezanu poslijeratnu strukturu s vi%e od desetak policijskih agencija. Ovaj cilj je u toku tog procesa de&niran u vidu triju principa Evropske komisije za reformu policije.296

Uz reformu odbrane, obavje%tajnog sektora te pravosudnu i pravnu re-formu, me#unarodna zajednica u BiH je reformu policije ozna"ila kao strate%ku oblast reforme u cilju izgradnje dr$ave. Ove reforme bile su neophodne da bi se osigurao javni red i sigurnost, sprije"ili nasilni etni"ki sukobi u budu!nosti te postigao prelazak BiH iz postkon+iktnog dru%tva u demokratsku dr$avu s

104


jakom vladavinom zakona. Glavni razlog za stavljanje ovakvog naglaska na reformu policije bilo je socijalisti"ko naslije#e policijskih snaga BiH i njihova uloga u etni"kom ratu 1992-1995. Sada, "etiri godine nakon %to je spustila prag za reformu policije, "ini se da je EU odustao od svojih po"etnih ciljeva i principa. Politi"ki lideri BiH nisu ulo$ili napore da ispune svoje neobavezuju!e opredjeljenje zapisano u Mostarskoj deklaraciji, niti je u me#uvremenu bilo nastojanja me#unarodne zajednice da ponovo o$ivi reformski proces.

Svrha ovog poglavlja je da se ponudi prikaz trenutnog stanja polici-jskih snaga u BiH te ocijeni stepen profesionalizma policijskih agencija u ispunjavanju njihove glavne funkcije – odr$avanja javnog reda i sig-urnosti. U poglavlju se analiziraju poslijeratna transformacija policijskih snaga te klju"ni ciljevi, aktivnosti i dostignu!a reforme. Analiza se zas-niva na desetak razgovora vo#enih s policijskim zvani"nicima iz razli"itih agencija u BiH i predstavnicima me#unarodnih policijskih organizacija koje rade u tom sektoru u BiH, kao i na dokumentima i materijalima (javno dostupnim, ali i povjerljivim materijalima do kojih su do%li autori). Depolitizacija policijskih snaga u BiH, kao i njihova operativna samostal-nost i neuplitanje politike, direktno utje"e na potencijalno djelovanje tih snaga u slu"aju ponovnog izbijanja nasilnog me#uetni"kog sukoba.

Policijske snage s kojima je BiH u%la u poslijeratno razdoblje nisu bile spremne igrati klju"nu ulogu u odr$avanju javnog reda i sigurn-osti budu!i da su bile optere!ene dvostrukim naslije#em – naslije#em socijalisti"ke Jugoslavije i naslije#em direktnog u"e%!a u etni"kom ratu. Policija u socijalisti"ko vrijeme nije bila demokratska, ali je bila e&kasna. Etnicizirane policijske snage iz ratnog perioda nisu bile ni demokratske ni e&kasne ni u jednoj od funkcija koje su im formalno bile dodijeljene.

Policija je u socijalisti"kom periodu djelovala u relativno liberalnom jednopartijskom sistemu, ali unutar pravnog okvira o"uvanja javnog reda


105

i borbe protiv obi"nog kriminala. Pa ipak, Komunisti"ka partija bila je prisutna u svim dr$avnim institucijama i imala je neograni"ene ovlasti, koje je mogla koristiti kako je htjela – i kako joj se prohtije. Iako je policija bila dobro integrirana u lokalne sredine, ona je bila strogo podre#ena u sklopu jednog centraliziranog sistema. Republi"ki sekretar za unutra%nje poslove djelovao je kao operativni direktor policije. Policija nije imala operativnu autonomiju, a dr$avna sigurnost je – kao prava politi"ka policija – bila organizirana u tandemu s obi"nom policijom bez &zi"kog razdvajanja.297

Polaze!i od te autoritarne tradicije, nacionalne stranke koje su 1990. oformile prvu postsocijalisti"ku vladu povele su policijske snage u etno-politi"ke podjele. Etni"ka podjela MUP-a, republi"kog ministarst-va unutra%njih poslova, bila je jedan od klju"nih preduvjeta za nasilno preuzimanje vlasti i teritorije od strane nacionalnih stranaka tokom rata 1992-1995. Policijske snage odigrale su aktivnu ulogu u uspostavljanju et-nonacionalnih (para)dr$ava i procesu “etni"kog "i%!enja“, %to je dovelo do jednog posebnog oblika repolitizacije policije. Paralelno s tim procesima, kori%tenje demonopolizacije sile kao politi"kog sredstva (kriminalnih el-emenata i paravojnih formacija) posijalo je sjeme organiziranog kriminala i korupcije u temelje novih (para)dr$ava. Ti faktori su iz temelja izmijenili prirodu i rad policijskih snaga te u osnovi rasplinuli liniju izme#u krimi-nala i njegovog suzbijanja.298

Poslijeratni proces reforme policije koji je pokrenula me#unarodna zajednica, kao i svi ostali elementi njenih napora na polju demokra-tizacije i izgradnje dr$ave, u mnogo manjoj je mjeri strategiziran, linearan proces, nego proces u kojem se u"i iz iskustva. Uz anga$man razli"itih me#unarodnih organizacija i promjene politi"kog okvira, u sredi%tu proce-sa se ipak na%la profesionalizacija i dekriminalizacija nakon ratnog perioda, depolitizacija i demokratizacija policijskog rada te modernizacija polici-jskih agencija u operativnom i u upravlja"kom smislu.

106


Proces provjere kojim je upravljala me#unarodna zajednica bio je daleko najve!i poslijeratni reformski projekt. Uz vodstvo Me#unarodnih policijskih snaga (IPTF), UN-ove policijske komponente postdejtonskog poluprotektorata me#unarodne zajednice, proces je trajao od 1998. do kraja IPTF-ove misije u decembru 2002. Obuhva!ao je registraciju poli-cajaca, provjeru njihovih profesionalnih vje%tina i prethodnog pona%anja, uglavnom tokom rata, te kona"nu certi&kaciju. IPTF-u su date ovlasti da decerti&cira policajce zbog nedostatka profesionalnih vje%tina i izobrazbe, umije%anosti u ratne zlo"ine i druga krivi"na djela po"injena tokom rata te zbog krivi"nih i drugih prekr%aja u poslijeratnom periodu.299

Jo% jedno klju"no pitanje reforme policije bilo je smanjenje ogrom-nog broja policajaca na broj pribli$an me#unarodnim standardima. Tokom rata broj policajaca porastao je sa 15.000 na 45.000,300 %to je bio ne samo drasti"no velik broj osoblja nego je predstavljao i ozbiljan problem za bud$ete entiteta i kantona. Na osnovu sli"nih podataka iz zapadnih ze-malja, razli"ite analize preporu"ile su broj policajaca manji od prijeratnog broja za BiH u cjelini.301

Stvaranje institucionalnih mehanizama za za%titu policije od upli-tanja politike u operativna pitanja jedan je od klju"nih ciljeva reforme policije. Glavni projekt reforme postao je takozvani projekt policijskog komesara. Po"ev%i od 2000., IPTF je inicirao uspostavljanje funkcije policijskog komesara u kantonima u Federaciji i direktora policije u dvama bosanskohercegova"kim entitetima. Komesari su trebali predvoditi uprave policije unutar ministarstava unutra%njih poslova te u$ivati operativnu ne-zavisnost u odnosu na svoje ministre unutra%njih poslova, %to je utvr#eno izmijenjenim i dopunjenim zakonima o unutra%njim poslovima.302 Kandidati su trebali zadovoljiti najvi%e profesionalne standarde i imati na-jbolje relevantno iskustvo. Oni koji su prethodno bili na politi"koj funkciji


107

nisu mogli konkurirati. Ovaj novi standard je cijele protekle decenije ja"ao i dalje razvijao nasljednik IPTF-a, EUPM, kao me#unarodna misija EU-a za pra!enje rada policije.

Osim toga, na entitetskom i kantonalnom nivou uvedeni su takoz-vani nezavisni odbori. Parlamenti su trebali odabrati grupu nezavisnih li"nosti iz “civilnog dru%tva“ razli"itih stru"nih pro&la, koji su trebali biti zadu$eni za cijeli proces izbora policijskih komesara/direktora, "ime bi min-istrima preostala samo kona"na odluka o izboru izme#u ograni"enog broja prethodno odabranih kandidata. Odboru je dato i ovla%tenje da istra$i sve slu"ajeve potencijalnog lo%eg vladanja te da pokre!e sankcije protiv komes-ara/direktora, uklju"uju!i i suspenziju i otkaz.303 Policajcima je zabranjeno da budu "lanovi politi"kih stranaka u bilo kojem dijelu zemlje.304

U cilju suzbijanja lo%eg vladanja u policiji i borbe protiv %iroko rasprostranjene korupcije me#u policajcima u poslijeratnom periodu us-postavljene su Jedinice za profesionalne standarde (JSP) te ulo$eni napori da se utvrde jednoobrazne disciplinske prakse i procedure za rje%avanje $albi u objema entitetskim policijskim agencijama.305

Jedna od prvih mjera koje je poduzela me#unarodna zajednica bila je obuka policajaca u oblasti modernog demokratskog rada policije. Podr%ka je usmjerena i na modernizaciju obrazovanja na entitetskim policijskim akademijama, jednoj u Sarajevu i drugoj u Banjoj Luci.306 U sredi%tu ak-tivnosti me#unarodne zajednice bilo je i utvr#ivanje dosljednih obrazovnih kriterija za upis i napredovanje unutar policijskih agencija i njihova kodi&-kacija u zakonima o profesionalnim policijskim slu$benicima na razli"itim nivoima vlasti. Realizirani su razli"iti me#unarodni projekti kako bi se pomoglo u modernizaciji administracije u ministarstvima unutra%njih po-slova i njihovim upravama policije.

108


Kao rezultat razli"itih zapo"etih reformskih projekata, u sredi%tu na-pora me#unarodne zajednice koji je postao poznat pod nazivom “reforma policije“ na%ao se jedan strukturni problem – iscjepkanost i nepovezanost policijskih agencija u BiH. Dejtonski mirovni sporazum ostavio je BiH sa 13 teritorijalno odvojenih agencija za provo#enje zakona (2 entiteta, 10 kan-tona i Distrikt Br"ko). Entitetska policija nije imala jurisdikciju u drugom entitetu. Federalna policija nije imala nadle$nosti nad kantonalnom polici-jom, a imala je vrlo ograni"enu formalnu (a jo% manju prakti"nu) polici-jsku nadle$nost. Postojala je neformalna koordinacija izme#u policijskih agencija u kantonima s hrvatskom ve!inom u Federaciji te paralelne etni"ke policijske strukture u etni"ki mje%ovitim kantonima. Nije bilo policijske agencije niti sudske jurisdikcije na nivou dr$ave.307 Nakon %to je prisilila bosanskohercegova"ke vlasti da uspostave Dr$avnu grani"nu slu$bu 1999. godine, me#unarodna zajednica krenula je u pravcu stvaranja jedinstvene policijske strukture za cijelu zemlju tako %to je prvo uspostavila agenciju na dr$avnom nivou s ograni"enim policijskim nadle$nostima, Dr$avnu agen-ciju za istrage i za%titu (SIPA) te dr$avno Ministarstvo sigurnosti 2002/2003. godine. Prijedlozi i zahtjevi za reformom su se dalje razvijali kako je vode!a institucija na terenu, OHR, 2004. godine pridobila Evropsku komisiju da svoj koncept reforme pretvori u uvjet za proces EU integracija u BiH time %to ga je de&nirala kao “tri EU principa“ reforme policije: 1) preno%enje svih nadle$nosti za policijska pitanja na dr$avni nivo, uklju"uju!i i zakonodavna i bud$etska pitanja, 2) eliminacija uplitanja politike, te 3) teritorijalna reorga-nizacija policijskih agencija prema isklju"ivo funkcionalnim a ne politi"kim ili etni"kim kriterijima.308

Proces reforme policije po"eo se gasiti 2006. godine, kada je RS od-bila u potpunosti u"estvovati u Direkciji za restrukturiranje policije. Proces je zavr%en potpunim neuspjehom na%av%i se izme#u RS-ovog otvorenog


109

odbijanja tre!eg EU principa18 (te prikrivenog protivljenja u odnosu na ostala dva) i nespremnosti Harisa Silajd$i!a, pokazane 2007. godine, da prihvati dogovor koji bi Dodiku sa"uvao obraz te prakti"no zadovoljio ta tri principa. Nakon %to je EU proglasio napredak nakon puno manje obimne reforme, nestalo je zamaha za reformu policije. Iako su reformske aktivnosti u ostalim nabrojanim oblastima nastavljene, reforma je izgubila svoj glavni pravac. Sada%nje stanje policijskog rada i policijskih agencija u BiH proizvod je odre#enog napretka, ali sveukupni reformski poduhvat proizveo je mje%ovite rezultate.

Analiti"ari te me#unarodni i lokalni policijski zvani"nici pro-ces provjera koje je vr%io IPTF smatraju jednim od najva$nijih koraka u pravcu dekriminalizacije i ponovne profesionalizacije policije u BiH. Iako sveukupni broj decerti&ciranih policajaca nije bio ve!i od nekoliko stotina, taj proces je ipak imao jak discipliniraju!i efekt na one koji su ostali u slu$bi.309 (istka jednog broja policajaca izvr%ena od visokog predstavnika u godinama nakon okon"anja misije IPTF-a 2002. godine iz razli"itih razlo-ga (ometanje povratka izbjeglica, uklju"enost u mre$e podr%ke Karad$i!u i Mladi!u itd.) svakako je pomogla da se taj utjecaj odr$i i u"vrsti. Iako je s pravne ta"ke gledi%ta proces provjere bio od klju"ne va$nosti, retrospektiv-no sa stru"ne ta"ke gledi%ta njegovi glavni problemi bili su organizacione i politi"ke manjkavosti. Zvani"nici IPTF-a su se u provjeri policajaca u velikoj mjeri oslanjali na izjave svjedoka. UN je politi"kom odlukom da okon"a misiju IPTF-a krajem 2002. godine misiju prisilio da taj proces zavr%i u $urbi. Proces provjere nije uklju"ivao zaposlenike u upravi policije nego samo policajce, %to pokazuje da Misija UN-a u BiH nije bila dokraja spremna da se bavi visokim policijskim zvani"nicima.310 Jedan policijski zvani"nik iz RS-a s kojim smo razgovarali za ovu studiju izjavio je da je 18 Cijeli proces reforme policije i njegov kona"ni neuspjeh podrobno su dokumentirani u teksto-

vima nekoliko autora. Ovo, me#utim, nije u fokusu na%e analize. Jedan od glavnih razloga za neuspjeh reforme bio je taj %to se ona hronolo%ki podudarila s prelaskom strate%kog pristupa me#unarodne zajednice s procesa izgradnje dr$ave izvana zasnovanog na izvr%nim mandatima na neizvr%ni proces u okviru procesa EU integracija. Jo% jedan razlog le$i u pote%ko!ama EU-a da djeluje kao jedinstven akter te u kori%tenju ponude EU integracija za BiH kao aktivnog in-strumenta demokratizacije. Vidjeti naro"ito: Daniel Lindvall, The limits of the European vision in BiH. An analysis of the police reform negotiations, Stockholm, 2009.

110


prema njegovoj procjeni u 95 posto slu"ajeva decerti&kacije u policiji njegovog entiteta IPTF donio pravu odluku. Izraziv%i razumijevanje za mali broj slu"ajeva u kojima su policajci gre%kom isklju"eni iz slu$be kao “neizbje$no u tako velikom poduhvatu“, on je kao mnogo ve!i problem istakao da je “ve!i dio policijskih snaga ostao neprovjeren“. Ovaj zvani"nik ocijenio je da u oba entiteta jo% uvijek postoji veliki broj policajaca koji su bili umije%ani u ratne zlo"ine.311

Kako god da je nekompletan rezultat IPTF-ovih provjera, proces certi&kacije odigrao je va$nu ulogu u smanjenju broja policajaca na racio-nalniji nivo. Godinu dana nakon okon"anja misije IPTF-a u BiH na svim nivoima bilo je zaposleno oko 17.000 policajaca, %to je ne%to vi%e od tre!ine od najve!eg broja zabilje$enog poslije rata, 45.000. Broj zaposlenika civila u policijskim agencijama i ministarstvima bio je oko 6.000. Iako je u studi-ji koju je &nansirao EU, a koja je objavljena na po"etku procesa reforme, preporu"eno smanjenje na oko 14.000 policajaca,312 tokom posljednje de-cenije nije do%lo do daljnje racionalizacije. Jedan visoki policijski zvani"nik iz BiH nam je rekao da je trenutni broj 17.000 policajaca i 8.000 civila koji rade u razli"itim ministarstvima i policijskim agencijama,313%to bi pred-stavljalo zna"ajan porast (33 posto) broja zaposlenika civila. S obzirom na izostanak daljnje racionalizacije u jednom iscjepkanom sistemu, ovo i dalje stvara ozbiljne bud$etske probleme za razli"ite teritorijalne jedinice na poddr$avnom nivou. Finansiranje ministarstava unutra%njih poslova predstavlja zna"ajno optere!enje za mnoge kantone u FBiH. Bosansko-podrinjski kanton sa sjedi%tem u Gora$du je ekstreman primjer za to. S obzirom na speci&"ne geografske, strukturne i ekonomske pote%ko!e tog kantona, najve!i dio bud$eta njegovog ministarstva unutra%njih poslova zavisi od subvencija iz Federacije.314 Ovo veliko bud$etsko optere!enje, za-jedno s utjecajem ekonomske krize posljednjih godina, ozbiljno se odrazilo na odr$avanje policijske slu$be u mnogim kantonima. Tako se iz Zeni"ko-dobojskog kantona $ale na ozbiljan nedostatak opreme, po"ev%i od uni-formi i tehni"ke opreme, ali i na nedovoljne resurse za redovnu &zi"ku obuku policajaca i obuku iz rukovanja oru$jem.315 U nekim kantonima


111

uvedene su mjese"ne restrikcije u kori%tenju goriva za policijska vozila.316 Male pla!e i zna"ajne razlike u iznosu pla!a izme#u razli"itih poddr$avnih nivoa vlasti razlog su "estih %trajkova zaposlenika.

Uvo#enje institucije policijskog komesara i direktora policije zna"ajan je korak u pravcu depolitizacije policije u BiH kojim su polo$eni institucio-nalni temelji za operativnu nezavisnost uprava policije. Vremenom je uloga komesara i direktora zna"ajno oja"ana. Uprkos tome, kon+ikti izme#u komes-ara i direktora i njihovih ministarstava unutra%njih poslova oko operativnih pitanja stalno su prisutni.317 Prema rije"ima jednog me#unarodnog policijskog zvani"nika, ukoliko se neki ministar danas poku%a mije%ati u nadle$nost komes-ara, “komesar !e uspjeti da se izbori ako se suprotstavi u javnosti“.318 Policijski zvani"nici se $ale da institucionalizacija operativne nezavisnosti nije zavr%ena sve dok komesari i direktori ne budu direktno upravljali nadle$nostima za bud$ete i pomo!ne slu$be. Iako je to predvi#ano ve! godinama, EUPM je tek nedavno uspio posti!i da Tuzlanski i Bosansko-podrinjski kanton sa sjedi%tem u Gora$du svojim policijskim komesarima daju odvojenu bud$etsku nadle$nost. Me#utim, sada%nje te%ko stanje javnih bud$eta ometa ih u izvr%avanju te nove nadle$nosti. Na nivou Federacije, direktor policije od 2005. godine ima de facto, ali ne i de jure, kontrolu nad policijskim bud$etom. Bilo je kritika na ra"un kvaliteta policijskih zvani"nika odabranih za najvi%e funkcije. Tako je jedan sagovornik istakao da je polovina kantonalnih policijskih komesara u FBiH predmet policijske istrage zbog korupcije ili su imenovani i pored neko-liko ranijih krivi"nih prijava. Takvi zvani"nici podlo$ni su politi"koj ucjeni i manipulaciji.319 U jednom od kantona s hrvatskom ve!inom osoba koja je donedavno bila na funkciji ministra unutra%njih poslova ranije je bila policijski komesar u tom istom ministarstvu te predsjednik stranke HDZBiH u jednoj od op!ina u tom kantonu.320 Takvi primjeri vi%e oslikavaju ukupno politi"ko i dru%tveno okru$enje u kojem je projekt izbora policijskih komesara pokrenut nego sam projekt.

Isto va$i i za iskustvo s nezavisnim odborima. Njihovo uspostavljan-je pru$ilo je priliku za prepoznatljivo pobolj%anje u pogledu transparent-

112


nosti procesa izbora komesara i direktora. Me#utim, nikada nije postignut ideal eliminacije politi"kog utjecaja putem tog tijela koje predstavlja “civil-no dru%tvo“. Razli"iti slu"ajevi izbora u kojima su "lanovi odbora jasno prekr%ili pravila ukazuju na daljnje postojanje etnopoliti"kih motiva.321 Bilo je slu"ajeva u kojima su odbori rje%avali javne pritu$be na mogu!e kr%enje propisa od komesara tek nakon %to bi se promijenilo politi"ko okru$enje. Prema rije"ima jednog me#unarodnog policijskog zvani"nika, “ne mo$ete u potpunosti eliminirati uplitanje politike“ u odborima koje su izabrali parlamenti, "ak i ako njihovi "lanovi nisu "lanovi nijedne stranke.322

Kona"no, zakonska zabrana "lanstva u politi"kim strankama za policijske slu$benike zna"ajno je utjecala na razdvajanje policijskih snaga od politike. Pa ipak, ne postoji mehanizam kojim bi se osiguralo po%tivanje tog ograni"enja.323

Zna"ajan kumulativni napredak postignut je u modernizaciji obuke, izobrazbe i menad$menta. Uvedeni su konzistentni standardi i procesi za zapo%ljavanje i unapre#enje policijskih slu$benika na osnovu obrazovnih i stru"nih kriterija. 'to se ti"e menad$menta, policijski zvani"nici s kojima smo razgovarali $alili su se na stalno prisutne nerije%ene stare slu"ajeve. Jedan kantonalni ministar unutra%njih poslova autorima se po$alio da se sistem izvje%tavanja u njegovom ministarstvu nije promijenio u zadnjih 40 godina te da imaju slabu tradiciju strate%kog planiranja. Drugi polici-jski zvani"nici $alili su se na uporno prisustvo socijalisti"kog birokratskog naslije#a i uvjerenja da policija mo$e sama rije%iti sve probleme s krimina-lom bez pomo!i dru%tva i drugih dru%tvenih institucija, koje jasno potje"e iz autoritarne socijalisti"ke policijske pro%losti.324

Te%ko je izmjeriti efekte razli"itih institucija i propisa (JPS, disci-plinski postupci, tijela za pritu$be gra#ana) koji imaju za cilj smanjenje i ka$njavanje lo%eg vladanja policajaca. Me#unarodni i doma!i policijski stru"njaci se sla$u da je korupcija manje prisutna u policiji nego u dru-


113

gim institucijama vlasti. Zanimljivo je da me#u policijskim zvani"nicima u BiH postoji zajedni"ko mi%ljenje da je korupcija neuporedivo ve!a u pravosu#u, naro"ito u tu$ila%tvima. Pa ipak, nekoliko sagovornika se sla$e da je zbog op!ih dru%tveno-ekonomskih de%avanja i malih pla!a u policiji, naro"ito na ni$im nivoima poput kantona, korupcija u porastu.325

Danas, vi%e od deset godina nakon po"etka prvih aktivnosti na re-formi policije, policijske agencije u BiH razvile su zna"ajan stepen suradnje tamo gdje ona ranije uop!e nije postojala. Pa ipak, sistem je u cjelini i dalje duboko fragmentiran, razjedinjen i nekoherentan. U protekloj deceniji, i to naro"ito u zadnjih pet godina, pobolj%ana je prakti"na suradnja izme#u policijskih agencija. Biv%i policijski komesar Kantona Sarajevo Hilmo Selimovi! je naprimjer uspostavio dobru suradnju sa svojim kolegom iz drugog entiteta, na"elnikom policije u Isto"nom Sarajevu, %to je ranije bilo nezamislivo. I u drugim dijelovima Federacije desile su se sli"ne promjene. Njihovi svakodnevni zadaci u borbi protiv kriminalaca, koji koriste pre-preke u smislu jurisdikcije, kao i rad u istoj policiji u socijalisti"ko vrijeme u slu"aju nekih od tih zvani"nika, doprinijeli su ovoj ve!oj suradnji. Ali suradnja koja postoji zasniva se na li"nim odnosima i nije institucional-izirana niti sistemska.326

Broj policijskih agencija je sa 13, koliko ih je bilo u periodu neposred-no nakon rata, porastao na 16 budu!i da su u sklopu razli"itih aktivnosti na reformi policije formirane tri agencije (Dr$avna grani"na policija, SIPA i nedavno Direkcija za koordinaciju policijskih tijela u BiH), Ministarstvo sigurnosti BiH. S obzirom na to da su te agencije na dr$avnom nivou dobile nadle$nosti za cijelu zemlju u nekim oblastima policijskog rada – naprim-jer u borbi protiv terorizma, organiziranog kriminala i trgovine drogom – podjela nadle$nosti izme#u agencija na razli"itim nivoima vlasti (dr$ava, entiteti) ostala je nejasna. Ve!ina agencija i institucija uspostavljenih na dr$avnom nivou i dalje nema dovoljno osoblja niti opreme zbog kombi-nacije politi"kog otpora i bud$etskih pote%ko!a. Bosanskohercegova"kim policijskim agencijama i dalje nedostaju neke zajedni"ke baze podataka

114


koje su klju"ne za borbu protiv kriminala u cijeloj zemlji. Jo% uvijek, naprimjer, nema objedinjenog sistema za automatsku identi&kaciju oti-saka prstiju jer su razli"ite agencije kupile razli"ite, nekompatibilne soft-vere.327 Ministarstvo sigurnosti BiH, koje je uspostavljeno u sklopu pro-jekta objedinjenog policijskog sistema, i dalje je u institucionalnoj sivoj zoni. Budu!i da ima vrlo malo isklju"ivih nadle$nosti (za azil, migracije i strance), njegova uloga se svodi na funkciju koordinacije, koja u in-stitucionalnom smislu jo% uvijek “nije u potpunosti razvijena“. Shodno tome, u strate%kom planu ministarstva za period 2011-2013. govori se o “neadekvatnoj institucionalnoj izgra#enosti i opremljenosti ministarstva, fragmentiranosti i nefunkcionalnosti postoje!eg sigurnosnog sektora u BiH, kao i nepredvidivosti njegovog budu!eg ure#enja“.328 Zadnja je, na osnovu Mostarske deklaracije iz 2007. godine, uspostavljena Direkcija za koordinaciju policijskih tijela u BiH. Njena funkcija je, izme#u ostalog, da bude institucija u kojoj je smje%tena koordinacija razli"itih policijskih agencija, te se zakonom kojim je Direkcija uspostavljena agencije u zem-lji obavezuju da sura#uju s njom. Me#utim, po%to nema mehanizme za provedbu, Direkciji, kao i Ministarstvu sigurnosti, nedostaje nadle$nost te i dalje zavisi od dobre volje.329

U Federaciji BiH policijske agencije su u institucionalnom smislu i dalje iscjepkane. Nacrti zakona o unutra%njim poslovima koje je EUPM gurao s ciljem uskla#ivanja zakona o unutra%njim poslovima Federacije i kantona blokirani su u parlamentu Federacije izme#u hrvatskih i bo%nja"kih stranaka jo% od 2005. godine. Trebalo je %est godina da se u kantonalnim i federalnoj policijskoj agenciji uvede zajedni"ka baza po-dataka o krivi"nim dosjeima, dok se tek po"inju uspostavljati druge va$ne baze podataka, kao %to su one o registriranom oru$ju u privatnom posjedu i privatnim za%titarskim &rmama (baza podataka o zaposlenicima privat-nih za%titarskih &rmi). Federalna policija ima pravnu nadle$nost samo u ograni"enom broju oblasti policijskog rada. Njeni kapaciteti za djelovanje u njenom najve!em portfoliju, me#ukantonalnom kriminalu, i dalje su


115

anemi"ni zbog birokratske inercije i politi"kih konstelacija koje domini-raju Federacijom u zadnjih deset godina.330

Izme#u direktora federalne policije i kantonalnih policijskih komes-ara razvili su se dobri odnosi zasnovani na zajedni"kom profesionalnom interesu, kao i zajedni"kom interesu odupiranja uplitanju politike u op-erativni policijski rad. Neformalna koordinacija izme#u policijskih agen-cija u kantonima s hrvatskom etni"kom ve!inom je zna"ajno oslabila, dijelom zahvaljuju!i profesionalizaciji policije, ali dijelom i kao posljedica pluralizacije hrvatske strana"ke scene, pri "emu su u kantonima s hrvats-kom ve!inom na vlasti rivalske stranke. U dva etni"ki mje%ovita kantona (Hercegova"ko-neretvanskom i Srednjobosanskom) vremenom su oslabile ranije paralelne, parainstitucionalne etni"ke policijske strukture, pri "emu su odnosi u jednom od tih kantona dobri, dok su u drugom kantonu i dalje izra$ene etni"ke podjele i tenzije.331

Dok policija Federacije ostaje ovako iscjepkana, policijska agenci-ja u Republici Srpskoj i dalje je u najmanjoj mjeri reformirana od svih agencija u zemlji i najbli$a prethodnom socijalisti"kom modelu. Sa svo-jih pet policijskih regija i centara javne bezbjednosti (CJB), organizira-nih pod nadle$no%!u jednog ministarstva unutra%njih poslova (MUPRS), policija u RS-u je vrlo centralizirana. I dalje je prisutan zna"ajan politi"ki utjecaj i kontrola nad upravom policije. Direktor policije formalno u$iva operativnu autonomiju, ali nedostaje konzistentnost u pravnom razdva-janju odnosa izme#u direktora i ministra unutra%njih poslova. Pritom je klju"no to %to ministar ima kontrolu nad bud$etom. Kao %to je istakao jedan me#unarodni policijski slu$benik, nijedan direktor policije u RS-u nije u javnosti ustao u odbranu interesa svoje profesije. Stoga se ministar "esto pona%a kao policijski zvani"nik koji mo$e intervenirati u operativnim pitanjima. Kao %to je jedan drugi posmatra" rekao autorima, za nastavak prisustva ranijih struktura i policijske kulture dijelom je odgovorna i me#unarodna zajednica. Kada je me#unarodna zajednica vr%ila pritisak na RS da sura#uje s Ha%kim tribunalom tokom prethodne decenije, to je po-drazumijevalo ja"anje policijske kontrole i centralizirane hijerarhije unutar

116


MUP-a RS-a kao protute$e njenom naslije#u umije%anosti u ratne zlo"ine i s tim povezanim internim otporima.332

Iako je uplitanje politike u rad policije i dalje prisutno, situacija je pogor%ana otkako su 2006. vlast preuzeli Milorad Dodik i njegov SNSD. Prethodnog direktora policije Uro%a Penu me#unarodni zvani"nici su hvalili zbog njegovog profesionalizma i spremnosti na suradnju; on je tu funkci-ju napustio 2009. zbog toga %to je, kako je primijetio jedan me#unarodni policijski zvani"nik, bio frustriran mije%anjem politike.333 Njegov nasljednik Gojko Vasi! tako#er je profesionalni policajac, ali, prema rije"ima visokih policijskih zvani"nika RS-a s kojima smo razgovarali, u svojim odnosima s ministrom unutra%njih poslova Stanislavom (a#om “nema nezavisno mi%ljenje o bilo kojem policijskom pitanju … on je takva li"nost“.334

SIPA

Dr$avna agencija za informacije i za%titu prvobitno je osnovana 2002. godine kako bi slu$ila Sudu i Tu$ila%tvu BiH. Tokom naredne "etiri godine razli"itih pravosudnih i sigurnosnih reformi razvila se u Dr$avnu agen-ciju za istrage i za%titu, to jest dr$avnu agenciju s policijskom nadle$no%!u koja pokriva cijelu zemlju i organizirana je kao upravna jedinica s opera-tivnom autonomijom unutar Ministarstva sigurnosti BiH. Oblasti njene policijske nadle$nosti paralelne su oblastima koje pokriva Sud BiH. Od samog po"etka na rad SIPA-e utjecali su interni skandali i trvenja. Godine 2007. nekoliko zvani"nika, uklju"uju!i i jednog %efa odsjeka, suspendirano je zbog optu$bi za ratne zlo"ine. Godine 2009. %ef odjela za narkotike uhap%en je zbog kr%enja propisa, dok je visoki predstavnik smijenio jo% jed-nog visokog zvani"nika zbog optu$bi da je resurse SIPA-e zloupotrijebio za aktivnosti usmjerene protiv OHR-a. Proces izbora sada%njeg direktora SIPA-e Mirka Luji!a 2007. godine doveo je do borbe izme#u glavnih na-cionalnih stranaka.335

Iako su se aktivnosti SIPA-e na polju ratnih zlo"ina odvijale prili"no nesmetano, njen rad u jednoj od ostalih glavnih oblasti u kojima ima


117

policijsku nadle$nost – oblasti organiziranog kriminala i korupcije – prate kontroverze u javnosti i ogroman politi"ki pritisak. Daleko najkontrover-zniji slu"aj u tom kontekstu bilo je otkrivanje krivi"ne istrage o navodnoj prevari i korupciji u izgradnji nove zgrade Vlade RS-a u Banjoj Luci 2008. godine. Istraga je fokusirana na uloge nekoliko zvani"nika entitetske vlade, uklju"uju!i i tada%njeg premijera Milorada Dodika. Dodik je direktno napao istragu, SIPA-u i pomo!nika direktora u Odjelu za krivi"ne istrage Dragana Luka"a, koji je predvodio istragu, tvrde!i da je slu"aj politi"ki motiviran. Samo je pritisak me#unarodne zajednice prisilio RS da se man-je opire istrazi.19 Direktor SIPA-e Luji! odigrao je sumnjivu ulogu, izme#u ostalog i zato %to je zgodno prerasporedio Luka"a s funkcije "ak na kraju svog "etverogodi%njeg mandata. Kasnije je Luka" u internoj istrazi koju je proveo Luji! oslobo#en optu$bi za kr%enje propisa.336

Otkako se smirio ovaj sukob s vlastima RS-a, SIPA bilje$i sve ve!i broj uspje%nih operacija u suzbijanju organiziranog kriminala u koordinaciji s entitetskim i kantonalnim policijskim agencijama, uklju"uju!i i slu"ajeve hap%enja zvani"nika SIPA-e kao suosumnji"enih. Pa ipak, zbog nekoliko in-cidenata jo% uvijek se postavlja pitanje da li na aktivnosti SIPA-e na polju borbe protiv kriminala utje"u etni"ki i politi"ki lojaliteti na poslu koji su prisutni ispod povr%ine. Naprimjer, direktor Luji! se u aprilu 2011. pridru$io Dodiku i drugim zvani"nicima iz RS-a u tvrdnjama da je ugro$ena sigurnost dr$avnih zvani"nika srpske nacionalnosti koji $ive i rade u Sarajevu a da ni-kada nije iznesen nijedan dokaz koji bi potkrijepio te tvrdnje.337

OSA

Iako se ne radi o policijskoj agenciji, bosanskohercegova"ka Obavje%tajno-sigurnosna agencija (OSA) igra zna"ajnu pomo!nu ulogu. Formirana 2004. kao agencija za prikupljanje obavje%tajnih podataka za

19 Tada%nji ameri"ki ambasador u BiH Charles English citirao je Dodika, koji je upozorio da !e njegovi budu!i potezi “biti vo#eni gor"inom zbog ovog slu"aja“, te da “svako ve"e lije$e i svako jutro se budi s ovim slu"ajem u mislima“. Dodik je, kako je citirano, rekao da !e se “suprotsta-viti [istrazi] svim demokratskim sredstvima“. Dodao je “nadam se da imam pravo da se borim – ne samo na sudu nego i demokratski, po%to je ovo politi"ka pri"a“. http://wikileaks.org/cable/2009/04/09SARAJEVO513.html

118


cijelu zemlju, koja je zamijenila ranije tri nacionalne agencije, OSA radi pod izvr%nim ingerencijama Vije!a ministara, a nadgleda je parlamenta-rna komisija. Pored klasi"nog kontraobavje%tajnog rada, OSA prikuplja i obavje%tajne podatke o aktivnostima usmjerenim na podrivanje ustavnog poretka i njegovih institucija, ali i o organiziranom i privrednom krimi-nalu. OSA-u me#unarodni zvani"nici iz sektora sigurnosti s kojima smo razgovarali za ovu studiju hvale zbog profesionalnog pona%anja i politi"ke nezavisnosti. Agencija se u posljednjem periodu na%la na udaru o%trih na-pada iz RS-a, pri "emu su je mediji i politi"ari optu$ili za takve prakse kao %to je prislu%kivanje, od "ega do sada ni%ta nije dokazano. Napadi su bili pra!eni zahtjevima politi"ara iz SNSD-a za ponovnim uspostavljanjem en-titetskih obavje%tajnih agencija.338

Posmatra"i izvana te%ko mogu ocijeniti stepen uplitanja politike i politizacije svakodnevnog operativnog rada policijskih agencija %irom BiH. Me#utim, iz nekoliko policijskih operacija i incidenata posljednjih godina mo$e se barem ste!i utisak o nastavku postojanja tog strukturnog problema. Tri takva slu"aja – dva iz RS-a i jedan iz Federacije – poslu$it !e kao male studije slu"aja.

Specijalna jedinica policije RS-a je u augustu 2010. uhapsila pet povratnika Bo%njaka u Novom Gradu i Kozarskoj Dubici u zapadnom dije-lu RS-a zbog sumnje da su pripadnici radikalnog islamisti"kog vehabijskog pokreta i zbog toga %to predstavljaju mogu!u prijetnju od islamisti"kog terorizma. U martu te iste godine jedna druga specijalna jedinica policije je u gradovima Bratuncu i Srebrenici u RS-u uhapsila 16 osoba, Bo%njaka i Srba, uklju"uju!i i na"elnika i zamjenika na"elnika op!ine Srebrenica, za-mjenika predsjednika Op!inskog vije!a, kao i jedan broj profesora srednje %kole u Bratuncu. Oni su, zajedno s ministrom sigurnosti BiH Sadikom Ahmetovi!em, koji nije uhap%en ali je ispitivan u svom uredu Sarajevu, osumnji"eni za seksualno zlostavljanje maloljetne Romkinje iz Bratunca. Oba ova slu"aja pokazala su dominantnost politi"kih nad operativnim i


119

pravnim temeljima. U oba slu"aja se policijska operacija o"ito koncentri-rala na organiziranje hap%enja na senzacionalisti"ki, javan na"in. Navodne osumnji"ene uhapsili su maskirani pripadnici specijalne jedinice policije pred kamerama i novinarima koji su selektivno unaprijed obavije%teni o operaciji. U bratuna"kom slu"aju uhap%eni na"elnik op!ine Srebrenica je nekoliko puta odvo#en iz zgrade op!ine do policijskog vozila parkiranog u blizini kako bi se bilo sigurno da su TV kamere iz RS-a snimile hap%enje. Suprotno onome %to se izvje%tavalo u medijima, u oba slu"aja su nadle$ni pravosudni organi bili tek djelimi"no obavije%teni. U bratuna"kom slu"aju tu$ilac zadu$en za predmet izdao je naloge za pretres, ali je tek iz izvje%taja u medijima doznao za hap%enje osumnji"enih. U Novom Gradu tu$ilac zadu$en za predmet uop!e nije bio obavije%ten. Po%to ni hap%enja ni pretresi nisu rezultirali bilo kakvim opipljivim dokazima, osumnji"eni su morali biti pu%teni nakon ispitivanja. U operaciji hap%enja i pretresa u Novom Gradu, koju je MUP RS-a predstavio kao potragu za oru$jem i eksplozivom, nije prona#eno ni jedno ni drugo, a operacija je retroak-tivno progla%ena preventivnom operacijom. Cijela ta afera hranila je tada aktuelnu medijsku kampanju u RS-u o navodnoj opasnosti od islamskog terorizma u BiH, ali kao i u drugim sli"nim slu"ajevima nije rezultirala bilo kakvim dokazom o prisustvu islamista me#u povratnicima Bo%njacima u RS-u. Obje operacije su, me#utim, pove!ale strah u sredinama u RS-u u kojima $ive povratnici Bo%njaci.339

U oktobru 2009. godine u nasilnim sukobima izme#u navija"a FK Sarajeva i navija"a lokalnog kluba i drugih Hrvata u 'irokom Brijegu u zapadnoj Hercegovini (Federacija) poginula je jedna osoba. Kantonalna policija je na nekoliko sati izgubila kontrolu nad sigurnosnom situacijom, a politi"ke elite su se nakon toga direktno umije%ale. Ovaj doga#aj je u po-sljednjih nekoliko godina bio najbli$i tome da zapali iskru etni"kog nasil-ja na %irem podru"ju. Izjave politi"kih li"nosti doprinijele su jo% ve!em isticanju etni"ke dimenzije doga#aja te radikalizirale javno mnijenje u 'irokom Brijegu i Sarajevu. Naprimjer, lokalni ogranak HDZ-a u 'irokom Brijegu izdao je saop!enje u kojem je istaknuto da se u gradu desilo neko-liko lin"ovanja. (lanovi Skup%tine Zapadnohercegova"kog kantona

120


poku%ali su se direktno umije%ati u posao policije kada su u danima nakon tog doga#aja vr%ili pritisak na kantonalnog policijskog komesara da pod-nese ostavku. Komesara su svi policijski zvani"nici iz Federacije s kojima smo razgovarali u svrhu ove studije hvalili kao profesionalca i isticali da je poduzeo ono %to je trebalo. Potpredsjednik Federacije Mirsad Kebo (iz bo%nja"ke SDA) reagirao je na pritisak s ulice. U Sarajevu su nogometni navija"i i drugi gra#ani no! poslije tog doga#aja blokirali centar grada i, izme#u ostalog, tra$ili pu%tanje na slobodu nekoliko navija"a Sarajeva uhap%enih u 'irokom Brijegu. Kebo je te no!i oti%ao u 'iroki Brijeg i sa sobom poveo predstavnika huliganske grupe iz Sarajeva, Hordi zla. La$no tvrde!i da je dobio dozvolu od tu$ioca Federacije da posjeti uhap%ene, us-pio je uvjeriti nadle$nog lokalnog tu$ioca u 'irokom Brijegu da ih pusti na slobodu. Nakon toga ih je odvezao u Sarajevo i trijumfalno ih pokazao na barikadama, %to su prisutni burno pozdravili. U toj vrlo napetoj atmosferi policijski komesari u dva spomenuta kantona profesionalno su se nosili s vrlo te%kom sigurnosnom situacijom i sankcionirali odgovorne za kr%enje propisa u vlastitim redovima. Istovremeno su se javni i strana"ki zvani"nici pona%ali krajnje neodgovorno poku%avaju!i – a u jednom slu"aju su i us-pjeli – da se mije%aju u policijske i pravosudne istrage koje su bile u toku.340

Nakon op!ih izbora 2010. godine SNSD-ova vlada je ostala na vlasti u RS-u (s tim %to je Dodik sada predsjednik a ne premijer), dok je vladaju!u koaliciju u Federaciji zamijenila velika politi"ka drama. U oba entiteta poduzeti su napori da se poni%te glavna dostignu!a poslijeratne reforme policije.

