sustainable beach management in croatia

Naručitelj: Program Ujedinjenih naroda za razvoj, Zagreb Napomena:Ovaj dokument izradio je Centar za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija (CRA/PPA) UNEP-ova Mediteranskog akcijskog plana. Izradi i reviziji dokumenta doprinijeli su Gojko Berlengi, voditelj Projekta COAST, Snježana Mihinica, stručna suradnica Projekta COAST i Marko Prem, v.d. ravnatelja CRA/PPA. Branka Barić i Neven Stipica preveli su dijelove teksta s engleskog na hrvatski. Zahvala Ova Studija ne bi bila moguća bez svesrdne pomoći i doprinosa sljedećih suradnika koji su doprinijeli Studiji svojim komentarima, sudjelovanjem u raspravama ili ustupanjem rezultata svojih istraživanja: Anita Babačić Ajduk, Zlatka Blaslov, Sandro Bogdanović, Ivana Božak, Marija Dejanović, Tina Dragutin, Mirko Đinđić, Ante Glavurtić, Nikola Hajdić, Tonka Ivčević, Zrinka Jakl, Nenad Jasprica, Nevia Kružić, Milenko Milović, Stipe Mojaš, Ana Musa, Toni Nikolić, Stipe Petrina, Meri Rogošić, Matilda Sindičić, Ivo Stanović, Barbara Škevin, Matea Špika, Jasenka Topić, Ramona Topić, Ante Tvrdeić i Neven Vuksan.

Autorski tim: M. Marković, A. Micallef, D. Povh, A.T. Williams Kartografski prikazi:Z. Jakl (poglavlja 3.2 i 3.4); B. Bosnić i M. Madiraca (prilog 7 ) Grafičko oblikovanje: S. Pavasović Fotografije: M. Marković, A. Micallef, A.T. Williams, V. Jakupović (ustupljeno ljubaznošću TZG Nina; fotografija 55 i fotografija plaže Ždrijac), M. Prem (fotografije 1, 17), T. Rogošić (fotografija 15, 3.2), J. Topić (fotografije 46, 47 te fotografije priloga 6 - Ninska laguna), M. Sindičić (fotografija 49) Ilustracija na naslovnici: M. Kichka (ustupljeno ljubaznošću Ministarstva zaštite okoliša, Izrael)

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji život. UNDP djeluje u 166 zemalja. Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje instituciona-lnih kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu, uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana. Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.

Smjernice i prioritetne akcije za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj

i

Sadržaj

Popis slika ......................................................................................................................................................... iiiPopis tablica...................................................................................................................................................... iiiPopis fotografija................................................................................................................................................ iv

Sažetak ................................................................................................................................................v

Summary.......................................................................................................................................... xxv

1. PLAŽE I UPRAVLJANJE PLAŽAMA: OP I DIO ....................................................................................11.1 Integralno upravljanje obalnim podru jima ................................................................................................. 11.2 Plaže i upravljanje plažama.......................................................................................................................... 3

1.2.1 Tipologija plaža .......................................................................................................................................... 3

1.2.2 Upravljanje plažom..................................................................................................................................... 8

1.2.3 Plaža kao resurs.......................................................................................................................................... 9

1.2.4 Pravni aspekti plaže.................................................................................................................................. 18

1.2.5 Pokreta i, pritisci i utjecaji na plaže ......................................................................................................... 25

1.2.6 Kontrola pritisaka i ublažavanje utjecaja: nekoliko primjera iz prakse .................................................... 32

1.2.7 Metode analize i vrednovanja plaža......................................................................................................... 50

2. UPRAVLJANJE PLAŽAMA U HRVATSKOJ........................................................................................652.1 Institucionalni i zakonodavni okvir upravljanja obalom (i plažama) ............................................................ 65

2.1.1 Zakonodavno odre enje obale i plaže...................................................................................................... 65

2.1.2 Klju ni propisi upravljanja obalom i plažama........................................................................................... 67

2.1.3 Institucionalni okvir .................................................................................................................................. 70

2.2 Plaža kao resurs u Hrvatskoj ...................................................................................................................... 722.2.1 Plaža kao prirodni resurs .......................................................................................................................... 72

2.2.2 Plaža kao gospodarski resurs ................................................................................................................... 74

2.3 Prakse upravljanja plažama u Hrvatskoj..................................................................................................... 742.3.1 Program nagra ivanja plaža.................................................................................................................... 81

2.4 Problemi upravljanja ................................................................................................................................. 83

3. METODOLOGIJA I REZULTATI ANALIZE ODABRANIH PLAŽA ..........................................................853.1 Uvod ......................................................................................................................................................... 853.2 Podru je analize ........................................................................................................................................ 853.3 Metodologija............................................................................................................................................. 89

3.3.1 Plaže s Plavom zastavom........................................................................................................................ 101

3.4 Rezultati.................................................................................................................................................. 1023.4.1 Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima....................................................................................... 104

3.4.2 Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom .................................................................................. 112

3.4.3 Prijelazni oblici ve eg i manjeg konflikta izme u prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala ........ 120

3.4.4 Plaže s Plavom zastavom........................................................................................................................ 144

4. PREPORUKE ZA UPRAVLJANJE .................................................................................................... 1474.1 Ciljevi ...................................................................................................................................................... 1474.2 Op e preporuke ...................................................................................................................................... 1474.3 Specifi ne preporuke............................................................................................................................... 151

4.3.1 Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima....................................................................................... 151

4.3.2 Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom .................................................................................. 153

4.3.3 Plaže kao prijelazni oblici ve eg i manjeg konflikta izme u prirodnih vrijednosti i rekreacijskih

potencijala ............................................................................................................................................. 154

4.3.4 Sidrišta.................................................................................................................................................... 155

5. POPIS KORIŠTENE LITERATURE ................................................................................................... 156

CRA/PPA, COAST

ii

Prilog 1: Podru je analize ................................................................................................................. 167

Prilog 2: Obrazac za registraciju i procjenu plaža BARE ..................................................................... 173

Prilog 3: Rezultati funkcionalne analize za odabrane plaže ............................................................... 180

Prilog 4: Prihvatni kapaciteti za odabrane plaže ............................................................................... 185

Prilog 5: Prijetnje plažama................................................................................................................ 196

Prilog 6: Koncepti demonstracijskih projekata.................................................................................. 208


iii

Popis slika

Slika 1: Reflektivna plaža ...................................................................................................................................................................3Slika 2: Disipativna plaža ...................................................................................................................................................................3Slika 3: Plažni sustavi .......................................................................................................................................................................10Slika 4: Zone zaštite i korištenja na obalnom podru ju, u skladu sa španjolskim Zakonom o obali ................................................20Slika 5: Heritage Coast lokacije .......................................................................................................................................................39Slika 6: Zadržavanje sedimenta i ublažavanje hidrodinamike na livadama Posidonia oceanica......................................................44Slika 7: Naplavine listova Posidonia oceanica .................................................................................................................................44Slika 8: Sme e na plaži ugrožava turizam ........................................................................................................................................48Slika 9: Prirodno/rekreacijski dijagram (dijagram funkcionalne analize).........................................................................................53Slika 10: Oznaka za plaže s priznanjem Kvalitetna obala.................................................................................................................60Slika 11: Vodi za dobru plažu .........................................................................................................................................................61Slika 12: Primjer prikaza kakvo e mora (temeljem profila) na mrežnim stranicama ......................................................................76Slika 13: Kartografski prikaz profila na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ure enja i graditeljstva....77Slika 14: Izvadak iz Elaborata „Morske plaže na podru ju primorsko goranske županije“ (1999.): Primjer plaže na podru ju

grada Krka ........................................................................................................................................................................78Slika 15: Prostorni obuhvat plaža u sve etiri županije ...................................................................................................................87Slika 16: Prostorni obuhvat plaža u Zadarskoj županiji ...................................................................................................................88Slika 17: Prostorni obuhvat plaža u Šibensko kninskoj županiji ......................................................................................................88Slika 18: Prostorni obuhvat plaža u Splitsko dalmatinskoj županiji.................................................................................................88Slika 19: Prostorni obuhvat plaža u Dubrova ko neretvanskoj županiji..........................................................................................88Slika 20: Kartografski prikaz prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala, te pritisaka na plažu .............................................100Slika 21: Rezultati temeljnih funkcija ciljnih plaža .........................................................................................................................103Slika 22: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s dominantnim prirodnim vrijednostima .................104Slika 23: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s dominantnim rekreacijskim potencijalom .............112Slika 24: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s ve im rekreacijskim potencijalom .........................120Slika 25: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim

potencijalom ..................................................................................................................................................................127Slika 26: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s ve im prirodnim vrijednostima..............................134Slika 27: Prikaz podru ja analiziranih u Zadarskoj županiji............................................................................................................167Slika 28: Prikaz podru ja analiziranih u Šibensko kninskoj županiji ..............................................................................................167Slika 29: Prikaz podru ja analiziranih u Splitsko dalmatinskoj županiji .........................................................................................168Slika 30: Prikaz podru ja analiziranih u Dubrova ko neretvanskoj županiji ........................................................................................168

Popis tablica

Tablica 1: Srednja vrijednost dnevnih vrijednosti korištenja plaže u Italiji (2003.) .........................................................................15Tablica 2: Klasifikacija kakvo e mora za kupanje i pripadaju im grani nim vrijednostima temeljem EU Direktive (2006/7/EC)...22Tablica 3: Pokreta i, pritisci i utjecaji na plažni okoliš .....................................................................................................................31Tablica 4: Upitnik za ocjenjivanje plaža: biološki faktori .................................................................................................................62Tablica 5: Procjenjivanje plaža u odnosu na vrstu i koli inu otpada ...............................................................................................62Tablica 6: Godišnje ocjene to aka ispitivanja uz postotnu razdiobu po ocjenama na plažama hrvatskog Jadrana za 2009. .........75Tablica 7: Popis plaža za pilot analizu .............................................................................................................................................86Tablica 8: Ocjena prirodnih vrijednosti plaže ..................................................................................................................................89Tablica 9: Ocjena rekreacijskih potencijala plaže ............................................................................................................................90Tablica 10: Vrednovanje ukupne pokrovnosti .................................................................................................................................91Tablica 11: Obrazac za procjenu obalnog krajobraza ......................................................................................................................92Tablica 12: Izra unavanje fizi kog prihvatnog kapaciteta ...............................................................................................................94Tablica 13: Primjer izra una prihvatnog kapaciteta ........................................................................................................................96Tablica 14: Kriteriji za procjenu prijetnji plažnom podru ju............................................................................................................97Tablica 15: Osnovni elementi profila plaža......................................................................................................................................97Tablica 16: Plaže nagra ene Plavom zastavom u 2009. godini na podru ju Dalmacije.................................................................101Tablica 17: Temeljni kriteriji Plave zastave....................................................................................................................................144Tablica 18: Kriteriji za upravljanje po tipu plaže............................................................................................................................149Tablica 19: Popis svih preliminarno analiziranih plaža ..................................................................................................................169

CRA/PPA, COAST

iv

Popis fotografija

Fotografija 1: Potpisivanje Protokola o IUOP ................................................................................................................................... 2Fotografija 2: Pješ ana (koraljna) plaža ............................................................................................................................................ 4Fotografija 3: Plaža s velikim oblucima............................................................................................................................................. 4Fotografija 4: Džepna plaža ispod klifa visokog preko 600 m (Sliabh Liag, Donegal, Irska) .............................................................. 4Fotografija 5: Izvijena plaža (Rhossili, Wales, UK)............................................................................................................................. 4Fotografija 6: Umjetna plaža nastala na podru ju nekadašnje kamene obale (Otok Pag, Hrvatska) ............................................... 5Fotografija 7: Udaljena plaža (obala Andaluzije, Španjolska) ........................................................................................................... 5Fotografija 8: Ruralna plaža (Ghajn Tuffieha, Malta)........................................................................................................................ 6Fotografija 9: Mjesna plaža (Klek, Hrvatska) .................................................................................................................................... 6Fotografija 10: Gradska plaža (Mahdia, Tunis) ................................................................................................................................. 7Fotografija 11: Plaža turisti kog naselja (Barbados, Karibi).............................................................................................................. 7Fotografija 12, Fotografija 13: Primjeri dobro strukturiranih informativnih tabli (Španjolska) ........................................................ 9Fotografija 14: Jedinstveni sustav plaže i s njom povezane sipine ................................................................................................. 10Fotografija 15: Žli arke (Uš e Neretve, Hrvatska) .......................................................................................................................... 11Fotografija 16: „Prvenstvo svita u piciginu“.................................................................................................................................... 13Fotografija 17: Plaža Ba vice u sije nju (Split, Hrvatska) ................................................................................................................ 16Fotografija 18: Pretjerana izgradnja uništava vrijedna obalna staništa.......................................................................................... 21Fotografija 19 (a i b): Prihranjivanje plaža (Sjeverni Wales, UK)..................................................................................................... 23Fotografija 20: Primjer loše oznake opasnosti na plaži................................................................................................................... 24Fotografija 21: Primjer dobre oznake opasnosti na plaži ............................................................................................................... 24Fotografija 22: Primjer koncesije za malu, usku plažu koja, u ovom slu aju, ostavlja vrlo malo mjesta za one koji ne koriste

usluge predmetne koncesije............................................................................................................................................ 25Fotografija 23: Gutanje plastike opasno po život za morske kornja e ........................................................................................... 27Fotografija 24: Sme e ugrožava opstanak životinja........................................................................................................................ 27Fotografija 25: Çirali plaža .............................................................................................................................................................. 32Fotografija 26: Zaštita za kornja e.................................................................................................................................................. 33Fotografija 27: Posidonia oceanica................................................................................................................................................. 35Fotografija 28: Naslage posidonije na plaži, Sardinija, Italija.......................................................................................................... 35Fotografija 29: Plaža Almanarre (Francuska) .................................................................................................................................. 37Fotografija 30: Djevojka s Korzike (kraj 19. ili po etak 20. stolje a) nosi košaru punu listova posidonije...................................... 37Fotografija 31: Podru je iznimne krajobrazne vrijednosti (Heritage Coast, UK)............................................................................. 40Fotografija 32, Fotografija 33: Suradnja s lokalnim stanovništvom kod održavanja krajobraznih elemenata ............................... 41Fotografija 34: Zna ajna erozija na plaži ........................................................................................................................................ 42Fotografija 35: Predefinirani prolazi preko dina (zapadna obala Francuske) ................................................................................. 45Fotografija 36: Sme e na plaži i aktivnosti iš enja ........................................................................................................................ 46Fotografija 37: Akcija iš enja plaža (Panama) ............................................................................................................................... 47Fotografija 38, Fotografija 39: Clivus zahodi u NP Mljet, Mali most............................................................................................... 50Fotografija 40: Ograni avanje broja kupa a unaprijed postavljenim ležaljkama (Turska) ............................................................. 55Fotografija 41: Stotine tisu a ljudi na plaži (Durban, Južnoafri ka Republika) ............................................................................... 55Fotografija 42: Koliko više je previše? ............................................................................................................................................ 56Fotografija 43: „Doma a” zastava, Fréjus, Côte d’Azur .................................................................................................................. 58Fotografija 44: Plava zastava, Sjeverna Irska .................................................................................................................................. 59Fotografija 45: Hridinasta obala u funkciji kupališta (otok Bra , Hrvatska) .................................................................................... 67Fotografija 46: Male sipine na Kralji inoj plaži, Nin........................................................................................................................ 72Fotografija 47: Cakile maritima, karakteristi na vrsta uz obale s organskim naplavinama ............................................................ 73Fotografija 48: Plaža Sakarun ......................................................................................................................................................... 79Fotografija 49: Akcija iš enja sme a s plaža i podmorja Silbe....................................................................................................... 81Fotografija 50: Akcija iš enja sme a s plaže Salbunara (Biševo) ................................................................................................... 81Fotografija 51: Plaža Iza banja – Sveti Filip i Jakov ......................................................................................................................... 81Fotografija 52: Plaža Solaris............................................................................................................................................................ 82Fotografija 53: Vela Plaža Hvar..................................................................................................................................................... 102Fotografija 54: Plaža Oklju na (Otok Vis)...................................................................................................................................... 104Fotografija 55: Plaža Prapratna (Pelješac) .................................................................................................................................... 112Fotografija 56: Plaža Pocukmarak (Silba)...................................................................................................................................... 120Fotografija 57: Obalno podru je obale Sv. Duh Bošane............................................................................................................... 127Fotografija 58: Kralji ina plaža...................................................................................................................................................... 134Fotografija 59: Plava plaža (Vodice) ............................................................................................................................................. 146


v

Sažetak

Upravljanje plažama, kao važnim dijelovima obalnih podru ja, treba biti sagledano i uklju eno u šireprograme upravljanja obalnim podru jima. Kao jedan od takvih procesa upravljanja kojim se postižeodrživi razvoj obale je integralno upravljanje obalnim podru jima (IUOP) (poglavlje 1.1).

„Integralno upravljanje obalnim podru jem ozna ava dinami ki proces održivog upravljanja i korištenja

obalnih podru ja, uzimaju i istovremeno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost

aktivnosti i korištenja, njihovo me usobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i

korištenja i njihov utjecaj na pomorske i kopnene dijelove.“ (Protokol o IUOP; l.2 (f))

U skladu s principima IUOP a, temeljni cilj upravljanja plažama treba biti uspostavljanje optimalneravnoteže izme u o uvanja prirodnih vrijednosti plaža i osiguranja održivog korištenja njihovih razvojnih(rekreativnih) potencijala. S tim u vezi, nužno je:

odrediti tipove plaža;

jasno definirati plažna podru ja na kojima e korištenje biti svedeno na najmanju mogu u mjeru, ukorist o uvanja njihovih prirodnih vrijednosti, kao i podru ja na kojima e se najve i naporposvetiti unaprje enju rekreacijskih kapaciteta plaže;

poticati/razvijati održiva rješenja ure enja i pružanja usluga na plažama;

olakšati institucionalno upravljanje plažnim podru jima, osobito zašti enim dijelovima prirode;

uspostaviti sustav pra enja stupnja o uvanja prirodnih vrijednosti kao i kvalitete razine uslugakoja se osigurava na plažnim podru jima (kroz postoje e institucije za upravljanje zašti enimdijelovima prirode, kroz program izdavanja koncesija i sl.);

podizati razinu informiranosti korisnika i upravitelja plažnih podru ja o važnosti održivogupravljanja ovim vrijednim resursom; te

poticati sudjelovanje javnosti u programima upravljanja plažama.

Kako bi se osiguralo ostvarenje ovih ciljeva, izra ene su Smjernice i prioritetne akcije za održivo

upravljanje plažama koje daju okvir za ekološko prostorno upravljanje plažama u Republici Hrvatskoj.Smjernice imaju tri osnovna dijela:

i. op i dio koji daje odgovor na pitanje što su to plaže (uklju uju i analizu definicija, trenutnih praksi ipravnog okvira upravljanja plažama) kao i odgovor na pitanje kako se plaže razumijevaju uHrvatskoj;

ii. analiti ki dio koji daje odgovore na pitanja kako vrednovati plaže (uzimaju i u obzir prirodnezna ajke, ure enost plaže, pritiske te prihvatni kapacitet) te koji su rezultati vrednovanja plažnihpodru ja u Hrvatskoj;

iii. preporuke u kojem se daje odgovor kako upravljati plažama.

I. Što ini plažu?

Plaža se može definirati (poglavlje 1.2.1) kao „nakupina nekonsolidiranog materijala (npr. pijeska,

šljunka, gline – ili njihova mješavina) koja se proteže od kopnenog ruba plaže, što može biti padina sipine

ili valobran, do dubine mora na kojoj nema zna ajnih kretanja sedimenta“ (Micallef i Williams, 2009.).Tipovi plaža mogu se odrediti uzimaju i u obzir širok spektar fizi kih, prirodnih i antropogenih odrednica,koje, izme u ostalog, mogu uklju ivati fiziku mora, sastav fitogenog sedimenta, boju, oblik, stabilnost,stupanj o uvanosti prirodnih staništa i vrsta, stupanj prirodnosti, korištenja i okruženja plaže i sli no.

Plaže se trebaju razumijevati i kaomultidimenzionalni prirodni sustavi (poglavlje 1.2.3) koji suinkorporirani u ve e, obalne sustave te koji su složeni od interakcija prirodnih, socio kulturnih iupravlja kih sustava (James, 2000.).

Plaže (osobito pješ ane) pružaju širok spektar usluga ekosustava, od kojih su mnoge klju ne u osiguranjuljudskog korištenja (iskorištavanja) obalnih podru ja. Neke od tih usluga uklju uju: pohranjivanje i

CRA/PPA, COAST

vi

transport sedimenta; raspršivanje valova, te s tim u vezi, oslabljivanje utjecaja ekstremnih prirodnihdoga aja (npr. tsunamiji); dinami ki odgovor na podizanje razine mora; razgradnja organskih materijala izaga iva a; filtriranje i iš enje mora; održavanje bioraznolikosti; mrjestilište za ribe te gnjezdilištakornja a i podru ja razmnožavanja nekih vrsta tuljana; hranilišta za ptice i brojne kopnene divlježivotinje; vizualni doživljaj i rekreativne mogu nosti; te funkcionalne veze izme u kopnenog i morskogokoliša u obalnim zonama.

Budu i da se smatraju sigurnim rekreacijskim okolišem u kojemu mogu uživati razli iti sudionici društva,na plaže se sve više gleda kao na visoko vrijedni društveno ekonomski nacionalni resurs koji zahtijevau inkovito upravljanje. Plaže predstavljaju glavno žarište globalnog turizma, štoviše postale su ikonasuvremenog turizma te se smatraju glavnim ekonomskim faktorom na turisti kom tržištu (Houston,2002.; Lencek i Bosker, 1998.). Produženjem vremena predvi enim za rekreaciju pove ava se poželjnosttakvih rekreacijskih podru ja kao i javna svijest o zdravstvenim i sigurnosnim problemima te se stvarajuo ekivanja u smislu kvalitete i mogu nosti izbora. Rezultat toga je stvaranje potrebe za izradomu inkovite sheme za klasifikaciju, vrednovanje i upravljanje plažnim podru jima (Micallef i dr., 2004.).

Uzimaju i u obzir široki spektar potencijalnih konflikata, upravljanje plažom može se definirati(poglavlje 1.2.2) kao „proces upravljanja plažom, bilo pra enjem, jednostavnim intervencijama,

recikliranjem, dohranom, izgradnjom, održavanjem plažnih objekata, ili bilo kojom kombinacijom ovih

tehnika, na na in koji odražava prihvatljiv kompromis s obzirom na raspoloživa sredstva i ciljeve vezane

za obalnu zaštitu, zaštitu prirode, kvalitetu življenja i gospodarstvo“ (Simm i dr., 1995.: 147). Osim toga,upravljanje plažama „treba biti usmjereno na upravljanje ljudima i na inom njihove interakcije s okolišem

plaže, u cilju izbjegavanja, popravljanja ili ublažavanja negativnih utjecaja“ (Micallef i Williams, 2009.).

U mnogim zemljama lokalni organi vlasti imaju ovlast donošenja podzakonskih akata koji se odnose najavne plaže i upravljanje plažama. Ipak, najve i broj odredbi koje se ti u upravljanja plažama (poglavlje1.2.4) sadržani su u širim aktima koji se ti u upravljanja obalnim podru jem ili nekim sektorskimodredbama. Od posebnog interese za upravljanjem plažama je zakonodavstvo koje se odnosi na kakvo umora za kupanje, sigurnosti plaža, prihranjivanje i zaštitu obale, pristup plažama i zaštitu klju nihekosustava, primjerice sipina.

Ubrzano uništavanje prirodnih staništa i korištenje prirodnih resursa od strane ljudi (poglavlje 1.2.5) ,iji se broj stalno pove ava, imaju ogroman utjecaj na globalne ekosustave. Uslijed seoba stanovništvamnogi od ovih utjecaja su se poja ali i usmjerili na svjetske obale od kojih dominiraju one pješ ane išljun ane. Intenzivan obalni razvoj, kao neizbježna posljedica ekonomskog napretka, rezultirao je širokorasprostranjenim izmjenama plažnih ekosustava.

Prijetnje plažama nastaju zbog niza pritisaka koji uklju uju cijelu skalu, od lokaliziranih efekata (npr.gaženje) do efekata globalnih razmjera (npr. podizanje razine mora) Defeo i dr. (2009.). Niz autoraprepoznao je slijede e pritiske koji vode do propadanja okoliša plažnih ekosustava (prema Defeo i dr.,2009.):

i. Rekreacija, uklju uju i prelaske terenskih vozila, gaženje, sun anje, plivanje, jahanje, kampiranje (naplaži i dinama), korištenje motornih amaca (skuteri za vodu, banane), velika koncentracija ljudi;

ii. One iš enje, uklju uju i kanalizaciju i oborinske vode, otpatke na plaži, eutrofikaciju (opasnocvjetanje mora), termalno one iš enje, naftu i druge kemikalije;

iii. Obalni razvoj, uklju uju i gradnju (ku e, infrastruktura, ceste, itd.) i gra evinarstvo (brane, ograde,zidovi, nasipi, lukobrani, itd.);

iv. Ekološki štetno upravljanje plažom, uklju uju i neodgovaraju e iš enje, prihranjivanje,nasipavanje i ogra ivanje;

v. Eksploatacija resursa, uklju uju i ribolov, iskapanje, itd;

vi. Klimatske promjene, uklju uju i podizanje razine mora.

Sljede a tablica daje zbirni prikaz glavnih pokreta a, pritisaka i utjecaja na plažni okoliš.


vii

Pokretači, pritisci i utjecaji na plažni okoliš

Pokretači Pritisci Utjecaji

Povećan br. stanovnika / Obalni razvoj

1. Izgradnja (građevine) stambena naselja infrastruktura vikend‐naselja

Uništenje i gubitak staništa Erozija/povećanje kao posljedica poremećaja u obalnim procesima, npr. transport sedimenta i dinamika valova

Smanjena vrijednost krajolika 2. Građevinski radovi

zaštitne obalne konstrukcije 3. Povećana gustoća broja posjetitelja na plaži umjetno osvjetljenje buka gaženje

4. Onečišćenje kanalizacija ilegalna odlagališta

Ekološki poremećaji Otpaci koji mogu rezultirati poremećenom ravnotežom domaće faune/flore

Eutrofikacija Pogoršana kakvoća mora

Turizam 1. Povećane rekreacijske aktivnosti na plaži terenska vozila, skuteri i brodice gaženje gusto poredane ležaljke za sunčanje

2. Eksploatacija resursa pojačan ribolov iskapanje

3. Ekološki štetno upravljanje plažom mehaničko čišćenje plaže neumjereno nasipanje

4. Pojačana gradnja smještajnih objekata hoteli apartmani/sobe za iznajmljivanje, kamping

5. Povećan broj objekata na plaži/u pozadini plaže/plažnom području kafići, lokali, itd.

Kao gore navedeno, ali s različitim intenzitetom

Aktivnosti koje se temelje na moru:

i) marikultura

1. Korištenje morskog prostora2. Onečišćenje

nutrijenti ispuštanje nafte s brodica

Neugodni mirisi Eutrofikacija Oštećenje/uginuće faune i flore

ii) nautički turizam Oštećenje staništa uslijed sidrenja Otpaci Oštećenje/uginuće faune i flore

Industrija 1. Gradnja 2. Onečišćenje

odlaganje i ispuštanje otpada

Gubitak/oštećenje staništa Eutrofikacija Oštećenje/uginuće faune i flore

Poljoprivreda i stočarstvo 1. Gnojiva 2. Pesticidi 3. Životinjski otpad (npr. nekontrolirano odlaganje i istjecanje – propusnost)

Eutrofikacija Neposredni utjecaj na faunu i floru

Klimatske promjene 1. Opasnosti za obalu porast razine mora povećana učestalost i intenzitet zimskih oluja

olujni valovi

Gubitak staništa uslijed erozije i poplave

CRA/PPA, COAST

viii

Neke postojeće prakse i instrumenti sprečavanja/ublažavanja negativnih pritisaka i utjecaja na okoliš sumirani su sljedećom tablicom (poglavlje 1.2.6).

NEKI UTJECAJI

NEKE POSTOJEĆE PRAKSE UPRAVLJANJA NEKI PRIMJERI IZ PRAKSE KRATKOROČNA

RJEŠENJA ALATI/INSTRUMENTI DUGOROČNA RJEŠENJA

Uništavanje i gubitak staništa / vrsta

Zabrana korištenja

Informiranje javnosti

Planovi integralnog upravljanja

Zoniranje

Rekreacijski centri („honeypots“)

Okolišno osjetljivi sadržaji

Neuklanjanje nutrijenata s plaže

Određivanje prihvatnog kapaciteta

Studije procjene utjecaja na prirodu

Profiliranje, uzorkovanje i druge metode praćenja

Edukacijski centri, seminari, radionice, edukacijski programi u školama, informativne table i brošure, rangeri, korištenje medija

Izrada i provođenje planova upravljanja

Politika zoniranja

Regulacija pristupa

Obnavljanje staništa

Određivanje prihvatljive razine korištenja obale

Uvažavanje gospodarskih i društvenih potreba lokalnog stanovništva

Profesionalno planiranje i upravljanje plažama (uključujući osnivanje stručnih institucija)

Edukacija

Uključivanje javnosti

Održivo upravljanje plažom Cirali (Turska)

Plaža Almanarre (Francuska)

Koncept „The Heritage Coast” (Velika Britanija)

Erozija/ prirast

(Neadekvatno) prihranjivanje

Nepoduzimanje ničega

Mekša inženjerska rješenja (npr. prihranjivanje)

Čvrsta građevinska rješenja (primjerice, gradnja lukobrana, obalnih zidova, zaštitnih ograda)

Profiliranje plaža, teledetekcija i sl.

Modeliranje i druge stručne studije

Neuklanjanje nutrijenata s plaže

Pravni dokumenti

Otklanjanje izvora

Dugoročno praćenje stanja

Primjena zona zabrane gradnje („setback”)

Očuvanje livada morskih cvjetnica

ECOPLAGE

Prihranjivanje zaljeva St.George (Malta)

Normativa Regionalle della Liguria (RS No 13/1999)

Ekološki poremećaji (primjerice, uništavanje vegetacije pješčanih sipina; otpaci na plaži i sl.)

Adekvatni načini čišćenja

Zabrana gaženja

Informiranje javnosti

Iniciranje praćenja onečišćenja i identificiranja problema na izvoru

Ručno/mehaničko čišćenje

Postavljanje predefiniranih prijelaza preko sipina

Kontrolirano korištenje sadržaja na određenim lokacijama

Škole, radionice, seminari, ispravno označavanje na plažama, programi usvajanja plaža, mediji i sl.

Metode označavanja tipova otpada na plažama

Metode određivanja izvora onečišćenja

Eliminiranje na izvoru

Edukacija

Uključivanje javnosti

Programi dugoročnog praćenja i procjene osjetljivosti

Program „Usvojimo plažu”

NALG Protokol

Upitnici/obrasci organizacije „Ocean Conservancy“

Pogoršanje kakvoće mora

Ograničeno praćenje kakvoće mora

Identificiranje izvora

Nacionalni programi koji slijede nacionalno i/ili međunarodno zakonodavstvo (npr: Europska direktiva, Barcelonska konvencija i sl.)

Eliminiranje na izvoru

Dugoročno i sveobuhvatno praćenje

Održivi sanitarni sadržaji na plažama

Profil mora (Hrvatska)

Clivus ‐ kompostni zahodi (Hrvatska)


ix

Kao rezultat nabujalog turizma i sve ve e važnosti koja se poklanja plažama i upravljanju plažama, a sve sciljem informiranja javnosti o tome gdje se nalaze „najbolje plaže“, razvijen je cijeli niz programa zaocjenjivanje vrijednosti plažnog (ili s plažom povezanog) podru ja (poglavlje 1.2.7.4). Nekolikozna ajnijih primjera aktualnih programa ocjenjivanja i nagra ivanja kvalitete plažnih podru ja uklju ujeprogram Plave zastave (Blue Flag; http://www.blueflag.org), Kvalitetna obala (Quality Coast award;http://www.qualitycoastapplication.org/), Vodi za dobru plažu (Good guide beach;http://www.goodbeachguide.co.uk), Nacionalna kampanja za zdrave plaže (The National HealthyBeaches Campaign; http://www.nhbc.fiu.edu), Plavi val (Clean Beaches Council – the Blue Wave;http://www.cleanbeaches.org), Nacionalna grupa za otpad u obalnim podru jima (National AquaticLitter Group – NALG; http://www.environment agency.co.uk), australski Program sigurnosti plaža(http://www.surflifesaving.com.au), Plavi vodi (GuidaBlu; http://www.legambiente.it), portugalskaZlatna povelja za kvalitetu plaže (http://www.snirh.inag.pt) i druge.

Organi vlasti bi se trebali orijentirati na takva priznanja koja ne traže dodatna financijska iadministrativna optere enja (koja su karakteristi na za veliki broj postoje ih programa nagra ivanja) tekoja su prilago ena kako urbanim, tako i ruralnim plažnim uvjetima.

II. Kako se plaže razumijevaju u Hrvatskoj?

Uzimaju i u obzir prirodne i rekreativne karakteristike plaža, Zakon o prostornom ure enju i gradnji,slijede i Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati (Narodne novine, 1995.;više nema pravnu valjanost), odre uje i dva glavna tipa plaža: prirodne i ure ene plaže (poglavlje 2.1.1).

„Ure ena morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupa na svima pod jednakim uvjetima s

kopnene i morske strane uklju ivo i osobama smanjene pokretljivosti, ve im dijelom ure enog i

izmijenjenog prirodnog obilježja, te infrastrukturno i sadržajno (tuševi, kabine i sanitarni ure aji) ure en

kopneni prostor neposredno povezan s morem, ozna en i zašti en s morske strane.“ ( l. 53., st. 2)

„Prirodna morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupa na s kopnene i/ili morske strane

infrastrukturno neopremljena, potpuno o uvanoga zate enoga prirodnog obilježja.“ ( l. 53., st. 3)

Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (NN 23/04, 101/04, 39/06, 63/08) plaže sedijele na:

i. Ure ene javne plaže koje služe ve em broju turisti kih objekata i gra ana;

ii. Ure ene posebne plaže koje ine tehni ko tehnološku cjelinu jednog smještajnog objekta u smisluZakona o ugostiteljskoj djelatnosti;

iii. Prirodne plaže na kojima nisu izvršeni zahvati u prostoru u smislu propisa kojima se ure ujeprostorno ure enje i gra enje te koje se ne smiju ogra ivati s vanjske strane.

Važno je napomenuti kako zakonodavac predvi a mogu nost ogra ivanja i naplata ulaza isklju ivo naure ene plaže.

Hrvatski propisi ure enim tipovima plaža smatraju i hridinaste obale te umjetna plažna podru ja (kaošto su betonirane obale). Me utim, geološki promatrano, samo pješ ana i šljun ana obalna podru jamogu biti smatrana plažama. Za ostala podru ja adekvatni termini su kupališta i/ili kamena (hridinasta)obala.

Osim Zakonom o prostornom ure enju i gradnji, upravljanje plažnim podru jima Hrvatske trenuta no jeregulirano (poglavlje 2.1.2) pomo u dva glavna dokumenta: Uredba o kakvo i mora za kupanje i Zakon opomorskom dobru i morskim lukama. Osim tih, zna ajni su i drugi zakoni koji se bave odre enimspecifi nim problemima obalnih podru ja, kao što su Zakoni najvažniji za zaštitu obale su: Zakon oprostornom ure enju i gradnji, Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08), Zakon o zaštiti okoliša (NN110/07), Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09) te Zakon o otocima(NN 34/99, 32/02, 33/06).

Hrvatska ima iznimno dugu obalu, ali još uvijek nije uspostavljeno organizirano institucionalnoupravljanje (poglavlje 2.1.3) tako važnim prirodnim bogatstvom. Nekoliko ministarstava se bavi

CRA/PPA, COAST

x

rješavanjem pojedina nih problema vezanih za obalno podru je, dok trenutno postoje svega dvijeinstitucije isklju ivo zadužene za upravljanje obalnim podru jima: Odjel za zaštitu mora unutarMinistarstva zaštite okoliša, prostornog ure enja i graditeljstva (MZOPUG) te Uprava za otoke ipriobalje, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Me utim, u smislu upravljanja kakvo om morana plažama, najvažniji je Odjel za zaštitu mora (MZOPUG). Kad je uspostavljen, bio je prvoinstitucionalno rješenje takve vrste na Mediteranu. Nažalost, njegovi su zadaci danas uglavnom svedenina administrativne poslove.

U Hrvatskoj pjeskovite i šljunkovite plaže zastupljene su na samo 5,4% hrvatske obale (MK, 2009.).Klju na obalna staništa Natura 2000, a koja su osobito važna za upravljanje plažama su (poglavlje 2.2.1):muljevita i pješ ana dna izložena zraku za vrijeme oseke; mediteranska i termoatlantska vegetacijahalofilnih grmova (Sarcocornetea fruticosi); embrionske obalne sipine prvi stadij stvaranja sipina;vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima (Cakiletea maritimae p.);ali i muljevite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima. Zbog svojstavaisto ne obale Jadranskoga mora, koja je velikim dijelom kamenita, ova staništa veoma su rijetka. Ona suuglavnom svojtama siromašna, no ekološki iznimno vrijedna staništa, koja su ljudima zanimljiva kaoplažna podru ja, stoga su pod zna ajnim antropogenim pritiskom (http://www.natura2000.hr).

Osim kao prirodni resurs, plaže su u Hrvatskoj i zna ajan gospodarski resurs (poglavlje 2.2.2).Analiziraju i razloge zbog kojih se Hrvatska odabire kao turisti ka destinacija, može se re i da turistidolaze u Hrvatsku uglavnom zbog odmaranja i uživanja u suncu i moru (IT, 2002.). Naime, ispitivanjaTOMAS koja provodi Institut za turizam (2002.; 2005.) pokazuje kako su turisti istaknuli ljepotu prirode ikrajolika te isto u plaža kao faktore kojima su bili najzadovoljniji (IT, 2005.). Stoga se može zaklju itikako su upravo plaže jedan od najvažnijih resursa u razvoju hrvatskog turizma.

Trenutno u Hrvatskoj ne postoji cjeloviti program upravljanja plažama. Naime postoje inicijativeprocjene stanja biološke raznolikosti plažnih staništa kao i inicijative procjene rekreacijskih i/ilisigurnosnih aspekata plažnog podru ja. Me utim ne postoji jedinstveni sustav upravljanja plažama kojibi uklju ivao cjelovitu procjenu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala te mjere kojih se trebapridržavati na plaži kako bi se ti potencijali sa uvali i unaprijedili. Jedina inicijativa koja je na snazi i kojadjelomi no udovoljava ovim kriterijima je program Plave zastave, ali ona je ipak prvenstveno orijentiranana plaže kao rekreacijske zone (ne uzimaju i u obzir prirodne vrijednosti plaže ve samo programekološke edukacije i sl.) te je, s tim u vezi, usmjerena uglavnom na urbane i resort plaže. Klju neinicijative, programi i studije koje su usmjerene na neke od aspekata upravljanja plažama uklju uju(poglavlje 2.3):

program pra enja kakvo e mora te izrada baze podataka o kakvo i mora za kupanje;

izrada profila plaža na kojima semjeri kakvo a, temeljemuredbe o kakvo imora za kupanje (NN 73/08);

izrada kartografskih prikaza plaža Primorsko goranske i Dubrova ko neretvanske županijetemeljem Uredbe o standardima kakvo e mora na morskim plažama (NN 33/96);

upravljanje zašti enim krajobrazom Sakarun kroz izdavanje koncesije Javnoj ustanovi zaupravljanje zašti enim dijelovima prirode Zadarske županije;

pojedine inicijative ispitivanja prirodnih ili rekreativnih vrijednosti plaža kao što su istraživanja usklopu projekta COAST (2009.) ili dužobalna analiza plaža korištenjemmetode BARE (2005. i 2006.);

pojedina ne specifi ne studije za upravljanje odabranim plažama;

brojne inicijative prakti nog održavanja, prije svega isto e plaža.

Osim navedenih inicijativa, u Hrvatskoj postoje dva programa nagra ivanja plaža (poglavlje 2.3.1):

Plava zastava u Hrvatskoj;

Turisti ki cvijet – plaža Jadrana.

Ipak, plaže su u Hrvatskoj izložene zna ajnom antropogenom pritisku (poglavlje 2.4). Neki od klju nihproblema upravljanja plažama u Hrvatskoj su uništavanje obalnih (kopnenih i morskih) staništa tipi nihza plažna podru ja, sektorski pristup pra enju stanja i upravljanja plažama, nedostatak cjelovitoglegislativnog sustava upravljanja plažama te preklapanje nadležnosti.


xi

III. Kako vrednovati plaže?

U me unarodnoj praksi upravljanja plažama valoriziranje plažnih podru ja, pa onda i samo upravljanje(odn. preporuke upravljanja), orijentirano je: i) ili na plažu kao rekreacijski resurs; ii) ili na plažu kaoobalno stanište. Naj eš e nije uspostavljena veza izme u ova dva pristupa, stoga se i produbljujeme usobno nerazumijevanje te ja a utisak kako su ova dva koncepta zapravo nepomirljiva.

Bojne sumetode analize i vrednovanja plaža. Kao osobito zna ajne metode, korištene u izradi ovihSmjernica treba izdvojiti sustav registracije i ocjenjivanja plaža BARE (eng. Bathing area registration andevaluation system), funkcionalnu analizu te procjenjivanje prihvatnog kapaciteta plaža.

BARE sistem (poglavlje 1.2.7.1) klasificira plaže u 5 osnovnih kategorija na temelju njihove pristupa nostii obalnog krajolika udaljena, ruralna, mjesna, gradska te resort plažna podru ja. Ovisno o tipu plaže,ovom metodom primjenjuju se razli iti parametri valorizacije plažnog podru ja: kakvo a mora, sigurnost,sadržaji, isto a i obalni krajolik. Izbor i prioritet parametara koji su uzeti u obzir za klasifikacijski sustavplažnih podru ja potvr eni su kroz rezultate analize stru ne literature koja se odnosi na upravljanjeplažama te stavova korisnika plaža izraženih putem upitnika i anketa za ocjenjivanje plaža.

Funkcionalna analiza (poglavlje 1.2.7.2) karakterizacijom i evaluacijom obalnog okoliša kroz prirodnevrijednosti, ali i kroz uporabni/rekreacijski potencijal omogu uje procjenu stupnja održivosti predvi enogrežima upravljanja nekim podru jem. Ona osigurava brze procjene za kvantifikaciju klju noguporabnog/razvojnog potencijala i prirodne vrijednosti. Rezultati za svaku od ovih dviju komponentimogu se grafi ki prikazati u obliku dijagrama, na na in da se na osi x prikazuje rekreacijski potencijal, ana osi y prirodne vrijednosti, kao na slijede oj slici.