U Federaciji je u sklopu zajedni"ke inicijative nekoliko novih kan-tonalnih ministara unutra%njih poslova u junu 2011. predstavljen nacrt novog zakona o unutra%njim poslovima uskla#en me#u svim kantoni-ma. Za nacrt je re"eno da je u skladu s ranijim naporima koje je koor-dinirao EUPM, ali on u su%tini predstavlja korak unazad u postizanju


121

ve!ine njihovih ciljeva. Nacrt sadr$i formulacije koje naizgled garantiraju operativnu autonomiju policijskog komesara i uprava policije. Pa ipak se njime ta autonomija zna"ajno podriva, a ve!ina nadle$nosti se vra!a ministru. Zakonom se status uprave policije “upravne jedinice u okviru ministarstva“ spu%ta stepenicu ni$e, na status “osnovne organizacione je-dinice“, a nedostaje jasno ure#ivanje unutra%nje strukture uprave policije. Nadle$nost za imenovanje %efova odjela prebacuje se s komesara nazad na ministra, dok se nadzor nad policijskim organima unutra%nje kontrole (JSP) prebacuje s komesara na kabinet ministra kao savjetodavno tijelo. Ukidaju se nezavisni odbori za izbor i reviziju, a ne uspostavljaju se jasna i transparentna nova pravila za izbor komesara. I kona"no, prijelaznom ure-dbom koja va$i do juna 2014. kriteriji za kandidate za funkciju policijskog komesara ubla$avaju se, bez obja%njenja potrebe za takvom odredbom.

Na sastanku odr$anom 15. juna nacrt zakona podr$ali su federalni ministar unutra%njih poslova i sve njegove kolege iz kantona, a izazvao je jak otpor svih kantonalnih komesara i federalnog direktora policije. Nacrt je tako#er trajno naru%io odnose izme#u novog ministra unutra%njih poslova Kantona Sarajevo Muhameda Budimli!a, jednog od inicijatora nacrta, i njegovog policijskog komesara Vahida ,osi!a, koji je inicijatore optu$io da policiju vra!aju “u stanje partijske politike s kraja "etrdeset godina pro%log vijeka“, u staljinisti"ku eru jugoslavenskog socijalizma. Otpor izra$en na sastanku komesara i ministara odr$anom 30. juna, zajedno s pritiskom EUPM-a i OHR-a, zaustavio je tu inicijativu za ponovnom politizacijom rada policije. Na taj na"in su vi%egodi%nji napori da se usklade zakoni o unutra%njim poslovima u Federaciji i dalje zamrznuti budu!i da je – barem privremeno – poku%aj da se poni%te neka dostignu!a reforme zaustavljen, a prethodni, EUPM-ov prijedlog, blokiran.341

Paralelno s poku%ajem u Federaciji, i vlasti u RS-u su poku%ale poni%titi dostignu!a u reformi guranjem izmjena i dopuna Zakona o polici-jskim slu$benicima RS-a. Nakon uvo#enja dr$avnog Zakona o policijskim slu$benicima 2004. godine, sli"ni zakoni uvedeni su i na svim poddr$avnim nivoima. Ovaj zakon je jo% jedan od klju"nih pravnih dokumenata kojima

122


se ure#uje rad policijskih agencija. Njime se pokrivaju va$ni aspekti kao %to su stupanje u policijsku slu$bu, unapre#enja, kriteriji stru"ne spreme i obuka. Po"ev%i od novembra 2010. godine, EUPM je inicirao savjetodavnu platformu s ekspertima iz svih policijskih agencija u cilju uskla#ivanja izm-jena i dopuna postoje!ih zakona radi pobolj%anja postoje!ih propisa na os-novu iskustva. Iako je predstavnik MUP-a RS-a konstruktivno u"estvovao do zavr%etka procesa u junu 2011., njegovo ministarstvo unutra%njih po-slova je u maju Narodnoj skup%tini RS-a predstavilo nacrt zakona kojim je taj napor osuje!en u nekim klju"nim aspektima. Tim nacrtom zakona poni%tava se zna"ajno dostignu!e reforme na polju depolitizacije i profe-sionalizacije policijskih slu$bi. Nacrt zakona o amandmanima na Zakon o policijskim slu$benicima RS-a civilima omogu!ava da stupe u policijsku slu$bu s bilo kojim "inom na osnovu potpuno nede&niranih “posebnih potreba“ te, za razliku od obi"nih policijskih slu$benika, bez bilo kakvih zahtjeva u pogledu stru"ne spreme. Izmijenjenim i dopunjenim zakonom tako#er se produ$ava ranije postoje!a mogu!nost vanrednih unapre#enja u sve "inove unutar MUP-a RS-a, dok se odluka o tim unapre#enjima prebacuje s direktora policije na politi"ku stranu. Sve odluke o "inovima ni$im od glavnog inspektora policije RS-a sada donosi ministar unutra%njih poslova (u dogovoru s direktorom policije), dok se odluka o vanrednom unapre#ivanju u najvi%i "in, glavnog inspektora, podi$e s nivoa direktora na nivo predsjednika RS-a. I kona"no, jednom drugom odredbom zam-rzavaju se bene&cije policijskih slu$benika privremeno raspore#enih izvan policije RS-a, "ime se policijski slu$benici obeshrabruju da preuzimaju funkcije u dr$avnim institucijama i u"estvuju u me#unarodnim policijs-kim misijama, u kojima BiH uspje%no u"estvuje ve! nekoliko godina.

Nacrt je izazvao reakcije EUPM-a i OHR-a. U pismu upu!enom ministru (a#i 30. maja %ef misije EUPM-a Stefan Feller iznio je EUPM-ove primjedbe na spomenute tri odredbe spomenuv%i u"e%!e MUP-a RS-a u savjetodavnoj platformi i naglasiv%i kriterije za reformu u okviru proc-esa EU integracija. Zamjenik visokog predstavnika Roderick Moore je u paralelnom pismu ukazao na nacrt odredbe o civilima kao mogu!oj prilici za povratak ranije decerti&ciranih policijskih slu$benika. Uo"i zavr%nog


123

skup%tinskog "itanja zakona, Feller je u svom drugom pismu, datiranom 13. jula, apelirao na ministra unutra%njih poslova RS-a da preradi za-kon, dok je visoki predstavnik Valentin Inzko u svom pismu upu!enom predsjedavaju!em NSRS-a Igoru Radoji"i!u apelirao da se zakon ne stavi na glasanje. Pored toga, cijela prepiska podijeljena je poslanicima. Ignoriraju!i sve pritiske, NSRS je nakon kratke diskusije u kojoj ni mini-star unutra%njih poslova ni bilo koji poslanik nisu otkrili sporne pravne odredbe niti primjedbe me#unarodne zajednice 20. jula usvojila zakon s apsolutnom podr%kom 65 poslanika i samo tri suzdr$ana. 'est dana prije toga EU je odlu"io okon"ati misiju EUPM-a u BiH sredinom 2012. U periodu nakon 20. jula ni zvani"nici RS-a ni EUPM nisu uop!e spominjali izmijenjeni i dopunjeni zakon jer su to pitanje radije dr$ali izvan vidok-ruga javnosti.342

Nakon zavr%etka misije UN-ovog IPTF-a, Policijska misija EU-a u BiH (EUPM) postala je glavno me#unarodno tijelo koje je nastavilo refor-mu policije. Njeno uspostavljanje 2003. godine predstavljalo je prelazak na manje nametljivu misiju koja se trebala temeljiti na “monitoringu, mentorstvu i inspekciji“. Sura#uju!i i aktivno u"estvuju!i u procesu re-forme policije koji je predvodio OHR u periodu od 2004. do 2007., misija je privremeno dobila odre#eni vid indirektne izvr%ne nadle$nosti koja je prestala kada se OHR po"eo sve manje koristiti bonskim ovlastima nakon 2006. godine. Iako su misije EUPM I i EUPM II trajale po dvije godine (2003-2005. i 2006-2008.), misija EUPM II je od tada produ$avana svake godine. Glavni prioriteti EUPM-a mijenjali su se nekoliko puta, pri "emu su posljednjih godina fokusirani na ja"anje uspostavljenih policijskih agen-cija na dr$avnom nivou (ured EUPM-a smje%ten je u istoj zgradi kao i Dr$avna grani"na policija i SIPA) i Ministarstva sigurnosti te na podr%ku lokalnoj policiji u borbi protiv organiziranog kriminala.

Iako se EUPM-ov utjecaj vremenom smanjio, me#unarodni policijs-ki zvani"nici iz drugih organizacija s kojima smo razgovarali za ovu studiju

124


insistiraju na tome da je misija jo% uvijek potrebna. Sumnje su se u posljed-nje vrijeme javile unutar same misije. Misiju EUPM-a posljednjih godina ugro$avaju kon+ikti unutar EU-a oko budu!nosti misije, sli"ni onima oko EUFOR-a, pri "emu su iste evropske vlade na suprotstavljenim stranama u pogledu toga treba li misija ostati ili treba biti okon"ana. Predstavnici EUPM-a su i sami sve vi%e rastrgani izme#u lokalnih poku%aja da se poni%te dostignu!a reforme i borbe protiv zatvaranja njihove misije u Bruxellesu. Ovo je dovelo do sve ve!e frustracije unutar EUPM-a te do nekonzistent-nog odgovora vodstva misije na aktuelne poku%aje poni%tavanja dostignu!a reformi, %to je jasno vidljivo doma!im akterima. Odbor EU-a za politi"ka i sigurnosna pitanja (PSC) 14. jula je odlu"io da zatvori EUPM sredinom 2012. na osnovu navodnog kompromisa izme#u njema"ko-francuskog i britanskog tabora unutar EU-a. Ali Berlin i Pariz su odnijeli pobjedu nad Londonom. 'ef misije EUPM-a Feller je nakon toga morao najaviti okon"anje misije – isti onaj Feller koji je po preuzimanju du$nosti u de-cembru 2008. izjavio da “harmonizirani zakoni o policijskim slu$benicima i zakoni o unutra%njim poslovima trebaju biti usvojeni na svim nivoima u BiH“ prije nego %to se okon"a misija EUPM-a (u to vrijeme je taj korak planiran za kraj 2009. godine).343

Policija u BiH danas radi znatno druga"ije nego u periodu neposred-no nakon rata u kojem su mnogi njeni predstavnici direktno u"estvovali kao borci. Policija je uglavnom prestala predstavljati neposrednu opasnost po sigurnost te je postigla veliki napredak u pravcu ponovne profesional-izacije, modernizacije i demokratizacije.

Ali njena profesionalna evolucija nije jo% ni blizu zavr%etka, za %to je jedan od bitnih razloga jo% uvijek prisutna institucionalno-pravna nepoveza-nost sada%njih 16 policijskih agencija. U aktuelnom politi"kom okru$enju te uprkos naporima koje je me#unarodna zajednica godinama ulagala, policija je izlo$ena sve ve!em politi"kom pritisku da odustane od svoje relativno nove operativne autonomije i preda se etni"kim politi"kim lojalitetima.


125

Do prvog ve!eg poni%tavanja dostignu!a istinske reforme policije provo#ene tokom vi%e od jedne decenije do%lo je ove godine. Ova de%avanja pokre!u pitanja kapaciteta policijskih agencija da se uspje%no bore s oz-biljnim problemima kao %to su organizirani kriminal i korupcija, naro"ito u slu"ajevima gdje bi mogli biti umije%ani pripadnici politi"ke elite i pred-stavnici dr$avnih institucija. Tako#er je upitna i sposobnost policije da odr$i javni red i sigurnost u slu"aju nasilnih me#unacionalnih incidenata. Iako se svi policijski eksperti i zvani"nici s kojima smo razgovarali u svrhu ove studije sla$u da policija u svom sada%njem obliku ne bi bila prva koja bi se latila oru$ja u “odbrani“ svoje etni"ke grupe nego bi poku%ala da odr$i javni red, svi su se slo$ili da bi se u slu"aju dovoljno jakog pritiska polici-jske snage podijelile po nacionalnosti.

Evropska unija trenutno raspu%ta svoje institucije zadu$ene za lo-kalnu policiju i smanjuje svoj utjecaj. Od trenutka kada je potpisao SSP u zamjenu za puko izra$avanje volje lokalnih politi"kih elita za reformom, jasno je da Bruxelles uop!e nije voljan da se ozbiljno anga$ira na pitanjima policije.

126



127

Vladavina zakona – to jest pravilno funkcioniranje pravosudnog sistema – nije manje va$na od sigurnosnih snaga za stvaranje sigurnog okru$enja. U ovom poglavlju !emo ocijeniti stanje pravosu#a u BiH. Na os-novu poslijeratnih institucionalnih reformi analizirat !emo rad pravosu#a i njegov doprinos vladavini zakona, a naro"ito njegovu sposobnost da se bori protiv kriminala i korupcije te mogu!nost da se za%titi od uplitanja politike, kao elemente koji utje"u na javnu sigurnost i procese odlu"ivanja vladaju!ih politi"kih elita.

Iznala$enje rje%enja za pravosudne mehanizme u BiH bilo je sastavni dio napora me#unarodne zajednice na ponovnom uspostavljanju javnog reda i uvo#enju demokratskih reformi nakon rata. Pravosudne institucije u zemlji optere!ene su kako ratnim tako i socijalisti"kim naslije#em.

Pravosu#e u socijalisti"koj Jugoslaviji je u zna"ajnoj mjeri osigu-ravalo vladavinu zakona, pri "emu se njegov rad zasnivao na tradiciji gra#anskog prava koja je datirala jo% iz doba austrougarske vladavine. U tome je uspijevalo uprkos jednopartijskom sistemu koji je funkcionirao mimo vladavine zakona i socijalisti"kog ustavnog okvira. Pa ipak, od po-lovine osamdesetih pa nadalje pravosu#e u BiH dramati"no je nazadovalo. Erozija pravne kulture i vladavine zakona zapo"ela je u kontekstu krize socijalisti"ke privrede i socijalisti"kog sistema u cjelini. Tokom rata 1992-1995. vladavina zakona je de facto suspendirana a rad pravosu#a su ometa-la ratna politi"ka vodstva. Masovni ratni zlo"ini, etni"ko "i%!enje i maso-vna plja"ka bili su instrumenti politike i stvorili su kulturu neka$njavanja.

128


Mnogi sudije i tu$ioci napustili su pravosu#e ili su “etni"ki o"i%!eni“, a zamijenilo ih je neiskusno, nedovoljno kvali&cirano ili nekvali&cirano oso-blje. Uplitanje politi"kih elita, ekonomskih elita i organiziranog kriminala doseglo je dotad nevi#ene razmjere.

Pravosu#e u BiH nakon Daytona optere!ivali su naslije#e njegovog kooptiranja iz ratnog perioda i institucionalna iscjepkanost. Dejtonska dr$ava je u ustavnom smislu u velikoj mjeri fragmentirala nadle$nost za vladavinu zakona na dva entiteta s njihovim vrhovnim i ustavnim sudovima, regionalne sudove – okru$ne sudove u RS-u, kantonalne su-dove u Federaciji – te op!inske sudove i sudove u Distriktu Br"ko. Na dr$avnom nivou postojao je samo Ustavni sud BiH, a ukupno je bilo 13 ministarstava pravde.

Nakon dvogodi%njeg perioda u kojem je monitoring i ocjenu pravosu#a vr%io UN-ov Program za ocjenu pravosudnog sistema (JSAP), visoki predstavnik je 2000. godine uspostavio Nezavisnu pravosudnu komisiju (IJC). Komisija je koordinirala i usmjeravala proces reforme pravosu#a koji je uslijedio i u sklopu kojeg je u naredne "etiri godine us-postavljen novi institucionalni i pravni okvir. Visoko sudsko i tu$ila"ko vije!e (VSTV) uspostavljeno je i objedinjeno u jedno tijelo na dr$avnom nivou 2004. godine. VSTV-u je data isklju"iva nadle$nost da imenuje sve sudije i tu$ioce u BiH, na svim nivoima. (lanove VSTV-a je u cilju za%tite od utjecaja politike birao %irok spektar pravosudnih tijela, stru"nih pra-vosudnih udru$enja i institucija vlasti s razli"itih nivoa. Vije!u je pripala isklju"iva nadle$nost za disciplinske postupke, pravosudnu administraciju, statistiku, izradu pravosudnih bud$eta, kao i koordinacijska uloga u obuci i reformi pravosu#a. Putem VSTV-a realizirane su dvije strukturne reforme. Najprije je VSTV restrukturirao sistem sudova na osnovu "isto racionalnih kriterija (bez politi"kih elemenata), smanjiv%i broj prvostepenih sudova za 41 posto. Taj proces poslu$io je za ponovno uspostavljanje multietni"kog karaktera sudova i tu$ila%tava %irom zemlje. Drugo, VSTV je proveo proces


129

ponovnog imenovanja svih sudija i tu$ilaca te tako odstranio one koji nisu bili kvali&cirani i one s problemati"nom ratnom pro%lo%!u i smanjio broj sudija za 28 posto.

Visoki predstavnik je 2000. i 2002. tako#er nametnuo zakone ko-jima se uspostavlja Sud BiH (protiv politi"kog otpora iz RS-a, ali odluku je kasnije potvrdio Ustavni sud BiH) i Tu$ila%tvo BiH. Iako uspostavljen na dr$avnom nivou, Sud BiH nije bio vrhovni sud, smje%ten na najvi%oj ljest-vici pravosu#a u zemlji. Radilo se o sudu s prvostepenom jurisdikcijom u cijeloj zemlji u osnovi ograni"enoj na ratne zlo"ine (Odjel I) i organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju (Odjel II – postoji i Odjel III, koji se bavi op!im kriminalom). Odjel za ratne zlo"ine slu$io je da nastavi tamo gdje !e Me#unarodni krivi"ni sud za biv%u Jugoslaviju stati sa svojom strategijom okon"anja rada, kao i da procesuira predmete koji nikad nisu stigli do Haaga. Odjel za organizirani kriminal i korupciju uspostavljen je s ciljem borbe protiv endemske korupcije i organiziranog kriminala u zemlji. On ima nadle$nost za slu"ajeve u kojima je “predmet za%tite“ BiH. U Sudu i Tu$ila%tvu je u po"etku radio ve!i broj stranih pravnika, ali oni su postepeno predali du$nost doma!im sudijama i tu$iocima. Stranci su radi-li i u drugim klju"nim pravosudnim institucijama, VSTV-u i Ustavnom sudu, iako u manjem broju.

Pored toga, na dr$avnom i entitetskom nivou usvojeni su novi i u ve-likoj mjeri harmonizirani krivi"ni zakoni i zakoni o krivi"nom postupku.344

Ovim reformama pravosu#a stvoreni su va$ni institucionalni uvjeti za nezavisnost sudstva i pobolj%anje u e&kasnosti i &nansijskoj odr$ivosti. Pa ipak, i dalje su ostale prisutne mnoge strukturne slabosti i problemi, a reforme su stvorile i dodatne probleme koji ometaju e&kasnu vladavinu zakona.

130


Spomenutim reformama uspostavljene su dodatne institucije, ali one nisu rije%ile problem iscjepkanosti. Osim jurisdikcije u oblasti ustavnog prava i ograni"ene jurisdikcije Suda BiH, jo% uvijek ne postoji vrhovni sud na dr$avnom nivou, %to je uglavnom rezultat otpora politi"kih elita u RS-u prema uspostavljanju takvog suda. Jo% uvijek postoji 13 ministarstava pravde koja odlu"uju o raspodjeli bud$eta koje ona sama vi%e ne utvr#uju.

Kada je visoki predstavnik nametnuo nove krivi"ne zakone i zakone o krivi"nom postupku, izmijenio je pravnu tradiciju krivi"nopravnog sistema u BiH. Taj novi sistem, koji se rukovodio sistemom razvijenim u Ha%kom tribunalu, zasnovan je na mje%avini pravosudnih tradicija. Mnoge ve! postoje!e krivi"ne procedure zasnovane na tradiciji kontinentalnog ev-ropskog gra#anskog prava, i to naro"ito na austrijskoj tradiciji, zamijenile su procedure anglosaksonskog obi"ajnog prava, me#u kojima su i adversar-ijalno izvo#enje dokaza koje vode strane u procesu, unakrsno ispitivanje i uvo#enje pogodbe o krivici. Pa ipak, najve!a novina ticala se transformaci-je pretpretresnog istra$nog postupka. Novim zakonima ukinuta je funkcija istra$nih sudija kao socijalisti"ka institucija naslije#ena iz austrijske pravo-sudne tradicije (danas zadr$ana samo u nekoliko kontinentalnih evropskih pravosudnih sistema) te je nadle$nost i kontrola nad istra$nim procesom u potpunosti prenesena na tu$ioce. Time je iz temelja izmijenjena uloga sudija, tu$ilaca i zastupnika odbrane, kao i agencija za provo#enje zakona. Mogu se na!i argumenti za i protiv uvo#enja ovog novog sistema s pravno-teorijskog gledi%ta i sa strate%kog gledi%ta. Ali nedostatak pravilne pripreme i obuke za ovu promjenu doveo je do kulturolo%kog %oka te do dezorijen-tiranosti slu$benika u pravosudnim organima i agencijama za provo#enje zakona, %to je dugo vremena utjecalo na funkcionalnost pravosu#a.345

U novom sistemu jedna od klju"nih uloga dodjeljuje se tu$iocima. Trenutno je ovaj element sistema u o"itoj krizi. Koordinacija me#u tu$iocima na svim nivoima je slaba. Od entitetskog nivoa nani$e nema


131

sistematizacije rada tu$ilaca na pojedina"nim predmetima. Diskreciono je pravo tu$ilaca da otpo"inju istrage i odlu"uju o redoslijedu predmeta. Nema ni rokova za sankcioniranje u slu"aju da tu$ioci ne poduzimaju aktivnosti, %to slu$i kao potencijalna prilika za uplitanje politi"kih elita i organiziranog kriminala. Korumpirani tu$ioci mogu predmetima prilaziti selektivno i iz strate%kih razloga dozvoliti da istekne rok za procesuiranje.

Mehanizmi za unutra%nju kontrolu kao %to su disciplinski tu$ioci djeluju samo formalno, a ne vr%e sistematsku kontrolu rada tu$ilaca. Isto tako, op!enito nema disciplinskih sankcija %to se ti"e (ne)kvaliteta rada tu$ilaca. Osim toga, i sami ovi mehanizmi rade selektivno i pokazuju nedostatak nezavisnosti.346

Nered vlada i u oblasti reguliranja profesionalizma i pona%anja ad-vokata. Ima mnogo visokoprofesionalnih advokata, ali ima i mnogo onih koji nastoje ostvariti svoj ekonomski interes nau%trb svojih klijenata, pri "emu se neki "ak pona%aju kriminalno. Postoje!e advokatske komore go-tovo nikada ne ka$njavaju svoje "lanove zbog kr%enja propisa, uklju"uju!i i slu"ajeve u kojima su advokati osu#eni na sudu. To – zajedno s neposto-janjem advokatske komore na dr$avnom nivou – poja"ava manjak pro-fesionalizma i otvorene protuzakonite radnje. Na entitetskom i ni$im nivoima sudije odlu"uju o imenovanju zastupnika odbrane, %to je unosna funkcija. Ovaj netransparentni sistem imenovanja pru$a jo% jednu priliku za korupciju.347

Jo% jedan problem predstavlja nizak standard pravnog znanja me#u novim generacijama sudija i tu$ilaca, %to je rezultat stanja visokog obra-zovanja u BiH.348 Univerziteti su imali vlastitu historiju nazadovanja to-kom rata i u poslijeratnom periodu, pri "emu ni pravni fakulteti nisu bili izuzetak. Neki profesori prava su se svrstali uz etnonacionalisti"ku ide-ologiju i elite kr%e!i profesionalnu etiku. Ni pravni fakulteti ni akademski radnici nisu imuni na %iroko rasprostranjeni problem korupcije u visokom

132


obrazovanju.349 Oba ova fenomena potkopavaju samu ideju vladavine za-kona kojoj se u"e budu!e sudije i tu$ioci.

Pravosudne dinastije, od kojih mnoge datiraju jo% iz socijalisti"kog perioda, i dalje su prisutne u oba entiteta. Bilo je slu"ajeva gdje su sudije i advokati iz iste porodice radili na istim sudovima. Budu!i da nema pravnih ograni"enja kojima se regulira ovaj mogu!i kon+ikt interesa, ovo u malom dru%tvu kao %to je BiH slu$i kao osnova za nepotizam.350

Jo% jedan strukturni problem predstavlja korupcija sudskih vje%taka kao fenomen koji datira jo% iz socijalisti"kog perioda. Trenutno nema standarda, %to omogu!ava veliki prostor za korupciju i uplitanje politike. Najistaknutiji primjer posljednjih godina je slu"aj ubistva Branislava Gari!a, potpredsjednika opozicione stranke SDS i lidera lokalnog strana"kog ogranka u Doboju (RS), u aprilu 2009. Po"inilac koji ga je ubio hicem iz vatrenog oru$ja oslobo#en je svih optu$bi odlukom okru$nog suda, koju je kasnije potvrdio Vrhovni sud RS-a. Odluka se zasnivala na svjedo"enju sudskog vje%taka o neura"unljivosti ubice. Predstavnici SDS-a kao i lokalni borci za ljudska prava tvrdili su da se radi o politi"kom ubistvu. Ubica danas slobodno %eta ulicama Doboja.351

(ak i u slu"aju da budu osu#eni, nema garancija da !e kriminalci odslu$iti svoje zatvorske kazne. Postoji nekoliko tehnika – zakonitih i ne-zakonitih – kojima se odga#a slu$enje kazni, uklju"uju!i i prijavu la$ne adrese stanovanja i tvrdnje o zdravstvenim problemima. Neka od ovih odga#anja mogu trajati toliko dugo da u me#uvremenu istekne pravna osnova za slanje osu#enih u zatvor. Te instrumente naro"ito koriste osobe s politi"kim vezama i one koje raspola$u velikom koli"inom novca.352

U BiH je naro"ito problemati"na primjena privrednog prava. Konstantna nee&kasnost privrednih sudova, zajedno s rastu!im brojem


133

nerije%enih predmeta, u"vr%!uje kulturu neka$njavanja u privrednom $ivotu, uklju"uju!i i nepo%tivanje ugovornih obaveza. Ovo datira jo% od ratnog perioda. Osim toga, institucionalni mehanizmi za oduzimanje nezakonito ste"ene imovine i dalje su nedovoljno razvijeni i nedovoljno kori%teni na svim nivoima pravosudnog sistema.353

Ove strukturne slabosti pravosudnog sistema imaju zna"ajan nega-tivan utjecaj. Ali najve!a prijetnja osiguranju vladavine zakona jesu jasno rastu!i politi"ki pritisak na pravosu#e, uplitanje u njegov rad te napadi na njegovu nezavisnost. To pogor%anje se u velikoj mjeri mo$e pripisati dol-asku Milorada Dodika na vlast u RS-u 2006. godine. Otkako je do%ao na poziciju premijera, Dodik i njegovi suradnici su svoje neprestane napade na dr$avu i dr$avne institucije naro"ito usmjerili na novouspostavljene pravo-sudne institucije – Sud BiH, Tu$ila%tvo BiH i VSTV. Dodik tako redovno iznosi optu$be da je Sud BiH politi"ki instrument me#unarodne zajednice za ugnjetavanje Srba, pri "emu je procesuiranje ratnih zlo"ina etni"ki pris-trasno jer se prvenstveno procesuiraju Srbi. On tako#er redovno dovodi u pitanje rad i nalaze Ha%kog tribunala, izme#u ostalog negiraju!i da se u Srebrenici 1995. godine dogodio genocid. Na njegovu inicijativu vlada RS-a je 2006. godine uspostavila Kancelariju specijalnog tu$ioca RS-a za organizirani i privredni kriminal, %to je predstavljalo jasan i direktan na-pad na VSTV i Tu$ila%tvo BiH. Tek se pod pritiskom me#unarodne za-jednice odustalo od odredbi u zakonu RS-a koje su bile u jasnoj koliziji sa Zakonom o VSTV-u.354 Dodikovi napadi na Sud i Tu$ila%tvo BiH postali su li"ni 2008. godine, kada je Tu$ila%tvo pokrenulo istragu o izgradnji zgrade vlade RS-a u kojoj je Dodik bio jedan od osumnji"enih.355 Izgledalo je da se Dodik pla%i istrage; tada%nji ameri"ki ambasador je citirao Dodikovu izjavu da “svako ve"e lije$e i svako jutro se budi s ovim slu"ajem u mislima“ i da !e njegovi budu!i potezi “biti vo#eni gor"inom zbog ovog slu"aja“.356 Napadi su dosegli novi vrhunac u aprilu 2011. godine, kada je Narodna skup%tina RS-a (NSRS) na Dodikovu inicijativu odlu"ila da raspi%e ref-erendum u RS-u o kori%tenju izvr%nih ovlasti visokog predstavnika (bon-

134


ske ovlasti) u poslijeratnom periodu, te naro"ito o uspostavljanju Suda i Tu$ila%tva BiH. NSRS je tako#er usvojio 29 zaklju"aka, od kojih mnogi dovode u pitanje cijeli set postdejtonskih pravosudnih reformi i njihovu zakonitost.357 U jednom drugom, zasebnom zaklju"ku, NSRS je zatra$io od vlade, organa i institucija RS-a da odluke Vrhovnog suda RS-a prihvate kao kona"ne u predmetima u kojima su oni sami jedna od strana. Moglo bi se protuma"iti da taj zaklju"ak negira nadle$nost Ustavnog suda BiH.358

Ministarstvo pravde RS-a je 2011. godine zadalo jo% jedan udarac pravosu#u na dr$avnom nivou kada je najavilo da !e se povu!i iz dugo planiranog projekta izgradnje prvog dr$avnog zatvora za osobe koje je osu-dio Sud BiH. Otprilike u isto vrijeme vlasti RS-a su po"ele i odbijati da osu#enicima Suda BiH dozvole slu$enje kazne u zatvorima u RS-u.359

Jedan slu"aj direktnog uplitanja politike otkriven je na Ustavnom sudu BiH 2010. godine kada je sudija Krstan Simi! smijenjen s du$nosti nakon %to je u javnosti objavljeno pismo koje je poslao Dodiku (tada%njem premijeru RS-a). Simi!, "lan Dodikovog SNSD-a, u pismu se obra!ao Dodiku kao “%efu“ i opravdavao jednu odluku suda.360 Simi! je u me#uvremenu postao "lan Parlamentarne skup%tine BiH, gdje je vode!i predstavnik kluba zastupnika svoje stranke kada se radi o pravosudnim pitanjima.

Svi dijelovi politi"ke elite, ne samo politi"ari iz RS-a, pokazali su

spremnost da se upli!u u rad pravosu#a, izme#u ostalog i vr%enjem pri-tiska. Primjer za to je istraga Tu$ila%tva BiH o navodnom reketarenju koje su vr%ili visoki zvani"nici SDP-a, uklju"uju!i i predsjednika stranke Zlatka Lagumd$iju, u vezi s gra#evinskim dozvolama za neke sarajevske biznis-mene. Istraga je izazvala politi"ke napade u kojima se Tu$ila%tvo optu$ivalo da slu$i kao instrument politi"ke pravde.361 Trenutna kandidatkinja HDZ-a BiH za predsjedavaju!eg Vije!a ministara BiH, Borjana Kri%to je za vri-jeme dok je bila na funkciji predsjednice Federacije poku%ala nezakonito dovesti svog li"nog favorita na poziciju sudije Ustavnog suda FBiH, %to je blokiralo proces imenovanja novih sudija u osjetljivi odjel Ustavnog suda


135

za za%titu vitalnih nacionalnih interesa.362 Kri%to i njen tada%nji pandan u RS-u predsjednik Rajko Kuzmanovi! godinama su zloupotrebljavali svoje ovlasti za pomilovanje i amnestiju biv%ih visokih politi"kih zvani"nika, policijskih slu$benika i biznismena povezanih s politi"kim elitama koji su ranije osu#eni za korupciju i druga krivi"na djela.363

U svojim o"ajni"kim poku%ajima da rije%i politi"ku krizu u zemlji, me#unarodna zajednica direktno je pomogla politi"kim elitama u pod-rivanju rada pravosu#a i vladavine zakona uop!e, %to je naro"ito o"ito u pogledu napada koji dolaze iz Banje Luke. Me#unarodni sudije i tu$ioci zaposleni u dva posebna odjela na Sudu i u Tu$ila%tvu BiH imali su ugov-ore koji su istjecali odre#enog datuma. Me#unarodni akteri su najve!im dijelom 2009. godine poku%avali uvjeriti vlasti BiH da produ$e te ugovore, ali ti poku%aji su (%to ne iznena#uje) zavr%eni bez uspjeha. Neprodu$avanju ugovora, naro"ito u oblasti organiziranog kriminala i korupcije, protivili su se prili"no veliki krugovi iz svih etni"kih grupa. Na jednom sastanku Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira i predsjednica Suda BiH – Bo%njakinja – i glavni tu$ilac – Srbin – apelirali su u korist produ$enja ugovora me#unarodnih sudija i tu$ilaca, te upozorili da bi u slu"aju druga"ije odluke moglo do!i do propasti procesa preuzimanja odgovor-nosti za tu oblast u zemlji.364 Do septembra se "inilo da je skoro postignut konsenzus me#u "lanovima Vije!a za provedbu mira da to produ$enje tre-ba nametnuti visoki predstavnik. Tada se desio Butmir, ameri"ko-%vedski poku%aj da se do#e do dogovora o minimalnom paketu reformi potreb-nih za euroatlantske integracije. Iako je do decembra – %to je bio zad-nji mogu!i rok za zadr$avanje me#unarodnog izvr%nog osoblja u Sudu i Tu$ila%tvu – bilo jasno da je “butmirski proces“ mrtav, to je bilo te%ko priznati s obzirom na ulo$eni politi"ki kapital s visokog nivoa. Dodik je zaprijetio referendumom u slu"aju ostanka me#unarodnog osoblja. Ha%ki tribunal i me#unarodne organizacije za ljudska prava tra$ile su da se man-dat produ$i. Nespreman da odluku nametne protiv volje podijeljenog Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira, visoki predstavnik je 14. de-cembra 2009. odlu"io produ$iti mandat me#unarodnih sudija i tu$ilaca zaposlenih na Sudu BiH i u Tu$ila%tvu BiH – ali samo onih koji rade

136


na manje politi"ki osjetljivom pitanju ratnih zlo"ina. Visoki predstavnik je ovu odluku predstavio kao doprinos teku!em procesu izgradnje samo-odgovornosti u pravosu#u na dr$avnom nivou. Upravni odbor Vije!a za provedbu mira se povukao suo"en s pritiskom iz RS-a. Po rije"ima jednog me#unarodnog pravosudnog zvani"nika, “Kad bih morao birati izme#u ratnih zlo"ina i organiziranog kriminala, gonio bih organizirani kriminal“ po%to se politi"ari toga najvi%e boje.365

Dodikovo direktno osporavanje pravosu#a na dr$avnom nivou i me#unarodne provedbe mira 2011. tako#er je donijelo direktnu korist. Nakon navodnog zapadnog jedinstva u Vije!u za provedbu mira %to se ti"e potrebe da visoki predstavnik Inzko poni%ti zaklju"ke i plan o ref-erendumu NSRS-a, Catherine Ashton, %e&ca vanjskih poslova EU-a, 13. maja je postigla dogovor s Dodikom da se odluka NSRS-a o referendumu povu"e u zamjenu za nekoliko sastanaka na visokom nivou u okviru struk-turiranog dijaloga Evropske komisije o pravosudnoj reformi. Komisija je stvorila zbrku razli"itim izjavama o prirodi onoga %to je Ashton zapravo ponudila Dodiku. Strukturirani dijalog aktuelna je i standardna kompo-nenta procesa evropskih integracija u BiH. Kakva god da je priroda tog dijaloga, koji je po"eo nekoliko sedmica kasnije, ovaj dogovor je Dodiku pru$io priliku da poka$e javnosti u RS-u da su odluke NSRS-a iz apri-la ustvari zakonite i legitimne iako se njima jasno kr%i dejtonski okvir. 'tavi%e, pokretanje strukturiranog dijaloga mu je dalo platformu na kojoj mo$e re!i da je EU priznao njegove pritu$be na ra"un pravosu#a BiH.366

Shodno tome, RS je nedavno izradila novi Zakon o sudovima RS-a, %to je poku%aj poni%tavanja dostignu!a reforme sli"an onome koji se desio u oblasti policijskog rada. U analizi upu!enoj Ministarstvu pravde RS-a u septembru 2011. VSTV se sna$no usprotivio klju"nim odredbama tog zakona. Analiza Vije!a ukazuje na razne nezakonite poku%aje da se nekoliko izvr%nih ovlasti VSTV-a prenese na entitetski nivo, uglavnom na Ministarstvo pravde RS-a. Vije!e je uo"ilo nekoliko odredbi koje “ugro$avaju princip nezavisnosti sudova zagarantovan Ustavom Republike Srpske“, te predstavljaju “poku%aj slabljenja nadle$nosti VSTV-a, %to je ne-


137

prihvatljivo, pa "ak i nezakonito“. I kona"no, VSTV je upozorio da bi uslijed nekih od promjena predvi#enih u nacrtu “Strategija za reformu sektora pravde [u BiH], a time i preporuke strukturiranog dijaloga, bile mrtvo slovo na papiru“.367

Politi"ki pritisci i napadi na pravosu#e, zajedno sa slabo%!u i nekonzistentno%!u me#unarodne zajednice, negativno su utjecali na politi"ki osjetljive predmete u oblasti organiziranog kriminala i korup-cije. Od odluke o okon"anju mandata me#unarodnih tu$ilaca i sudija Tu$ila%tvo BiH iniciralo je samo dva predmeta koja se ti"u korupcije.368 Glavni tu$ilac Milorad Bara%in, koji se dugo odupirao napadima iz Banje Luke na njegovu instituciju, suspendiran je u julu 2011. zbog pojave pres-retnutih telefonskih razgovora koji su ukazivali na korupciju i protuza-konite radnje u slu"aju visokopozicioniranog trgovca oru$jem protiv ko-jeg je Tu$ila%tvo BiH navodno vodilo istragu. Bara%in je kratko prije toga odlu"io da dva vrlo osjetljiva korupcijska predmeta prebaci entitetskim pravosudnim institucijama. Predmet protiv zvani"nika SDP-a preba"en je Tu$ila%tvu Kantona Sarajevo, koje je nakon toga zatvorilo istragu zbog navodnog nedostatka dokaza. Predmet zgrade Vlade RS-a preba"en je Specijalnom tu$ila%tvu RS-a za organizirani i privredni kriminal. Tokom 2011. tako#er se ispostavilo da su izgubljeni dokazi u jo% jednom korup-cijskom predmetu protiv visokog zvani"nika, u ovom slu"aju aktuelnog lidera HDZ-a BiH Dragana (ovi!a, koji datira jo% iz 2001. godine a koji je 2010. preba"en u pravosu#e Kantona Sarajevo.369

Ova de%avanja ukazuju na to da smo trenutno svjedoci neuspjeha na-pora pravosu#a u borbi protiv korupcije na visokom nivou i organiziranog kriminala povezanog s politi"kim elitama. Zvani"nici iz Tu$ila%tva BiH s kojima smo razgovarali u svrhu ove studije upozoravaju na “uru%avanje“ dr$avnog tu$ila%tva. (ini se da sveukupna politi"ka atmosfera izaziva auto-cenzuru kod pravosudnih zvani"nika od dr$avnog nivoa nani$e. Od 2010. godine uo"ljiv je obrazac prema kojem se politi"ki osjetljivi predmeti izb-

138


jegavaju na taj na"in %to se procesuiraju manje osjetljivi predmeti iz oblasti organiziranog kriminala, trgovine narkoticima i ljudima te drugi predmeti iz privrednog kriminala, kao %to je sitna korupcija. Time se dalje razara ionako slabo povjerenje gra#ana u pravosu#e, pri "emu se spomenuti fak-tori me#usobno poja"avaju.370

Pravosudnom reformom pokrenutom u poslijeratnom periodu u Bosni i Hercegovini polo$eni su institucionalni temelji za ponovnu profe-sionalizaciju pravosu#a, uklju"uju!i i jake mehanizme za osiguranje neza-visnosti pravosu#a, naro"ito VSTV-a. Pa ipak, reforma je izazvala nekoliko dugoro"nih problema, koji se uglavnom odnose na uklju"ivanje elemenata strane pravne kulture. I dalje su nerije%eni mnogi strukturni problemi, od kojih je najva$niji velika fragmentacija pravosudnih institucija na razli"itim nivoima vlasti.

Pravosu#e u dosada%njem periodu nije e&kasno rije%ilo najistaknutiji od svih problema koji ko"e u"inkovitu vladavinu zakonu u BiH – sistem-sku korupciju i %iroko rasprostranjeni organizirani i privredni kriminal, a pokazalo je da ni samo nije imuno na korupciju. Uprkos prisustvu mnogih hrabrih sudija, tu$ilaca i advokata koji svoje znanje i hrabrost ula$u u odr$avanje vladavine zakona, prisutan je jasan, zabrinjavaju!i trend zna"ajne erozije pravosu#a i vladavine zakona op!enito. Najva$niji pojedina"ni faktor odgovoran za ovo je aktuelna politi"ka kriza u zem-lji: podrivanje dr$ave, politi"ki napadi i pritisci na pravosu#e, na pravo-sudne institucije i na dostignu!a dosada%njih pravosudnih reformi, kao i problemati"an op!i stav i pona%anje politi"kih elita prema pravosu#u i vla-davini zakona. Protivno svojim proklamiranim ciljevima ja"anja vladavine zakona i borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije, me#unarodna zajednica prakti"no je doprinijela stvaranju okru$enja u kojem nema pravila. (injenica da pravosu#e javne zvani"nike ne poziva na odgovornost doprinosi gubljenju osje!aja za granicu.


139

Obilje oru$ja i municije preostalih iz rata vo#enog 1992-1995. godine u Bosni i Hercegovini te relativna lako!a kojom je mogu!e do!i do njih i dalje predstavljaju jednu od najopasnijih posljedica sukoba. Neposredno nakon rata veliki dio tog oru$ja – uglavnom juri%ne pu%ke AK-47, granate za ru"ne baca"e, pi%tolji i ru"ne bombe – protuzakonito je skriven u strahu od obnove sukoba, kao i za za%titu porodice i imovine. Ta praksa je naro"ito bila ra%irena na selu, gdje teren i struktura tipi"nih seoskih ku!a pru$aju vi%e mogu!nosti za skrivanje oru$ja i municije.20

Lako i malokalibarsko naoru$anje se, me#utim, postepeno nabavljalo i za sport, hobi, ili kao rezultat tradicionalne kulture posjedovanja oru$ja.21

20 (injenica da mnoga doma!instva, naro"ito van gradova, jo% uvijek imaju tajna spremi%ta oru$ja i municije kori%tena je od odbrane na nedavnom su#enju optu$enima za terorizam na Sudu Bosne i Hercegovine (sudski predmet: X-K-09/670-1 Rijad Rustempa%i! i ostali). Zastupnici odbrane su tvrdili da je skrivanje vatrenog oru$ja i protupje%a"kih mina postalo rutinska praksa u BiH nakon 1995. godine, te da ih otkri!e oko 20 kilograma eksploziva, zajedno s detonato-rima, juri%nim pu%kama, nao"alama za no!no osmatranje i prigu%iva"ima, ne "ini zna"ajno ve-!om prijetnjom od bilo kojeg njihovog sunarodnjaka.

21 Me#unarodni instrument koji omogu!ava dr$avama da na pravovremen i pouzdan na"in otkri-vaju i prate nelegalno lako i malokalibarsko naoru$anje (SALW), koji je Generalna skup%tina Ujedinjenih nacija usvojila 8. decembra 2005. godine, definira lako i malokalibarsko naoru$a-nje kao svako ru"no ubojito oru$je koje izbacuje ili ispaljuje, koje je napravljeno da izbacuje ili ispaljuje, ili koje se lako mo$e prenamijeniti da izbacuje ili ispaljuje hitac, metak ili projektil eksplozivnim djelovanjem, isklju"uju!i starinsko malokalibarsko i lako oru$je i njihove kopije … (a) “Lako naoru$anje“, op!enito govore!i, predstavlja oru$je koje je namijenjeno za pojedi-na"nu upotrebu… (b) “Malokalibarsko naoru$anje“ op!enito predstavlja oru$je koje je nami-jenjeno za upotrebu od dvije ili tri osobe koje imaju funkciju posade, iako neka do njih mo$e nositi i koristiti jedna osoba… Lako naoru$anje obuhva!a revolvere, pi%tolje i automatsko oru$-je, pu%ke i karabine, pu%komitraljeze, juri%ne pu%ke i lake mitraljeze, zajedno s odgovaraju!om municijom. Malokalibarsko naoru$anje obuhvata te%ke mitraljeze, ru"ne baca"e, prenosive i protuavionske topove, bestrzajne topove, bazuke kalibra do 81 mm, prenosive raketne sisteme

140


Tokom vi%e akcija “prikupljanja“ koje su proteklih godina provele NATO snage za provedbu mira i dr$avne, entitetske i lokalne vlasti gra#ani su pozvani da dobrovoljno predaju nezakonito naoru$anje i municiju. Iako su neke od tih akcija bile prili"no uspje%ne,22 pri "emu je na hiljade ko-mada vatrenog oru$ja predano nadle$nim vlastima, u opticaju je ostalo puno vi%e od te koli"ine.

Zbog zakona ponude i potra$nje, juri%na pu%ka AK-47 u BiH ima prosje"nu uli"nu vrijednost od 200 KM (oko 100 eura). Izvori s kojima smo razgovarali za potrebe ove studije tvrde, me#utim, da se u “posebnim okolnostima“ AK-47 mo$e kupiti "ak za 7 KM (3,5 eura).23

Najnovija istra$ivanja ukazuju na to da se od ukupno 1.224.142 ko-mada lakog i malokalibarskog naoru$anja u BiH u posjedu gra#ana nalazi 1.098.762. Od toga je 349.366 u legalnom vlasni%tvu, dok se 749.366 dr$i nelegalno.24 Ove brojke sugeriraju da svaki tre!i gra#anin BiH pos-

i prenosive protuavionske sisteme, zajedno s odgovaraju!om municijom. Definicija lakog i ma-lokalibarskog naoru$anja koju je dao Centar za kontrolu lakog naoru$anja u jugoisto"noj i isto"noj Evropi (South Eastern and Eastern Europe Clearinghouse for the Control of Small Arms and Light Weapons – SEESAC) obuhva!a sve smrtonosno konvencionalno oru$je koje mo$e nositi pojedina"ni borac ili lako vozilo i koje ne zahtijeva ozbiljnu logisti"ku podr%ku i odr$ava-nje. Za vi%e informacija o ovome, vidjeti: RMDS/G, 2. oktobar – Standardi i definicije iz oblasti lakog i malokalibarskog naoru$anja – Rje"nik termina i skra!enica, SEESAC i UNDP Beograd, 4. izdanje (20. jula 2006), str. 20.

22 Pojedini sagovornici su izjavili da se naj"e%!e predavalo naoru$anje koje je staro, u lo%em stanju, ili vi%e nije za upotrebu.

23 “Cijena koju su vlasti propisale za jednu juri%nu pu%ku AK-47 koja se prodaje iz dr$avnih vi%-kova za remont u privatnim preduze!ima iznosi ta"no 7 KM“, kazao je upu!eni izvor koji je $elio ostati anoniman. Jedno takvo preduze!e, TRZ Bratunac u isto"noj Bosni (Republika Srpska), uglavnom vr%i kozmeti"ki remont pu%aka AK-47. Remont dr$avnih vi%kova pu%aka AK-47 obi"no ne obuhva!a cijevi uprkos "injenici da su one obi"no istro%ene, jer se iz takvih pu%aka pucalo mnogo puta. Svaka pu%ka ima propisani broj ispaljenja, nakon "ega cijevi treba popraviti ili zamijeniti, ali se to rijetko radi. Kupljene za samo 7 KM, ove kozmeti"ki poprav-ljene (i nesigurne za rukovanje) pu%ke se preprodaju uz ogroman profit. Zarada se dijeli s poli-ti"arima koji omogu!avaju "itav taj proces. U slu"aju remontne firme iz Bratunca, jedan od "lanova Izvr%nog odbora je politi"ar na visokoj funkciji u RS-u, naveo je isti izvor.

24 Pregled dozvola koje su izdate civilnim osobama pokazuje da se od ukupno 349.366 komada vatrenog oru$ja 146.542 (42 posto) nalazi u Federaciji BiH, 196.854 (56 posto) u Republici Srpskoj, a oko 6.000 (oko 2 posto) u Distriktu Br"ko. Pored toga, 144.378 komada ovog oru$ja (11,61 posto) u posjedu je vlasti (dr$avnih, entitetskih i Distrikta Br"ko). Oru$ane snage Bosne i Hercegovine posjeduju 124.025 komada ovakvog oru$ja (samo 9,97 posto ukupne koli"ine lakog i malokalibarskog naoru$anja u BiH); policijske snage posjeduju 20.353 (1,69 posto), dok privatne za%titarske firme posjeduju 1.002 (0,08 posto). Za detaljniji prikaz, vidjeti: Studija o lakom i malokalibarskom naoru"anju u Bosni i Hercegovini 2010, Centar za sigurnosne studije


141

jeduje oru$je. S obzirom na veli"inu prosje"nog doma!instva u zemlji, to prakti"no zna"i da gotovo svako doma!instvo u zemlji posjeduje oru$je. Pored toga, svaki peti gra#anin (19,5 posto) posjeduje nelegalno vatreno oru$je.25

Ovo istra$ivanje pokazuje da se li"na sigurnost i dalje naj"e%!e navo-di kao razlog za posjedovanje lakog oru$ja, %to ukazuje na prili"no nizak nivo povjerenja u policijske snage u cijeloj zemlji.

Velika rasprostranjenost nelegalnog i neregistriranog vatrenog oru$ja ne samo da ugro$ava javnu sigurnost nego i dodatno doprinosi pove!anju broja krivi"nih djela po"injenih takvim oru$jem, s rastom od 50 posto u periodu od 2007. do 2009. godine. Podaci pokazuju da je velika ve!ina oru$anih plja"ki, kra#a i napada, kao i reme!enja javnog mira, po"injena nelegalnim oru$jem.26

Postupak provjere koji prethodi izdavanju dozvola za oru$je u BiH tako#er predstavlja razlog za zabrinutost. U Federaciji se izdavanje dozvola vr%i na kantonalnom nivou, a nepostojanje zajedni"ke baze podataka o privatnim vlasnicima oru$ja na entitetskom nivou prakti"no onemogu!ava zakonom propisanu temeljitu provjeru podnosilaca zahtjeva. U RS-u post-oji jedinstvena baza podataka i "ini se da se vr%e temeljite provjere pod-nosilaca zahtjeva. (ini se da ne postoji balisti"ka provjera oru$ja u posjedu osoba koje su dobile dozvolu za vatreno oru$je. Izvori s kojima su obavljeni razgovori u svrhu ove studije otkrili su da ne postoje propisi o vrsti oru$ja koje se koristi u lova"kim dru%tvima i strelja"kim klubovima u zemlji. Iako se "ini da je i regulativa bolje organizirana u RS-u, sagovornici su nave-

(Sarajevo: BiH i Misija UNDP-a u Bosni i Hercegovini, 2010).25 Naj"e%!e vrste vatrenog oru$ja koje se nalazi u doma!instvima su pi%tolji (62,6 posto) i lova"ke

pu%ke (23,1 posto). Oko 7,6 posto ispitanika je odgovorilo da gra#ani posjeduju eksplozivne naprave, dok je 6,3 posto kazalo da pojedini gra#ani posjeduju automatske pu%ke. Isto.

26 Studija o lakom i malokalibarskom naoru"anju u Bosni i Hercegovini 2010. U istra$ivanju je za-klju"eno i da “prisustvo lakog i malokalibarskog naoru$anja u doma!instvima (…) ima pogub-ne posljedice na djecu i $ene u slu"ajevima porodi"nog nasilja. U gotovo "etvrtini doma!instava u BiH do%lo je do nekog oblika nasilja, a jedna petina nasilnih djela je po"injena lakim i malo-kalibarskim naoru$anjem. Posljedice tih traumati"nih doga#aja negativno utje"u na funkcioni-ranje porodice kao osnovne !elije dru%tva“.

142


li paintball klubove u tom entitetu koji povremeno organiziraju susrete na kojima se koristi pravo oru$je, uklju"uju!i i automatske pu%ke. Pored toga, izvori iz Federacije BiH s kojima su obavljeni razgovori spomenuli su slu"ajeve kada su dozvole za poluautomatske snajperske pu%ke 7,9 mm izdavane pripadnicima takvih klubova.27

Pojedini izvori su "ak tvrdili da odre#eni broj “lova"kih dru%tava“ predstavlja masku za naoru$avanje stanovni%tva, naro"ito u podru"jima gdje se manjinske (etni"ke) grupe osje!aju pod pritiskom ili ugro$enim. Drugi izvor je naveo da su dru%tva koja opslu$uju strane lovce unosna i "esto povezana s politi"kim strankama. Ovaj izvor dodao je da su propisi kojima su regulirani ovakvi klubovi jasniji u RS-u nego u Federaciji.

U nedostatku politi"kog diskursa zasnovanog na vrijednosnim prin-cipima u BiH, lokalne politi"ke elite i dalje koriste raspirivanje straha kao sredstvo za dobijanje podr%ke bira"a unutar svoje etni"ke zajednice. U takvim okolnostima prisustvo i laka dostupnost vatrenog oru$ja pogor%ava ionako slo$enu sigurnosnu situaciju, uz slabu ili nikakvu prevenciju nji-hove prodaje i posjedovanja.

'estog augusta 2009. godine Ra- Gregorian, tada%nji prvi zamjenik visokog predstavnika i me#unarodni supervizor za Distrikt Br"ko, izdao je nalog kojim se u Distriktu Br"ko na pet godina zabranjuje rad Alpha Securityja, privatne za%titarske &rme iz RS-a, te jo% nekoliko povezanih &rmi. Gregorian je u nalogu naveo da je “Alpha“ provodila “neprijateljsku li"nu i tehni"ku prismotru i istrage koje spadaju u kategoriju nezakonitih obavje%tajnih i kontraobavje%tajnih aktivnosti“ protiv osoblja OHR-a i Ureda za implementaciju Kona"ne odluke za Br"ko. U nalogu se dalje tvrdi da su mnoge osobe koje su zaposlene u “Alphi“ i koje vode tu agenciju neka-da bile pripadnici 410. vojnoobavje%tajnog centra ratne vojske bosanskih 27 I u Federaciji BiH i u RS-u lova"ka dru%tva i strelja"ki klubovi su registrirani kao udru$enja

gra#ana. Dok se u RS-u registriranje tih dru%tava i klubova vr%i putem odgovaraju!eg ministar-stva, u Federaciji su za postupak registriranja nadle$ni kantonalni sudovi.


143

Srba pod komandom optu$enog za ratne zlo"ine Ratka Mladi!a. Jedinica je rasformirana 2003. godine zbog optu$bi o %pijuna$i protiv me#unarodne zajednice i lokalnih politi"ara, kao i zbog podr%ke ratnim zlo"incima u bijegu. U nalogu supervizora se zaklju"uje da se “Alpha Security mo$e u velikoj mjeri smatrati obnovljenim 410. vojnoobavje%tajnim centrom“.371 Taj "in je predstavljao najo"itiji znak zabrinutosti me#unarodne zajednice zbog mogu!ih veza izme#u politi"kih elita, politi"kih stranaka i dr$avnih slu$benika te privatnih za%titarskih &rmi – koje bi se mogle upotrijebiti kao paravojne formacije u slu"aju nasilnog sukoba.372

Privatne za%titarske &rme su po"ele nicati neposredno nakon rata, sredinom devedesetih godina pro%log stolje!a. Prelazak na tr$i%nu ekonom-iju i nepostojanje javne sigurnosti rezultirali su velikom potra$njom privat-nih preduze!a za njihovim uslugama. Me#u mnogobrojnim otpu%tenim policajcima, pripadnicima obavje%tajnih slu$bi i demobiliziranim vo-jnicima nacionalnih vojski bilo je obilje kandidata za taj posao. Ranijim socijalisti"kim pravnim sistemom u zemlji, koji je jo% uvijek pru$ao pravni okvir, nije reguliran rad privatnih za%titarskih &rmi. Privatne za%titarske &rme su se fakti"ki razvile ilegalno. Nepostojanje regulatorne kontrole, uk-upna sigurnosna situacija te ratno iskustvo vlasnika i zaposlenih u mnogim &rmama rezultirali su sumnjivim djelovanjem takvih &rmi. Slu"ajevi neprofesionalne upotrebe sile i rad za krugove koji se bave organiziranim kriminalom (reketarenjem i sli"no) postali su ra%ireni.373

Zakoni kojima se regulira djelovanje privatnih za%titarskih &rmi u Federaciji i Republici Srpskoj doneseni su 2002. godine, a u Distriktu Br"ko 2004. godine. Zakon u Federaciji je izmijenjen i dopunjen 2008. godine da bi se uklonile odre#ene slabosti. Usugla%eni u velikoj mjeri, ovi zakoni de&niraju vrstu usluga tehni"ke i &zi"ke za%tite koje privatne za%titarske &rme smiju pru$ati, uz dodatne odredbe o oru$anom prijevozu gotovine za banke. Privatne za%titarske &rme moraju biti registrirane na sudu, a dozvolu izdaju ministarstva unutra%njih poslova. Ovaj sistem je u oba entiteta decentraliziran, a &rme se moraju posebno registrirati u svakoj regiji u kojoj $ele raditi – na kantonalnom nivou u Federaciji, odnosno u

144


pet policijskih i sudskih oblasti u RS-u (okru$ni sudovi, centri javne bez-bjednosti). Inspektori kantonalnih MUP-ova i centara javne bezbjednosti u RS-u vr%e zakonski nadzor nad privatnim za%titarskim &rmama u svojoj nadle$nosti. U RS-u entitetski MUP vodi evidenciju o svim privatnim za%titarskim &rmama (vlasnici, zaposleni, dozvole za oru$je, kao i samo oru$je), dok se u Federaciji sva evidencija, osim spiska ovla%tenih osoba, vodi u kantonalnim MUP-ovima. Zakonima je reguliran pro&l osoba koje smiju osnivati privatne za%titarske &rme (ne smiju imati krivi"ni dosje itd). Osobe koje $ele raditi u privatnoj za%titarskoj &rmi trebaju dobiti dozvolu ili potvrdu od entitetskih ministarstava nakon uspje%nog polaganja ispita. Zakonom je odre#en najmanji broj zaposlenog za%titarskog osoblja koji je potreban za osnivanje privatne za%titarske &rme, kao i postotak zaposlenih koji smiju nositi oru$je (20 posto u Federaciji, 50 posto u RS-u). Zaposleni i oru$je su prijavljeni u MUP-u (RS – entitetski MUP, Federacija – kan-tonalni MUP-ovi). Zaposleni u privatnim za%titarskim &rmama smiju ko-ristiti silu, uklju"uju!i oru$je, jedino u samoodbrani.374

Uprkos novoj pravnoj regulativi, situacija se nakon 2002. godine nije zna"ajno promijenila, za %to su odgovorne odre#ene slabosti u zako-nima. Dozvole za rad u privatnom za%titarskom sektoru u Federaciji izdaje Federalni MUP na osnovu %estodnevnog edukacijskog programa koji se organizira na Policijskoj akademiji u Sarajevu. Program ne sadr$i vi%e od %est sati &zi"kih vje$bi i dva sata obuke za vatreno oru$je. U RS-u se odo-brenja izdaju isklju"ivo na osnovu ispita, bez ikakvih edukacijskih zahtjeva. Standard za kvali&ciranje je veoma nizak. Pored toga, oba entiteta aktivno poti"u zaposlenje osoba s vojnim ili policijskim iskustvom, uklju"uju!i decerti&cirane policajce, u privatnim za%titarskim &rmama (u Federaciji nakon amandmana 2008. godine).375

Me#utim, glavni razlog za ograni"ene efekte zakonskog ure#enja jest ukupno politi"ko i sigurnosno okru$enje. Privatne za%titarske &rme u oba entiteta su bile jasno organizirane na etni"ko-strana"koj osnovi. U RS-u je najve!a za%titarska &rma, Sector Security, direktno bila povezana s vladaju!im SDS-om.376 U Federaciji su zakon iz 2002. godine izradili


145

vode!i ljudi hrvatske i bo%nja"ke nacionalnosti u Federalnoj obavje%tajno-sigurnosnoj slu$bi (FOSS). Jedan od njih, biv%i zvani"nik obavje%tajne slu$be bosanskih Hrvata, Ivan Vuk%i!, donedavno je posjedovao udio u nekoliko privatnih za%titarskih &rmi iz kantona s hrvatskom ve!inom u zapadnoj Hercegovini.377 Pripadnici grupa koje se bave organiziranim kriminalom su "ak osnovali privatnu za%titarsku &rmu nakon izlaska iz zatvora.378 Vi%e puta se desilo da su u plja"ke banaka i napade na transporte novca bile uklju"ene upu!ene osobe iz privatnih za%titarskih agencija.379

Privatni za%titarski sektor je konsolidiran nakon 2006. godine. Na tr$i%tu sve vi%e dominiraju dvije &rme – Alarm West iz Federacije (sa sjedi%tem u Sarajevu) i Sector Security iz Republike Srpske (sa sjedi%tem u Banjoj Luci). Tome je doprinio decentralizirani sistem registriranja i iz-davanja dozvola za privatne za%titarske &rme, jer se velikim &rmama daje prednost nad malim. Alarm West se razvio u Alarm West Group (AWG), koji obuhva!a %est &rmi, od kojih sve osim jedne djeluju unutar Federacije. AWG je 2011. godine prodan stranoj za%titarskoj &rmi, Securitas AB iz 'vedske (koja posjeduje 85 posto udjela), i sada djeluje pod imenom Securitas BiH. Sa 1.300 zaposlenih predstavlja najve!u za%titarsku &rmu u BiH, s tr$i%nim udjelom od oko 70-80 posto. Sector Security ima ap-solutnu dominaciju na tr$i%tu u RS-u, gdje je kupio niz drugih privat-nih za%titarskih &rmi. Nedavno je kupio i nekoliko &rmi u zapadnoj Hercegovini koje su bile u vlasni%tvu osoba hrvatske nacionalnosti: Puma Security i Redarstvenik.28 I Sector i AWG nagla%avaju da je njihovo osoblje vi%enacionalno i da se me#u njima nalaze i demobilizirani borci iz sve tri ratne vojske. Preostale &rme su male, s najvi%e 100-120 zaposlenih.380

Najnoviji podaci o privatnom za%titarskom sektoru nisu dostupni. Godine 2009. bilo je registrirano 169 &rmi, koje su ukupno zapo%ljavale 4.207 ljudi. Privatne za%titarske &rme su posjedovale 1.075 komada reg-istriranog oru$ja. Predstavnik jedne ve!e &rme procjenjuje da se sada%nji broj zaposlenih kre!e oko 3.500-4.000.381 Konsolidiranje tr$i%ta je dovelo

28 U Republici Srpskoj je zakonom o privatnim za%titarskim firmama zabranjen ulazak stranog kapitala, uklju"uju!i i kapital iz Federacije (!).

146


do zna"ajne profesionalizacije. (ini se da je pravila u ovaj sektor uvela tr$i%na potra$nja, a ne zakoni. Sector Security se, po svemu sude!i, os-lobodio ranijih politi"kih veza. Od 2006. godine se odupire pritiscima Dodikovog re$ima, a Slavi%a Kruni!, vlasnik Sectora, "ak se otvoreno su-protstavlja Dodiku.382

Uprkos tim pozitivnim dostignu!ima, jo% uvijek je prisutno neko-liko razloga za zabrinutost. U Federaciji podijeljenost unutra%njih poslova izme#u entitetskog i kantonalnog nivoa ograni"ava prakti"nu kontrolu kantonalnih ministarstava unutra%njih poslova nad privatnim za%titarskim &rmama. U Federaciji ne postoji jedinstvena baza podataka zaposlenih u privatnim za%titarskim &rmama. Zbog nepostojanja zajedni"ke baze podata-ka o privatnim dozvolama za oru$je vlastima je gotovo nemogu!e provjeriti posjeduje li zaposlenik za%titarske &rme i privatno oru$je na zakonit na"in. Iako je zakonska kontrola u Republici Srpskoj stro$ija, s obzirom na to da su ovi podaci centralizirani pri MUP-u RS-a, treba imati u vidu ograni"enja policijske autonomije u tom entitetu. Pored toga, istra$ivanje o privatnim za%titarskim &rmama iz 2009. godine pokazalo je da gotovo u svim kantoni-ma u Federaciji, kao i u pojedinim policijskim oblastima u RS-u, djeluje vi%e &rmi nego %to ih ima registriranih i licenciranih.383 U pojedinim kantonima u Federaciji ministarstva unutra%njih poslova ne vr%e kontrolu nad privatnim za%titarskim &rmama kako je predvi#eno zakonom.384

Klju"no je pitanje u kontekstu ove studije jesu li ranije veze izme#u politi"kih elita i dijelova privatnog za%titarskog sektora i dalje prisutne na-kon procesa konsolidacije. U Federaciji se "ini da su promjenom vlasni%tva nad pojedinim za%titarskim &rmama prekinute ranije veze me#u hrvats-kim ratnim obavje%tajnim strukturama, hrvatskim nacionalnim politi"kim strankama i pojedinim privatnim za%titarskim &rmama u zapadnoj Hercegovini. Ali, prema nekoliko izvora, jedna manja &rma u Federaciji je povezana s bo%nja"kim politi"kim strankama.385 U RS-u je Alpha Security bankrotirala nakon zabrane supervizora za Br"ko i ponovo je osnovana kao nova &rma, Alpha Plus. Centurion, druga &rma koja je zabranjena zajedno s Alphom, kupljena je od Sector Securityja.386


147

Jedna &rma je privukla naro"itu pa$nju me#unarodne zajednice i lokalnih medija: Elite Security. Elite ima sjedi%te u Novoj Topoli, u blizini Lakta%a, rodnog mjesta predsjednika RS-a Milorada Dodika. Elite Security zapravo predstavlja privatne za%titarske snage poljoprivrednog preduze!a Farmland, govedarske farme koja se tako#er nalazi u Novoj Topoli, jer je njegov vlasnik funkcioner Farmlanda.387 Farmland je registriran 2005. godine u RS-u kada je Farmland LLC, o%-shore preduze!e koje je formal-no registrirano u Wyomingu, kupio ranije socijalisti"ko preduze!e u pro-cesu privatizacije. Pro%lost preduze!a otkriva veze sa sada%njim re$imom SNSD-a. Farmland je dobio milione eura direktne podr%ke iz bud$eta RS-a, kredite od Investicijsko-razvojne banke (IRB) RS-a, te kroz konc-esije i ugovore s entitetskim institucijama u vrijednosti nekoliko miliona eura. Ipak, preduze!e duguje vi%e od milion eura poreznoj upravi RS-a.388 Uprkos medijskim izvje%tajima iz RS-a proteklih godina o navodnom paravojnom karakteru agencije Elite Security, pozadina stvarnih aktivnosti te &rme i dalje je nejasna. Me#unarodne sigurnosne agencije na terenu u BiH su proteklih godina provele intenzivnu istragu te &rme, ali nisu na%le nikakve dokaze koji potvr#uju navode da je Elite paravojna jedinica ili pre-torijanska garda tada%njeg premijera Milorada Dodika. Ipak, me#unarodni sigurnosni zvani"nici u BiH, kao i novinar s kojim smo razgovarali u pri-premi ove studije, insistiraju na tome da su aktivnosti Elite Securityja i dalje sumnjive. Oni ukazuju na politi"ke veze Farmlanda i navode da nivo za%titarskih usluga koje Elite pru$a u Novoj Topoli daleko nadma%uje nor-malno osiguranje govedarske farme te veli"ine.389

Zna"ajno konsolidiranje i reguliranje tokom proteklih godina je privatni za%titarski sektor u"inilo manje poznatom nepoznanicom. Me#utim, svi me#unarodni sigurnosni zvani"nici u BiH s kojima su au-tori razgovarali uvjereni su da bi pripadnici privatnih za%titarskih &rmi bili me#u prvima koji bi se latili oru$ja u slu"aju nasilnog etni"kog sukoba. Oni smatraju da osoblje privatnih za%titarskih &rmi – naro"ito demobi-lizirani pripadnici specijalnih jedinica i obavje%tajnih slu$bi – spada u na-

148


jbolje obu"eno me#u sigurnosnim agencijama u BiH, i javnim i privatnim. Mnogi napominju i da su ti za%titari dobro opremljeni, te da imaju pris-tup i znanje za rukovanje oru$jem koje njihove &rme (barem zvani"no) ne posjeduju. Grupa od 100 ljudi iz manje (i slabije kontrolirane) privatne za%titarske &rme mogla bi imati veliki utjecaj ako bi se aktivirala u ranim fazama sukoba.


149

Kada su se protivni"ke navija"ke grupe nogometnih klubova Dinama iz Zagreba i Crvene zvezde iz Beograda 13. maja 1990. godine sukobile na stadionu Maksimir u Zagrebu, prilikom "ega je 60 osoba ozlije#eno, taj okr%aj je najavio u$as koji !e uskoro obilje$iti predstoje!e ra-tove koji pratili raspad Jugoslavije. Nakon vi%e mjeseci politi"ke napetosti i nacionalisti"kog hu%kanja na rat oko budu!nosti jugoslavenske federacije, bijes i frustracije su proklju"ali i kulminirali toga dana u uli"nim borbama i kasnije u velikim neredima na stadionu izme#u navija"a dvaju klubova, koji do dana%njeg dana utjelovljuju hrvatske i srpske nacionalne identitete. Mnogi komentatori su kasnije primijetili da je taj sukob otvorio “kapije pakla“, jer se ubrzo nakon toga cijela zemlja raspala u kaosu i krvoproli!u. CNN je nedavno uvrstio maksimirske nerede iz maja 1990. me#u pet no-gometnih utakmica koje su “promijenile svijet“.390

Sukobi izme#u zagreba"kih Bad Blue Boysa i beogradskih Delija, koje je televizija prenosila u$ivo, suo"ili su javnost s pojavom masovog nasilja i pru$ili uvid u na"in organiziranja tih grupa i njihovu upotrebu u svrhe koje nisu imale mnogo veze s nogometom.391

Te dvije najve!e organizirane grupe nogometnih navija"a u biv%oj Jugoslaviji uspostavile su model unutra%nje organizacije i dinamike koja je postala gotovo standardna i za preostale zna"ajnije navija"ke skupine na ovom prostoru. Taj model po"iva na spoju sna$nog upliva naciona-lnih i vjerskih identitetskih politika, veza s organiziranim kriminalom i politi"arima, te ljubavi prema nogometu.

150


U Hrvatskoj i Srbiji, kao i u drugim dr$avama nasljednicama biv%e Jugoslavije koje su sada organizirane oko manje ili vi%e dominantnih na-cionalnih i religijskih ve!ina, identitetska politika na unutra%njem planu vi%e ne igra tako va$nu ulogu. Me#utim, produ$ena i sve dublja politi"ka kriza u Bosni i Hercegovini i dalje nudi plodno tlo za navija"ke grupe koje ne samo da se okupljaju na nacionalisti"koj osnovi nego se koriste i u politi"ke svrhe. 392

U BiH su svi ve!i nogometni klubovi u odre#enoj mjeri povezani s ve!inskim etni"kim grupama koje dominiraju u podru"jima gdje je klub registriran i gdje igra doma!e utakmice. Struktura njihovih navija"kih skupina obi"no odra$ava nacionalni sastav lokalnog stanovni%tva. Ljubav prema nogometnom klubu obi"no je povezana s jo% ve!om ljubavi pre-ma vlastitom nacionalnom i vjerskom identitetu. Mnoge navija"ke sku-pine sebe vide kao elitne predstavnici %irih identitetskih grupa s kojima se poistovje!uju. Njihovi pripadnici tako preuzimaju samododjeljenu ulogu neustra%ivih ratnika u stalnoj borbi za obranu “boja“ svoga kluba i svoga naroda. Imena navija"kih skupina odabrana u skladu s pri$eljkivanom slikom o samima sebi.

Dvije najve!e navija"ke grupe u BiH povezane su sa sarajevskim no-gometnim klubovima FK )eljezni"ar (Manijaci) i FK Sarajevo (Horde zla). Drugi ve!inski bo%nja"ki navija"ki klubovi u Federaciji su okupljeni oko FK Sloboda iz Tuzle (Fukare), NK (elik iz Zenice (Robija%i) i FK Vele$ iz Mostara (Red Army). Dva najve!a isklju"ivo hrvatska navija"ka kluba registrirana su pri NK 'iroki Brijeg ('kripari) i NK Zrinjski iz Mostara (Ultrasi). U Republici Srpskoj FK Borac Banja Luka ima pojedina"no najva$niju grupu navija"a (Le%inari), iza koje slijedi jo% samo ona vezana uz FK Slaviju iz Isto"nog Sarajeva (Orlovi).

Ve!ina tih grupa godinama je u"estvovala u incidentima na stadionima i izvan njih. Le%inari su 2001. godine u"estvovali u neredima u Banjoj Luci na sve"anosti obilje$avanja polaganja kamena temeljca za obnovu Ferhat-pa%ine d$amije (koja se sagra#ena 1579. godine i koju su vlasti bosanskih


151

Srba sru%ile 1993. godine).393 Ta grupa je prva koja je istakla transparent sa srpskim nacionalisti"kim sloganom “No$, $ica, Srebrenica“, za vrijeme utak-mice na doma!em terenu protiv sarajevskog )eljezni"ara 2003. godine.394

Le%inari su predvodili i nerede u Banjoj Luci koji su uslijedili nakon progla%enja nezavisnosti Kosova 26. februara 2008. godine, za vrijeme ko-jih je napadnut konzulat Sjedinjenih Ameri"kih Dr$ava i polupano vi%e radnji u centru grada. Za vrijeme nedavne utakmice u Banjoj Luci ista grupa je isticala transparent u znak podr%ke optu$enom za ratne zlo"ine generalu Ratku Mladi!u, nakon njegovog hap%enja u junu 2011. godine.

Prilikom zaklju"ivanja ove studije dogodilo se nekoliko incidenata koji zaslu$uju pa$nju. U prvom, u Banjoj Luci, navija"i Borca su utr"ali na teren i napa"i navija"e i igra"e sarajevskog )eljezni"ara nakon %to su gosti dali gol i poveli s 1:0. Utakmica je prekinuta nakon pet minuta, kada su organizatori izjavili da ne mogu garantirati sigurnost.395 (etiri policajca su ozlije#ena, a u napadu su o%te!eni policijski automobili. Rezultat napada je da je Nogometni savez BiH dodijelio )eljezni"aru pobjedu od 3-0 pro-tiv Borca, Borac je ka$njen sa 10.000 KM, )eljezni"ar je ka$njen sa 2.000 KM, a Borcu je nalo$eno da sljede!e tri doma!e utakmice igra na praznom stadionu.396 Samo nekoliko dana kasnije suparni"ki mostarski klubovi Vele$ i Zrinjski su igrali utakmicu Kupa BiH na stadionu Zrinjskog u zapadnom Mostaru. Nakon %to je Vele$ dao gol u produ$etku, navija"i Zrinjskog su probili ogradu i utr"ali na travnjak i progonili igra"e Vele$a po terenu.397 Oba incidenta su ukazala na slabosti sigurnosnih mjera na predvidivo na-petim me"evima. Iste te sedmice, pozivaju!i se na incident koji se dogodio na utakmici koju su igrali u 'irokom Brijegu, uprava FK Sarajevo je izjavila da su blage odluke Nogometnog saveza BiH o nacionalisti"kim napadima na njihove i druge navija"e, kao i nepravedne kazne protiv kluba, naru%ile prvenstvo i dovele njihov tim u nepovoljan polo$aj.398 U klubu su naveli da su “nacionalizam, huliganstvo i manipulacije“ sistematski in&cirali ru-kovodstvo Premijer lige BiH, kao “centre politi"ke mo!i“. U FK Sarajevo su izjavili da !e njihovi igra"i ubudu!e napustiti teren ako bude izazvani nacionalisti"kim sloganima, poput onoga “No$, $ica, Srebrenica!“

152


Za vrijeme doma!ih utakmica navija"i ('kripari) NK 'irokog Brijega, koji su naziv dobili po lokalnoj usta%koj formaciji koja se u tom kraju skrivala od jugoslavenskih vlasti nakon Drugog svjetskog rata, kao svoje obilje$je "esto isti"u nacisti"ku zastavu sa svastikom (kukastim kri$em). Interesantno je da je uz u zastavu naj"e%!e i zastava Vatikana, %to bi tre-balo sugerirati kako su nacisti"ka ideologija i katoli"ka vjera temeljne iden-titetske odrednice ove skupine. Me#utim, njihovo prevladavaju!e iden-titetsko odre#enje je pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu. Ono se nagla%eno isti"e kroz postavljanje velikih zastava susjedne Republike Hrvatske na tribinama stadiona u 'irokom Brijegu te manjih takvih za-stava posvuda na dijelu tribina gdje tradicionalno sjede doma!i navija"i.

Od 2003. godine, kada su se klubovi iz Republike Srpske pridru$ili jedinstvenoj nogometnoj Premijer ligi BiH, druge grupe nogometnih huli-gana su tako#er u"estvovale u uli"nim tu"njavama i okr%ajima na stadioni-ma, bilo sa suparni"kim grupama huligana ili s policijom, ali "esto i izme#u sebe. Pored toga, ve!inski bo%nja"ke grupe koje djeluju izvan Sarajeva imaju tradicionalno neprijateljski stav prema dvjema glavnim sarajevskim (tako#er dominantno bo%nja"kim) navija"kim grupama – Manijacima i Hordama zla. Utakmice izme#u dvaju sarajevskih klubova s njihovim rivalima u Zenici, Tuzli i isto"nom Mostaru, redovno su popra!ena su-kobima i uvredljivim skandiranjem doma!ih navija"a o Sarajevu kao (iz njihove perspektive, nezaslu$enoj) ratnoj $rtvi, naro"ito o dva masakra na Markalama (gdje su ve!ina $rtava tako#er bili Bo%njaci). Iako ga je te%ko razumjeti, ovakvo pona%anje je vjerovatno izraz uobi"ajene frustracije i ne-trpeljivosti provincije prema glavnom gradu.

Najte$i incident u kojem su u"estvovali nogometni huligani dogo-dio se 4. oktobra 2009. godine u zapadnohercegova"kom gradi!u 'irokom Brijegu kada je mladi nogometni navija" ubijen u sukobima izme#u dviju suparni"kih grupa – lokalnih 'kripara i gostuju!ih Hordi zla iz Sarajeva – te tamo%nje policije i gra#ana. Vedran Pulji!, 24-godi%njak iz Sarajeva, umro je u bolnici od povrede glave zadobijenih iz vatrenog oru$ja. Jo% 31 navija" je s lak%im ili te$im ozljedama medicinski je zbrinut, a ozlije#eno


153

je i 16 policajaca. Incident je mogao prerasti u pravu katastrofu da su razbje%njele Horde zla uspjele zapaliti lokalnu benzinsku pumpu prema kojoj su pucale iz signalnog pi%tolja.399

Doga#aji u 'irokom Brijegu dodatno su ukazali na nedostatak komu-nikacije i koordinacije unutar policijskih struktura u Federaciji, otvaraju!i prostor za politi"ku zloupotrebu situacije.400 Prebacivanje krivnje me#u koordinacijskim tijelima zadu$enim za osiguranje i uredno odr$avanje ovog doga#aja trajalo je sedmicama, pri "emu je policija u Sarajevu tvrdila da je svojim kolegama u 'irokom Brijegu poslala pravovremeno upozoren-je o broju navija"a koji dolaze i o mogu!oj prijetnji koju oni predstavljaju, dok je policija u 'irokom Brijegu tvrdila da takvo upozorenje nikada nije dobila. Ovaj incident se dogodio u vrijeme kada je me#unarodna zajednica u"inila jo% jedan (na neuspjeh osu#en) poku%aj da izvr%i pritisak na doma!e politi"are kako bi postigli konsenzus o politi"koj budu!nosti Bosne i Hercegovine, odnosno o skromnim ustavnim i institucionalnim promje-nama (takozvani butmirski paket). Zbog toga je me#usobno prebacivanje krivnje za dva nepovezana neuspjeha - %irokobrije%ki i butmirski, bilo nabi-jeno ne samo politi"kim, nego s obzirom na prevladavaju!e etnonacionalne obrasce politi"kog organiziranja u zemlji, i nacionalnim tenzijama. Zbog ukupnog politi"kog konteksta i slo$enosti incidenta u 'irokom Brijegu mnogi pripadnici agencija za provedbu zakona uklju"eni u ovaj slu"aj bili su primorani birati izme#u zova vlastitog naroda i njegovih vo#a, s jedne, i zova du$nosti i profesionalnog pona%anja, s druge strane. Jasno je da su neki od njih odabrali prvo nau%trb drugog, %to se mo$e shvatiti i kao vjero-vatni obrazac pona%anja u slu"aju sli"nih izazova u budu!nosti.

Incident u 'irokom Brijegu je tako#er ukazao na nepostojanje odgovaraju!ih zakona na nivou dr$ave koji bi omogu!ili djelotvornije spre"avanje sportskog huliganstva.401 Sa zajedni"kom nogometnom ligom u kojoj sudjeluju klubovi iz oba entiteta, nu$no je da BiH usvoji zakon o spre"avanju nasilja u sportu na dr$avnom nivou, koji bi vlastima dao ve!e mogu!nosti suradnje i ovla%tenja za suzbijanje huliganstva, "ime bi se sprije"ilo ponavljanje takvih tragi"nih doga#aja.

154


Vije!e ministara je u januaru 2009. godine usvojilo nacrt zakona i poslalo ga Skup%tini na odobrenje. Nacrt je u potpunosti usugla%en s Evropskom konvencijom o nasilju i nedoli"nom pona%anju gledatel-ja na sportskim priredbama, posebno na nogometnim utakmicama.402 Predstavnici klju"nih sportskih organizacija, nadle$nih ministarstava te policijskih tijela dali su doprinos izradi nacrta tog zakona.

Njegov glavni cilj je spre"avanje nereda, nasilja i nedoli"nog pona%anja na sportskim doga#ajima. U klju"nim odredbama sadr$ani su precizni opisi nedozvoljenog pona%anja, kao i sankcije i mjere "iji je cilj osiguranje za%tite gledatelja, sporta%a i drugih sudionika svih sportskih natjecanja. Glavni cilj je stvaranje uvjeta kojima se osigurava e&kasno spre"avanje i suzbijanje nereda na sportskim terenima %irom zemlje.403

Velika ve!ina nogometnih stadiona u BiH jo% je uvijek u prili"no lo%em stanju, bez nu$ne infrastrukture, kao %to su odgovaraju!a sjedala za navija"e i tu%evi i svla"ionice za igra"e i suce. Samo nekoliko stadiona u zemlji ispunjava zahtjeve Europskog nogometnog saveza (UEFA) za or-ganiziranje me#unarodnih utakmica. U pojedinim slu"ajevima gostuju!i navija"i nisu potpuno odvojeni na tribinama od doma!ih navija"a, %to pove!ava opasnost od &zi"kog dodira izme#u suparni"kih grupa, naro"ito u slu"ajevima kada se unajmljuju privatne za%titarske &rme za osiguran-je sigurnosti prije, tokom i nakon utakmice. Zabrinjava i nepostojanje uskla#enog rada s huliganskim grupama i pojedincima, bilo od socijalnih slu$bi, bilo policije. Socijalnim slu$bama nedostaju iskustvo, stru"nost i osoblje koje bi moglo obavljati tako zahtjevan zadatak. Policija se obi"no bavi isklju"ivo suzbijanjem nasilja umjesto prevencijom. Policijski izvori s kojima smo razgovarali u pripremi ove studije ka$u da se nogometnom hu-liganstvu uglavnom pristupa stihijski. Ono %to tako#er nedostaje je tje%nja suradnja i razmjena informacija lokalnih policija prije utakmica koje se smatraju visokorizi"nim. Ovo u biti zna"i da su institucionalne manjka-vosti koje su doprinijele incidentu u 'irokom Brijegu 2009. godine jo% uvijek prisutne.


155

U drugom incidentu koji vrijedi spomenuti, nogometni huligani su bili dodatni faktor koji je doprinio da velike demonstracije prerastu u nasilje. Na dan 21. aprila 2010. godine demobilizirani borci su se oku-pili ispred zgrade Vlade Federacije u Sarajevu, pored tada%nje ameri"ke ambasade, da prosvjeduju protiv uvo#enja provjere imovinskog stanja za dodjelu naknada. Ambasada SAD-a je upozorila ameri"ke gra#ane da ne prilaze ovom podru"ju, naglasiv%i da se "ak i mirne demonstracije “mogu pretvoriti u sukobe i eventualno eskalirati u nasilje“.404 Odaziv na pros-vjede je bio velik, a demonstranti su dovezeni iz cijele zemlje u 120 au-tobusa. Zahtjevi prosvjednika dobili su sna$nu javnu podr%ku Fahrudina Radon"i!a, vlasnika sarajevskog dnevnog lista Dnevni avaz, i njegove tek formirane politi"ke stranke. Slu"ajnost je da su ve!inom mladi navija"i koji su se vra!ali s utakmice izme#u FK Sarajevo i 'iroki Brijeg na stadionu Ko%evo (koja je i sama obilje$ena nasiljem i ulaskom doma!ih navija"a na teren) prolazili pokraj prosvjednika i da su im se priklju"ili. Radikalni demonstranti su po"eli ga#ati zgradu Vlade FBiH kamenjem, bocama i drugim projektilima. Direktno je napadnut policijski kordon i veliki broj policajaca je ozlije#en. Zapaljena je policijska stra$arska ku!ica, a policija je morala koristiti suzavac kako bi rastjerala nasilnike. Ukupno je registri-rano vi%e od stotinu povrije#enih.405 Na zgradi je pri"injena znatna %teta, a mnogi prozori su polupani.

Posebno zabrinjava "injenica da se u mnogim hulihanskim grupama nalaze i maloljetnici, nekada u dobi od 14 godina, pa "ak i mla#i. Nevezano za obim huliganstva na sportskim doga#ajima i oko njih, maloljetni"ka de-linkvencija u Bosni i Hercegovini u stalnome je porastu.

Iako se uvijek mo$e sumnjati u pouzdanost statisti"kih podataka, najnoviji podaci pokazuju da je u prvih %est mjeseci 2011. godine do%lo do alarmantnog porasta broja djece u sukobu sa zakonom u cijeloj zemlji, pri "emu se broj maloljetni"kih prijestupnika pove!ao za drasti"nih 81,4 pos-to (u usporedbi sa 2010. godinom), dok je broj krivi"nih djela za koja se terete porastao za 43 posto (s oru$anim plja"kama na prvom mjestu). Taj

156


porast je naro"ito zna"ajan u Kantonu Sarajevo, ali i u drugim dijelovima Federacije. Na nivou cijele zemlje maloljetni delinkventi su po"inili oko 6,6 posto svih krivi"nih djela.406

Nekoliko policijskih slu$benika s kojima smo razgovarali u pripremi ove studije potvrdilo je da se maloljetni"ka delinkvencija u Bosni i Hercegovini nedovoljno prijavljuje. Obja%njenja za to su razli"ita. 'kole i policija ponekad oklijevaju da prijave incidente jer to zahtijeva otvaranje zvani"nog kriminal-nog dosjea za te mlade ljude i mo$e izazvati njihovo jo% ve!e neprijateljstvo prema ovim institucijama. U manjim gradovima policija se "esto pretvara da ne vidi incidente u kojima u"estvuju maloljetni delinkventi, koji su ponekad "ak "lanovi njihovih obitelji ili prijatelji. Me#utim, ono %to najvi%e zabrinja-va je praksa, ra%irena u cijeloj zemlji, neprijavljivanja slu"ajeva maloljetni"ke delinkvencije iz straha da !e to izgledati lo%e i za policiju i za politi"are kada se pojavi u zvani"nim statisti"kim podacima.407

U BiH je pitanje maloljetni"ke delinkvencije ili “mladih u sukobu sa zakonom“, kako to naziva Fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) da bi se izbjegla stigma koja se uz to ve$e, proteklih godina pra!eno nizom drugih problema. Prema izvje%taju dr$avnog Komiteta za prava djece neki od tih problema su: stigmatiziranje djece u sukobu sa zakonom, nedo-voljno podataka o broju maloljetnika u sukobu sa zakonom, neadekvatna istra$ivanja o preventivnim aktivnostima i neodgovaraju!i mehanizmi ocjenjivanja adekvatnosti postoje!ih mjera, nepostojanje alternative prit-voru i programa rehabilitacije u zajednici, pritvaranje maloljetnika zajedno s odraslim osobama, lo%i materijalni uvjeti u pritvoru, te neodgovaraju!i pristup obrazovanju. Pored toga, samo u pojedinim gradovima postoje specijalizirane policijske jedinice zadu$ene za istra$ivanje djela koja su po"inili maloljetnici, te za njihovu prevenciju.408

Na poslijeratnu generaciju duboko su utjecala traumati"na ratna iskustva njihovih roditelja (%to se odrazilo i na njihovu sposobnost da budu dobri roditelji), kao i deprimiraju!a dru%tveno-ekonomska situacija u cjelini.