Prirodno/rekreacijski dijagram (dijagram funkcionalne analize) (prema Cendrero i Fisher, 1997.)

Svjetska turisti ka organizacija definirala je prihvatni kapacitet (poglavlje 1.2.7.3) kao „maksimalni broj

ljudi koji istovremeno mogu posjetiti neko turisti ko odredište bez da uzrokuju uništenje njegovog

fizi kog, ekonomskog i društveno kulturnog okoliša i neprihvatljivo smanjenje kvalitete zadovoljstva

posjetitelja” (WTO, 1981.). Iz navedenog koncepta mogu e je izvu i tri glavna aspekta procjeneprihvatnog kapaciteta: fizi ki okoliš, ekonomski okvir i vi enje korisnika. Temelje i se na ovimosobinama, koncept prihvatnog kapaciteta može se raš laniti na etiri glavna tipa: „fizi ki”, „ekološki”,„institucionalni” i „društveno kulturni” tip prihvatnog kapaciteta.

Odre ivanje prihvatnog kapaciteta temeljem numeri kog izra una ve ina još uvijek smatra korisnimalatom koji je na raspolaganju turisti kim planerima i menadžerima za odre ivanje pokazatelja

CRA/PPA, COAST

xii

prihvatljive razine korištenja nekog podru ja. Vrlo je privla an menadžerima i donositeljima odluka, jerdaje kvantitativne podatke o kvaliteti (turisti kog) upravljanja. Me utim, koncept prihvatnog kapacitetamože se smatrati kontroverznim.

Dati precizan odgovor na pitanje „koliko više je previše“ nije lagan zadatak. Stoga se prihvatni kapacitetne može izraziti kao strogo utvr ena i nepromjenjiva vrijednost. Ona bi trebala oscilirati izme u dvajutoleriranih pragova vrijednosti tako da se menadžerima ostavi nešto fleksibilnosti i mogu nost davrijednosti prilagode konkretnim i specifi nim uvjetima lokacije (da Silva, 2007.).

Polaze i od injenice da su plaže složen sustav objedinjenja kopna i mora, iznimno vrijedno prirodnostanište te zna ajan prostor uz koji se usko vezuju specifi ne socijalne i ekonomske prilike. Sustavivrednovanja i/ili upravljanja plažama koji zanemaruju jednu od ovih komponenti ne mogu osiguratidugoro no održiva rješenja. Stoga se predlaže takav mehanizam upravljanja kojim e se osiguratiistodobno adekvatna valorizacija prirodnih vrijednosti i rekreacijskih (socio ekonomskih) potencijalaplaža, uzimaju i u obzir gore navedene metode.

U skladu s navedenim, napravljena je analiza temeljena na pet osnovnih koraka (poglavlje 3.3):

analiza temeljnih prirodnih vrijednosti plažnog podru ja;

analiza temeljnih rekreacijskih vrijednosti (potencijala) plažnog podru ja;

analiza osnovnih prijetnji širem plažnom podru ju;

odre ivanje prihvatnog kapaciteta plaže;

usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala primjenom prostornog odre ivanjaplaže u tri osnovne „zone“.

i. Analiza prirodnih vrijednosti plažnog podru ja

Od prirodnih vrijednosti plaža, analizirane su krajobrazne vrijednosti, kopnena i morska biota.

Kopnena biota se procjenjuje na uskom plažnom podru ju (pješ ani/šljun ani dio) i na neposrednom,hridinastom dijelu obale koji se prirodno nastavlja na plažu te koji se (naj eš e) tako er koristi zakupanje (zona utjecaja morske vode i zaslanjivanja).

Pokazatelji vrednovanja kopnene biote uklju uju pokrovnost i biološku raznolikost. Slijedom navedenogprocjena pokrovnosti i bioraznolikosti odnosi se isklju ivo na Natura ciljne (plažne) stanišne tipove1.Ukupna pokrovnost (za Natura staništa) se vrednuje na skali od 1 52. Biološka raznolikost se procjenjujeprvenstveno kroz prisutnost ukupnog broja Natura ciljnih stanišnih tipova te karakteristi nih vrsta (kojemogu biti endemske, ugrožene itd) za ciljna staništa. Vrijednost za ukupnu biološku raznolikostisklju ivog plažnog podru ja (bez vegetacije u zale u) procjenjuje se na skali od 1 do 5, temeljemstru nog mišljenja biologa.

Eumediteranska vegetacija u zale u3 (u zoni izvan utjecaja morske vode) ocjenjuje se kao dio procjenekrajobrazne vrijednosti, kroz pokazatelj prirodnosti. Ostali pokazatelji krajobrazne vrijednosti uklju ujuraznolikost, doživljajnu vrijednost i jedinstvenost. Pod pokazateljem raznolikosti ocjenjivala se raznolikostkrajobraznih oblika, a pod pokazateljem jedinstvenosti rijetkost (iznimnost) krajobraznog okoliša.Doživljajna vrijednost ocjenjivala se kroz identifikaciju 26 krajobraznih elemenata primjenom tzv. fuzzylogic metode. Takav pristup osigurava da se prividno subjektivna ocjena doživljajne vrijednostimaksimalno objektivizira. Svaki od 4 krajobrazna elementa ocijenjen je na skali od 1 5.

Zbog nedostataka podataka omorskoj bioti ona se nije mogla vrednovati kao i kopnena, uzimaju i uobzir ukupnu pokrovnost (prvenstveno kroz analizu pokrovnost livada morskih cvjetnica) i biološku

1 Muljevita i pješ ana dna izložena zraku za vrijeme oseke; muljevite i pjeskovite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugimjednogodišnjim halofitima; mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornete a fruticosi); embrionskeobalne sipine – prvi stadij stvaranja sipina; vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima.

2 Do 10% 1; 10 25% 2; 25 50% 3; 50 75% 4; 75 100% 5.3 Kamenjarski travnjaci, travnjaci u razli itim stadijima sukcesije u makiju, makija, šume alepskog bora na podlozi makije i sl.


xiii

raznolikost (ukupnost Natura ciljnih stanišnih tipova te karakterističnih vrsta). Stoga je napravljena analiza s dostupnim podacima podmorja zone utjecaja4 svih ciljnih plaža. Nakon razmatranja mogućih opcija predloženo je da se u obzir uzme samo broj prisutnih morskih staništa u zoni utjecaja obuhvaćenih Ekološkom mrežom i Direktivom o staništima (Habitats Directive, Natura 2000). Zone utjecaja su temeljem ukupnog broja zabilježenih staništa Ekološke mreže klasificirane u klase od 1 do 5, gdje klasi 1 pripadaju zone s najmanjim brojem staništa, a klasi 5 s najvećim brojem staništa.

Ocjena prirodnih vrijednosti plaže prikazana je slijedećom tablicom.

Ocjena prirodnih vrijednosti plaže

PRIRODNE VRIJEDNOSTI ZNAČAJKA POKAZATELJI VRIJEDNOST (1 ‐ 5)

Kopnena biota Biomasa Pokrovnost

Biološka raznolikost Broj stanišnih tipova (i karakterističnih vrsta)

NORMALIZIRANI REZULTAT

Morska biota Broj staništa ekološke mreže


Krajobraz Prirodnost

Raznolikost

Harmoničnost/doživljajna vrijednost

Jedinstvenost


TOTAL

PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI

ii. Analiza rekreacijskih potencijala plažnog područja

Ključne kategorije temeljem kojih se obrađuju rekreacijski elementi uključuju sigurnosne, sanitarne, ugostiteljske, rekreativne i druge sadržaje, kakvoću mora i čistoću.

Sanitarni, ugostiteljski, rekreacijski i drugi sadržaji analiziraju se određivanjem prisutnosti (odsutnosti), broja i vrste toaleta, tuševa, suncobrana, ležaljki, kabina za presvlačenje, kanti za otpatke, restorana, kafića, sportskih sadržaja, parkirališta i slično.

Čistoća plaže se analizira prema EA/NALG protokolu (2000.) uzimajući u obzir sedam temeljnih kategorija otpada5.

Kakvoća mora analizira se na temelju rezultata nacionalnog mjerenja kakvoće mora za kupanje (rezultati ispitivanja 2009.godine). Međutim, takvim načinom može se ocijeniti samo jedan dio plaža; za ostale (uglavnom ruralne i udaljene plaže) koristi se tzv. vizualno ocjenjivanje.

Okruženje se procjenjuje temeljem nekih podataka o gustoći stanovnika u blizini plaže, kulturnih/arheoloških lokaliteta, opsega izgrađenosti i poljoprivrednog korištenja, prilaz plaži ali i mogućnosti zaposlenja na samoj plaži (ili na poslovima vezanim za plažu); osim toga uzima se u obzir intenzitet korištenja same plaže te nasipavanje plaže.

Svaki od ovih elemenata „ocjenjuje“ se na skali od 1‐5, kako je prikazano slijedećom tablicom.

4 Odn. šira zona podmorja koja okružuje plaže. Veličina ove zone određena je geomorfološkim oblikom i veličinom uvale ili zaljeva u kojem se nalazi plaža.

5 Generalno/razno smeće ; kanalizacijski otpad; krupni otpad; opasno smeće; nakupine; ulja; fekalije.

CRA/PPA, COAST

xiv

Ocjena rekreacijskih potencijala plaže

REKREACIJSKI POTENCIJAL ZNAČAJKA POKAZATELJI VRIJEDNOST (1 ‐ 5)

Sadržaji Potencijal za korištenje Javni rekreacijski sadržaji

Hoteli, restorani

Pomoćni sadržaji

Parking


Okruženje/Korištenje Potencijal za korištenje Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti

Upotreba prostora (poljoprivreda)

Opseg izgrađenosti

Gustoća stanovništva

Intenzitet korištenja

Udio umjetnog dijela (uključujući nasipanje)

Prilaz

Mogućnost zapošljavanja


Javno zdravlje Obalno more Odsustvo mikrobiološkog onečišćenja

Prozirnost

Odsustvo plutajućeg otpada

Čistoća Smeće na plaži


TOTAL

PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL

iii. Analiza osnovnih prijetnji širem plažnom području

Temeljem prostornih planova općina, gradova i županija, identificiraju se ključni pritisci na šire plažno područje. Osnovne grupe pritisaka uključuju blizinu naselja i turističkih zona, blizina i tip prometnice, podmorski ispusti, blizina luka otvorenih za javni promet te prisutnost i intenzitet sidrenja (tablica u nastavku).


xv

Kriteriji za procjenu prijetnji plažnom području

Jako izražene prijetnje (1,00)

Izražene prijetnje (0,50)

Neznatne prijetnje (0,25)

Nema prijetnji (0,00)

1. NASELJA

Udaljenost od naselja Neposredni kontakt Do 500 m 500 ‐ 2.000 m Dalje od 2.000 m

Veličina naselja Više od 5.000 st. 2.500 ‐ 5.000 500 ‐ 2.500 Nema stanovnika u blizini

2. TURISTIČKE ZONE

Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone

Neposredni kontakt Do 500 m 500 ‐ 2.000 m Dalje od 2.000 m

Kapacitet turističke zone površina br. korisnika

Preko 5,0 ha Preko 500

Od 2,5 – 5,0 ha 300 ‐ 500

Do 2,5 ha 50 ‐ 300

Nema zone Nema korisnika

3. CESTE

Kategorija AC DC i ŽC LC i nerazvrstana Nema ceste

Udaljenost Neposredni kontakt Do 100 m 100 ‐ 500 m Preko 500 m

4. PODMORSKI ISPUSTI (ukoliko je bitno)

Onečišćenje otpadnim vodama postoji, nema ispusta, nije planiran

Onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m

Onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m

Nema onečišćenja, nije planiran ispust

5. SIDRENJE (INTENZITET 1‐4)

Sidrenje – značajan intenzitet

Sidrenje – umjereni intenzitet

Sidrenje – slabiji intenzitet

Nema sidrenja / zabranjeno sidrenje

6. BLIZINA LUKA (LN, Luka otvorenih za javni promet)

U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija)

Planirano u kontaktu (u akvatoriju)

Planirano/postoji u blizini (susjednoj uvali)

Nema luke

iv. Određivanje prihvatnog kapaciteta plaža

Za procjenu prihvatnog kapaciteta plaža u Hrvatskoj predložen je novi model koji se temelji na UNEP/PAP procjeni prihvatnog kapaciteta u okviru integralnog upravljanja obalnim područjem te na metodologiji Cifuentesa.

Ovim modelom najprije se određuje fizički (prostorni) prihvatni kapacitet. Drugi korak uključuje određivanje stvarnog prihvatnog kapaciteta modificiranog korektivnim faktorima, koji uključuju ekološke i socio‐ekonomske faktore, s obzirom na specifičnu situaciju plaže i na raspoloživost podataka. Važno je uzeti u obzir i kapacitet upravljanja plažom kako bi se odredio efektivni odnosno dopustivi nosivi kapacitet.

Predloženi dopustivi prihvatni kapaciteti određuje se kao broj između najniže i najviše prihvatljive razine broja ljudi na nekoj plaži. One su u relativno velikim rasponima jer optimalni kapacitet ovisi o standardu koji se želi ili može ponuditi kupaču: plaže s „višim“ standardom imat će i veći raspoloživi prostor po osobi nego plaže s „nižim“ standardom. Na institucijama zaduženim za planiranje i upravljanje plažama je da definiraju (da se opredijele) za razinu standarda koji će ponuditi kupačima.

v. Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plažnog područja

Svi prikupljeni i obrađeni podaci, sumirani su u dvije temeljene grupe (prirodne vrijednosti i rekreacijski potencijali plaže) koje se prikazuju na dijagramu funkcionalne analize. Takvim prikazom omogućava se prostorno određivanje plaže u tri osnovne grupe: i) plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; ii) plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalima; iii) plaže prijelaznih oblika većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala (plaže većih prirodnih vrijednosti; plaže približno jednakih prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala; i plaže većih rekreacijskih potencijala). Ovisno o položaju plaže na dijagramu funkcionalne analize, te uzimajući u obzir osnovne tipove plaže

CRA/PPA, COAST

xvi

(resort, urbana, mjesna, ruralna i udaljena), pritiske plaže i prihvatni kapacitet, definiraju se osnovne smjernice za ključne kategorije plaža.

vi. Izrada profila plaža

Kako bi se sistematizirali svi podaci izrađen je tzv. profil plaža koji služi kao baza podataka te može biti osnova za buduće praćenje stanje (osnovni elementi profila prikazani su u sljedećoj tablici).

Predloženi profil u skladu je s profilom mora čiju izradu koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG). Međutim taj profil, između ostalog, ne uzima u obzir prirodne vrijednosti plaže koje su iznimno važne kod upravljanja plažama. Stoga se predlaže ugrađivanje vrijednosti prirodnih obilježja u službeni profil mora.

Osnovni elementi profila plaža

PROFIL PLAŽE OPĆE KARAKTERISTIKE

Naziv plaže

Odgovorna osoba/organizacija

Koordinate plaže (točna lokacija) – gdje je to moguće

Tretman (status) plaže, temeljem tekstualnih odredbi prostornih planova

Prihvatni kapacitet

OBILJEŽJA KRITERIJI PODKRITERIJI

OPĆA

Pristup

i. S kopna motornim vozilima ii. S kopna pješačkim stazama iii. S mora iv. S kopna i mora

Veličina

i. Duljina < 100 m 100 ‐ 300 m 300 ‐ 500 m 500 ‐ 1.000 m > 1.000 m

ii. Prosječna širina < 5 m 5 ‐ 25 m 25 ‐ 50 m 50 ‐ 100 m > 100 m

iii. Površina

Tip plaže

i. Resort ii. Urbana iii. Mjesna iv. Ruralna v. Udaljena

Sastav i. Pješčana ii. Šljunčana


xvii


PRIRODNA OBILJEŽJA

Ekološka mreža (i/ili neke druge inicijative IPA, IBA, PA)

i. Da ii. Ne

Zaštićeno područje i. Da Strogi rezervat Nacionalni park Posebni rezervat Park prirode Regionalni park Spomenik prirode Značajni krajobraz Park‐šuma Spomenik parkovne arhitekture

ii. Ne iii. Predloženo za zaštitu

Kopnena bioraznolikost i. Iznimno značajno (temeljem rezultata FA6: > 0,75)

ii. Značajno (FA: 0,4 ‐ 0,75) iii. Nije značajno (FA: < 0,4)

Morska bioraznolikost i. Iznimno značajno (temeljem rezultata FA: > 0,75)


Krajobrazne vrijednosti i. Iznimno značajno (temeljem rezultata FA: > 0,75)


Blizina ugroženih staništa (temeljem informacija u prostornim planovima)

i. Da ii. Ne

UREĐENOST PLAŽE

Sigurnost plaže za kupače i. Spasioci ii. Oznake kupališnog područja iii. Fiksna sigurnosna oprema iv. Informacije o sigurnosti plaže v. Pristup vozilima hitnih intervencija

Kakvoća mora (MZOPU) i. Prva kategorija ii. Druga kategorija iii. Treća kategorija iv. Četvrta kategorija

Čistoća i. Generalno/razno ii. Kanalizacijski otpad iii. Krupni otpad iv. Opasno smeće v. Nakupine vi. Ulja vii. Fekalije viii. Nema vidljivih (značajnih) onečišćenja

Sadržaji (gdje je primjenjivo) i. Sanitarni ii. Ugostiteljski iii. Rekreacijski (vodeni sportovi, ostali sportovi) iv. Pomoćni (ležaljke, suncobrani, svlačionice,

pristup za invalide, kante za smeće, parkiralište)

6 FA – funkcionalna analiza

CRA/PPA, COAST

xviii


PRIJETNJE PLAŽI KAO STANIŠTU

Blizina naselja

i. Neposredni kontakt ii. ≤ 500 m iii. 500 ‐ 2000m iv. > 2000m

Veličina naselja

i. > 5000 st. ii. 2500 – 5000 st iii. 500 – 2500 st iv. < 500 st

Blizina turističke zone

i. Neposredni kontakt ii. ≤ 500 m iii. 500 ‐ 2000m iv. > 2000m

Kapacitet turističe zone (veličina; broj korisnika)

i. > 5 ha; > 500 korisnika ii. 2,5 – 5 ha; 300‐500 korisnika iii. < 2,5 ha; 50 – 300 korisnika iv. Nema zone

Blizina ceste

i. Neposredni kontakt ii. ≤ 100m iii. 100 ‐ 500 m iv. > 500 m

Tip ceste

i. Autocesta/ državna ii. Županijska /lokalna iii. Nerazvrstana iv. Nema

Podmorski ispusti

i. Onečišćenje otpadnim vodama postoji; nema ispusta; nije planiran

ii. Onečišćenje otpadnim vodama postoji; planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m

iii. Onečišćenje otpadnim vodama postoji; planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m

iv. Nema zagađenja

Blizina luka otvorenih za javni promet (LN)

i. U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija) ii. Planirano u kontaktu (u akvatoriju) iii. Planirano/postoji u blizini (susjedna uvala) iv. Nema luke u blizini

Sidrenje

i. Sidrenje – značajan intenzitet ii. Sidrenje – umjereni intenzitet iii. Sidrenje – slabiji intenzitet iv. Nema sidrenja / zabranjeno sidrenje

IV. Koji su rezultati demonstracijskog vrednovanja plaža u Hrvatskoj?

Uzimajući u obzir obuhvat projekta COAST, ciljno područje (pilot) analize (poglavlje 3.2) bila je dalmatinska7 obala, koja je preliminarno analizirana za vrijeme kupališne sezone 2009. godine (u periodu od 06. srpnja do 20. rujna). Nakon terenske analize plaža uslijedile su individualne konzultacije, prvenstveno s predstavnicima županijskih Javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, Državnog zavoda za zaštitu prirode i drugim stručnjacima te su odabrana 32 lokaliteta8 na kojima se napravila detaljnija obrada. Plaže su odabrane prvenstveno kao rezultat njihovih potencijalnih prirodnih vrijednosti9 uz istovremeno korištenje plaže u rekreacijske svrhe. U Zadarskoj županiji obrađene su plaže: Uvala Vlašići i Sv.Marija (šire područje Sv.Duh‐Bošana) na otoku Pagu, Kraljičina plaža i Ždrijac u Ninu, Ljubački zaljev, Sakarun na Dugom otoku, Kostanj na Ugljanu, Karin Donji te plažice na otoku Silbi (slika 16). U Šibensko‐kninskoj županiji obrađene su plaže: kamp Adriatic, Dolac, Mala i Velika Raduča u

7 Područje Zadarske, Šibensko‐kninske, Splitsko‐dalmatinske i Dubrovačko‐neretvanske. 8 Zapravo 45 plaža, obrađenih kao 32 lokaliteta – vidi tablicu 3.1. 9 Nacionalna ekološka mreža, zaštićeni dijelovi prirode i/ili preporuka stručnjaka.


xix

Primoštenu, Slanica na otoku Murteru, te uvale Tratinska i Stupica Vela na otoku Žirju, Tijašćica na otoku Tijatu i Mala Nozdra na otoku Kaprije (slika 17). U Splitsko‐dalmatinskoj županiji obrađena je plaža Zlatni rat na otoku Braču, plaže Kamenice, Oključina, Srebrna, Stiniva, Stončica i Zaglav na otoku Visu te plaže Porat i Salbunara na otoku Biševu (slika 18). U Dubrovačko‐neretvanskoj županiji obrađene su plaže Šunj na otoku Lopudu, Ušće Neretve, Uvala Blaca i Saplunara na otoku Mljetu, Prapratna i Vučine na Pelješcu te Pržina i Pupnatska luka na otoku Korčuli (slika 19).

Temeljem rezultata funkcionalne analize, odnosno usporedbe prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala, plaže su svrstane u tri temeljne grupe: i) plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; ii) plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom; iii) plaže prijelaznog oblika većeg ili manjeg konflikta (uz 3 moguće podgrupe). Rezultati su prikazani na dijagramu funkcionalne analize.

Rezultati temeljnih funkcija ciljnih plaža

Legenda: crveno – zona konflikta (tamnija crvena – veći konflikt; svjetlija crvena – manji konflikt); zeleno – zona izraženih prirodnih vrijednosti; smeđe – zona izraženih rekreacijskih potencijala

Brojevi označavaju plaže: 1 – Uvala Vlašići; 2 – Sv. Marija; 3 – Kraljičina plaža; 4 – Ždrijac; 5 – Ljubački zaljev; 6 –Sakarun; 7 – Kostanj; 8 – Karin; 9 – Kamp Adriatic; 10 – Dolac; 11 – Slanica; 12 – Mala Raduča; 13 – Velika Raduča; 14 – Tijašćica; 15 – Stupica Velika; 16 – Tratinska; 17 – Mala Nozdra; 18 – Šunj; 19 – Ušće; 20 – Uvala Blaca; 21 – Saplunara; 22 – Prapratna; 23 – Vučine; 24 – Pržina; 25 – Pupnatska luka; 26 – Zlatni rât; 27 – Kamenice; 28 – Oključina; 29 – Srebrna; 30 – Stiniva; 31 – Stončica; 32 – Zaglav; 33 – Porat; 34 – Salbunara; 35 – Silba 110; 36 – Silba 211.

Šest plaža može se izdvojiti kao područja s dominantnim prirodnim vrijednostima (poglavlje 3.4.1): Ušće (Neretve) , Uvala Blaca (otok Mljet), Salbunara (otok Biševo), Stupica Velika (otok Žirje), Oključna (otok Vis), Zaglav (otok Vis). S obzirom na izražene prirodne vrijednosti, za ove se plaže može reći da su plaže preporučene zaštite. Preporuka zaštite ne isključuje korištenje plaže u rekreacijske svrhe – naprotiv, funkcionalnom analizom pokazalo se da su to područja velikih rekreacijskih potencijala. Međutim, upravljanje ovim plažama mora imati očuvanje prirode kao svoj prioritet.

Sedam plaža može se izdvojiti kao područja s dominantnim rekreacijskim potencijalom (poglavlje 3.4.2): Mala i Velika Raduča, Dolac i Kamp Adriatic (Primošten), Prapratna (Pelješac), Slanica (otok Murter) te

10 Pocukmarak i Carpusina te uvale Sv.Ante i Južni Porat. 11 Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stene, Lojišće, Pernastica i Vela smrdeča.

CRA/PPA, COAST

xx

Zlatni rât (otok Bra ). Na ovim plažama osnovna preporuka ti e se razvoja rekreacijskih aktivnosti.Preporuka, naravno ne isklju uje posve ivanje posebne pozornosti o uvanju okoliša. To je posebnozna ajno za plažu Zlatni rât, koja ima i najizraženije prirodne vrijednosti (osobito krajobrazne).

Najve i broj plaža smjestio se u tzv. podru ju konfliktne zone (poglavlje 3.4.3). Uzevši u obzir injenicuda ve ina plaža ima neki oblik zaštite, a ujedno su sve s velikim rekreacijskim potencijalima, to nijeiznena uju e. Ipak, i me u njima postoji razlika: jedan manji broj plaža nalazi u podru ju najizraženijegkonflikta jer imaju jednake vrijednosti prirodnih i rekreacijskih potencijala; jedan dio plaža je ukonfliktnoj zoni, ali s izraženijim rekreacijskim potencijalima, dok je najve i broj ipak s tendencijomo uvanja.

Šest plaža mogu se izdvojiti kao plaže s ve im rekreacijskim potencijalom: Kostanj, Vu ine, Pupnatskaluka, Saplunara, Uvala Vlaši i i predio Silbe koji uklju uje plažice Pocukmarak i Capusina te uvale Južniporat i Sv.Ante (tzv. Silba 1 ).

Šest plaža može se izdvojiti kao plaže s približno jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskimpotencijalom: Sv. Marija, Ljuba ki zaljev, Pržina, Kamenice, Mala Nozdra i predio Silbe koji uklju ujeplažice Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojiš e, Pernastica i Vela smrde a (tzv Silba 2).

Jedanaest plaža može se izdvojiti kao plaže s ve im prirodnim vrijednostima: Kralji ina plaža i Ždrijac,Uvale Tijaš ica i Tratinska, Sakarun, Šunj, Karin Donji, Srebrna, Stiniva, Ston ica i Porat.

V. Kako upravljati plažama?

Postoje i zakonodavni sustav ne nudi adekvatnu kategorizaciju plaža ni adekvatan pravni okvir zaodrživo upravljanje plažama. Plaže su naj eš e isklju ivo promatrane ili kao rekreacijske zone ili kaovrijedna staništa. Osim toga, ne propisuju se jasni kriteriji koji bi koncesionarima i nadležniminstitucijama definirali prava i obveze, te time olakšali upravljanje.

Ovim Smjernicama daju se op e preporuke, koje nisu obvezuju e nego imaju isklju ivu funkcijunaglašavanja nekih klju nih zapreka i potreba u budu em sustavu upravljanja plažama i obalnimpodru jima u cjelini. Za ciljne grupe plaža navedene su neke zajedni ke i generalne preporuke.

Me utim, upravljanje svakom pojedinom plažom treba biti rezultat detaljne analize, uskla enosti sasvim prostorno planskim i razvojnim dokumentima, te suradnje (uklju enosti) svih zainteresiranihdionika.

Da bi se osiguralo ostvarenje navedenih ciljeva, daju se neke op e preporuke, ije usvajanje iprimjenjivanje može znatno doprinijeti uspostavi održivog upravljanja plažama u Hrvatskoj (poglavlje 4).

i. Uz nekoliko zakonskih i podzakonskih akata koji uzimaju u obzir neke od plažnih aspekata, jedinipravni akt koji je u cijelosti posve en plažama je Uredba o kakvo i mora za kupanje (2008.). Ipak, nitaj dokument ne nudi jasne propise za cjelovito upravljanje plažama, uzimaju i u obzir njihoveprirodne i rekreacijske aspekte. Stoga se predlaže uvo enje novog propisa kojim bi se odredilejasne smjernice za upravljanje plažama, koje bi uzimale u obzir fizi ke karakteristike plaža, njihoveprirodne vrijednosti, ure enost (i potencijal za ure enje) te klju ne prijetnje (vidi poglavlje 2.1.1);

ii. Predlaže se uvo enje jedinstvene metode valorizacije prirodnih vrijednosti i rekreacijskihpotencijala svake plaže. Temeljem primjene metode kojom se kombinira funkcionalna analiza itehnika BARE u Hrvatskoj i nekim drugim zemljama (Malta, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, itd.),može se zaklju iti da je ta metoda primjenjiva. Ipak, za daljnje je korištenje potrebno usuglašavanjeoko jasnih kriterija (zna ajki) i pokazatelja koji bi se primjenjivali (u Hrvatskoj), kao i ponderiranjesamih pokazatelja. Temeljem rezultata funkcionalne analize (ali i procjene prihvatnog kapaciteta itipa plaže), plaže se mogu svrstati u jednu od pet klju nih kategorija (vidi to ku iii.), te se za njihmože adekvatno planirati namjena prostora (vidi to ku iv.);

iii. Postoje a klasifikacija plaža na prirodne i ure ene nije u potpunosti zadovoljavaju a. Kao temeljnaklasifikacija predlaže se razvrstavanje plaža (ili dijelova plaža) s obzirom na prirodne iantropogene faktore, kako slijedi:


xxi

Prirodne zašti ene plaže, koje se po tipi nim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogusvrstati u udaljene i ruralne plaže. Ove plaže karakterizira zna ajan stupanj vrijednosti i o uvanostiprirodnog staništa, zbog ega su stavljene u sustav zaštite ili se takva zaštita planira. Na takvimplažama korištenje u rekreacijske svrhe nije zabranjeno, ali ne smije biti dopušten nikakav oblikintervencija u njihove prirodne i krajobrazne vrijednosti. Temeljem funkcionalne analize, ove plažesu odre ene kao plaže s preporu enom zaštitom. Tipi na plaža ovog tipa je plaža Uvale Blaca(otok Mljet);

Prirodne, djelomi no zašti ene plaže, koje se po tipi nim obilježjima okoliša u kojem susmještene mogu svrstati u ruralne, mjesne i (iznimno) urbane plaže. Iako i ove plaže imaju nekistupanj zaštite (ili se zaštita planira), one su u zna ajnijoj upotrebi, te na njima treba osiguratiosnovne sanitarno higijenske sadržaje kojima e se osigurati o uvanje prirodnih vrijednosti plaže isigurnost zdravlja kupa a. Mogu e je i razvijanje rekreacijskih sadržaja (osobito ako je rije ourbanim plažama), ali tako da se ni na kakav na in ne ugrožavaju temeljene prirodne vrijednostizbog kojih je plaža i zašti ena. S tim u vezi, preporu uje se izrada studija utjecaja na prirodu. Nave im plažama ovog tipa može se preporu iti provo enje zoniranja, tako da se neki dijelovipotpuno isklju uju iz upotrebe, dok se na nekim dijelovima osiguravaju rekreacijski sadržaji (uskladu s o uvanjem prirodnih vrijednosti). Korištenje plaža treba biti regulirano u skladu spreporu enim prihvatnim kapacitetom od 15 30 m2 po korisniku, ovisno o stupnju vrijednostiplaže. Temeljem funkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odre ene kao plaže spreporu enom zaštitom ili plaže s prevladavaju im prirodnim vrijednostima. U ovoj kategoriji jenajve i broj obra enih plaža;

Prirodne plaže bez zaštite, koje su po svom porijeklu prirodne (ali mogu biti prihranjivane), aprema tipi nim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogu se svrstati u udaljene, ruralne,mjesne i urbane plaže. Osim na udaljenim i ruralnim plažama ovog tipa, mogu e je razvijanje svihvrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu sasocio ekonomskim i prirodnim odrednicama prostora. Na ruralnim i – osobito – udaljenimplažama, ne preporu uje se razvijanje velikog broja sadržaja, osim sanitarnih. Korištenje plažatreba biti regulirano u skladu s preporu enim prihvatnim kapacitetom od 8 m2 (plaže najnižekategorije) do 30 m2 (plaže najviše kategorije) po korisniku. Temeljem funkcionalne analize, ove suplaže uglavnom odre ene kao plaže s približno jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskimpotencijalima, ili kao plaže s prevladavaju im rekreacijskim vrijednostima. Tipi na plaža ovog tipaje plaža Sv. Marija (otok Pag);

Ure ene urbane plaže, koje su ili umjetno stvorene ili zna ajno artificirane, te na kojima sepreporu a razvijanje svih vrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih,sportskih, itd.), u skladu s krajobraznim odrednicama prostora te preporu enim prihvatnimkapacitetom (od 5 m2 za plaže najniže kategorije do 20 m2 za plaže najviše kategorije). Temeljemfunkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odre ene kao plaže s prevladavaju im ili primarnimrekreacijskim vrijednostima. Tipi na plaža ovog tipa je plaža Mala Radu a (Primošten);

Ure ene resort plaže (plaže koje ine tehni ko tehnološku cjelinu nekog smještajnog objekta usmislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti), na kojima se preporu a razvijanje velikog brojarekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu spreporu enim prihvatnim kapacitetom (od 10 m2 za plaže najniže kategorije do 30 m2 za plaženajviše kategorije). Ove plaže imaju primarno rekreacijsku funkciju. Tipi na plaža ovog tipa je plažaTuristi kog naselja Zaton (Nin)

iv. U skladu s gore navedenim preporukama, nužno je uvo enje jednakog pristupa ozna avanja plaža uprostorno planskoj dokumentaciji. Naime, iako postoji generalna podjela plaža na ure ene iprirodne, u svim prostornim planovima ne postoji ujedna en sustav ozna avanja. Osim toga, ve inaplaža nije uop e ozna ena prostornim planovima. Stoga se predlaže napraviti analizu u svimobalnim županijama kojom bi se identificirale sve plaže toga podru ja i, na temelju toga, prikladnoozna ile. Velika koli ina podataka dostupna je i kao rezultat kartiranja unutar projekta COAST;

CRA/PPA, COAST

xxii

v. U skladu s postojećim profilom plaža, kako je propisan Uredbom o kakvoći mora za kupanje (2008.), te profila plaža kako je predložen ovim Smjernicama, predlaže se izrada kriterija kojim se svakom tipu plaža određuju ciljne aktivnosti s obzirom na tip plaže, prirodne vrijednosti, uređenost i prijetnje okolišu, a kojih se koncesionari i/ili institucije odgovorne za upravljanje ciljnom plažom moraju pridržavati. Opće preporuke, obzirom na tip plaže, prikazuje slijedeća tablica. Nakon usvajanja kriterija, nužno je zabilježiti „nulto stanje“, koje će onda biti i osnova za praćenje.

Kriteriji za upravljanje po tipu plaže

Tip plaže Tipična obilježja Ciljne aktivnosti Tipični primjeri iz Dalmacije

Prirodne vrijednosti

Uređenost Prijetnje

Prirodne zaštićene plaže

Prirodne Udaljene, ruralne Planirana ili postojeća zaštita Minimalna upotreba Nema intervencija u prirodni okoliš

Očuvanje i unapređenje

Nema (temeljne aktivnosti usmjerene na očuvanje prirodnih vrijednosti plaže)

Sprečavanje Uvala Blaca (otok Mljet)

Prirodne, djelomično zaštićene plaže

Uglavnom prirodne Ruralne, mjesne (i urbane) Planirana ili postojeća zaštita Značajna upotreba Manje intervencije u okoliš moguće Preporučeni prihvatni kapacitet 15 ‐ 30 m

2


Male (temeljne aktivnosti usmjerene na očuvanje prirodnih vrijednosti te najviših sanitarnih uvjeta za kupače) Rekreacijski sadržaji mogući uz preporuku izrade studije utjecaja na prirodu

Sprečavanje i uklanjanje

Ušće (Neretve) Zlatni rât (Bol) Ninska laguna (Kraljičina plaža i plaža Ždrijac)

Prirodne plaže bez zaštite

Prirodne ili prihranjivane Udaljene, ruralne, mjesne, urbane Značajna upotreba Sve vrste aktivnosti (ovisno o tipu okoliša), ali u skladu s očuvanjem okoliša Preporučeni prihvatni kapacitet 8 ‐ 30 m

2

Očuvanje, osobito krajobraza

Sve vrste sadržaja Ublažavanje Slanica (otok Murter) Sv. Marija (otok Pag)

Uređene urbane plaže (kupališta)

Umjetne ili značajno artificirane Urbane ili mjesne Značajna upotreba Sve vrste aktivnosti (osobito na urbanim) Preporučeni prihvatni kapacitet 5 ‐ 20 m

2

Nije prioritet Sve vrste sadržaja Ublažavanje Mala Raduča (Primošten)

Uređene resort‐plaže (kupališta)

Resort‐plaže Primarna rekreacijska funkcija Preporučeni prihvatni kapacitet 10 ‐ 30 m2

Nije prioritet Sve vrste sadržaja Ublažavanje TN Zaton (Nin)

vi. U skladu s gore navedenim kriterijima i tipovima plaža, predlaže se i dodjeljivanje

nadležnosti/odgovornosti. Temeljem postojećeg zakonodavstva, zaštićenim dijelovima prirode upravljaju Javne ustanove. Međutim, za ta područja najčešće ne postoje detaljne analize o prirodnim vrijednostima, a ne provodi se ni sustavno praćenje stanja očuvanosti. Stoga se predlaže


xxiii

detaljna analiza kopnene i morske biote za svako od tih podru ja, u skladu s kapacitetima nadležnihjavnih ustanova. Temeljem profila plaža (kako je predložen ovim Smjernicama), Javne ustanovemogu provoditi pra enje plažnog podru ja. Radi osposobljavanja djelatnika Javnih ustanova zapra enje, mogu e je održavanje kratkih seminara i izrada jednostavnih slikovnih vodi a sobjašnjenjem ciljnih stanišnih tipova, vrsta i sadržaja koji se mogu na i na plažama. Za tipove plaža izdruge i tre e kategorije, nadležne institucije (Grad/Op ina i/ili koncesionar) trebaju imati obvezupra enja stanja i godišnjeg izvještavanja o stanju prirodnih vrijednosti, ure enosti i prijetnji okolišu.Kao i za Javne ustanove, mogu e je osigurati kratke seminare pra enja stanja;

vii. Potrebno je unaprijediti postoje e instrumente financiranja plaža (i prikupljanja sredstva odkorištenja plaža), tako da se sredstva prikupljena od koncesija na obalno podru je ciljano koriste zaupravljanje obalom. Osim toga, bilo bi korisno kada bi se dio sredstava prikupljen od boravišnepristojbe tako er ciljano koristio za unapre enje plaža (u svrhu unapre enja turisti kih uvjeta);

viii. Kod upravljanja plažama kao zašti enim dijelovima prirode, potrebno je pojednostavniti sustav takoda se nadležnim javnim ustanovama osigura i mogu nost stvarnog upravljanja. Dobar primjer jesuradnja Javne ustanove za upravljanje zašti enim dijelovima prirode i Zadarske županije, gdje jeJavnoj ustanovi omogu eno dodjeljivanje koncesije po povlaštenoj cijeni. To je dobar primjer,primjenjiv i na ostala podru ja;

ix. Za plaže koje imaju zna ajne prirodne vrijednosti, ali su istovremeno i veliki rekreacijski potencijali(primjerice plaža Uš e; vidi poglavlje 3.4.1; 4.3.1), preporu a se uvo enje sustava zoniranja kojim sedijelovi plaže, zbog svojih iznimnih prirodnih vrijednosti, izdvajaju iz korištenja, dok se na drugimakorištenje dozvoljava pod odre enim uvjetima i za odre eni tip aktivnosti;

x. Da bi se o uvale prirodne vrijednosti nekih iznimnih (prirodnih) lokaliteta, predlaže se koncentracijarekreacijskih i drugih sadržaja na obližnjim, prirodno manje vrijednim podru jima. Time bi seostvarilo privla enje/koncentracija kupa a s ciljem destimuliranja posje ivanja prirodno vrijednihpodru ja. Takav pristup predlaže se za upravljanje lokalitetima Blaca/Saplunara (vidi poglavlje 4.3.1);

xi. Gdje god je to mogu e, predlaže se uvo enje održivih i ekološki potpuno prihvatljivih rješenja zaure enje plaže. To se, prije svega, odnosi na ekološke zahode, sustave štednje vode i sli no;

xii. Veliki broj plaža je bogat naplavinama posidonije. Iako se one tijekom najve eg dijela godine neuklanjaju (nego samo u ljetnim mjesecima), za neke se plaže preporu uje zadržavanje naplavinatijekom cijele godine. Takve plaže mogu dobiti status „eko plaže“, koji ne bi uklju ivao službenukategorizaciju ili dodatna ograni enja, ve samo u svrhu informiranja kupa a da je to plaža siznimnim prirodnim vrijednostima, te da se ona ostavlja u svom izvornom obliku, bez ikakvihintervencija u okoliš i bez iš enja prirodnih naplavina. To bi uklju ivalo postavljanje atraktivnih,obavijesnih tabli s isticanjem vrijedne flore koja se tu može na i, kao i razloge zbog kojih senaplavine ne uklanjaju. Nadalje, mogu a je i izrada informativnih letaka. Ovo se preporu uje samoza (neke) plaže s izraženim potencijalom zaštite. Demonstracijski primjer takve plaže može bitiSakarun ili Kralji ina plaža (vidi poglavlje 1.2.6; problem 1.2). Osim toga, za plaže s kojih se uklanjajunaplavine potrebno je izraditi program njihovog adekvatnog odlaganja ili korištenja u svrhukompostiranja (ili sli no; vidi poglavlje 1.2.6). Stoga se predlaže izrada studije kojom bi se odredilemogu nosti iskorištavanja tog vrijednog prirodnog materijala;

xiii. Sustavno informiranje javnosti, ali i upravlja a plaža o vrijednostima plaža i njihovog održivogupravljanja. Osim postavljanja informativnih tabli, radionica i edukativnih materijala (brošura),važna je i uspostava tzv. plažnih rangera, koji bi informirali korisnike o prirodnim vrijednostimaplaža, plažnom redu i sli no, te se brinuli o provo enju plažnog reda. Osim toga, nužna je uspostavasuradnje s medijima koji su najvažniji izvori edukacije i informiranja javnosti;

xiv. Ovim Smjernicama predložen je inovativan pristup u ra unanju prihvatnog kapaciteta, koji (ovisno otipu plaže) uklju uje fizi ki, ekološki, socijalni i institucionalni prihvatni kapacitet. Mjerenje prihvatnogkapaciteta ciljnih plaža samo je okvirno; u obzir je uzeta prosje na površina isklju ivo plažnog (šljun anogi/ili pješ anog) podru ja. S druge strane, na velikom dijelu plaža u upotrebi je i neposredni hridinastidio, te on tako er treba biti uzet u obzir kod budu ih analiza. Stoga se predlaže ra unanje kapaciteta kojie uzeti u obzir to ne površine plažnog i hridinastog dijela u upotrebi. Temeljem izra unatog kapaciteta,

CRA/PPA, COAST

xxiv

ograni enje broja kupa a (ako zna ajno prelazi optimalne kapacitete) može se provesti na nekolikona ina, ovisno o tipu plaže. Na nekim se plažamamogu uvesti sustavi napla ivanja ulaznica i/ili obveznogkorištenja unaprijed postavljenih ležaljki (vidi poglavlje 4.3.2), mogu e je ograni enje broja automobilana parkiralištu (vidi poglavlje 4.3.3), primjena (nekog oblika) eko takse i sli no, ovisno o interesima imogu nostima odgovornih institucija. Važno je napomenuti da svaki oblik ograni avanja broja kupa atreba biti proveden u suradnji sa zainteresiranom javnoš u i uz adekvatno provedeno informiranje.


xxv

Summary

Managing beaches as important parts of coastal zones should be considered and included in the broadercoastal zone management programmes. One of management processes aiming at sustainabledevelopment of coastal zones is an Integrated Coastal Zone Management (ICZM) (chapter 1.1).