157

Niz me#unarodnih organizacija godinama poku%ava pru$iti pri-jeko potrebnu pomo! koja bi bosanskohercegova"kim vlastima omogu!ila da pobolj%aju pravosudni sistem za maloljetnike u zemlji.409 Kao rezultat toga, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je 2006. godine donijelo dr$avnu Strategiju protiv maloljetni"kog prijestupni%tva (2006-2010). Pa$nju javnosti na ovaj problem je 2008. godine privukao niz gnusnih zlo"ina koje su po"inili maloljetnici.410 Vlasti su reagirale formiranjem me#uministarskog Koordinacijskog tijela za maloljetni"ko pravosu#e, koje je pripremilo nacrt zakona o maloljetni"kom pravosu#u prema zahtjevu iz Strategije za 2006-2010. godinu.

Republika Srpska je u februaru 2010. godine usvojila Zakon o maloljetni"kom pravosu#u zasnovan na me#unarodnim standardima, koji je stupio na snagu u januaru 2011. godine. Sli"an nacrt zakona se razma-tra u Federaciji, ali jo% uvijek nije usvojen (do augusta 2011).411 Dr$avna Strategija o maloljetni"kom prijestupni%tvu koja je okon"ana 2010. godine jo% uvijek nije obnovljena zbog suprotstavljanja iz Republike Srpske.

Nepostojanje alternativnog sistema dru%tvenih vrijednosti kojima bi se e&kasno rje%avali sve ve!i problemi mladih ljudi u poslijeratnom dru%tvu u BiH spre"ava njihovo uspje%no uklju"ivanje u dru%tvo. Op!a frustriranost ra%irenom korupcijom, nepotizmom, nekompetencjom, nedostatkom mogu!nosti i neima%tinom nagriza dru%tveno tkivo zemlje. Ovo doprinosi sve ve!oj dru%tvenoj marginalizaciji i otu#enju omladine i njihovom povla"enju iz dru%tva. Kultura nasilja koja se javlja stoga se smatra legitimnim sredstvom otpora protiv dru%tva koje ovi mladi ljudi vide kao neprijateljski nastrojeno. Ne "udi stoga da dru%tvene mre$e kao %to je Facebook ponekad slu$e kao forumi na kojima se mladi kriminalci pohvaljuju za njihova djela i slave kao heroji. U posljednje vrijeme me#u takvim slu"ajevima su grupe podr%ke na Facebooku – sa po nekoliko de-setaka tinejd$era "lanova – za Harisa (au%evi!a, koji je priznao bomba%ki napad na stanicu policije u Bugojnu u ljeto 2010. godine, te za Harija Neradina, koji je u centru Sarajeva, usred dana, s vi%e od 30 metaka iz svoje juri%ne pu%ke AK-47 zasuo policijsku patrolu u decembru 2010. godine.

158


Bez obzira na razli"ite motive u tih zlo"ina, oba po"initelja se slave zbog akcija protiv “sistema i policije“.412

Fokusiraju!i se prvenstveno na vlastite nevolje i bijes, antagonizirani mladi ljudi imaju malo razumijevanja i interesa za slo$enost politi"kog konteksta koji ih okru$uje i "iji su sastavni dio. U nekim slu"ajevima to ih "ini podlo$nim manipulaciji. U septembru 2008. godine, na prvom Queer festivalu u Sarajevu, bijesne rulje sportskih huligana, mladi!a s kapulja"ama i ratobornih sele&ja – koje su nahu%kali lokalni politi"ari i vjerski slu$benici – zajedni"ki su izvr%ili op!i napad na gej aktiviste, nji-hove goste, policiju, novinare i promatra"e.413

Sarajevo je ve! nekoliko godina popri%te ratova suparni"kih bandi, koje se prete$no bave trgovinom drogom i reketarenjem. Gotovo sve strane u tom sukobu su se koristile tinejd$erima u me#usobnim obra"unima, naj"e%!e u oru$anim napadima koji podsje!aju na likvidacije. Te mlade se upu!uje da pucaju svojim $rtvama u noge kako ne bili optu$eni za poku%aj ubistva. Manjkavosti maloljetni"kog pravosudnog sistema "esto zna"e da mladi napada"i izbjegnu o%tre kazne i na kraju nerijetko budu oslobo#eni.414 Ovaj prora"unati rizik se isplati, zbog "ega se jo% uvijek uspje%no koristi u obra"unima bandi.

Nasumi"ni policijski pretresi vozila u kojima su tinejd$eri "esto zavr%e otkrivanjem malih arsenala oru$ja, uklju"uju!i bejzbol palice, no$eve, ru"ne bombe i sve vrste pi%tolja. “Jednu generaciju unazad, kada zagusti, obra"unavali smo se %akama. Ova djeca danas odmah pote$u pi%tolj ili no$“, rekao je demobilizirani policijski inspektor s kojim smo razgovarali u pripremi ove studije. U BiH se do sada nisu doga#ale puc-njave kao u %koli Columbine (SAD), ali nema sumnje da mnogi u"enici nose skriveno oru$je u %kolu. Obrazovne institucije nemaju ure#aje kojima bi mogli kontrolirati da li u"enici unose oru$je u %kole, niti imaju planove kako postupiti u slu"aju pucnjave.


159

(ini se da se zakon i red u zemlji vi%e po%tuju po inerciji iz prija%njeg sistema, nego li kao posljedica svjesnog napora odgovornih vlasti. Pona%anje koje je jo% nedavno bilo dru%tveno neprihvatljivo i za osudu, u postdejtons-koj Bosni i Hercegovini postalo je ne samo prihvatljivo, ve! sve vi%e postaje norma.

Jasno je da huliganstvo u sportu i maloljetni"ka delinkvencija nipo%to nisu svojstveni ili ograni"eni samo na Bosnu i Hercegovinu. Kao %to nas jasno podsje!aju nedavni neredi u Velikoj Britaniji, dru%tveno isklju"ene, zanemarene, obespravljene, problemati"ne i bijesne grupe ljudi svih dob-nih skupina mogu se aktivirati i pobuniti bilo gdje. Ovakve zajednice su ra%irena pojava s dubokim socijalnim i ekonomskim korijenima, a mogu ih pokrenuti razli"iti faktori. BiH jo% uvijek nema dovoljno djelotvornih mjere prevencije, a postoje!e se ne primjenjuju zbog problema koji su po-sljedica neuspjele dr$ave. Tako#er zabrinjava izostanak mjera prevencije koje bi se trebale provoditi obitelji, obrazovni sistem i socijalne slu$be.

Mladi u BiH $rtve su nefunkcionalne dr$ave, slabe privrede i nacionalisti"ke indoktrinacije. Maloljetni"ka delinkvencija predstavlja in-dividualiziran, direktan proizvod te situacije. Huliganstvo u nogometu ovoj mje%avini dodaje i identitetsku/ nacionalnu pripadnost i organiziranost.

Huliganske i kriminalne grupe ve! su kori%tene za politi"ke aktivnos-ti u zemlji budu!i da su poluorganizirane i da ih je relativno lako mobi-lizirati. Incident pred zgradom Vlade FBiH naro"ito pokazuje da mladi nogometni huligani mogu postati odlu"uju!i faktor koji bi ina"e mirna javna okupljanja – uklju"uju!i i politi"ke demonstracije – mogao u"initi nasilnim. Mo$e se zbog toga pretpostaviti da, ukoliko se uka$e potreba, te grupe i pojedinci lako mogu poslu$iti kao prethodnica %ireg pokreta u eventualnom unutra%njem sukobu.

160



161

Zajedno s me#usobno povezanim faktorima maloljetni"ke de-linkvencije i nasilja u sportu, odnos izme#u takozvanih manjinskih povrat-nika i etni"ki ve!inskog stanovni%tva u Bosni i Hercegovini je jo% jedan osnovni element u procjeni mogu!nosti izbijanja etni"kog nasilja. Etni"ko ratovanje od 1992. do 1995. godine bilo je ratovanje za teritorije, ali je ima-lo za cilj i promjenu demografske strukture zemlje, jer je stvaranje “etni"ki homogenih“ teritorija bio njegov primarni cilj. Sredstva su bila “etni"ko "i%!enje“, masovno protjerivanje stanovni%tva i teritorijalno osvajanje.

Demografske posljedice rata su bile dramati"ne. Od predratnog broja od 4,4 miliona stanovnika, u ratu je raseljeno oko 2,2 miliona gra#ana, od "ega je 1,2 miliona potra$ilo uto"i%te u inozemstvu, a oko 1 milion je raseljen unutar zemlje, takozvane interno raseljene osobe.415 Dejtonski mirovni sporazum, kojim je formalno okon"an rat u BiH, sadr$i proturje"nosti u svojim glavnim odredbama, zbog "ega je povratak izb-jeglica i interno raseljenih osoba u svoje predratne domove postao $ari%na ta"ka me#uetni"kih sukoba i nasilnih incidenata tokom prve decenije nakon rata. Decentraliziranim ustavnim poretkom i upravlja"kim struk-turama dejtonske dr$ave, podijeljene na etno-teritorijalnoj osnovi, fakti"ki su priznati rezultati etni"kog ratovanja. Ipak, Aneks 7, koji se bavi izbjeg-licama i raseljenim osobama, postavio je (bar) pravni temelj za poni%tenje rezultata rata. Aneks 7 ka$e da “sve izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Oni !e imati pravo na povrat imov-ine koja im je bila oduzeta tokom neprijateljstava nakon 1991. godine“.416

162


Posebna grupa povratnika – takozvani manjinski povratnici – posta-la je meta etni"kih nacionalnih re$ima u BiH. Manjinski povratak je pred-stavljao direktnu prijetnju tim re$imima na lokalnom, regionalnom i en-titetskom nivou, %to je izazvalo $estok otpor. U mnogim op!inama etni"ki ve!insko stanovni%tvo se zapravo razlikovalo od predratnog etni"kog sas-tava. Uvo#enje termina “manjinski povratak“ tokom poslijeratnih go-dina od organizacije zadu$ene za povratak, UNHCR-a bilo je posljedica njezinog pragmati"nog priznavanja politi"kih pritisaka, a ne precizan opis. Povratak, naprimjer, kompletnog bo%nja"kog i hrvatskog stanovni%tva u svoje predratne domove u Republici Srpskoj rezultirao bi time da Srbi vi%e ne bi "inili apsolutnu ve!inu stanovni%tva u mnogim op!inama, "ime bi zapravo bio sru%en jedan od glavnih ratnih ciljeva. Kada je zapo"eo prvi povratak manjina 1997. godine, lokalni mo!nici i stanovni%tvo su "esto nasilno reagirali. Svake godine su prijavljivane stotine me#uetni"kih in-cidenata, &zi"kih napada, ubistava, uni%tavanja imovine i maltretiranja.417

Uprkos otporu, broj manjinskih povrataka je rastao tokom prve de-cenije implementacije mira, dostigav%i vrhunac od 2000. do 2002. go-dine. Zahvaljuju!i me#unarodnom vojnom prisustvu u zemlji, uspostav-ljanju javnog reda i sigurnosti te ukupnom pobolj%anju politi"ke klime, broj napada na povratnike je smanjen. Promjena me#unarodnih prioriteta i smanjenje broja osoba koje namjeravaju da se vrate u svoje predratne domove usporili su manjinski povratak, koji je gotovo potpuno zaustav-ljen u proteklih %est ili sedam godina.418 Manjinski povratak je izgubio klju"ni politi"ki zna"aj koji je ranije imao. Ipak, manjinski povratnici su i dalje ugro$ena dru%tvena grupa, jer je njihov odnos sa etni"ki ve!inskim stanovni%tvom u zajednicama gdje $ive "esto ote$an. U ovom poglavlju se procjenjuju oba ova faktora u odnosu na trenutno politi"ko okru$enje, uz osvrt na napade na povratnike, u nastojanju da se odvaga mogu!nost da ovakvi incidenti prouzrokuju %ire me#uetni"ko nasilje.


163

Povratak izbjeglica u BiH, uklju"uju!i manjinski povratak, prakti"no je u zastoju. Vratila se gotovo polovina onih koji su u ratu postali izbjeg-lice ili interno raseljene osobe, to jest oko jedan milion ljudi. Manjinski povratak u mjesto porijekla u BiH je ne%to ni$i od polovine te brojke, oko 470.000: 275.000 u Federaciju BiH, 170.000 u RS i 22.000 u Distrikt Br"ko. Gotovo sva imovina je vra!ena zakonskim vlasnicima, a 317.000 od 467.000 uni%tenih stambenih jedinica je obnovljeno, velikim dijelom uz me#unarodnu pomo!.

Ove brojke mogu izgledati pozitivne, ali "ini se da je stvarni broj &zi"kih povrataka znatno manji. Mnogi povratnici su samo vratili svoju imovinu, a $ive u podru"jima gdje su u etni"koj ve!ini, uglavnom u drugom entitetu, ili su "ak prodali ili zamijenili vra!enu imovinu.419 Poslijeratni povratak je u samo nekoliko op!ina u BiH dostigao dovoljno visok broj da preokrene etni"ki ve!inske odnose koji su uspostavljeni kao posljedica rata, a “manjinski povratak“ se fakti"ki pretvorio u povratak etni"kih manjina.

Ovim odlukama doprinose te%ki uvjeti za $ivot i instituciona-lno diskriminiranje manjinskih povratnika. Povratnici imaju te%ko!e u pronala$enju posla, ne mogu da prenesu socijalne naknade kada se vrate iz drugog entiteta i suo"avaju se sa opstrukcijama u dobijanju zdravst-vene za%tite, penzija i u obrazovanju. Mnogi se vra!aju u ruralna podru"ja s lo%om infrastrukturom, koja i dalje propada. Manjinski povratnici su suo"eni s diskriminacijom na tr$i%tu rada. Broj pripadnika manjina koji su zaposleni u javnom sektoru, od op!inskog do entitetskog nivoa, ne samo da je ispod predratnog nego je i ispod njihovog trenutnog demografskog u"e%!a. Zajednice manjinskih povratnika koji su se vratili da ostanu veli-kim dijelom se sastoje od starijih penzionera i porodica sa samohranim roditeljima. Veoma mali broj povratnika zapravo ima posao i velikim dije-lom $ive od uplata koje im %alju "lanovi porodice iz inozemstva i od natu-ralne poljoprivrede, vr%e!i razmjenu za veliki dio osnovnih potrep%tina.420

164


Udio manjinskih povratnika u stanovni%tvu danas o%tro odudara od njihovih zakonski priznatih prava. Srbi, Hrvati i Bo%njaci su “konstitutivni narodi“, kako ih de&nira dejtonski ustav (Aneks 4). Ustavni sud BiH je u pre-sudi 2001. godine potvrdio da su sva tri naroda “konstitutivna“ u cijeloj zem-lji.421 Na osnovu te odluke i na osnovu kasnijih institucionalnih uskla#ivanja, sve tri etni"ke grupe (odnosno njihovi politi"ki predstavnici, da budemo pre-cizni) posjeduju sna$ne i jednake mehanizme etni"ke za%tite na dr$avnom, entitetskom i kantonalnom nivou, nezavisno od njihovog stvarnog udjela u stanovni%tvu. Jedan od najja"ih za%titnih mehanizama su parlamentarni domo-vi naroda (BiH, FBiH) i Vije!e naroda (RS), u kojima svaki narod ima pravo veta na zakone koji se ti"u dugog niza takozvanih vitalnih nacionalnih interesa. Javne du$nosti i zaposlenje u javnoj upravi sve do lokalnog nivoa treba da od-govaraju udjelu stanovni%tva iz popisa iz 1991. godine.

Posljedice ovako slo$enog i "esto proturje"nog ure#enja su mnogo-struke. Unaprije#en je povratak, ali su manjinske grupe povratnika postale predmetom politi"ke manipulacije. Naprimjer, bo%nja"ke nacionalne stranke se ve! dugo bave izbornim in$enjeringom i prisilile su bo%nja"ke povratnike u RS-u da zadr$e prijavljeno prebivali%te u Federaciji kako bi pove!ali svoj udio glasova u tom entitetu, %to je imalo negativne posljedice po ove izbjeglice.422 S druge strane, pravo veta Bo%njaka i Hrvata u RS-u, naprimjer, utjecalo je na to da vlasti tog entiteta podr$e povratak i da su&-nansiraju obnovu stambenih i vjerskih objekata. To je dovelo do kompro-misnih dogovora u op!inskoj politici izme#u etni"ki ve!inskih stranaka i stranaka koje predstavljaju manjinske povratni"ke zajednice i koje ne slu$e uvijek interesima manjinskih povratnika kao grupe.423

Iako se suo"avaju sa strukturalnom diskriminacijom, odnosi izme#u manjinskih povratnika i dominantnog lokalnog stanovni%tva su se u pro-tekloj deceniji prili"no normalizirali. Taj proces je zasjenjen tokom pro-teklih nekoliko godina, naro"ito u RS-u, gdje je vatrena nacionalisti"ka


165

retorika Milorada Dodika, drugih srpskih politi"ara i medijskog diskursa ostavila traga na subjektivnom osje!aju sigurnosti manjinskih povratni-ka te na me#uetni"kim odnosima. Prijetnje otcjepljenjem, prikazivanje Bo%njaka kao islamskih fundamentalista i negiranje genocida u Srebrenici izmijenili su atmosferu. Dodik je u nekoliko navrata javno izjavio da “za RS nije prihvatljivo da joj sude sudije muslimani“.424 Njegova izjava se odnosila na rad Suda BiH, ali lako je zamisliti kako je posmatraju Bo%njaci povratnici koji $ive u RS-u. U izvje%taju o posjeti BiH u novembru 2010. godine povjerenik za ljudska prava Vije!a Evrope .omas Hammarberg je pisao o “izvje%tajima o negativnom utjecaju koji je nacionalisti"ka reto-rika imala na odnose me#u razli"itim etni"kim zajednicama, %to je izazvalo osje!aj nesigurnosti me#u povratnicima.425

Provokativni politi"ki potezi iz Banje Luke doprinijeli su tom osje!aju nesigurnosti i motivirali su predstavnike povratni"kih zajednica da javno izraze svoje bojazni. U intervjuu iz maja 2011. godine, Mustafa Muharemovi!, predstavnik bo%nja"kih povratnika iz Zvornika, u koji se vratilo oko 20.000 Bo%njaka, govorio je o posljedicama odluke Narodne skup%tine RS-a o zakazivanju referenduma i rekao da je ona vi%e opteretila ljude koji su se vratili i demotivirala potencijalne budu!e povratnike nego bilo %ta drugo. “Uz svu muku koju imaju, povratnici su sada optere!eni i mislima o tome kuda vodi ova usijana politi"ka atmosfera.“426 U intervjuu iz augusta 2011. godine, Dodik je zaprijetio da !e promijeniti zakon u RS-u i ukinuti Vije!e naroda Narodne skup%tine, %to je izazvalo $estoke reakcije bo%nja"kih i hrvatskih predstavnika u RS-u. U svojoj reakciji, Vesna Jovi!, predsjednica banjalu"kog hrvatskog humanitarnog udru$enja “Danica“, koje se zala$e za povratak Hrvata u RS, izjavila je da “Hrvati i Bo%njaci u RS-u ionako imaju jednaka prava samo na papiru, tako da bi bez Vije!a ostali bez bilo kakve za%tite. Ako bi se to realiziralo, bilo bi na-jbolje da svi koji su ostali i svi koji su se vratili kolektivno isele iz RS-a“.427

166


Veoma je te%ko ocijeniti jesu li ova promjena politi"ke atmosfere i njene negativne posljedice na osje!aj sigurnosti manjinskih povratnika u proteklim godinama doveli do porasta broja incidenata s nasiljem, napada na povratnike i njihovu imovinu. Ni policija ni bilo koji drugi organ u BiH sistematski ne prikupljaju podatke o nasilju u "ijoj je osnovi naciona-lizam ili rasizam, niti o nasilju protiv povratnika. Predstavnici manjinskih povratni"kih zajednica s kojima su autori razgovarali nisu mogli potvrditi porast incidenata. Umjesto toga, potvrdili su postojan nivo redovnih in-cidenata manjeg intenziteta – verbalnih provokacija, nacionalisti"kih sim-bola, rasisti"kih gra&ta, vandalizama i o%te!enja te uni%tavanja povratni"ke imovine, pucanja u zrak itd. Prema rije"ima osoba s kojima smo razgovara-li ovakvi incidenti redovno ostaju bez policijske reakcije.428 Jedna osoba s kojom su razgovarali je autorima kazala da se “u su%tini radi o zastra%ivanju – to je ono s "im se povratnici suo"avaju [konstantno]“.429 Prema podac-ima koje su autori dobili, EUFOR je napravio izvje%taj o me#uetni"kim incidentima u prolje!e 2011. godine koji je pokazao veliki porast takvih doga#aja – 40 u prva tri mjeseca u pore#enju sa 60 za cijelu 2010. go-dinu. Autori nisu uspjeli dobiti izvje%taj, ali njegovo postojanje im je pot-vrdilo nekoliko nezavisnih izvora. Nakon izno%enja tih podataka Odboru %efova vode!ih me#unarodnih agencija u Sarajevu, komandant EUFOR-a je navodno ukoren od visokih du$nosnika u Bruxellesu.430 Autori nisu upoznati s na"inom na koji su prikupljeni podaci za taj izvje%taj iako im je re"eno da on predstavlja zbir podataka od lokalnih vlasti i EUFOR-ovih timova za vezu i osmatranje.

Nasilni napadi na vjerske objekte i imovinu triju glavnih religija u BiH sada se sistematski bilje$e. Me#ureligijsko vije!e, nevladina organizacija koja promovira poslijeratno pomirenje (kao i vjerska prava) i koju podr$avaju rukovodstva svih religija, u novembru 2010. godine pokrenulo je pro-jekt pra!enja tih napada. Zvani"nici iz svih triju religija zatim reagiraju i vr%e pritisak na vlasti da odgovore na njih na odgovaraju!i na"in. U svom


167

prvom polugodi%njem izvje%taju, koji pokriva period od novembra 2010. do aprila 2011. godine, Vije!e je zabilje$ilo 28 takvih napada. Me#u njima su vandalizam protiv d$amija, pravoslavnih i katoli"kih crkava te pojedinih jevrejskih objekata, skrnavljenje grobalja i nadgrobnih spomenika, poku%aji spaljivanja pojedinih objekata i &zi"ki napadi na vjerske slu$benike. Dok se neki slu"ajevi kategoriziraju kao obi"ne provalne kra#e, velika ve!ina tih slu"ajeva je “zasnovana na mr$nji“. Vije!e je utvrdilo da su se gotovo svi slu"ajevi dogodili u zajednicama gdje vjersko-etni"ka grupa predstavlja man-jinu – napadi su zapravo usmjereni protiv manjinskih povratni"kih grupa i zajednica. Naprimjer, u RS-u su se doga#ali napadi na d$amije i katoli"ke crkve i objekte, dok su u Federaciji napadi bili usmjereni protiv pravoslavnih objekata i katoli"kih crkava u dijelu entiteta gdje su Hrvati u manjini. Me#u tim napadima je nekoliko slu"ajeva vandalizma na pravoslavnim objektima u Sarajevu i oko njega. Vije!e je izvijestilo da su nakon anga$iranja vjer-skih predstavnika, civilne vlasti uglavnom reagirale na pohvalan na"in. Ipak, ve!ina po"inilaca je ostala nepoznata i neka$njena.431

Nekoliko napada na povratni"ke zajednice u 2010. i 2011. godini zahtijeva posebnu pa$nju:

Izgradnja pravoslavne crkve koja je zapo"eta 2010. godine u Poto"arima u isto"nom dijelu RS-a izazvala je glasan otpor lokalnih povrat-nika Bo%njaka zbog otvoreno provokativne prirode te namjere. Mjesto grad-nje, Budak, nalazi se neposredno iznad memorijalnog centra u Poto"arima posve!enog $rtvama srebreni"kog genocida. Crkva se gradi na privatnoj zemlji u blizini mjesta gdje je bila masovna grobnica, na lokaciji na kojoj nema stanovnika Srba, niti ljudi koji bi i%li u crkvu. Pored toga, gradnja je bila nezakonita, bez potrebnih dozvola. Lokalni povratnici Bo%njaci su napravili peticiju i poslali je odgovaraju!im doma!im i me#unarodnim vlastima. Vlasti RS-a su prekinule gradnju tek krajem juna 2011. godine, manje od tri sedmice prije godi%nje komemoracije srebreni"kog genocida 11. jula na koju dolazi na desetke hiljada o$alo%!enih svake godine.432 Taj slu"aj je prouzrokovao veliku zabrinutost me#unarodnih organizacija u BiH zbog mogu!nosti da izazove ozbiljno me#uetni"ko nasilje.433

168


U martu 2011. godine u Bosanskom Novom/Novom Gradu, u zapadnom dijelu RS-a, jedan "ovjek je uletio automobilom u d$amijski kompleks lokalne islamske zajednice. Iza%ao je iz automobila, po"eo pso-vati bo%nja"ke $ene i djecu koji su se tu zatekli i zaprijetio da !e pobiti cjelokupno bo%nja"ko stanovni%tvo i minirati d$amiju. Nekoliko puta je ponovio da je to RS – za%to su se oni vratili? Poku%ao je nekoliko puta &zi"ki napasti lokalnog imama, ali ga je na kraju savladala i uhapsila polici-ja koja je do%la.434 Treba re!i da se napad dogodio upravo u gradu u kome je policijska akcija protiv navodnih islamskih terorista samo pola godine ranije podigla etni"ke tenzije i izazvala strah me#u Bo%njacima povrat-nicima (vidjeti analizu tog slu"aja u poglavlju o policiji).

U Zvorniku, u sjeveroisto"nom dijelu RS-a, u julu 2010. godine jedan pijani "ovjek je provalio u mjesnu d$amiju "ija obnova je bila u toku. Popeo se na munaru, bacio zastavu Islamske zajednice u BiH, kao i piv-ske +a%e, te mahao zastavom Republike Srpske. Tokom sljede!ih 90-120 minuta, oko stotinu srpskih stanovnika se okupilo oko d$amije i bodrilo napada"a. Policija i mjesni vatrogasci su kona"no razvalili ulazna vrata d$amije, koja je po"inilac zaklju"ao, i okon"ali incident. (ovjek se nije opirao hap%enju. Policija je kasnije navela da je poznat kao psiholo%ki nesta-bilan. Ovaj slu"aj ima nekoliko uznemiruju!ih aspekata. Uznemiruju!a je spontana podr%ka velikog broja doma!ih gra#ana Srba, kao i pokretanje fan stranice za po"inioca na Facebooku koja je privukla 100 pristalica za 24 sata. Pored toga, policija je sporo reagirala. Najzloslutnija je reakcija lokalnog ogranka organizacije demobiliziranih boraca Armije RBiH. On je u saop!enju za javnost osudio i javnu podr%ku provokaciji i policijsku reak-ciju koju smatraju presporom. “Sljede!i put ne!emo "ekati policijske snage satima da prekinu ovaj najgori oblik napada na vjerske objekte Islamske zajednice u Zvorniku“, upozorili su.435

U maju 2011. godine nekoliko medija iz RS-a je izvijestilo o navod-nim vojnim vje$bama koje vr%e pripadnici vehabijskog islamisti"kog pokreta u podru"ju planine Mahnja"e. Mahnja"a je nalazi u RS-u, u sred-njoj Bosni, u podru"ju blizu me#uentitetske linije razdvajanja, izme#u


169

Tesli!a u RS-u i op!ina Zenica i Travnik u Federaciji. Dnevni listovi iz RS-a su prenijeli izjave srpskih povratnika koji su govorili o pucnjima iz automatskog oru$ja svake ve"eri i o vehabijama koji $ive u tom podru"ju. Mediji iz RS-a su naveli da su vojne vje$be koje provode pripadnici veha-bijskog pokreta izvor pucnjave i ukazali su na vojnu lokaciju koja se nalazi u blizini. Federalni policijski zvani"nici s kojima su autori razgovarali dem-antirali su to obja%njenje. Prema njihovim rije"ima, u istrazi koju je proveo odjel za terorizam Federalnog MUP-a, ustanovljeno je da su zapravo pucali lokalni pastiri koji su koristili (nelegalne) automatske pu%ke za odbranu od vukova.436 S obzirom na "injenicu da su se mnogi pripadnici vehabijskog pokreta naselili u nepristupa"nim podru"jima u blizini me#uentitetske lini-je razdvajanja iz razloga koji nemaju veze sa islamskim terorizmom (vidjeti poglavlje o islamskom terorizmu), kao i na senzacionalisti"ko izvje%tavanje medija u RS-u o potencijalnim prijetnjama islamskog terorizma u BiH, ne mogu se isklju"iti sli"ni budu!i slu"ajevi u kojima medijsko izvje%tavanje na osnovu glasina zapravo dovede do nasilnih me#uetni"kih incidenata.

Pored ovih incidenata, autori su dobili jo% jedan uznemiruju!i po-datak: ve!e manjinske povratni"ke zajednice u pojedinim op!inama su le-galno formirale lova"ka udru$enja i posjeduju ve!e koli"ine oru$ja. Autori su saznali za najmanje jedan slu"aj u zapadnom dijelu RS-a gdje manjinska povratni"ka zajednica, prema izvorima s kojima su razgovarali, ima na ra-spolaganju nekoliko stotina komada oru$ja.437

170


Nema sumnje da je sve u$arenije politi"ko okru$enje poja"alo sub-jektivni osje!aj nesigurnosti me#u manjinskim povratnicima, %to negativ-no utje"e na odnose s etni"ki ve!inskim stanovni%tvom u zajednicama gdje oni $ive, naro"ito u RS-u, ali ne samo tamo. Nije poznato je li to dovelo do zna"ajnog porasta broja incidenata s nasiljem, ali je sigurno da on nije porastao do nivoa blizu onog koji je bio prisutan u vrijeme kada je man-jinski povratak bio u sredi%tu politi"kog sukoba prije jedne decenije. Ipak, karakter pojedinih incidenata koji su ovdje izdvojeni je zabrinjavaju!i. S obzirom na trenutni politi"ki kontekst, nema sumnje da neki od njih mogu spontano eskalirati u %iri nasilni me#unacionalni sukob.


171

Terorizam ne predstavlja masovno ili kolektivno nasilje, ve! usmjerenu aktivnost manjih skupina ili pojedinaca. I pored autenti"ne podr%ke koju takve skupine mogu u$ivati u zajednici kojoj pripadaju, u nekoj ve!oj organizaciji ili u politi"kom pokretu, broj osoba koje aktivno sudjeluju u izvo#enju teroristi"kih akcija op!enito je vrlo mali. Ta "injenica dodatno ote$ava napore za suzbijanje terorizma. Me#utim, pra!enje i ra-zumijevanje razli"itih oblika regrutacije i radikalizacije koja vodi u nasilje, kao i modusa operandi takvih skupina i pojedinaca, mogu ukazati na va$ne pojave i pomo!i razvoj djelotvornih strategija za borbu protiv terorizma.

Detaljan uvid u sigurnosne incidente s obilje$jima terorizma u Bosni i Hercegovini u proteklih petnaestak godina ukazuje na dva odvojena vala ak-tivnosti i na najmanje dvije generacije po"initelja, koje su potaknute s naj-manje dva motivacijska faktora. Usto, jasno je vidljiva i razlika s kojom su vlasti reagirale na pojavu terorizma prije i nakon 11. septembra 2001. godine.

Prvi val vezuje se uz preostale strane mud$ahedine i njihove doma!e sljedbenike koji su stajali iza serije bomba%kih i napada iz vatrenog oru$ja na, uglavnom, hrvatske manjinske zajednice u srednjoj Bosni. Na udaru tog vala bile su povratni"ke obitelji, katoli"ke crkve, policajci hrvatske nacionalnosti, kao i policijska stanica u Mostaru.438 Isti krug po"initelja povezan je i s neko-liko oru$anih plja"ki i ubistava muslimana u srednjoj Bosni.

172


Su%tina tog prvog vala teroristi"kih napada bio je jasan politi"ki cilj. U godinama neposredno poslije rata i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma dio bo%nja"ke politi"ke elite nastojao je iskoristiti “mud$ahedinski faktor“ za opstrukciju pune provedbe Aneksa 7, odnosno povratka izbjeglica i interno raseljenih osoba svojim predratnim domovima. Na%av%i se u nevoljko stvorenoj Federaciji s bosanskohercegova"kim Hrvatima i dijele!i 51 posto zemlje s biv%im neprijateljima koji su postali saveznici, dio bo%nja"ke elite koristio je mud$ahedine kao mo!no sredstvo u nastojanju da odr$i etni"ku ve!inu u ranije mje%ovitim dijelovima srednje Bosne i u Sarajevu, gdje je to-kom rata uspostavljena bo%nja"ka ve!ina koju je trebalo o"uvati.439

Drugi val aktivnosti povezanih s terorizmom u BiH pojavio se u znatno druk"ijem kontekstu. S promjenom vlasti u zemlji 2001. go-dine, kada su privremeno potisnute tri nacionalisti"ke stranke koje su sudjelovale u nastanku Dejtonskog sporazuma (SDS, HDZ i SDA), te nakon teroristi"kih napada na New York i Washington 11. septembra 2001., slu$beni odnos prema preostalim mud$ahedinima dramati"no je promijenjen. Njihov broj je zna"ajno smanjen. Mnogi su izgubili bosanskohercegova"ko dr$avljanstvo ili su deportirani iz zemlje nakon %to su progla%eni “prijetnjom po nacionalnu sigurnost“. Vlasti su zatvorile lo-kalne urede islamskih dobrotvornih organizacija koje su osumnji"ene za &nanciranje mud$ahedina i podr$avanje me#unarodnog terorizma (me#u kojima su El-Furkan, Islamska fondacija El-Haramein, Dobrotvorna fon-dacija El-Haramein i El-Mesd$id el-Aksa i druge).

Me#utim, odlazak iz Bosne i Hercegovine preostalih stranih boraca posredno je otvorio prostor za pojavu nove generacije “islamisti"kih ak-tivista“. Prema obliku i sadr$aju radikalizacije u nasilje ti pojedinci imaju malo (ili nimalo) veze s jedinicom El-Mud$ahid i sa samim ratom. Dok su akcije biv%ih mud$ahedina bile motivirane problemima karakteristi"nim za lokalni, bosanskohercegova"ki kontekst, ova nova generacija ideolo%ki se nadahnjuje takozvanim pokretom globalnog d$ihada, a djelovanjem u Bosni i Hercegovini poku%ava doprinijeti postizanju %irih, me#unarodnih ciljeva tog pokreta (poput povla"enja stranih trupa iz Afganistana i Iraka).


173

Izuzev u slu"aju Mirsada Bekta%evi!a, dr$avljanina 'vedske, ro#enog u Novom Pazaru (Srbija), koji je osu#en za pripremu sprije"enog samoubila"kog bomba%kog napada u Sarajevu 2005. godine, preostale do sada poznate ovakve skupine uglavnom su samonikle i bez zna"ajnijih veza s me#unarodnim teroristi"kim organizacijama i pojedincima.440 Jedna tak-va skupina (Rijad Rustempa%i! i drugi) uhap%ena je u Bugojnu, u polici-jskoj operaciji koja je podsje!ala na klopke kakve potencijalnim teroris-tima u Sjedinjenim Ameri"kim Dr$avama postavlja FBI (Savezni istra$ni ured) i 2009. godine optu$ena za “terorizam, udru$ivanje radi "injenja kaznenih djela i neovla%teni promet oru$jem i vojnom opremom te proiz-vodima dvojne namjene“. Taj proces, koji je po"eo u martu 2010. go-dine, u vrijeme nastanka ove studije jo% uvijek se vodi pred Sudom Bosne i Hercegovine. Kao odmazdu za hap%enje i su#enje u slu"aju Rustempa$i& i drugi nekoliko osoba blisko povezanih s tom skupinom (predvo#ene Harisom (au%evi!em) aktiviralo je improviziranu eksplozivnu napravu ispred policijsku stanicu u Bugojnu 27. juna 2010. godine. Od posljedi-ca eksplozije jedan je policajac poginuo, a vi%e ih je ranjeno.441 Protiv osumnji"enih za taj napad podignute su optu$nice za terorizam i od marta 2011. njima se tako#er sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine.442

Tokom posljednjih desetak godina agencije za provedbu zakona u BiH pa$ljivo su pratile i bilje$ile aktivnosti osoba koje mogu predstavljati sigurnosnu prijetnju u zemlji. Iako se broj imena na popisima mogu!e opasnih razlikuje od agencije do agencije, nema sumnje da sada postoji bolji uvid u kretanje i pona%anje tih osoba. Biv%i visoki slu$benik FMUP-a s kojim smo razgovarali u pripremi ove studije procijenio je u junu 2011. godine kako broj “pojedinaca od sigurnosnog interesa“ u FBiH ne prelazi 600, te da ih zajedno s onima koji $ive u RS-u ima oko 1.000. Nakon bomba%kog napada u Bugojnu direktor Obavje%tajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Almir D$uvo izjavio je u julu 2010. godine da “u BiH ima 3.000 potencijalnih terorista“. 443

Me#utim, policijski i obavje%tajni izvori upozoravaju da je znatno te$e pratiti sli"ne aktivnosti unutar bosanskohercegova"ke dijaspore. Temeljito

174


pra!enje radikaliziranih osoba porijeklom iz BiH u inozemstvu zahtijevalo bi blisku suradnju sa stranim policijskim organima, kao i jasnije de&ni-rane nadle$nosti i koordinaciju me#u doma!im sigurnosnim slu$bama.444 Potreba za ovakvom suradnjom je o"ita jer je takozvani globalni sele&jski d$ihad fenomen koji je tijesno povezan s dijasporama. Nedavno provedeno istra$ivanje pokazalo je da je me#u identi&ciranim pripadnicima pokreta globalnog d$ihada 84 posto onih koji su mu se priklju"ili $ive!i u dijas-porama %irom svijeta. Od tog broja, oko 87 posto ih je u%lo u pokret dok su $ivjeli u Europi.445

Kao %to pokazuje slu"aj Mirsada Bekta%evi!a, Bosna i Hercegovina se ve! suo"ila s izazovom radikalizirane dijaspore. Zahvaljuju!i spoju sre!e i dobrog policijskog rada, Bekta%evi! i njegovi suu"esnici su u je-sen 2005. godine sprije"eni da izvr%e samoubila"ki bomba%ki napad u Sarajevu. Me#utim, posljednjih godina je vi%e osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine optu$eno za terorizam u inozemstvu, odnosno u Sjedinjenim Ameri"kim Dr$avama, zbog "ega je suo"avanje s problemom radikalizirane dijaspore sve hitnije.446

Iako nije potpuno pouzdana, slu$bena evidencija pokazuje da je nakon 11. septembra 2001. godine broj incidenata u BiH koji su imali obilje$ja terorizma ostao prili"no skroman. Na upitnu vrijednost statistike ukazuje "injenica da su u nekim slu"ajevima kaznena djela procesuirana kao akti terorizma iako su imala jasna obilje$ja organiziranog kriminala. Tako#er, doga#alo se da izvr%enje akta nasilja s prepoznatljivim karakteris-tikama terorizma bude sudski tretirano kao neko drugo kazneno djelo.447

Stru"njaci za studije terorizma vrlo dobro znaju da je izrada sveo-buhvatnog pro&la tipi"nog teroriste nezahvalna zada!a jer postoji niz faktora koji u kona"nici odre#uju tko !e, kada i za%to postati teroristom. Me#utim, u slu"aju BiH – na temelju podataka iz policijskih istraga i sudski procesuiranih slu"ajeva – s izvjesnom mjerom sigurnosti mo$e se skicirati pro&l osoba koje su sklone uklju"ivanju u uglavnom samonikle militantne islamisti"ke skupine i za sudjelovanje u aktima nasilja. U go-


175

dinama neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma po"initelji teroristi"kih akcija "esto su bili strani mud$ahedini, od kojih su neki i ranije bili anga$irani u sli"nim napadima na drugim mjestima, izvan BiH. Me#utim, u posljednje vrijeme osobe koje su povezane s teroristi"kim aktivnostima ili u njima izravno sudjeluju naj"e%!e su gra#ani BiH.448

Ve! povr%an uvid u sudske spise pru$a dovoljno elemenata koji ukazuju na mogu!i pro&l osoba koje su posljednjih godina osumnji"ene za terorizam u BiH. U najve!em broju slu"ajeva radi se o pojedincima koji $ive u ekonomskoj oskudici i dru%tveno su marginalizirani; ve!ina ih potje"e iz nefunkcionalnih obitelji; slabo su ili nikako obrazovani; obi"no nemaju stalni ili bilo kakav posao; mnogi su vi%estruki povratnici u krimi-nal – od obiteljskog nasilni%tva do kra#a i nezakonitog posjedovanja va-trenog oru$ja; "esto se radi o psihi"ki nestabilnim osobama starosne dobi izme#u 20 i 35 godina. Uglavnom se regrutiraju kroz ranije uspostavljene dru%tvene mre$e – u krugu obitelji ili prijatelja, a proces radikalizacije se odvija kroz blizak osobni kontakt s drugim pripadnicima skupine ili s oso-bom od autoriteta, kao i putem interneta i drugih medijskih platformi.

Ukratko, iskustvo pokazuje da te osobe potje"u iz spontano or-ganiziranih i samostalnih skupina prijatelja, ro#aka i ljudi od povjeren-ja, u kojima njihove me#usobne dru%tvene veze prethode ideolo%kom zbli$avanju. Takve se skupine kroz svoju unutra%nju dinamiku kolek-tivno radikaliziraju, i to naj"e%!e skoro automatskim prihva!anjem uvjerenja kakva dijeli ve!ina "lanova skupine. Unutarnja dinamika ovako jako uvezanih dru%tvenih mre$a poti"e lojalnost i osje!aj bliskosti me#u "lanovima skupine, %to ih u nekim slu"ajevima mo$e navesti da se $rtvuju jedni za druge, kao i za cilj koji $ele posti!i. Te karakteristike bile su posebno vidljive u oba bugojanska slu"aja (Rustempa%i! i (au%evi!) 2009. i 2010. godine.449

176


Globalni sele&jski pokret nikada nije bio homogen. Sastoji se od mnogo razli"itih i ponekad suparni"kih skupina. Ova nepovezanost postupno je postala vidljiva i u bosanskohercegova"koj sele&jskoj zajedni-ci. Kad su vlasti marginalizirale naju$e rukovodstvo jedinice El-Mud$ahid, preostali mud$ahedini i njihovi doma!i sljedbenici po"eli su se me#usobno udaljavati.

Usitnjavanje bosanskohercegova"kog sele&jskog pokreta nije bilo potaknuto teolo%kim sporenjem, ve! prvenstveno suprotstavljenim lider-skim ambicijama njegovih "elnika, kao i sve oskudnijim priljevom novca kojim su &nancirane njihove aktivnosti prije 11. septembra 2001. go-dine. U tom je razdoblju vi%e razli"itih sele&jskih skupina skrenulo na sebe pa$nju javnosti. Te su skupine djelovale uglavnom samostalno ili labavo povezane, "esto su bile jedna drugoj suprotstavljene, a ponekad i otvoreno sukobljene.

U samom po"etku, Aktivna islamska omladina (AIO), skupina biv%ih bo%nja"kih "lanova jedinice El-Mud$ahid, i njihov "asopis SAFF postali su najva$niji ba%tinici sele&jske doktrine. AIO je gotovo "itavo desetlje!e radio na vjerskom bu#enju Bo%njaka i upu!ivao na najranije islamsko u"enje i praksu, odbacuju!i “novotarije“ u islamu, pripisuju!i ih neznanju kao posljedici polustoljetne komunisti"ke represije. Ljudi pove-zani s organizacijom sudjelovali su u nizu javnih protesta i "esto su se koris-tili hu%ka"kom retorikom protiv drugih etni"kih i vjerskih skupina u BiH, kao i protiv doma!ih muslimana koji nisu dijelili njihove stavove. Nakon niza policijskih akcija koje su uslijedile poslije 11. septembra 2001. godine i koje su, uz ostalo, bile usmjerene na saudijske i druge bliskoisto"ne hu-manitarne organizacije koje su djelovale u BiH, AIO je do%ao pod strogi 29 Odgovaraju!i termin u ovom slu"aju "esto je sporan. Sljedbenici ovog pokreta obi"no se nazi-

vaju selefijama ili vehabijama, ali to je %irok i "esto zbunjuju!i naziv. On se odnosi kako na one koji kao “novotarije“ odbacuju skoro sve %to je u razvoju islama uslijedilo nakon prvih triju generacija muslimana tako i one koji slijede ideje Muslimanske bra!e ili nadahnu!e nalaze u prakticiranju vjere kakvo postoji u Saudijskoj Arabiji. Islamski teolozi danas sugeriraju da bi prikladniji termin, povijesno i teolo%ki, bio harid$ije ili novoharid$ije, a koji se odnosi na tre!u veliku grupaciju u islamu, uz sunite i %iite.


177

nadzor doma!ih i me#unarodnih policijskih i obavje%tajnih agencija. U prostorijama organizacije vi%e je puta obavljen policijski pretres, a obav-ljena je i detaljna revizija &nancijskog poslovanja. Nedugo nakon toga zna"ajno je smanjen priljev novca koji je organizaciji stizao iz inozemstva, %to je primoralo "elni%tvo AIO-a da u jesen 2006. godine raspusti orga-nizaciju zbog nedostatka novca za njezino odr$avanje.

Vremenom su se pojavile i druge sele&jske skupine u BiH, ali i u bo%nja"koj dijaspori. Nedavno objavljena studija, "ije su nalaze u nizu razgovora za ovo istra$ivanje potvrdili doma!i i strani obavje%tajni izvori, ukazuje na to da se bosanskohercegova"ki sele&jski pokret trenutno sastoji od najmanje triju glavnih struja. One se izme#u sebe razlikuju prvenst-veno po stavovima prema Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, kao i prema terorizmu, odnosno pokretu globalnog d$ihada.450

Jednu od triju zna"ajnih odmetnutih skupina vodi Nusret Imamovi! i njeno sjedi%te je u Gornjoj Mao"i, u sjeveroisto"noj Bosni. Za tu sku-pinu – neprijateljski nastrojenu prema Islamskoj zajednici, koju smatra nevjerni"kom i korumpiranom – tvrdi se da najbr$e raste u BiH i u di-jaspori. Imamovi! i njegovi sljedbenici $estoko se protive konceptu seku-larne dr$ave, demokracije, slobodnih izbora i bilo kakvih zakona koji nisu zasnovani na %erijatskom pravu. Sam Imamovi! u vi%e je navrata javno podr$ao nasilje i pokret globalnog d$ihada.451

Druga po veli"ini sele&jska skupina nalazi se u Be"u, a predvodi je Muhamed Por"a, za kojega se obi"no navodi da je imam d$amije Tevhid u 12. Bezirku (okrug) glavnog grada Austrije.452 Pripadnici te skupine tvrde da samo njihove zajednice – u Austriji, Njema"koj, Danskoj, Srbiji, Crnoj Gori i drugdje – slijede i prakticiraju ono %to nazivaju “izvornim islamom“. Por"a je skrenuo pozornost na sebe kada je 2007. godine prekinuo veze sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini. Od tada poku%ava pod svoj utjecaj staviti druge sele&jske skupine, poput one Nusreta Imamovi!a, a koje su gnu%aju!i se svijeta koji ih okru$uje i koji smatraju punim nevjerni%tva, pokvarenosti i korupcije radije izabrale da se iz njega povuku i izoliraju.

178


Tre!a i najekstremnija bosanska sele&jska skupina tako#er djel-uje iz Austrije. Predvodi je Ned$ad Balkan (zvani Ebu Muhamed), koji je ro#en u Be"u, a "iji su se roditelji iselili iz Sand$aka. Balkan se sma-tra vjerskim autoritetom Kelimetul Haka (Rije" istine) – organizacije bosanskohercegova"kih i srbijanskih muslimana iz Sand$aka – i izvor inspi-racije za nekoliko radikalnih skupina u BiH i Srbiji. Njegove aktivnosti se ve$u za d$amije Sahaba u 7. be"kom distriktu i predstavljene su na niz web stranica, me#u kojima su najpoznatije www.kelimetul-haqq.org i www.el-tewhid.com.453 Sadr$aj obiju stranica otkriva ogor"enost Islamskom za-jednicom u Bosni i Hercegovini, koja se u nizu postavljenih videosnima-ka naziva “neislamskom zajednicom“. Snimci odra$avaju i podr%ku koju skupina daje upotrebi nasilja, ne samo protiv “nevjernika“ nego i protiv drugih muslimana koji ne dijele njihov svjetonazor. Opravdanje takvog nasilja navelo je pojedine stru"njake da Balkanovu sele&jsku zajednicu kat-egoriziraju kao tek&rsku skupinu, povezanu s pokretom Tek'r ve-l-Hid"ra (Izop!enje i preseljenje).454

Obavje%tajni izvori smatraju da je Balkanov utjecaj u samoj BiH prili"no ograni"en i ukazuju na dvije veoma male skupine njegovih sljed-benika u Sarajevu i Donjem Vakufu, sa po 10 do 15 "lanova.455

Usitnjavanje bosanskohercegova"kog sele&jskog pokreta otvorilo je pro-stor i za nastanak niza manjih, prili"no izoliranih skupina koje nisu podlo$ne nekom posebnom vo#i ili organizacijskom konceptu, ve! radije biraju da se dr$e po strani i odr$avaju speci&"an na"in $ivota i prakticiranja vjere.

Sele&jske zajednice u BiH gotovo su uvijek izolirane i ra%trkane svu-da po zemlji. Dio analiti"ara smatra zabrinjavaju!im to %to se sele&jska naselja "esto nalaze u blizini me#uentitetske linije razdvajanja i, u poje-dinim slu"ajevima, u blizini skladi%ta oru$ja. Iako bi se to moglo tuma"iti kao strate%ko pozicioniranje u slu"aju novog sukoba u BiH, u kojem bi sele&jske zajednice mogle poslu$iti kao bo%nja"ko predzi#e protiv srp-skih snaga. Me#utim, ovakav raspored sele&jskih naselja posljedica je i "injenice da su ku!e u mnogim selima du$ biv%e linije fronta (sada%nje


179

me#uentitetske granice) bile u tolikoj mjeri razorene da su ih njihovi vlas-nici jednostavno odlu"ili prodati (npr. u Bo"inji i Gornjoj Mao"i). Sele&je su ponudili najvi%e, a vrlo je mogu!e da su bili i jedini zainteresirani za kupovinu tih ku!a. Odabir udaljenih i izoliranih podru"ja za formiranje naselja tako#er je odre#en njihovim uvjerenjem da istinski muslimani koji $ive u nevjerni"koj dr$avi trebaju pribje!i hid$ri – iseljenju ili povla"enju iz okolnog (nevjerni"kog) svijeta, slijede!i primjer poslanika Muhammeda i njegovih sljedbenika, koji su pre%li iz Meke u Medinu 622. godine da bi formirali prvu islamsku zajednicu.

I pored me#usobnih razlika, ve!ina bosanskohercegova"kih sele&-jskih skupina dijeli neke zajedni"ke osobine koje nisu svojstvene isklju"ivo takvim organizacijama (ili vjerskim sektama) sa islamskim predznakom. One potvr#uju tendencije pojedinih tradicionalnih vjerskih zajednica da se izoliraju od drugih vjernika i da de&niraju svoju svetu zajednicu kroz njeno disciplinirano suprotstavljanje kako nevjernicima tako i malodu%nim vjernicima. Ovaj obrazac svojstven je fundamentalisti"kim pokretima un-utar prakti"no svake vjerske tradicije. Takvi pokreti imaju sli"ne kara-kteristike unato" razlikama u teolo%koj doktrini, veli"ini i dru%tvenom sastavu, obimu njihovog utjecaja ili sklonosti prema nasilju. Ipak, ovakve fundamentalisti"ke i puritanske skupine ve!inom ne poti"u niti odobrava-ju nasilje, bilo da je ono usmjereno prema "lanovima same skupine (repre-sija ili masovno samoubistvo) ili prema vanjskom svijetu (terorizam). 456

U organizaciji i postupanju razli"itih sele&jskih skupina koje djelu-ju u BiH i u bosanskohercegova"koj dijaspori malo je toga jedinstvenog ili posebnog. One naprosto iskazuju dobro poznate operativne obrasce mnogih fundamentalisti"kih vjerskih skupina i sekti.

Primjetno je tako#er da nijedna bosanska sele&jska frakcija nije do sada nasilno nametnula svoje vodstvo bilo kojoj drugoj ideolo%ki srod-noj skupini. Me#utim, tokom 2011. godine biv%i vjerski vo#a jedinice El-Mud$ahid, Imad el-Misri, egipatski %ejh osu#en u toj zemlji na deset godina zatvora zbog u"e%!a u teroristi"kom napadu, ulo$io je znatan na-

180


por da obnovi svoj utjecaj u BiH.457 Njegovi intervjui, besjede i poduke o islamu iznenada su se po"eli pojavljivati u prolje!e 2011. godine na in-ternetskim stranicama koje pripadaju razli"itim sele&jskim skupinama, ali i na YouTubeu. Sadr$aj El-Misrijevih poruka najve!im je dijelom religi-jski pou"an i njime ne poti"e na ideolo%ka sukobljavanja ili nasilje bilo koje vrste. Upu!eni izvori tvrde da su te poruke sro"ene kako ne bi po-takle me#usobne nesuglasice, te kako bi se njima istovremeno naglasio El-Misrijev vjerski autoritet. (ini se tako#er da su poruke formulirane tako da pridobiju %iru podr%ku, %to se tuma"i kao nagovje%taj El-Misrijevih lid-erskih ambicija. Slu$benici nekoliko agencija za provedbu zakona u Bosni i Hercegovini s kojima smo razgovarali u pripremi ove studije nisu mogli potvrditi izvje%taje da je El-Misri posje!ivao BiH posljednjih mjeseci, niti su mogli provjeriti postoji li trajni sudski nalog kojim mu se zabranjuje ulazak u zemlju.458

Bosna i Hercegovina uskladila je svoje pravne norme za borbu protiv terorizma s odgovaraju!im me#unarodnim standardima i preporukama. Klju"ne rezolucije Ujedinjenih naroda o me#unarodnom terorizmu un-esene su u Kazneni zakon BiH, koji konkretno tretira niz kaznenih djela povezanih s terorizmom. Taj je zakon 2010. godine dopunjen novim "lancima kojima se sankcionira &nanciranje teroristi"kih djelatnosti ("lanak 202), javno poticanje na teroristi"ke aktivnosti ("lanak 202.a.), vrbovanje radi teroristi"kih aktivnosti ("lanak 202.b.), obuka za izvo#enje teroristi"kih aktivnosti ("lanak 202.c.) i organiziranje teroristi"ke skupine (202.d.). Usto, Vije!e ministara usvojilo je Strategiju Bosne i Hercegovine za prevenciju i borbu protiv terorizma 2010-2013. Odgovornost za provedbu strategije podijeljena je izme#u policijskih snaga u obama en-titetima te krovnim institucijama kao %to su Ministarstvo sigurnosti BiH, Dr$avna agencija za istrage i za%titu (SIPA), Obavje%tajno-sigurnosna agen-cija Bosne i Hercegovine (OSA), kao i Operativna grupa za borbu protiv terorizma kojom rukovodi Tu$ila%tvo Bosne i Hercegovine, a nadzire je Ministarstvo sigurnosti.459


181

Nakon teroristi"kog napada u Bugojnu u junu 2010. godine postalo je jasno da nejasno!e u podjeli odgovornosti izme#u razli"itih policijskih agencija ugro$avaju napore za spre"avanje terorizma. To je naro"ito do%lo do izra$aja za vrijeme vanrednog sastanka Parlamentarnog odbora za ob-ranu i sigurnost u julu 2010. godine kada su se direktori klju"nih agen-cija uklju"enih u borbu protiv terorizma i njegovu prevenciju po$alili da politi"ke prepreke i neodgovaraju!a zakonska rje%enja ugro$avaju njihova nastojanja da se suprotstave terorizmu. (elnici agencija za provedbu za-kona u BiH upozorili su da !e bez zakona o spre"avanju terorizma policija i tu$iteljstva biti sprije"eni da poduzimaju preventivne mjere i prisiljeni da djeluju tek nakon po"injenja teroristi"kog djela.460 Vi%e od godinu dana kasnije, ura#eno je malo toga da bi se ovi problemi rije%ili. Naprotiv, moglo bi se re!i da je sposobnost za djelotvornu borbu protiv terorizma oslabljena.

SIPA, agencija u "ijoj je nadle$nosti borba protiv terorizma, ima prili"no ograni"ene mogu!nosti da potpuno i uspje%no ostvari tu ulogu. Odjel za borbu protiv terorizma Federalnog ministarstva unutarnjih poslova (FMUP) smanjen je (privremeno) sa devet na samo "etiri slu$benika. Pored toga, odluka da se imenuje osam istra$itelja za terorizam FMUP-a u kan-tonalna odjeljenja, jer aktivnosti povezane s terorizmom spadaju u nadle$nost FMUP-a, u vrijeme pisanja ove studije jo% je uvijek bila “na "ekanju“. O%tre mjere %tednje ponekad ograni"avaju i rutinske operacije Odjela za borbu protiv terorizma, pri "emu se no!enja u udaljenijim dijelovima Federacije rijetko dozvoljavaju i od istra$itelja se o"ekuje da se s takvih destinacija vrate u istom danu. Slu$benici najva$nijih agencija za provedbu zakona u BiH potvrdili su u razgovorima za potrebe ovog istra$ivanja da su i sami suo"eni sa sli"nim &nancijskim i operativnim ograni"enjima.

Usto, potpunije razumijevanje teroristi"kih prijetnji i e&kasnu strategiju za borbu protiv terorizma u BiH ometa uporno politiziranje tog sigurnosnog problema. “Terorizam“ je rije" koja u sebi ima ugra#eno negativno (pejorativno) zna"enje i pogodna je kao “vrijednosna etiketa“ koja se naj"e%!e koristi za obilje$avanje politi"kih neprijatelja i suparni-

182


ka koje treba marginalizirati ili kriminalizirati.461 Etiketiranje bilo koje identitetske skupine kao teroristi"ke u biti delegitimira njezine politi"ke ciljeve. U BiH ve! vi%e od desetlje!a traje uporna kampanja koja za cilj ima ovom etiketom op!enito ozna"iti muslimane, a posebno Bo%njake. Nametnuta prvenstveno od politi"kih elita i medija u Republici Srpskoj, i naro"ito od samoprogla%enog “Ekspertnog tima za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala u Jugoisto"noj Europi“, ova kampanja nastoji uspostaviti jednostavnu ali neodr$ivu logiku – svi teroristi su vehabije; Bo%njaci su ve!inom vehabije; dakle, ve!ina Bo%njaka su teroristi.

Iz razli"itih razloga, dio me#unarodnih medija i stru"njaka vre-menom je nekriti"ki prihvatio tu pojednostavljenu korelaciju. U nizu izvje%taja i studija objavljenih nakon 2001. godine Bosna i Hercegovina prikazana je kao “mjesto ro#enja Al-Kaide“, kao njen “centar za regrutaciju i logisti"ka baza“, “polazi%te i odsko"na daska za operacije u Europi“, te kao mjesto gdje se za potrebe vo#enja globalnog d$ihada “vrbuju bijeli muslimani“. “Bosanska teroristi"ka veza“ tako#er se redovno prepoznaje u nizu me#unarodnih incidenata, od teroristi"kog napada na Mumbai 2008. do navodnog poku%aja atentata na bolivijskog predsjednika Evu Moralesa 2009. godine.462

Sasvim je jasno da je BiH zbilja izlo$ena mogu!oj pojavi unutra%njeg i me#unarodnog terorizma, ali ta prijetnja nije ovdje ni%ta izra$enija nego u drugim europskim zemljama. U statisti"kom pogledu, BiH se zapravo dugi niz godina svrstava me#u zemlje s najmanjim brojem zabilje$enih in-cidenata povezanih s terorizmom.463 Nepotkrijepljeni navodi o pove!anoj opasnosti od terorizma u BiH, zasnovani na apsurdnoj tvrdnji da u zemlji $ivi oko 100.000 vehabija, nemaju za cilj odvratiti takvu prijetnju nego obilje$iti Bo%njake kao teroriste i delegitimirati njihove politi"ke ciljeve.464 Mediji i politi"ke elite bosanskih Srba do sada su, kao po pravilu, posezali za kartom “vehabija-terorista“ kao glavnog aduta kada je trebalo sprije"iti ili usporiti klju"ne procese u zemlji (od reforme policije, preko izmjena i dopuna Ustava, do op!ih i lokalnih izbora, kao i prilikom razmatranja referenduma o pravosu#u).465


183

Kao odgovor na to, bo%nja"ka strana, a posebno Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, reagirala je gotovo automatskim poricanjem svake sigurnosne prijetnje koju mo$e predstavljati prisustvo opasnih pojedinaca i ideologija povezanih sa islamom, nazivaju!i sve takve navode neprijateljs-kim i islamofobi"nim. Reisu-l-ulema Mustafa Ceri! je u vi%e navrata izja-vio da Islamska zajednica ne treba zadirati u vjersku slobodu svojih pripad-nika, niti djelovati kao neka vrsta vjerske policije.

Zbog toga su policijski du$nosnici "esto prinu#eni balansirati izme#u dviju suprotstavljenih i jednako manjkavih predod$bi teroristi"ke prijetnje, te svoje procjene i reakcije na ovaj sigurnosni izazov prilago#avati tako da odgovaraju $eljama ovda%njih politi"kih elita. Prema rije"ima jed-nog od vode!ih policijskih slu$benika u zemlji, koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman, jedini razlog zbog kojega u BiH do sada nije bilo vi%e teroristi"kih napada jest "injenica da smo “imali vi%e sre!e nego pameti“.

Vrijedi podsjetiti da je, po pravilu, ve!ina radikalnih, ekstremnih i militantnih pokreta, bez obzira na ideologiju i speci&"an svjetonazor, mala i nereprezentativna te da ne u$iva podr%ku javnosti. Zbog svoga tajno-vitog organizacijskog ustroja i izra$enog animoziteta prema dru%tvenom i politi"kom okru$enju u kojem djeluju, ovakve skupine mogu biti, a obi"no i jesu, izrazito nasilne i opasne. Me#utim, do istinskog ja"anja takvih skupina i njihove sposobnosti da vidljivo utje"u na dru%tvo naj"e%!e dolazi onda kada ih politi"ke elite odlu"e iskoristiti za postizanje vlastitih ciljeva.466 U BiH postoje zna"ajne mogu!nosti za ovakvu vrstu instrumen-talizacije zbog toga %to iste politi"ke elite, putem formalnih i neformalnih veza, posredno kontroliraju i dio agencija za provedbu zakona i pojedine militantne skupine.

Da bi se djelotvorno suo"ila s nizom politi"kih i sigurnosnih izazova koji mogu dovesti do pojave terorizma ili nasilja kao na"ina za rje%avanje temeljnih unutra%njih sukoba, Bosna i Hercegovina !e se morati osloniti na ne%to vi%e od puke sre!e. Trenutni izazovi vezani za liderstvo u Stranci demokratske akcije, predstoje!i izbori za novog poglavara (reisu-l-uleme)

184


Islamske zajednice u BiH (sazvani za jesen 2012.) – sa sand$a"kim mufti-jom Muamerom Zukorli!em kao jednim od navodnih favorita – te uporni poku%aji vlasti Republike Srpske da potkopaju odr$ivost dr$avnih struk-tura i zemlje u cjelini, samo su neki od najkonkretnijih izazova koji bi mogli pota!i ekstremne grupe ili pojedince na nasilje, bilo spontano ili planirano.467

U BiH je i dalje premalo mjera za e&kasno suzbijanje terorizma i politi"kog nasilja, dok faktori koji omogu!avaju njihovu pojavu ostaju mnogobrojni. Me#u njima su slaba i nefunkcionalna dr$ava, obilje lako dostupnog naoru$anja i municije, ra%irena korupcija, slaba kontrola grani-ca, kao i mobilizacija zasnovana na spornim ideologijama.468

Stalna opsjednutost islamizmom, kao navodnim najva$nijim ideolo%kim katalizatorom suvremenog terorizma, podjednako je spozna-jno ograni"ena kao %to je i strate%ki kratkovidna. Ovako pomu!ena vizija skre!e pa$nju s drugih ozbiljnih sigurnosnih izazova. Kao %to pokazuje nedavni masakr u Norve%koj, pojedinci koji su sposobni ubiti veliki broj nevinih ljudi vjerojatno $ive u mnogim zajednicama i nemogu!e je sa sigurno%!u utvrditi %ta je to %to ih poti"e da djeluju. S dugim popisom nerije%enih unutra%njih sporova, suprotstavljenih politi"kih ciljeva i sig-urnosnih nedore"enosti, Bosna i Hercegovina posjeduje zabrinjavaju!e ve-lik broj mogu!ih “okida"a“ za nasilje.


185

Evropska unija je u decembru 2004. godine preuzela zadatak provo#enja mira od Stabilizacijskih snaga (SFOR) NATO-a u BiH i djeluje u skladu s Aneksom 1 Dejtonskog mirovnog sporazuma469 na o"uvanju “sigurnog i stabilnog okru$enja“, te u skladu s mandatom za nametanje mira iz Poglavlja 7 Povelje Ujedinjenih naroda, koje se odnosi na odr$avanje me#unarodnog mira i sigurnosti. Ta operacija, o kojoj se dugo raspravljalo, zami%ljena je prema formuli “Berlin plus“ koja snagama omogu!ava da koriste sredstva NATO-a i da pozovu podr%ku i poja"anje snaga NATO-a ako to bude potrebno.470 Cilj je bio da te snage iskoriste kredibilitet prethodne operacije NATO-a, zadr$avaju!i njenu strukturu i potencijale i istovremeno rade!i na potvr#ivanju novog EU brenda u oblasti sigurnosti odvojeno od snaga NATO-a. EU se pona%ala kao da je naslijedila operaciju koja ne nosi nikakve rizike.30

Smjena nije zahtijevala masovnu rotaciju snaga jer izme#u EU-a i NATO-a postoji dosta preklapanja u "lanstvu. Izuzev odlaska ameri"kih snaga, ve!ina kontingenata SFOR-a ostala je u novim snagama, koje su se sastojale od 7.000 ljudi, pod imenom Operacija Althea, odnosno EUFOR.

30 Glavno sjedi%te NATO-a tako#er ima mandat u skladu sa Poglavljem 7, ali nema nikakve ope-rativne mogu!nosti.

186


Pod komandom britanskog generalmajora Davida Leakeyja, EUFOR je zadr$ao sli"nu operativnu strukturu kao i prethodna misija, sa sjedi%tem u Sarajevu i tri regionalne komande: Operativnom grupom Sjeverozapad (Banja Luka), Operativnom grupom Sjever (Tuzla) i Operativnom grupom Jugozapad (Mostar). Nova misija, EUFOR, prikazana je u promotivnim materijalima kao nastavak prethodne misije, SFOR-a, tek uz promjenu na-ziva i oznaka.471 Snage su zadr$ale Multinacionalnu specijaliziranu jedinicu – $andarmerijsku jedinicu koja se mo$e nositi s gra#anskim neredima i doga#ajima koji zahtijevaju veliku policijsku ulogu – pod novim nazivom, Integrirana policijska jedinica.472 Te snage su u tom "asu predstavljale najve!u operaciju evropske sigurnosne i odbrambene politike473 i imale su helikopterske snage iz niza zemalja donatora, me#u kojima su 'vicarska, Velika Britanija i kasnije Makedonija. Turska je bila najve!a zemlja dona-tor koja nije "lanica EU-a, %to je i danas slu"aj.

Prva godina EUFOR-a preklopila se s posljednjom godinom manda-ta visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Evropske unije Paddyja Ashdowna. (injenica da su Leakey i Ashdown sunarodnjaci Britanci (i da je Ashdown biv%i vojni o&cir) vjerovatno je doprinijela stvaranju pris-nih odnosa izme#u njih, %to je dovelo do koordinirane akcije u potrazi za optu$enim ratnim zlo"incima i njihovim mre$ama organiziranog krimi-nala (koje su povezane politi"ko-kriminalno-poslovnim vezama formira-nim tokom rata).474 Ali taj profesionalni odnos je u su%tini bio li"an, a ne institucionalan, i nije potrajao du$e od njihovih mandata. U januaru 2006. godine, neposredno prije Ashdownovog odlaska, EUFOR – koji je tek stupio pod komandu italijanskog generalmajora Gianmarca Chiarinija – izveo je operaciju izvan Rogatice u cilju hap%enja Dragomira Abazovi!a, kojeg je Kantonalni sud u Sarajevu optu$io za ratne zlo"ine. Toj operaciji, koju su proveli italijanski karabinjeri, nasilno su se suprotstavili optu$eni i njegova porodica, %to je dovelo do smrti Abazovi!eve supruge i te%kog ran-javanja njegovog sina. Mnogi me#unarodni posmatra"i smatrali su da je ta neuspje%na misija potkresala krila generalmajora Chiarinija na po"etku njegovog mandata i smanjila apetite EU-a za terenskim operacijama.475 Ashdownov nasljednik Christian Schwarz-Schilling nije imao nikakvih


187

a&niteta prema vojnim snagama i nije razvio podjednako prisan odnos sa suzdr$anim Chiarinijem, a politi"ko koordiniranje izme#u OHR-a/EUSR-a i EUFOR-a je znatno smanjeno.476

Godine 2006. do%lo je do velike promjene u op!em stavu pred-stavnika me#unarodne zajednice u BiH. Ured visokog predstavnika iska-zivao je znatno bla$i anga$man kako se politi"ka dinamika mijenjala uo"i izbora. Retorika kori%tena u kampanji za op!e izbore 2006. godine bila je znatno vi%e hu%ka"ka nego u prethodnoj kampanji.

Prema anketama koje su te snage provele 2006. godine, otprilike "etvrtina ispitanika pla%ila se obnove rata ako se me#unarodne trupe povu-ku, a jo% jedna tre!ina pla%ila se izbijanja lokalnog nasilja.477 Otprilike 30 posto ispitanika je 2006. smatralo da takve snage nisu vi%e potrebne, dok je o"ita ve!ina $eljela da snage ostanu u zemlji.478

Rasprave unutar struktura EU-a o radikalnom smanjenju snaga po"ele su 2006. godine, za vrijeme izborne kampanje. U to vrijeme, glav-no je opravdanje bilo da ima va$nijih me#unarodnih prioriteta, naro"ito ustanak koji se %irio u Afganistanu, gdje su zemlje koje su imale najvi%e trupa u EUFOR-u, kao %to su Velika Britanija i Holandija, bile anga$irane u borbenim operacijama.479 Iznenadiv%i mnoge saveznike, ministar od-brane Njema"ke Franz Josef Jung je u oktobru 2006. godine objavio da !e zapo"eti povla"enje njema"kih trupa iz EUFOR-a.480 Zbog toga je bila neu-godna situacija kada je njema"ki kontraadmiral Hans-Jochen Witthauer preuzeo komandu nad EUFOR-om ubrzo nakon toga.481 Uprkos sve lo%ijoj politi"koj situaciji te godine, izme#u ostalog zbog prijetnji referendumom u Republici Srpskoj, "lanice EU-a su u decembru 2006. godine privremeno odlu"ile, “nakon pobolj%ane sigurnosne situacije“, smanjiti snage, a svoju odluku su potvrdile u februaru 2007. godine.482 Ta odluka bila je direktno vezana za plan zatvaranja OHR-a u junu 2007. godine, koji je odlukom petorke31 odgo#en za juni 2008., te na kraju napu%ten usvajanjem ciljeva 31 Petorka se sastoji od pet zapadnih "lanica Kontakt-grupe koja je napravila osnovni okvir (po-

djela 51/49) mirovnog plana koji je na kraju usvojen u Daytonu u novembru 1995. godine. To su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njema"ka i Italija (koja im se priklju"ila nakon

188


i kriterija 5+2 od Vije!a za implementaciju mira 2008. godine.483 Nova paralelna procjena vojnog prisustva u BiH nije nikada izvr%ena. Nakon smanjenja EUFOR-a, odstupanje izme#u politi"kih procjena OHR-a i Upravnog odbora Vije!a za implementaciju mira te procjena prijetnji koje je vr%io EUFOR jo% vi%e je pove!ano.484

Preustroj snaga koji je izvr%en od po"etka do sredine 2007. godine rezultirao je zatvaranjem triju regionalnih komandi EUFOR-a i drugih isturenih baza %irom BiH u korist snaga od 2.500 ljudi koncentriranih oko Sarajeva.485 To je trebala biti apsolutno minimalna ja"ina snaga za osigu-ranje sigurnog i stabilnog okru$enja. Manevarski bataljon EUFOR-a486, koji se 2007. godine sastojao od "etiri "ete, zajedno sa izvi#a"kim vodom i Integriranom policijskom jedinicom, trebao je biti smje%ten u Butmiru. Da bi snage bile prisutne na terenu i da bi bile vidljive, u po"etku su na oko 40 lokacija %irom zemlje razmje%teni timovi za vezu i osmatran-je.487 Me#utim, te male grupe nemaju nikakve operativne sposobnosti i u vanrednoj situaciji bi te%ko uspjele i sebe za%tititi. Helikopterske snage tako#er su znatno smanjene, %to onemogu!ava bilo kakvu mogu!nost brze reakcije u operacijama izvan okoline Sarajeva, osim mo$da za evakuaciju pojedina"nih timova za vezu i osmatranje.

'panski generalmajor Ignacio Martin Villalain preuzeo je komandu nad EUFOR-om krajem 2007. godine. Na po"etku mandata naredio je obustavu patrola EUFOR-a, jer bi, po mi%ljenju %panske vlade, one mogle biti “provokativne“.488 Ovo je bio jednostrani "in, a ne zajedni"ka odluka EU-a, "ime je dodatno smanjena vidljivost snaga u ulozi odr$avanja “sig-urnog i stabilnog okru$enja“. Pojedini o&ciri EUFOR-a koji su bili prisut-ni u to vrijeme prisje!aju se da su %panske trupe poha#ale obuku najmanje

Daytona). Rusija je "lanica Kontakt-grupe, ali ne i petorke. Petorka nema formalnu pravnu ulogu, ve! slu$i kao mjesto gdje se vr%i koordinacija politike – odnosno, u posljednje vrijeme, mjesto gdje se to ne vr%i.


189

dvije tre!ine vremena provedenog u BiH, a zatim su poslane u snage UN-a u Libanu (UNIFIL).489 Mogu!e je da je odluka o ukidanju patrola bila do-nesena da bi se ostavilo vi%e vremena za obuku prije raspore#ivanja u Liban. Bez obzira na razlog za odluku, posljedica je bila da su pojedine evropske ambasade po"ele obavje%tavati svoja ministarstva da je EUFOR besposlen, zbog "ega su mnoge vlade EU-a dovele u pitanje potrebu za EUFOR-om, u $elji da ispune druge obaveze i da ukinu bud$etska izdavanja.490 Mo$da u cilju nadokna#ivanja ovog nedostatka operativne prisutnosti, EUFOR je poja"ao aktivnosti na vlastitoj promociji daleko izvan svog mandata, putem panoa za ogla%avanje, sponzoriranja takmi"enja, u"estvovanja u ob-razovnim programima itd. Prema rije"ima visokog o&cira OSBiH, u martu 2008. godine EUFOR je bio “tigar od papira“, a SAD i NATO bi morali reagirati na bilo kakvu sigurnosnu krizu.491

Nasljednik generalmajora Villalaina, italijanski generalmajor Stefano Castagnotto, koji je preuzeo komandu krajem 2008. godine,492 tvrdio je da je procjena sposobnosti privatnih za%titarskih &rmi i drugih nezvani"nih ak-tera potencijalnog sukoba zadatak za doma!e vlasti i da je izvan mandata EUFOR-a, %to je predstavljalo neobi"no tuma"enje mandata iz Aneksa 1A.493

Tokom cijelog perioda od 2008. do 2010. godine u Evropskoj uniji raspravljalo se o dodatnom smanjenju misije, uz tri mogu!nosti – zadr$avanje trenutne veli"ine snaga uz mandat iz Poglavlja 7, dodatno smanjenje i zadr$avanje mandata, ili smanjenje na misiju pru$anja obuke bez izvr%nih ovla%tenja i bez mandata iz Poglavlja 7.494 Nema sumnje da su mnoge zemlje koje su poslale vojnike bile za tre!u opciju. Francuska i Italija su krajem 2008. godine, na nivou ministara odbrane EU-a, tra$ile okon"anje misije EUFOR-a.495 Njihovo obrazlo$enje nije se zasnivalo na detaljnoj procjeni prijetnje, ve! na besposlenosti trupa.496 Diplomatske depe%e iz tog perioda otkrivaju da je bilo vi%e neslaganja me#u "lanicama EU-a nego %to je naveo ministar odbrane Francuske Hervé Morin.497 To opredjeljenje sprije"ile su "lanice koje su izrazile zabrinutost, a Sjedinjenje Ameri"ke Dr$ave i komandant Glavnog %taba NATO-a su se usprotivi-li tom potezu zbog politi"ke situacije u zemlji.498 Ali njihova nastojanja

190


dovela su do niza jednostranih povla"enja iz misije EU-a, koja su zapo"ele Francuska i 'panija po"etkom 2009. godine.499 Ostali – Italija (koja je bila dominantna u Integriranoj policijskoj jedinici) i naro"ito Njema"ka, ali i Poljska (koja je poslala "etu u manevarski bataljon), te Finska i Irska – slijedili su ih tokom sljede!e dvije godine. Zemlje su "esto zadr$avale preostale dijelove svojih %tabova, povla"e!i najve!i dio svojih kontingenata.

U septembru 2010. godine, nakon duge rasprave o ovoj mogu!nosti, Vlada RS-a dala je zadatak vlastima da zapo"nu obilje$avanje me#uentitetske linije razgrani"enja izme#u Republike Srpske i Federacije.500 Jednostrano djelovanje u tom pravcu predstavljalo bi jasno kr%enje Aneksa 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kome su opisane procedure koje oba entiteta moraju prihvatiti. Ve! po"etkom 2008. godine supervizor za Br"ko uputio je pismo komandantima EUFOR-a i Glavnog %taba NATO-a i istakao da !e mo$da biti potrebne snage EU-a i NATO-a u slu"aju nastojanja iz RS-a da se zauzme teritorija u Distriktu.501 Zvani"ne karte RS-a pokazuju da me#uentitetska linija razgrani"enja prolazi kroz Distrikt Br"ko, %to pred-stavlja kr%enje Kona"ne odluke o Br"kom, a iz RS-a su do sada odbijali pru$iti uvjeravanja da !e se pridr$avati Odluke, dok je predsjednik RS-a Milorad Dodik vi%e puta tra$io disoluciju dr$ave.502 Nekoliko sagovornika je navelo da je EUFOR (pretpostavlja se po uputama iz Bruxellesa) prvo poku%ao prebaciti odgovornost nametanja mira koja je navedena u Aneksu 2 isklju"ivo na OHR.503 Na kraju su EUFOR i Glavni %tab NATO-a zajedni"ki “presu#ivali“ u geodetskim sporovima izme#u entiteta. Prema rije"ima vi%eg zapadnog vojnog zvani"nika, “iz RS-a su prijetili da !e ne%to u"initi…Republika Srpska je povukla liniju kroz Distrikt. To je ono %to oni $ele – da se preko toga pove$u“.504 Pojedine stranke iz FBiH kazale su autorima da bi unutar Distrikta Br"ko do%lo do sna$nog oru$anog otpora u slu"aju poku%aja RS-a da zauzme teritoriju unutar Distrikta.505 Ovaj problem jo% uvijek nije rije%en, ali mnogi "lanovi Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira, uprkos tome, glasno zahtijevaju okon"anje i izvr%nih ovlasti EUFOR-a i supervizije u Br"kom.506


191

Preostalim snagama u vrijeme pisanja ove studije, u augustu 2011. godine, komandira austrijski generalmajor Bernhard Bair (komandant EUFOR-a od kraja 2009. godine), a procjenjuje se da se one sastoje od ne%to manje od 1.300 ljudi. Holandski kontingent !e biti povu"en u no-vembru 2011. godine, %to !e taj broj smanjiti za vi%e od 70.507 Sada%nje snage "ine vojnici iz mnogih dr$ava "lanica, ali najvi%e ih je iz Austrije, Turske, Ma#arske i Bugarske.508 Generala Baira !e naslijediti drugi Austrijanac, koji tek treba biti imenovan u decembru.509 Najspremnije snage – koje mogu reagirati u slu"aju krize – koncentrirane su u manevarskom bataljonu. Iako je dio turskih "andarma jo% uvijek u sastavu EUFOR-a, Integrirana policijska jedinica zapravo je prestala postojati jer je njen logor u Butmiru zatvoren i predat Oru$anim snagama BiH.510 Sveukupno, prema rije"ima nekoliko vojnih profesionalaca upoznatih s misijom, te snage broje manje od 400 ljudi iako su neki naveli da je manevarski bataljon osposobljen prema standardima NATO-a.511

Slabljenje snaga EUFOR-a o"igledno je i vojnim profesionalcima na terenu i u Bruxellesu. Po"etkom 2009. godine komandant operacije EU-a i zamjenik vrhovnog komandanta savezni"kih snaga u Evropi (DSACEUR)512, general sir John McColl, navodno je poku%ao izvr%iti procjenu potreba i popunjavanje snaga,513 ali su zemlje "lanice to odbacile. Nekoliko osoba s kojima smo razgovarali navelo je da je general McColl insistirao na tome da dr$avama "lanicama EU-a objasni da preuzimaju politi"ku odgovornost za odr$avanje nedovoljno jakih snaga.514 Turska je vi%e puta nudila da popuni prazninu izme#u obavezne ja"ine (koja je kas-nije promijenjena na 2.000) i sada%nje ja"ine, %to je EU vi%e puta odbio.515 Ono %to zabrinjava jeste to da EU nije spreman popuniti vlastite snage, te da bi EUFOR zapravo postao “TurkFOR“. Pozicija Njema"ke je postala jasna krajem 2010. i po"etkom 2011. godine, jer ona nije dijelila ameri"ku i britansku zabrinutost oko otcjepljenja RS-a i drugih prijetnji po sigurn-ost i stoga se namjeravala jednostrano povu!i iz EUFOR-a.516 Nakon %to je naslijedio generala McColla u martu 2011. godine, general sir Richard

192


Shirre/ je navodno rekao "lanovima EU-a u Odboru za politiku i sigurn-ost da bi za ispunjenje mandata odr$avanja sigurnog i stabilnog okru$enja u BiH bila potrebna "itava brigada, %to je oko tri puta vi%e ljudi nego %to ih sada ima.517 Prema mi%ljenju vojnog profesionalca iz zemlje "lanice EU-a, “Evropljane je ba% briga. Ne mo$ete "ak ni opisati faktore rizika zato %to to nikoga ne interesira“.518

Procjena sada%nje ja"ine i sposobnosti snaga bila je jednoglasno negativna u razgovorima koji su vo#eni u pripremi ovog izvje%taja, "ak i sa osobama unutar samih snaga. Jedan visoki me#unarodni vojni pro-fesionalac je rekao da je EUFOR “koristan koliko i UNPROFOR“, te nesretne mirovne snage UN-a raspore#ene u BiH za vrijeme rata. Drugi je primijetio da ove snage nemaju dovoljno prikupljenih obavje%tajnih podataka, niti su sposobne vr%iti analize, te da oni koji poznaju situac-iju nisu povezani jedni s drugima.519 Iako su neki smatrali da timovi za vezu i osmatranje %alju odre#ene korisne informacije, kao %to su izvje%taji o me#uetni"kim incidentima u njihovim vlastitim zonama odgovornosti, obavje%tajne sposobnosti misije u cjelini nedovoljne su za uvjerljive re-zultate.520 Drugi o&cir je naveo da ne postoji spremnost da se predvide mogu!i scenariji na osnovu prikupljenih informacija da bi se moglo plani-rati djelovanje u slu"aju izvanrednih situacija.521 On je opisao prikupljanje informacija i obavje%tajne mogu!nosti EUFOR-a kao “totalnu glupost“.522 Tre!i su primijetili da EUFOR ne vr%i nikakve procjene prijetnji, niti se to radi u sjedi%tu NATO-a u BiH, koji tako#er ima mandat prema Poglavlju 7, ali nema operativne mogu!nosti. Oni koji prikupljaju obavje%tajne po-datke na terenu naveli su da ne postoji uzajamno djelovanje sa sjedi%tem NATO-a, te da se takva suradnja politi"ki spre"ava na nivou iznad kom-andanata snaga.523 Jedinstven stav na%ih sagovornika je da je to politi"ki problem – da su politi"ki gospodari EUFOR-a “umorni“, da pokazuju “potpuni nedostatak interesa“, te da ne "ele da znaju za mogu!e prijetnje, jer bi to saznanje zahtijevalo odgovor, koji ne $ele da daju.524 Po svemu sude!i, obavje%tavanje stranih kolega o pitanjima u okviru zone odgovo-rnosti komandanta EUFOR-a tako#er nije dobrodo%lo. Diplomati s ko-jima smo razgovarali za ovu studiju izvijestili su da kada je EUFOR izra-


193

zio strahovanja zbog zna"ajnog porasta broja zabilje$enih me#uetni"kih incidenata u prva tri mjeseca 2011. godine na sastanku Odbora %efova vode!ih me#unarodnih agencija u BiH, Bruxelles je negativno reagirao na ta otkri!a.525 Zvani"nici EU-a i diplomati zemalja "lanica redovno iz-javljuju da je, uprkos $estokoj retorici koja obilje$ava politi"ku situaciju, sigurnosna situacija stabilna.526 Takvim izvje%tajima se potkopava po$eljna nepovezanost politi"ke i sigurnosne situacije.