“Integrated coastal zone management” means a dynamic process for the sustainable management and

use of coastal zones, taking into account at the same time the fragility of coastal ecosystems and

landscapes, the diversity of activities and uses, their interactions, the maritime orientation of certain

activities and uses and their impact on both the marine and land parts“.(ICZM Protocol; art. 2(f))

According to the ICZM principles, the basic goal of beach management should be to restore optimalbalance between conserving the beach natural values and ensuring a sustainable use of beachdevelopment (recreational) potentials. In this regard, it is necessary to:

identify beach types;

define clearly bathing areas, which will be used the least possible to the benefit of their naturalvalues conservation, and areas where the greatest efforts will be made to the enhancement ofbeach recreational capacities;

encourage/develop sustainable solutions for beach organisation and provision of beach services;

facilitate institutional management of bathing areas, in particular of the protected parts of nature;

establish a system for monitoring the degree of natural values conservation and quality level ofservices provided in the bathing areas (through the existing institutions managing the protectedparts of nature, beach concession programmes and alike);

to raise the level of informing the bathing area users and managers about the importance ofsustainable management of this valuable resource; and

encourage public participation in the beach management programmes.

In order to achieve the above mentioned goals, the Guidelines and priority actions for sustainablebeach management have been prepared providing a framework for the ecological spatial managementof beaches in the Republic of Croatia. The Guidelines comprise three main parts, namely:

i. general part, providing an answer on what constitutes a beach (including the analysis of definitions,current practices and the legal beach management framework), as well as on how beaches areperceived in Croatia;

ii. analytical part, explaining how to evaluate beaches (taking into account their naturalcharacteristics, beach organisation, pressures and the carrying capacity) and providing results ofbathing areas evaluation in Croatia; and

iii. beach management recommendations.

I. What constitutes a beach?

Beach could be defined (chapter 1.2.1) as "accumulations of unconsolidated materials (for example

sands, gravels, muds – or mixtures) that extend seaward from the landward edge of the beach, for

example a dune scarp or seawall, to the water depth at which significant sediment motion is absent – the

depth of closure" (Micallef and Williams, 2009). Beaches may be defined according to a wide range ofphysical, natural and anthropogenic determinants that include, wave climatology, material composition,colour, shape, stability, conservation status of a natural habitat, level of naturalness, utilisation andbeach surrounding and alike.

Beach environments could be understood asmultidimensional environment systems (chapter 1.2.3)that are nested within larger coastal systems and are comprised of interacting natural, socio cultural andmanagement systems (James, 2000).

CRA/PPA, COAST

xxvi

Beaches (sandy, in particular) provide a wide spectrum of ecosystem services, many of which areessential to support human uses of coastal areas. Some of these services include: sediment storage andtransport; wave dissipation and associated buffering against extreme event (e.g. tsunamis); dynamicresponse to sea level rise; water filtration and purification; maintenance of biodiversity and genericresources; nursery areas for juvenile fishes and nesting sites for turtles and rookeries for pinnipeds; preyresources for birds and terrestrial wildlife; scenic vistas and recreational opportunities and functionallinks between terrestrial and marine environments in the coastal zone.

Considered as a safe recreational environment that can be enjoyed by a large sector of society the beachenvironment is increasingly viewed as a highly valued socio economic and in places ecologic, nationalresource requiring effective management. They are a preferred tourist focal point; moreover, theybecame the icon of modern tourism and are considered the main economic factor on tourism market(Houston, 2002; Lencek and Bosker, 1998). Increased leisure time enhances the desirability of suchrecreational areas and public awareness of health and safety issues, raises expectations of quality anddesire of choice, thereby raising the need for an effective bathing area classification scheme (Micallef etal., 2004).

Addressing a wide spectrum of potential conflicts beach management could be defined as “that processof managing a beach, whether by monitoring, simple intervention, recycling, recharge, the construction

or maintenance of beach control structures or by some combination of these techniques, in a way that

reflects an acceptable compromise in the light of available finance, between the various coastal defence,

nature conservation, public amenity and industrial objectives” (Simm et al., 1995: 147). In addition,beach management “is about managing humans and the way they interact with the beach environment,

with a view to avoiding, remedying or mitigating adverse interactions” (Williams & Micallef, 2009).

In many countries, the local authorities are empowered to enact sub legal acts dealing with publicbeaches and beach management. However, the majority of regulations concerning beach management(chapter 1.2.4) are contained in broader acts regulating the coastal zone management or in somesectoral regulations. Of particular importance to beach management is legislation concerned withbathing water quality, beach safety, nourishment and shoreline protection, beach access andconservation e.g. of dune areas.

The accelerating destruction of natural habitats and consumption of natural resources by rapidlyexpanding human populations (chapter 1.2.5) has caused huge impacts to global ecosystems. Amplifiedby human population shifts, many of these impacts are focussed at the world’s coastlines, which aredominated by sandy and gravel shores. Intense coastal development, the inevitable consequence ofeconomic progress, has resulted in widespread modification of beach ecosystems.

Threats to beaches arise from a range of stressors that span a spectrum of impact scales from localisedeffects (e.g. trampling) to a truly global reach (e.g. sea level rise) (Defeo et al., 2009).Number of authorsidentified the following pressures leading to environmental degradation of beaches systems:

i. Recreation, including off road vehicles; trampling (walking), sunbathing, swimming, equestrian use;camping (on beaches and dunes); surf zone activities (jetskiis, boats); high human concentrations.

ii. Pollution, including sewage and storm water discharge; beach litter; eutrophication (harmful algalblooms); heated effluent (thermal pollution); oil and other chemicals.

iii. Coastal development, including construction (housing, infrastructure, roads, etc.) and engineeringworks (dams, groins, seawalls, revetments, breakwaters, etc.).

iv. Ecologically harmful beach management, including inadequate cleaning, nourishment andarmouring.

v. Resource exploitation, including fisheries, mining, etc.

vi. Climate change, including sea level rise.

The following table summarises some of the main drivers, pressures and impacts to the beachenvironment.


xxvii

Drivers, pressures and impacts to the beach environment

Drivers Pressures Impacts

Increased population / Coastal development

1. Construction (buildings) housing infrastructure secondary homes

Habitat degradation and loss Erosion/accretion as a consequence of disruption to coastal processes, e.g. sediment transport and wave dynamics

Decreased landscape value 2. Engineering

Sea defence 3. Increased human beach density, e.g.

artificial light noise trampling

4. Pollution, e.g. sewage illegal discharge

Ecological disturbance Litter, e.g. resulting in imbalance of indigenous fauna/flora

Eutrophication Degraded water quality

Tourism 1. Increased beach recreational activities, e.g. Off road vehicles Jet ski and boating trampling sun lounger rows

2. Resource exploitation, e.g. increased fishing and bait collection mining

3. Eco harmful beach management, e.g. mechanical beach cleaning intensive nourishment

4. Increased development of accommodation facilities, e.g. hotels bed and breakfast rental apartments camping

5. Increased facilities of beach/backshore/bathing area cafes, bars, restaurants, etc.

As above, but with different magnitudes

Marine based activities:i) aquaculture

1. Utilisation of marine space2. Pollution, e.g.

nutrients boat oil fuel discharges

Noxious odours Eutrophication Damage/mortality of fauna and flora

ii) yachting Anchor damage to habitats Litter Damage/mortality of fauna and flora

Industry 1. Construction2. Pollution, e.g.

Discharges and emission

Loss/degradation of habitats Eutrophication Degradation/mortality of fauna and flora

Agriculture and animal husbandry

1. Fertilisers2. Pesticides 3. Animal waste (i.e. uncontrolled discharge and run off)

Eutrophication Direct impact on fauna and flora

Climate change 1. Coastal hazards sea level rise increased frequency and intensity of winter storm

storm surges

Habitat loss from erosion and flooding

CRA/PPA, COAST

xxviii

Some existing practices and instruments for mitigation of negative pressures and impacts on the environment are summarised with the following table (chapter 1.2.6).

SOME

IMPACTS SOME SOUND MANAGEMENT PRACTICES EXAMPLES

SHORT‐TERM SOLUTIONS

TOOLS/INSTRUMENTS LONG‐TERM SOLUTIONS

Habitat/ species degradation and loss

Prohibition to use

Informing a general public

Integrated management plans

Zoning

Recreation „honeypots“

Environmentally sound facilities

Non‐removal of beach nutrients

Defining carrying capacity

Nature impact assessment

Profiling, sampling and other monitoring methods

Educational centres, seminars, workshops, school training programmes, information boards and brochures, rangers, media

Development and implementation of management plans

Zoning policy

Access regulation

Habitat restoration

Defining acceptable limit of coastal utilisation

Taking into consideration socio‐economic needs of local population

Professional beach planning and management (including setting up expert institutions)

Capacity building and education

Public engagement

Sustainable management of Cirali beach (Turkey)

Almanarre beach (France)

“The Heritage Coast” (UK)

Erosion/ accretion

(Inadequate) nourishment

Do nothing approach

Soft engineering (e.g. nourishment)

Hard coastal structures (e.g. sea walls, coastal walls, etc.)

Beach profiling, remote sensing, etc.

Modelling and other studies

Non‐removal of beach nutrients

Legal documents (laws, bylaws, etc.)

Removing source

Long‐term monitoring

„Setback”

Conservation of posidonia meadows

ECOPLAGE

Nourishment of St.George Bay (Malta)

Normativa Regionalle della Liguria (RS No 13/1999)

Ecological disturbance (e.g. damage of beach/dune vegetation; littering, etc.)

Appropriate cleaning option

Trampling prohibition

Informing general public

Initiating pollution monitoring and identifying problems at source

Manual/mechanical grooming

Pathways through the beach/dune system

Controlled utilisation of facilities on selected locations

Schools, workshops, seminars, correct signs, media, etc.

Methods for litter profiling

Methods for identifying litter sources

Cut off at source

Education

Public engagement

Long‐term monitoring and sensibility assessments

“Adopt‐a‐beach”

NALG Protocol

“Ocean Conservancy“ checklist

Water quality degradation

Selected water quality monitoring

Identifying source

Nationally adopted programmes, e.g. EU Directives, Barcelona convention criteria, etc.

Cut off at source

Long‐term overall monitoring

Sustainable sanitary facilities on beaches

Sea profiling (e.g. Croatia)

Clivus toilets, e.g. Croatia)


xxix

A variety of aesthetic rating scales within beach awards have been introduced into the literature as aresult of the burgeoning tourist industry all with the “aim” of informing a general public where “bestbeaches” occur (chapter 1.2.7.4). Number of interesting current schemes/awards includes: Blue Flag(http://www.blueflag.org), Quality Coast award (http://www.qualitycoastapplication.org/), Good beachguide (http://www.goodbeachguide.co.uk), The National Healthy Beaches Campaign(http://www.nhbc.fiu.edu), Clean Beaches Council the Blue Wave (http://www.cleanbeaches.org),National Aquatic Litter Group – NALG (http://www.environment agency.co.uk), Australian Beach Safetyand Management Programme (http://www.surflifesaving.com.au), GuidaBlu(http://www.legambiente.it), Gold award Quality beaches – Portugal (http://www.snirh.inag.pt) etc.

The relevant authorities should be oriented to introducing awards which do not entail the additionalfinancial and administrative burdens (being characteristic of a large number of existing awardprogrammes) and which are adapted to urban and rural beach conditions as well.

II. How beaches are perceived in Croatia?

Taking into account the natural and recreational potentials of beaches in Croatia, and following theRegulations concerning beach types and conditions (Off. Gazette, 1995; no longer in force), the CroatianLaw on land use planning and construction determines two main types of beaches: natural andorganised beaches (chapters 2.1.1).

“An organised beach, located in or outside of a settlement, is a terrestrial area directly connected with the

sea, marked and protected from the seaside, monitored and accessible to everyone under the same

conditions, including people with limited mobility, from land or sea, provided with infrastructure and

other facilities and services (i.e. showers, changing rooms and sanitary facilities) and characterised with

mainly changed natural environment.“(art. 53, p. 2).

“A natural beach, located in or outside of a settlement, is monitored and accessible from land and/or sea,

infrastructurally non equipped, with completely conserved original natural characteristics“ (art. 53,p. 3).

According to the Decree on coastal public property concessions (Off. Gazette No. 23/04, 101/04, 39/06,63/08), beaches in Croatia are classified in three categories, namely:

i. Organised public beaches with a larger number of tourist structures and used by a larger number ofbathers;

ii. Organised special beaches making, in terms of the Law on catering industry, a technicaltechnological part of an accommodation facility; and

iii. Natural beaches where no interventions have been done in terms of regulations on land useplanning and construction, and which should not be enclosed from the outside.

As regulated by the Croatian law, only organised beaches can be enclosed and accessible againstpayment.

Rocky coasts and artificial bathing areas (such as concrete coasts) are defined as organised beaches.However, looking from a geological point of view, only sandy and gravel coastlines can be considered asbeaches. Adequate terms used for other areas are bathing areas and/or rocky coasts.

In addition to the Law on land use planning and construction, two main documents, namely, the Decreeon bathing water quality and the Law on coastal public property and sea ports, presently regulate thebathing area management in Croatia (chapter 2.1.2). Also, a number of other regulations existconcerned with specific coastal zone issues; the most important laws on the protection of the coast are:the Law on physical planning and construction, the Law on nature protection (Off. Gazette No. 70/05;139/08), the Law on environmental protection (Off. Gazette No. 110/07), the Law on coastal publicproperty and sea ports (Off. Gazette No. 158/03, 141/06, 38/09) and the Law on islands (Off. Gazette No.34/99, 32/02, 33/06).

Although Croatia's coast is extremely long, there are no institutional arrangements for the organisedmanagement (chapter 2.1.3) of such an important natural resource. Several ministries deal with

CRA/PPA, COAST

xxx

particular coastal zone issues, while only two institutions are exclusively in charge of the coastal zonemanagement, namely: the Sea protection department within the Ministry of environmental protection,physical planning and construction (MEPPPC) and the Directorate for islands and coastal developmentwithin the Ministry of the sea, transport and infrastructure. However, in terms of managing the bathingwater quality on beaches, the Department of the protection of the sea (within the MEPPPC) plays themost important role. When set up, this department was the first institutional solution of its kind in theMediterranean. Unfortunately, its tasks are presently reduced to administrative work only.

Sandy and gravel beaches occupy only 5,4% of the Croatian coast (MK, 2009.). The Natura 2000 keycoastal habitats being of particular importance for the beach management (chapter 2.2.1) are:mudflats and sandflats not covered by seawater at low tide; Mediterranean and thermo Atlantichalophilous scrubs (Sarcocornetea fruticosi); embrionic shifting dunes; annual vegetation of drift lines(Cakiletea maritimae p.); as well as Salicornia and other annuals colonizing mud and sand. Since theeastern coast of the Adriatic Sea is mainly rocky, these habitats are very rare. They are mainly poor inspecies but extremely valuable in ecological terms. As such, they are interesting as bathing areas andtherefore suffering considerable anthropogenic pressure (http://www.natura2000.hr).

Besides being a natural resource, beaches in Croatia are also recognized as important economicresources (chapter 2.2.2). Analysing the reasons for which Croatia is chosen as a tourist destination, itcan be concluded that tourists come to Croatia mostly because of relaxation and enjoying the sun andsea (IT, 2002). Namely, according to the results of the TOMAS research done by the Institute for tourism(2002; 2005), the factors tourists find most satisfying are nature, landscape beauty and clean beaches(IT, 2005.). Therefore, it can be concluded that beaches are, among others, the most importantresources for the development of Croatian tourism.

Currently, there is no integral beach management programme in Croatia. Still, there are initiatives forthe assessment of the beach habitats biodiversity state, as well as the initiatives for the assessment ofrecreational and/or safety aspects of bathing areas. However, Croatia is lacking a unique beachmanagement system which would include an integral evaluation of beach natural values andrecreational potentials, as well as the rules to follow in order to preserve and improve these potentials.The only initiative currently in force and partially fulfilling these criteria is the Blue flag programme. Thisprogramme is, however, in the first place oriented at beaches as recreational zones (not taking intoaccount their natural values but only ecological educational programmes and alike) and is, therefore,mainly focused on urban beaches and resorts. The key initiatives, programmes and studies concernedwith some of beach management aspects include, as follows (chapter 2.3):

seawater quality monitoring programme and preparation of a database on bathing water quality;

preparation of a beach profile to include beaches where the bathing water quality is measured inaccordance with the Decree on bathing water quality (Off. Gazette No. 73/08);

mapping of beaches in Primorsko goranska and Dubrovnik Neretva counties based on the Decreeon standards for measuring seawater quality on beaches (Off. Gazette No. 33/96);

management of the Sakarun protected landscape through issuing concession to the Publicinstitution for managing the protected parts of nature in the Zadar county;

individual initiatives for the research of natural or recreational values of beaches, such as thosecarried out in the framework of the COAST project (2009), or the analysis of beaches along theCroatian coast by using BARE technique (2005 and 2006);

individual specific studies on managing the selected beaches;

numerous initiatives for the practical maintenance of beaches, in the first place for the beachclean ups.

In addition to the above mentioned initiatives, there are two beach award programmes in Croatia(chapter 2.3.1):

the Blue flag; and

the Tourist flower – the Adriatic beach.


xxxi

In spite of all the above mentioned initiatives, beaches in Croatia are exposed to a considerableanthropogenic pressure (chapter 2.4). Some of the key beach management problems in Croatia are: thedestruction of the coastal (terrestrial and marine) habitats typical of bathing areas; the sectoralapproach to beach monitoring and management; a lack of an integral legislative beach managementsystem; and the overlapping of competences.

III. How to evaluate beaches?

International beach management practice recognises valorisation of bathing areas and its managementrecommendations solely oriented towards; i) either on the beach as a recreational resource, or ii) beachas a coastal habitat. Usually, there is no appropriate integration of these approaches that only intensifiesits lack of mutual understanding and leaves the impression as if these approaches are irreconcilable.

There are numerous beach evaluation and analysis techniques. Being particularly important and usedfor development of these Guidelines, bathing area registration and evaluation (BARE) system,functional analysis and beach carrying capacity assessment should be emphasised.

BARE system (chapter 1.2.7.1) classifies beaches in 5 main categories based on its accessibility andcoastal environment – remote, rural, village, urban and resort bathing areas. Depending on beach type,different parameters will be applied: water quality, safety, facilities, litter and scenery. The choice andorder of priority of parameters considered for the bathing area classification system was ascertained onthe results of literature surveys concerning beach management guidelines and view points expressed bybeach user questionnaire/beach rating surveys.

With the characterisation of a coastal environment by its conservation value andrecreation/development potential, function analysis (chapter 1.2.7.2) allows an assessment of thedegree of sustainability of a given/envisaged management regime for that area. It ensures a rapidassessment methodology for quantifying the crucial use/development potential and the conservationvalue indices. Normalised values attributed to each of these components may be plotted as a bar chart,in such a manner that x axis indicates recreational (development) potential while y axis indicated natural(conservation) value, as shown on the following diagram.

Conservation/recreation diagram (function analysis diagram) (after Cendrero and Fisher, 1997)

CRA/PPA, COAST

xxxii

World tourism organisation has defined the carrying capacity of a tourist resort (chapter 1.2.7.3) as “themaximum number of people that may visit a tourist destination at the same time, without causing

destruction of the physical, economic and socio cultural environment and an unacceptable decrease in

the quality of the visitors' satisfaction” (WTO, 1981.). From the above concept, three main aspects of thecarrying capacity assessment can be derived: the physical environment, the economic setting and users'perception. Based on these attributes, the concept of carrying capacity can be split in four main types:“physical”, “ecological”, “institutional” and “socio cultural” carrying capacity.

Identification of numerical measure of carrying capacity is still broadly considered as a useful toolavailable to tourism planners and managers in determining an indication of the acceptable use level of atourism area. It is very attractive to managers and decision makers as it gives quantity data on (tourism)management quality. However, the concept of carrying capacity can be considered controversial.

Still, giving a precise answer on the question "how many are too many" is not an easy task to do.Therefore, it cannot be expressed as a fixed and rigid value. It should oscillate between two tolerablethresholds, leaving the managers some flexibility and opportunity to adapt the values to the concreteand specific conditions of the site (da Silva, 2007).

Taking into consideration that beaches are complex system which integrates terrestrial and marine part,that they are valuable natural habitat and important environment for specific social and economicopportunities, such valuation and/or management systems that neglect any of these components couldnot ensure long term sustainable solutions. Therefore, such management approach is proposed that, atthe same time, ensures appropriate evaluation of natural values and recreational (socio economic)potentials, taking into consideration the above mentioned techniques.

In line with the above mentioned proposal, the analysis has been done based on five main steps(chapter 3.3):

analysis of main natural values of bathing areas;

analysis of main recreational values (potentials) of bathing areas;

analysis of main threats to bathing areas;

defining beach carrying capacity; and

comparison of natural values and recreational potentials with the utilisation of spatialdetermination of beaches within the three main “zones“.

i. Analysis of bathing area natural values

Concerning the beach ecological values, landscape values and terrestrial and marine biota wereanalysed.

Terrestrial biota is evaluated in the narrow bathing area (sandy/gravel part of a beach) and in theimmediate rocky part of the coast that continues naturally to the beach and (most frequently) is used asa bathing area (the zone influenced by sea water and salination).

The terrestrial biota value indicators include vegetation cover and biodiversity. Vegetation andbiodiversity evaluation concerns only with the Natura targeted (beach) habitat types12. The totalvegetation cover (for the Natura habitats) is evaluated using 1 5 scale13. Biodiversity is in the first placeevaluated through the presence of the total number of Natura targeted beach habitat types andcharacteristic species (endemic, endangered, etc.) of targeted habitats. According to biologist expertise,the total biodiversity values of an exclusively bathing area (not counting the vegetation in thebackshore) are evaluated using 1 5 scale.

12 Mudflats and sandflats not covered by seawater at low tide; Salicornia and other annuals colonizing mud and sand;Mediterranean and thermo Atlantic halophilous scrubs (Sarcocornetea fruticosi); embrionic shifting dunes; annual vegetationof drift lines (Cakiletea maritimae p.).

13 10% 1; 10 25% 2; 25 50% 3; 50 75% 4; 75 100% 5.


xxxiii

Being part of landscape values, the eu‐Mediterranean vegetation in the backshore14 (in the zone outside the seawater influence) is evaluated by using the naturalness indicator. The other indicators include diversity, users' perception and uniqueness indicators. The diversity of landscape forms was evaluated by using the diversity indicator, and the rareness (uniqueness) of the landscape was evaluated by uniqueness indicators. Users' perception was evaluated for 26 identified landscape elements by applying the fuzzy logic method. Such an approach ensures the maximum objectiveness of an apparently subjective evaluation of users' perception. Each of the 4 landscape elements was evaluated using 1‐5 scale.

Due to the lack of data, marine biota could not be evaluated in the same way as the terrestrial biota, i.e. by taking into account the total vegetation cover (in the first place through the analysis of the posidonia oceanica meadows) and biodiversity (all Natura targeted beach habitat types and characteristic species). Therefore, the analysis was based on the data available for the marine zone under the influence of all targeted beaches15. Finally, it was proposed to consider only the number of marine habitats present in the impact zone and included in the Ecological network and Habitats Directive (Habitats Directive, Natura 2000). Based on the total number of habitats registered by the Ecological network, the impact zones are classified using 1‐5 scale, where the zones with the smallest number of habitats are included in class 1 and those with the largest habitat number in class 5.

Evaluation of beach natural values is presented in the table that follows.

Beach natural values' assessment

NATURAL VALUES CHARACTERISTIC INDICATORS VALUE (1 ‐ 5)

Terrestrial biota Biomass Vegetation cover

Biodiversity No of habitat types (and typical species)

NORMALISED RESULT

Marine biota No of Natura habitats

NORMALISED RESULT

Landscape Naturalness

Diversity

Scenic value

Uniqueness

NORMALISED RESULT

TOTAL

NORMALISED SCORE FOR NATURAL VALUES

iii. Analysis of bathing area recreational potentials

The main elements of the bathing area recreation potentials evaluation include: safety, sanitary, catering, recreational and other facilities and services, sea water quality and beach cleanliness.

Sanitary, catering, recreational and other facilities and services are analysed considering the availability (non‐availability), number and type of toilets, showers, parasols, sun loungers, changing rooms, litter bins, restaurants, coffee shops, recreational facilities, parking places and alike.

14 Rocky grasslands, grasslands at various stages of successive change to maquis, Aleppo pine forests growing on maquis soil, etc. 15 The wider marine zone surrounding a beach. The size of this zone is determined by a geo‐morphological form and size of a cove or a bay where a beach is located.

CRA/PPA, COAST

xxxiv

Beach cleanliness is analysed according to the EA/NALG Protocol (2000) taking into account seven main litter categories16.

Sea water quality is analysed based on the national bathing water quality measurements (analysis results from 2009). However, only a part of beaches can be evaluated in this way; as to the other (mainly rural and remote beaches), the sea water quality is evaluated using visual observation.

Beach environment is evaluated considering the data on population density in the beach proximity, cultural/archaeological locations, the scope of the built‐up area and the degree of agricultural area utilisation, beach access and employment possibilities on beaches (or beach‐related works); in addition, the intensity of the beach use and nourishment is also taken into account.

Each of the above elements is “evaluated“ using 1‐5 scale, as presented in the following table.

Beach recreation potentials assessment

RECREATION POTENTIAL CHARACTERISTIC INDICATORS VALUE (1 ‐ 5)

Facilities Potential for use Public recreation fac.

Hotels, restaurants

Utilities

Parking

NORMALISED RESULT

Environment/Utilisation Potential for use Historic, artistic, archaeological sites

Land‐use

Extent of development

Population density

Intensity of use

Extent of reclamation (with nourishment)

Accessibility

Opportunity for employment

NORMALISED RESULT

Public health Coastal waters Absence of microbiological pollution

Visibility

Absence of floating debris

Cleanliness Litter

NORMALISED RESULT

TOTAL

NORMALISED SCORE FOR NATURAL VALUES

iii. Analysis of main threats to a wider bathing area

The key pressures on a wider bathing area are analysed based on the town, municipality and county physical plans. The main groups of pressures include the proximity of a bathing area to settlements and tourist zones, the proximity and type of communications infrastructure – roads, submarine outlets, the proximity of a nautical centre and the presence and intensity of anchoring, as shown in the following table.

16 General/various beach litter; sewage‐related debris; gross litter; dangerous litter; accumulations; oil; faeces.


xxxv

Criteria for bathing area threats evaluation

Very outstanding threats (1,00)

Outstanding threats (0,50)

Insignificant threats (0,25)

No threats at all (0,00)

1. SETTLEMENTS

Settlement proximity Direct contact Up to 500 m 500 ‐ 2.000 m > 2.000 m

Settlement size > 5.000 inh. 2.500 ‐ 5.000 500 ‐ 2.500 No inhabitants in the proximity

2. TOURIST ZONES

Proximity of existing/planned tourist zone

Direct contact Up to 500 m 500 ‐ 2.000 m > 2.000 m

Tourist zone capacity Surface area User number

> 5,0 ha > 500

From 2,5 – 5,0 ha 300 ‐ 500

Up to 2,5 ha 50 ‐ 300

No zone No users

3. ROADS

Category Motorway State and County road

Local and non‐categorised road

No road

Proximity Direct contact Up to 100 m 100 ‐ 500 m > 500 m

4. SUBMARINE OUTLETS (if essential)

Wastewater pollution, no existing or planned outfall

Wastewater pollution, outfalls construction planned at < 500 m distance

Wastewater pollution,

outfalls construction planned at > 500 m distance

No wastewater pollution, no outfalls construction planned

5. ANCHORING (INTENSITY 1‐4)

Anchoring – considerable intensity

Anchoring – moderate intensity

Anchoring – weaker intensity

No anchoring / anchoring prohibited

6. PORT PROXIMITY (Public ports)

In contact with the beach (the same part of the aquatorium)

Planned to be in contact (in the aquatorium)

Planned/in the proximity (in the adjacent cove)

No port

iv. Determining the beach carrying capacity

Based on the carrying capacity assessment made by UNEP/PAP in the frame of the Integrated Coastal Zone Management and Cifuentes methodology, a new model has been proposed for the assessment of the beach carrying capacity in Croatia.

The first step in using this model is to determine a physical (spatial) carrying capacity. The next step includes determining a real carrying capacity modified by corrective factors, including the ecological and socio‐economic ones, and taking into account the specificities of a beach and availability of the relevant data. Also, the beach management capacity should be taken into account so as to determine an effective and acceptable beach carrying capacity.

The proposed acceptable carrying capacity is determined as a number between the lowest and the highest acceptable level of beach visitor number. The range between them is relatively wide, because the optimal capacity depends on the desired or possible standards offered to bathers: “higher“ standard beaches will have a larger space available per bather than “lower“ standard beaches. Institutions in charge of the beach planning and management have to determine (decide for) the standard to be offered to bathers.

v. Comparison between natural values and recreational potentials of a bathing area

All available and elaborated data are summed up in two basic groups (natural values and recreational potentials of beaches) and presented on a function analysis diagram. In this way, beaches are spatially classified in three basic groups: i) beaches with dominant natural values; ii) beaches with dominant recreational potentials; and iii) beaches with varying forms of higher and lower conflicts between natural values and recreational potentials (beaches with greater natural values; beaches with

CRA/PPA, COAST

xxxvi

approximately equal natural values and recreational potentials; and beaches with larger recreational potentials). Depending on the beach position on the function analysis diagram (Figure 9), and taking into account the basic beach types (resort, urban, village, rural and remote beaches), pressures and the carrying capacity, the basic guidelines for the main beach categories are defined.

vi. Preparation of a beach profile

In order to provide a systemic overview of all data, a beach profile has been prepared to serve as a database and a basis for the future monitoring of beaches (the basic profile elements are presented in the table that follows).

The proposed profile is in accordance with the sea profile the preparation of which is co‐ordinated by the Ministry of environment protection, physical planning and constructions (MEPPPC). Still, this profile does not consider beach natural values, which are extremely important for the beach management. Therefore, it is proposed to include beach natural values in the official sea profile.

Basic elements of the beach profile

BEACH PROFILE GENERAL CHARACTERISTICS

Beach name

Responsible person/organisation

Beach location (coordinates, where applicable)

Beach treatment, based on spatial planning documents

Carrying capacity

FEATURES CRITERIA SUBCRITERIA

GENERAL

Access i. From land by motor vehicles ii. From land by pedestrian paths iii. From sea iv. From land and sea

Size i. Length

< 100 m 100 ‐ 300 m 300 ‐ 500 m 500 ‐ 1.000 m > 1.000 m

ii. Average size < 5 m 5 ‐ 25 m 25 ‐ 50 m 50 ‐ 100 m > 100 m

iii. Surface area

Type i. Resort ii. Urban iii. Village iv. Rural v. Remote

Composition i. Sand ii. Gravel


xxxvii


NATURAL VALUES

Ecological network (and/or other initiatives)

i. Yes ii. No

Protected area i. Yes

Strict reserve National park Special reserve Nature park Regional park Nature monument Important landscape Park‐forest Monument of park architecture

ii. No iii. Proposed for protection

Terrestrial biodiversity i. Extremely significant (based on FA17 results:

> 0,75) ii. Significant (FA: 0,4 ‐ 0,75) iii. Not significant (FA: < 0,4)

Marine biodiversity i. Extremely significant (based on FA18 results:


Landscape i. Extremely significant (based on FA19 results:


Proximity of endangered habitats i. Yes ii. No

BEACH UTILISATION

Beach safety

i. Lifeguards ii. Zoning iii. Fixed safety equipment iv. Information on beach safety v. Access for emergency vehicles

Water quality (MEPPPC)

i. Category I ii. Category II iii. Category III iv. Category IV

Litter

i. General litter ii. Sewage‐related debris iii. Gross litter iv. Harmful litter v. Accumulations vi. Oil vii. Faeces viii. No visible (significant) litter

Facilities (where appropriate)

i. Sanitary ii. Catering iii. Recreational (water sports, other sports) iv. Auxiliary (deck chairs, umbrellas, changing

booths, wheel chair access, litter bins, parking facilities)

17 FA – function analysis 18 FA – function analysis 19 FA – function analysis

CRA/PPA, COAST

xxxviii


THREATS

Settlement proximity

i. Immediate contact ii. ≤ 500 m iii. 500 ‐ 2000m iv. > 2000m

Settlement size

i. > 5000 people ii. 2500 – 5000 p iii. 500 – 2500 p iv. < 500 p

Proximity of tourist zones

i. Immediate contact ii. ≤ 500 m iii. 500 ‐ 2000m iv. > 2000m

Tourist zone capacity (size; no of users)

i. > 5 ha; > 500 users ii. 2,5 – 5 ha; 300‐500 users iii. < 2,5 ha; 50 – 300 users iv. No tourist zone

Road proximity

i. Immediate contact ii. ≤ 100m iii. 100 ‐ 500 m iv. > 500 m

Road type

i. Motorway/ state road ii. County /local iii. Non‐categorized iv. No roads

Submarine outfall

i. Existing waste water pollution; no existing or planned outfall

ii. Existing waste water pollution; planned outfall distance < 500 m

iii. Existing waste water pollution; planned outfall distance > 500 m

iv. No waste water pollution

Immediate proximity of nautical centre

i. In contact with the beach (same aquatorium) ii. Planned to be in contact with the beach iii. Planned/exists in beach proximity (neighbouring

bay) iv. No nautical centre in the beach proximity

Anchoring

i. Anchoring – considerable intensity ii. Anchoring – moderate intensity iii. Anchoring – weaker intensity iv. No anchoring / anchoring prohibited

IV. What are the results of the pilot evaluation of beaches in Croatia?

In the framework of the COAST project targeted area, the Dalmatian20 coast was a subject of a (pilot) analysis carried out preliminary during the 2009 bathing season (covering the period from 6 July to 20 September). The terrain analysis of beaches was followed by individual consultations with, in the first place, representatives of the counties' Public institutions managing the protected parts of nature, the State Institute for nature protection and other experts. Thereafter, 32 locations21 were elaborated in detail. Beaches were selected based on their potential natural values22 and recreational potentials. In the Zadar county, the following beaches were analysed: Vlašići and Sv. Marija coves (the wider area of Sv. Duh‐Bošana) on the island of Pag, Kraljičina plaža and Ždrijac in Nin, Ljubački bay, Sakarun on Dugi otok, Kostanj on Ugljan island, Karin Donji and small beaches on the island of Silba. In the Šibenik‐Knin

20 The area of Zadar, Šibenik‐Knin, Split‐Dalmatia and Dubrovnik‐Neretva counties. 21 Actually, 45 beaches elaborated as 32 locations – see table 3.1. 22 National ecological network, protected parts of nature and/or experts recommendations.


xxxix

county, the studied beaches were: the Adriatic camp, camps Dolac, Mala and Velika Raduča in Primošten, Slanica on the island of Murter, and coves of Tratinska and Stupica Vela on Žirje island, Tijašćica on the island of Tijat and Mala Nozdra on Kaprije island. Beaches elaborated in the Split‐Dalmatia county included: Zlatni rât beach on the island of Brač, Kamenice, Oključina, Srebrna, Stiniva, Stončica and Zaglav beaches on Vis island and Porat and Salbunara beaches on the island of Biševo. Beaches analysed in Dubrovnik‐Neretva county included: Šunj on the island of Lopud, river Neretva estuary (Ušće), Blaca and Saplunara coves on Mljet island, Prapratna and Vučine on Pelješac peninsula and Pržina and Pupnatska luka on the island of Korčula.

Based on the results of the function analysis, namely, by comparing their natural values and recreational potentials, beaches are classified in three main groups: i) beaches with dominant natural values; ii) beaches with dominant recreational potentials; and iii) beaches with varying forms of higher and lower conflicts between natural values and recreational potentials (which can be classified in 3 sub‐groups). The results are presented on the function analysis diagram that follows.

Results of the targeted beaches basic functions

Key: red – conflict zone (darker red – bigger conflict; lighter red – smaller conflict); green – zone of outstanding natural values; brown – zone of outstanding recreational potentials

Beaches are marked by numbers, as follows: 1 –Vlašići cove; 2 – Sv. Marija; 3 –Kraljičina plaža; 4 – Ždrijac; 5 – Ljubački bay; 6 –Sakarun; 7 – Kostanj; 8 – Karin; 9 –Adriatic camp; 10 – Dolac; 11 – Slanica; 12 – Mala Raduča; 13 – Velika Raduča; 14 – Tijašćica; 15 – Stupica Velika; 16 – Tratinska; 17 – Mala Nozdra; 18 – Šunj; 19 – Ušće; 20 –Blaca cove; 21 – Saplunara; 22 – Prapratna; 23 – Vučine; 24 – Pržina; 25 – Pupnatska luka; 26 – Zlatni rât; 27 – Kamenice; 28 – Oključna; 29 – Srebrna; 30 – Stiniva; 31 – Stončica; 32 – Zaglav; 33 – Porat; 34 – Salbunara; 35 – Silba 123; 36 – Silba 224.

Six beaches can be selected as areas with dominant natural values (chapter 3.4.1): Ušće, Blaca cove (Mljet island), Salbunara (Biševo island), Stupica Velika (Žirje island), Oključna (Vis island) and Zaglav (Vis island). Given their outstanding natural values, the protection of these beaches is recommended. Thereby, the possibility of using these beaches to recreational purposes is not excluded – on the contrary, as it can be seen from the function analysis, this area is of great recreational potentials. However, managing these beaches must have nature protection as its priority.

23 Pocukmarak and Carpusina and coves of Sv. Ante and Južni Porat. 24 Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišće, Pernastica and Vela smrdeča.

CRA/PPA, COAST

xl

Seven beaches are selected as areas with the dominant recreational potential (chapter 3.4.2): Mala andVelika Radu a, Dolac and Adriatic camps (Primošten), Prapratna (Pelješac), Slanica (Murter island) andZlatni rât (Bra island). For these beaches, the development of recreational activities is recommended.Thereby, it goes without saying that particular attention should be paid to environment conservation.This is in particular relevant to Zlatni rât beach which has the most outstanding natural values.

Most of these beaches are located in the so called conflict areas. This is not surprising given the fact thatthe majority of beaches are in some way protected, and that at the same time all of them dispose ofgreat recreational potentials. Still, there are differences among them: a smaller number of beaches arelocated in the most pronounced conflict areas because they have the same values of natural andrecreational potentials; a part of the beaches are located in the conflict area, but with more pronouncedrecreational potentials, while the majority of them are still to be conserved.

Six of studied beaches can be selected as beaches with the prevailing recreational potential: Kostanj,Vu ine, Pupnatska luka, Saplunara, Vlaši i cove and the area of Silba including the small beaches ofPocukmarak and Capusina and the coves of Južni porat and Sv. Ante (i.e. Silba 1).

Six beaches are selected as beaches with approximately equal natural values and recreational potentials:Sv. Marija, Ljuba ki bay, Pržina, Kamenice, Mala Nozdra and the area of Silba, including the smallbeaches of Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojiš e, Pernastica and Vela smrde a (i.e. Silba2).

Eleven beaches can be selected as beaches with prevailing natural values: Kralji ina plaža and Ždrijac,Tijaš ica i Tratinska coves, Sakarun, Šunj, Karin Donji, Srebrna, Stiniva, Ston ica and Porat.

V. How to manage beaches?

The existing legislation does not provide an adequate categorisation of beaches, or an adequatelegislative framework for their sustainable management. Beaches are most frequently considered eitheras recreational zones or valuable habitats. In addition, there are no clear criteria on defining rights andobligations of concession owners and relevant authorities to facilitate beach management.

These Guidelines provide general recommendations, which are not obligatory, but are aimed at pointingout some key obstacles and needs in the future system of beach and coastal areamanagement as a whole.As to the targeted groups of beaches, some common and general recommendations are provided.

However,managing every individual beach should be a result of a detailed analysis, adaption to all landuse planning and development documents, and co operation (inclusion) of all stakeholders in the process.