Pozicija EUFOR-a trenutno je reaktivna. Njegovo prisustvo na terenu kroz timove za vezu i osmatranje, prema najpozitivnijem mi%ljenju vojnih profesionalaca, omogu!ava djelimi"no prikupljanje informacija. Ve!ina drugih smatra da je njegova vidljivost njegov jedini doprinos.527 Njegova sposobnost da sprije"i politi"ki dirigirano nasilje je veoma ograni"ena, ne samo zbog njegove veli"ine nego i zbog nedostatka mobilnosti koju ugro$ava nepostojanje helikopterske jedinice.528 Bilo kakve reaktivne snage morale bi biti razmje%tene cestom, zbog "ega bi mogle biti preprije"ene izme#u ostalog od nenaoru$anih ljudi (kao %to se desilo u julu i augustu 2011. godine na sjeveru Kosova). Uklanjanje takvih prepreka zahtijeva specijalizirano osoblje i opremu za djelovanje bez smrtnih posljedica, za %to su zadu$ene oslabljene $andarmerijske snage, to jest Integrirana polici-jska jedinica.529 U slu"aju krize, prema rije"ima zvani"nika s kojima smo razgovarali, EUFOR bi mogao dr$ati sarajevski aerodrom, ali ne bi mogao istovremeno reagirati na nemire u Mostaru.530

Po"etkom 2011. godine osoblje EUFOR-a kontaktiralo je niz diplo-matskih misija u BiH s kojima imaju ugovorne odnose o pru$anju pomo!i prilikom evakuacije zaposlenih u slu"aju krize. Prema Planu “Meduza“, za evakuaciju zaposlenih su trebala biti kori%tena sredstva EUFOR-a. EUFOR je te diplomatske misije obavijestio da njegova trenutna ja"ina snaga zna"i da ne mo$e vr%iti tu ulogu – u su%tini, da bi te misije u takvoj situaciji bile prepu%tene same sebi.531 Drugi zaposleni u me#unarodnim misijama su po"etkom 2011. godine izvijestili da im je osoblje EUFOR-a na terenu u timovima za vezu i osmatranje kazalo da im ne mogu pru$iti za%titu u slu"aju izvanredne situacije.532 Uistinu, te snage bi te%ko mogle

194


i sebe odbraniti u krizi, a njihova evakuacija bi iscrpila i ono malo opera-tivnih mogu!nosti koje su EUFOR-u ostale.

'to se ti"e vojnog odvra!anja od nasilnih akcija kojima bi upravljale politi"ke i druge organizirane snage, mogu!nosti EUFOR-a su izuzetno ograni"ene. Ve!ina sagovornika smatra da s izuzetkom veoma malih inci-denata, uz brz i sna$an odgovor (za koji svi smatraju da nije vjerovatan s obzirom na stav kojem Bruxelles daje prednost), sposobnost EUFOR-a da reagira je tako#er vi%e nego neuvjerljiva.533 Jedan sagovornik je izjavio da “ako me#unarodna zajednica odustane od odvra!anja od nasilja, zna"i da je odlu"ila da ne!e podr$ati Dejtonski mirovni sporazum dok ga ne zami-jeni konsenzus… Mi ne ispunjavamo [dejtonske obaveze]. Nemogu!e je predvidjeti kako !e se stvari razvijati“.534 Mi%ljenje pojedinih vojnih o&cira dr$ava "lanica EUFOR-a je da “EUFOR trenutno nema nikakve opera-tivne sposobnosti“.535 Drugi sagovornik je kazao: “Ovo je na"in na koji po"inju sukobi.“536 Pojedina"ne procjene prijetnji onih s kojima smo razg-ovarali za potrebe ove studije su se razlikovale, ali niko nije bio optimisti"an u pogledu mogu!nosti EUFOR-a da u ovom "asu iza#e na kraj sa, prema njihovom mi%ljenju, realnim nepredvi#enim situacijama.

Nijedan sagovornik nije smatrao da postoje dokazi koji ukazuju na predstoje!i sukob, ali gotovo svi su se slo$ili s veteranom velikih nereda na Kosovu iz marta 2004. godine koji je rekao da su “svi elementi prisutni“.537 Dalje je kazao: “Sve %to je potrebno jest da ljudi po"nu paliti ku!e. Ne znam %ta je s policijom. Ali u najgorem slu"aju scenarija kao na Kosovu – treba vam 20-30 ljudi s lakim naoru$anjem i eksplozivom. Politi"ka %teta bi bila stra%na… S profesionalnog stanovi%ta, s onim %to je EUFOR-u ostalo, bilo bi veoma te%ko, jer bi problem bio transport. U to vrijeme smo imali 17.000 vojnika, na puno manjem prostoru i s kra!im komunikacijskim linijama. (ak i to je bilo ote$ano i bila su su nam potrebna poja"anja… U najgorem slu"aju, preostale mogu!nosti (EUFOR-a) nisu ba% uvjer-ljive.“538 Raspore#ivanje policije opravdano je spomenuto, jer zvani"nici EU-a, pa "ak i NATO-a, redovno ra"unaju na pretpostavku da !e lokalne vlasti predstavljati prvu liniju odbrane u slu"aju izbijanja nasilja.539 Rijetko


195

se uzima u obzir da bi se i sama policija mogla uklju"iti u destabiliziraju!e nasilje ili ga dozvoliti. Ovakav stav "ekanja da se vidi %ta !e se dogoditi mogao bi onemogu!iti EUFOR da reagira brzo na doga#aje koje bi mogao u samom po"etku staviti pod kontrolu. Drugi vojni profesionalac s kojim smo razgovarali primijetio je da se BiH znatno razlikuje od Kosova, pri "emu je mislio da je manje eksplozivna.540

Trima "lanicama EU-a koje su poslale najvi%e trupa, Austriji, Ma#arskoj i Bugarskoj, sasvim je jasno da snage na terenu nisu prim-jerene obavezama iz Aneksa 1A i Poglavlja 7, kao %to je to primijetio gen-eral Shirre/ u martu 2011. godine. U neformalnom dokumentu na "etiri stranice iz aprila ili maja 2011. godine, te zemlje su drugim "lanicama EU-a predstavile opcije za rje%avanje ove neuskla#enosti.541

“Nastavak trenutne nezadovoljavaju!e situacije vezane za sve %iri jaz izme#u vojnih zadataka snaga EUFOR ALTHEA i raspolo$ivih sredstava za ispunjenje tih zadataka mogao bi imati negativan utjecaj na ovu va$nu operaciju zajedni"ke sigurnosne i odbrambene politike, a time i na ovu politiku u cjelini. Shodno tome, ne trebamo "ekati da do#e do daljnjih jednostranih smanjenja trupa, ve! trebamo napraviti realan scenarij za snage EUFOR ALTHEA u budu!nosti.“542 U tom neformalnom doku-mentu navodi se da je u vrijeme njegovog pisanja postojala razlika od vi%e od 30 posto izme#u propisane ja"ine i “minimalnih vojnih zahtjeva. Snage se oslanjaju na poja"anja iz drugih zemalja za sve osim izoliranog incidenta niskog intenziteta. Daljnja povla"enja dodatno bi ugrozila e&kasnost snaga EUFOR ALTHEA prema sada%njoj strukturi.“543 U neformalnom doku-mentu se sigurnosna situacija ozna"ava kao “mirna i stabilna“ i navodi se da posljednjih godina nisu bile potrebne nikakve intervencije za odr$anje sigurnog i stabilnog okru$enja, ali da se “politi"ka situacija, za razliku od sigurnosne situacije, opisuje kao problemati"na i obilje$ena negativnom retorikom, sve ve!im sukobljavanjima i nespremnosti da se do#e do kom-promisa“.544 Autori dokumenta procjenjuju da su daljnja povla"enja trupa vjerovatna i da se politi"ka situacija “u srednjoro"nom razdoblju“ ne!e popraviti.545

196


U neformalnom dokumentu nabrajaju se razli"ite opcije, po"ev%i od zadr$avanja mandata EUFOR-a uprkos stalnom smanjenju snaga kao “op-ciji status quo“.546 Druga opcija je smanjenje propisane veli"ine na 1.200 lju-di, %to bi natjeralo snage da se usmjere na “pra!enje situacije s ograni"enom sposobno%!u intervencije i mogu!no%!u prihva!anja i organiziranja rezervnih snaga iz drugih zemalja (Over the Horizon Forces –OTHF)“.547 Prema tre!oj opciji predla$e se su%tinski ista uloga, zadr$avanje izvr%nog mandata, ali sa samo 800 do 1.000 ljudi.548 (etvrta predlo$ena opcija zove se “opcija obuka plus“ i sastoji se od pretvaranja EUFOR-a u misiju za obuku koja se sastoji od 400 ljudi, sa zadr$avanjem izvr%nog mandata, ali njegovo izvr%enje bi “u potpunosti zavisilo od razmje%taja dodatnih snaga iz drugih zemalja“.549 Peta i posljednja opcija, “opcija neizvr%ne obuke“, sli"na je ranije razmotrenoj “tre!oj opciji“.550 U dokumentu se zaklju"uje da je “opcija status quo“ nerealna a da ni “opciju neizvr%ne obuke“ tako#er ne treba razmatrati “dokle god ne postoji konsenzus o okon"anju izvr%nog mandata“.551 Time se dokument vra!a na najva$nije pitanje nepostojanja konsenzusa unutar EU-a i Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira o napu%tanju izvr%nog mandata, %to je dovelo do jednostranog povla"enja mnogih kontinentalnih "lanica EU-a iz EUFOR-a.

U julu 2011. godine ministri vanjskih poslova Njema"ke i Francuske pisali su visokoj predstavnici EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu poli-tiku, baronesi Catherine Ashton, i izlo$ili politiku za koju se zala$u.552 Napisali su da bi najradije $eljeli da se okon"a izvr%ni mandat EUFOR-a i da se misija transformira u savjetodavnu misiju. Prema onome %to su na-pisali, potrebno je prona!i mehanizam za snage koje bi bile smje%tene van podru"ja operacija.

Prema posljednjim informacijama do kojih su do%li autori, zemlje "lanice EU-a morat !e odabrati jednu od triju mogu!ih na"elnih opcija tokom sljede!ih sedmica. Prva bi bila ja"anje EUFOR-a kako bi mogao is-punjavati svoj trenutni mandat (u skladu sa sugestijom generala Shirre/a). Druga je zadr$avanje izvr%nog mandata iz Poglavlja 7, uz smanjenje za-dataka koje EUFOR poduzima, da bi se omogu!ilo zadr$avanje sada%njeg


197

broja ljudi koji je ispod potrebnog kroz ukidanje praznih smje%tajnih ob-jekata, %to bi omogu!ilo da broj od 1.300 predstavlja “stopostotnu sna-gu“.553 Potpuno ukidanje izvr%nog mandata i prelazak na misiju obuke je tre!a opcija.554

U informativnom biltenu EUFOR-a u vrijeme pisanja ove studiju navedeni su sljede!i podaci o me#unarodnim poja"anjima:

“Pored snaga stacioniranih u BiH, EUFOR, u slu"aju potrebe, mo$e vrlo lako biti dodatno oja"an snagama KFOR-a i rezervnim snagama EU-a za operativnu i strate%ku podr%ku kako bi brzo pove!ao broj svojih trupa u podru"ju operacije i odgovorio na svaki vojni izazov. Poja"anje u vidu rezervnih snaga izvan BiH "ine do "etiri bataljona iz Austrije, Francuske, Njema"ke i Italije. Tako#er, u slu"aju potrebe, EUFOR mo$e pru$iti poja"anje KFOR-u putem svoje jedinice za takti"ku podr%ku.“555

Autori su u maju 2011. godine obavije%teni o planovima EU-a da se osloni na snage izvan BiH nakon %to se ukupan broj vojnika sman-ji ispod 1.000.556 Kada su vojni profesionalci na slu$bi u BiH upitani o tome, odbacili su ovu opciju kao vojno nepouzdanu, navode!i potrebu za temeljnim snagama na koje bi se snage van podru"ja operacija mogle osloniti.557 Tako#er je sasvim nejasno kako bi Vije!e sigurnosti UN-a mo-glo reagirati na prijedlog EU-a da zadr$i mandat u skladu s Poglavljem 7 (koji se odnosi na odbranu od prijetnji po me#unarodni mir i sigurnost) ako nije spreman da ima snage na terenu koje su sposobne za izvr%enje tog zadatka. Mandat ponovo treba biti obnovljen u novembru 2011. godine. Jedan zvani"nik me#unarodne organizacije je 2009. godine postavio pi-tanje o nespremnosti ispunjavanja obaveza iz Poglavlja 7: “Mo$ete li jed-nostrano napustiti mandat iz Poglavlja 7?“558 Bar na nivou zemalja "lanica EU-a, "ini se da je odgovor “da“.

198


Prema rije"ima vi%e profesionalnih sagovornika, plan koji je predvi#en za poja"anje EUFOR-a je manje "vrst i pouzdan od zvani"ne verzije. U ovom trenutku snage izvan BiH koje bi dobile zadatak da oja"aju EUFOR po"inju s NATO snagama KFOR-a na Kosovu, a za njima slijede rezervne snage NATO-a koje su predvi#ene za KFOR i EUFOR (prema planu Berlin plus). “NATO bi dao poja"anja, a ne EU“, kazao je jedan sagovo-rnik. Dodao je da, s obzirom na to da Glavno sjedi%te NATO-a tako#er ima mandat prema Poglavlju 7, “SAD bi mogao poslati ovdje onoliko svo-jih trupa koliko je potrebno, i ne dozvolite da vam EU ka$e druga"ije.“559 Drugi su se slo$ili s ovim mi%ljenjem, navode!i da “ako do#u, imamo zgrade odre#ene za njih ovdje u Butmiru“.560 Ali ne postoji nikakav dogov-or niti strategija prema kojoj bi NATO koristio te objekte. Prema rije"ima pojedinih sagovornika, Turska ne bi mogla poja"ati EUFOR iznad prop-isane veli"ine od 2.000 vojnika, "ak i kada bi postojala politi"ka volja da joj se to dozvoli (koje ina"e nema).561 Snage KFOR-a bi morale da putuju cestom, kroz Srbiju ili Crnu Goru,32 prema rije"ima vojnih profesionalaca i zvani"nika smje%tenih u Sarajevu.562 Komandanti EUFOR-a, Glavnog sjedi%ta NATO-a i KFOR-a razgovarali su krajem prolje!a 2011. godine o “potencijalnim scenarijima” u vezi s mogu!no%!u da podr$e jedni druge u slu"aju potrebe.563 Ali i sam KFOR je prepolovljen pro%le godine, a u julu i augustu 2011. godine je bio na velikoj ku%nji zbog doga#aja na sjeveru Kosova. Jedan od dvaju rezervnih bataljona NATO-a je ve! razmje%ten na Kosovu, a drugi je u stanju pripravnosti i predvi#en je za Kosovo, ne za BiH. Pojedini sagovornici su smatrali da su ovi doga#aji “trgnuli iz sna“ nalogodavce u Bruxellesu, koji su trebali razmotriti plan za slu"aj nu$de za EUFOR.564 Navodno je zahtjev komandanta KFOR-a za podr%kom od snaga NATO-a iz drugih zemalja prvo odbijen i re"eno mu je da pretjeruje. Na kraju je dobio poja"anje koje je tra$io.565 EU ima na raspolaganju dvije gotove operativne jedinice ja"ine bataljona iz Njema"ke i Italije (koje su smje%tene u Italiji), ali se profesionalna mi%ljenja o brzini kojom one mogu

32 Veliko je pitanje da li bi Srbija dozvolila ovakav prolazak, a vjerovatno bi on bio uvjetovan. Iz tog razloga, me#unarodni zvani"nici na slu$bi u Sarajevu su izvijestili da su komandant EUFOR-a general Bair i komandant KFOR-a 2010. godine isplanirali i provjerili alternativni pravac preko Ro$aja u Crnoj Gori. Pravac preko Srbije je ipak po$eljniji iz topografskih i logi-sti"kih razloga.


199

biti razmje%tene razlikuju. Prema najoptimisti"nijem mi%ljenju, potrebna im je sedmica dana, a prema najpesimisti"nijem – jedan mjesec.566 Neki su "ak sumnjali da bi i tada postojala politi"ka volja za time, bez ameri"kog utjecaja.567 U nedavnim neredima na Kosovu upotrijebljena su dostupna sredstva NATO-a u Evropi. Jedan vojni profesionalac je primijetio da bi se EUFOR zapravo oslonio na poja"anje izvana u bilo kojoj vanrednoj situ-aciji.568 Lako se mogu zamisliti scenariji prema kojima bi – "ak i ako to ne bi bilo smi%ljeno – doga#aji na jednom frontu na zapadnom Balkanu onemogu!ili reagiranje na drugu vanrednu situaciju.

Trenutna struktura, veli"ina, plan raspore#ivanja i pristup EUFOR-a izla$u ga opasnosti da zaka$e "ak i pod umjerenim optere!enjem. On je izgubio mogu!nost uvjerljivog odvra!anja opasnosti, a njegova sposobnost reagiranja je sasvim oslabljena. S obzirom na sve br$e pogor%anje politi"ke situacije i sve ve!u mogu!nost – te potencijalnu ozbiljnost – pogre%nih procjena bosanskohercegova"kih politi"ara, vi%e je nego "isto teoretski mogu!e da EUFOR bude pozvan da djeluje kako bi odr$ao ili ponovo us-postavio sigurno okru$enje. Bez politi"ke volje da se pripremi za takav iza-zov, zajedni"ka sigurnosna i odbrambena politika EU-a mogla bi do$ivjeti jo% jedno poni$enje na Balkanu poput onog s EULEX-om na Kosovu u julu i augustu 2011. godine.

200



201

Pogor%anje prevladavaju!e politi"ke dinamike ne samo da se nas-tavlja nego se sve vi%e ubrzava godinu dana nakon op!ih izbora u okto-bru 2010. godine. Ja"anje hu%ka"ke politi"ke retorike pro$ima dru%tveni i politi"ki diskurs i negativno utje"e na (ionako slab) rad institucija vlasti na svim nivoima. Kumulativni efekti slabe vlasti, nepostojanja politi"ke odgovornosti i utjecaja ekonomske krize doveli su do sve ve!ih dru%tvenih napetosti – s me#uetni"kim i unutaretni"kim dimenzijama. Kao posljedi-ca toga, politi"ki lideri imaju smanjen manevarski prostor unutar svojih politi"kih elita. Ipak, te elite istovremeno imaju ve!u slobodu u odnosu na me#unarodnu zajednicu, koja se povukla iz stabiliziraju!e uloge koju je imala do 2005. godine. Izjave i djela koji su o"ito suprotni Daytonu i odr$anju mira postali su svakodnevni. U okru$enju u kojem zapravo ne va$e nikakva pravila otvorena su vrata za etni"ko sukobljavanje kao politi"ku taktiku za odvra!anje pa$nje. Mnogi akteri su to iskoristili.

Ova mje%avina promjenjivih vrijednosti pove!ava vjerovatno!u pogre%ke u politi"kom prora"unu. Cijena ovakve pogre%ke lokalnih politi"kih aktera vjerovatno bi bila puno ve!a nego prije 2005. godine zbog uo"ene mogu!nosti ispunjenja starih – ali prethodno zabranjenih – ciljeva. Dru%tveni pritisci, koji se naro"ito odnose na nezaposlenost i isplate trans-fera, tako#er bi mogli prisiliti politi"ke aktere da djeluju prenagljeno kako bi preusmjerili bijes naroda koji bi se mogao okrenuti protiv njih.

Mnogobrojni su potencijalni faktori koji bi mogli biti iskori%teni za izazivanje ve!eg nasilja. Pojedini faktori rizika manji su nego %to su bili

202


prije pet godina. Stvaranjem OSBiH, naprimjer, ukinute su odvojene po-tencijalne zara!ene strane, kao %to je bilo predvi#eno, iako njegov razvoj ometa prevladavaju!e politi"ko okru$enje. Privatne za%titarske &rme u BiH, koje jo% uvijek predstavljaju sivu zonu %to se ti"e me#unarodnog nad-zora i doma!eg nadzora i regulacije na dr$avnom nivou, bar su pod ve!om pa$njom nego %to je to slu"aj u susjednoj Srbiji. Ali drugi elementi koji su va$ni za javnu sigurnost u BiH kre!u se u retrogradnom pravcu. Policija i pravosu#e se ponovo politiziraju i izlo$eni su pove!anim pritiscima izvr%ne vlasti, s pre%utnim prihva!anjem, ako ne i izravnim odobravanjem, od me#unarodne zajednice.

Nadalje, BiH ima niz jedinstvenih faktora rizika: privatno posjedo-vanje velike koli"ine vatrenog oru$ja (i eksplozivnih naprava), velike zalihe (sve nepostojanije) vojne municije, te brojne nezvani"ne organizirane mre$e povezane s politi"kim strankama. Najva$nije od svega, op!i nivo straha je na najvi%em nivou od 1996. godine. S obzirom na to da je mogu!nost odvra!anja nasilja izvana smanjena, na ovaj na"in je stvoren, kao %to je rekao jedan sagovornik, “vrlo opasan koktel“.

U sada%njim okolnostima, lokalni incidenti koji ina"e ne bi imali %ire posljedice mogli bi dovesti do eskalacije odozdo koju vladaju!e elite ne bi mogle kontrolirati, a koja bi ih dovela u isku%enje da je podr$e. Takvi incidenti, poput onog u oktobru 2009. godine u 'irokom Brijegu, ve! su privukli politi"ke aktere da se naknadno uklju"e u $elji da ih iskoriste. U najgorem slu"aju, nasilan incident te vrste mogao bi aktivirati postoje!e planove za djelovanje i nezvani"nih (ali politi"ki povezanih) i zvani"nih ak-tera, kao %to je bio slu"aj u Mitrovici, na Kosovu, 17. marta 2004. godine. Treba re!i da je nivo politi"kih tenzija i polarizacije u BiH znatno vi%i nego %to je bio prije dvije godine.

Promjena me#unarodnog stava u BiH po"etkom 2006. godine di-rektno je doprinijela sada%njoj nestabilnosti. Dok se 2006. godine "inilo


203

da postoji osnovni konsenzus o op!em politi"kom pravcu, on nikada nije podignut na nivo sveobuhvatne strategije, niti je bio zasnovan na iskrenoj procjeni politi"kih pobuda lidera ove zemlje. Kako su se pret-postavke na kojima se zasnivalo smanjenje me#unarodne odlu"nosti po-kazale pogre%nim tokom 2006. godine i nakon toga, nejedinstvenost i nepostojanje strate%kog kursa postali su o"igledni. Me#unarodna zajed-nica, naro"ito Upravni odbor Vije!a za provedbu mira, slo$ila se da se ne!e slagati oko karaktera problema i oko toga %ta treba uraditi na njegovom rje%avanju, i traljavo je gurala naprijed umjesto da prilagodi svoju politiku situaciji na terenu. Nastavljeno je potkopavanje me#unarodnih institucija i njihovog kredibiliteta, i u odnosu na provedbu mira (OHR, EUFOR) i u odnosu na evropske integracije (EUPM).

Rezultat toga je da me#unarodna zajednica (koju predstavljaju Vije!e za provedbu mira i EU) nikada nije imala ni$i kredibilitet, niti manje spo-sobnosti na terenu, zbog "ega bi bila neuspje%na u odvra!anju od nasilja. Ne samo da je ovo kratkovidno, naro"ito od EU-a, koji bi se prvi morao baviti rezultatima obnovljenog nasilja u BiH, nego to predstavlja i jed-nostrano poni%tenje obaveza preuzetih u Daytonu u provedbi mirovnog sporazuma i osiguranju sigurnog i stabilnog okru$enja. EUFOR je sa sada%njom ja"inom i strukturom ispod praga kredibiliteta, "ak i u o"ima onih koji slu$e u njemu. Njegov mandat prema Poglavlju 7 bit !e te%ko odbraniti u Vije!u sigurnosti UN-a bez dovoljno mogu!nosti za njegovo provo#enje. Poja"anja iz drugih zemalja ne mogu biti e&kasna zamjena za ove nedovoljne mogu!nosti i u svakom slu"aju se EUFOR stavlja u sasvim reaktivnu ulogu, bez efekta odvra!anja od nasilja. Postoji ozbiljan rizik da ne bi mogao e&kasno ni reagirati, a pogotovo sprije"iti izbijanje ve!eg nasilja s obzirom na mogu!e vremensko ka%njenje u razmje%tanju snaga.

Sada%nja politika "esto se pravda izostankom ve!eg organiziranog nasilja nakon rata. To je ta"no, ali ovakve "injeni"ne izjave te%ko mogu pred-stavljati ozbiljnu procjenu rizika. Koliko su autori upoznati, u posljednje vrijeme nije napravljena nijedna stru"na analiza rizika. Obavje%tajna i od-brambena profesionalna sredstva koja bi se koristila za provo#enje takve ana-

204


lize drasti"no su smanjena. Ono %to je jasno jest da nema puno spremnosti da se napravi iskrena analiza, jer bi njeni nalazi mogli biti suprotni $eljenom politi"kom ishodu – smanjenoj odgovornosti i opravdanju sada%nje politike. U su%tini, u BiH ne mo$e postojati prijetnja po sigurnost jer bi time bile opovrgnute izjave o napretku date od 2005. godine naovamo.

Cijena katastrofalnog neuspjeha, to jest organiziranog nasilja (koje se mo$da ne bi zadr$alo u okviru BiH), eksponencijalno je ve!a od ci-jene djelotvorne prevencije i odvra!anja od nasilja. 'tavi%e, ponovno us-postavljanje funkcije odvra!anja od nasilja nema lo%ih strana, osim za one koji imaju interes da se zadr$i sada%nja politika. Promjena politike zahtijevat !e politi"ki anga$man na visokom nivou u glavnim gradovima zemalja "lanica Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira i oduzimanje mogu!nosti formuliranja politike birokratijama koje su i dovele do ovog !orsokaka. To je prvenstveno, ali ne i jedino, pitanje politi"ke volje, stava i poruka koje se %alju.

Na nivou strate%kih mjera, ova promjena zna"ila bi priznanje, ba-rem pre%utno, da je put kojim se i%lo od 2005. godine bio neuspje%an i da se mora ponovo de&nirati, po"ev%i od utvr#ivanja strate%kog cilja. Taj cilj mora biti da BiH funkcionira dovoljno dobro da bi ispunila zahtjeve za pridru$ivanje EU-u i NATO-u. Dok se taj cilj trajne funkcionalnosti ne dostigne uz op!u suglasnost, svima u BiH trebalo bi biti jasno da !e dejtonska pravila i dalje va$iti i primjenjivati se. Treba ne samo jasno i odlu"no re!i nego i vjerovati da se ne!e dozvoliti raspad zemlje i da !e nas-tojanja u tom pravcu izazvati odgovaraju!i i sna$an odgovor.

U tu svrhu, veli"ina, odlu"nost, mobilnost i obrazac raspore#ivanja EUFOR-a moraju biti poja"ani. EU, zajedno s NATO-om i zemljama koje %alju svoje snage, treba da izvr%i stru"nu procjenu prijetnji i potreba da bi se odredila odgovaraju!a ja"ina i kon&guracija snaga. Procjena generala Richarda Shirre/a da bi za ispunjenje mandata odr$avanja sigurnog i sta-


205

bilnog okru$enja bila potrebna brigada (to jest tri puta vi%e od sada%njeg broja od 1.300 vojnika) ne mo$e se osporiti bez profesionalne analize koja bi utvrdila suprotno. Ipak, autori smatraju da su potrebni sljede!i elementi kako bi EUFOR ponovo bio u stanju ispunjavati svoj mandat odvra!anja od nasilja:

- dodatne trupe iz zemalja "lanica i zemalja koje nisu "lanice EU-a; zemlje EU-a i NATO-a koje su "lanice Upravnog od-bora Vije!a za provedbu mira a koje trenutno ne u"estvuju u EUFOR-u trebaju dati zna"ajan doprinos;

- dovoljno transportnih helikoptera za Snage za brzu reakciju u bazi na Butmiru veli"ine barem voda, a po mogu!nosti "ete;

- razmje%tanje isturenih snaga ja"ine "ete na o"iglednim potenci-jalnim $ari%tima, u Br"kom i Mostaru;

- redovne patrole izme#u aerodroma Tuzla i Br"kog, a tako#er i u podru"jima manjinskog povratka;

- manji naglasak na aktivnosti EUFOR-a koje nisu direktno ve-zane za mandat odr$avanja sigurnog i stabilnog okru$enja iz Poglavlja 7, Aneksa 1A.

Ponovnim uspostavljanjem sposobnosti vjerodostojnog odvra!anja od nasilja ne samo da bi se sprije"io povratak u nasilne sukobe nego bi se stvorile i mogu!nosti za napredak na politi"kom i dru%tvenom planu jer bi se u%an"enim politi"kim elitama oduzela sada%nja mogu!nost zloupotrebe straha. Ovim bi se otvorio prostor za gra#ane i potencijalne lidere koji $ele da prona#u na"in da zemlja funkcionira putem konsenzusa. Ponovno uspostavljeno, vjerodostojno odvra!anje od nasilja temeljni je uvjet za bilo kakav politi"ki i dru%tveni napredak u Bosni i Hercegovini.

206



207

1 U kontekstu Bosne i Hercegovine, ovo uglavnom podrazumijeva Vije!e za provedbu mira (PIC) te naro"ito Upravni odbor PIC-a.

2 Vidjeti: Bassuener “Lost Opportunities and Unlearned Lessons – the Continuing Legacy of Bosnia“, u After Intervention: Public Security Management in Post-Conflict Societies, Ured za sigurnosnu politiku, Ministarstvo odbrane Austrije i $enevski Centar za demokratsku kontrolu nad oru$anim snagama, 2004, str. 118-119, dostupno na http://www.dcaf.ch/Publications/Publication-Detail?lng=en&id=19690.

3 Ibid.

4 Ovo je utjelovljeno u mi%ljenju Venecijanske komisije iz 2005. godine, dostupnom na http://www.venice.coe.int/docs/2005/CDL-AD(2005)004-e.asp.

5 Vidjeti “High Representative’s TV Address to Citizens of BiH“, 31. januara 2006, dostupno na http://www.ohr.int/ohr-dept/presso/presssp/default.asp?content_id=36501.

6 Iskustvo jednog od autora; razgovori sa zvani"nicima OHR-a i drugim me#unarodnim zvani"nicima u Sarajevu, 2007/08.

7 Mnogi analiti"ari, uklju"uju!i i autore ove studije, smatraju da je ovo bio primarni motiv SBiH za odbijanje “aprilskog paketa“ – Predsjedni%tvo BiH trebalo je biti birano posredno u Zastupni"kom domu BiH. U takvim je okolnostima bilo daleko manje vjerovatno da bi on uspio do!i do Predsjedni%tva BiH nego u direktnoj izbornoj borbi li"nosti.

8 Vidjeti izvje%taj Vanjskopoliti"ke inicijative “Monitoring procesa evropskih integracija BiH – Uporedni izvje%taj za 2010. (Zapadni Balkan – Bosna i Hercegovina)”, dostupan na http://www.vpi.ba/eng/content/documents/Monitoring_of_The_BiH_European_Inte-gration_Processes_Comparative_Report_for_2010.pdf.

9 Razgovori i diskusije s me#unarodnim u"esnicima u ovim pregovorima, Sarajevo 2007-2010.

10 Vidjeti stranicu 8. DPC-ovog brifing-dokumenta objavljenog 7. novembra 2008, Slid-ing Toward the Precipice: Europe’s Bosnia Policy autora Kurta Bassuenera, Jamesa Lyona i Erica A. Wittea. Vidjeti i http://www.ohr.int/ohr-dept/presso/pressr/default.asp?content_id=40935.

11 Deklaracija PIC-a dostupna je na http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=41352. Sastojci 5+2 su: prihvatljivo i odr$ivo rje%enje pitanja raspodjele imovine izme#u dr$avnog i drugih nivoa vlasti; prihvatljivo i odr$ivo rje%enje vojne imovine; fiskalna odr$ivost (unaprije#ena putem sporazuma o metodologiji utvr#ivanja stalnog koeficijenta za ra-spodjelu sredstava od indirektnog oporezivanja i osnivanjem nacionalnog fiskalnog vije!a); u"vr%!ivanje vladavine prava (koju treba pokazati putem usvajanja nacionalne strategije za pitanje ratnih zlo"ina, dono%enjem zakona o strancima i azilu, te usvajanjem naciona-

208


lne strategije za reformu pravosu#a). Osim toga, dva uvjeta Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira bila su potpisivanje SSP-a i “povoljna ocjena situacije u BiH od Upravnog odbora PIC-a, koja !e se zasnivati na punom po%tivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma“.

12 Diskusije s diplomatima Vije!a za provedbu mira, 2008; diskusije s vi%im me#unarodnim zvani"nicima, Berlin, maj 2010.

13 Vidjeti reakciju DPC-a na Deklaraciju Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira od 27. februara 2008.

14 “Upravni odbor PIC-a podvla"i da je vrijeme da politi"ari u BiH prekinu s praksom dovo#enja u pitanje temeljne strukture dr$ave i njene sastavne dijelove…me#unarodna zajednica zadr$ava potrebne instrumente za suprotstavljanje destruktivnim tendencijama i ne!e dozvoliti poku%aje podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, bilo da oni dolaze iz zemlje ili izvan nje.“ Rusija je dodala fusnotu u kojoj izra$ava neslaganje sa stavom ve!ine. U vrijeme pisanje ove studije, na web stranici OHR-a se iz nekog razloga vi%e nije mogao na!i komunike Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira od 30-31. oktobra 2007. za-jedno sa ostalim komunikeima i deklaracijama. OSCE-ov Politi"ki pregled za period 27. oktobar – 9. novembar 2007. oslanja se na isti citat.

15 Diskusije s me#unarodnim zvani"nicima tokom 2009. i 2010, Sarajevo.

16 http://sarajevo.usembassy.gov/speech_20090519.html.

17 Kurt Bassuener, “Biden’s visit to Bosnia and Herzegovina shows America is back – Now is the time to follow up by building a common transatlantic strategy.“ English original available at http://www.democratizationpolicy.org. Prijevod ovog teksta, naslovljen “Da li Bajden i Solana govore o istoj zemlji?“ objavljen je u Dnevnom avazu, 23. maja 2009.

18 Ian Traynor, “The US is talking tough on the Balkans, and the Europeans don’t like it“, The Guardian, 21. maja 2009. http://www.guardian.co.uk/world/2009/may/21/bosnia-and-herzegovina-eu.

19 “Zaklju"ci o Informaciji o efektima prenosa ustavnih ovla%!enja sa Republike Srpske na in-stitucije Bosne i Hercegovine“, Narodna skup%tina RS-a, 14. maja 2009; diskusije DPC-a sa u"esnicima sastanka Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira, juni 2009; http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=43633. Vidjeti odluke Visokog pred-stavnika, dostupne na http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=43961, http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=43963, http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=43973.

Vidjeti odluku supervizora za Br"ko, dostupnu na http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/bc-so/default.asp?content_id=43983.

20 'to se ti"e aprilskog paketa, vidjeti: http://birn.eu.com/en/67/10/2141/

21 Razgovori sa u"esnicima u butmirskim razgovorima, oktobar 2009. Vidjeti: http://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=387594.


209

22 Razgovori sa u"esnicima sastanka Vije!a za provedbu mira, Sarajevo, novembar 2009.

23 Razgovori sa osobljem me#unarodne zajednice u Sarajevu, oktobar i novembar 2009.

24 Diskusije DPC-a s diplomatima Vije!a za provedbu mira i dr$ava "lanica EU-a, jesen 2009.

25 Pres-konferencija OHR-a/Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira, 14. decembra 2009, kojoj su prisustvovali predstavnici DPC-a. Odluka dostupna na http://www.ohr.int/deci-sions/judicialrdec/default.asp?content_id=44291.

26 Ibid.

27 http://www.svevijesti.ba/content/view/51989/254/

28 Razgovori koje su vodili DPC i AI %irom BiH, 2009-2011.

29 Vidjeti Bassuenerov komentar u Oslobo#enju, “Povratak iz Washingtona“, od 12. okto-bra 2010. Dostupno na internetu: http://www.scribd.com/doc/39195537/Oslobo%C4 %91enje-broj-22915-12-10-2010

30 Diskusije s diplomatima iz Vije!a za provedbu mira, Sarajevo, oktobar 2010.

31 Vidjeti: http://glassrbije.org/E/index.php?option=com_content&task=view&id=10319&Itemid=30.

32 Vidjeti: http://www.rnw.nl/international-justice/article/bosnian-serb-leader-drops-plan-disputed-referendum.

33 Elvira Kaminskaya, “Hate speech: Theory and issues“, 2008, http://iseees.berkeley.edu/sites/default/files/u4/iseees/caseproject_/KaminskayaFR.pdf.

34 Ute Nawratil/Philomen Schönhagen, “Die qualitative Inhaltsanalyse“, u: Hans Wagner, Qualitative Methoden in der Kommunikationswissenschaft, Muenchen, 2008, str. 223ff.

35 “Dodik: BiH !e se raspasti“, Tanjug, 20. marta 2011.

36 Pe"at, RTRS, kako prenosi MIA, 10. marta 2011.

37 Svedok (Beograd), kako prenosi MIA, 22. decembra 2010.

38 “Dodik: RS samostalna u naredne "etiri godine“, Oslobo#enje, 2. septembra 2010.

39 “Vrijeme je za autonomiju Srpske“, Novosti, 23. juna 2011.

40 “Dodik: Nema hemije koja mo$e da ujedini BiH“, Politika, 22 maja 2011.

41 “Naseobina ili raspadi%te“, www.snsd.info, 22. januara 2011.

42 “BiH !e dobiti tre!i entitet“, Dnevni list, 9. oktobra 2010.

43 “Ako se nastavi s ucjenama, to je put za nestanak BiH“, Dnevni list, 5. mart 2011.

44 “Hrvati su sru%ili Jugoslaviju, spremni su i BiH“, Dnevni list, 29. oktobra 2010.

45 “60 minuta direktno radi na razbijanju BiH“, Dnevni list, 16. februara 2011.

210


46 Vidjeti: Izbori 2010. u BiH. Kako su mediji pratili izbornu kampanju, Media plan institut, Sarajevo, decembar 2010.

47 “Ru%ila"ka politika Zlatkovog SDP-a“, Nezavisne novine, 19. januara 2011.

48 “Mr$nja !e razbiti BiH“, Nezavisne novine, 11. maja 2011.

49 “Poraz bo%nja"ke desnice“, Oslobo#enje, 11. oktobra 2010; “Kopanja i Radon"i!“, Oslobo#enje, 22. novembra 2010.

50 “Svejedno“, Dani, 18. marta 2011.

51 “Dodik: RS samostalna u naredne "etiri godine“, Osobo#enje, 9. februara 2010.

52 NIN, 20. aprila 2011.

53 “Izokrenuta pri"a“, Nezavisne novine, 18. septembra 2009.

54 Puls BN TV (MIA), 19. maja 2011.

55 “Srpska je va$nija od Evrope“, Pe!at (Beograd), 20. maja 2011.

56 “Sa SDP-om ne!emo praviti nelegalnu vlast“, Nezavisne novine, 9. marta 2011.

57 “Mobilizacija traje“, dostupno na www.snsd.info, 6. maja 2011.

58 “OSBiH leglo neorganiziranosti, neodgovornosti i dru%tvene opasnosti“, www.dnevnik.ba, 22. januara 2011.

59 “Lagumd$ija i SDP nisu iznad ustava“, Nezavisne novine, 5/6. marta 2011.

60 “Sa SDP-om i SDA-om ne!emo razgovarati“, Oslobo#enje, 26. marta 2011.

61 “Clinton flies in as fighting talk starts over threat to split“, londonski The Times, 12. okto-bra 2010.

62 “A onda se Dodik vratio u Banju Luku“, Dani, 31. decembra 2010.

63 “Ho!e li biti rata!“, Dnevni avaz, 17. oktobra 2009.

64 Vidjeti: Strategija isklju!ivanja: govor mr"nje u bh. javnosti, Mediacentar Sarajevo, 2010, str.15-41.

65 “Test za tre!i entitet“, Dnevni avaz, 7. oktobra 2009.

66 “Butmirski put“, Nezavisne novine, 7. oktobra 2009.

67 Dnevni avaz, 6. oktobra 2009.

68 Dnevni list, 25. jula 2010.

69 Dnevni list, 9. augusta 2010.

70 Oslobo#enje, 2. juna 2011.

71 “Lu"i!: Prijeti novi rat izme#u Hrvata i Bo%njaka“, Nezavisne novine, 8. juna 2011.


211

72 “Ratni pjev novoga bega”, Nezavisne novine, 13. oktobra 2010.

73 “Ogoljeni kuhar sarajevske kuhinje“, Nezavisne novine, 29. decembra 2010.

74 “(Pre)vlast“, Nezavisne novine, 17. marta 2011.

75 “Propaganda i ha%ka pravda“, Dnevni avaz, 16. marta 2011.

76 “Bruxelles prestao sna$iti dr$avu i pre%ao na sna$enje – sebe“, DANI, 15. jula 2011.

77 “Dodik: BiH !e se raspasti“, Tanjug, 20. marta 2011.

78 NIN, 20. aprila 2011.

79 “Za zastoj i krizu odgovorni stranci”, Glas Srpske, 2. aprila 2011.

80 “Bosnian Serbs are ‘victims’“, Associated Press, 15. juna 2011.

81 “Funcioneri RS-a pod pratnjom u Sarajevo“, Oslobo#enje, 5. aprila 2011.

82 “Izokrenuta pri"a“, Nezavisne novine, 18. septembra 2009.

83 Obra!anje predsjednika RS-a na 4. posebnoj sjednici NSRS-a, 13. aprila 2011.

84 “Srebrenica kao udar na kolektivnu nacionalnu srpsku svijest“, www.snsd.info, 10. juna 2011.

85 “Kre!emo u gra#anski neposluh“, Nezavisne novine, 31. marta 2011.

86 “Sa SDP-om i SDA-om ne!emo razgovarati“, Oslobo#enje, 26. marta 2011.

87 “Umesto Ceri!a novi reis bi!e Silajd$i! ili Zukorli!“, Press RS, 22. januara 2011.

88 Izbori 2010. u BiH. Kako su mediji pratili izbornu kampanju, Media plan institut, Sarajevo, decembar 2010.

89 “Nema te sile koja !e ukinuti RS“, Nezavisne novine, 5. septembra 2010.

90 “SNSD !e odnijeti pobjedu“, Nezavisne novine, 11. septembra 2010.

91 “Protiv ‘srebrenizacije’ RS“, Nezavisne novine, 12. septembra 2010.

92 “Dodik: RS je moj moto“, Nezavisne novine, 14. septembra 2010.

93 “Vjerujem u pobjedu“, Dnevni list, 30. septembra 2010.

94 “(ovi!: Dario Kordi! pozvao hrvatski narod na jedinstvo“, Dnevni list, 18. septembra 2010.

95 “Narod treba odlu"iti tko !e u Predsjedni%tvo BiH“, Dnevni list, 29. septembra 2010.

96 “Izborena pobjeda“, Nezavisne novine, 29. septembra 2010.

97 “BiH mo$e bez SDP-a BiH“, Dnevni list, 28. novembra 2010.

98 “Dva HDZ-a rade na spre"avanju raspada BiH“, www.sarajevo-x.com, 17. februara 2011.

212


99 “U ‘ratu’ protiv SDP-a Jovi! za odcjepljenje, (ovi! protiv“, Dnevni list, 19. februara 2011.

100 “Lagumd$ija poziva na rat“, Dnevni list, 3. marta 2011.

101 “U ‘ratu’ protiv SDP-a Jovi! za odcjepljenje, (ovi! protiv”, Dnevni list, 19. februara 2011.

102 “Sarajevo pati od beogradskog sindroma“, Dnevni avaz, 18. marta 2011.

103 “Za sve su krivi mediji i SDP“, Oslobo#enje, 25. jula 2011.

104 “SNSD, SDS i dva HDZ-a potpisali sporazum“, Nezavisne novine, 26/27. marta 2011.

105 “Obilje$ena godi%njica Kara#or#eva?“, Oslobo#enje, 27. marta 2011.

106 “Ru%ila"ka politika Zlatkovog SDP-a“, Nezavisne novine, 19. januara 2011.

107 “Bo%nja"ka republika“, Dnevni avaz, 19. marta 2011.

108 “Pripadni"ka demokracija kao model eutanazije Hrvata“, www.poskok.info.

109 “Vrije u Hercegovini“, www.dnevnik.ba.

110 “Ru%enje ustavnog poretka“, Oslobo#enje, 15. aprila 2011.

111 “Dodik ne mo$e dobiti rat s me#unarodnom zajednicom“, Dnevni list, 6. maja 2011.

112 “Srbija ne odustaje”, Dnevni avaz, 6. maja 2011.

113 “O pobjednicima u ratu i gubitnicima u miru“, Oslobo#enje, 22. aprila 2011.

114 “U BiH mogu!e izbijanje sukoba“, Oslobo#enje, 16. aprila 2011.

115 Za sve podatke vidjeti: Monitoring rada Vije!a ministara BiH za period od 1. januara do 31. augusta 2010. godine, Centri civilnih inicijativa (CCI), 2010. U ovim podacima se, zbog izbora odr$anih u oktobru 2010. godine, ustvari analiziraju samo strate%ki rezultati os-tvareni do kraja augusta 2010. Tako su finalni podaci za cijeli "etverogodi%nji mandat ne%to bolji nego oni koji su navedeni, me#utim to ne utje"e na op!i trend koji oni pokazuju.

116 Monitoring procesa evropskih integracija BiH. Godi$nji izvje$taj za 2010, Vanjskopoliti"ka inicijativa BiH, 201, str.65.

117 Monitoring rada Vlade Federacije BiH za period od 1. januara do 31. augusta 2010. go-dine, Centri civilnih inicijativa (CCI), 2010. Tako#er vidjeti prethodnu napomenu.

118 Monitoring rada Vlade RS-a od 1. januara do 30. juna 2011. godine, Centri civilnih inici-jativa (CCI), 2011.

119 Spisak tijela na dr"avnom nivou koja djelimi!no funkcioniraju ili su blokirana, OHR, 31. januara 2011.

120 Vidjeti gore navedene izvje%taje o monitoringu CCI-a.

121 Monitoring procesa evropskih integracija BiH. Uporedni izvje$taj za 2010, Vanjskopoliti"ka inicijativa BiH, Sarajevo 2011, str.11.


213

122 “Bosnian Visa Breakthrough. May 2009 – September 2009“, Evropska inicijativa za stabil-nost, oktobar 2010, http://www.esiweb.org/pdf/schengen_white_list_bosnian_visa_break-through.pdf.

123 “RS osporava prijenos“, Oslobo#enje, 20. septembra 2011.

124 Monitoring procesa evropskih integracija BiH. Godi$nji izvje$taj za 2010, Vanjskopoliti"ka inicijativa BiH, 2011.

125 Razgovori s predstavnicima me#unarodnih organizacija, diplomatima dr$ava "lanica EU-a i vladinim zvani"nicima u BiH, Sarajevo 2010/2011. Vanjskopoliti"ka inicijativa, Pretpris-tupni fondovi EU: BiH (ne)spremna za velike mogu&nosti, 2011.

126 Toby Vogel, “Internal bickering set to cost Bosnia 096m in EU funding“, European Voice, 15. septembra 2011.

127 Deklaracija Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira, 27. februara 2008, http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=41352.

128 Vidjeti: OHR, odluke visokog predstavnika u oblasti imovinskih zakona, http://www.ohr.int/decisions/plipdec/archive.asp.

129 Vidjeti, naprimjer: Bassuener/Weber, “’Are we there yet?’ International impatience vs. a long-term strategy for a viable Bosnia“, DPC Policy Brief, maj 2010, str.4-5.

130 N. Kulenovi!, I. Had$iali!-Bubalo, M. Korajli!, “Presuda Sejdi!/Finci“, u: Sveske za javno pravo br.1/2010, Sarajevo, str.18-34.

131 Monitoring procesa evropskih integracija BiH. Godi$nji izvje$taj za 2010, Vanjskopoliti"ka inicijativa BiH, 2011, str. 53.

132 “Vranki!: Privremeno odlo$eni pregovori o sredstvima za 5c“, 3. oktobra 2011, http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/111003117.

133 Vidjeti: Poljoprivreda i ruralni razvoj. Preporuke civilnog dru$tva za br"i put prema EU, Gra#ani za Evropu, april 2011, http://www.gradjanizaeuropu.ba/sites/default/files/poljoprivreda_i_ruralni_razvoj_analiza_i_preporuke.pdf, “Niko se ne bavi pove!anjem iz-voza“, Oslobo#enje, 8. februara 2011, str. 20.

134 IMF Country Report br. 10/347, novembar 2010, str.11.

135 Dragoljub Stojanov, “B-H since 1995: transition and reconstruction of the economy”, u: )arko Papi! (ur.), International support policies to South-East European countries: Lessons (not) learned in B-H, Sarajevo, 2001, str. 64-65.

136 “Program document for a proposed first programmatic public expenditure development policy loan/credit to BiH“, World Bank Report No. 49359-BA, 8. aprila 2010, str. 10.

137 Ibid., str. 8.

138 Ibid., str. 10.

214


139 Ibid., str.8.

140 Ibid., str.12.

141 Ibid., str.14.

142 Ibid., str. 11.

143 Ibid., str. 12.

144 “Kriza generisala rast nezaposlenosti“, SWOT kvartalni ekonomski monitor, br. 1, Banja Luka, juni 2010, str.10.

145 “Zaposlenih manje 10, nezaposlenih vi%e 6 posto“, Oslobo#enje, 13. jula 2011, str. 20.

146 “Protecting the poor during the global crisis. 2009 B&H poverty update”, Svjetska banka, decembar 2009, Izvje$&e o stanju ljudskih prava u BiH za 2010, Povjerenstvo “Iustitia et pax“ Biskupske konferencije BiH, 2011, str. 34-35.

147 Centralna banka BiH, bilten br. 1/2010, decembar 2010.

148 “I dalje bez sna$nijeg ekonomskog oporavka“, SWOT kvartalni ekonomski monitor, br. 4, Banja Luka, juli 2011, str.8.

149 Izvje%taj MMF-a za BiH, str. 3.

150 “Oporavak u Federaciji nedovoljan da otkloni postoje!e probleme“, SWOT kvartalni eko-nomski monitor, br. 3, Banja Luka, februar 2011, str. 13.


152 Ibid., str. 13-15.

153 Izvje$&e o stanju ljudskih prava u BiH za 2010, Povjerenstvo “Iustitia et pax” Biskupske konferencije BiH, 2011, str.37.

154 Izvje%taj MMF-a za BiH, str. 55ff.

155 World Bank Program Document, Izvje%taj br. 49359-BA, 8. aprila 2010, str. 22.


157 “Je li RS na ivici finansijskog kolapsa?“, www.buka.com, 12. septembra 2011.

158 “Negativna ocjena za BiH zbog nestabilnosti politike“, http://www.sarajevo-x.com/print/110809084.

159 “Sarajevo u opsadi“, Oslobo#enje, 29. septembar 2011, str. 2-3; “HVIDRA prijeti pros-vjedima“, Oslobo#enje, 23. septembra 2011, str. 4.

160 “Zakon o PIO bez socijalnih partnera“, Oslobo#enje, 20. jula 2011, str. 2; “Republika Srp-ska i udru$enja za pasivizaciju naroda“, 4. marta 2011, http://www.6yka.com/karikatura-udruzenja; “RS: Borci nakon predsjednikove prijetnje: Nije Dodik Luj XIV“, Oslobo#enje, 29. januara 2011.


215

161 “Oja#ena radni"ka klasa: dug radnicima u RS iznosi 800 miliona KM“, 12. septembra 2011, http://www.banjalukain.com/front/dug-radnicima-u-republici-srpskoj-iznosi-800-miliona-km.

162 Bro%ura Ministarstva odbrane i Oru$anih snaga Bosne i Hercegovine, str. 4, dostupna na http://www.mod.gov.ba/files/file/maj_2011/bosura%20eng%20mail.pdf.

163 Ibid, str. 5.

164 Ibid., str. 33.

165 Ibid., str. 24-26.

166 Razgovor s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, maj 2011.

167 Diskusije s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, april-august 2011.

168 Diskusija s profesionalnim zaposlenicima me#unarodnih organizacija i vojnim osobama, diplomatima, juni 2011.

169 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, april 2011.


171 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, septembar 2011.

172 Diskusija s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, septembar 2011.

173 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, novembar 2008.



176 Diskusija s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, juni 2011.


178 Razgovori s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, april-juni 2011.

179 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, juni 2011.

180 Ibid.

181 Ibid.

182 Diskusija s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, april-juni 2011.

183 Diskusija sa zvani"nicima me#unarodnih organizacija, profesionalnim vojnim osobama i diplomatima, juni 2011.


185 Razgovori s diplomatima, Sarajevo, Berlin i Washington, april 2010 – juli 2011.

216




188 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, juni 2011; diskusija sa zvani"nicima me#unarodnih organizacija, diplomatima i politi"kim li"nostima iz BiH, 2010. i 2011.

189 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, maj 2011.





194 Ibid., diskusije s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, april-juni 2011.


196 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, august 2011.

197 Ibid.


199 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, maj 2011.



202 “BH vojnici postrojavani uz hrvatsku himnu“, Dnevni avaz, 15. juna 2010.

203 Ibid.

204 Diskusija s me#unarodnim profesionalnom vojnom osobom, septembar 2011.


206 Ibid.

207 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom i pripadnikom snaga sigurn-osti, juni 2011.






217

212 Razgovor s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, april 2011.



215 Ibid.





220 “Dodik urges RS troops to boycott NATO exercises in Georgia“, http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/en_GB/features/setimes/newsbriefs/2009/05/08/nb-11


222 Razgovori sa zvani"nicima me#unarodnih organizacija, profesionalnim vojnim osobama i diplomatima, 2008-2011.

223 “Bosnia – Senior Military Commanders Concerned about Political Crisis Impact on Armed Forces”, ameri"ka diplomatska depe%a koja je procurila u javnost, 4. marta 2008, dostupna na: http://wikileaks.org/cable/2008/03/08SARAJEVO414.html.




227 Ibid.




231 “Bosnia – Senior Military Commanders Concerned about Political Crisis Impact on Armed Forces”, ameri"ka diplomatska depe%a koja je procurila u javnost, 4. marta 2008, dostupna na: http://wikileaks.org/cable/2008/03/08SARAJEVO414.html.


233 Ibid.

218


234 Sanita Ro$ajac, “Oru$ane snage su vojska srpskog koliko i ostalih naroda u BiH“, Dnevni avaz, 12. septembra 2009.

235 Ibid., http://www.nytimes.com/2008/09/15/world/europe/15iht-bosnia.4.16173270.html?scp=3&sq=Rasim%20Delic&st=cse.

236 Davud Muminovi!, “Vojne po"asti nisu bile nezakonite“, Nezavisne novine, 8/9. maja 2010.

237 Ibid.

238 Ibid.

239 http://www.icty.org/sid/10426

240 Diskusije s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, septembar 2011.

241 Prezentacija Ekspertne radne grupe o situaciji u julu 2011. – Uklanjanje vi%ka oru$ja i municije u OSBiH, upravljanje objektima za skladi%tenje (6. jula 2011, Powerpoint prezen-tacija dostavljena autorima).

242 Razgovor sa stru"njakom za uklanjanje municije, juli 2011; razgovori s me#unarodnim zvani"nicima 2009-2011. Vidjeti “Albania rocked by huge explosions”, BBC, 15. marta 2008, dostupno na http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/7298341.stm.

243 Ibid.

244 Razgovor sa stru"njakom za uklanjanje municije, juli 2011; prezentacija Ekspertne radne grupe o situaciji u julu 2011. – Uklanjanje vi%ka oru$ja i municije u OSBiH, upravljanje objektima za skladi%tenje (6. jula 2011, Powerpoint prezentacija dostavljena autorima).

245 Ibid.

246 Razgovori sa zapadnim vojnim stru"njacima, 2010. i 2011.

247 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima i vojnim stru"njacima, 2010. i 2011.

248 OSCE Memo: Notes Following – HoM Meeting with MoD on Surplus Weapons and Am-munition Disposal, 6. juna 2011.

249 Razgovor s me#unarodnim vojnim oficirom, maj 2011.

250 Ibid.

251 Ibid.


253 Ibid.

254 Razgovor s me#unarodnim zvani"nikom, juni 2011.


219



257 Razgovor s me#unarodnim vojnim oficirom, april 2011.

258 Razgovor sa zvani"nikom me#unarodne organizacije, septembar 2011.

259 Ibid.

260 Razgovor sa stru"njakom za uklanjanje municije, juli 2011.

261 Ibid.

262 Ibid.

263 Pismo Misije OSCE-a u BiH i Ureda rezidentnog koordinatora UN-a Predsjedni%tvu BiH, 24. marta 2011; razgovor sa stru"njakom za uklanjanje municije, juli 2011.

264 Ibid.

265 “ASS and WSS Assessment visit, 20-24 juna 2011.“, OSCE-ovi Powerpoint slajdovi do kojih su do%li autori.

266 Razgovor s me#unarodnim profesionalnim pripadnikom snaga sigurnosti, maj 2011.

267 Vidjeti GINEX na http://www.ginex.com.ba/public_html/Product.htm.

268 “Bosnia – Blue Lantern Broker Inquiry, Case No. K-2420“, diplomatska depe%a State De-partmenta koja je procurila u javnost, datirana 12. aprila 2009, dostupna na http://cable-search.org/cable/view.php?id=09SARAJEVO1334&hl=Canada+Bosnia.

269 Razgovor s me#unarodnim vojnim oficirom, april 2011.


271 Razgovor s bh. strana"kim zvani"nikom, septembar 2011.




275 Ibid.

276 Senad Avdi! i Mirsad Fazli!, “Zbog "ega je nervozan tu$itelj Bara%in“, Slobodna Bosna, 12. maja 2011.

277 C.J. Chivers, “Gaddafi’s Arms Bazaar, Slowly Exposed“, 8. marta 2011, post na blogu NY Timesa, dostupan na http://atwar.blogs.nytimes.com/2011/03/08/qaddafis-arms-bazaar-slowly-exposed/

220



279 Razgovor sa stru"njakom za uklanjanje municije, juli 2011; razgovor s me#unarodnim vojnim oficirom, april 2011; diskusija s me#unarodnim diplomatima, vojnim oficirima i me#unarodnim zvani"nicima, juni 2011.

280 Razgovor s me#unarodnim vojnim oficirima, juni 2011.


282 Ibid.

283 http://www.b92.net/eng/news/region-article.php?yyyy=2011&mm=08&dd=25&nav_id=76074

284 Diskusija s me#unarodnim zvani"nicima, septembar 2011.

285 Ibid.

286 Ibid., razgovori s me#unarodnim vojnim oficirima, juni 2011.

287 Diskusija s me#unarodnim vojnim oficirima, septembar 2011.


289 Ibid.

290 Ibid, razgovor s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, septembar 2011.

291 Diskusije s me#unarodnim profesionalnim vojnim osobama, mart-maj 2011.

292 Diskusija s me#unarodnom profesionalnom vojnom osobom, mart 2011.



295 Daniel Lindvall, The Limits of the European Vision in BiH. An Analysis of the Police Reform Negotiations, Stockholm, 2009, str. 178-180.

296 Vidjeti: Lindvall, The Limits of the European Vision in BiH. An Analysis of the Police Reform Negotiations.

297 Ibid., str. 64-65, Budimir Babovi!, Ljudska prava i policija u Jugoslaviji, Beograd, 1999, str.71-75.

298 Bodo Weber, “Rethinking ethnic violence: paramilitary groups, collective violence and the ethnicisation of the Balkan societies in the 1990s“, u: L’Europe en formation, br. 357 (jesen 2010), str.75-90.

299 Timothy Donais, “The limits of post-conflict police reform“, u: Michael A. Innes (ur.), Bosnian security after Dayton, London/NY, 2006, str.177-178.

300 Ibid., Lindvall, str. 65.


221

301 Financial, organizational and administrative assessment of the BiH police forces and the state border service. Final assessment report, ICMPD, Sarajevo, 2004.

302 Policing the police in Bosnia: A further reform agenda, International Crisis Group, maj 2002, str. 33-36.

303 Ibid., str. 34.

304 Razgovor s doma!im policijskim ekspertom, juni 2011.

305 Policing the police in Bosnia, str. 36-37.

306 Ibid., str. 43-44.

307 Ibid., str. 9-10.

308 Lindvall, str. 87-92.

309 Donais, “The limits of post-conflict police reform“, str.177-178.

310 Policing the police in Bosnia, str. 52.

311 Razgovor s visokim policijskim zvani"nikom iz RS-a.

312 Financial, organizational and administrative assessment of the BiH police forces and the state border service. Final assessment report.

313 Razgovor s visokim bh policijskim zvani"nikom, juni 2011.

314 Razgovor s me#unarodnim policijskim zvani"nikom, juni 2011.

315 “Problemi operativnog postupanja policijskih slu$benika u Zeni"ko-dobojskom kantonu,“ http://atlantskainicijativa.org/index.php?option=com_content&view=article&id=624%3Aproblemi-operativnog-postupanja-policijskih-slubenika-u-zeniko-dobojskom-kantonu&catid=44%3Anewsletter&Itemid=131&lang=hr.

316 Razgovor s policijskim zvani"nicima iz Federacije BiH, maj 2011.

317 Razgovori s biv%im i sada%njim na"elnicima policijskih uprava, me#unarodnim policijskim zvani"nicima, juni 2011.


319 Razgovor s visokim policijskim zvani"nikom iz BiH, juni 2011.


321 Razgovori s bh. policijskim zvani"nicima i me#unarodnim policijskim zvani"nicima, juni 2011.


323 Razgovor s policijskim zvani"nicima, lokalnim policijskim ekspertima, juni 2011.

324 Razgovori s bh. policijskim zvani"nicima, juni 2011.

222




327 Razgovori s bh. policijskim zvani"nicima, juni 2011.

328 Strate$ki plan Ministarstva sigurnosti BiH za period 2011-2013, http://www.msb.gov.ba/docs/Strateski.plan.MSB.BiH.2010.pdf.

329 Razgovor sa zvani"nikom Direkcije, juni 2011.

330 Razgovori s federalnim policijskim zvani"nicima, juni 2011.

331 Razgovori s lokalnim policijskim ekspertom, bh. policijskim zvani"nicima, juni 2011.

332 Razgovori s me#unarodnim policijskim zvani"nikom, juni 2011.

333 Razgovori s me#unarodnim policijskim zvani"nicima, juni 2011.

334 Razgovor s visokim policijskim zvani"nikom iz RS-a, juni 2011.

335 Vidjeti poglavlje “State Investigation and Protection Agency (SIPA)“, u: Denis Had$ovi!, The OHR and Security Sector Reform in BiH, Centar za sigurnosne studije BiH, februar 2009, str. 63-65.

336 “SIPA izuzela dokumentaciju o izgradnji zgrade Vlade RS“, Deutsche Welle, 26. novem-bra 2011, http://www.dw-world.de/dw/article/0,,3823001,00.html; “Ako je ovako pro%ao Luka", %ta mogu o"ekivati drugi?!“, Oslobo#enje, 4. oktobra 2009, str. 5; “Kraj Milorada Bara%ina“, BH Dani, 1. jula 2011.

337 Razgovor s me#unarodnim policijskim zvani"nikom; “Funkcioneri RS-a pod pratnjom u Sarajevo“, Oslobo#enje, 5. aprila 2011.

338 Denis Had$ovi!, The OHR and Security Sector Reform in BiH, Centar za sigurnosne studije BiH, februar 2009, str.53-57; razgovor s me#unarodnim zvani"nikom u oblasti sigurnosti i s predstavnikom OSA-e.

339 “Uhap%eno pet vehabija“, Nezavisne novine, 13. augusta 2010, str. 2-3; “Kome treba ho-livudska predstava policije RS?“, Dnevni avaz, 21. augusta 2010, str.5; “Lov na vje%tice u RS-u“, Global, br. 83 (2010), str.14-16.

340 Razgovori s policijskim zvani"nicima iz Federacije BiH i me#unarodnim policijskim zvani"nicima, “Ubijen Vedran Pulji!, desetine povrije#enih“, Oslobo#enje, 5. oktobra 2009, str. 2-3; “Vedran Pulji! ubijen iz vatrenog oru$ja“, Oslobo#enje, 6. oktobra 2009, str. 2; “Privedeno osam sudskih policajaca“, Nezavisne novine, 8. oktobra 2009, str.4-5.

341 Razgovori s me#unarodnim policijskim zvani"nicima; EUPM, Considerations on the template draft Laws on Internal Affairs, Sarajevo, 27. juna 2011; Nacrt kantonalnog zakona o unutra$njim poslovima; pismo policijskog komesara Kantona Sarajevo Vahida (osi&a kantonalnom ministru unutra$njih poslova u vezi s nacrtom zakona o unutra$njim poslovima, Sarajevo, 28. juna 2011.


223

342 Razgovori s me#unarodnim policijskim zvani"nicima; pisma $efa misije EUPM-a Stefana Fellera i glavnog zamjenika visokog predstavnika Rodericka W. Moorea ministru unutra$njih poslova RS-a Stanislavu )a#i, 30. maja 2011; pismo $efa misije EUPM-a Fellera )a#i, pismo visokog predstavnika Valentina Inzka predsjedavaju&em NSRS-a Igoru Radoji!i&u, oba Sara-jevo, 13. jula 2011; Nacrt zakona o policijskim slu"benicima RS-a.

343 Razgovori s me#unarodnim policijskim zvani"nicima i doma!im policijski zvani"nicima; Isabelle Maras, “Exploring EU-assisted police reform in BiH. A preliminary assessment of EUPM to date“, EUPM Mission Mag, br. 55, 22. decembra 2008, str. 2.

344 Prikaze procesa reforme pravosu#a vidjeti u poglavlju “Reform of judiciary in BiH“ u: Denis Had$ovi!, The OHR and Security Sector Reform in BiH, Centar za sigurnosne studije BiH, Sarajevo, februar 2009, str. 66 ff.; David Pimentel, Restructuring the courts: in search of basic principles for the judiciary of post-war BiH, Florida Coastal School of Law, januar 2008, dostupno na http://works.bepress.com/david_pimentel/1.

345 Christopher P. DeNicola, “Criminal procedure reform in BiH: Between organic minimal-ism and extrinsic maximalism“, 2010, dostupno na http://works.bepress.com/christopher_denicola/1.

346 Razgovor s doma!im ekspertom za pravosu#e BiH, juni 2011.

347 Razgovor s doma!im ekspertom za pravosu#e BiH, juni 2011; “Advokatima od dr$ave 32 miliona maraka“, Oslobo#enje, 2. jula 2011.

348 Ibid.

349 Bodo Weber, The crisis of the universities in Bosnia and Herzegovina and the prospects of junior scholars, Sarajevo, 2007.


351 “Namje%tena svjedo"enja“, Centar za istra$iva"ko novinarstvo (CIN), http://www.cin.ba/Print/?cid=837,2,1; razgovor s doma!im borcem za ljudska prava, decembar 2010.; “Su#enje Savi!u pokazalo da RS nije pravna dr$ava“, Nezavisne novine, 27. aprila 2011.

352 “Na logorovanje umjesto u zatvor“, 16. marta 2011, http://www.sarajevo-x.com/bih/cla-nak/110316028.

353 Razgovor s bh. poduzetnikom, maj 2011; “Dug put od presude do oduzimanja“, Oslobo#enje, 8. maja 2011.


355 Independence of the judiciary: undue pressure on BiH judicial institutions, izvje%taj Misije OSCE-a u BiH, Sarajevo, decembar 2009.

356 “Bosnia – Dodik Makes Nice and Issues Warnings“, ameri"ki ambasador Charles Eng-lish, diplomatska depe%a koja je procurila u javnost datirana 22. aprila 2009, dostupna na http://wikileaks.org/cable/2009/04/09SARAJEVO513.htm.

224


357 Zaklju"ak 4. posebne sjednice NSRS-a, 13. aprila 2011, http://www.narodnaskupstinars.net/cir/zakljucci/zakljucak.php?id_zakljucka=299.

358 Zaklju"ak 4. posebne sjednice NSRS-a, 13. aprila 2011, http://www.narodnaskupstinars.net/cir/zakljucci/zakljucak.php?id_zakljucka=299.

359 “RS gives up on State Prison because of price?“, Bosnia Daily, 2. augusta 2011, str. 7; razgovor s me#unarodnim pravnim stru"njakom u BiH, maj 2011.

360 “'efu Dodiku smijenjen sudac Ustavnog suda BiH“, http://otvoreno.ba/vijesti/bih/4023-sefu-dodiku-smijenjen-sudac-ustavnog-suda-bih.

361 “Istraga protiv Dodika ‘seli’ u Banju Luku, a slu"aj ‘reket’ na Kantonalno tu$ila%tvo u Sarajevu“, 26. maja 2011. http://www.24sata.info/vijesti/politika/64395-BiH-Is-traga-protiv-Dodika-seli-Banju-Luku-slucaj-reket-Kantonalno-tuzilastvo-Sarajevu.html#ixzz1Z9OY6H6V”.

362 “Borjana Kri%to prekr%ila Ustav BiH. VSTVBiH se protivi odluci o imenovanju sudija“, 5. februara 2011, http://www.source.ba/clanak/477011442720/?v=1-

363 “Pomilovanje, funkcionerima radovanje“, CIN, 16. januara 2011, http://www.cin.ba/Print/?cid=991,2,1.

364 Kurt Bassuener/Bodo Weber, “’Are we there yet?’ International impatience vs. a long-term strategy for a viable Bosnia“, DPC Policy Brief, maj 2011, str. 7-8.

365 Diskusije s me#unarodnim pravosudnim zvani"nikom, Sarajevo, septembar 2011.

366 Toby Vogel, “Ashton agrees to negotiations with Dodik“, European Voice, 13. maja 2011.

367 Mi$ljenje o nacrtu Zakona o sudovima Republike Srpske, Visoko sudsko i tu$ila"ko vije!e, septembar 2011, http://www.hjpc.ba/pr/preleases/1/?cid=5175,2,1.

368 Razgovor sa zvani"nikom Tu$ila%tva BiH, april-juni 2011.

369 “Kraj Milorada Bara%ina“, BH Dani, 1. jula 2011, “Nestali dokazi iz predmeta (ovi!-Lijanovi!“, CIN, 6. marta 2011, http://www.cin.ba/Print/?cid=999,2,1.

370 Razgovori s doma!im i me#unarodnim pravnim ekspertima, april-juni 2011; Procesuiranje korupcije pred sudovima i tu"ila$tvima u BiH (2009-2010), Transparency International BiH, juni 2011; Confronting the past and access to justice from a public perspective, UNDP Special report, Sarajevo, maj 2010.

371 “Nalog supervizora kojim se odre#enim privatnim agencijama za obezbje#enje zabranjuje rad u Br"ko Distriktu Bosne i Hercegovine“, OHR Br"ko, 8. juna 2009, http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/bc-so/default.asp?content_id=43584.

372 Za vi%e informacija o raspravi u diplomatskim krugovima u Bosni i Hercegovini, vi-djeti npr. depe%u Ambasade SAD-a u Sarajevu iz 2009. godine: http://wikileaks.org/cable/2009/06/09SARAJEVO687.html.


225

373 Jasmin Ahi!, Sistem privatne sigurnosti, Sarajevo, 2009, str. 290-291.

374 Ahi!, str. 293-306; Armin Kr$ali!, Privatna sigurnost u BiH, Centar za sigurnosne studije – BiH, Sarajevo, 2009, str. 17-29.

375 Ahi!, str. 311-313.

376 Razgovor sa me#unarodnim stru"njakom za sigurnost u BiH, maj 2011.

377 Razgovor s bh. stru"njakom za privatne za%titarske firme, juni 2011.

378 Razgovor s bh. novinarom, april 2011.

379 Ahi!, str. 311.

380 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima za sigurnost u BiH i s predstavnikom privatne za%titarske firme u BiH, maj-juni 2011; http://www.sectorsecurity.org/; http://www.awg.ba; “Tri (po)ratna havera”, BH Dani, 23. jula 2010, str. 32-35.

381 Kr$ali!, str. 34; Razgovor s direktorom privatne za%titarske firme u BiH, juni 2011.

382 Razgovor s predstavnikom privatne za%titarske firme u BiH; “Tri (po)ratna havera”.

383 Razgovor s policijskim slu$benikom iz Federacije, juni 2011; Kr$ali!, str. 20-22.

384 Razgovor s predstavnikom privatne za%titarske firme u BiH, juni 2011.

385 Razgovor s predstavnikom privatne za%titarske firme, juni 2011.

386 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima za sigurnost u BiH i s predstavnikom privatne za%titarske firme u BiH, maj-juni 2011.

387 Razgovor s me#unarodnim zvani"nikom za sigurnost u BiH, maj 2011; www.farmland.cc.; Kr$ali!, str. 77.

388 “Poslovna biografija gospodara RS 8: Poslovi sa stokom“, BLIN 29. augusta 2011, http://www.banjalukain.commediji/poslovi-sa-stokom; Banja Luka Bank, Controlled By PM, Hands Out Millions To Family, Allies, RFE, 26. augusta 2009, http://www.rferl.org/con-tent/Banja_Luka_Bank_Controlled_By_PM_Hands_Out_Millions_To_Family_Al-lies/1807881.html; “Vlada natjerala IRB da kupuje rizi"ne akcije“, Capital.ba, 18. septem-bra 2011, http://www.capital.ba/vlada-natjerala-irb-da-kupuje-rizicn-akcije; http://www.blberza.com/v2/Pages/issuerdata.aspx?code=govf; http://www.blberza.com/Cms2File-Cache/files/cms2/docver/19286/files/GOVF_RI_2010.pdf.

389 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima za sigurnost u BiH i s novinarima iz Republike Srpske, april-maj 2011.

390 Five games that changed the world, CNN, 13. januara 2011. Dostupno online na: http://edition.cnn.com/2011/SPORT/football/01/05/iraq.asia.six.games/index.html.

391 Bad Blue Boysi, koji su formirani 1986. godine, bili su povezani s hrvatskim politi"kim strankama koje su se zalagale za nezavisnost, naro"ito s Hrvatskom demokratskom zajedni-

226


com (HDZ). Tvrdi se da su Bad Blue Boysi predvodili nacionalisti"ki pokret u zemlji 1990. godine i da su ponudili podr%ku Franji Tu#manu (koji je postao prvi predsjednik Hrvatske 90-ih godina) na prvim izborima u Hrvatskoj. Za vi%e informacija o ovome, vidjeti: Alex Bellamy, The Formation of Croatian National Identity: A Centuries-old Dream? New Ap-proaches to Conflict Analysis (Manchester, Ujedinjeno Kraljevstvo: Manchester University Press, 2004).

Delije, zvani"no osnovani 1989. godine, izja%njavali su se kao ekstremni srpski nacionalisti. (esto su pjevali srpske pjesme i nosili srpske zastave. Oko 3.000 Delija je 13. maja 1990. godine stiglo u Zagreb, a predvodio ih je )eljko Ra$natovi!, poznat i kao Arkan, tada%nji nefor-malni slobodni operativac Slu$be dr$avne bezbjednosti (SDB) Jugoslavije. On je ubrzo nakon toga, sa svojom srpskom paravojnom grupom, Srpskom dobrovolja"kom gardom (“Arkanovi tigrovi“), zapo"eo akciju ubijanja i etni"kog "i%!enja nesrba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ra$natovi!a je kasnije Me#unarodni krivi"ni tribunal za biv%u Jugoslaviju optu$io za zlo"ine protiv "ovje"nosti, ali nikada nije izveden pred sud. Na Arkana je u holu jednog beogradskog hotela 2000. godine izvr%en atentat.

392 Me#utim, i u Srbiji i u Hrvatskoj se nogometni huligani obi"no okrivljuju za dirigirano nasilje protiv manjinskih grupa, najvi%e protiv gej i lezbijske zajednice. Me#utim, naro"ito u Srbiji, sportski huligani se jo% uvijek koriste i za povremene politi"ke akcije. Neredi u Beogradu zbog objave nezavisnosti Kosova, kada je zapaljena ambasada SAD-a, a na de-setke drugih ambasada napadnuto, kasnije su pripisani navija"ima beogradskih klubova Crvena zvezda i Partizan. Za vi%e informacija o ovim neredima u Beogradu, vidjeti: U.S. outrage as Serb protesters burn embassy, Reuters, 21. februara 2008.

393 Srpski nacionalisti su 7. maja 2001. godine napali oko 300 Bo%njaka koji su prisustvovali polaganju kamena temeljca za obnovu Ferhat-pa%ine d$amije u centru Banje Luke. New York Times je izvijestio da je oko 1.000 Srba u"estvovalo u napadu i da su bacali kamenje i palili vozila, pekaru, muslimanske serd$ade za klanjanje, te zastavu na Islamskom centru, gdje su podigli srpsku zastavu. Tako#er su doveli svinju na mjesto gdje je bila d$amija kao uvredu muslimanima i zato"ili 250 ljudi u Islamskom centru, me#u njima %efa UN-a u BiH, ambasadore Velike Britanije, 'vedske i Pakistana te druge me#unarodne i lokalne zvani"nike. Policija RS-a ih je na kraju oslobodila. Vi%e od 30 Bo%njaka je ranjeno, a na-jmanje osam je prevezeno u bolnicu u Banjoj Luci. Jedan je kasnije podlegao od povreda glave. Crowd Beats Muslims at Mosque Rebuilding, Reuters, 8. maja 2001.

394 Od tada, sarajevski navija"i skandiraju “No$, $ica, Lukavica” prema srpskim navija"ima u tom dijelu grada preko me#uentitetske linije razdvajanja na Dobrinji. Ovo je nimalo sup-tilna prijetnja koja ukazuje na potencijalnu srpsku ugro$enost u slu"aju ponovnog izbijanja sukoba u postdejtonskoj BiH.

395 Katana, Gordana i Daria Sito-Su"i!, Violence halts Bosnian Premier League match, Reuters, 25. septembra 2011, na http://www.moneycontrol.com/news/wire-news/violence-halts-bosnian-premier-league-match_590274.html.


227

396 Sedmi"ni izvje%taj OHR-a Banje Luke, 27. septembra 2011. Vidjeti tako#er: “Borac Ban-jaluka drasti"no ka$njen zbog incidenata navija"a“, Sportal RS, 27. septembra 2011, na http://www.sportal.rs/news.php?id=59391.

397 Brian Hickey, “Fudbalska utakmica Kupa BiH zavr%ena istjerivanjem jednog tima uz pri-jetnje sa terena“, (Bosnian Cup Soccer Match Ends With One Team Getting Threateningly Chased Off The Pitch), Deadspin, 28. septembra 2011, na http://deadspin.com/5844926/bosnian-cup-soccer-match-ends-with-one-team-getting-chased-and-beaten-off-the-pitch.

398 “Prvenstvo nije regularno“, Oslobo#enje, 27. septembra 2011.

399 “Da su uspjeli, bilo bi stotine mrtvih“, kazao je policajac na visokoj du$nosti koji je upu!en u istragu o incidentu i koji je govorio pod uvjetom anonimnosti. Odlu"uju!i element koji je pomogao da se nasilje zadr$i unutar hrvatskog 'irokog Brijega je "injenica da je 24-godi%nji navija" FK Sarajevo Vedran Pulji! i sam bio Hrvat po nacionalnosti. Da je bio Bo%njak, kao velika ve!ina njegovih drugova iz Hordi zla, incident je mogao eskalirati i pro%iriti se na druge dijelove Federacije BiH. Ovo ubistvo je sna$no odjeknulo u Sarajevu i izazvalo demonstracije zbog kojih je zatvorena tramvajska pruga i nekoliko glavnih ulica. Oni koji se sje!aju sedmica koje su prethodile izbijanju rata 1992. godine su kazali da ih je to podsjetilo na ve! vi#eno.

400 Bo%nja"ki potpredsjednik Federacije BiH otputovao je iz Sarajeva u 'iroki Brijeg i, nakon politi"kog pritiska, prisilio lokalnu policiju da oslobodi grupu gostuju!ih navija"a Hordi zla koji su pritvoreni zbog u"e%!a u neredima. Lokalni policijski komesar je izlo$en pri-tisku unutar vlastitih redova, jer su poslanici kantonalne skup%tine zahtijevali njegovu os-tavku. U jednom se trenutku komesar, koga su svi s kojima smo razgovarali u pripremi ove studije pohvalili za profesionalnost tokom krize – zaklju"ao u sali za sastanke s grupom lokalnih politi"ara i izazvao ih da se potuku da bi rije%ili sukob oko njegovog postupanja. “Niko se nije usudio da mu se suprotstavi, tako da je ostao na funkciji“, kazao je biv%i visoki slu$benik policije koji je $elio da ostane neimenovan. Me#utim, poku%aj komesara da okon"a istragu je sabotirala lokalna sudska policija. Oni su iz pritvora, bez odobrenja, pustili glavnog osumnji"enog za ubistvo, tako#er biv%eg policajca. On je pobjegao u sus-jednu Hrvatsku i do danas (kraj augusta 2011) nije dostupan vlastima BiH.

401 Za sada je jedino u Republici Srpskoj na snazi Zakon o spre"avanju nasilja na sports-kim doga#ajima. U Federaciji sedam od 10 kantona (Unsko-sanski, Tuzlanski, Zeni"ko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Zapadnohercegova"ki, Sarajevski i Hercegova"ko-neretvanski) ima ovakav zakon.

402 Evropska konvencija o spre"avanju nasilja i nedoli"nog pona%anja gledalaca na sportskim priredbama, posebno na nogometnim utakmicama, International Legal Materials 24, broj 6, novembar 1985.

403 Zakon zabranjuje “uno%enje, posjedovanje i konzumiranje alkoholnih pi!a ili opojnih droga … posjedovanje pirotehni"kih sredstava, oru$ja ili drugih predmeta pogodnih za nano%enje povreda ili stvaranja nereda i nasilja“. Naro"ito je zna"ajno da bi zakonom bilo

228


zabranjeno “pjevanje pjesama ili upu!ivanje poruka, uno%enje i isticanje transparenta, za-stava i drugih simbola sa obilje$jem koje iskazuje ili poti"e netrpeljivost, mr$nju na osnovu rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti ili neke druge posebnosti”. Zakonom bi se uvele razli"ite kazne za prekr%ioce na tribinama, kao i za klupske zvani"nike i organizatore mani-festacija. Lokalni sudovi bi bili ovla%teni da privremeno zabrane vi%estrukim prekr%iocima i drugim pojedincima ulazak na sportski teren ako se smatra da predstavljaju prijetnju za manifestaciju ili za njene u"esnike. Zakonom se uvodi i kategorija doga#aja visokog rizika i predvi#a se vi%e preventivnih mjera koje su organizatori obavezni da poduzmu, me#u kojima je prisustvo sudije koji bi bio ovla%ten da donosi privremena sudska rje%enja protiv potencijalnih prekr%ilaca.

404 “Upozorenje – demonstracije u Sarajevu 21. aprila 2011. godine“, na http://sarajevo.usem-bassy.gov/warden_20100420.html.

405 Nenad Peji!, “Samoubistvo multietni"kog Sarajeva,” RFE/RL, 25. aprila 2010. http://www.rferl.org/content/The_Suicide_Of_Multiethnic_Sarajevo/2023847.html.

406 Za vi%e informacija, vidjeti: Mr. Babi!, “Raste broj maloljetnih prestupnika“, Oslobo#enje, 3. maja 2011; i “Maloljetni prestupnici sve agresivniji“, dostupno na: http://mojevijesti.ba/novost/86567/maloljetni-prestupnici-sve-agresivniji.

407 “Zvani"na evidencija, koja bi pokazala porast maloljetni"ke delinkvencije, stvorila bi lo%u sliku i lo%e bi se odrazila i na policiju i na politi"are, jer bi ih prikazala kao nesposobne i popustljive. Sve %to mo$e dati takav utisak treba izbjegavati po svaku cijenu, a slu$benici koji su zadu$eni za slu"ajeve maloljetni"ke delinkvencije su toga u potpunosti svjesni i "esto svoje djelovanje uskla#uju s tim“, rekao je visoki policijski slu$benik s kojim smo razgo-varali u pripremi ove studije.

408 Za vi%e informacija o ovome, vidjeti: Komitet za prava djece, CRC/C/11/Add. 28, supra; Komitet za prava djece, Razmatranje izvje%taja podnesenih od dr$ava ugovornica u skladu s "lanom 44 Konvencije, Zaklju"ne primjedbe: Bosna i Hercegovina, CRC/C/15/ Add.260, 2005.

409 Me#uagencijska radna grupa za maloljetni"ko pravosu#e je formirana 2006. godine. Nje-ni "lanovi su Institut otvoreno dru%tvo, Save the Children UK, Vije!e Evrope, Evropska komisija, OSCE i UNICEF.

410 Tinejd$era Denisa Mrnjavca, starosne dobi 12 godina, maloljetni prijestupnik je ubio no$em u sarajevskom tramvaju 5. februara 2008. godine. Trojica mladih Roma su uhap%ena, a njihove fotografije i ku!ne adrese su objavljene u medijima.

411 Zakon o za%titi djece i maloljetnika u krivi"nom postupku, Slu$beni glasnik Republike Srpske, 13/10.

412 Za vi%e informacija o ovome, vidjeti poglavlje o terorizmu i islamskoj radikalizaciji. Vidjeti tako#er: “Obra"un sarajevskih uli"nih bandi kulminirao: Hari Neredin ranio policajca iz automatske pu%ke“, Dnevni avaz, 16. decembra 2010.


229

413 (injenica da se sarajevski Queer festival, izlo$ba umjetni"kih djela gej likovnih umjetnika, odr$avao za vrijeme muslimanskog svetog mjeseca ramazana predstavljala je jo% ve!u uvredu za i ina"e homofobno balkansko dru%tvo. Zapaljive izjave vo#a SDA i Islamske zajednice su poslu$ile ne samo kao moralni alibi nego i kao poticaj za nerede protiv festivala i njegovih u"esnika. Za vi%e informacija o ovome, vidjeti: “Prijetnje smr!u povodom Queer festivala“, Fena, 23. septembra 2008; “Usred Ramazana smi%ljena provokacija s moralnog dna: Queer festival – kamenovana policija jer brani pedere“, Fena, 24. septembra 2008; “Na Allahovom putu protiv homoseksualaca“, Deutsche Welle, 25. septembra 2008; i ”Nasilnici pratili taksi vozilo“, Onasa, 25. septembra 2008.

414 Krivi"ni zakon definira da je “dijete osoba koja nije navr%ila "etrnaest godina $ivota“. Pre-ma tome, dijete postaje maloljetnik koji mo$e snositi krivi"nu odgovornost, ali podlije$e posebnom re$imu sankcija. U zakonu se pravi razlika izme#u mla#ih maloljetnika (od 14 do 16 godina starosti) i starijih maloljetnika (od 16 do 18 godina starosti) u odre#ivanju raspolo$ivih alternativnih mjera i sankcija. U ovom pogledu, samo starijim maloljetnicima mo$e biti izre"ena kazna zatvora, za razliku od vremena provedenog u kazneno-popravnoj ustanovi, koje se mo$e izre!i za obje kategorije. 'tavi%e, dok se maloljetnik definira kao osoba koja nije navr%ila 18 godina $ivota, sudije i tu$ioci mogu primijeniti maloljetni"ke sankcije prema mla#im punoljetnicima do 21 godine starosti.

415 “Bosna: mirna, obnovljena, ali jo% uvijek podijeljena“ (Bosnia: peaceful, rebuilt, but still divided), The Economist, 23. novembra 2005.

416 Dejtonski mirovni sporazum, Aneks 7, Pariz, 22. novembra 1995 www.ohr.int.

417 Timothy Donais, The limits of post-conflict police reform, str. 179.

418 Vidjeti: Statisti"ki paket UNHCR-a, UNHCR u BiH, 30. juna 2011, na: http://www.unhcr.ba.

419 Isto, Izvje$taj Thomasa Hammarberga, komesara za ljudska prava Vije&a Evrope, nakon posjete BiH od 27. do 30. novembra 2010. godine, https://wcd.coe.int/wcd/ViewDoc.jsp?id=1766837 ; Izvje%taj ECRI-a o BiH (ECRI report on BiH), Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI), februar 2011, http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/ecri/country-by-country/bosnia_herzegovina/BIH-CBC-IV-2011-002-ENG.pdf.