In order to achieve the above mentioned goals, the Guidelines provide some general recommendationswhich, when adopted and implemented, could considerably contribute to establishing a sustainablebeach management in Croatia (chapter 4).

i. In addition to several legal and sub legal acts concerned with some beach aspects, the only legal actdedicated completely to beach issues is the Directive on sea bathing water quality (2008). Still, thisdocument either does not provide clear integrated beach management regulations taking intoconsideration natural and recreational aspects of beaches. Therefore, the inaction of a newregulation is proposed to set clear beach management guidelines which would consider physicalcharacteristics of beaches, their natural values, organisation (and organisational potentials) and thekey threats (see chapter 2.1.1);

ii. Introducing a unique method for the valorisation of natural values and recreational potentials ofevery single beach. These Guidelines propose the application of a function analysis (in combinationwith the BARE method). Based on the experience gained from the application of this method inCroatia and other countries (Malta, Turkey, UK, etc.), it can be concluded that it is applicable to thevalorisation of beach natural values and recreational potentials. Still, the use of this method calls forthe adoption of clear criteria (parametres) and indicators to be applied (in Croatia), as well aspondering on indicators themselves. Based on the function analysis results (as well as on the


xli

assessment of the beach carrying capacity and type), beaches can be classified in one of five keycategories (see point iii), and the use of the area they occupy can be planned accordingly (see pointiv);

iii. The existing classification of beaches in natural and organised is not satisfactory. Instead, it isproposed to classify beaches (or parts of beaches) in the following main groups, according tonatural and anthropogenic factors:

Natural protected beaches are, according to their typical environment, divided in remote andrural beaches. Due to particularly valuable and conserved natural habitats, these beaches areeither protected, or planned for the inclusion in the protection system. Recreational activities onthese beaches are not prohibited, but any intervention on their natural and scenery values shouldnot be allowed. Based on the function analysis, these beaches should be protected. A typicalexample of this type of beaches is the Blaca cove (Mljet island);

Natural, partly protected beaches are classified, according to the typical environment in which theyare located, as rural, village and (exceptionally) urban beaches. Although these beaches are undercertain protection (or are planned to be protected), they are fairly used by bathers; therefore, theyshould fulfil the basic sanitary hygienic conditions to ensure protection of their natural values andbathers' health. Development of recreational facilities and services on these beaches (and inparticular on the urban ones) is possible but only if their basic natural values, due to which thesebeaches are protected, are by nomeans endangered. In that regard, the preparation of nature impactassessment studies is recommended. Developing the zoning practice is recommended for largerbeaches of this type in a way that some parts of the beach are completely prohibited for use,while in some parts recreational facilities and services are allowed (respecting beach naturalvalues). The utilisation of beaches should be determined in accordance with the recommendedcarrying capacity of 15 30 m2 per beach user, depending on the beach value degree. Based onthe function analysis, these beaches are mainly defined as beaches with the recommendedprotection or beaches with prevailing natural values. Most of the studied beaches are included inthis category;

Natural non protected beaches are defined, according to their origin and typical environment, asnatural (but can be nourished) beaches and are divided in remote, rural, village and urbanbeaches. Except on remote and rural beaches of this type, the development of all kinds ofrecreational facilities and services (catering, sanitary, safety, sports, etc.) is possible in accordancewith socio economic and natural determinants of the area. As to rural and, in particular, remotebeaches, the development of a large number of facilities and services, except the sanitary ones, is notrecommended. The beach utilisation should be defined in accordance with the recommended carryingcapacity of 8 m2 (the lowest category of beaches) to 30m2 (the highest category of beaches) perbeach user. Based on the function analysis, these beaches are mainly defined as beaches withapproximately same natural values and recreational potentials, or as beaches with prevailingrecreational values. The typical beach of this group is the beach of Sv. Marija (Pag island);

Organised urban beaches are either artificial or considerably artificialised beaches where thedevelopment of all kinds of recreational facilities and services (catering, sanitary, safety, sports,etc.) is recommended, but in accordance with landscape determinants of the relevant area andthe recommended carrying capacity (from 5 m2 per beach user for the lowest category of beachesto 20 m2 per beach user for the highest category of beaches). Based on the function analysis,these beaches are mainly determined as beaches with prevailing or primary recreational values. Atypical example of this type of the beach is Mala Radu a (Primošten);

Organised resort beach (making a technical technological unit of an accommodation facility interms of the Law on catering) where the development of a large number of recreational facilitiesand services (catering, sanitary, safety, sports, etc.) is recommended in accordance with therecommended carrying capacity (of 10 m2 per beach user for the lowest category of beaches to30 m2 per beach user for the highest category of beaches). The function of these beaches isprimarily recreational. The typical beach of this group is the beach of the tourist resort Zaton (Nin).

CRA/PPA, COAST

xlii

iv. Following the above‐mentioned recommendations, introducing a unique approach to marking/defining beaches in the spatial planning documents is necessary. Namely, in spite of the existing general classification of beaches to organised and natural beaches, there is no standardized beach marking/defining system. Even more, most of the beaches are not included in spatial plans at all. Therefore, all coastal counties are recommended to carry out an analysis to identify all beaches and mark/define them accordingly. A large number of relevant data are also available as mapping results in the frame of the COAST project;

Beach management criteria according to the beach type

Beach type Typical characteristics

Targeted activities Typical examples from

Dalmatia Natural values Organisation Threats

Natural protected beaches

Natural Remote, rural Planned or existing protection Minimum utilisation No interventions in natural environment

Conservation and improvement

None (basic activity aimed at conservation of beach natural values)

Prevention Blaca (Mljet island)

Natural, partly protected beaches

Mainly natural Rural, village (and urban) Planned/existing protection Considerably utilised Minor interventions possible Recommended carrying capacity 15 ‐ 30 m2

Conservation and improvement

Minor (basic activities aimed at conservation of beach natural values and highest sanitary conditions for bathers) Recreational facilities possible with recommended nature impact assessment studies

Prevention and elimination

River Neretva Estuary (Ušće) Zlatni rât beach (Bol) Nin laguna (Kraljičina plaža and Ždrijac beaches)

Non‐protected natural beaches

Natural or nourished Remote, rural, village, urban Considerably utilised All types of activities (depending on environment type), but in accordance with environment conservation Recommended carrying capacity 8 ‐ 30 m2

Conservation, in particular of the landscape

All types of facilities Mitigation Slanica (Murter island) Sv. Marija (Pag island)

Organised urban beaches

Artificial/considerably artificialised Urban or village Considerably utilised All types of activities (particularly on urban beaches) Recommended carrying capacity 5 ‐ 20 m2

Not priority All types of facilities Mitigation Mala Raduča (Primošten)

Organised resort‐beach

Resort‐beach Primarily recreational function Recommended carrying capacity 10 ‐ 30 m2

Not priority All types of facilities Mitigation Tourist resort Zaton (Nin)


xliii

v. In accordance with the existing beach profile as regulated by the Directive on sea bathing waterquality (2008), and the beach profile proposed by these Guidelines, it is recommended to preparecriteria for determining beach targeted activities taking into account the beach type, natural values,organisation and environmental threats. These criteria must be respected by concession ownersand/or institutions in charge of managing the targeted beach. General recommendations accordingto the type of beaches are presented in the following table. After their adoption, it is necessary todefine the “state zero” which would then be the basis for the future monitoring.

vi. In accordance with the above mentioned criteria and beach types, competences/responsibilitiesassignment is also proposed. Based on the existing legislation, Public institutions are in charge ofmanaging protected parts of nature. For these areas, however, the detailed analyses of their naturalvalues are very often lacking, while a systemic monitoring of their conservation status is notestablished. Therefore, a detailed analysis of the terrestrial and marine biota is proposed for each ofthese areas to be carried out in accordance with the capacities of the relevant public institutions.Based on the beach profile (as proposed by these Guidelines), the bathing area monitoring can beimplemented by Public institutions. Organisation of short seminars and preparation of simplepictorial guides with explanations regarding the targeted beach habitat types and species areproposed with the aim to train the staff of Public institutions in charge of monitoring. As to thesecond and third category of beach types, the authorized institutions (Town/Municipality and/orconcession owners) should be in charge of monitoring the present state of beaches and prepareyearly reports on their natural values state, beach organisation and environmental threats. It is alsopossible for these institutions to organise short seminars on beach state monitoring;

vii. The existing beach financing instruments (and funds raised from beach utilisation) should beimproved so that the funds raised from concessions on the coastal area could be used for thecoastal management. In addition, it would be useful if part of the funds raised from sojourn taxes isalso used for beach improvement purposes (improving conditions for tourists);

viii. Concerning beaches as protected parts of nature, it is recommended to simplify their managementsystem so that the authorized public institutions are given the “real “ management competences. Agood example (which can be replicated also to other areas) is the co operation between the Publicinstitution for managing protected parts of nature and Zadar county where the Public institution isauthorized for issuing concessions at favoured prices;

ix. For the beaches with particular natural values and, at the same time, with great recreationalpotentials (for example, the beach Uš e; see chapters 3.4.1; 4.3.1), it is recommended to introducethe zoning system by which some parts of beaches would be exempted from utilisation due to theirextraordinary natural values, while other parts of beaches could be utilised under certain conditionsand for certain types of activities;

x. In order to conserve natural values of some exceptionally valuable (natural) locations, it isrecommended to concentrate recreational and other facilities and services to the adjacent, in termsof nature, less valuable areas. In this way, visiting naturally valuable areas would be discouraged.Such an approach is proposed for the management of Blaca/Saplunara locations (see chapter 4.3.1);

xi. When beach organisation is concerned, it is proposed to introduce, wherever possible, sustainableand ecologically completely acceptable solutions. This refers in the first place to introducingecological toilets, water saving systems and alike;

xii. Many beaches are rich in posidonia banquets. Although the banquets are mostly removed only inthe summer period, it is recommended for some beaches to keep them during the whole year. Suchnon groomed beaches can be given the status of “eco beaches“. This status, however, would notinclude the official categorisation of beaches and the additional limits for their utilisation; the aim ofintroducing this status would only be to inform the bathers about the outstanding natural values ofthese beaches due to which they should be preserved in their original form, without anyenvironmental interventions, including the removal of natural banquets. This information could beput on attractive information boards pointing out valuable beach flora and explaining the existenceof the banquets. Also, information flyers could be prepared. This would be recommended (only) for

CRA/PPA, COAST

xliv

the beaches with the outstanding protection potential. As an example, the beach of Sakarun orKralji ina plaža beach (see chapter 1.2.6; problem 1.2) can be demonstrated. In addition, for thegroomed beaches, programmes should be prepared for banquets depositing or composting (orsimilar; see chapter 1.2.6). To that end, the preparation of the studies is proposed to determinepossible utilisation of this valuable natural material;

xiii. Development of a public and beach manager information system providing information on beachvalues and their sustainable development. In addition to the creation of information boards,organisation of workshops and preparation of educational materials (brochures) it is important toset up beach ranger services to inform visitors about beach natural values, beach rules and alike,and to take care that beach rules are respected. Finally, establishing co operation with the media,as the most import education and public information source, is indispensable;

xiv. Finally, these Guidelines propose an innovative approach to defining the beach carrying capacity,which (depending on the beach type) includes the physical, ecological, social and institutionalcarrying capacity. When measuring the carrying capacity of targeted beaches, the average beachsurface (gravel and/or sandy) has been taken into account; therefore, the results obtained are to beconsidered only in general. On the other hand, the future analysis should also include the rocky partof beaches which is also used by bathers. In conclusion, it is proposed to measure the beachcarrying capacity by taking into account both the bathing area and the rocky part of beaches usedby bathers. Based on the measured capacity, the number of bathers (if surpassing considerably theoptimal capacities) should be limited by applying several mechanisms, depending on the beachtype, for example: access against payment and/or obligatory charged use of deck chairs (seechapter 4.3.2); limiting capacities of car parking places (see chapter 4.3.3); and introducing ecotaxis and alike, depending on interests and possibilities of responsible institutions. In conclusion, itis important to mention that limiting the number of bathers should always be carried out in cooperation with the general public and followed by adequately implemented information campaigns.


1

1.PLAŽE I UPRAVLJANJE PLAŽAMA: OP I DIO

Izrada Smjernica za održivo upravljanje plažama u Hrvatskoj, dio je projekta COAST, kojeg u suradnji sMinistarstvom zaštite okoliša, prostornog ure enja i graditeljstva, drugim nadležnim ministarstvima,dalmatinskim županijama te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima provodi ProgramUjedinjenih naroda za razvoj (UNDP). Osnovni cilj projekta COAST je o uvanje biološke raznolikostidalmatinske obale kroz sustavno i kontinuirano utjecanje na aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi,ribarstvu i marikulturi s ciljem promicanja održivog razvoja sukladnog s o uvanjem okoliša.

Dvije bitne odrednice projekta COAST, definirale su obuhvat i ciljeve ovih Smjernica: o uvanje biološkeraznolikosti te usmjerenost (fokus) na podru je dalmatinske obale. S tim u vezi, ciljevi Smjernica zaodrživo upravljanje plažama su:

analizirati stanje vrijednih prirodnih plaža (prvenstveno Natura 2000 stanišnih tipova), kao i plažakojima je dodijeljena Plava zastava na podru ju Dalmacije;

predložiti adekvatnu metodu upravljanja plažama koja e omogu iti o uvanje ekoloških,ekonomskih i socijalnih vrijednosti prirodnih plaža u Dalmaciji;

predložiti smjernice za rekreacijske (i druge) aktivnosti koje se odvijaju na plažama;

promicati vrijednosti prirodnih plaža i ja ati svijest o njihovom zna aju i ranjivosti;

poticati šire uklju ivanje javnosti u procese upravljanja plažama;

pridonijeti osnaživanju nacionalne legislative koja se odnosi na upravljanje plažama u Hrvatskoj.

U Republici Hrvatskoj (RH) u domeni upravljanja plažnim prostorom, uz definiranje osnovnih prostornihobilježja plaža (Zakon o prostornom ure enju i gradnji NN 76/07; 38/09), Uredbom o kakvo i mora zakupanje (NN 73/08) definirani su standardi kakvo e mora za kupanje i mjere upravljanja morem zakupanje. Kako je Uredba transponirala Direktivu o kakvo i mora za kupanje 2006/7/EZ, dodatno sepropisuje obveza izrade profila mora za kupanje, odnosno kartografskog prikaza plaže. Iako je izradatakvih profila veliki iskorak i preduvjet organiziranog upravljanja morem za kupanje, postoji zajedni komišljenje da kvalitetno upravljanje kakvo om mora za kupanje omogu ava tek sveobuhvatni profil kojisadrži karakteristike morskog i kopnenog dijela plaže. U tom bi smislu ove Smjernice trebale dati okvirza ekološko prostorno upravljanje plažama u RH.

Smjernice imaju tri osnovna dijela:

op i dio, koji analizira definicije, trenutne prakse upravljanja plažama te pravni okvir upravljanjaplažama u svijetu i Hrvatskoj;

analiti ki dio, u kojem se predlaže metodologija analize plaža, te se daje pregled odabranih plažakorištenjem predložene metode (uzimaju i u obzir ekološke zna ajke, ure enosti plaže, pritiske teprihvatni kapacitet);

preporuke, u kojem se razra uju op e preporuke za upravljanje plažama u Hrvatskoj, preporuketemeljem o uvanosti prirodnih plaža te specifi ne preporuke za upravljanje konkretnih plaža(demonstracijski projekti).

1.1 Integralno upravljanje obalnim podru jima

Upravljanje plažama, kao važnim dijelovima obalnih podru ja, treba biti sagledano i uklju eno u šireprograme upravljanja obalnim podru jima. Kao jedan od takvih procesa upravljanja kojim se postižeodrživi razvoj obale je integralno upravljanje obalnim podru jima (IUOP).

„Integralno upravljanje obalnim podru jem ozna ava dinami ki proces održivog upravljanja i korištenja

obalnih podru ja, uzimaju i istovremeno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost

aktivnosti i korištenja, njihovo me usobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i

korištenja i njihov utjecaj na pomorske i kopnene dijelove.“ (UNEP/MAP/PAP, 2008; l.2 (f))

CRA/PPA, COAST

2

Integralno upravljanje obalnim područjima (IUOP) je danas prihvaćeni pristup gotovo svugdje u svijetu. Ocjene o njegovoj uspješnosti su podijeljene – ima pohvala, ali i kritika. To i nije neočekivano, imajući u vidu činjenicu da se ekološki problemi u obalnim područjima, ali i u drugim ekosustavima, mogu pojaviti relativno naglo i brzo dostići svoj vrhunac, dok je njihova sanacija dugotrajan proces. Isto tako, usklađi‐vanje interesa korisnika obalnih resursa i stvaranje suglasja za njihovo korištenje je, posebno u demo‐kratskim društvima, dugotrajan proces. Taj nesklad u dobroj mjeri pogoduje stvaranju podijeljenog mi‐šljenja o uspješnosti IUOP‐a. To, naravno, ne znači da učinkovitost IUOP‐a ne treba stalno poboljšavati.

Unatoč tome što sustav IUOP‐a nije još doveden do najviše razine, njegove osnovne karakteristike (sve‐obuhvatnost, adaptabilnost, participacija, komunikacija, integracija, postupnost, koordinacija, lokalnost, inkrementalnost) su ključne za održivo i uspješno upravljanje obalnim područjem. Kada se pitamo je li IUOP izbor ili nužnost, nema nikakve sumnje da je on nužan preduvjet za održivi razvoj obalnih područja (Trumbić, 2006.).

Značajan napredak u tom smislu napravljen je 2008. godine kada je, 21. siječnja, u Madridu usvojen Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjima Mediterana (Fotografija 1). To je prvi međunarodnopravni dokument kojim se uvodi obveza integralnog upravljanja obalnim područjem uzimajući u obzir prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode, zaštitu kulturne baštine, održivu poljoprivredu, ribarstvo, turizam te ostale gospodarske djelatnosti na obalnom području.

Fotografija 1: Potpisivanje Protokola o IUOP

Osnovni cilj Protokola je pružiti regionalni pravni okvir koji treba osigurati da nacionalno zakonodavstvo mediteranskih država sadrži odgovarajuće definicije obalnog područja i da su sve relevantne aktivnosti koje se obavljaju u tom području obuhvaćene integralnim upravljanjem. Od jednake je važnosti i da se na temelju odredbi Protokola osigura vertikalna integracija između lokalnih, regionalnih i državnih organa te horizontalna integracija između vladinih sektora odgovornih za različite aktivnosti.

Protokol određuje osnovne ciljeve integralnog upravljanja obalnim područjem, ustanovljuje prioritetna područja djelovanja i predviđa načine promptnog reagiranja u kritičnim situacijama.

Taj izuzetno važan međunarodni pravni dokument, kada se usvoji i ratificira, predstavljat će podlogu za promjenu legislative prostornog planiranja u zemljama potpisnicama Barcelonske konvencije te u EU. U tijeku je proces ratifikacije. Za stupanje protokola na snagu, potrebno je da ga ratificira 6 zemalja. Do sada (lipanj 2010.), Protokol je potpisalo 15 zemalja, a četiri zemlje (Slovenija, Francuska, Albanija i Španjolska) su ga ratificirale.


3

1.2 Plaže i upravljanje plažama

1.2.1 Tipologija plaža

Prije određivanja mogućih tipova plaža važno je razmisliti o definiciji same plaže.

U Priručniku za zaštitu obale Inženjerijskog korpusa vojske SAD (1981.: A3) plaža je definirana kao:

„Područje nekonsolidiranog materijala koje se proteže od crte niske vode prema unutrašnjosti kopna do mjesta gdje dolazi do očite promjene materijala ili fiziografskih oblika, ili do linije trajne vegetacije (obično je to granica do koje dopiru olujni valovi). Morska granica plaže je – ako nije drugačije određeno – srednja crta nižih voda.“

Promatrajući ovu definiciju iz perspektive nekoga tko upravlja plažama, Williams i Micallef (2009.) kao bolji opis plaže predlažu:

„Nakupina nekonsolidiranog materijala (npr. pijeska, šljunka, gline – ili njihova mješavina) koja se proteže od kopnenog ruba plaže, što može biti padina sipine ili valobran, do dubine mora na kojoj nema značajnih kretanja sedimenta“.

Autori smatraju da je to područje koje oni koji upravljaju plažom moraju dobro poznavati i razumjeti, ukoliko žele shvatiti dinamiku plaže koja je od vitalnog značenja za dobrobit plaže, bez obzira radi li se o prirodnoj ili o prihranjenoj plaži.

Williams i Micallef (2009.) su predstavili kratak pregled tipologije plaža. Autori drže da se plaže mogu definirati u odnosu na široki spektar fizičkih i antropogenih odrednica koje, između ostalog, uključuju:

Fiziku mora (prvenstveno se odnosi na utjecaj valova), koja, kao dvije krajnosti širokog spektra, dovodi do disipativnih (raspršujućih) ili reflektivnih (odbijajućih) plaža.

Slika 1: Reflektivna plaža (© http://www.naturalhazards.net.nz)

Reflektivna plaža ima relativno strmi nagib gdje se značajna količina energije valova odbija natrag prema otvorenom moru. One su uglavnom manje nego disipativne, te imaju tendenciju stvaranja „džepnih“ plaža.

Slika 2: Disipativna plaža (© http://www.naturalhazards.net.nz)

Ovaj tip plaže ima blagi nagib prema litoralnim i sublitoralnim zonama gdje se energija valova postupno raspršuje.

Sastav materijala (tip litogenog sedimenta), pri čemu se plaže mogu odrediti kao muljevite plaže (nekonsolidirani sediment, koji uključuje čestice gline veličine < 0,004 mm i praha /eng. silt/ veličine čestica 0,004 ‐ 0,063 mm), pješčane plaže (nekonsolidirani sediment, veličine čestica 0,063 ‐ 2,0 mm; Fotografija 2), šljunčane plaže (nekonsolidirani materijal s tri tipa veličina čestica: sitni šljunak 2 ‐ 4 mm /eng. granule/; krupni šljunak 4 ‐ 64 mm /eng. pebbles/ i oblutak 64 ‐ 256 mm /eng. cobbles/ – Fotografija 3); te plaže s kamenjem (blokovi > 256 mm /eng. boulders/), ili pak kao mješavina navedenog.

Boja plažnog sedimenta često se koristi da bi se opisali različiti tipovi plaža. Tako, na primjer, postoje bijele koraljne plaže, crne vulkanske pijeske, izblijedjele šljunčane plaže, i sl.

CRA/PPA, COAST

4

Fotografija 2: Pješčana (koraljna) plaža

Fotografija 3: Plaža s velikim oblucima

Prema obliku postoje linearne, džepne (Fotografija 4), izvijene (Fotografija 5) i sl., koje odražavaju različite tipove plaža na osnovi njihovog oblika.

Fotografija 4: Džepna plaža ispod klifa visokog preko 600 m (Sliabh Liag, Donegal, Irska)

Fotografija 5: Izvijena plaža (Rhossili, Wales, UK)

Stabilnost, koja je u funkciji unosa/gubitka materijala. Otprilike dvije trećine plaža se povlače, a ostale pokazuju znakove rasta ili stabilnosti (Kamphius 1980.; Bird, 1996.). U ovom kontekstu tipovi plaža mogu se definirati kao rastuće, stabilne i erozivne.

U odnosu na antropogenu dimenziju, tip plaže može se odrediti prema tri osnovna kriterija: a) Stupanj prirodnosti (prirodna, umjetna ili prihranjena plaža). Prirodnim plažama se smatraju

one kod kojih ljudske intervencije i utjecaji nisu prisutni ili su svedeni na minimum, u tolikoj mjeri da se može dokazati da su prirodne funkcije tih plaža (važne za njihov potencijal za očuvanje) veće od njihovog potencijala za korištenje i razvitak, odnosno da s istim nisu u većem sukobu (kako je opisano u funkcionalnoj analizi plaže – Micallef i Williams, 2003.; poglavlje 1.2.7.2).

b) Stupanj korištenja (intenzivno, umjereno i malo korištene plaže) – sustav koji je korišten na Barbadosu i Karibima (CEES, 2006.) te u Španjolskoj. Slično tome, u Ujedinjenom kraljevstvu, koncept „Heritage Coast“ (Obala kao naslijeđe), koji pokriva trećinu obalnog područja Engleske i Walesa, klasificira plaže u rasponu od intenzivno razvijenih (usmjerene na privlačenje velikog broja posjetitelja i bogato opremljene rekreacijskim sadržajima), do udaljenih (koje privlače malobrojne posjetitelje), uz neke međukategorije (Williams i Ergin, 2004.).


5

Fotografija 6: Umjetna plaža nastala na području nekadašnje kamene obale (Otok Pag, Hrvatska)

c) Okruženje plaže i vrste sadržaja koje nudi (udaljena, ruralna, mjesna, urbana ili resort plaža u sklopu turističkog kompleksa). Temeljem tehnika BARE (vidi poglavlje 1.2.7.1) koju su opisali Micallef i Williams (2009.), pet temeljnih tipova plaža opisano je na sljedeći način:

Udaljene plaže su općenito određene lošom dostupnošću (uglavnom morskim putem ili pješice – najmanje 300 m hoda). Mogu biti u blizini ili na rubu ruralnih ili, ponekad, seoskih (mjesnih) područja, ali nikako urbanih (Fotografija 7). Do njih nema javnog prijevoza. U mediteranskom kontekstu, u takvim je područjima za vrijeme ljetne sezone moguće naći ugostiteljske objekte i ograničen broj vikendica (0 ‐ 5), u kojima ponekad ljudi i trajno stanuju, ali ne u velikom broju.

Fotografija 7: Udaljena plaža (obala Andaluzije, Španjolska)

CRA/PPA, COAST

6

Ruralne plaže su smještene izvan urbanih/mjesnih sredina. Do njih se ne može doći javnim prijevozom, ali postoje pristupni putovi te se može doći osobnim prijevozom. Ove plaže praktički nemaju uslužnih djelatnosti (Fotografija 8). Ipak, u mediteranskom kontekstu, poneki kopneni rekreacijski sadržaji (kao što su golf tereni) ili sezonski plažni sadržaji (npr. pedaline, „banane“ ili skijanje na moru) mogu se naći i na ruralnim plažama. Na ruralnim plažama, u principu, zaleđe nije previše izgrađeno, ali može se naći poneka stambena jedinica (u pravilu 0 ‐ 10, ali može biti i više zavisno od veličine obalnog poteza), a ti objekti se koriste ili povremeno (ljeti) ili trajno (cijele godine), ali nema trajnih društvenih sadržaja (religijski centar, osnovna škola, trgovine, kafići, itd.). Korisnici ih cijene zbog mira i prirodnih kvaliteta.

Fotografija 8: Ruralna plaža (Ghajn Tuffieha, Malta)

Mjesne plaže su smještene izvan veće urbane sredine te povezane s manjom, ali stalnom populacijom koja ima pristup organiziranim uslužnim djelatnostima koje su, međutim, manjeg obujma, kao što su osnovna škola (jedna ili više), religijski centar (jedan ili više) i trgovine. Mjesne plaže također se mogu naći u sklopu „turističkog/apartmanskog naselja“ ili kampa, koja se uglavnom koriste u ljetnim mjesecima, kao i naseljena područja između urbanih i ruralnih sredina. Moglo bi se reći da je od pet predviđenih tipova plažnih područja ovaj najteže definirati (Fotografija 9). Do mjesnih plaža može se doći javnim ili osobnim prijevozom.

Fotografija 9: Mjesna plaža (Klek, Hrvatska)


7

Gradske (urbane) plaže smještene su u urbanom području koje opslužuje brojnu populaciju dobro organiziranim uslužnim djelatnostima kao što su osnovne škole, religijski centri, banke, pošte, internet‐kafići i dobro označene centralne poslovne četvrti. U blizini gradskih plaža mogu se naći komercijalne aktivnosti kao što su ribarske lučice i marine. U pravilu, ulaz na gradske plaže je slobodan (Fotografija 10).

Fotografija 10: Gradska plaža (Mahdia, Tunis)

Resort plaža (plaža koja čini tehničko‐tehnološku cjelinu nekog smještajnog objekta 25) ima četiri izrazite značajke (Fotografija 11):

Fotografija 11: Plaža turističkog naselja (Barbados, Karibi)

plaža je u blizini smještajnih objekata i većinu njenih korisnika čine gosti tih objekata; upravljanje plažom je odgovornost spomenutog turističkog naselja. To uključuje čišćenje plaže, osiguranje širokog spektra rekreacijske ponude i usluga – ležaljke, pedaline, jet‐ski,

25 U hrvatskom jeziku ne postoji adekvatan prijevod za ovu kategoriju plaže, pa će se uglavnom koristiti naziv resort.

CRA/PPA, COAST

8

„para sailing“, daskanje, razne aktivnosti koje uklju uju vu u gliserom (kolut, „banana“,skijanje na vodi), jedrenje i ronjenje – te kafi e/restorane za korisnike plaže. Dobar primjerza ovu vrstu plaža je organizacija Club Med, smještajni kompleks u privatnom vlasništvu kojise sastoji od hotela/bungalova i obilja ugostiteljskih, rekreacijskih i zabavnih sadržaja. Unekim slu ajevima, kao što su „all inclusive“ aranžmani, ve ina tih usluga je besplatna zagoste;

Velika ve ina korisnika plaže turisti kog naselja istu koristi u rekreacijske svrhe, a ne samoza odmor (kupanje/sun anje);

Tako er, može se napla ivati ulaz na plažu (koji može biti ure en tako da se napla ujednevno korištenje usluga plaže).

Španjolska ima zna ajan zakon „Lei de Costa“ koji vrlo u inkovito štiti slobodan pristup obali,tako što ne dopušta privatne plaže ili plaže kojima upravljaju privatnici, na što se ina e estonailazi u drugim mediteranskim zemljama. Stoga u Španjolskoj ne postoje resort plaže.

Uzimaju i u obzir ciljeve ovih Smjernica, može se predložiti i dimenzija podjele plaža premastupnju o uvanosti prirodnih staništa i vrsta. Stupanj o uvanosti uklju uje stabilan prirodni areal,postojanje specifi nih struktura i funkcija potrebnih za njegovo dugoro no održavanje teo uvanost tipi nih vrsta (uklju uju i održivu dinamiku populacije i prirodni areal vrste) (Direktiva92/43/EEZ). Temeljne grupe plaža mogu uklju ivati plaže visokog, srednjeg i niskog (ili nikakvog)stupnja o uvanosti.

1.2.2 Upravljanje plažom

Uzimaju i u obzir široki spektar potencijalnih konflikata, Simm i dr., (1995.: 147) su upravljanje plažomdefinirali kao:

„Proces upravljanja plažom, bilo pra enjem, jednostavnim intervencijama, recikliranjem, dohranom,

izgradnjom, održavanjem plažnih objekata, ili bilo kojom kombinacijom ovih tehnika, na na in koji

odražava prihvatljiv kompromis s obzirom na raspoloživa sredstva i ciljeve vezane za obalnu zaštitu,

zaštitu prirode, kvalitetu življenja i gospodarstvo“.

Stavljaju i ve i naglasak na potrebe korisnika plaže, Bird (1996.: 212) je predložio da bi upravljanjeplažom trebalo težiti:

„...da se održi ili poboljša plaža kao rekreacijski resurs i sredstvo obalne zaštite, uz istovremeno pružanje

usluga koje zadovoljavaju potrebe i o ekivanja onih koji plažu koriste. To uklju uje pažljivo promišljanje

propisa i odluka o izgledu, svrsi i smještaju svakog objekta potrebnog za pogodovanje korištenju plaže i

uživanju u njenom okolišu“.

Nasuprot tomu, Williams i Micallef (2009.) smatraju da obalama i plažama ne treba „upravljanje“ akonema ljudi koji ih žele koristiti, pa stoga predlažu da upravljanje plažom:

„...treba biti usmjereno na upravljanje ljudima i na inom njihove interakcije s okolišem plaže, u cilju

izbjegavanja, popravljanja ili ublažavanja negativnih utjecaja“.

Kod definiranja upravljanja plažom (ili preciznije, definiranja upravljanja plažom koje e služiti postizanjuciljeva politike upravljanja plažom usvojene za odre eno podru je) važno je imati na umu opravdanje zau inkovito upravljanje plažom koje može sadržavati sljede e:

Pove ana vrijednost s obzirom na o uvanje kvalitete plaže i okolnog podru ja. U skladu s IUOPProtokolom (vidi poglavlje 1.1), upravljanje plažom u skladu s o uvanjem okoliša poboljšavabiološku funkciju obalnog podru ja (npr. kroz pove anu biološku raznolikost, upravljanje sipinamai nemehani ko iš enje plaže; Llewellyn i Shackley, 1996.), kao i ukupnu kvalitetu okoliša.

Pozitivni u inci na socio ekonomsku strukturu plažnog okruženja. Dobro upravljanje plažom možese pozitivno odraziti na zdravlje korisnika plaže (osobito s obzirom na kakvo u mora za kupanje) isigurnost (Nelson i Williams, 1997.). Osim toga, Blakemore i dr. (2002.) ukazuju na razlike izme ustava, odnosa i ponašanja lokalnog stanovništva i posjetitelja glede spremnosti pla anja zakorištenje plaže kojom se dobro upravlja.


9

Veća zarada kao rezultat dobro planiranog i učinkovito provedenog upravljanja plažom, naročito kod urbanih i resort plaža, kroz: a. Održivo korištenje plaže kroz povećane mogućnosti za:

rekreacijske aktivnosti na plaži; obrazovanje (informacije o okolišu i odgovarajuće obavještavanje o opasnostima – Fotografija 12, Fotografija 13);

poboljšan pristup plaži. b. Smanjene troškove održavanja/obnove kao rezultat promišljenog upravljanja plažom

usmjerenog na sprečavanje degradacije okoliša. c. Poboljšanje zaštite obale od (prirodnih) katastrofa. Osiguravanjem visokoučinkovite prirodne

zaštite od utjecaja oluja, kvalitetno upravljanje plažom doprinosi ne samo fizičkoj zaštiti obale već i postizanju općih ciljeva integralnog upravljanja obalnim područjima.

Fotografija 12, Fotografija 13: Primjeri dobro strukturiranih informativnih tabli (Španjolska)

1.2.3 Plaža kao resurs

Plaže se mogu definirati kao multidimenzionalni prirodni sustavi koji su inkorporirani u veće, obalne sustave, te koji su složeni od interakcija prirodnih, socio‐kulturnih i upravljačkih sustava (James, 2000.). Takve interakcije rezultiraju prijenosom resursa i prijetnji (hazarda) od prirodnih do socio‐ekonomskih sustava, kao i prijenosa informacija, obrazaca i struktura sa socio‐ekonomskih sustava na sustave upravljanja. S druge strane, biofizičke informacije dovode do primjene znanja o važnosti prirodnih sustava, kao i do uspostavljanja kontroliranog korištenja resursa. Sve ove interakcije dovode do promjena u prirodnim sustavima, bilo kao rezultat korištenja ili kao rezultat upravljanja (Slika 3).

CRA/PPA, COAST

10

Slika 3: Plažni sustavi (James, 2000., prema Plat, 1994.)

1.2.3.1 Plaža kao prirodni resurs

Plaže (pješčane) su tijesno povezane s neposrednim morskim dijelom kao i sa sipinama (dinama) kroz skladištenje, transport i izmjenu pijeska. Stoga utjecaj na plaže ima neposredan učinak i na ta, s njim povezana, staništa.

Pješčane plaže i sipine su različiti oblici istog materijala koji zajedno čine krajnje fleksibilan i učinkovit sustav, posebno razvijen radi apsorbiranja sile mora. Ta je kombinacija jedan od najboljih oblika zaštite obale zbog njihove prirodne sposobnosti djelovanja u skladu s obalnim procesima, proizvodeći ili skladišteći obalni sediment. Međutim, u prošlosti (pa i u današnje vrijeme) to nije uvijek bilo prepoznato – uništavane su na bezbroj načina: gradnjom kuća, golf‐terena, vojnih postrojenja, itd. Takvom izgradnjom uništavaju se i plaže i sipine, što neizbježno ugrožava i kapitalna ulaganja u prostor u neposrednoj blizini mora. Takve posljedice dovode do potrebe za inženjerskim rješenjima za zaštitu od mora, koja su vrlo skupa, a čiju cijenu plaća društvo.

Osim toga, i korištenje plaža bez izgradnje (primjerice, gaženje i slično) dovodi do povećanja osjetljivosti sipina na eroziju pod utjecajem vjetra, jer se pretjeranim gaženjem oštećuje ili uništava vegetacija koja je pokriva i štiti (Williams i dr., 1997.; 2007.).

Fotografija 14: Jedinstveni sustav plaže i s njom povezane sipine


11

Stoga je očuvanje sipina od iznimne važnosti, jer oštećeni sustavi sipina često dovode do povlačenja obale i/ili premještanja pijeska dublje na kopno. Stoga očuvanje njihovih sustava možemo poistovjetiti sa zaštitom obale. Budući da sipine uglavnom ovise o plažama kao izvoru pijeska (plažama trebaju rezerve pijeska u sipinama), osobito za vrijeme oluja, proizlazi da se pješčanim sipinama i plažama treba upravljati kao jedinstvenim sustavom.

Litoralna zona plaža je stanište za brojnu faunu: od intersticijalnih organizama (bakterije, protozoa, mikroalge i meiofauna) do makrobentoskih beskralješnjaka (od kojih su rakovi, mekušci i mnogočetinjaši dominantni predatori, čistači i sakupljači – procjeđivači i gutači). Plaže koji dobivaju značajne količine naplavina ostataka morske vegetacije (primjerice, posidonije i drugih cvjetnica) znatno su bogatije supralitoralnom faunom (npr. rakovi i insekti). Većinu vrsta koje se mogu naći na plažama ne može se naći u niti jednom drugom ekosustavu. Sastav i gustoća populacija značajno ovise o fizičkom okolišu, stoga su uvjeti opstanka bitno grublji na reflektivnim plažama nego na disipativnim (Slika 1, Slika 2). Konačno, plaže su i važna gnijezdilišta morskih ptica (Fotografija 15) i kornjača (Defeo i dr., 2009.).

Fotografija 15: Žličarke (Ušće Neretve, Hrvatska)

Osim pješčanih, i šljunčane su plaže značajna prirodna staništa, pa su kao takve uvrštene u popis staništa „Natura 2000“ (vidi poglavlje 2.2.1).

Pješčane plaže pružaju širok spektar usluga ekosustava, od kojih su mnoge ključne u osiguranju ljudskog korištenja (iskorištavanja) obalnih područja. Neke od tih usluga uključuju: pohranjivanje i transport sedimenta; raspršivanje valova, te, s tim u vezi, oslabljivanje utjecaja ekstremnih prirodnih događaja (npr. tsunamiji);

dinamički odgovor na podizanje razine mora; razgradnju organskih materijala i zagađivača; filtriranje i čišćenje mora; održavanje bioraznolikosti; mrijestilište za ribe te gnijezdilišta kornjača i područja razmnožavanja nekih vrsta tuljana; hranilišta za ptice i brojne kopnene divlje životinje; vizualni doživljaj i rekreacijske mogućnosti; te funkcionalne veze između kopnenog i morskog okoliša u obalnim zonama.

CRA/PPA, COAST

12

1.2.3.2 Plaža kao društveni resurs

U današnje doba, svake godine plaže posje uju milijuni ljudi razli ite dobi, etni kog porijekla i društvenoekonomskog statusa. No, uzajamno me usobno djelovanje ovjeka i plaža prisutno je odavna krozvažnost obale kao jedinog pristupa moru koje se primarno koristilo za ribarenje, trgovinu i kasnije zaprijevoz. Ako ih je i bilo, plaže su se koristile za laki pristup moru i amcima. Tamo gdje nije bilo plaža,zidala su se ribarska pristaništa i luke te se na taj na in prekidao lanac transporta sedimenta duž obale,što je za posljedicu imalo razvoj plaža s jedne strane takvih struktura. Plaže su se ponekad koristile i kaodeponiji za odlaganje otpada (npr. balastnog kamenja s brodova i otpada iz rudnika), te kao izvor zasakupljanje nagomilanog gra evnog materijala i pijeska za proizvodnju stakla. Prometna mreža (ceste iželjezni ke pruge) esto se razvijala blizu obale, osobito iznad sipina (CIRIA, 1996.). Nakon industrijskerevolucije, u mnogim europskim obalnim gradovima sve su eš i radovi na zaštiti obale, što je indirektnoutjecalo na upravljanje plažama. Ovi radovi uklju ivali su gradnju obalnih zidova i šetnica (uz ili na samimsipinama) u rekreacijske svrhe, podizanje plimobrana i ispusnih struktura u slanim mo varama u svrhuisušivanja, te gradnju zaštitnih zidova u svrhu zaštite obale, a kanalizacijski ispusti protezali su se prekoplaža da bi se ublažilo one iš enje. Nažalost, mnoge (ako ne i sve) ove aktivnosti, neposredno iliposredno su utjecale na plaže imaju i za posljedicu njihovu eroziju te gubitak staništa kroz promjenedonosa sedimenta i obalnog morfološkog procesa (CIRIA, 1996.).

Proširenje cestovne i ostale prometne mreže rezultiralo je velikim i relativno naglim porastom gradnjestambenih objekata neposredno uz rub obale. Nagli porast izgradnje stambenih objekata nastavlja sepojavom masovnog turizma sredinom 1940 ih. Masovni turizam rezultirao je pove anim interesom ljudiza nekretninama na obali, što je za posljedicu imalo smanjenje plaža, pješ anih dina i pridruženih obalnihpodru ja. Sedamdesetih godina prošlog stolje a, širenjem pokreta za o uvanjem okoliša mijenja se iovjekov odnos prema plažama i obalnom okolišu. Naime, op i trend iste gramzivosti i špekulacija, kojije do tada vladao, ustupio je mjesto trendu zaštite kroz odre ivanje „podru ja namijenjenih zaštiti”.Pritom je posebna pažnja bila usmjerena na podru ja od velike vizualne i znanstvene (geološke,krajobrazne i biotske) vrijednosti.

Godine 1972., kada je u Kaliforniji uveden koncept integralnog upravljanja obalnim podru jima (IUOP),stvorena je mogu nost za daljnji razvoj upravljanja plažama u okviru IUOP a. Uvo enjem smjernica iprincipa koji se odnose na IUOP i veliki broj planova za upravljanje obalom (npr. planova za upravljanjeobalnim podru jem i porje jima), mijenja se i struktura planova za upravljanje plažama, osobito kaopodgrupe planova za IUOP. To je stvorilo potrebu da institucije nadležne za upravljanje plažama (ili naneki na in vezane za upravljanje plažama) poboljšaju znanje o obalnim procesima koji utje u na plažniokoliš, te o vrijednosti plaža kao ekonomskog i ekološkog resursa.

Za mnoga obalna podru ja plaže su i na in života i u tom su smislu društvena vrijednost (Fotografija 16)koja se ne može odre ivati u funtama, eurima ili dolarima. One su neprocjenjivo nacionalno blago izalog. Dovoljno je samo pogledati djecu kako grade dvorce na pijesku, jedu na obali za vrijeme festivala,slušaju muziku na plaži Waikiki ili na Copacabani, ili samo komunicirati s prirodom na divljoj plaži, dabismo postali svjesni ogromne društvene vrijednosti plaža.

Budu i da se smatraju sigurnim rekreacijskim okolišem u kojemu mogu uživati razli iti sudionici društva(odrasli i djeca, koji posje uju plaže individualno, u parovima, s obitelji, te posjetitelji iz prekomorskihzemalja i lokalno stanovništvo koji dolaze za vrijeme praznika), na plaže se sve više gleda kao navisokovrijedan društveno ekonomski, ali i ekološki nacionalni resurs koji zahtijeva u inkovito upravljanje.S društvene to ke gledišta, u inkovito upravljanje podru jem za kupanje rezultira stvaranjem sigurnijegrekreacijskog okoliša u kojem mogu uživati ljudi iz širokog spektra društvenih skupina (kroz osiguranjeiš e vode za kupanje te sigurnosne plažne opreme i uvjeta: npr. spasila ke službe, punktovi za pružanjeprve pomo i, sigurnosni znakovi, itd.), unapre enjem obližnjih urbanih naselja (poboljšanjem obalnogkrajolika) i poboljšanjem lokalnih rekreacijskih objekata (npr. javnih toaleta, tuševa, restorana,parkirališta i sl.; Radi i dr., 2006.).


13

Fotografija 16: „Prvenstvo svita u piciginu“ (plaža Bačvice, Split, Hrvatska. © Paun Paunović / CROPIX)

Produljenjem vremena predviđenim za rekreaciju povećava se poželjnost takvih rekreacijskih područja, kao i javna svijest o zdravstvenim i sigurnosnim problemima, te se stvaraju očekivanja u smislu kvalitete i mogućnosti izbora. Rezultat toga je stvaranje potrebe za izradom učinkovite sheme za klasifikaciju i vrednovanje plažim područja (Micallef i dr., 2004.).

Pristup plažama

Omogućavanje slobodnog i lakog pristupa plažama smatra se zdravom praksom upravljanja plažama. O tome svjedoče mnoge nagrade dodijeljene takvim plažama i sheme za evaluaciju kvalitete plaža (Williams i Micallef, 2009.). Pri stvaranju takvih uvjeta, upravitelji plaža često nailaze na problem vezan za plaže u privatnom vlasništvu, osobito na obalama SAD‐a (Bird, 1996.), ali i na plažama Mediterana koje nemaju osiguran dobar pristup, nemaju (ili imaju slabo definirano) pravo pristupa, ili za pristup koriste područje koje ima neku drugu specifičnu namjenu (npr. pristup klupskim prostorijama / privatnom vlasništvu). Također, problem može biti i pristup plažama ograničen specifičnim stazama.

Budući da postoji pravilo (osobito u Europi) koje regulira slobodan pristup plažama, u slučaju kad se radi o plažama u privatnom vlasništvu može se javiti potreba za izdavanjem dozvole kojom se regulira pristup plaži ili cijena ulazne naknade. Postoji mnoštvo prepreka slobodnom i lakom pristupu plažama, uključujući one prirodne i umjetne. U prirodnom okolišu, grebeni, močvare i sipine su prirodna prepreka lakom pristupu mnogim plažama. Umjetne prepreke uključuju zaštitne zidove na obali, šetnice uz more, ceste uz obalu i zaštitne ograde. U mnogim od ovih slučajeva, pristup plažama je osiguran kroz staze, pristupne ceste i slično.

Gradnja u pozadini plaže (kabine za presvlačenje, bistroi, kafići, restorani, privatne kuće i hoteli) može biti još jedna prepreka pristupu plaži. U tom je slučaju potrebno pažljivo ispitati mogućnosti pristupa plaži, što je jedan od bitnih elemenata efikasnog upravljanja plažama. Međutim, prilikom razmatranja mogućnosti osiguranja javnog pristupa plaži potrebno je uzeti u obzir i mogućnost zabrane pristupa vozila plaži (uz izuzetak vozila hitne službe) i na taj način spriječiti eventualnu štetu po okoliš plaže, kako u fizičkom tako i u ekološkom smislu.

CRA/PPA, COAST

14

1.2.3.3 Plaža kao gospodarski/rekreacijski resurs

Podaci o ekonomskoj vrijednosti plaža su skromni. Napravljen je mali broj studija s ciljem prikazivanjavrijednosti plaža, te je ovo tema o kojoj bi se u budu nosti trebalo povesti više ra una. Plaže su glavnožarište globalnog turizma, štoviše postale su ikona suvremenog turizma te se smatraju glavnim faktoromna turisti kom tržištu (Houston, 2002.; Lencek i Bosker, 1998.). Proteklih šest desetlje a turizam je bio ustalnom porastu, da bi danas postao jedan od najve ih i najbrže rastu ih ekonomskih sektora na svijetu.Postao je i jedna od glavnih kategorija me unarodne trgovine. Turisti ki izvoz ini 30% svjetskog izvozakomercijalnih usluga i 6% ukupnog izvoza roba i usluga (UNWTO, 2009.).

Približno 30% ovog sektora otpada na Mediteran (Povh, 2000.) iji su obalni centri naj eš a turisti kadestinacija. S tim u vezi, plaže postaju zna ajna odredišta za društvenu rekreaciju i odmor (plivanje,daskanje, jedrenje na pijesku, ribarenje, sun anje, kupanje, šetnju i sl.), i to osobito nakon 1960 ih kadaje pove ana potražnja za mogu nostima odmora i kada je globalni turizam po eo bilježiti velikinapredak. Plaže se nalaze u žarištu zanimanja turista (Lencek i Bosker, 1998.) i ve ina ljudi ih koristi višenego bilo koje drugo stanište u obalnoj zoni, a prihod od njihovog korištenja broji se u milijardama US$(Clark, 1996.).

U Kaliforniji, plaže broje više od 567 milijuna posjetitelja u odnosu na 286 milijuna posjeta svimpodru jima ameri kih nacionalnih parkova, a ameri ka vlada je u periodu od 1995. 1999. od turisti kihtaksi godišnje uprihodila 14 milijardi US$ (King, 1999.). Prema Houstonu (2002.), turizam je u Americinajve i sektor koji zapošljava najve i broj ljudi i ima najve u deviznu dobit, a plaže su glavni imbenik natom turisti kom tržištu. Tako er, kao otvoreni, javni prostor, plaže su visokoprofitabilan izvor zarade(Pendleton i Kildow, 2006.).

Važno je spomenuti i daskaše kao zna ajnu skupinu korisnika plaža. U svijetu ima približno 23 milijunadaskaša, od ega nekih 200.000 otpada na Francusku, 60.000 na Portugal, a oko 500.000 otpada naVeliku Britaniju. Vrijednost globalnog tržišta daskaša procjenjuje se na 11 milijardi eura (EuroSIMA2006.). U Australiji je na Zlatnoj obali (gradu s otprilike pola milijuna stanovnika) zabilježeno izme u 65125.000 posjeta koje su daskaši ostvarili u 2007., uz godišnju potrošnju od 126 223 milijuna AUS$(Lazarow, 2009.).

Metode procjene ekonomske vrijednosti plaža

Studije koje su ra ene s ciljem procjene ekonomske vrijednosti plaža uglavnom su se bavile njihovomuporabnom vrijednoš u, dok su samo malobrojne dotaknule problematiku neuporabne (indirektne iopcijske) vrijednosti plaža. Procjenjuju i samo uporabnu vrijednost plaže, zapravo doti emo samo malidio njene ukupne ekonomske vrijednosti.

Ekonomska vrijednost plaža, kao i za druga netržišna dobra (poput prirodnih), može se ra unatiprimjenom metoda „izražavanja sklonosti”. Jedna od takvih metoda jest sklonost potroša a da plati zakakvo u okoliša (willingness to pay). Ova se metoda zbog svoje jednostavnosti esto koristi kod razli itihanketa. Korištena je u istraživanju sklonosti britanskih turista da plate posjet Turskoj plaži Olu Deniz, gdjesu odrasli izrazili spremnost pla anja 1 £ po posjetu (Blakemore i Williams, 2008.). Sli no istraživanjeprovedeno je i na plažama turskog poluotoka Çe me u 1999. godini. Rezultati su pokazali da suposjetitelji prosje no bili spremni platiti dodatnih 0,9 £ po odraslom posjetitelju ( nal i Williams, 1999.).

Još jedna od metoda „izražavanja sklonosti“ je imetoda putnih troškova (travel cost method), gdje seuzima u obzir odluka posjetitelja da utroši odre enu svotu za putovanje do željene destinacije. Ovo jenaj eš e korištena metoda za procjenu vrijednosti rekreacijskih podru ja, no osnovna zamjerka primjeneove metode kod procjene vrijednosti plaža jest njena manjkavost kod onih plaža iji su korisnici pretežnorezidentno stanovništvo. Ova je metoda esto korištena u procjenama nov ane vrijednosti plaža u SAD u(4,3 € do 53 € po osobi po danu za SAD; prilago eno na 2001. €), a odnedavno imamo i rezultateistraživanja plaža u Italiji te za UK (raspon od 12,4 do 16 €) (Markandya i dr., 2007.).


15

U okviru projekta u Izraelu (MAP/CAMP26) izračunato je da 13 milijuna posjetitelja plaža godišnje potroše 98 milijuna izraelskih šekela (NIS) na put, 25 milijuna NIS na ulaznice te 8 milijuna NIS na parking. Uz to, dodatnih 18 milijuna osoba posjete lokacije u blizini plaža i potroše dodatnih 79 milijuna NIS. Ovoj svoti od 210 milijuna NIS dodan je potrošački višak od 70%; preračunato na vrijednost eura iz 2001., spremnost plaćanja po posjetitelju jest 3,5 €. Vidimo da je procjena spremnosti plaćanja iz ove studije bitno niža od vrijednosti dobivenih u SAD ili UK, no ove dvije ekonomije su bitno snažnije od izraelske.

Sljedeća metoda korištena za procjenu vrijednosti plaža je metoda uvjetnog vrednovanja (contingent valuation method). Ovom metodom pojedinca se pita koliko je spreman platiti za poboljšanje kvalitete plaže, ili alternativno, koliku bi naknadu očekivao u zamjenu za pristanak na određenu štetu na kvaliteti plaže (obično uzrokovanu drugom gospodarskom aktivnošću, npr. otvaranjem ribogojilišta). Ova je metoda primijenjena u analizi dviju američkih plaža u državnom parku na obali jezera Erie (Maumee Bay i Headlands plaža). Prva plaža, Maumee Bay je najduža plaža u Ohaiu sa znatno više rekreacijskih sadržaja kao što su uređene staze za pješačenje, mogućnost ribolova, lova, unajmljivanja plovila, golf i dr. Rezultati su pokazali da je vrijednost korištenja plaže s više sadržaja procijenjena na 31,5 €, dok je plaža koja nudi manje sadržaja procijenjena na 19,1 €.

U 2000. provedeno je istraživanje na plažama Južne Karoline na temu jesu li posjetitelji ovih plaža, i koliko, spremni dodatno platiti za dodatne pristupe plaži koji uključuju i parking. Pokazalo se da su posjetitelji ovih plaža spremni platiti dodatnih 6,6 US$ dnevno (Oh i dr., 2008.).

Bell je još 1986. izračunao da su stanovnici Floride spremni platiti između 1,4 i 1,7 US$ dnevno za privilegije na korištenje lokalnih plaža.

Sljedeća metoda korištena za procjenu vrijednosti plaže je tzv. metoda vrednovanja doživljaja (value of enjoyment method). Ovom se metodom izravnim otvorenim pitanjem od ispitanika zatraži procjena vrijednosti doživljaja posjete plaži. Da bi se procjena olakšala, traži se i usporedba ciljane plaže s nekom alternativnom lokacijom.

Ova je metoda korištena u Italiji za plaže na Lido Di Dante u blizini Ravene, te za plaže Barcola u blizini Trsta (Marzetti, 2003.). U ovoj su studiji vrednovana 3 područja unutar plaže Lido di Dante: razvijeno, djelomično razvijeno te najmanje razvijeno područje, koje je u ovom istraživanju i najbolje procijenjeno. Rezultate prikazuje Tablica 1.

Zanimljiva je procjena vrijednosti korištenja ovih plaža zimi, koja se kreće od 4 do 20 €. Nadalje, rezultati ove studije pokazuju da rezidentno stanovništvo češće posjećuje plaže zimi, iako na njima tada kraće boravi. Naime, korištenje plaža zimi (posebice na Mediteranu) je uobičajena praksa, posebice u urbanim središtima. Plaže su često najatraktivnije šetalište, izletište i mjesto boravka građana u slobodno vrijeme (Fotografija 17). Plaže su vrijedan ekonomski resurs u zimskim mjesecima – stoga su privukle pozornost znanstvenika koji se bave plažama, pa je i te podatke potrebno uzeti u obzir pri upravljanju plažama.

Tablica 1: Srednja vrijednost dnevnih vrijednosti korištenja plaže u Italiji (2003.)

Proljeće/Ljeto (2003. €) Jesen/Zima (2003. €) Duljina plažeLido di Dante

Cijeli uzorak 27,67 4,10* 2,5 kmRazvijeno područje 25,41 16,38 0,6 kmDjelomično razvijeno područje

27,21 17,60 ‐

Nerazvijeno područje 32,44 19,62 ‐Barcola

Postojeća obala 5,24 5,25 2,4 kmNova plaža 8,32 6,45 0,8 km

* procjena za cijeli uzorak

26 Coastal Area Management Programme – Program upravljanja obalnim područjem.

CRA/PPA, COAST

16

Fotografija 17: Plaža Bačvice u siječnju (Split, Hrvatska)

Često se traži usporedno vrednovanje za plažu u trenutnom stanju, za erodiranu plažu te za održavanu, nasipanu plažu. Takva je procjena obavljena na području plaža Lido di Dante. Tako su srednje vrijednosti ljeti u € po osobi: 27,67 u statusu quo; 13,26 pod erozijom; te 28,37 za nasipavanu plažu.

Nekoliko se studija bavilo problematikom procjene vrijednosti obalnog krajobraza. U ove svrhe najčešće je korištena hedonistička metoda (hedonic method) kojom se uspoređuje odnos između tržišne vrijednosti dobra i kvalitete okolišnog resursa. U ovom slučaju, uspoređivale su se cijene nekretnina i smještajnih kapaciteta u obalnoj zoni. Ovom metodom utvrđena je cjenovna premija od 58,9% za neometan pogled na ocean, no samo 8,2% za djelomični pogled na ocean.

Istraživanje provedeno na plažama Južne Kalifornije u razdoblju 2000. ‐ 2004. pokazuje da se 54% posjeta plažama ove države događa na samo 15 od ukupno 75 plaža (Dwight, 2007.). Vidimo da sve plaže nisu jednako zanimljive korisnicima, pa su kriteriji kod odabira plaža važni za odlučivanje o obliku upravljanja.

Ovi nalazi potvrđuju važnost upravljanja plažama u smislu usmjeravanja korisnika na određene plaže (na kojima se onda nude i dodatni sadržaji), i obeshrabrivanja posjeta plažama koje bi zbog prirodnih vrijednosti trebalo sačuvati od intenzivnog korištenja. Osiguravanjem većeg broja sadržaja, posjetitelji bi se usmjerili na ciljane plaže, a biološki vrijedne plaže bi se dijelom zaštitile već i samim nepostojanjem sadržaja.

Izvori financiranja upravljanja plažama

Opseg i izvor financijskih sredstava raspoloživ za upravljanje plažom u dobroj mjeri zavise o organizaciji plaže, odnosno destinacije. Dio prihoda od ekonomskih aktivnosti koje se odvijaju na plaži trebao bi se koristiti za upravljanje plažom. Financiranje zaštite okoliša počiva na načelima „onečišćivač plaća“, odnosno, „korisnik plaća“. Primjena principa „onečišćivač plaća“ omogućava internalizaciju troškova onečišćenja plaže, jer se ono neminovno događa samim korištenjem. Slijedom principa „korisnik plaća“, korisnici bi na neki način trebali sudjelovati u unapređenju plaže, osiguranju spasilačke službe, tuševa i ostalih sadržaja. Osim naplaćivanja ulaza na plažu, pod instrumentima internalizacije ovih troškova podrazumijevamo iznajmljivanje plažnih sadržaja, naplatu parkiranja, ali i naknade za ekonomske


17

aktivnosti na plaži. Propuštanje uvo enja ovih sadržaja izravno je propuštanje prihoda potrebnih zaupravljanje plažom.

Prihodi od ekonomskih aktivnosti na plaži, kao i opseg prihoda kupališnih objekata, izuzetno suzanimljiva tema. U Italiji, gdje odavno postoji obi aj korištenja plažnog inventara, zarade koncesionarateme su estih rasprava – naime, smatra se da je „sivi“ dio ove djelatnosti u Italiji izuzetno velik. Iako jeprosje na cijena koncesije u Italiji višestruko porasla u 1994., ova se djelatnost i dalje smatra izuzetnoprofitabilnom isklju ivo za vlasnike koncesija. Tako je npr. u provinciji Rimini u kolovozu 2009. godineprovedena financijska inspekcija nad 150 ovakvih poslovnih jedinica koje su od strane financijske policijeozna ene kao subjekti s velikim rizikom nepravilnosti i izbjegavanja pla anja poreza. Od ovih 150jedinica, samo su 34 jedinice prijavile prihode ve e od 10.000 € u 2006. godini, pri emu je maksimalniprijavljeni godišnji prihod bio 16.000 €. Podaci o izuzetno visokim cijenama ovakvih objekata koji suponu eni na prodaju, te o injenici da je ovakvu koncesiju izuzetno teško dobiti, govore o potencijalnimprihodima, te potvr uju sumnje u „sivu zonu“ ove djelatnosti u Italiji. Poseban je problem formiranjecijena korištenja suncobrana i ležaljki na plažama, koje mogu posti i izuzetno veliki raspon. Osim u Italiji,ovo se sve eš e doga a i u drugim mediteranskim zemljama. Tako npr. u Crnoj Gori cijene korištenjasuncobrana i ležaljki variraju od 2 € do 30 €; sli no je i u Hrvatskoj, iako je cijena ležaljki i suncobranauglavnom oko 4 €, dok su više cijene uglavnom iznimka i mogu se na i isklju ivo na resort plažama.Situacija u Italiji ilustracija je problema s kojima se država može suo iti. Uprava lokalne jedinice oveprobleme treba imati na umu kod planiranja i upravljanja plažama, jer je situaciju znatno teže naknadnopromijeniti nakon što se ve dogodi.

Kvalitetna destinacija, bilo da je to plaža, nacionalni park ili grad, podrazumijeva ure eno parkiranje. Nakvalitetnim destinacijama, kao što su to npr. brojne plaže Sardinije, automobil se može ostaviti isklju ivona ure enom parkiralištu. Da bismo ilustrirali sudjelovanje usluge parkiranja u izvorima financiranja zalokalnu zajednicu, isti emo primjer studije Kriesel i dr. (2005.) s Nacionalnog Sveu ilišta Ohio kojom seistraživala mogu nost financiranja projekata poput nasipanja plaža ugroženih erozijom, odnosno izmještanja objekata ugroženih erozijom putem podizanja cijene usluge parkiranja. Analiza je napravljena nadvije lokacije, i obje su pokazale realnu mogu nost financiranja održavanja plaže ugrožene erozijomputem pove anja cijene usluge parkiranja, bez da se pri tome ugrozi broj posjetitelja doti ne plaže. Uinteresu je lokalne zajednice osigurati naplatu usluge parkinga te prihod od ove djelatnosti ostaviti naraspolaganju lokalnoj jedinici, kao što su to neke lokalne zajednice u Hrvatskoj i u inile.

Još jedan mogu i izvor financiranja bila bi ekološka naknada tj. taksa. Kontroverzna i zanimljiva temaekološke takse pojavljuje se u brojnim zemljama i u brojnim studijama. Uvedena je na Balearskimotocima u Španjolskoj, gdje se ra unala s obzirom na duljinu boravka posjetitelja. Predstavljala je 2%prosje ne dnevne potrošnje turista, te nije imala ve eg u inka na broj posjetitelja. Ipak, na osnovi tužbeod strane centralne vlade, Ustavni Sud ju je ukinuo 2002. godine. Nije nevažna informacija da je u tomrazdoblju došlo i do promijene politi ke opcije na relevantnim nivoima vlasti. Sli an instrument postoji uDominikanskoj Republici, gdje se ne napla uje po osobi ve pri kupnji brodske karte. Iako su kruzeriprijetili bojkotiranjem otoka, to se ipak nije dogodilo.

Na podru ju grada Hvara i hvarskog akvatorija, u okviru GEF projekta „SAP MED“ u 2004., analizirana jemogu nost uvo enja turisti ke ekološke naknade. Kako ovakva mogu nost nije bila predvi ena hrvatskim zakonom, instrument je trebao biti uveden kao pilot projekt. Projekt je bio pred odobravanjem, nona kraju ipak nije bilo dovoljno politi ke volje da bi se ovakva naknada uvela. Kod izrade hvarskogprijedloga turisti su anketirani o svojoj spremnosti pla anja za poboljšanje kvalitete okoliša, te su priizradi prijedloga želje turista uzete kao prioritet pri izradi planova namjene trošenja sredstava. Jedan odosnovnih preduvjeta uspješnog uvo enja turisti ke ekološke naknade bila bi pravi na namjena, tetransparentnost njenog trošenja. Budu i da je plaža ipak jedan od glavnih motiva posjeta obalnimgradovima, korištenje dijela sredstava na poboljšanje plaže vjerojatno bi bio odabir najve eg dijelaturista.

Jedan novi oblik takse, tzv. taksa na turisti ki razvoj, uvedena je u pokrajni Sarasota u Floridi, a koristi sene samo za promociju turizma, ve i za prihranjivanje i održavanje plaža te obližnjih sadržaja i drugo.

CRA/PPA, COAST

18

Kona no, izuzetno su veliki financijski izvori potrebni za održavanje plaža ugroženih erozijom, a s tim jeproblemom suo ena ve ina pješ anih plaža Europe i SAD a. Ta su sredstva u prošlosti uglavnom bilaosiguravana od strane vlasti, kako nacionalne/federalne tako i lokalne ili regionalne. Sve se eš epostavljaju pitanja i izra uju studije o na inima na koje korisnici plaža mogu, odnosno trebaju,sudjelovati u održavanju plaža. U tim se analizama ispituju mogu nosti uvo enja razli itih poreza inaknada, analiziraju koncesije na plaže, sredstva koja se mogu osigurati naplatama parkiranja, te drugemogu nosti pridonošenja putem ekonomskih aktivnosti koje se odvijaju na plažama.

1.2.4 Pravni aspekti plaže

Zakonodavstvo pomaže utvr ivanju principa obalnog upravljanja za definiranje odgovaraju e politikeunutar odre enog pravnog okvira. S obzirom da je kod utvr ivanja politike na regionalnom i lokalnomnivou potrebna fleksibilnost, naj eš e se strukturirano zakonodavstvo vezano za obalno upravljanjeuspostavlja na nacionalnom nivou (vlada), ime se utire put odgovaraju em donošenju odluka.

Zakonodavstvo može olakšati primjenu principa IUOP a (kroz definiranje ovlasti i odgovornosti državnih,privatnih i nevladinih organizacija), ali jednako tako može i ometati taj proces budu i da su brojni zakoni,koji se odnose na razli ita pitanja vezana za korištenje obale, doneseni prije prihva anja koncepta IUOPa, stoga nisu nužno u potpunosti u skladu s principima IUOP a. Stoga bi za u inkovitu primjenu IUOP amoglo biti potrebno preispitati i eventualno izmijeniti postoje e obalno zakonodavstvo.

U mnogim zemljama lokalni organi vlasti imaju ovlast donošenja podzakonskih akata koji se odnose najavne plaže i upravljanje plažama. Na primjer, u SAD u Zakon o upravljanju obalnim podru jima (CoastalZone Management Act) iz 1972. dopušta da svih 35 obalnih država razviju svoje vlastite programeupravljanja obalnim podru jima (UOP), uklju uju i upravljanje plažama koje trebaju podnijeti Uredu zaUOP na procjenu i odobrenje (U.S. National Research Council, 1990.). Lokalna vije a u Australiji imajuovlast izraditi planove upravljanja obalom, ublažavanja obalnih opasnosti, podizanja svijesti oopasnostima i važnosti održivog upravljanje plažama, dok su u Velikoj Britaniji okružna vije a (DistrictCouncils) zadužena za lokalne planove, zdravlje okoliša i zaštitu obale (Tudor, 2009.). Na Mediteranu jesituacija sli na. Tako francuski Zakon o obali (Loi littorale) kaže da bilo koja promjena oblika, krajolika iliupotrebe obalnog podru ja stvar regije odgovorne za upravljanje tim podru jem (Guilcher, 1985.).Francuski Zakon o obali (1976.) navodi:

Gradona elnik obalnog grada ili naselja odgovoran je za, i mora donositi odluke o kopnenomdijelu svog obalnog podru ja, ali ne i o obalnim vodama;

Za morsko dno, sve do granice teritorijalnih voda odgovorna je država (kroz funkciju Državnogopunomo enika – Commissionaire de la Republique);

Sve su vrste prometa na moru pod nadležnoš u admiraliteta.

Na Malti upravljanje plažama regulira Zakon o zaštiti okoliša (Environment Protection Act) iz 1991.,Zakon o planiranju razvitka (Development Planning Act) iz 1992. i, konkretnije, Zakon o zaštiti pijeska(Sand Preservation Act) iz 1949. Kao i u drugim zemljama, lokalna vije a mogu donositi podzakonskeakte koji se odnose na korištenje obale pod njihovom jurisdikcijom (Micallef, 2002.). Upravljanjeplažama u Turskoj regulira Zakon o obali iz 1990., koji daje ovlasti op inama (u urbanim sredinama), teguvernerima pokrajina (u ruralnim sredinama) (Ozhan i dr., 1993., 2005.; Eke, 1997.). Ministarstvo javnihradova Italije može odobriti bilo koji razvojni projekt vezan za more, a kojeg predloži lokalno vije e(Bartoletti i dr., 1995.).

Na primjenu regulative za upravljanje plažama utje u i op e pravo (Common law) i zakonsko pravo(statutarno pravo) (Pond i dr., 2000.). Op e pravo odnosi se na koncept „obvezne brige“, koji seprimjenjuje u mnogim zemljama gdje se za krivnju ili nebrigu odgovornima mogu smatrati bilo pravnebilo fizi ke osobe. U ovom slu aju, odgovornost uklju uje „djelovanje uz razuman oprez“, i kad se odnosina sigurnost upravljanja plažom odgovornost je na onome tko plažom upravlja. Ta se osoba smatraodgovornom za pravodobno obavještavanje javnosti o opasnostima vezanim za korištenje plaže.Aktivnosti posjetitelja plaže tako er se podvrgavaju istom pravnom konceptu, te se osoba smatraodgovornom ako nije djelovala uz razuman oprez (Williams i Micallef, 2009.).


19

Na Floridi (SAD), prema ustavu Floride i prema obi ajnom pravu, država smatra svu zemlju do srednjihvisokih voda (uklju uju i plaže) podru jem javnog interesa u svrhu kupanja, ribarenja i plovidbe (OCA2009.). S druge strane, zakonodavstvo (statutarno pravo) naj eš e je mnogo preciznije i – vezano zaupravljanje plažama – obuhva a pitanja zdravlja i sigurnosti, javnog zdravlja, prava invalida, plovidburekreacijskih i komercijalnih plovila, vodene sportove, ribolov, koncesije, trgova ke aktivnosti na javnimpovršinama i sl. Štoviše, ono ure uje brojne aktivnosti koje mogu na razne na ine utjecati na plažu iljude koji koriste tu pažu. Na primjer, 2009. godine, Maine je postala prva država SAD a koja je uvelazakon o zabrani pušenja na svojim plažama (Cronin, 2009.).

Od posebnog interesa za upravljanje plažama je zakonodavstvo koje se odnosi na kakvo u mora zakupanje, sigurnosti plaža, prihranjivanje i zaštitu obale, pristup plažama i zaštitu klju nih ekosustava,primjerice sipina. U nastavku su navedeni neki specifi ni primjeri zakonodavstva po prije spomenutimkategorijama.

1.2.4.1 Zakonodavstvo proizišlo iz IUOP a

Konvencija o zaštiti Mediterana od one iš enja iz 1976. (Barcelonska konvencija) sadrži, izme u ostalog,i Protokol o integralnom upravljanju obalnim podru jima iz 2008. Ovaj je Protokol jedinstven pravniinstrument za IUOP i uzor za upravljanje ostalim regionalnim morima (Mrak Taritaš, 2008.) (vidipoglavlje 1.1). Iako Protokol izrijekom ne spominje „upravljanje“ plažama, on bi trebao imati funkcijusmjernica za upravljanje plažama kao dio planova vezanih za upravljanje obalom (npr. nacionalni i lokalniplanovi ure enja, planovi upravljanja obalnim podru jima, obalom i slivnim podru jima). Planoviupravljanja plažama se mogu odnositi i na upravljanje specifi nim zašti enim podru jima. Važno jenapomenuti da svi planovi koji se odnose na obalu mogu potencijalno utjecati na plan upravljanjaplažama na toj istoj obali.

Iako je Europska komisija potpisnik Barcelonske konvencije, još uvijek nije donijela niti jedan zakon kojibi se odnosio na upravljanje obalnim podru jima na regionalnom nivou. Ipak, shva aju i da pitanjavezana za obalu imaju europsko zna enje te kao takva ne mogu bit rješavana pojedina no (svaka državaza sebe), Europska komisija je 2000. izdala Priop enje (COM/00/547 of 17 Sept. 2000.) i Preporuku zaprovedbu integralnog upravljanja obalnim podru jem u Europi (COM/00/545 of 8 Sept. 2000).Preporuku su usvojili Vije e i Parlament 30. svibnja 2002. Preporuka uklju uje izradu Europske strategijeza IUOP. Ova Strategija bi trebala utvrditi ulogu EU kao davatelja uputa i savjeta za primjenu, pozivaju izemlje lanice da, u skladu s vlastitim principima, potrebama i utvr enim aktivnostima, razvijunacionalne strategije IUOP a. Strategija se naslanja na postoje e politike i programe EU, za koje sesmatra da su, unato izvornoj svrsi, vezani za holisti ki pristup IUOP u.

U tijeku je i proces ratifikacije Protokola o integralnom upravljanju obalnim podru jima Mediterana.

1.2.4.2 Pristup plažama

Gdje god je to mogu e, izgradnja na samoj obali ne bi smjela biti dozvoljena, a trebao bi biti priznat iomogu en slobodan pristup obali (UNEP, 1995.). Španjolska je bila jedna od prvih mediteranskih zemaljakoja je ovaj princip ozakonila u svom Zakonu o obali (Ley de Costa, 1988.), koji bez izuzetka osiguravaslobodan pristup obalnom pojasu u širini do koje dopiru najve i olujni valovi u odre enom podru ju.Temeljni zakonski okvir za španjolski obalni sustav obuhva a slobodan pristup, sigurnosna pitanja iplanove plaža uklju ene u lokalne i regionalne planove (Ariza i dr., 2008.). Španjolski Zakon o obali(1988.) jasno definira sljede e:

pojas zemlje paralelan s obalom (Zona de Servidumbre de transito), namijenjen prolazu osoba uširini od 6 20 metara od obalne crte prema zale u, zavisno od obalnih zna ajki;

podru je potpune zaštite (Zona de Servidumbre), koje se proteže 20 100 metara od obalne crteprema zale u. U ovom podru ju nije dozvoljena nikakva izgradnja;

podru je utjecaja (planiranje/izgradnja u ovoj zoni je nadležnost lokalnih organa vlasti), koje seproteže 500 metara od obalne crte prema zale u (Slika 4).

CRA/PPA, COAST

20

Slika 4: Zone zaštite i korištenja na obalnom području, u skladu sa španjolskim Zakonom o obali

(Direction General de Puertos y Costas; 1998.)

Dok Zakon o obali ne garantira upravljanje obalom ni plažama, u pripremi je master plan obalnog područja koji će primijeniti IUOP u Španjolskoj u skladu s Preporukom EU o IUOP‐u (413.2002/EC) (Williams i Micallef, 2009.). Slično tomu, u Turskoj Zakon o obali određuje da se obalni pojas prostire 100 metara prema zaleđu od obalne crte (koja se određuje prema proceduri opisanoj u tom zakonu). Obala se definira kao prirodna kopnena granica plaža, močvarnih područja i stijena povezanih s obalnim vodama. Nadalje, Zakon određuje da u prvih 50 m širine obalnog pojasa nije dozvoljena nikakva izgradnja osim građevina koje se mogu graditi i na samoj obali. Planovi za ovo područje mogu predvidjeti njegovo isključivo koriš‐tenje u svrhe „pješačkog pristupa, šetnje, odmaranja, razgledavanja i rekreacije“. Unutar preostalih 50 m obalnog pojasa, i nakon ishođenja odgovarajućih dozvola, moguća je izgradnja cesta, rekreacijskih i turistič‐kih sadržaja (osim onih koji služe za daskanje) otvorenih za javnost, i javnih postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. Duž cijele obale i u cijelom obalnom pojasu zabranjeno je postavljanje bilo kakvih prepreka koje bi ometale slobodan prolaz (zidova, drvenih ili žičanih ograda, jaraka i sl.) (Eke, 1997.; Ozhan, 1996.).

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Zakon o pristupu moru i obali (The Marine and Coastal Access Bill) iz 2009. uveo je novi pravni okvir za mora temeljen na prostornom planiranju na moru, koji usklađuje potrebe za očuvanjem, energijom i resursima, i poboljšava javni pristup engleskoj obali. Odredbe vezane za pristup obali unutar tog Zakona obvezuju Državnog tajnika i organizaciju „Natural England“ da osiguraju dugu turu („engleska obalna tura“) i terene za rekreaciju na otvorenom koji će biti dostupni javnosti duž cijele obale Engleske (DEFRA, 2009.). Slično tomu, u SAD‐u (Texas), Zakon o otvorenim plažama (Open Beaches Act) iz 1959. određuje opće pravo pristupa plažama (Fisher i Sunley, 2007.).

Iako širom svijeta postoje brojni primjeri „privatizacije“ plaža, bilo kroz stvarno vlasništvo, bilo – najčešće – nezakonitim podizanjem ograda koje priječe slobodan pristup, plaže se općenito smatraju javnim površinama (Bird, 1996.). Unatoč velikim koracima naprijed u razvitku koncepta i principa IUOP‐a, ovo je pitanje još uvijek problem u mnogim europskim zemljama (npr. Francuskoj, Italiji i Španjolskoj), gdje je napredak u IUOP‐u došao prekasno da bi zauzdao graditeljsku plimu 60‐ih i 70‐ih godina prošlog stoljeća koja je proizišla iz tadašnjeg naglog rasta svjetskog turizma (Goldberg, 1994.).

1.2.4.3 Očuvanje prirodnih vrijednosti

Biološka raznolikost obalnog okoliša (uključujući ciljna staništa i vrste) od posebnog je značenja, kako za ekološki sustav i ljudsko zdravlje, tako i za rekreacijsko/turističku industriju. Ozbiljno je ugrožena pretjeranom izgradnjom (Fotografija 18), fragmentacijom vegetacijskog pokrova, širenjem unesenih invazivnih vrsta i štetom koju izazivaju ljudi. Zaštita biološke raznolikosti najbolje se postiže kroz cjeloviti pristup očuvanja prirode (ekosustavni pristup; ecosystem approach), obrazovanje, istraživanje i preuzimanje odgovornosti od strane lokalne zajednice.


21

Fotografija 18: Pretjerana izgradnja uništava vrijedna obalna staništa

Uzimajući u obzir međuovisnost plaža i pješčanih sipina, te nužnost njihovog cjelovitog upravljanja (vidi poglavlje 2.2.1), važno je naglasiti da će utvrđivanje mjera za zaštitu plaža/sipina proizići isključivo iz planova upravljanja temeljenih na poznatim prirodnim (abiotskim i biotskim) i kulturnim elementima. Temeljem tih informacija, moguće je djelovati na uključivanju javnosti u zaštitu i održavanje integriteta sustava sipina, utvrđivanje odgovarajućih pristupnih putova koji će imati najmanji negativan utjecaj, obavještavanje javnosti i podizanje svijesti o socio‐ekonomskoj i ekološkoj važnosti očuvanja sipina, te utvrđivanje učinkovitih postupaka koji će uzeti u obzir prirodne procese i mehanizme (Lake Huron Centre for Coastal Conservation, 2009.).

Zbog zabrinutosti da bi neodgovarajuća izgradnja mogla prouzročiti oštećenje primarnih pješčanih dina i plaža (uključujući uništenje vegetacije, primjenu oblika koji štite od oluja, pojačanu eroziju, plavljenje i oštećenje imovine, te uništenje prirodnih staništa), obalne primarne pješčane sipine i plaže su u SAD‐u uključene u zakonodavstvo koje se odnosi na zaštitu morskih staništa. Stoga je potrebno ishoditi dozvole za bilo kakvu izgradnju na plažama i primarnim pješčanim dinama da bi se osiguralo da je ta izgradnja u skladu sa zaštitom i očuvanjem ovih obalnih značajki.

U Europskoj uniji, Direktiva o očuvanosti prirodnih staništa i divlje flore i faune (Cuncil Directive 92/43/EEC), zagovara uspostavu europske ekološke mreže područja pod posebnom zaštitom (Natura 2000). Ta se mreža sastoji od lokaliteta u kojima se nalaze prirodna staništa, a obuhvaćaju obalna i halofitska staništa (uključujući otvoreno more i plimna područja, obalne litice, šljunčane i kamene plaže, slane močvare i slane livade), te obalne i kopnene pješčane sipine (vidi poglavlje 2.2.1).

1.2.4.4 Kakvoća mora za kupanje

Na europskom nivou, glavni referentni dokument za ovaj aspekt upravljanja plažama je Direktiva o vodi za kupanje (Bathing Water Directive) iz 1976. Ovaj pravni mehanizam je postavio granice za fizičke, kemijske i mikrobiološke parametre, upućujući nacionalne vlasti zemalja članica EU da osiguraju da se te granice ne prijeđu. Uzorci vode se prikupljaju tijekom cijele kupališne sezone (svaka dva tjedna, uglavnom između travnja/svibnja i listopada/studenog) i laboratorijski se provjerava zadovoljavaju li zadane parametre kvalitete. Tamo gdje su rezultati pozitivni dvije godine za redom, prikupljanje uzoraka se ograničava na jednom mjesečno (za vrijeme sezone kupanja). Za vrijeme ekstremnih vremenskih pojava, kao što su poplave, ili u slučaju onečišćenja kupališnog područja zbog prirodnih procesa, propise je moguće izmijeniti.

CRA/PPA, COAST

22

Direktiva o vodi za kupanje iz 1976. je revidirana i nadopunjena novom Direktivom o vodi za kupanje iz 2006. (2006/7/EC). Potonja odražava poboljšana znanstvena saznanja i upravljačku praksu, poboljšane informacijske usluge za kupače, poboljšava jednostavno prikupljanje uzoraka i praćenje novim konceptom „upravljanja kakvoćom kupanja“, te se povezuje s ostalim mjerama za zaštitu kakvoće mora kroz Okvirnu direktivu o vodama iz 2000. (Water Framework Directive).

Ovi standardi (Tablica 2) se primjenjuju unutar EU i zemalja‐kandidata za članstvo. Međutim, neke zemlje kao Hrvatska i Turska primjenjuju stroža pravila od onih iz EU.

Na Mediteranu je Konvencija o zaštiti Mediterana od onečišćenja iz 1976. (Barcelonska konvencija) temeljni pravni okvir koji pruža upute za kakvoću mora za kupanje. Za razliku od Direktive o vodama za kupanje EU, koja zahtijeva postizanje određenih mikrobioloških i fizičko‐kemijskih standarda, Barcelonska konvencija uzima u obzir samo mikrobiološke faktore (koncentracija bakterija u vodama za kupanje; UNEP/MAP‐MED POL/WHO, 2008.).

Tablica 2: Klasifikacija kakvoće mora za kupanje i pripadajućim graničnim vrijednostima temeljem EU Direktive (2006/7/EC)

Kakvoća Unutrašnje vode Obalne i prijelazne vode

Crijevni enterokoki (bik*/100 ml)

Escherichia coli (bik*/100 ml)

Crijevni enterokoki (bik*/100 ml)

Escherichia coli (bik*/100 ml)

Izvrsna 200** 500** 100** 250** Dobra 400** 1.000** 200** 500** Zadovoljavajuća 330*** 900*** 185*** 500*** Nezadovoljavajuća Ne udovoljava zadovoljavajuće standarde Ne udovoljava zadovoljavajuće standarde

* ‐ broj izraslih kolonija; ** ‐ temeljeno na 95%‐tnoj evaluaciji; *** ‐ temeljeno na 90%‐tnoj evaluaciji

Neke zemlje imaju vlastite standarde kakvoće mora za kupanje koji su pokriveni odgovarajućim propisima. U SAD‐u, na primjer, Zakon o zaštiti plaža (Beach Protection Act) iz 2008. bavi se poboljšanjem javnog zdravlja i zaštitom okoliša na plažama. Ovaj zakon ponovno stavlja na snagu i proširuje Zakon o procjeni okoliša na plažama i obalnom zdravlju (Beaches Environmental Assessment and Coastal Health /BEACH/ Act, 2000.), s ciljem da se pozabavi zdravstvenim rizicima koje uzrokuju bakterije i ostali zagađivači u obalnim vodama koje se koriste za rekreaciju. Zakon o čistom obalnom okolišu i javnom zdravlju (Clean Coastal Environment and Public Health Act) iz 2009. zahtijeva novo, striktno ispitivanje kakvoće mora na plažama i povećane standarde obavještavanja javnosti, tako da posjetitelji plaža mogu biti bolje obaviješteni o sigurnosti plaža. Zakon nalaže korištenje hitnih metoda ispitivanja i traži od Agencije za zaštitu okoliša (the U.S. Environmental Protection Agency – EPA) odobravanje primjene hitnih metoda ispitivanja koje otkrivaju onečišćenje mora za kupanje u roku od najviše dva sata.

1.2.4.5 Prihranjivanje plaža i zaštita obale

Uzimajući u obzir iznimno veliku potražnju za obalnim turizmom, upravljanje plažama u mediteranskoj regiji će vjerojatno naglasak staviti na povećanje potencijala za lokalni razvitak turizma i rekreacijskih aktivnosti. Nasuprot tome, a uglavnom zbog fizičkog utjecaja oceana i velike razlike između plime i oseke, upravljanje plažama u ostatku Europe prvenstveno se smatra sredstvom za zaštitu obale i obranu od erozije i plavljenja (Micallef, 2002.). Upravljanje plažama u regijama kao što su Karibi je kompleksniji problem, jer se mora baviti i velikim turističkim pritiskom i zaštitom obale od čestih uragana.


23

Fotografija 19 (a i b): Prihranjivanje plaža (Sjeverni Wales, UK)

U Velikoj Britaniji, odgovornost za zaštitu obale i obranu od erozije i plavljenja imaju lokalna okružna vijeća (District Councils) u skladu s propisima Ministarstva za okoliš, hranu i ruralna pitanja (Department for Environmental, Food and Rural Affairs – DEFRA) (Williams i Micallef, 2009.). Slično tomu, u SAD‐u, obalne države imaju ovlasti nad zaštitom obale i prihranjivanjem plaža, a ovi potonji projekti moraju zadovoljiti niz federalnih, državnih i lokalnih zakona i propisa:

Zakon o upravljanju obalnim područjima (The Coastal Zone Management Act – CZMA) iz 1972., regulira upravljanje nacionalnim obalnim resursima;

Zakon o razvitku vodnih resursa (The Water Resources Development Act) iz 1976. daje ovlaštenja za polaganje pijeska dobivenog jaružanjem plovnih puteva na obližnje plaže (ako to traži odgovarajuće tijelo te države, a od javnog je interesa), s tim da se troškovi ne pokrivaju iz federalnih fondova;

Zakon o zaštiti obale (The Shore Protection Act) iz 1996., koji daje preporuku za financiranje studija i provođenje projekata zaštite obale;

Zakon o ušćima iz 2008. (Inlet bill), koji nalaže da se sav kvalitetni pijesak s plaža prekinutih ušćima mora prenijeti na susjedne erodirane plaže. Na taj će se način potencijalno smanjiti potreba za prihranjivanjem plaža i produljiti vrijeme između projekata prihranjivanja.

Određujući da se za te aktivnosti moraju primjenjivati postupci koji u najmanjoj mjeri štete okolišu, američki zakoni i propisi koji se odnose na zaštitu okoliša, kakvoću mora, ugrožene vrste i povijesno naslijeđe (kao što su: Zakon nacionalnoj politici okoliša – the National Environmental Policy Act, Zakon o čistoj vodi – the Clean Water Act, Zakon o ugroženim vrstama – the Endangered Species Act, Zakon o zaštiti nacionalnog povijesnog naslijeđa – the National Historic Preservation Act, te ostali relevantni državni zakoni) također imaju značajan utjecaj na projekte prihranjivanja plaža. Konkretno, Florida ima Zakon o zaštiti plaža i obala koji državi daje ustavnu obavezu da štiti svoje plaže (King, 2009.).