420 Nacionalni izvje%taji o stanju ljudskih prava za 2010. godinu: Bosna i Hercegovina (2010 Country Reports on Human Rights Practices: Bosnia and Herzegovina), Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, 2011, str. 19, http://www.state.gov/g/drl/rls/hrrpt/2010/eur/154416.htm .

421 http://www.ohr.int/ohr-dept/legal/const/default.asp?content_id=5853.

422 “Propa%!u povratka, etni"ko "i%!enje RS privelo se kraju!“, Dnevni avaz, 14. maja 2011, str. 6-7.

423 Razgovor s predstavnikom nevladine organizacije iz RS-a, april 2011.

230


424 Nezavisnost pravosu#a: neprihvatljivi pritisak na pravosudne institucije BiH (Independence of the judiciary: undue pressure on BiH judicial institutions), Izvje%taj OSCE-a o stanju u BiH, decembar 2009, vidjeti bilje%ku 6.

425 Izvje%taj Thomasa Hammarberga, komesara za ljudska prava Vije!a Evrope, nakon posjete BiH 27-30. novembar 2010 (Report by Thomas Hammarberg, Commissioner for Human Rights of the Council of Europe, following his visit to BiH on 27-30 November 2010).

426 “D$amija je simbol na%eg identiteta“, Oslobo#enje, 8. maja 2011, str. 5.

427 “Misli li Dodik ozbiljno?“, Oslobo#enje, 16. augusta 2011, str. 4.

428 Razgovori s predstavnicima manjinskih povratni"kih zajednica, mart-august 2011.

429 Razgovor sa stanovnikom Sarajeva koji je redovno posje!ivao rodbinu u isto"noj Bosni, septembar 2011.

430 Razgovor sa stranim diplomatima u BiH, juni 2011.

431 “Monitoring i odgovori na napade na vjerske objekte i druga sveta mjesta u BiH. 'estomjese"ni izvje%taj o napretku, novembar 2010. – april 2011“. Me#ureligijsko vije!e u BiH: “Politika uzrok u"estalih napada na vjerske objekte“, Radio Slobodna Evropa, 11. mar-ta 2011. http://www.slobodnaevropa.org/content/bih_vjerski_objekti_napadi/2209816.html.

432 “Zaustavljena izgradnja inat-crkve,” Oslobo#enje, 24. juna 2011, str. 7.

433 Razgovor s me#unarodnim zvani"nikom, maj 2011.

434 “Napad na povratnike u Bosanskom Novom“, www.depo.ba, 30. mart 2011, http://www.depo.ba/hronika/automobilom-uletio-u-dzamiju-a-nakon-toga-psovao-i-prijetio-da-ce-je-srusiti-jer-je-to-rs-za-koju-se-borio; “Prijetio da !e zapaliti d$amiju i pobiti mje%tane“, Dnevni avaz, 31. marta 2011, str. 10.

435 “Zvornik: Uz podr%ku stotinu okupljenih popeo se na munaru d$amije i mahao zastavom“, www.dnevnik.ba, 8. jula 2010.

436 “Vehabije vje$baju ga#anje na Mahnja"i“, Nezavisne novine, 18. maja 2011, str. 6; razgovor s policijskim zvani"nikom FBiH, juni 2011.

437 Razgovor sa sagovornikom u RS-u koji je upoznat s lova"kim i strelja"kim udru$enjima i klubovima, mart 2011.

438 Bomba%ki napad u Mostaru u kojem je 18. septembra 1997. godine o%te!eno nekoliko zgrada i ranjeno vi%e osoba planirali su i izveli Ahmed Zaid Salim Zuhair, zvani Handala el-Saudi, ro#en u Saudijskoj Arabiji, i dva biv%a mud$ahedina Arapa. Oni su postavili 4,5 kilograma eksploziva, 40 kilograma te%ke protutenkovske mine i 15 kilograma takozvanog crvenog eksploziva u parkirani auto ispred stambene zgrade u Mostaru. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je u odsustvu osudio Handalu na 12 godina zatvora za krivi"no djelo teroriz-ma. U ranijoj presudi, sud u Zenici, gdje je tokom rata bila smje%tena jedinica El-Mud$ahid


231

i gdje su Handala i njegovi suradnici planirali mostarski napad i napravili bombu, osudio ga je na 10 godina zatvora za “kazneno djelo protiv sigurnosti i imovine“. Handala, za koga se vjeruje da je povezan s teroristi"kom grupom Tekfir ve-l-Hid"ra (Izop!enje i preseljenje) bliskom El-Kaidi, kasnije je sudjelovao u nizu teroristi"kih aktivnosti, uklju"uju!i plani-ranje napada na ameri"ki razara" USS Cole u oktobru 2000. godine. Pakistanski du$nosnici uhapsili su ga u Lahoreu 2002. godine i predali Amerikancima u maju 2002. godine. Handala je bio zatvoren u JFT-GTMO (ameri"ka vojna baza Guantanamo na Kubi) do 12. juna 2009. godine, kada je vra!en u Saudijsku Arabiju.

439 Kao pijuni u ovom procesu, mud$ahedini su u$ivali za%titu i podr%ku dijela najvi%ih "elnika bo%nja"ke politi"ke i obavje%tajne elite, kao i pravosu#a. Na ovu me#usobnu ovisnost uka-zuje izjava za vrijeme sve"anosti obilje$avanja slu$benog raspu%tanja jedinice El-Mud$ahid, a koju mediji obi"no pripisuju Bakiru Izetbegovi!u: “Trebat !emo vas u miru vi%e nego %to smo vas trebali u ratu.“ Ovaj stav ilustrira doga#aj iz 1997. godine, kada je neposredno nakon bomba%kog napada u Mostaru tada%nji zamjenik predsjedavaju!eg Vije!a ministara BiH Haris Silajd$i! okrivio Hrvate iz Mostara za eksploziju, rekav%i da su “oni koji su bili u stanju uspostaviti koncentracione logore u stanju napraviti i ovo“. Pod tim je mislio na hrvatske logore u kojima je tokom bo%nja"ko-hrvatskog sukoba u ratu 1992-1995. godine bilo zatvoreno vi%e hiljada Bo%njaka.

440 Iako planirana meta osuje!enog samoubila"kog bomba%kog napada nije navedena u optu$nici, policijski izvor blizak istrazi tvrdi da su Mirsad Bekta%evi! i njegov suu"esnik Ab-dulkadir Cesur, dr$avljanin Danske turskog porijekla, planirali napasti autobus s njema"kim vojnicima NATO-ovih Snaga za stabilizaciju (SFOR) na redovnom putovanju na planinu Igman, gdje su vojnici izvodili standardni trening za ja"anje tjelesne snage. Bekta%evi!, koji je na razli"itim internetskim forumima koristio imena Maximus i Abu Imad as-Sanjaki, bio je povezan s teroristi"kim !elijama u Danskoj i Velikoj Britaniji. Sud BiH ga je prvo osudio na 15 godina i "etiri mjeseca zatvora, ali je )albeno vije!e smanjilo kaznu na osam godina i "etiri mjeseca. U junu 2009. godine preba"en je u zatvor 'vedskoj i nakon odslu$enja dvije tre!ine kazne pu%ten je na slobodu krajem prolje!a 2011. godine. Jedan od Bekta%evi!evih suu"esnika, Bajro Ikanovi!, koji je osu#en na osam godina zatvora jer je snabdio Bekta%evi!a i Cesura eksplozivom, tako#er je na slobodi. U medijskim izvje%tajima navodi se da je upravo on bio u sredi%tu aktivnosti vezanih za selefijsko okupljanje na planini Igman (u blizini Sara-jeva) sredinom juna 2011. godine. Vi%e o ovome u tekstu “Vehabije Nusreta Imamovi!a na skrivenom skupu na Igmanu“, Slobodna Bosna, 16. juna 2011.

441 Ovaj motiv uklapa se u tri naj"e%!a razloga zbog kojih se pojedinci op!enito anga$iraju u teroristi"kim akcijama $ele!i se (1) osvetiti, (2) ste!i slavu ili (3) izazvati reakciju vlasti. Op%irnije e o ovome, vidjeti: Louise Richardson, What Terrorists Want: Understanding the Enemy, Containing the Threat, New York: Random House, 2006.

442 U nedjelju, 27. juna 2010. godine, oko pet sati ujutro, aktivirana je eksplozivna naprava pored stra$njeg ulaza u policijsku stanicu u Bugojnu, pri "emu je poginuo policajac Tarik Ljubu%ki!, a te%ko ranjena policajka Edina Hindi!. Jo% nekoliko osoba lak%e je povrije#eno. Stanica i obli$nje zgrade znatno su o%te!ene. Odmah nakon eksplozije, policija je na obli$njem

232


parkingu uhapsila Harisa (au%evi!a zvanog Oks, za kojeg se tvrdi da je priznao kako je ak-tivirao napravu. Naser Palislamovi!, za koga se smatra da je “mozak“ koji stoji iza napada, uhap%en je ubrzo nakon toga u Sarajevu, nakon opse$ne policijske potrage. Tre!i napada", koji je nakon eksplozije trebao zasuti policiju i osoblje hitne pomo!i hicima iz juri%ne pu%ke AK-47, “prepao se ve"er prije napada i odustao od akcije“, rekao je policijski izvor upoznat s istragom. (au%evi! je navodno priznao policiji da je on aktivirao eksploziv, ali je to ne-girao na prvom pojavljivanju pred sudom. (au%evi! i Palislamovi! su povezani s Rijadom Rustempa%i!em i njegovom grupom, tako#er iz Bugojna. Ime Nasera Palislamovi!a navodi se na 21 od ukupno 398 stanica optu$nice u slu"aju “Rijad Rustempa%i! i drugi“. Jo% "etiri osobe uhap%ene su i optu$ene kao suu"esnici Palislamovi!a i (au%evi!a.

443 Detaljnije o ovome u: EUPM u BiH, “Dnevni pregled vijesti Ureda za medije i informi-ranje javnosti“, 13. jula 2010.

444 Prema procjenama Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice iz 2008. godine, oko 1.350.000 ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine trenutno $ive izvan njenih granica, %to je oko 26 posto ukupnog broja stanovnika BiH. Vode!e zemlje po broju primljenih useljenika su: SAD, Njema"ka, Hrvatska, Srbija, Austrija, Slovenija, 'vedska, Kanada i Australija. Za vi%e o ovome, vidjeti: Migracioni profil Bosne i Hercegovine za 2009. godinu, Ministarstvo sigurnosti BiH, Sektor za imigraciju (Sarajevo, 2010).

445 Ova povezanost terorizma i dijaspore nastala je znatno prije “globalizacije“. Povijest po-kazuje da su ruski anarhisti, Irska republikanska armija, baskijska ETA i Tamilski tigrovi (LTTE) pokreti kojima je upravljala dijaspora. Op%irnije o ovome u: Marc Sageman, Lead-erless Jihad: Terror Networks in the Twenty-First Century, Philadelphia: University of Penn-sylvania Press, 2008.

446 Adis Medunjanin, starosne dobi 25 godina, ro#en u BiH, ameri"ki dr$avljanin i stanovnik Queensa u New Yorku, optu$en je 8. januara 2010. godine za planiranje ubistva u stranoj zemlji i poha#anje vojne obuke (u Pakistanu) koju je vodila strana teroristi"ka organizaci-ja, to jest El-Kaida. Zajedno s dvojicom biv%ih %kolskih drugova, Medunjanin je tako#er optu$en za namjeru da upotrijebi oru$je za masovno uni%tenje protiv osoba ili imovine u Sjedinjenim Ameri"kim Dr$avama. Konkretno, ta grupa optu$ena je za pripremu napada na linije podzemne $eljeznice na Manhattanu koji je planiran za sredinu septembra 2009. godine. Za vi%e detalja o ovome, vidjeti “Two Charged with Terror Violations in Connec-tion with New York Subway Plot“, U.S. Departmnet of Justice, Office of Public Affairs (25. februara 2010), dostupno na internetu, http://www.fbi.gov/newyork/press-releases/2010/nyfo022510a.htm. Na dan 27. jula 2009. godine Anes Suba%i!, star 33 godine, natural-izirani dr$avljanin SAD-a i stanovnik Sjeverne Karoline, uhap%en je i optu$en za pru$anje materijalne podr%ke teroristima i pripremu ubistva, otmice, saka!enja i ranjavanja oso-ba u inozemstvu. On je jedan od sedmorice ljudi koji su istovremeno uhap%eni po ovim optu$bama u blizini grada Raleigha, u Sjevernoj Karolini. Za vi%e o ovome, vidjeti: “Seven Charged with Terrorism Violations in North Carolina“, Department of Justice Press Release,


233

27. jula 2009. Sulejman Talovi!, ro#en u BiH i starosti 18 godina, ubio je pet prolaznika i ranio jo% "etiri u tr$nom centru Trolley Square Mall u Salt Lake Cityju 12. februara 2007. godine, prije nego %to ga je ubila policija. Iako se Talovi! "esto navodi me#u “po"initeljima ili osumnji"enim ameri"kim muslimanima koji su sudjelovali u doma!im teroristi"kim napadima nakon 11. septembra“, nema dokaza da je njegova nasumi"na pucnjava bila mo-tivirana bilo kakvom ekstremnom ideologijom. Agent FBI-a koji je bio zadu$en za istragu u ovom slu"aju izjavio je da nije imao razloga posumnjati da je to bio akt terorizma. Za vi%e o ovom slu"aju, vidjeti: “Trolley Square: A search for answers“, Salt Lake Tribune, 15. februara 2007. Vidjeti tako#er: Christopher Orlet, “Sulejmen the Mysterious“, American Spectator, 22. februara 2007; Charles Kurzman, Muslim-American Terrorism Since 9/11: An Accounting, Chapel Hill: UNC, 2011.

447 Bomba%ki napad u tr$nom centru (FIS) u Vitezu 9. oktobra 2008. godine, u kojem je jedan za%titar ubijen a drugi zadobio ozljede opasne po $ivot, procesuiran je pred Sudom BiH kao teroristi"ko djelo. Za vi%e informacija o ovome, vidjeti slu"ajeve Amira Ibrahimija (X-K-08/591-2) i Suvada 1idi!a (X-K-08/591-1). Me#utim, policijski izvori upoznati sa slu"ajem tvrde da napad nije imao nikakve politi"ke motive. “To je bila ‘poruka upozorenja’ vlasniku trgova"kog centra koji je prethodno, u nekoliko navrata, odbio dopustiti da se njegovi kamioni koriste za krijum"arenje droge”, rekao je visoki du$nosnik FMUP-a u razgovoru za ovu studiju. Nedavni bomba%ki napad u Zenici, 11. aprila 2011. godine, koji je prouzrokovao manju %tetu na vozilu u kojem su se vozila dvojica du$nosnika HDZ-a BiH, koji nisu povrije#eni, vjerovatno je imao vi%e veze s ekonomskim ili osobnim motivi-ma nego s terorizmom. Istraga je tako#er utvrdila da se najvjerovatnije radilo o slu"aju zam-jene identiteta $rtve. Trostruko ubistvo u hrvatskoj povratni"koj obitelji An#eli!, nedaleko od Konjica, koje je na Badnju ve"er 2002. godine po"inio Muamer Topalovi! (za koga se tvrdi da je bio blisko povezan s lokalnim ograncima dobrotvorne organizacija El-Furkan i Aktivne islamske omladine), sudski je procesuirano kao zlo"in iz mr$nje iako posjeduje sva obilje$ja teroristi"kog napada “vuka samotnjaka“, sli"no pucnjavi u novembru 2009. go-dine koja se dogodila u Fort Hoodu u SAD-u. Me#utim, tu$ila%tvo se potrudilo obje orga-nizacije osloboditi od bilo kakve odgovornosti za Topalovi!eva djela i motive. Organizacija El-Furkan, koja je povezana sa El-Kaidom, registrirana je u BiH u septembru 1997. godine kao “Udru$enje gra#ana za potporu i spre"avanje la$i – Furkan.” Bosanskohercegova"ke vlasti su ovu organizaciju zabranile u novembru 2002. godine.

448 Sigurnosno-obavje%tajna agencija (OSA) BiH tvrdi da je u ovom trenutku od oko 3.000 os-oba koje su registrirane u zemlji kao “potencijalni teroristi“ samo tri do "etiri posto ro#eno u izvan BiH. Za vi%e informacija o ovome, vidjeti EUPM u BiH, “Dnevni pregled vijesti Ureda za medije i informiranje javnosti“, 13. jula 2010.

449 Ovaj obrazac, me#utim, nije svojstven samo za BiH i vrlo se tijesno podudara s psiholo%kim i sociolo%kim profiliranjem kakvo su u svojim radovima razvili Michael Taarnby, Gyorgy Lederer i Marc Sageman. Oni sugeriraju da ovakve grupe nastaju od introvertnih, izoli-ranih, frustriranih, otu#enih, “ponovo ro#enih“ muslimana, "ije su me#usobne dru%tvene veze zasnovane na ranijem prijateljstvu, srodstvu ili autoritetu, a koje se duhovno upotpun-

234


java i osna$uje kroz njihovo me#usobno dru$enje. Emotivno ucijenjeni i psihi"ki izma-nipulirani od svojih vo#a, novi pripadnici ovakvih grupa zaklinju se na odanost liderima i imaginarnoj svjetskoj zajednici (umma). Takve osobe pronalaze $ivotni smisao i vlastito mjesto u povijesti kroz borbu protiv bo$ijih i svojih neprijatelja. Na vlastito mu"eni%tvo u toj borbi gleda se kao na kona"nu nagradu, kao nagovje%taj osobnog ostvarenja i povratka dostojanstva. Op%irnije o ovome u: Michael Taarnby, Recruitment of Islamist Terrorists in Europe: Trends and Perspectives, Research Report Funded by the danish Ministry of Justice, Submitted 14 January 2005; Gyorgy Lederer, Countering Islamist Radicals In Eastern Eu-rope, CSRC discussion paper 05/42, Septembar 2005; Marc Sageman, Leaderless Jihad: Ter-ror Networks in the Twenty-First Century, (Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 2008).

450 Op%irnije o ovome u: Juan Carlos Antunez, Wahhabism in Bosnia-Herzegovina and Its Links to International Terrorism, Islam in South East Europe Forum, 2008 (dostupno na: http://iseef.net).

451 Visoki du$nosnik obavje%tajne zajednice u BiH koji je govorio pod uvjetom da ostane neimenovan smatra da je tokom protekle dvije godine Imamovi!eva grupa rasla, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u susjednim dr$avama – Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, kao i u Sloveniji, Austriji, Njema"koj, 'vicarskoj i drugim zapadnoevropskim zemljama. Prema is-tom izvoru, za Imamovi!eve sljedbenike se smatra da su dobro organizirani i disciplinirani, dok su Imamovi!evo vodstvo i vjerski autoritet neupitni. On jedini u grupi ima ekskluziv-no pravo tuma"enja Kur’ana i %erijata i samo on kontrolira raspodjelu novca. Imamovi!eve propovijedi i druge vjerske upute, kao vijesti, rubrike s kojih se mogu preuzeti audio i video sadr$aji, te online forum i chat sobe, nalaze se na web stranici ove grupe pod nazivom Put vjernika (http://www.putvjernika.com).

452 Nakon studija u Saudijskoj Arabiji, Por"a je 1993. godine stigao u Austriju da radi kao imam. Od trenutka kada nije uspio dobiti posao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Por"a je po"eo razra#ivati ideju stvaranja Islamske zajednice paralelne onoj slu$benoj koju vodi reisu-l-ulema Mustafa Ceri!. Por"a nije uspio u toj nakani, ali je uspio znatno oja"ati pokret sljedbenika, naro"ito u bosanskohercegova"koj dijaspori. Policijski izvori u BiH procjenjuju da je Por"a tokom proteklih godina osobno profitirao od zna"ajnih prihoda %to ih donosi prodaja njegovih audio i video materijala s vjerskim, ali i "esto uznemiruju!e nasilnim sadr$ajem. Ovi medijski uraci prodaju se u BiH i u inozemstvu, a tvrdi se da do-nose oko dva miliona KM (oko milion eura) godi%njeg prihoda.

453 Uvod na po"etnoj strani web stranice Kelimetul Haqq glasi: “Na% cilj je pozvati ljude u "isti monoteizam (tevhid), u obo$avanje samo Allaha, Uzvi%enog i da Mu se niko i ni%ta ne pridru$uje!“

454 Tekfir ve-l-Hid$ra je grupa koja je poznata po nasilju koje vr%i protiv onih koje smatra kjafirima (nevjernicima), uklju"uju!i Arape i muslimane za koje tekfirlije smatraju da ne $ive u skladu s istinskim islamom. Op%irnije o ovome u: Joshua L. Gleis, “National Security Implications of Al Takfir Wal Hijra“, Al-Naklah: The Fletcher School Online Journal for issues


235

related to Southwest Asia and Islamic Civilization, Article 3, Spring 2005.

455 Iz razgovora s du$nosnikom obavje%tajne zajednice u BiH koji je $elio ostati anoniman.

456 Martin Marty i Scott Appleby (ed.), Fundamentalism Comprehended, (Chicago: UC Press, 1995).

457 Tokom rata u BiH 1992-1995. godine Imad el-Misri, koji je, kao mnogi strani borci, imao vi%e identiteta (Eslam Durmo, Osama Fargallah, El-Huseini Helmi Arman Ahmed i drugi), bio je glavni ideolo%ki autoritet jedinice El-Mud$ahid. On je organizirao sistem od 19 medresa za obaveznu vjersku poduku koja je trajala 40 dana i po pravilu je prethodio regrutiranju i vojnoj obuci mladih Bo%njaka u jedinici El-Mud$ahid. El-Misri je autor knji$ice Shvatanja koja trebamo ispraviti, u kojoj kritizira doma!a shva!anja islama i ka$e da mnoga treba promijeniti u skladu sa selefijskim u"enjima. Godine 1996., nakon Dejton-skog mirovnog sporazuma kojemu se mud$ahedinska zajednica sna$no opirala, El-Misri je napisao jo% jednu knji$icu, Plan ru$enja islama i uni$tenja muslimana u najnovije doba. U njoj on izra$ava ga#enje prema sporazumu kojim je okon"an rat u BiH: “Ovo nije mir, ovo je poni$enje…zavjera da se sru%i islam i da se uni%te muslimani… nova okupacija.“ Njego-vo hap%enje tokom putovanja u Hercegovinu 18. jula 2001. godine i kasnija deportacija u Egipat, gdje je bio optu$en za navodno u"e%!e u ranijem teroristi"kom napadu, izazvali su javni protest njegovih sljedbenika. Op%irnije o ovome u Esad He!imovi!, “Ljeto kad su hapsili mud$ahedine“, BH Dani, broj 222, 9. septembra 2001.

458 Visoki policijski izvor koji je govorio pod uvjetom da ostane neimenovan izjavio je auto-rima ove studije kako zbog konfuzije oko izru"enja Egiptu 2001. godine – izazvane prekla-panjem nadle$nosti i uklju"enjem doma!ih agencija za provedbu zakona u ovaj slu"aj – nije mogu!e potvrditi da li je El-Misriju zapravo zabranjen ulazak u BiH. Tako#er je rekao da nijedna od ovih agencija ne mo$e potvrditi izvje%taje da je El-Misri ve! u zemlji.

459 (lanovi Operativne grupe s kojima su obavljeni razgovori za potrebe ove studije izrazili su razo"arenje na"inom rada ovog tijela, nazvav%i ga “potpuno irelevantnim“. Po$alili su se tako#er da "lanovi Operativne grupe koji $ive izvan Sarajeva nisu motivirani da prisustvuju sastancima, jer im se ne nadokna#uju putni tro%kovi.

460 Za vi%e informacija o ovome, vidjeti EUPM u BiH, “Dnevni pregled vijesti Ureda za medi-je i informiranje javnosti“, 13. jula 2010.

461 Prema rije"ima vode!eg stru"njaka za terorizam Briana Jenkinsa, “ono %to nazivamo teroriz-mom izgleda "esto ovisi od osobnog stava. Kori%tenje ovog termina podrazumijeva izricanje moralnog suda. Ako jedna strana uspije prika"iti etiketu terorista svom protivniku, onda direktno navodi i ostale da usvoje njeno moralno gledi%te“. Citirano u: Bruce Hoffman, Inside Terrorism (New York: Columbia University Press, 1998), str. 32.

462 Op%irnije o ovome u: Vlado Azinovi!, “Suo"avanje s terorizmom u Bosni i Hercegovini: 'irom zatvorenih o"iju“, Demokracija i sigurnost u Jugoisto!noj Europi, god. I, br. 2/3, au-gust 2010, str. 53-56.

236


463 U nedavno objavljenoj studiji zaklju"uje se da “fenomen terorizma u Bosni i Hercegovini nije ni%ta vi%e razvijen, niti je rizik od teroristi"kih napada imalo ve!i od onoga u drugim dijelovima svijeta“. Op%irinie o ovome u: Juan Carlos Antunez, “Wahhabism in Bosnia-Herzegovina and Its Links to International Terrorism“, Islam in South East Europe Forum, 2008, dostupno na internetu: http://iseef.net.

464 Za vi%e informacija o ovome, vidjeti: S. Mi%ljenovi!, “Politi"ari !ute, a vehabije mute“, Ve!ernje novosti, 29. januara 2011; “Sve vi%e islamskih frakcija u BiH, vehabije najopasnije“, Srna, 21. decembra 2010; “Po Bosni vr%lja 100.000 vehabija“, Vesti online, 3. aprila 2010. Tvrdnje da u BiH $ivi oko 100.000 vehabija nisu samo neutemeljene i %tetne za predstavu o ovoj zemlji. One ugro$avaju napore za suzbijanje terorizma jer mogu dovesti do su%tinskih promjena u va$e!oj strategiji za borbe protiv ovog sigurnosnog izazova. Ako bi bila izmi-jenjena i prilago#ena procjeni da ovdje borave deseci hiljada, umjesto nekoliko desetaka ili nekoliko stotina potencijalnih terorista, nova strategija za borbu protiv terorizma nalagala bi uvo#enje mjera koje nisu uskla#ene sa stvarnom prijetnjom i koje bi se kao takve na kraju pokazale kao neefikasne i kontraproduktivne.

465 Tokom godina, mediji u Banjoj Luci odigrali su zna"ajnu ulogu u “otkrivanju vehabi-ja“, uglavnom u bo%nja"kim povratni"kim zajednicama u Republici Srpskoj. U njihovim “istra$iva"kim izvje%tajima“, koji su obi"no pisani na na"in koji podsje!a na stil koji je za propagandne potrebe u biv%oj Jugoslaviji koristila komunisti"ka Slu$ba dr$avne bezbjed-nosti (SDB), redovno su objavljivana imena Bo%njaka za koje se sumnja da su “vehabije“ ili da kriju oru$je i prave zalihe municije i eksploziva. Zanimljivo je da vlasti u Republici Srpskoj, koje obi"no s te%ko prikrivenim nestrpljenjem "ekaju da u medijima podr$e ovakve tvrdnje, nikada nisu procesuirale nijedan slu"aj povezan s terorizmom.

466 Razli"ite militantne islamisti"ke grupe koriste se kao pijuni u unutra%njim i me#unarodnim sporovima s kojima politi"ke elite i vladaju!e strukture ne smiju dopustiti da budu otvore-no povezane ili da u njima sudjeluju. Najzna"ajniji takvi slu"ajevi na unutra%njem planu dogodili su se u Saudijskoj Arabiji i u Egiptu, te u Pakistanu, gdje su grupe poput talibana ili La%kar-e-Taibe uklju"ene u borbu za postizanje pakistanskih strate%kih ciljeva u susjed-nim zemljama – u Afganistanu i indijskom Ka%miru.

467 Sand$a"kom muftiji Muameru Zukorli!u nisu strane kontroverze potaknute suprotstav-ljenim liderskim ambicijama i kori%tenje vehabijskih/selefijskih grupa u sukobu izme#u dviju sukobljenih islamskih zajednica u Srbiji. Visoki zapadni diplomat s kojim smo razg-ovarali za potrebe ove studije upozorio je da bi Zukorli!ev izbor za poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mogao izazvati domino-efekt u kojem bi sada%nji reisu-l-ulema Mustafa Ceri! mogao poku%ati preuzeti vodstvo nad Strankom demokratske akcije. Niz doma!ih i me#unarodnih istra$ivanja tokom proteklog desetlje!a pokazao je kako je Mustafa Ceri! najutjecajniji politi"ki lider me#u Bo%njacima. Ceri! nije nikada opovr-gao rezultate takvih anketa, ve! je koristio svaku priliku da u"vrsti takav dojam i da oja"a politi"ki utjecaj. Scenarij prema kojem bi Zukorli! preuzeo kontrolu nad Islamskom za-jednicom, a Ceri! nad SDA, u zamjenu za me#usobnu podr%ku, omogu!io bi bo%nja"koj politi"koj eliti prevagu u odnosima s vlastima u Republici Srpskoj i Srbiji, naro"ito u vezi s


237

mogu!om podr%kom koju bi secesionisti"ka politika "elni%tva RS-a mogla dobiti iz Beogra-da. Prema spomenutom visokom diplomatskom izvoru, sna$ni ulazak Muamera Zukorli!a na politi"ku i vjersku scenu BiH %alje jasnu poruku vlastima u Beogradu: “Ako odlu"ite podr$ati otcjepljenje Republike Srpske, napravit !emo vam pakao u Sand$aku.“ Ukratko, smatra se da bi osovina Zukorli!-Ceri! kona"no mogla okon"ati reaktivan stav bo%nja"ke politi"ke elite, naro"ito u odnosu na Banju Luku, i pretvoriti ga u anga$iraniji, proaktivniji poku%aj o"uvanja opstanka BiH, ali i va$ne uloge koju bi u njoj trebali imati Bo%njaci. Pitanje je raspola$u li Bo%njaci stvarnim potencijalima da izazovu kaos u Sand$aku, ali sama spremnost da se zaigra na “sand$a"ku kartu“, ukoliko bude potrebno, unosi novu dinamiku u regionalni politi"ki i sigurnosni kontekst. U slu"aju da destabiliziranje Srbije zaista postane aktualno, nema sumnje da !e se organizirane grupe, kao %to su militantne selefijske !elije, iskoristiti za ostvarenje ovakvog scenarija. S druge strane, sasvim je mogu!e da militantne srpske grupe, kao %to je Ravnogorski "etni"ki pokret, na isti na"in budu upotrijebljene na drugoj strani.

468 Uo"i prve godi%njice bomba%kog napada u Bugojnu, 26. juna 2011. godine, lokalna polici-ja bila je u stanju pripravnosti nakon izvje%taja o provali u skladi%te municije u Vitezu, u srednjoj Bosni, i kra#i nepoznate koli"ine eksploziva i detonatora. O"ekuju!i jo% jedan osvetni"ki napad, policija je rasporedila dodatna poja"anja, ali se na kraju nije ni%ta dogo-dilo. Ukradeni eksploziv nikada nije prona#en. Skladi%te oru$ja u Bugojnu, Binas, tako#er bi moglo omogu!iti logisti"ku potporu za izvo#enje ve!eg teroristi"kog napada jer se tu, uz ostalo, nalazi oko 300.000 ru"nih bombi. “Uz sve to, ovaj objekt se prakti"no ne "uva“, rekao je stru"njak s kojim smo razgovarali u pripremi ove studije. Vidjeti tako#er: “Iz ma-gacina firme Vitezit ukraden eksploziv“, Srna, 26. juna 2011.

469 Vidjeti Aneks 1 Dejtonskog mirovnog sporazuma na http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=368

470 Vidjeti Cascone, Gabriele, “Operacije evropske sigurnosne i odbrambene politike i NATO – saradnja, rivalitet ili traljavo guranje naprijed” (ESDP Operations and NATO – Coopera-tion, Rivalry, or Muddling-through), u Michael Merlingen i Rasa Ostrauskaite, “Evropska sigurnosna i odbrambena politika – pogled na implementaciju“ (European Security and Defence Policy – An Implementation Perspective), Routledge, London i New York, 2008, str. 144-148.

471 Vidjeti http://www.eusrbih.org/media/pic/images/eufor-billboard-eng.jpg i http://www.eusrbih.org/media/pic/images/eufor-citylight-eng.jpg.

472 Vidjeti Bertin, Thomas, The EU Military Operation in Bosnia, u: Michael Merlingen i Rasa Ostrauskaite, European Security and Defence Policy – An Implementation Perspective, Rout-ledge, London i New York, 2008, str. 63-64.

473 http://www.isis-europe.org/pdf/July2011EUFORALTHEA.pdf.

474 Vidjeti Julie Kim, izvje%taj CRS-a za Kongres, CRS Report for Congress, Bosnia and the European Union Military Force: Post-NATO Transition, 14. marta 2005, na http://www.

238


policyarchive.org/handle/10207/bitstreams/3878.pdf. Vidjeti tako#er Friesendorf, Cor-nelius i Susan E. Penksa, Militarized Law Enforcement in Peace Operations: EUFOR in Bosnia and Herzegovina, International Peacekeeping, svezak 15, broj 5, 2008, str. 687, dostupno na http://graduateinstitute.ch/webdav/site/political_science/shared/political_science/7183/10th%20week/Friesendorf_Penksa.pdf.

475 RFE/RL Newsline, 6. januara 2006, dostupno na http://www.rferl.org/content/arti-cle/1143548.html; vidjeti tako#er Bassuener, Kurt i Enver Ferhatovi!, The ESDP in Action – The View from the Consumer Side, in: Michael Merlingen i Rasa Ostrauskaite, European Security and Defence Policy – An Implementation Perspective, Routledge, London i New York, 2008, str. 180.

476 Bassuener i Ferhatovi!, str. 177.

477 Bertin, “Vojna operacija EU u BiH“ (The EU Military Operation in Bosnia), str. 67.

478 Isto.

479 Rasprave u kojima je u"estvovao autor u vrijeme dok je bio u OHR-u 2006. godine.

480 Renate Flottau, What’s in Bosnia’s Future? The Curse of Dayton, Der Spiegel Online, 8. no-vembra 2006, na http://www.spiegel.de/international/spiegel/0,1518,446890,00.html

481 http://www.seeurope.net/?q=node/4198

482 Vidjeti Bertin, The EU Military Operation in Bosnia, str. 66. Vidjeti tako#er http://www.euforbih.org/index.php?option=com_content&view=article&id=15&Itemid=134.

483 Deklaracija Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira, 27. februara 2008, na http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=41352. Vidjeti Bosnia - The Coming End of EUFOR, ambasador Charles English, diplomatska depe%a koja je procurila u javnost, 27. marta 2009, pogledana na http://dazzlepod.com/cable/09SARAJEVO385/

484 Razgovori s diplomatima i zvani"nicima me#unarodne zajednice, Sarajevo, Bruxelles i Ber-lin, 2009-11.

485 Isto, str. 176.

486 Vidjeti http://www.euforbih.org/index.php?option=com_content&view=article&id=17:mnbn&catid=187:eufor-elements&Itemid=139.

487 Isto.

488 Razgovori autora s visokim me#unarodnim diplomatima i zvani"nicima, po"etak 2009, okrugli sto HBS-DPC-a o politici prema BiH, Berlin, maj 2010. Vidjeti tako#er Bassuener, Kurt, EU deterrent evaporates as fears mount in Bosnia, Jane’s Defence Weekly, 11. marta 2009.

489 Razgovor s vojnim oficirima zemalja "lanica EU-a, august 2011.

490 Okrugli sto HBS-DPC-a o politici prema BiH, Berlin, maj 2010.


239

491 Bosnia - Senior Military Commanders Concerned about Political Crisis Impact on Armed Forces, diplomatska depe%a SAD-a koja je procurila u javnost, 4. marta 2008, na: http://wikileaks.org/cable/2008/03/08SARAJEVO414.html

492 Vidjeti http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/esdp/104501.pdf.

493 Razgovor s autorom, januar 2009.

494 Razgovori sa zvani"nicima EU-a i diplomatima zemalja "lanica, 2008. i 2009.

495 EU defense ministers support Bosnia withdrawal, New Your Times, 1. oktobra 2008, na http://www.nytimes.com/2008/10/01/world/europe/01iht-01bosnia.16625159.html.

496 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima, kraj 2008. Vidjeti tako#er NAC-PSC Meeting Highlights Concerns Over Fragile BiH Political Situation, diplomatska depe%a koja je procu-rila u javnost, 27. oktobra 2008, na http://wikileaks.org/cable/2008/10/08USNATO403.html, i Bassuener, EU deterrent evaporates as fears mount in Bosnia, Jane’s Defense Weekly, 11. marta 2009.

497 NAC-PSC Meeting Highlights Concerns Over Fragile BiH Political Situation, diplo-matska depe%a koja je procurila u javnost, 27. oktobra 2008, na http://wikileaks.org/cable/2008/10/08USNATO403.html.

498 Isto.

499 Razgovori s diplomatima dr$ava "lanica EU-a i me#unarodnim zvani"nicima, januar i feb-ruar 2009.

500 Vidjeti Izvje%taj visokog predstavnika o implementaciji mira za Vije!e sigurnosti UN-a, maj 2011, na: http://www.ohr.int/other-doc/hr-reports/default.asp?content_id=46009.

501 BiH – Supervizor za Br"ko tra$i podr%ku EUFOR-a i NATO-a u slu"aju referenduma o nezavis-nosti RS-a, ambasador Charles English, diplomatska depe%a od 22. februara 2008. godine koja je procurila u javnost, na http://dazzlepod.com/cable/08SARAJEVO361/?q=Sarajevo%20Villalain.

502 Vidjeti Izvje%taj visokog predstavnika o implementaciji mira za Vije!e sigurnosti UN-a, maj 2011, na: http://www.ohr.int/other-doc/hr-reports/default.asp?content_id=46009.

503 Razgovori sa zvani"nicima me#unarodnih organizacija i diplomatima, 2010. i 2011. Vid-jeti Aneks 2. na http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=370.

504 Razgovor s me#unarodnim vojnim zvani"nikom, juni 2010.

505 Razgovor s politi"kim slu$benicima, septembar 2011.

506 Supervizija u Br"kom je bila glavna tema sastanka Upravnog odbora Vije!a za provedbu mira u Sarajevu. Vidjeti saop!enja Upravnog odbora na http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=46176.

507 Razgovori sa zvani"nicima dr$ava "lanica EU-a, prolje!e i ljeto 2011.

240


508 Vidjeti http://www.euforbih.org/index.php?option=com_content&view=article&id=15%3Aeufor-fact-sheet&catid=185%3Aabout-eufor&Itemid=134&limitstart=2; razgovori s me#unarodnim vojnim profesionalcima.

509 Razgovori s me#unarodnim diplomatima i vojnim profesionalcima, septembar 2011.

510 Razgovori s me#unarodnim vojnim oficirima, august 2011, i me#unarodnim zvani"nicima, septembar 2011.

511 Razgovori s oficirima i zvani"nicima zemalja "lanica EU-a i NATO-a, prolje!e i ljeto 2011.

512 Ovo dvojno zapovjedni%tvo je predvi#eno formulom Berlin-Plus. Cascone, str. 146.

513 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima, Sarajevo, februar 2009.

514 Razgovori s me#unarodnim diplomatima, zvani"nicima i vojnim profesionalcima, do kraja septembra 2011.

515 Razgovori s visokim zvani"nicima dr$ava "lanica NATO-a i EU-a, 2009-2011.

516 Razgovori s diplomatima dr$ava "lanica EU-a, Berlin, 2010. i 2011.

517 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima i diplomatima dr$ava "lanica NATO-a, po"etak 2011.

518 Razgovor s me#unarodnim vojnim profesionalcem, juni 2011.

519 Razgovor s me#unarodnim vojnim profesionalcem, Sarajevo, april 2011.



522 Isto.

523 Razgovori s me#unarodnim vojnim profesionalcima, Sarajevo, juni 2011.

524 Razgovori s me#unarodnim vojnim profesionalcima, mart-juni 2011.

525 Razgovori s me#unarodnim diplomatima i zvani"nicima, prolje!e 2011.

526 Okrugli sto o BiH, DPC-Clingendael, oktobar 2009; Razgovori sa zvani"nicima EU-a i dr$ava "lanica, 2008-2011.

527 Razgovori s vojnim i vojno-obavje%tajnim zvani"nicima, april-maj 2011.

528 S povla"enjem dva austrijska Crna sokola Sikorsky, koji mogu nositi po 17 ljudi bez op-reme, i njihovom zamjenom daleko manjim helikopterima UH-1, EUFOR ne mo$e ni na-jmanje jedinice prebaciti zra"nim putem. Preostali helikopteri se koriste za potrebe osoblja, za medicinsku evakuaciju i eventualno za evakuaciju terenskog osoblja.


241

529 Jedna osoba s kojom smo razgovarali je prepri"ala je ovu "injenicu kao svoje iskustvo za vrijeme nasilja na Kosovu u martu 2004. godine, prije doga#aja koji su se desili krajem jula 2011. godine.

530 Razgovori s me#unarodnim diplomatima, prolje!e 2011.

531 Razgovori s me#unarodnim diplomatima i me#unarodnim vojnim profesionalcima, april 2011.

532 Razgovori sa osobljem me#unarodnih organizacija na terenu, mart 2011.

533 Razgovori sa osobljem me#unarodnih organizacija, vojnim, vojno-obavje%tajnim i diplo-matskim osobljem, prolje!e i ljeto 2011.

534 Razgovori s me#unarodnim diplomatima, osobljem me#unarodnih organizacija i vojnim profesionalcima, juni 2011.

535 Razgovori s evropskim vojnim oficirima, august 2011.

536 Razgovor s me#unarodnim vojnim i vojno-obavje%tajnim profesionalcima, april 2011.


538 Isto.

539 Okrugli sto o BiH, DPC-Clingendael, oktobar 2009. Naknadni razgovori s me#unarodnim zvani"nicima i diplomatima, 2009-2011.

540 Razgovor s me#unarodnim diplomatom i vojnim profesionalcem, septembar 2011.

541 “EUFOR Althea – neformalni dokument Austrije, Bugarske i Ma#arske“, koji su Vije!e za politiku demokratizacije i Atlantska inicijativa dobili u ljeto 2011, str. 1.

542 Isto.

543 Isto, str. 2.

544 Isto.

545 Isto, str. 3.

546 Isto.

547 Isto.

548 Isto.

549 Isto.

550 Isto, str. 4.

551 Isto.

552 Pismo upu!eno Catherine Ashton koje su napisali Guido Westerwelle i Alain Juppé, 26. jula 2011.

242


553 Razgovori s me#unarodnim vojnim profesionalcima, oktobar 2011.

554 Razgovor s me#unarodnim vojnim profesionalcem i me#unarodnim diplomatom, septem-bar 2011.

555 Vidjeti http://www.euforbih.org/index.php?option=com_content&view=article&id=15&Itemid=134.

556 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima, Washington, maj 2011.

557 Razgovor s me#unarodnim vojnim profesionalcima, Sarajevo, maj 2011.

558 Okrugli sto o BiH, DPC-Clingendael, oktobar 2009.

559 Razgovor s me#unarodnim vojnim profesionalcem, maj 2011.


561 Razgovor s me#unarodnim diplomatom, april 2011.

562 Razgovor s me#unarodnim vojnim profesionalcem, mart 2011.


564 Razgovori s me#unarodnim zvani"nicima, septembar 2011.

565 Razgovori s me#unarodnim diplomatima, august 2011; razgovor s me#unarodnim vojnim profesionalcem, oktobar 2011.

566 Razgovori s me#unarodnim vojnim profesionalcima i diplomatima, prolje!e i ljeto 2011.

567 Razgovor s me#unarodnim vojnim profesionalcem, april 2011.

568 Razgovor sa me#unarodnim vojnim profesionalcem i me#unarodnim diplomatom, sep-tembar 2011.

3urfmhqd srwhqflmdod ]d reqryx hwqlþnrj qdvlomd … · ‘strana’, a naročito zvanična...

Documents