1.2.4.6 Upravljanje sigurnosti na plažama

U Velikoj Britaniji, primjerice, ne postoji zakonska obveza da na plažama budu spasitelji (RLSS UK/ROSPA, 2004.). Ipak, lokalni organi vlasti i upravitelji plaža su po zakonu odgovorni za procjenjivanje rizika na svojim plažama, kako to određuju Propisi o upravljanju zdravljem i sigurnošću na radu (Management of Health and Safety at Work Regulations; Stationary Office, 1999.), te ih zakon obvezuje da postave spasitelje tamo gdje je njihova prisutnost uputna. Zakon o dužnostima korisnika (The Occupiers Liability Act; 1957.) nameće i dužnost vođenja brige o svakom posjetitelju prostora kojem je dozvoljen boravak ili je bio pozvan da dođe – pri čemu je „prostor“ odgovarajućim zakonom definiran tako da uključuje otvorena zemljišta u koja se uračunavaju i plaže (RLSS UK/RoSPA, 2004.). Spomenuti zakon ne smatra upravitelje automatski odgovornima (osobito ako su postavljeni znakovi upozorenja i provedene sve zaštitne mjere), ali obveza skrbi za posjetitelje se povećava ako upravitelj ohrabruje posjetitelje da dođu na plažu, a pogotovo ako ostvaruje dohodak na temelju njihovog dolaska (Nelson, 2009.).

CRA/PPA, COAST

24

Fotografija 20: Primjer loše oznake opasnosti na plaži Fotografija 21: Primjer dobre oznake opasnosti na plaži

1.2.4.7 Uklanjanje pijeska s plaža

U cijelom svijetu se pijesak s plaža koristi u građevinske svrhe (kao sastavni dio betona) i kao izvor teških minerala, što je u velikom broju slučajeva dovelo do degradacije, pa čak i uništenja plaža. Primjere iz cijelog svijeta navodi Griffith (2009.), ističući teška infrastrukturna oštećenja prouzročena vađenjem pijeska u Aziji, izvozom pijeska na Karibima i vađenjem pijeska velikih razmjera u Maroku. Dok je nacionalno zakonodavstvo koje se bavi odnošenjem pijeska s plaža uobičajeno u najvećem dijelu Europe, praćenje i provođenje tih zakona u praksi još uvijek može biti problem u nekim zemljama. U zemljama tranzicijskog gospodarstva, običaj korištenja pijeska s plaža u građevinarstvu još uvijek može biti velika opasnost, ne samo zbog gubitka obalnih staništa i pridruženih eko‐sustava, već i zbog povećane izloženosti obale eroziji, tsunamijima, utjecaju oluja i rastu nivoa mora. Ovome treba dodati da korištenje pijeska u građevinarstvu, bez prethodnog uklanjanja soli, može dovesti do rušenja zgrada. Najbolji primjer za to je slučaj u Turskoj, kada se uslijed potresa srušio veliki broj zgrada, uglavnom zbog slanosti pijeska koji se upotrebljavao u gradnji.

1.2.4.8 Koncesija za plaže

Odgovornost za izdavanje koncesija, kao i propisi koji to reguliraju, trebaju biti točno određeni, budući da će to imati velikog utjecaja na učinkovitost upravljanja, vezanu za praćenje i provođenje. Naime, i najbolje uređeni planovi upravljanja mogu biti kontraproduktivni ako nema kvalitetnog upravljanja od strane koncesionara. Kod davanja koncesija za plaže potrebno je imati na umu dva glavna aspekta:

upravljanje i održavanje; te sadržaje koje će plaža nuditi.

Od koncesionara se uobičajeno traži da se obvežu zakonski obvezujućim ugovorom s nadležnim organom vlasti odgovornim za tu plažu. Takav ugovor obično sadrži (Micallef i Williams, 2008.):

najam terena na kojem će se uspostaviti uslužna djelatnost (npr. ugostiteljski objekt); upravljanje objektima na plaži i njihovo održavanje.

Ovisno od nacionalnog zakonodavstva, može biti potreban i poseban zakonski obvezujući ugovor između tijela zaduženog za plaže i tijela zaduženog za raspolaganje javnim dobrom. Iako je uobičajeno da koncesionar plaća naknadu za korist koju ima od koncesije, moguće je imati i takav oblik koncesije kojim se koncesionar angažira (uz naknadu) za pružanje određenih usluga vezanih za upravljanje i održavanje plaže kao i objekata na njoj.


25

Fotografija 22: Primjer koncesije za malu, usku plažu koja, u ovom slučaju, ostavlja vrlo malo mjesta za one koji

ne koriste usluge predmetne koncesije

1.2.5 Pokretači, pritisci i utjecaji na plaže

Ubrzano uništavanje prirodnih staništa i korištenje prirodnih resursa od strane ljudi (čiji se broj stalno povećava) imaju ogroman utjecaj na globalne ekosustave. Uslijed seoba stanovništva mnogi od ovih utjecaja su se pojačali i usmjerili na svjetske obale, od kojih dominiraju one pješčane i šljunčane. Intenzivan obalni razvoj, kao neizbježna posljedica ekonomskog napretka, rezultirao je široko rasprostranjenim izmjenama plažnih ekosustava.

Plaže su fizički dinamička staništa naseljena posebnim biotskim skupinama koje su nastale uglavnom uslijed djelovanja fizičkih sila. S ovog stajališta, dokumentiranje nastanka biotskih skupina kao odgovora na fizičke promjene okoliša ključan je korak u predviđanju posljedica globalnih obalnih promjena za plažne ekosustave. Dokazi o ekološkim promjenama na plažnim ekosustavima, kao rezultat ljudskih pritisaka (čiji je intenzitet bez premca u povijesti), mogu se naći po cijelome svijetu. Prijetnje plažama nastaju zbog niza pritisaka u rasponu od lokaliziranih efekata (npr. gaženje), sve do do efekata globalnih razmjera (npr. podizanje razine mora) – Defeo i dr. (2009.).

Niz autora prepoznao je sljedeće pritiske koji vode do propadanja okoliša plažnih ekosustava (prema Defeo i dr.; 2009.):

i. Rekreacija, uključujući prelaske terenskih vozila, gaženje, sunčanje, plivanje, jahanje, kampiranje (na plaži i dinama), korištenje motornih čamaca (skuteri za vodu, banane), veliku koncentraciju ljudi;

ii. Onečišćenje, uključujući kanalizaciju i oborinske vode, otpatke na plaži, eutrofikaciju (opasno cvjetanje mora), termalno onečišćenje, naftu i druge kemikalije;

iii. Obalni razvoj, uključujući gradnju (kuće, infrastruktura, ceste, itd.) i građevinarstvo (brane, ograde, zidovi, nasipi, lukobrani, itd.);

iv. Ekološki štetno upravljanje plažom, uključujući neodgovarajuće čišćenje, prihranjivanje, nasipavanje i ograđivanje;

v. Eksploatacija resursa, uključujući ribolov, iskapanje, itd; vi. Klimatske promjene, uključujući podizanje razine mora.

CRA/PPA, COAST

26

i. Rekreacijske aktivnosti uz obalu najve im dijelom su koncentrirane na plažama. Utjecaji koji nastajuneposredno zbog rekreacijskih aktivnosti javljaju se kao zna ajni problemi okoliša (Schlacher i dr.,2008.). Vegetacija sipina osjetljiva je na mehani ke utjecaje uzrokovane gaženjem. Izravno gnje enjepojedinih organizama na plaži dobro je dokumentirano i pokazalo je da makrobentoske populacije izajednice negativno odgovaraju na pove anu razinu ljudske aktivnosti (Weslawski i dr., 2000.; Fanini idr., 2005.; Veloso i dr., 2006.). Plaže i sipine su klju na staništa za obalne ptice i kornja e, a obje suvrste iznimno osjetljive na uznemiravanje. Na primjer, ljudske aktivnosti uznemiruju obalne ptice takošto mijenjaju njihovo ponašanje koje je od klju ne važnosti za njihovo preživljavanje i reprodukciju, auklju uje: (1) promjene ponašanja kod potrage za hranom, što rezultira kra im vremenom hranjenja,promjenama u procesu hranjenja i smanjenom unosu hrane; (2) smanjenom brigom za potomstvo,jer uznemiravane ptice rje e posje uju gnijezda, pa na taj na in jaja i mlade pti e izlažu opasnosti odgrabežljivaca; i (3) smanjenu gusto u gnijež enja u uznemiravanim podru jima, te seobu u podru jakoja su pod manjim utjecajem.

Terenska vozila obi no se koriste na plažama i sipinama širom svijeta i pri injavaju štetu kojauklju uje: (1) reme enje fizi kih osobina i stabilnosti sipina i plaža uslijed dubokih tragova na površinipijeska i uništavanja embrionalnih sipina tragovima guma; (2) uništavanje vegetacije sipina, štodovodi do smanjenja raznolikosti i manjeg vegetacijskog pokriva a; i (3) uznemiravanje, ranjavanje iliuništavanje plažne faune, uklju uju i ugrožene kralježnjake kao što su kornja e i obalne ptice.

Osim navedenoga, rekreacijske aktivnosti kao na primjer vožnje skuterima na vodi tako erpredstavljaju znatnu opasnost ne samo za faunu nego i za ljude; naime, u nekoliko slu ajeva teaktivnosti su rezultirale smrtnim slu ajevima – na primjer, u slu aju 16 ogodišnjakinje na Cipru 2005.,budu i da ti skuteri mogu posti i brzinu od 110 kilometara na sat (Williams i Micallef, 2009).

ii. Kad su u pitanju plaže, one iš enje predstavlja osjetljiv problem s obzirom na njihovu velikuvrijednost za rekreaciju i turizam. One iš enje može uzrokovati estetske poreme aje i pri tomeutjecati na sektor turizma koji ovisi o javnoj percepciji istih plaža (Tudor i Williams, 2003.).One iš enje uslijed ljudskih aktivnosti tako er može narušiti kvalitetu obližnjih staništa, što je vidljivoiz smanjene stope preživljavanja, rasta i plodnosti populacija, kao i iz promjena u raznolikosti istrukturi cjelokupnih zajednica (Defeo i dr., 2009.).

Bez obzira na njihov izvor, otpaci su rasprostranjena pojava na plažama od Arktika do Antarktika, itrajan problem za svakog upravitelja iji je posao vezan za obalu. Evidentan je veliki broj primjera otome da su otpaci s kopna glavni izvor ove vrste one iš enja (više nego zaga iva i morskog okoliša splovila) (Bean, 1987.; Faris i Hart, 1995.). Sme e koje potje e s kopna ulazi u more putem rijeka,može biti donešeno vjetrom, vodom ili ispušteno u more direktno s kopna. Nepostojanje ure aja zapro iš avanje, prisutnost nepro iš enih otpadnih voda, oborinskih voda, ispusta s odlagališta otpadakoja se nalaze uz obližnje rijeke i na obalnom podru ju, nepostojanje službe za zbrinjavanje otpada,ilegalno odlaganje otpada ili pretjerano korištenje plaže u rekreacijske svrhe – sve to pridonosi dasme e završava na plažama ili u oceanima.

Plastika je izuzetno otporna i dominira kao vidljivo sme e na pješ anim plažama širom svijeta.Najve e opasnosti koje su povezane s plasti nim otpadom uklju uju gutanje plastike i komplikacijekoje s tim u vezi mogu nastati kod kralježnjaka kao što su tuljani, morske ptice i kornja e (Fotografija23, Fotografija 24; Mascarenhas i dr., 2004.). Što se ti e ljudi, rizik po ljudsko zdravlje se pove avakada medicinski ostaci s obalnih odlagališta do u do obale. Gubici u ekonomskom smislu mogunastati kada su turisti ke plaže stalno zaga ene otpacima s kopna ili iz oceana.


27

Fotografija 23: Gutanje plastike opasno po život za

morske kornjače Fotografija 24: Smeće ugrožava opstanak životinja

(Autor: J.Fair; MCS, 2008.)

Međutim, problem nisu samo otpaci. Vizualni zagađivači mogu stvoriti negativne turističke utjecaje, bez obzira predstavljaju li stvarnu opasnost po zdravlje. Estetska kvaliteta Mediterana narušena je tamo gdje je došlo do eutrofikacije i cvjetanja mora. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je efekte estetskih utjecaja na vrijednosti morskog i riječnog okoliša kao: smanjenje broja turističkih dana; štetu za turističku infrastrukturu; štetu za komercijalne aktivnosti koje ovise o turizmu; štetu za ribarstvo i aktivnosti koje o njemu ovise; štetu nanešenu lokalnom, nacionalnom i međunarodnom ugledu nekog ljetovališta.

Takvi efekti mogu se vidjeti na primjerima New Jerseya (SAD) iz 1987. i Long Islanda (SAD) iz 1988., gdje je medicinski otpad (šprice, bočice za lijekove i plastični kateteri) odložen duž obale uzrokovao gubitak procijenjen između 37 i 121 milijun dana za korištenje plaže te između 1,3 i 5,4 milijardi US$ troškova vezanih za turizam (Valle‐Levinson i Swanson, 1991.).

Otpadne vode i kanalizacija predstavljaju velike izvore onečišćenja plaža. Onečišćenje metalom iz otpadnih voda i industrije uzrokuje značajno smanjenje bioraznolikosti i gustoće populacije ekonomski vrijednih vrsta.

Naftne mrlje su potencijalno najveći destruktivni izvor onečišćenja plaža. Zaklonjene plaže su u načelu osjetljivije na onečišćenje od izloženih plaža, budući da ih rjeđe ispiru valovi (pa se nafta puno duže zadržava ispod površine nego na površini) (Sinderman, 1996.). Pažnja javnosti vezano za naftne mrlje bila je usmjerena na katastrofe kao što su IXTOC 1 u Meksiku, Exxon Valdez na Aljaski i Prestige u Španjolskoj (de la Huz i dr., 2005.). Međutim, mnogo je manjih incidenata koji mogu proći nezapaženo, a nanose velike količine nafte u plažni okoliš. Čestice katrana koje potječu od (često ilegalnog) ispiranja unutrašnjosti broda mogu se naći na većini plaža, osobito onih u blizini brodskih puteva.

Čišćenje, kao uobičajena praksa na plažama koje koristi veliki broj turista oslobađa plaže od makrofitnih naplavina, otpadaka i drugog smeća postupkom grabljanja i rastresanja pijeska, obično pomoću mehaničke opreme. Čišćenjem se uklanja ne samo nepoželjan materijal nego i strukture za razmnožavanje biljaka na sipinama i druge vrste. Čišćenjem se također uznemiruju organizmi koji obitavaju na plaži, uzburkava se pijesak, pa je na taj način veća površina izložena erozivnom utjecaju vjetra.

Uklanjanje morske trave koju je more izbacilo na plažu ima značajne ekološke posljedice. Fauna koja živi u tim travama, kao na primjer amfipodi, izopodi i insekti koji čine do 40% vrsta i važan su plijen

CRA/PPA, COAST

28

višim trofičkim razinama, značajno je smanjena uslijed čišćenja plaža (Dugan i dr., 2003.; Fanini i dr., 2005.).

Također, studija nastala na Malti (Deidun i dr., 2009.) o čišćenim i nečišćenim plažama pokazala je: nakupine makrofaune, tj. starije nakupine na onečišćenim plažama, razlikuju se od „mladih“ nakupina na plažama koje se redovito čiste; prve imaju veće individualne vrijednosti s obzirom na obilje izopoda, larve kornjaša i morskih crva (Ophelia bicornis);

neke vrste nađene su na starim travama; zbog toga daljnje postojanje ovih vrsta ovisi o dugoročnom postojanju ovog staništa;

stara trava je važna za neke vrste kao podloga za hranjenje i mriještenje.

Budući da je broj obalnih ptica u pozitivnom suodnosu s vegetacijom i biomasom njihovog plijena – beskralježnjaka koji se hrane na toj travi – čišćenje plaže će smanjiti broj ptica. Mehanička oprema koja se koristi za čišćenje plaža također može direktno utjecati na uništenje jaja i potomstva obalnih ptica koje se gnijezde na plaži, kornjača i riba (Martin i dr., 2006.); stoga mnoge čišćene plaže više ne mogu biti mjesto za razmnožavanje ovih kralježnjaka.

Konačno, čišćenje plaža može rezultirati nastajanjem abnormalno velikih zona bez vegetacije koje nisu pogodne za formiranje sipina ili biljnih kolonija, pa na taj način povećavaju mogućnost erozije. Iako je čišćenje plaža načelno nepoželjno s točke gledišta očuvanja okoliša, primjenom jednostavnih strategija područja prirodnih (nečišćenih) plaža mogu se izmjenjivati sa čišćenim dijelovima plaže u slučaju da se čišćenje plaže čini bitnim za osiguravanje čistih plaža za rekreaciju.

Na kraju, treba naglasiti da se većina uklonjene morske trave odlaže na neodgovarajući način. Na primjer, pretpostavlja se da se 80% svih nakupina posidonije odlaže na ilegalnim odlagalištima. Guala i dr. (2006.) pretpostavljaju da je, nepažnjom, zajedno s nakupinama tijekom čišćenja plaža na Sardiniji uklonjena i prosječna masa od 68,1 kg/m3 sedimenta. Drugi je primjer Malta, gdje su se nakupine neadekvatno odlagale u nekorištenim rudnicima.

Ovi su rezultati doveli do velikog broja preporuka za upravljanje plažama (Deidun i dr., 2009.):

1. Čišćenje plaža u zimskom i proljetnom periodu ne bi trebalo provoditi na posjećenijim i popularnim plažama, da bi se što je moguće više smanjila obalna erozija nakon velikih oluja;

2. Plaže koje nisu toliko popularne među kupačima ne bi uopće trebalo čistiti, da bi se omogućilo formiranje „starih“ nakupina i razvoj jedinstvenih zajednica makrofaune koje su s njima povezane;

3. Čišćenje plaža trebalo bi, gdje god je to moguće, provoditi ručno da bi se uklanjanje površinskog sedimenta koliko je moguće svelo na minimum;

4. Potrebno je izraditi studije za identifikaciju pogodnih lokacija u pozadini plaže koje bi bile alternativno odlagalište morskih trava. Na takvim lokacijama trave ne bi negativno utjecale na blagodati kupanja na plaži; također, takve lokacije bi imale ulogu utočišta za vrste karakteristične za morsku travu i bile bi izvor hranjivih tvari okolnom sedimentu i poboljšale bi stabilnost rubova sipina;

5. Upravitelji obale trebali bi provoditi edukativne kampanje za javnost čiji bi cilj bio razbiti sumnje u to da su ostaci morskih trava na plaži simptomatični za loše higijenske standarde i da su te nakupine neestetske.


29

iii. Sve ve e korištenje obale karakterizira i postupni rast intenziteta urbanog razvoja u aktivnim obalnimzonama. Kao rezultat takvog obalnog razvoja obale gube pijesak kojega zadržavaju brane, a koji biina e hranio plaže; dotok sedimenta tako er je poreme en aktivnostima kao što su va enje kamenja,isušivanje tla, urbanizacija, pošumljavanje i korištenje tla u poljoprivredne svrhe. Kao rezultatnavedenoga, za obale s najve om urbanizacijom karakteristi na je sve ve a erozija (Innocenti iPranzini, 1993.; Cooper i McKenna, 2008.).

Odgovor društva na eroziju plaža i povla enje iza obalne linije najve im dijelom uklju uje gra evinskeintervencije koje podrazumijevaju gradnju zaštitnih struktura na plažama. Te strukture mijenjajuprirodni hidrodinami ki sustav valova i morskih struja pri emu utje u na transport pijeska koji,zauzvrat, kontrolira dinamiku erozije / pove anja plaža (Miles i dr., 2001.; Hsu i dr., 2007.). Utjecajobalnih zidova i ostalih zaštitnih struktura na obali može uzrokovati zna ajne promjene staništa uzpopratne ekološke utjecaje koje je u kratkom roku teško otkriti (Jaramillo i dr., 2002.). Kako erodiraneplaže nakon postavljanja zaštitnih struktura postaju uže, reducirana staništa mogu direktno smanjitiraznolikost i obilje biote. To, zauzvrat, može biti štetno za obalne ptice, neke posebne vrste riba ikornja e koje plaže koriste za pravljenje gnijezda.

iv. Više od 70% svjetskih plaža pod utjecajem je erozije (Bird, 1996.). Budu i da gra evinska rješenja, kaona primjer gradnja obalnih zidova, lukobrana i zaštitnih ograda, esto ne daju u inkovita rješenja iuzrokuju gubitak dijela plaže, prihranjivanje plaža se sve više koristi da bi se zaustavila obalna erozija.Utjecaj erozije vidljiv je na lokacijama na kojima se vadi pijesak, kao i na lokacijama na kojima se tajpijesak odlaže. Utjecaji mogu biti neposredni (kao na primjer ugibanje organizama ako ih se pokopa),ili posredni (kao što je smanjena mogu nost hvatanja plijena za obalne ptice). Prihranjivanje plažatako er može poremetiti gnijež enje i opskrbljivanje hranom ptica, uništiti vegetaciju sipina iuzrokovati zbijanje pijeska (Speybroeck i dr., 2006.).

Prihranjivanje pješ anih plaža obi no je kratkoro an poreme aj koji izaziva relativno brzi ekološkiodgovor (odnosno, dolazi do oporavka). Takva reakcija je o ekivana budu i su vrste koje obitavaju napješ anim plažama prilagodljive oštrim fizi kim poreme ajima uklju uju i oluje koje su estakarakteristika njihovog razvoja kroz povijest (Hall, 1994.; vidi poglavlje 1.2.3.1). Oporavak se prijemože mjeriti mjesecima nego godinama, a u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti sedimenta. Me utim, akoprofil prihranjivane plaže i donosa sedimenta ne odgovara prvobitnim uvjetima, oporavak bentosa jemalo vjerojatan (Goldberg, 1988.; Peterson i dr., 2000.; 2006.).

Usprkos tome, temeljne preporuke za upravljanje plažama su:

pažljivo vremenski planirati radnje kako bi se biotski utjecaji sveli na minimum i poboljšaooporavak;

odabrati one tehnike koje su prikladne za lokalnu primjenu;

radije provoditi nekoliko manjih projekata nego jedan ve i, uklju uju i ponavljani donossedimenta u plitkim slojevima (< 30 cm), radije nego u jednom postupku kojim se uništava faunakoja se onda duboko ukopa u pijesak;

naizmjeni no prihranjivati sekcije plaže i podru ja koja nisu pod utjecajem; i

donositi sediment i stvoriti takav profil plaže koji, što je više mogu e, odgovara prvobitnimuvjetima plaže.

v. Tradicionalno (lokalno) ribarstvo je na eš i oblik iskorištavanja pješ anih plaža. Iako je ta vrstaribarstva na elno vezana za male koli ine ulova, njegov utjecaj može biti zna ajan. Prije svega, vrstekoje se love obi no dolaze u jatima pa predstavljaju laku metu ribarima koji ih mogu u potpunostiuništiti. Osim toga, vrste koje se najviše iskorištavaju su i s najkra im životnim vijekom te bi mogle bitiizlovljene u kratkom roku. Štoviše, ribolov može uzrokovati slu ajni pomor i onih vrsta koje nisu metaribara i to neposredno, uslijed fizi kih ošte enja organizama, ili posredno, kada se reme enjemsedimenta smanjuje kvaliteta i pogodnost staništa Defeo i dr. (2009.).

Pješ ane plaže na mnogim se mjestima iskapaju; na primjer, u Sri Lanki za dobivanje vapna; uTanzaniji, Koreji, Argentini, Italiji kao i u mnogim drugim zemljama za dobivanje pijeska za

CRA/PPA, COAST

30

gra evinarstvo; na obalama Namibije plaže se iskapaju zbog dijamanata, a na nekoliko podru ja zadobivanje teških metala kao što su titan i cirkonij. Osim toga, ostaci iskapanja odlažu se na mnogimmjestima na plažama. Odnošenje pijeska remeti omjer odnosa i donosa sedimenta te možedoprinijeti napredovanju erozije: tako er može promijeniti veli inu estica promjenom morfološkogstanja plaža i bentoskih zajednica na dijelovima plaže koji su pod utjecajem plime. Generalni u incibilo koje vrste iskapanja plaža su: ošte enje staništa plaža i sipina, promjena omjera donosa i odnosasedimenta i ubrzana erozija. Danas je u mnogim zemljama protuzakonito odnositi pijesak iz obalnihzona koje su u funkciji, a ta praksa bi u na elu trebala biti zabranjena (Clark, 1996.). Me utim, to seipak radi u mnogim zemljama.

vi. Iako magnituda fizi kih promjena koje nastaju uslijed globalnih klimatskih promjena još uvijek nije sasigurnoš u definirana (IPCC, 2007.), ekološki odgovori na klimatske promjene (npr. promjene ufenologiji, fiziologiji, rasponu i raspodjeli, sastavu skupina, uzajamnom djelovanju vrsta) sve su o itijena pješ anim plažama. Me utim, nedostaju studije o neposrednom utjecaju ovih dugotrajnih iopsežnih stresora.

Porast temperature može imati razli ite implikacije na razli itim geografskim širinama. Plažna biotatako er može odgovoriti na u inke temperaturnih promjena na plažama. Neposredna posljedicazagrijavanja mora je podizanje razine mora. Prema sadašnjim procjenama, podizanje razine mora uprosjeku iznosi 1,7±0,5 mm/g (IPCC, 2007.), uz mogu nost daljnjeg pove anja te stope. Bez obzira nato, podizanje razine mora gura to ku najvišeg dosega mora prema kopnu, uzrokuju i da se plažepolako premještaju u unutrašnjost. Štoviše, topliji zrak i temperatura mora mogli bi uzrokovati eš e ija e oluje (IPCC, 2007.), i na taj na in poja ati eroziju plaža do ze mjere da bi mogle nestati cijeleplaže, a s njima i biotska staništa.

Upravljanje plažama tako da se održe plažna staništa iziskuje kreiranje strategija za dugoro noublažavanje tih posljedica i/ili za prilago avanje tim posljedicama. Klimatske promjene i njihoveposljedice ublažilo bi se smanjenjem emisija stakleni kih plinova.

Mjere prilago avanja prihva aju podizanje razine mora i povla enje obale u unutrašnjost kaostvarnost i traže rješenja za pove anje otpornosti obale – koncepta koji sadrži ekološke, morfološke idruštveno ekonomske komponente. Nažalost, otpornost obale je oslabljena ljudskim djelovanjem naomjer donosa i odnosa sedimenta u sustavima pješ anih dina. Mjere za poboljšanje te otpornostiuklju uju zaštitu, vegetaciju i stabilizaciju dina, održavanje opskrbe plaža pijeskom i stvaranjetampon zona ili zona zabrane gradnje da bi se omogu ilo povla enje obale prema unutrašnjosti(Defeo i dr., 2009.).

Prilago avanje bi zna ilo stvaranje zona u kojima je zabranjena gradnja da bi se na taj na in plažamadalo prostora za povla enje u unutrašnjost kada do e do podizanja razine mora. Uvo enje zonazabrane gradnje danas je postala najbolja me unarodna praksa. Me utim, takvi pristupi su uurbanim podru jima izuzetno skupi.

Tablica 3 daje zbirni prikaz glavnih pokreta a, pritisaka i utjecaja na plažni okoliš.


31

Tablica 3: Pokretači, pritisci i utjecaji na plažni okoliš

Pokretači Pritisci Utjecaji

Povećan br. stanovnika / Obalni razvoj

1. Izgradnja (građevine) stambena naselja infrastruktura vikend‐naselja

Uništenje i gubitak staništa Erozija/povećanje kao posljedica poremećaja u obalnim procesima, npr. transport sedimenta i dinamika valova

Smanjena vrijednost krajolika 2. Građevinski radovi

zaštitne obalne konstrukcije 3. Povećana gustoća broja posjetitelja na plaži umjetno osvjetljenje buka gaženje

4. Onečišćenje kanalizacija ilegalna odlagališta

Ekološki poremećaji Otpaci koji mogu rezultirati poremećenom ravnotežom domaće faune/flore

Eutrofikacija Pogoršana kakvoća mora

Turizam 1. Povećane rekreacijske aktivnosti na plaži terenska vozila, skuteri i brodice gaženje gusto poredane ležaljke za sunčanje

2. Eksploatacija resursa pojačan ribolov iskapanje

3 .Ekološki štetno upravljanje plažom mehaničko čišćenje plaže neumjereno nasipanje

4. Pojačana gradnja smještajnih objekata hoteli apartmani/sobe za iznajmljivanje, kamping

5. Povećan broj objekata na plaži/u pozadini plaže/plažnom području kafići, lokali, itd.

Kao gore navedeno, ali s različitim intenzitetom

Aktivnosti koje se temelje na moru:

i) marikultura

1. Korištenje morskog prostora2. Onečišćenje

nutrijenti ispuštanje nafte s brodica

Neugodni mirisi Eutrofikacija Oštećenje/uginuće faune i flore

ii) nautički turizam Oštećenje staništa uslijed sidrenja Otpaci Oštećenje/uginuće faune i flore

Industrija 1. Gradnja 2. Onečišćenje

odlaganje i ispuštanje otpada

Gubitak/oštećenje staništa Eutrofikacija Oštećenje/uginuće faune i flore

Poljoprivreda i stočarstvo 1. Gnojiva 2. Pesticidi 3. Životinjski otpad (npr. nekontrolirano odlaganje i istjecanje – propusnost)

Eutrofikacija Neposredni utjecaj na faunu i floru

Klimatske promjene 1. Opasnosti za obalu porast razine mora povećana učestalost i intenzitet zimskih oluja

olujni valovi

Gubitak staništa uslijed erozije i poplave

CRA/PPA, COAST

32

1.2.6 Kontrola pritisaka i ublažavanje utjecaja: nekoliko primjera iz prakse

Kao što je navedeno u prethodnim poglavljima, plaže su izložene mnogobrojnim pritiscima. Ti pritisci imaju mnogostruko djelovanje u vremenskim i prostornim razmjerima. Manifestiraju se kao ekološki utjecaji, koji se međusobno ne isključuju nego su povezani tako što svaki od ovih utjecaja nastaje kao rezultat mnogih međusobno povezanih različitih pritisaka koji vode do nekog drugog utjecaja. Ti se pritisci manifestiraju kroz vrijeme i prostor, pa je danas gotovo svaka plaža na svakoj obali zapravo ugrožena ljudskim aktivnostima.

UTJECAJ 1: Uništenje i gubitak staništa

Degradacija staništa i uznemiravanje vrsta (koje vodi njihovom uginuću) unutar „plažnog staništa” može nastati uslijed djelovanja različitih ljudskih aktivnosti. Utjecaji na plažna staništa i vrste variraju ovisno o razini pritiska (vrijeme i prostor) i vrsti plaže. Neki od najjačih i najčešćih pritisaka uključuju uništenje staništa za kornjače i/ili ptice kao i prekidanje (i/ili uništenje) hranidbenog lanca na plaži.

U nastavku je kratki pregled studija slučaja koje se odnose na problem remećenja staništa za morske kornjače i odnošenje naplavina morske trave koje je more izbacilo na plažu. Ove studije nude i moguća rješenja za ublažavanje tih utjecaja.

PROBLEM 1.1: Uznemiravanje staništa morske kornjače Caretta caretta

Studija slučaja: Održivo upravljanje plažama – Çıralı (Turska)

Çıralı je obalno područje istočno od Antalije u Turskoj koje je dugo vremena ostalo netaknuo zahvaljujući svom izoliranom položaju. Okružena visokim brdima i planinama, plaža u Çıralıju, duga 3,2 km, (Fotografija 25) jedno je od najvažnijih gnijezdilišta glavate želve (Caretta caretta), koje je važno za njezin opstanak. Prisutnost ove vrste kornjače pokazatelj je visoke kvalitete plaže i čistoća mora. Grad (mjesto) Çıralı koji je ranije ovisio o poljoprivredi, kasnih 80‐ih prošlog stoljeća okrenuo se (masovnom) turizmu. Tada je gradnja turističkih objekata ugrozila mjesta za gniježđenje glavate želve. Pesticidi koji se upotrebljavaju u poljoprivredi već su zagadili tlo i vodne resurse, a rastući broj restorana oko glavnog izvora u selu bio je još veća prijetnja okolišu. Nadalje, nezakonita gradnja bila je u porastu zbog nedovoljne provedbe postojećih zakona o gradnji na tom području. Vađenje pijeska, gradnja kuća za odmor i blago onečišćenje (glavna cesta koja ide paralelno s obalom) koji su svi zajedno pridonijeli intenzivnom širenju turizma (pojava suncobrana na plažama bio je prvi pokazatelj pritiska ljudi), glavni su faktori nastajanja svih problema vezanih za gniježđenje kornjača.

Fotografija 25: Çirali plaža


33

S ciljem rješavanja ovih problema pristupilo se izradi projekta za Çıralı. Projekt se može podijeliti u dvije komponente: zaštitu bioraznolikosti i upravljanje kopnenim resursima.

Što se tiče zaštite bioraznolikosti, glavni cilj projekta bio je održati uspješno gniježđenje morske kornjače Caretta caretta na plaži. Naime, morske su se kornjače smatrale reprezentativnom vrstom, a njihovo uspješno očuvanje značilo je pozitivan utjecaj ne samo na ovu vrstu nego i za tisuće drugih, manje karizmatičnih, morskih i obalnih vrsta.

Za preživljavanje ove ugrožene vrste važno je pažljivo se odnositi prema njima i ne uznemiravati njih, njihova gnijezda i mlade kornjače. Svake godine, tijekom razdoblja razmnožavanja koje traje od svibnja do kraja rujna, kornjače preplivaju tisuće kilometara da bi se vratile na mjesta gdje su se izlegle i tamo se gnijezdile. Godine 1994., u okviru plana upravljanja plažama koji je ujedno dio programa WWF27‐a i „Turskog društva za zaštitu prirode“ – (Doğal Hayatı Koruma Derneği, DHKD), u Çıralıju se započelo s praćenjem kornjača na terenu i naporima usmjerenim prema očuvanju gniježđenja morske kornjače Caretta caretta i očuvanju njenih potomaka.

Praćenje gniježđenja kornjača (nakon 1994.) provodilo se između lipnja i listopada. Nakon što kornjače polože jaja i vrate se u more, lokacija se označi posebno dizajniranim kavezima koji se postavljaju da bi se jaja zaštitila od grabežljivaca (psi i ljudi) dok se iz njih ne izlegu mlade kornjače (Fotografija 26). Praćenje se provodilo ujutro, između 6 i 10 sati, i noću, između 10 navečer i 1 ujutro.

Fotografija 26: Zaštita za kornjače

Napori usmjereni ka očuvanju kornjača unaprijeđeni su organiziranjem festivala, tečajeva i seminara koji su se održavali za stanovnike Çıralıja i lokalnu vlast, a u cilju podizanja svijesti. Posjetitelje se informiralo o specijalnim zaštitnim kavezima postavljenim oko kornjačinih gnijezda i oglasnim pločama koje su bile postavljene na strateškim lokacijama na plaži i koje su informirale posjetitelje o projektu i problematici očuvanja morskih kornjača, osobito tijekom sezone gniježđenja koje se poklapa sa špicom turističke sezone. Osnovan je edukacijski centar koji je izradio i dijelio dvojezične brošure (na turskom i engleskom jeziku) i vodiče, te označio staze za pješačenje (edukativne staze). Lokalno stanovništvo sudjelovalo je u čišćenju plaže za vrijeme sezone gniježđenja kornjača. Za lokalno stanovništvo i turiste uvedena je praksa održivog upravljanja plažom na kojoj se gnijezde kornjače koja, između ostalog, uključuje zaklanjanje rasvjete u restoranima na plaži, kontroliranje ulaza na plažu tijekom noći kao i izbjegavanje

27 World Wide Fund for Nature – Svjetski fond za okoliš.

CRA/PPA, COAST

34

korištenja svjetla nakon 11 sati navečer, postavljanje ležaljki za sunčanje i suncobrana na udaljenosti od 35 m od mora, te zatvaranje plaže za vozila.

Ovi napori rezultirali su zaštićenom vegetacijom sipina i gnijezda morskih kornjača, a povećao se i broj praćenih kornjača i njihovih potomaka. Također, 2001. osnovana je zadruga Ulupınar – Çıralı, čiji cilj je bio promoviranje društveno zdravog razvoja kroz integralno planiranje, zaštitu prirode te tradicionalne i alternativne ekonomske aktivnosti koje su u projekt uključivale lokalne interesne grupe tako što se podizala svijest o problemu i dobivala njihova potpora. Zadruga je još uvijek odgovorna za svakodnevno provođenje projekta na tom području, otkrivanje i rješavanje problema među lokalnim interesnim grupama, kao i za aktivno lobiranje na nacionalnoj razini.

Ključne komponente projekta upravljanja obalnim područjem Çıralıja i Beleka te turizma na tom području su:

Plan korištenja i upravljanja područjem Çıralıja, kojim su određene zone koje su strogo namijenjene očuvanju, aktivnosti s manjim utjecajem na okoliš i svakodnevno korištenje prostora. Plan sadrži smjernice za održivo korištenje prirodnih izvora (plaža/zemlja/poljoprivreda). Napravljen je kartogarfski prikaz zoniranja. Što je još važnije, planovima je određena uloga interesnih grupa, a poseban naglasak je stavljen na osiguranje alternativnih rješenja konvencionalnoj poljoprivredi i masovnom turizmu;

Edukativne aktivnosti, koje, između ostalog, uključuju prodaju prirodnog (narančinog) soka, voća i povrća turistima u motelima/hotelima namijenjenim kraćem boravku turista, a što lokalnom stanovništvu donosi veću zaradu od prodaje soka na tržnici;

Tim profesionalaca, kojem je povjereno rješavanje aktualnih problema i izrada planova za budućnost Çıralıja.

Korištenje područja Çıralıja nacionalna je vlada odobrila tek u ožujku 2008. Međutim, to je još uvijek teško provesti u cijelosti, zbog sukoba vezanih za vlasništvo nad zemljom koja je uglavnom u posjedu obitelji koje su tu zemlju generacijama obrađivale, ali nemaju pravne dokaze o vlasništvu.

Najvažniji rezultat projekta je uključivanje lokalne zajednice kao čuvara prirodne baštine, što je rezultiralo izradom projekta o upravljanju plažom na kojoj se gnijezde morske kornjače, a u kojemu je lokalna zajednica aktivno sudjelovala i provodila aktivnosti vezane za zaštitu glavate želve. Temeljem toga, nastao je prostorni plan; različite ekonomske aktivnosti (turizam, ekološka poljoprivreda, proizvodi dobiveni od materijala za koje nije potrebna sječa stabala) i društveno odgovorni razvoj; ekoturizam i ekološka poljoprivreda; te bolja kvaliteta života za stanovnike.

PROBLEM 1.2: Uklanjanje i odlaganje nutrijenata s plaže

Livade morske trave (Fotografija 27) ubrajaju se među najproduktivnije ekološke sustave u svijetu. Oluje i valovi prenose ogromne količine morske trave i izbacuju ih na obalu gdje se stvaraju ogromne nakupine morske trave. Zbog relativnog manjka in situ proizvodnje na pješčanim plažama, takvo donešeni materijal može biti glavni izvor ugljika za zajednice makrofaune pješčanih plaža i ostalih obalnih staništa. Ovaj se proces smatra potencijalno važnim faktorom u okviru stvaranja strukture nakupina beskralježnjaka na pješčanim plažama (Defeo i dr., 2009.).


35

Fotografija 27: Posidonia oceanica (Autor: B.Furlan, Grupa Sredozemna medvjedica; izvor http://www.dzzp.hr)

Debele naslage morske trave, koje se gomilaju na plaži poznate kao nakupine/naplavine28, bile su uobičajena pojava na Mediteranu prije razvoja masovnog turizma, dok su danas rijetkost u većini područja. Razlog tome je uglavnom nestajanje glavne vrste morske trave poznate pod nazivom Posidonia oceanica duž europskog dijela obale zapadnog Mediterana tijekom druge polovice 20. stoljeća. Nažalost, turisti (i kupači) ne cijene ekološku ulogu morske trave na plažama (Fotografija 28) pa se ona često uklanja s plaža; istovremeno, takvim uklanjanjem se uklanjaju nutrijenti, pa čak i staništa za plažnu faunu, nutrijenti za vegetaciju embrionskih sipina, što može dovesti do pojačane erozije plaža i sipina (Cardona i Garcia 2008.).

Fotografija 28: Naslage posidonije na plaži, Sardinija, Italija

(A. Spanedda, ustupljeno ljubaznošću Agenzia Conservatoria delle Coste, Regione Autonoma della Sardegna)

Kupači najčešće ne vole takve nakupine na plažama zbog mirisa koji (nekima) može biti neugodan, ali prije svega jer te nakupine povezuju s onečišćenjem. Zapravo su takve nakupine uvijek znak dobre kakvoće mora, jer označavaju blizinu naselja morskih cvjetnica. Također, treba napomenuti da je takav

28 Eng.: benches; tal.: banchetti.

CRA/PPA, COAST

36

stav dijelom i socio‐kulturna odrednica: za kupače na obalama Atlantskog oceana, gdje su takve nakupine izraženije, miris morske trave je čak iznimno cijenjen; on se povezuje s mirisom prirode. S druge strane, korisnici plaža na Mediteranu, koji često imaju nižu ekološku kulturu (svijest), taj miris povezuju sa onečišćenjem (Boudouresque i dr., 2006.).

Da bi se ponudila moguća rješenja u vezi upravljanja naplavinama na plaži, predstavit ćemo dvije vrste studije slučaja: u jednoj su prikazani rezultati ostavljanja nakupina na plažama koje pokazuju veliku biološku raznolikost plaža, a u drugoj su ponuđene različite mogućnosti ponovnog korištenja naplavina posidonije.

Studija slučaja 1: Plaže za rekreaciju koje se ne čiste od naplavina morske trave

Francuski grad Hyeres i Nacionalni Park Port‐Cros napravili su zanimljivi „eksperiment“. S obzirom na razinu očuvanosti i korištenja plaža, pet razina čišćenja je primjenjeno, s obzirom na tri temeljna principa:

neprirodni i opasni otpad uklanja se što je više moguće; sve aktivnosti vezane za čišćenje smeća isključivo su manuelne; sve nakupine posidonije ostavljene su na plaži.

Za svaku plažu, s obzirom na sezonu, definirana je razina intervencije.

O ovakvoj strategiji upravljanja plažom informirani su kupači (korisnici plaža), prvenstveno putem obavijesne ploče. Na njoj mogu pročitati sljedeći tekst:

„Ovo je (prirodna) eko‐plaža. Prisutnost suhog lišća na plaži je znak očuvanosti (zdravlja) okolnog morskog okoliša gdje rastu livade morske cvjetnice – Posidonia oceanica. Dijelovi njenog lišća otpadaju tijekom jeseni, te se izbacuju na okolna plažna područja, uglavnom tijekom zime. Ovaj prirodni tepih je veoma čist, te on štiti pijesak plaže od vemenskih nepogoda i udara mora“.

Važno je napomenuti da ovakva politika (ne‐uklanjanje naplavina) nije imala negativnih posljedica u smislu posjećenosti plaže.

Slično, plaža Almanarre (Hyeres, Francuska; Fotografija 29) je velika, poznata plaža, duga približno 5 kilometara. Uslijed prekinutog dotoka novog sedimenta na plažu, ona je postupno počela erodirati. Osim toga, nekoliko poduzetih intervencija u prirodni okoliš (uključujući uklanjanje sipina u pozadini plaže, izgradnja ceste preblizu plaži te podizanje potpornih zidova kako bi se zaustavila erozija) erozija je dodatno pojačana. Sredinom devedesetih godina počinje se promišljati o alternativnim načinima zaustavljanja erozije.

Mjere upravljanja su između ostalog, uključile: neuklanjanje naplavina s najvećeg dijela plaže; ručno uklanjanje smeća; zabrana gaženja sipina, te postavljanje drvenih prolaza svakih 100 metara (vidi „problem: uništavanje vegetacije pješčanih dina“);

rekonstrukciju sipina koje su u potpunosti uništenje gaženjem, kroz sadnju nekih tipičnih biljaka kao što je Pancratium maritimum, Anthemis maritima, Othantus maritimus, Eryngium maritimum.

Kao i u prethodnom primjeru, javnost je adekvatno obaviještena, prvenstveno kroz direktan razgovor s korisnicima plaža, te u manjoj mjeri kroz proizvodnju letaka i postera koji su podijeljeni okolnim trgovinama. Broj kupača se nije smanjio, a kupači su općenito poštivali odredbe prelaska preko sipina na za to označenim stazama.


37

Fotografija 29: Plaža Almanarre (Francuska)

Studija slučaja 2: Uporaba odložene morske trave kao gnojiva

Poljoprivrednici na obalama Mediterana od davnina su (čak od Antike) tradicionalno koristili naplavine morske trave kao kompost (Saïdane i dr., 1979; Fotografija 30). Ova morska biljka poznata je po velikom sadržaju ugljika, dušika i fosfora. Desalinizacija ove biljke nije predstavljala tehnički problem budući da je posidonija biljka glatke površine, otporna na sol koja postoji u njenom prirodnom okruženju, a jednostavnim ispiranjem očistila bi se skoro u potpunosti od klorida.

Fotografija 30: Djevojka s Korzike (kraj 19. ili početak 20. stoljeća) nosi košaru punu listova posidonije. Listovi su

se spaljivali na poljima i služili su kao gnojivo. (Reprodukcija J.J. Allegrini prema fotografiji anonimnog autora; za Boudouresque i dr., 2006. – izvor gđa. Conrad)

CRA/PPA, COAST

38

Nažalost, danas se ona uglavnom odlaže kao otpad, što rezultira gubitkom ogromne količine organskog materijala. U studiji koju su izradili Saidi i dr. (2009.)29 testirano je korištenje otataka P. oceanica u poljoprivredne svrhe da bi se procijenio njen potencijal opskrbe tla visokokvalitetnim organskim tvarima. Napravljen je početni kompost koji se sastojao od 70% biljnih ostataka i 30% ostataka posidonije. Konačni rezultat bila je proizvodnja komposta dobre kvalitete, koji se pokazao kao korisno sredstvo za očuvanje okoliša i povećanje sadržaja organskih tvari u tlu (Saidi i dr., 2009.). Također, općina Denya i Sveučilište Valencia (Španjolska) su, uz financijska sredstva EU, primjenili projekt proizvodnje kvalitetnog komposta od posidonije u istom omjeru (1:3) kao u prethodnom primjeru.

Slične znanstvene inicijative (one koje provode znanstvena ispitivanja učinkovitosti i kvalitete korištenja posidonije kao gnojiva u smislu zaštite okoliša) uključuju project POPRURA („Posidonija oceanica: obnavljanje zaliha travnjaka i korištenje ostataka u poljoprivredne svrhe”), koji je pokrenut u okviru partnerstva talijanske provincije Bari, Instituta za proizvodnju hrane (ISPA) iz Barija, Tehnološkog edukacijskog instituta Epirus i prefekture Kefalonije i Itake (Grčka), a na inicijativu EU programa INTERREG IIIA Grčka‐Italija 2000.‐2006.

Grčka privatna kompanija Compost Hellas S.A. (http://www.compost.gr) bavi se proizvodnjom zrelog humusa koja se temelji na recikliranju morske trave koju je more izbacilo na obale Grčke, kao i proizvodnjom probranih poljoprivrednih proizvoda i uzgojem stoke. Aerobna biološka fermentacija morske trave s ostalim organskim supstancama u potpunosti je bezopasna za ljude i okoliš, a ne sadrži nikakve dodatne kemikalije ili procese. Proizvod se pokazao učinkovitim za dobro izbalansiranu prehranu i zdravlje biljaka.

Također, u Irskoj se naplavine („dulche“) već generacijama koriste kao gnojivo za poboljšanje siromašnog tla.

Praksa korištenja morske trave koju je more izbacilo na obalu kao gnojiva danas se provodi i u Australiji. Više informacija može se naći na http://www.pir.sa.gov.au/fisheries.

Studija slučaja 3: Ostale mogućnosti korištenja naplavina posidonije

Postoji nekoliko inovativnih30 projekata o korištenju ostataka posidonije u cilju očuvanja prirode, kao i o njihovom korištenju u domaćinstvima i uredima.

U okviru većeg projekta za stabilizaciju sipina na jugu Rosignano Solvay ili južno od San Vicenza (Provincija Livorno) u centralnoj Toskani (Italija), ostaci nakupina posidonije koriste se kao zaštitni sloj koji se odlaže u rovove iskopane buldožerima u pozadini obale, a čini temelj za povećanje postojećih, odnosno za stvaranje novih formacija sipina. Vegetacija koju su nanijele oluje sadrži mnoge nutrijente koji, na primjer, mogu pomoći rastu dina. Nanosi vode često donesu takve ostatke vegetacije koji stvaraju vrlo plodno tlo pogodno za razvoj novih dina.

S druge strane, sveučilišta Alicante i Valencia (Španjolska) izradila su studiju o akustičkoj apsorpciji posidonije pomiješane s betonskom pastom. Prema preliminarnim rezultatima studije, mješavina materijala od „cementne paste” i posidonije dobar je izbor za njihovo korištenje kao apsorbenta, ali je to samo početak procesa za njenu primjenu. Više informacija može se naći na http://www.sea‐acustica.es

Drugi je primjer korištenje ostataka posidonije kao izolacijskog materijala za kućanstva, a patentirao ga je Institut za kemijsku tehnologiju iz Fraunhofera (Njemačka). Neke prednosti ovog materijala su da nije lako zapaljiv, sadrži maksimalno 3% soli i nije korozivan. Više informacija može se naći na http://www.neptutherm.de/.

29 Ali i prije testiranja provedena u Italiji, Tunisu i Grčkoj (od 1951.). 30 Treba naglasiti da postoje napisi o korištenju naplavina posidonije još od vremena Antike. Primjerice, pretpostavlja se da se ona koristila još u Starom Egiptu za proizvodnju cipela (od dijela vlakana posidonije), i u farmaceutske svrhe (za liječenje nekih bolesti grla i kože); od 19. stoljeća, koristila se za proizvodnju papira; u sjevernoj Africi (Egipat, Libija, Tunis) te na Korzici, još i na početku 20. stoljeća, koristi se u građevinarstvu, uglavnom u svrhu akustične i termalne izolacije.


39

Konačno, u Italiji, Favini S.R.L je proizveo patent za ekstrakciju mrtvih vlakana Posidonije, njihovo izbljeđivanje i korištenje za proizvodnju papira kao alternativnih vlakana. Temeljeći se na ovoj tehnologiji, firma je započela proizvodnju širokog spektra proizvoda. Više informacija može se naći na http://www.favini.com/en/environment/materials.php.

Za potrebe ovih Smjernica, cjelokupni utjecaji ovih proizvoda na prirodu i okoliš nisu detaljno proučavani. Međutim, postoje dobre indikacije o potencijalu za razvoj „zelenih” projekata (iako neki autori sumnjaju u stvarnu isplativost takvih projekata). Osim toga, treba voditi računa da korištenje (iskorištavanje) posidonije bude u skladu sa zakonom, jer je u nekim zemljama (primjerice Francuska) korištenje posidonije (u bilo kojem obliku: žive ili mrtve) strogo zabranjeno.

PROBLEM 1.3: Smanjenje prirodnih zona i otvorenog prostora

Studija slučaja 1: Očuvanje obalnog krajobraza, rekreacijski centri i uključivanje javnosti – iskustvo iz Velike Britanije

Koncept pod nazivom „The Heritage Coast” (HC)31 potječe iz Engleske i Walesa iz 1973./74. kada su pokrenuta tri pilot‐projekta: Sussex, Dorset i Glamorgan. Danas je tim konceptom obuhvaćeno oko 45 takvih obalnih lokaliteta (Slika 5), a pristup i upravljanje tim područjima pokriva više od jedne trećine obale Engleske i Walesa (1.525 km).

Slika 5: Heritage Coast lokacije

31 „Obala kao naslijeđe“; ili „Obala koju smo naslijedili“.

CRA/PPA, COAST

40

Fotografija 31: Područje iznimne krajobrazne vrijednosti (Heritage Coast, UK)

Koncept je otvorio novo poglavlje za očuvanje obale i njezino planiranje. Cilj koncepta je bio jednostavan:

očuvati kvalitetu krajobraza i poticati aktivnosti (vezane za slobodno vrijeme) vezane za uživanje u prirodi/krajobrazu, a ne za umjetno stvorene sadržaje, te javnosti osigurati održivo korištenje obale za uživanje i rekreaciju;

očuvati, zaštititi i poboljšati obalni okoliš, njegovati svijest i razumijevanje potrebe očuvanja obale; održati i poboljšati uključivanje zajednice; prepoznati najvrjednije dijelove neizgrađene obale.

Smjernice za upravljanje koje su temelj planiranja i upravljanja uključuju: određivanje prihvatljive razine korištenja obale; politiku zoniranja koja obuhvaća intenzivno korištena područja, umjereno korištena područja, međupodručja te izolirana područja;

kontrolu razvoja; regulaciju pristupa, tj. parkirališta za automobile, nogostupa; poboljšanje krajobraza; raznolikost aktivnosti, s prednošću pasivnih aktivnosti (šetnja, ribolov) u odnosu na aktivne (vožnja motocikla);

osiguranje aktivnosti uključenja i edukacije javnosti; dobrovoljno ustupanje zemlje uz obalu (od strane vlasnika zemljišta) za dobrobit ovog koncepta; uvažavanje potrebe poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kao i društvene potrebe malih obalnih zajednica.

Karakterističan je naglasak na dobrovoljnim sporazumima među svim interesnim grupama. Uglavnom se misli na „sporazum“ između vlasnika zemljišta (farmera) i voditelja koncepta HC. Naglasak je na tome da je uključenost lokalne zajednice od ključne važnosti, od čega će imati koristi posjetitelji, farmeri i lokalno stanovništvo. Financijski ulog je neznatan u odnosu na maksimalnu dobit od primjene koncepta, budući da taj koncept omogućuje optimalno korištenje zemljišta, a da pritom nije statutaran, što ima i prednosti i nedostatke.


41

Fotografija 32, Fotografija 33: Suradnja s lokalnim stanovništvom kod održavanja krajobraznih elemenata

Primarna svrha koncepta je rekreacija za koju se očekuje da bude u skladu s očuvanjem krajobraza i drugih obalnih kvaliteta. Međutim, tamo gdje su prirodna ljepota i rekreacija u sukobu, treba prevladati očuvanje prirodne ljepote, ali tek nakon što se napori za rješenjem tog sukoba primjenom dobrog planiranja i upravljanja pokažu neuspješnima.

Većina zajednica na području HC koncepta „usvaja plažu” i ponosna je na izgled svoje odabrane lokacije, odnosno, na istinsko uključivanje zajednice u projekt. Redovito se organiziraju čišćenja plaže tako što se uklanja smeće s plaže; pritom im pomažu rendžeri HC projekta i savjetuju farmere kao protuuslugu za dobrovoljno ustupanje komada svoje zemlje za javne obalne staze. Nenametljivo postavljeni znakovi označavaju prostor za šetnju i istovremeno upozoravaju posjetitelje da ne prolaze obrađenim poljima; porušeni se zidovi popravljaju uz pomoć dobrovoljaca; nudi se pomoć kod pronalaženja zalutale stoke. Također, zahvaljujući uključenosti zajednice, gradi se osjećaj pripadnosti: ako se, na primjer, provodi promatranje jazavaca (kao na primjeru Glamorgana , GHC), lokalno će stanovništvo pratiti promatrače, ali samo da bi se uvjerilo da oni nemaju neke loše namjere (na primjer, lov na jazavce).

Filozofija HC koncepta temelji se na ideji o svaranju rekreacijskih centara (honeypots) i prepoznavanju različitih stupnjeva korištenja područja. Na primjer, u HC Glamorgana identificirane su četiri glavne rekreacijske lokacije (Nash Point, Ogmore, Southerndown i Colhuw). Osiguran je pristup lokacijama motornim vozilima, kao i objekti koji uključuju toalete, kafiće, itd. Ideja da se ove lokacije odrede kao rekreacijski centri ima za cilj privući ljude u ova područja da bi se očuvala i rasteretila netaknuta područja duž obale. To je vrlo jednostavna politika upravljanja koja se naročito oslanja na sudjelovanje javnosti – stanovnike zajednice, prirodnjake, udruge mladeži, škole, itd. Tijekom vikenda, volonteri koje vodi stalna rendžerska služba mogu se vidjeti kako sade stabla, održavaju staze, zidaju ili popravljaju zgrade, itd. Također, tvrtke i akademske institucije pozivaju se da volontiraju u smislu ekspertize i dobrovoljnih priloga. Ovi su projekti pokretači uključivanja zajednice i podižu javnu svijest o posebnom identitetu područja. Na taj način planeri svode na minimum sukobe uslijed kompetitivnog razvoja i racionaliziraju višegodišnje sukobe između poljoprivrede, rekreacije i očuvanja okoliša. Shema nije skupa i idealno odgovara većini obalnih područja (Velike Britanije).

Studija slučaja 2: Zoniranje

U literaturi o upravljanju plažama često se opisuje kako pretjerano korištenje plaže u javne svrhe često dovodi do sukoba između korisnika plaže vezano za zahtjeve za njezino korištenje. Na primjer, kupači i daskaši često će se nastojati izboriti za svoj prostor na plaži, pri čemu su daskaši potencijalna opasnost za kupače kada se nađu u istom prostoru. Međutim, osim što upravljanje plažom uzima u obzir sukobe među korisnicima plaže, ono bi također trebalo uzeti u obzir sukobe koji nastaju između korisnika plaže i prirodnog staništa (kao što su dine, močvare, itd). Ovi prirodni i krhki sustavi posebno su osjetljivi na ljudski pritisak (kao što je onaj uzrokovan gaženjem i sakupljanjem vrsta). Glavni utjecaji koji nastaju iz takvih sukoba uključuju uznemiravanje faune, štetu koja se nanosi flori, uništenje vegetacije te geomorfološko uništenje.

CRA/PPA, COAST

42

Zoniranje plaže (dodjeljivanje odvojenih područja plaže posebnim korisnicima/aktivnostima) je učinkoviti alat upravljanja plažom za rješavanje oba problema. U slučaju velikog broja raznolikih vodenih sportova, mogu se odrediti ekskluzivna područja i pristupni kanali za njihovo korištenje koji bi bili označeni sustavom plutača. Zoniranje se uspješno provodi i na kopnenom dijelu plaže da bi se odvojili različiti i potencijalno konfliktni korisnici, kao na primjer oni koji se bave sportskim aktivnostima na kopnu (letenje zmajevima, jahanje na konjima), sokolari, kupači, prostor za piknik i kampiranje, slobodne zone za pse, itd.

Zoniranje se također uspješno provodi u cilju očuvanja ekoloških aspekata plažnog okoliša, i to ograničavanjem ili zabranom javnog pristupa ekološki osjetljivim ili zakonom zaštićenim područjima (kao što su obalne padine, sipine, područja slanih i obalnih močvara). U nekim se slučajevima zoniranje može odnositi na aktivnosti ograničene na područja kao što su plaže na kojima se gnijezde kornjače, a na kojima je zabranjeno stavljanje ručnika na plažu i/ili postavljanje suncobrana i ležaljki unutar područja plaže koje kornjače koriste za polaganje jaja. Glavni princip kod zoniranja rekreacijskih aktivnosti je ograničiti broj ulaza na plažu, locirati ih što je moguće više u ona područja koja imaju najveći prihvatni kapacitet posjetitelja, te koncentrirati turističke objekte i aktivnosti u okoliš koji je najmanje ranjiv.

Tamo gdje je plažno područje osobito maleno, ako se npr. radi o džepnim ili uskim plažama (koje su osobito česte u Hrvatskoj), zoniranje može biti nepraktično, a upravljanje bi trebalo staviti naglasak na jednu namjenu (npr. usmjeravanje takvih plaža prema rekreaciji ili očuvanju). Samo po sebi se razumije da je provođenje sustava regulacije od bitne važnosti za učinkovitost sustava zoniranja.

UTJECAJ 2: Erozija/Prirast

Utjecaj obalne erozije (Fotografija 34) ili prirasta nije ograničen na morfološke promjene; on je odgovoran i za duboke utjecaje na, često bogate, ekološke skupine koje se identificiraju s obalnim okolišem i to kroz npr. neposrednu degradaciju/uništenje i/ili posredne utjecaje koji nastaju uslijed prodiranja slane vode, zbijanja obalnih staništa, itd. Prihranjivanje ili nasipavanje plaže sve se češće koristi kao pogodan blaži oblik intervencije na plaži kojim se nastoji riješiti problem erozije plaže; takvi uspješni primjeri poznati su širom svijeta. Međutim, primjeri agresivne primjene nasipanja plaže skrenuli su pozornost na važnost primjene svih mogućih mjera opreza da bi se izbjegla degradacija okoliša tijekom ili nakon nasipavanja.

Fotografija 34: Značajna erozija na plaži


43

Studija slučaja 1: Prihranjivanje plaže

Kao najvažnija neagresivna obrambena mjera u nekoliko zadnjih desetljeća, prihranjivanje plaže označava proces periodičnog dohranjivanja plaže materijalom donešenog s drugih lokacija. U svrhu nasipanja plaže ne smije se uzimati sediment iz dužobalnog pruda, budući da je on osnovno spremište sedimenta koji se kreće do i od područja plaže. Prihranjivanje plaže može povećati rekreacijsku vrijednost plaže i sipina, kao i vrijednost njihovih staništa. Ono štiti infrastrukturu koja se odnosi na razvoj sektora plažnog turizma, komercijalni i stambeni razvoj. Uspješna shema prihranjivanja primjenjuje se u zaljevu St. George (Malta).

Studijom utjecaja na okoliš, koja je nastala kao odgovor na prijedlog o prihranjivanju zaljeva St George na Malti, detaljno su razrađeni postupci koji se mogu primijeniti u cilju zaštite okoliša. Studija obrazlaže opravdanost provođenja projekta, ekonomsku procjenu projekta, opis lokacije i projekta, modeliranje plaže, utjecaje koje bi projekt mogao imati na plažu te mjere za ublažavanje tih utjecaja, monitoring i procjenu rizika. Potencijalni utjecaji na okoliš i mjere za njihovo ublažavanje obrazloženi su evaluacijom paleontološkog i kemijskog onečišćenja, evaluacijom utjecaja od jaružanja, zagušenja priobalnih bentoskih zajednica uslijed nasipavanja, evaluacijom povećane zamućenosti vode, erozije i taloženja, kakvoće mora, estetskog utjecaja, prometa, kvalitete života, povećanog korištenja slobodnog vremena, poboljšanog upravljanja i monitoringa.

Vrlo dobar primjer je uredba o načinima prihranjivanja plaža, koja je na snazi u regiji Liguriji, Italija (Normativa Regionale della Liguria (RS No 13/1999), i koja zadaje cijeli niz kriterija koje treba zadovoljiti: od veličine i tipa materijala koje se primjenjuje u prihrani, područja iz kojih se pribavlja materijal, do izrade studije potrebnih prije bilo kakve intervencije, osobito u zaštićenim i Natura‐područjima. Ovaj tip normativnog uređenja načina prihranjivanja je dobar primjer koji treba biti primjer i za druga područja Mediterana (Boudouresque i dr., 2006.).

Studija slučaja 2: Prirodni načini reduciranja aktivne erozije

Postoji razlika između tzv. „aktivne“ i „pasivne“ erozije. „Pasivna“ erozija je ona koja nastaje uslijed prirodnih procesa, dok se „aktivna“ erozija dovodi u vezu s gradnjom zaštitnog obalnog zida i sličnim intervencijama u ekosustav plaža/sipina. „Pasivna“ erozija može prijeći u „aktivnu” uslijed gradnje zaštitnog obalnog zida i slično.

Plaža Ghadira je najvažnija rekreacijska plaža na Malti. To je zonirana plaža izložena mnogim utjecajima, s mnogo koncesija, stoga su i standardi upravljanja tom plažom visoki. Osim toga, sâmo korištenje plaže je pod pritiskom fizičkih ograničenja, npr. parkirališta za automobile, prilaznih puteva i sl. Da bi se spriječilo prodiranje mora prema kopnu, te zaštitila cesta uz obalu, napravljeni su zaštitni obalni zidovi, čija je konstrukcija bitno uništila originalni sustav sipina, a ima negativan utjecaj i na taloženje sedimenta te su troškovi prihranjivanja veliki.

Kako bi se povratila dinamika međusobnog djelovanja plaže i sipina koje djeluju kao spremišta sedimenta važna kod erozije plaže, napravio se prijedlog uklanjanja zaštitnog obalnog zida i ceste, da bi se pokrenuo proces oporavljanja sipina i oživjela njihova primarna funkcija – obrana obalnog područja (plaže). Osim toga, takvim intervencija znatno bi se smanjio trošak prihranjivanja. Prema izvještaju Volger Stevin Dredginga (1983.), za proširivanje plaže za otprilike 50 m potrebno je nekih 350.000 m3 pijeska. Istovremeno, rehabilitacija plaže uklanjanjem zaštitnog obalnog zida i obnavljanjem tipične vegetacije sipina, tražilo bi dopremanje svega 65.000 m3 pijeska.

Studija slučaja 3: Posidonija u svrhu sprečavanja erozije

Plaža je sastavljena od pomičnog sedimenta koji je dopremljen rijekama i potocima ili je nastao kao rezultat erodiranja kamene obale. Postojanje plaže rezultat je delikatne raznoteže između količine sedimenta koji se donosi i onog koji se odnosi morskim strujama. Ako je balans pozitivan, plaža raste; u protivnom, plaža erodira (Boudouresque i dr., 2006.).

CRA/PPA, COAST

44

Brojne su studije i praktični primjeri koji idu u prilog prirodnim rješenjima ublažavanja erozije, prije svega očuvanjem livada morskih cvjetnica te ostavljanjem naplavina posidonije na plažama. Livade morskih cvjetnica (Posidonia oceanica ili druge) na morskom dnu ispred plaža iznimno su važne, jer one stabiliziraju sediment i reduciraju hidrodinamiku mora, raspršivanjem energije iznad sebe i na okolne obližnje obale (Slika 6). Njihova regresija ili nestanak vodi do pojačavanja hidrodinamike na same plaže. Stoga je zaštita posidonije u moru ključna i za očuvanje kopnenih staništa (plaže/sipine).

Slika 6: Zadržavanje sedimenta i ublažavanje hidrodinamike na livadama Posidonia oceanica

(prema: Boudouresque i dr., 2006.)

Osim toga, naplavine posidonije na plažama amortizira utjecaj valova, zahvaljujući svojoj otpornosti, čak i nekoliko metara ispred same nakupine (Slika 7).

Slika 7: Naplavine listova Posidonia oceanica (prema: Boudouresque i dr., 2006.)

Studija slučaja 4: Održiva inženjerska rješenja – Ecoplage®

Jedan od novih, inovativnih pristupa u rješavanju obalne erozije je tzv. „princip Ecoplage®. To je inženjerski sustav, specifično dizajniran i prilagođen potrebama svake pojedine plaže, koji se sastoji od sustava dreniranja, crpne stanice i odvodne cijevi. Sustav je napravljen uglavnom ispod površine, tako da ni na kakav način ne utječe na vizuelnu kakvoću plaže. Osim toga, sustav ne proizvodi nikakv zvuk, pa nema ni zvučnih smetnji za okoliš. Konačno, dokazano je (slučaj plaže Agay u Saint Raphaël, Francuska) da je sustav pomogao obnavljanju livada morskih cvjetnica (ECOPLAGE, 2010.).

Više informacija o sustavu dostupno je na http://www.ecoplage.fr.


45

UTJECAJ: Ekološki poremećaji

PROBLEM 3.1: Uništavanje vegetacije pješčanih dina

Studija slučaja: Utjecaj gaženja na vegetaciju sipina

Niska produktivnost i otvorena struktura biljne zajednice, u kombinaciji s varijacijama okolne topografije omogućuju razvoj bogate flore i faune na pješčanim dinama. Raznolik i osebujan krajolik privlačan je za neformalnu rekreaciju. Merthyr Mawr u Južnom Walesu (Ujedinjeno Kraljevstvo), primjer je sustava za koji postoji veliko znanstveno zanimanje i koji se sve više koristi u rekreacijske svrhe, budući da više od 1,5 milijuna ljudi živi unutar udaljenosti od 40 minuta vožnje koliko im treba da bi stigli do tog područja.

Kako bi se spriječio utjecaj gaženja na vegetaciju sipina, napravljeno je pet staza duljine 14 m i širine 0,25 m na rubovima sustava dina koje su okrenute u smjeru sjever‐jug; trima stazama prolazilo se 50, 110 i 220 puta (od laganog do velikog pritiska), svaka dva tjedna od svibnja do rujna tijekom dvije godine; laganim motociklom namijenjenim za vožnju stazama prošlo se 12 puta brzinom od 10 m/h i konjem 8 puta u istom vremenskom razdoblju; preostala staza koristila se za ispitivanje. Označena su mjesta na svakih 5 m staze na kojima se prešlo preko postojeće vegetacije, a zabilježena je i visina vrsta (Williams i Randerson, 1989.).

Prema dobivenim rezultatima može se zaključiti da su učinci gaženja selektivni, odnosno, da nisu isti za sve tipove gaženja. Na ravnom tlu, utjecaj motocikla vjerojatno će biti ograničen na kompresiju i selektivniji je od utjecaja konjskih kopita. Nasuprot tome, veća fizička oštećenja zemlje i vegetacije uzrokovana su djelovanjem konjskih kopita. Osim toga, utjecaj ovisi i o padini, aspektu i fizičkoj prirodi tretiranja gaženja. Različiti načini i brzina oporavka vrsta započinju kada se zajednica oslobodi stresa od gaženja. Najotpornije su vrste za koje je karakterističan rast pri zemlji, one koje imaju mogućnost brze vegetativne reprodukcije. Oporavak je bio očigledan na svim mjestima, ali su se tragovi konjskih kopita jasno mogli uočiti čak i nakon 10 godina. Gaženje uzrokuje promjene kod vrsta, ali ako se staze redovito mijenjaju, oporavak je moguć u relativno kratkom roku.

Kada veliki broj posjetitelja dolazi na dine, njihova osjetljivost postaje ozbiljan problem, pa upravljanje tim područjem mora uzeti u obzir izradu staza kroz sustav dina. Takve staze mogu se naći duž francuske obale, a ograđene su mrežama, drvom i sl. (Fotografija 35). Ovakve staze uglavnom prevladavaju tamo gdje su parkirališta smještena blizu sustava sipina. Alternativno bi se mogle izgraditi drvene staze koje su estetski ljepše i koje bi posjetitelje dovodile iznad sustava sipina (kakve se primjenjuju na Sardiniji), a imale bi tabele s informacijama o ekologiji sipina. Svaki sustav sipina trebalo bi podvrgnuti periodičnim procjenama s obzirom na njihovu osjetljivost na antropogeni pritisak.

Fotografija 35: Predefinirani prolazi preko dina (zapadna obala Francuske)

CRA/PPA, COAST

46

PROBLEM 3.2: Otpaci na plaži

Čišćenje plaže trebalo bi također uključivati prikupljanje podataka o vrsti i količini otpadaka koji su završili u moru; to, međutim, ne rješava trajno problem tih otpadaka budući da se time ne smanjuje njihova količina na izvoru (Simmons i Williams, 1993.). Čišćenje plaže samo po sebi neće riješiti problem ako se ne spriječi bacanje otpadaka na izvoru, a to predstavlja budući izazov (Williams i dr., 2000.). Međutim, čišćenja plaže stvarno se provode samo na lokalnoj razini; ako su u to uključeni dobrovoljci, onda su troškovi minimalni; s druge strane, troškovi će biti veliki ako se čišćenje plaže provodi pomoću mehanizacije, a to će zahtijevati i više napora.

U osnovi, postoje dvije metode čišćenja otpadaka s plaže: Mehaničko čišćenje plaže uključuje korištenje motorizirane opreme s efektom prosijavanja, što podrazumijeva grabljanje pijeska i zadržavanje otpadaka, pa stoga nije selektivno. Provodi se ili rano ujutro, što je uobičajeno, ili kasno poslijepodne kada turisti napuste plažu. Većina strojeva za prosijavanje zadržava samo krupne otpatke, tako da sita propuštaju otpatke kao što su opušci cigareta i higijenski štapići. Prednost upotrebe mehanizacije je u tome što je mehaničko čišćenje brzo, može očistiti plažu tako da posjetiteljima izgleda čista, i može pokriti veliko područje. Na područjima s opasnim ili sanitarnim otpadom upotreba mehanizacije isključuje potrebu za sakupljanjem materijala, pa se na taj način smanjuje potencijalni rizik za zdravlje pojedinaca. Međutim, korištenje mehanizacije za čišćenje plaže može ugroziti stabilnost nekih plaža, budući da se takvim načinom čišćenja uklanjaju i organske tvari koje imaju funkciju „ljepila”, jer drže na okupu zrnca pijeska. Prolaženje takve mehanizacije preko plaže također je u suprotnosti s ekologijom plaže, a metoda je i skupa (Davidson i dr., 1991.; Acland, 1994.; Llewellyn i Shackley, 1996.). Također, ova metoda je ograničena utoliko što se ne može koristiti za čišćenje šljunčanih plaža na kojima se manji otpaci (kao što su kuglice od plastike ili higijenski štapići) uvuku u prazne prostore ispod šljunka, pa ih je teško otkriti i registrirati.

Fotografija 36: Smeće na plaži i aktivnosti čišćenja (Autor: J.Clark, izvor: MCS, 2008.)

Ručno čišćenje plaže je alternativa mehaničkim metodama čišćenja. Ono se obično provodi kada zbog previsoke cijene nije moguće uključivanje mehanizacije za čišćenje plaže, ili kada podloga


47

plaže nije pogodna za primjenu takvih strojeva. Ručno čišćenje plaže organizira zajednica na malim površinama u okviru kampanja čišćenja plaže, čime se osigurava uklanjanje s plaže i onih malih predmeta koje ne bi mogli pokupiti strojevi. Često se uz takva organizirana čišćenja organizira i program određivanja tipa smeća. To može dovesti do pogrešne identifikacije ili pogrešnog lociranja otpadaka, ako kategorije nisu dobro definirane u uputama ili ako se prethodno nije održala obuka; to bi, u konačnici, moglo dovesti do netočnog određivanja izvora otpadaka i određivanja pogrešnih ciljanih grupa koje bi mogle pomoći u sprečavanju daljnjeg onečišćenja. Međutim, Williams i dr. (1999.) su pokazali da to nije ozbiljan problem ako se prethodno održi jednostavna obuka. Mogući izvori otpadaka, bilo geografski ili društveno‐demografski, mogu se utvrditi samo bilježenjem maksimalnog broja detalja u vezi problema s otpacima. Nažalost, danas ne postoji u potpunosti prihvaćena metodologija koja bi istraživačima omogućila da povežu otpatke s njihovim izvorom.

PROBLEM 3.3: Neadekvatni načini čišćenja plaža

Danas postoji malo utvrđenih standarda za čišćenje plaža od otpadaka. Stoga je bitno osigurati edukaciju i stimulirati sheme sudjelovanja javnosti u tom procesu.

Fotografija 37: Akcija čišćenja plaža (Panama)

(2006 International Coastal Cleanup, Panama. © Ocean Conservancy; Izvor: UNEP, 2009.)

Studija slučaja: Uključivanje javnosti

Uključivanje javnosti u obalno upravljanje, kao i u upravljanje i kontrolu otpadaka s plaže, prepoznato je kao važan dio uspješnog programa (Camhis i Coccossis, 1982.; Gubbay, 1994.); Agenda 21 (UNCED, 1992.) poseban naglasak stavlja na uključivanje javnosti u akcije vezane za okoliš. Generalno je prihvaćeno da sâmo zakonodavstvo neće ukloniti otpatke koje je izbacilo more, ali su edukacija i podizanje javne svijesti ključni elementi za njihovo smanjenje. Uključivanje javnosti u upravljanje plažnim otpadom ima dva vida: neposredna akcija – koja uključuje čišćenje plaže i monitoring te posredna akcija – npr. edukacija, dodjela nagrada i zakonodavstvo. Uključivanje javnosti u program monitoringa i čišćenja plaže ima dvostruku prednost utoliko što omogućuje uključivanje većeg broja sudionika, a s druge strane podiže svijest društva što se kasnije manifestira učinkovitim pojedinačnim akcijama usmjerenim ka smanjivanju plažnog otpada na njegovom izvoru. Uključivanje javnosti u takve kampanje postiže se u cijelome svijetu. Svake godine, „Coastwatch Europe” uključi na desetke tisuća

CRA/PPA, COAST

48

dobrovoljaca u monitoring smeća koji je izbacilo more (Dubsky, 1990.; CMC, 1993.). U svijetu su raširene druge sheme sudjelovanja zajednice, kao na primjer „Officer Snook Program“, koji je započeo svoje djelovanje 1992. u Miami Beachu, a sponzorira ga United States Coast Guard; program uključuje natjecanja u prikazivanju video‐snimki i slajdova, programe čišćenja i recikliranja otpada uz sudjelovanje 25.000 osnovnih škola (Sevin i Sevin, 1995.); u Glacier Bayu, Aljaska, sprečavanje bacanja otpadaka koji završavaju u moru sastavni je dio programa upravljanja posjetama i edukacijskog programa (Synder, 1995.). Neke sheme usmjerene su na specifične vrste otpada koji je završio u moru – u Tasmaniji (Australija), oglašavanje putem televizije koristilo se kao sastavni dio programa podizanja svijesti zajednice; program je iniciran kao odgovor na sve veće komplikacije koje se javljaju oko morskih sisavaca i ptica oko Tasmanije (Slater, 1995.); u Južnoj Africi, grupa koja poduzima akcije za zaštitu dupina godine 1987. započela je nacionalnu kampanju pod nazivom „Spasimo život našeg mora: spriječimo onečišćenje plastičnim otpadom“. Kampanja je bila usmjerena na brodarske i ribarske kompanije, industriju, škole i javnost, a uključivala je dijeljenje pamfleta, iniciranje čišćenja plaža i postavljanje ovog pitanja na raspravu u Parlament. Ova se shema sada proširila na Antarktiku, Namibiju i otoke Južnog Atlantika i Indijskog oceana (Rice, 1995.). U Velikoj Britaniji, Agencija za okoliš naglasila je potencijal korištenja javnosti kod pristupanja problemu onečišćenja (Everard, 1996.). U Velikoj Britaniji, Društvo za očuvanje morskog okoliša organizira program nadgledanja plaža, koji predstavlja značajan događaj u okviru projekta Adopt‐a‐Beach („Usvojimo plažu“). Dobrovoljci čiste plažu i nadgledaju je tijekom cijele godine, te pomažu lokalnim zajednicama u riešavanju problema smeća na obali. Preko 5.000 dobrovoljaca svake godine sudjeluje u programu nadgledanja plaža u okviru Društva za očuvanje morskog okoliša. Pokrivaju preko 350 plaža i tako osiguravaju da se program nadgledanja plaža nastavlja kao najveći i najutjecajniji projekt u okviru borbe protiv onečišćenja plaža otpadom u Velikoj Britaniji.

Međutim, ipak izgleda da danas u mnogim zemljama problem otpada na plažama izaziva malodušnost kod posjetitelja plaža.

Slika 8: Smeće na plaži ugrožava turizam (Autor: R.Gibbon; Izvor: MCS, 2008.)


49

UTJECAJ 4: Kakvoća mora/Eutrofikacija

Studija slučaja 1: Profil mora za kupanje

Na europskoj razini, Europska komisija i eksperti članica EK postigli su suglasnost o metodologiji za evaluaciju kakvoće mora za kupanje pod nazivom Profili vode32 za kupanje: Najbolji primjeri iz prakse i smjernice. Dokument je usvojen donošenjem Direktive 2006/7/EC („Komitet nadležan za vodu za kupanje”) dana 9. prosinca 2009.

Na inovativan način i u skladu s tehnikom BARE (vidi poglavlje 1.2.7.1), te pristupom koji se koristi i u ovim Smjernicama, ovaj pristup identificira potrebu za holističkim procjenjivanjem kakvoće mora tako što se procjenjuje šire plažno područje, a ne da se ograniči isključivo „na plažu”. Razvijajući takozvani profil plaže, ovaj pristup EK ispitivanju najboljih primjera iz prakse redom uzima u obzir:

opis mora za kupanje, plaže i njenog okoliša; fizičke, geografske i hidrološke osobine mora za kupanje; korištenje povijesnih podataka; identifikaciju i procjenu uzroka onečišćenja koji bi mogli utjecati na more za kupanje; potencijal širenja cijanobakterija, makroalgi i/ili morskog fitoplanktona, te prisutnost ostataka katrana, stakla, plastike, gume ili bilo kojeg drugog otpada;

sudjelovanje javnosti.

Iako su profili vode za kupanje primarno usmjereni spoznavanju izvora i smjerova fekalnog onečišćenja (fokusiranjem na pokazatelje fekalnog onečišćenja), oni također naglašavaju potrebu da upravitelji plažnim područjem daju informacije koje se odnose na vrstu emisije onečišćenja (kontinuirano ili ono koje se ne ponavlja, specifičan ili difuzni izvor onečišćenja), smjerovi kojima onečišćenje putuje, te opseg onečišćenja kakvoće mora za kupanje. Zahvaljujući ovakvim plažnim profilima, upravitelji plažama mogu poduzeti mjere za daljnje smanjenje rizika od kontaminacije, argumentirati odabrane mjere upravljanja plažom i komunicirati s korisnicima plaže na temu kakvoće mora za kupanje; to bi također trebalo dovesti do smanjenja troškova provođenja učinkovitih mjera upravljanja. Direktiva 76/160/EEC traži od zemalja članica da po prvi put razrade profile mora za kupanje do 2011.

Hrvatska je novom Uredbom o kakvoći mora za kupanje (2008.) također propisala obvezu izrade profila. Profili za sve županije napravljeni su do svibnja 2010. Više informacija u poglavlju 2.3.

Studija slučaja 2: Ekološki‐kompostni zahodi Clivus

Na najvećem broju hrvatskih plaža mogu se naći mobilni toaleti, koji najčešće imaju i oznako „eko“. Zapravo je riječ pokretnim WC‐kabinama koje nije potrebno spajati na kanalizacijski i vodovodni sustav, jer imaju ugrađen spremnik za fekalije opremljen dezinfekcijskim sredstvom za neutralizaciju mirisa i sprečavanje razvoja bakterija. Neke tvrtke koje se bave iznajmljivanjem takvih kabina imaju i ISO 9001 certifikat. Međutim, važno je naglasiti da to nisu ekološki, nego najčešće kemijski toaleti. Štoviše, oni uglavnom nisu u upotrebi jer ljudi pokazuju izniman otpor prema korištenju takvih toaleta. Stoga su takva rješenja praktično nekorisna, a istovremeno i najskuplja.

Od tridesetih godina prošlog stoljeća, u upotrebi su kompostni, tzv. Clivus zahodi. Osnovni princip rada kompostnih zahoda je odvajanje krutog organskog otpada od tekućine na licu mjesta, bez potrebe transporta otpada. Oni ne koriste vodu za ispiranje, nego (izuzetno malu količinu) za održavanje optimalnih uvjeta kompostnih biokemijskih procesa procesa. Tamo gdje konvencionalni sustavi za tretiranje otpadnih voda doprinose onečišćenju i stvaranju potencijalno toksičnih produkata (npr. sumporovidik, metan, razni oblici alkohola, octena kiselina), kompostni sustavi u svojim zatvorenim sustavima proizvode bezmirisno i sasvim bezopasno gnojivo, kombinirajući modernu tehnologiju i poznavanje procesa prirodnih ekosustava. Kompostni objekti su sistemi za tretman organskog otpada

32 Eng.: water, ali u hrvatskom jeziku adekvatniji je prijevod more.

CRA/PPA, COAST

50

jednostavni za održavanje (s doživotnom garancijom), a koriste isključivo prirodne biološke procese za pretvaranje svih vrsta organskog krutog otpada u malu količinu vrijednih i odmah upotrebljivih finalnih proizvoda u obliku stabilnih, bezmirisnih gnojiva. Opasni organizmi,koji inače uzrokuju razne bolesti (npr. patogene bakterije),ugibaju jer uvjeti u komori nisu povoljni za njihov opstanak. Oni bivaju konzumirani i razgrađeni od strane mikroorganizama u Clivus kompostnoj komori. Clivus kompostni zahodi primjenjuju se u cijelom svijetu više od sedamdeset godina, i to u zaštićenim dijelovima prirode, na plažnim područjima i slično. Između ostalih, u Hrvatskoj je Clivus instaliran na nekoliko lokacija unutar NP Mljet (Fotografija 38, Fotografija 39), na otoku Lopudu, na Kornatima, u NP Sjeverni Velebit te PP Biokovo. Više informacija može se pronaći na http://www.clivus‐era.com.

Postoje i druga rješenja, ali Clivus‐zahodi su jedini takve vrste primjenjivani u Hrvatskoj.

Fotografija 38, Fotografija 39: Clivus zahodi u NP Mljet, Mali most (Izvor: http://clivus‐era.com)

1.2.7 Metode analize i vrednovanja plaža

1.2.7.1 BARE: Sustav registracije i ocjenjivanja plaža

Ponavljane ankete pokazale su da je u određivanju uspješnog odmora na plaži iznimno važno sljedećih pet faktora (Micallef i Williams, 2002.):

sigurnost; kakvoća mora; sadržaji; krajolik; i smeće.

Novi sustav za ocjenu plaža (nastao 2001.) BARE (eng. Bathing Area Registration and Evaluation) slijedi ove podatke i ocjenjuje plažna područja prema navedenih pet parametara (Micallef i dr., 1999.; 2004.; Micallef i Williams, 2002.), koji se različito primjenjuju na različite tipove plaža.

Naime, BARE sistem klasificira plaže u 5 osnovnih kategorija na temelju njihove pristupačnosti i obalnog krajolika ‐ udaljena, ruralna, mjesna, gradska te resort plažna područja (vidi poglavlje 1.2.1):

udaljene plaže u određivanju uspješnog odmora na plaži nisu lako dostupne, daleko su od urbanih područja i uglavnom nemaju nikakve sadržaje niti zgrade u blizini (max. 0 ‐ 5);


51

ruralne plaže nalaze se daleko od urbanih podru ja; nisu dostupne javnim prijevozom, nemajusadržaja, manji objekti mogu biti prisutni (1 10), ali ne i ku e za stanovanje;

mjesne plaže su smještene izvan urbanih podru ja, ali su spojene s manjim naseljima; na plažimogu biti prisutni toaleti, tuševi i/ili neki drugi sadržaji;

gradske plaže se nalaze u gradovima i imaju razli ite plažne sadržaje;

plaže turisti kih kompleksa su uglavnom smještene u sklopu hotelskog podru ja (ili nekog drugogturisti kog objekta, resorta) ili njima upravlja odre eni hotel; njima se uglavnom koriste hotelskigosti; glavna zna ajka su im brojni sadržaji.

Ovisno o tipu plaže, primjenjuju se razli iti parametri, izme u pet navedenih. Izbor i prioritet parametarauzetih u obzir za klasifikacijski sustav plažnih podru ja potvr uju se rezultatima analize stru ne literaturekoja se odnosi na smjernice za upravljanje plažama i stavove korisnika plaža izražene putem upitnika ianketa za ocjenjivanje plaža (npr. Chaverri, 1989.; Williams i dr., 2000.; Ergin i dr., 2004.).

Pet parametara temeljem kojih se plaže ocjenjuju su:

Sigurnosni parametri, koji analiziraju prisustvo/nedostatak spasilaca, fiksnu sigurnosnu opremu,mjesto za prvu pomo , upozorenja o sigurnosti plivanja, pluta e koje ozna avaju granicu izme uzona za kupa e i plovila, te sigurno kupališno okružje.

Kakvo a mora se ocjenjuje na temelju rezultata nacionalne kontrole kakvo e mora za kupanje. Tajna in ocjenjivanja se primjenjuje samo za plaže u turisti kim kompleksima, gradovima i naseljima.Za ruralna i udaljena plažna podru ja koristi se tzv. vizualno ocjenjivanje.

Sadržaji plažnih podru ja se ocjenjuju na temelju analize postojanja i broja sanitarnih,ugostiteljskih i rekreacijskih sadržaja kao što su zahodi, tuševi, suncobrani, ležaljke, kabine zapresvla enje, kante za otpatke, restorani, kafi i, sportski sadržaji i sli no. Adekvatnost tih sadržajatreba odrediti s obzirom na prihvatni kapacitet plaže i napu enost. Me utim, budu i da jeprihvatni kapacitet plaže složen problem, oko toga nije lako posti i konsenzus (da Silva, 2002.).

Obalni krajolik uklju uje procjenu i ocjenjivanje 26 parametara vezanih za obalu, od kojih je svakipodijeljen u 5 kategorija. Ukupna ocjena krajolika se izra unava na temelju ocjene svih 26parametara.

isto a plaže se bilježi i ocjenjuje prema EA/NALG protokolu (2000.) što uklju uje pregled pojasaod 100 m plaže (50 m sa svake strane od pristupne to ke), kojim se procjenjuje koli ina otpada upodru ju izme u linije vode za vrijeme plime i zale a plaže. Koli ina otpada se mjeri po sljede imkategorijama: kanalizacijski otpad (toaletni papir, ljudske fekalije, kondomi, proizvodi za intimnuhigijenu, štapi i za uši, itd.), glomazni otpad (komadi namještaja, kolica za kupovinu, bicikli, gume,itd.), generalno sme e (limenke, ambalaža, kutije cigareta, itd.), opasni otpad (medicinski otpad,lomljeno staklo, oštri predmeti, mrtve životinje i drugi štetni proizvodi kao što je municija, baklje isli no), nakupine sme a, nafta (i naftne prera evine), te prisutnost fekalija.

Za plažna podru ja turisti kih kompleksa (resorta), gradova i naselja primjenjuje se svih pet parametara,dok se za ruralna i udaljena plažna podru ja primjenjuju samo kakvo a mora, krajolik i isto a. Nadalje,hijerarhija me u parametrima zavisi direktno od tipa plaža: za plaže turisti kih kompleksa prva triparametra smatraju se najvažnijima, dok na udaljenim plažama krajolik i isto a imaju prednost.

Svaka od 5 komponenti BARE a je ocijenjena na skali od A D (pri emu A ozna ava najbolju, a D najlošijukvalitetu). Uzimaju i u obzir tip plaže i spomenute kriterije za pojedina ne komponente, plaža seocjenjuje na skali od 1 do 5 zvjezdica (1 zvjezdica ozna ava najlošiju, a 5 zvjezdica najbolju kvalitetuplažnog podru ja).

Sustav BARE primjenjuje se od 2001., a u Hrvatskoj od 2003. Prvo probno ocjenjivanje su napravili WWF iudruga za okoliš „Sunce“ u prolje e 2003., nakon ega je uslijedilo dodatno istraživanje koje je proveoCRA/PPA33. Od svibnja 2005. do studenog 2006., udruga „Sunce“ je, temeljem projekta EU, ocjenjivala

33 Centar za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija.

CRA/PPA, COAST

52

plaže duž cijele hrvatske obale. Ukupno je ocijenjeno 240 plaža da bi se utvrdilo op e stanje plažnihpodru ja Hrvatske. Kao rezultat te studije predloženo je da se uvede princip održivosti u programupravljanja plažama, budu i da dobro strukturirano ocjenjivanje plaža izravno doprinosi održivomrazvitku plažnih resursa.

Osnovni koncept ove metode koristio se i za izradu ovih Smjernica (vidi poglavlje 3).

1.2.7.2 Funkcionalna analiza

Karakterizacija i evaluacija obalnog okoliša kroz prirodne vrijednosti, ali i kroz uporabni/rekreacijskipotencijal, omogu uje procjenu stupnja održivosti danog/predvi enog režima upravljanja nekimpodru jem. Me utim, evaluacija podru ja zahtijeva izražavanje (obi no u monetarnim jedinicama)ekonomskih i ekoloških vrijednosti tog podru ja. Nažalost, još uvijek je vrlo teško posti i sporazum oprihvatljivom odre ivanju ekonomske vrijednosti, pa se razmatraju brojni alternativni pristupi zaprocjenjivanje prirodnih vrijednosti i rekreacijskog potencijala podru ja.

Na primjer, Van der Maarel (1979.) i de Groot (1992.) pristupili su procjeni ekoloških i ekonomskihvrijednosti okoliša tako što su analizirali funkcije koje proizlaze iz razli itih procesa i komponenti togokoliša. Ovakav pristup naziva se funkcionalna analiza okoliša. Ona podrazumijeva prirodne zna ajkeokoliša i njihovu sposobnost opskrbe resursima iz samog okoliša (tj. funkcije okoliša), a može seupotrijebiti kao alat za planiranje i odlu ivanje.

Temelje i se na ovom pristupu, Cendrero i Fischer (1997.) izradili su metodologiju brze procjene zakvantifikaciju klju nog uporabnog/razvojnog potencijala i konzervacijske vrijednosti. Ova tehnikauklju uje pristup koji se sastoji etiri koraka:

i. definiranje granica nekog podru ja i odabir homogenih jedinica unutar ove granice;

ii. identifikacija karakteristi nih parametara predmetnog okoliša koji opisuju i razlikuju ekološke idruštveno ekonomske komponente tog okoliša;

iii. vrednovanje karakteristi nih identificiranih parametara kroz primjenu klju nih pokazatelja;

iv. usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala kako bi se odredila kvaliteta okoliša istrategija njegovog održivog razvoja.

Cendrero i Fischer (1997.) sastavili su detaljan popis više od 50 parametara uklju uju i zrak, obalne vode(kakvo u mora), slatku vodu, kopnenu i morsku biotu, geološke i topografske osobine, rizike, obnovljive ineobnovljive izvore, krajobraz i razli ite ljudske aspekte. Takav sustav evaluacije pretpostavljaparametre okoliša koji predstavljaju kvalitetu okoliša koji se može numeri ki izraziti. U tom smislu,predloženo je vrednovanje svakog pojedinog parametra (odnosno pokazatelja za svaki parametar) naskali od 1 3 (pri emu 1 predstavlja najmanju, a 3 najve u vrijednost), uz napomenu da bi se trebalivrednovati samo parametri primjenjivi na specifi an okoliš. Tako er, vrijednost svakog parametra (pa ivrijednost svakog pojedinog pokazatelja za neki parametar) odre ivala se ponderiranjem njegovevažnosti u usporedbi s drugim parametrima (pokazateljima).

Ovom metodom, Cendrero i Fischer (1997.) predložili su normaliziranje rezultata za svaki parametar,gdje se ukupan zbir vrijednosti nekog parametra (kroz vrijednosti njegovih pokazatelja) dijeli smaksimalnim mogu im rezultatom koji bi se mogao dodijeliti tom parametru. Dobivena vrijednost jebezdimenzionalni parametar u rasponu od 0 do 1. Sli no se odre uje ukupna, normalizirana vrijednostza svaku komponentu pojedina no: za prirodne vrijednosti i uporabni/rekreacijski (razvojni) potencijal.Za svaku od ovih dviju komponenti, rezultat se može grafi ki prikazati u obliku dijagrama, tako što se naosi x prikazuje razvojni potencijal, a na osi y prirodne vrijednosti (Slika 9).

To ke u donjem dijelu matrice imaju, male a one smještene u gornjem dijelu ve e prirodne vrijednosti.Sli no, vrijednosti u lijevom dijelu matrice imaju mali, a one smještene prema desnoj strani dijagramave i razvojni potencijal. Središnji dio matrice ozna ava najproblemati niji dio, tzv. konfliktnu zonu, gdjesu prirodne vrijednosti i razvojni potencijali podjednaki.


53

Slika 9: Prirodno/rekreacijski dijagram (dijagram funkcionalne analize) (prema Cendrero i Fisher, 1997.)

Kod razmatranja strategija najpogodnijih za primjenu u nekom podru ju, razvojni bi prioritet trebalododijeliti podru jima koja se nalaze na donjem desnom dijelu matrice (tj. podru jima s velikim razvojnimpotencijalom i malom prirodnom vrijednoš u). Van der Weide i dr. (1999.) predlažu da bi se i za takvapodru ja trebalo primijeniti procedure procjene utjecaja na okoliš da bi se potvrdilo da unutarprihvatljivih granica nema nikakvih negativnih utjecaja na prirodnu vrijednost podru ja. S druge strane,stroge konzervacijske mjere trebalo bi primjenjivati na podru ja locirana u gornjem lijevom dijelumatrice. Autori su preporu ili da bi za podru ja koja ulaze u konfliktne dijelove matrice trebalo provoditidubinske studije kako bi se bolje definirali konflikti i odgovaraju a strategija upravljanja.

Temelje i se na originalnoj metodi Cendreroa i Fischera (1997.), van der Weide i dr. (1999.) i Micallefizradili su pojednostavljenije verzije te metode. Ti pristupi ne koriste princip ponderiranja za individualneparametre (pokazatelje), što rezultira injenicom da je svaki element bio od iste važnosti. Rezultattakvog pristupa je dodatni pomak prema subjektivnosti u dobivanju kona nih rezultata.

Za svrhe ove studije korištena je pojednostavnjena verzija (koju su izradili van der Weide i dr., 1999., tekasnije Micallef). Ta verzija je nešto prilago ena da bi se mogla primijeniti na plaže u Hrvatskoj, te da bise smanjila razina subjektivnosti. Štoviše, primjenjivalao se vrednovanje parametara (kroz pokazatelje)korištenjem skale od 1 do 5 (umjesto 1 do 3). Više informacija o pristupu koji se koristio u Hrvatskojnalazi se u poglavlju 3.3.

Da bi se na odgovaraju i na in otklonila odre ena razina subjektivnosti u primjeni funkcionalne analize,preporu uje se daljnje istraživanje u odabiru adekvatnih parametara (i njihovih pokazatelja), te njihovoponderiranje, uz primjenu znanstveno prihvatljive metodologije kao što je primjerice fuzzy logicmetoda(Ergin i dr., 2002.). O ekuje se da e se tako poboljšati sveukupna izvedba i valjanost funcionalne analize.

1.2.7.3 Prihvatni kapacitet plaža

Termin „prihvatni kapacitet” potje e iz ekologije, gdje se upotrebljavao za definiranje maksimalnog brojaprimjeraka odre enih vrsta koje podru je može podnijeti, a da pritom ne smanji svoju mogu nostprehranjivanja tih vrsta u budu nosti. Planeri su definiciju prihvatnog kapaciteta prilagodili umjetnimsustavima tako što su je proširili uklju ivanjem mnogih varijabli. Kao posljedica toga, 60 ih godinaprošlog stolje a stvorena je procjena prihvatnog kapaciteta kao precizna metoda broj anog izra una zaodre ivanje preporu ljivih granica korištenja nekog podru ja i kontrole njegovog razvoja. Ovi su izra unibili vrlo jednostavni, a uglavnom su se temeljili na optimalnom broju korisnika dobivenom na osnovibroja ljudi koje destinacija može podnijeti (PAP i UNEP, 2009.).

CRA/PPA, COAST

54

Svjetska turisti ka organizacija izradila je privremeni nacrt definicije prihvatnog kapaciteta kao„maksimalni broj ljudi koji istovremeno mogu posjetiti neko turisti ko odredište bez da uzrokuju uništenje

njegovog fizi kog, ekonomskog i društveno kulturnog okoliša i neprihvatljivo smanjenje kvalitete

zadovoljstva posjetitelja” (WTO, 1981.). Iz navedenog koncepta (WTO, 1981.) mogu e je izvu i tri glavnaaspekta procjene prihvatnog kapaciteta koje je detaljno razradilo nekoliko autora (PAP/RAC, 1997.;O’Brien, 2002.; Castellani i dr., 2007., da Silva i dr., 2007.): fizi ki okoliš, ekonomski okvir i vi enjekorisnika. Temelje i se na ovim osobinama, koncept prihvatnog kapaciteta može se raš laniti na etiriglavna tipa: fizi ki, ekološki, institucionalni i društveno kulturni tip prihvatnog kapaciteta.

Odre ivanje prihvatnog kapaciteta plaža jedan je od najvažnijih preduvjeta planiranja i upravljanja.Prihvatni kapacitet plaža prou ava se ve skoro 40 godina, i može se zaklju iti da se, isto kao i u slu ajuturizma, ne može definirati tek kao „pješ ano/šljun ano podru je koje je na raspolaganju korisnicima

plaža“. Potrebno je definirati i neke druge faktore, kao što je pristup plaži, sigurnost, raspoloživostparkirnog prostora, kakvo a mora za kupanje, o ekivanja korisnika, itd. (da Silva i dr., 2007). Tako ertreba naglasiti da kod izra unavanja prihvatnog kapaciteta plaže u obzir treba uzeti i tip plaže. Naprimjer, ruralnom plažom treba upravljati tako da ona zadrži svoje ruralne karakteristike. Kao štopredlaže Segrado (2008.), upravljanje posjeta plaži mora se rigorozno planirati da bi se postigli ciljevio uvanja i upravljanja plažom te da bi se turistima osiguralo kvalitetno iskustvo i ispunilo njihovao ekivanja. Stoga je potrebno izra unati prihvatni kapacitet plaže da bi se došlo do broja ljudi koje topodru je može podnijeti 34.

Fizi ki prihvatni kapacitetmože se definirati kao „grani ni prag broja ljudi iznad kojega se ošte uje

prirodna i kulturna baština neke destinacije” (Castellani i dr., 2007; Jovicic i Dragin, 2008). Tako er semože definirati i kao „ukupni prostor koji je na raspolaganju za turisti ke aktivnosti, a uklju uje smještaj,

turisti ke objekte i infrastrukturu,npr. cestu, vodu i kanalizaciju” (Shelby i Heberlein, 1989.). U ovojdefiniciji kapacitet e se premašiti ako je prostor ograni en za turizam zasi en turisti kim aktivnostimado te mjere (Pearce, 1989.; O’Brien, 2002.) da odre eno turisti ko odredište ne može više primitinijednu osobu; u tom se slu aju posjet turista odredištu spre ava ograni enim pristupom tom prostoru(Fotografija 40; Martin i Uysal, 1990.). Prema Mexi i Coccossisu (2004.), na svakoj lokaciji postoji vrstiodnos izme u društva i svih osobina okoliša, uklju uju i geografske osobine. Budu i da se ljudskeaktivnosti i na in življenja temelje na uvjetima lokalnog okoliša i resursa, njihova degradacija može bitiod zna ajnog utjecaja na ljude, remete i strukturu i dinamiku lokalnih ljudskih i prirodnih ekosustava kaoi kvalitetu života (Mexa i Coccossis, 2004.).

Ekološki prihvatni kapacitet kao „broj osoba koje plažni ekosustav može podnijeti tako da stopa

nestajanja vrsta ne prelazi stopu njihovog nastajanja“, od klju nog je zna enja za plaže velike prirodnevrijednosti u smislu njihovog o uvanja. Ovo se posebice odnosi na plaže unutar zašti enih podru ja,osobito ako je plažni ekosustav razlog za osnivanje zašti enog podru ja (npr. plaže koje su važne kaognijezdilišta morske kornja e – Caretta caretta) ili plaže koje su u sklopu mreže Natura 2000. Ako se radio prirodnim plažama i plažama s visokom razinom o uvanja bioraznolikosti, jedan od glavnih ciljeva uupravljanju plažama trebao bi biti o uvanje geoloških, fizi kih i kemijskih osobina ekosustava da bi seodržala ukupna kvaliteta plažnog okoliša.

34 Osim koncepta prihvatnog kapaciteta, razvijeno je nekoliko drugih metoda za ra unanje i reguliranje održivog brojaposjetitelja, osobito u vrijednim prirodnim sustavima. Neke od tih metoda su upravljanje utjecaja posjetitelja, graniceprihvatljive promjene i sl.


55

Fotografija 40: Ograničavanje broja kupača unaprijed postavljenim ležaljkama (Turska)

Društveni prihvatni kapacitet (ili društveno‐kulturni prihvatni kapacitet) daleko je teže definirati i postići. Po nekim definicijama, to je „granični prag iznad kojeg su društveni aspekti zajednice domaćina pod iznimno jakim utjecajem turističkih aktivnosti i zbog njih su oštećeni, pa se više ne može zajamčiti kvaliteta života stanovnika” (Castellani i dr., 2007.; Jovicic i Dragin, 2008.), što vodi do sukoba između turista i lokalnog stanovništa i/ili stvara društvene napetosti. Također, može se definirati kao „koncentracija osoba iznad koje se korisnici plaža počinju osjećati nelagodno“ (zbog osjećaja prenapučenosti). Društveni prihvatni kapacitet se odnosi na maksimalnu razinu korištenja prostora za rekreaciju u smislu količine ljudi i aktivnosti koje mogu dovesti do stvaranja negativnih iskustava, npr. veća gustoća izjednačuje se s manjom kvalitetom, što je teško demonstrirati budući da se ponašanje često razlikuje od odgovora anketiranih sudionika. Također, ispitanici mogu izjaviti da je plaža pretrpana i da, s njihove točke gledišta, nije pogodna za rekreaciju. Unatoč tome, oni će i dalje nastaviti često posjećivati tu istu plažu (Fotografija 41). Treba naglasiti da, unutar društvenog prihvatnog kapaciteta, stav ljudi prema poimanju gužve na plaži nije ograničen na fizičku gužvu, nego obuhvaća i kvalitetu rekreacije. Stoga se gužva može mjeriti s obzirom na broj odgovarajućih raspoloživih toaleta, tuševa, slavina za vodu, razine sigurnosti na plaži (broj raspoloživih profesionalnih spasilaca), i sl.

Fotografija 41: Stotine tisuća ljudi na plaži (Durban, Južnoafrička Republika) (izvadak iz dnevnih novina)

CRA/PPA, COAST

56

Institucionalni prihvatni kapacitet, poznat i kao prihvatni kapacitet upravljanja (Ceballos‐Lascurain, 1998.), u prvom se redu odnosi na predviđenu razinu ulaganja i kapacitete za provođenje odluka. Prema Ceballos‐Lascurainu (1998.), ova se komponenta odnosi na „maksimalnu posjećenost kojom se na odgovarajući način može upravljati na nekom području”, uzimajući u obzir sposobnost provođenja odluka te ravnotežu između tri tržišne sile: javnog, privatnog i civilnog sektora (Olsen, 2003.; Olsen i Nickerson, 2003.; Olsen i dr. 2006.). Usko je povezana s vrstom sadržaja koji su na raspolaganju posjetiteljima, te mora uzeti u obzir broj zaposlenika, pristup području, ograničenja u smislu dostupnosti parkirnog i/ili pristanišnog prostora i sl. Prihvatni kapacitet upravljanja često se smatra korektivnim faktorom i okosnicom donošenja odluke kod odabira između dva „ekstremna” tipa prihvatnog kapaciteta: fizičko‐ekološkog i društveno‐kulturnog (UNEP/PAP, 1997.; 1999.).

Na prihvatni kapacitet ne bi se trebalo gledati kao na krajnji/definitivni odabir (Coccossis i Parpairis, 1999.; Batha, 2000.; Coccossis, 2004.; Kallis i Coccossis, 2004.). On je sredstvo koje vodi prema cilju, a ne apsolutna granica određena za neki tip okoliša. Prema UNEP/PAP‐u (1997.), „uključivanje procjene prihvatnog kapaciteta u proces planiranja i upravljanja turizmom postaje nužnost, pri čemu na procjenu prihvatnog kapaciteta treba gledati kao na skup uputa za formuliranje planova na svim razinama”. Ako procjena prihvatnog kapaciteta postane sastavni dio programa integralnog upravljanja obalnim područjem, onda procjena prihvatnog kapaciteta „omogućuje očuvanje visoke kvalitete i kvantitete obalnih resursa, pri čemu se ispunjavaju ne samo tekuće potrebe, nego se osiguravaju i dugoročne ekonomske i ekološke koristi za buduće generacije” (UNEP/PAP, 1997.; str.8).

Određivanje prihvatnog kapaciteta temeljem numeričkog izračuna većina još uvijek smatra korisnim alatom koji je na raspolaganju turističkim planerima i menadžerima za određivanje pokazatelja prihvatljive razine korištenja nekog područja. Vrlo je privlačan menadžerima i donositeljima odluka, jer daje kvantitative podatke o kvaliteti (turističkog) upravljanja. Međutim, koncept prihvatnog kapaciteta može se smatrati kontroverznim.

Fotografija 42: Koliko više je previše?

Dati precizan odgovor na pitanje „koliko više je previše“ nije lagan zadatak. Stoga se prihvatni kapacitet ne može izraziti kao strogo utvrđena i nepromjenjiva vrijednost; ona bi trebala oscilirati između dvaju toleriranih pragova vrijednosti, tako da se menadžerima ostavi mogućnost da vrijednosti prilagode konkretnim i specifičnim uvjetima lokacije (da Silva, 2007.).


57

Za procjenu fizi kog i ekološkog prihvatnog kapaciteta izuzetno je koristan pristup kojega je razvioCifuentes (1992.), a dalje su ga objasnili i primijenili brojni drugi autori. Cilj ovog pristupa je ustanovitiodrživi maksimalni broj posjeta koje odre eno podru je može podnijeti temelje i se na fizi kim,biološkim i upravlja kim uvjetima tog podru ja. Pristup podrazumijeva tri glavne razine: fizi ki prihvatnikapacitet, stvarni prihvatni kapacitet, te efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet (Cifuentes i dr., 1999.)

Za potrebe ovih Smjernica, kod izra una prihvatnog kapaciteta ciljnih plaža koristio se generalni konceptkojeg je razvio Cifuentes (1992.), koji se dodatno izmijenio i prilagodio da bi se osiguralo cjelovito iprakti no odre ivanje ukupnog prihvatnog kapaciteta plaža (vidi poglavlje 2.2).

1.2.7.4 Programi dodjeljivanja priznanja plažama

Osnovna dužnost onih koji upravljaju plažom je maksimalno pove anje potencijala plažnog prostora sasvih aspekata, od zaštite do rekreacije. U svakom je podru ju potrebno težiti postizanju ravnoteže takoda se ne razviju rekreacijski sadržaji nauštrb zaštite, niti da se zaštiti apsolutno sve (jer bi to štetiloturizmu/razvoju rekreacijskih aktivnosti pa onda i gospodarskih potencijala). Kojoj e se od opcija datiprednost, ovisi o tipu plaže i politi kim odlukama. Razvijen je cijeli niz programa za ocjenjivanjevrijednosti plažnog (ili s plažom povezanog) podru ja kao rezultat nabujalog turizma, a sve s ciljeminformiranja javnosti o tome gdje se nalaze „najbolje plaže“. Ti bi programi trebali biti objektivni ipokrivati sve relevantne aspekte – u osnovi, informaciju temeljenu na fizi kim i biološkim parametrima,kao i onima koji se odnose na korištenje plaže.

Programi dodjeljivanja priznanja plažama: razlozi u prilog programima

Osnovni argument u prilog programa priznanja (osobito Plave zastave), je da ta priznanja imaju klju nuulogu kod vršenja pritiska na organe vlasti da poboljšaju mnoge aspekte koji se odnose na upravljanjeplažama, kao što je primjerice kakvo a mora, a bez kojih ne bi bili mogu i ve i pomaci. Presudan utjecaju tome su vjerojatno imale Direktiva o kakvo i mora za kupanje (Bathing Water Directive) iz 1976.(76/160/EEC) i kasnije direktive o vodi i otpadnim vodama (CEC, 2006.). Nova Direktiva o kakvo i moraza kupanje (EU Bathing Waters Directive), na snazi od 2006., više je usmjerena na pitanja javnog zdravljanego na okoliš i postupno zamjenjuje Direktivu iz 1976. Novi dokumet omogu uje ve e uklju ivanjejavnosti i poboljšava pristup relevantnim informacijama o okolišu. To, u osnovi, zna i da EU danaspridaje ve u važnost objavljivanju informacija te ja anju svijesti o standardima kakvo e mora, što bi, uteoriji, trebalo doprinijeti zna enju programa dodjeljivanja priznanja plažama.

Kriteriji za dodjelu priznanja pružaju gotov predložak poslova koje oni koji upravljaju plažama misle damoraju obaviti, odnosno pružaju gotov predložak plana upravljanja. Smatra se da priznanja plaži imajupozitivan utjecaj koji se reflektira kroz daljnja poboljšanja, kao što je stvaranje zona bez automobila iliuvo enje spasila ke službe. U svakom slu aju, navedeno ima pozitivnu ulogu u upravljanju plažama,budu i da se posve uje ve a pažnja i sredstva raspore uju tako da se postignu željeni ciljevi (kao što jeekološko obrazovanje ili isto a plaža).

Programi dodjeljivanja priznanja plažama: razlozi protiv programa

Nakon što se priznanje dobije, održavanje potrebnih standarda za zadržavanje priznanja zna biti vrloskupo i traži mnogo vremena, budu i da promjene infrastrukture – ograda, oznaka, parkirališta, možestvoriti dodatne troškove. Na primjer, Vije e grada Limavady Borough u Irskoj procijenilo je da je 2007.potrošilo nekih 80.600 € na upravljanje plažom Benone, jedinom na njihovom teritoriju koja ima Plavuzastavu. Održavanje standarda za zadržavanje tog statusa u potpunosti prevladava kod donošenjaodluka o upravljanju plažama, na štetu svih ostalih plaža bez tog statusa. U Donegalu (Irska), na plaže sPlavom zastavom troši se prakti ki cjelokupni budžet namijenjen upravljanju plažama, tako da ne ostajeništa za ostale, uglavnom ruralne plaže. Vlasti u Škotskoj tako er smatraju model Plave zastaveneprikladnim. Tamo postoji 60 službeno odre enih plažnih podru ja, od kojih je 2008. samo osam imaloPlavu zastavu. Programi dodjeljivanja priznanja izri ito zahtijevaju odre ene sadržaje i usluge, što ide na

CRA/PPA, COAST

58

štetu ruralnih i udaljenih plaža koje čine veliku većinu, te koje nemaju tih sadržaja. Stoga je potrebno iznaći načine za promoviranje takvih plaža i njihovih kvaliteta (Minch Project, 1998.).

Neka ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da, iako su sustavi nagrađivanja plaža često skupi, uglavnom ne igraju značajnu ulogu u izboru plaže. Tako je npr. u Škotskoj, kao prevladavajući kriterij za odabir plaže 75% od 807 ispitanika navelo čistu plažu, a 54% čisto more. Samo 9% se odlučilo za neki oblik nagrađivanja plaže (zastavu) (TNS, 2004.). Vrlo je malo plaža s Plavom zastavom na francuskom jugozapadnom Mediteranu. Neke općine reklamiraju svoj označeni status kupališnog područja (Designated Bathing Area Status) putem svog nezavisnog sustava zastava, kojim će se naglasiti vrijednost kakvoće mora, koja se opetovano pokazuje kao najznačajniji faktor kupača kod odabira plaže. Naime, program Plave zastave se vidi kao skup, a ne osobito dobar pokazatelj kakvoće mora, te je vjerojatno da će takvi lokalni programe postati sve uobičajeniji. Trenutno (2008.) u Francuskoj, Nacionalna udruga izabranih predstavnika obale (Association Nationale de Elus du Littoral – ANEL), koju čine predstavnici obalnih lokalnih organa vlasti, razrađuje inicijativu da se bitnije naglasi kakvoća mora na plažama članicama. Cilj je češće ispitivati kakvoću mora i što brže imati na raspolaganju rezultate ispitivanja (Christine Lair, ANEL, osobna komunikacija, 2008.)

Naime, prema nekim mišljenjima (Schernewski, 2000.; Rees, 1997. i dr.), postupci i standardi kakvoće zadani u Programu EK za praćenje vode za kupanje (EC Bathing Water monitoring programme) preblagi su da bi ukazali čak i na očite probleme s kakvoćom mora. Posljedice po Plavu zastavu su da „manje‐više svako turističko naselje zadovoljava standarde kakvoće mora za kupanje i može dobiti ovaj dokaz odobrenih standarda kakvoće. To ... bi moglo naštetiti reputaciji Plave zastave i potencijalu za njeno korištenje u reklamne svrhe“ (Schernewski, 2000., 133). Komentari koje je dao Rees (1997. p1) još uvijek stoje: „Aktualni režimi praćenja kakvoće mora imaju toliko temeljnih grešaka da možemo imati malo ili nimalo povjerenja u točnost njihovih proizvoljnih statističkih podataka koji imaju bezbroj opcija. Priznanje plaži ne može garantirati kakvoću mora za kupanje“. Ispitivanje je vrlo rigorozno, ali metode i učestalost uzorkovanja su krajnje upitni.

Slijedi nekoliko primjera aktualnih programa ocjenjivanja i nagrađivanja kvalitete plažnih područja.

Fotografija 43: „Domaća” zastava, Fréjus, Côte d’Azur

Organi vlasti bi mogli imati više koristi od priznanja koja ne traže dodatna financijska i administrativna opterećenja (koja su karakteristična za veliki broj programa nagrađivanja), te koja su prilagođena kako urbanim, tako i ruralnim uvjetima.


59

Plava zastava (Blue Flag; http://www.blueflag.org)

Fotografija 44: Plava zastava, Sjeverna Irska (izvor: http://www.blueflag.org)

Plava zastava je najpoznatiji europski program dodjeljivanja priznanja, a provodi ga neprofitna Fondacija za obrazovanje o okolišu (Foundation for Environmental Education – FEE), sa sjedištem u Danskoj. Plaža dolazi u obzir za priznanje ako je na nacionalnom ili međunarodnom planu određena kao kupališno područje, s najmanje jednom točkom za uzimanje uzoraka mora za analizu; osim toga, treba imati određene sadržaje i zadovoljavati propisane standarde. Danas u tom programu sudjeluje 35 država, s ciljem promoviranja obalne održivosti na lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou putem visokih standarda za kakvoću mora za kupanje, sigurnost, upravljanje u skladu s okolišem i obrazovanje o okolišu. Priznanja se dodjeljuju za svaku sezonu. FEE posebno naglašava važnost kakvoće mora kroz obvezne i preporučene standarde. Obvezni su standardi koje plaža mora zadovoljavati da bi dobila priznanje; preporučeni standardi nisu obvezni, ali se sugerira da bi ih trebalo dostići. U nekim dijelovima svijeta, neki od kriterija nisu primjenjivi. Nacionalni kriteriji mogu biti stroži od onih Plave zastave, primjerice u Turskoj. U zemljama u razvoju, npr. na Karibima, u istočnoj Africi ili južnom Pacifiku, neki su standardi sniženi. za dodjeljivanje priznanja zaduženo je povjerenstvo sastavljeno od nacionalnih i međunarodnih stručnjaka, a cijena je otprilike 300 £ (uvećanih za PDV). Cijene dodjeljivanja Plave zastave u Hrvatskoj kreću se od približno 500 do 3.000 €, ovisno o broju nagrađenih plaža na nekom području.

Plava zastava obuhvaća četiri osnovne kategorije za koje su zadani različiti kriteriji (tijekom vremena, broj kriterija se je ponešto promijenio, tako da ih je danas 27 i moraju se poštivati; poglavlje 3.4.4.):

Obrazovanje i informiranje o okolišu: ovo se odnosi na informacije o obalnim eko‐sustavima i osjetljivim obalnim područjima; kakvoći mora za kupanje (najmanje pet uzoraka najmanje svaka dva tjedna), te ciljevima programa Plave zastave. Moraju se ponuditi pravila ponašanja i najmanje pet aktivnosti vezanih za okoliš (npr. prospekti, knjige, izložbe, filmovi, konferencije, vođene ture, itd.). U Italiji se provode tečajevi za edukaciju o okolišu, namijenjeni općinskim upravama; na plaži Loutraki u Grčkoj živopisna brošura objašnjava povijest i pregled zastave, itd. Sve ovo spada pod obvezne standarde.

Kakvoća mora: zadovoljavanje standarda i zahtijeva za izvrsnu kakvoću mora (76/160/EEC/CEC, 2006.) odnosi se na odsutnost kanalizacijskih ispusta; praćenje stanja koraljnih grebena u blizini (do 500 m od plaže35), ostavljanje naplavina na plaži (osim ako to uzrokuje preveliku neugodu) –

35 Nije primjenjivo u Hrvatskoj.

CRA/PPA, COAST

60

sve obvezni standardi, te zadovoljavanje zahtjeva vezanih za pročišćavanje otpadnih voda i njihovu kakvoću (preporučeni standardi).

Upravljanje u skladu s okolišem: plaža treba biti u skladu s važećin zakonodavstvom i planiranjem obalnih područja; treba biti čista; odgovarajuće kante za otpatke trebaju biti dostupne i redovito pražnjene; na plaži ili u njenoj blizini trebaju biti sadržaji za reciklažu otpada; treba imati odgovarajuće i čiste sanitarne prostorije s kontroliranim kanalizacijskim odvodima; na plaži nije dozvoljeno kampiranje, promet vozila, bacanje smeća, dovođenje pasa; svi objekti moraju biti dobro održavani. Ovo su sve obvezni standardi, a preporučeni uključuju održivi prijevoz u području, te postojanje upravnog vijeća za plažu.

Sigurnost i usluge: plaža mora imati odgovarajući broj spasioca i/ili pripadajuće opreme za spašavanje; opremu za prvu pomoć; posebne zone za različite vrste korištenja plaže (npr. plivače, surfere, itd.); mora imati siguran pristup; kartu plaže s prikazom svih sadržaja; najmanje 1 plaža po lokalitetu mora imati pristup i WC za invalide – ovo su obvezni standardi. Preporučeni standardi se odnose na pitku vodu i ophodnju.

Kvalitetna obala (Quality Coast award; http://www.qualitycoastapplication.org/)

U 2007. se u Velikoj Britaniji uvodi priznanje Kvalitetna obala. Namjera je dodijeliti odgovarajuće priznanje obalama različite kvalitete koje su dostupne širokom spektru korisnika, ali pod uvjetom da se njima dobro upravlja. Ovaj je program otvoren za sve plaže, čak i i ako se kakvoća mora ne kontrolira. Program provodi NVO „Keep Britain Tidy“.

Ovaj program dodjeljuje priznanja za tri temeljna tipa plaža: Resort plaže (resort beaches) – zahtijeva se velika količina sadržaja, mjerenje kakvoće mora, prisutnost sustava nadziranja plaže i zabrana pristupa psima;

Kupališta (bathing beaches) – zahtijeva se mjerenje kakvoće mora i dobro održavanje (upravljanje) plažom; nije potreban veliki broj sadržaja, a moguće je dopuštanje ulaza za pse;

Ne‐rekreacijske plaže (non‐bathing beaches) – moguće je da na plaži ne bude nikakvih sadržaja, kao ni obveznog mjerenja kakvoće mora.

Slika 10: Oznaka za plaže s priznanjem Kvalitetna obala (izvor: http://www.qualitycoastapplication.org/)


61

Određeni elementi trebaju postojati prije (npr. procjena prihvatnog kapaciteta) i za vrijeme inspekcije (npr. oznake su na prihvatljivom nivou). Preporučljivo je da postoji plan upravljanja plažom. Području koje traži do 3 priznanja naplaćuje se 350 £ (plus PDV). Cijena pada na 325 £ (plus PDV) za 4 ‐ 6 plaža, a za više od 7 plaža cijena pada na 300 £ (plus PDV).

Vodič za dobru plažu (Good guide beach; http://www.goodbeachguide.co.uk)

Ovu knjigu jednom godišnje izdaje Udruga za zaštitu mora (Marine Conservation Society – MCS), nevladina udruga iz mjesta Ross (Ujedinjeno Kraljevstvo). Knjiga je podijeljena u dva osnovna dijela. Prvi dio se odnosi na kriterije vezane za kakvoću mora; drugi dio daje brojne informacije o plažnom području (opis plaže, sigurnost, čistoća, sadržaji, divlja flora i fauna, plažne aktivnosti, pristup i parkirališta, informiranje javnosti i turista). Plaže moraju u potpunosti zadovoljiti standarde kakvoće mora europske Direktive (CEC, 2006.). Plaže se ocjenjuju u rasponu od 1 do 5 (dodjeljivanjem jednoga ili više dupina), i plaža mora osvojiti najmanje 3 dupina da bi ju preporučili i opisali. Međutim, plaža može osvojiti čak 4 dupina, a ipak ne dobiti prolaznu ocjenu, zbog faktora kao što su: nedostatne informacije, blizina kanalizacijskih ispusta, težak pristup, negativna novinska izvješća, smeće, nepodobnost za kupanje zbog, npr. stijena, itd.

Slika 11: Vodič za dobru plažu (Izvor: http://www.goodbeachguide.co.uk)

Nacionalna kampanja za zdrave plaže (The National Healthy Beaches Campaign; http://www.nhbc.fiu.edu)

Nacionalna kampanja za zdrave plaže SAD‐a (US National Healthy Beaches Campaign – NHBC) zapravo je lista koja se objavljuje jednom godišnje, a rangira najbolje javne plaže namijenjene rekreaciji (uglavnom kupanju) u SAD‐u. Knjiga „Najbolje plaže Amerike“ (America’s Best Beaches), koja se bavi tim plažama, također se izdaje periodično (Leatherman, 1998.). Približno 650 plaža biva ocjenjivano u rasponu od 1 do 5, tj. od „loše“ do „izvrsno“. Kakvoća mora je posebno naglašena kao najvažnija za korisnike plaža. Ostali kriteriji koji se ocjenjuju uključuju sljedeće: čistoća plaže; sigurnost; kvaliteta okoliša; upravljanje i pomoćni sadržaji. Lista je plaže podijelila po regijama (sjeveroistok, jugoistok, zaljev, jugozapad, sjeverozapad, Havaji) – pokazalo se da su najbolje rangirane uglavnom havajske plaže. Pobjednici nemaju pravo biti zastupljeni na listi naredne godine. Iako su upitnici sastavljeni tako da odgovaraju prvenstveno plažama koje se koriste za kupanje, autori napominju da bi se ista shema mogla koristiti za ocjenjivanje i drugih kategorija plaža (npr. onih koje imaju pejzažnu vrijednost, koje se koriste za šetnje ili sport te koje imaju značajne biljne ili životinjske vrste).

„Fizički faktori“, „biološki faktori“ te „ljudski utjecaj i korištenje“ su generički naslovi, a brojna pitanja se odnose na specifične parametre. Ispitanici označe odgovarajuću kućicu, ukupne vrijednosti se zbroje i što je konačni zbroj svih tiju grupa veći, to je plaža „bolja“. Tablica 4 daje primjer grupe biloških faktora, koji, iako su nazvani „biološki“, zapravo nemaju naglasak na objektivnim prirodnim vrijednostima, već na razinu neugode koju imaju na kupače.

CRA/PPA, COAST

62

Tablica 4: Upitnik za ocjenjivanje plaža: biološki faktori

Parametar Ocjena 1 2 3 4 5

Zamućenost Mutno do Bistro Boja vode Sivo do Azurno/plavo Plutajući materijal Obilno do Nema Alge u vodi Obilno do Nema „Crvena plima“ Uobičajeno do Nema Smrad (riba, morska trava koja truli)

Smrad do Svježi morski zrak

Divlja flora i fauna (npr. ptice)

Nema do Obilno

Nametnici (muhe, krpelji, komarci)

Uobičajeno do Nema problema

Postojanje kanalizacijskih ispusta na plaži

Nekoliko do Nema

Morska trava ili meduze na plaži

Brojno do Nema

Nacionalna grupa za otpad u obalnim područjima (National Aquatic Litter Group – NALG; http://www.environment‐agency.co.uk)

Agencija za okoliš pri vladi Ujedinjenog Kraljevstva ocjenjuje plaže na temelju količine smeća koje se nalazi na potezu plaže dugom 100 m (50 m lijevo i desno od ulaza), a širine od linije plime do zaleđa plaže. Otpad se analizira po kategorijama koje prikazuje Tablica 5. Plaže dobivaju ocjene od A do D za svaku kategoriju, a najniža ocjena koju dobije po kategorijama, npr. „D“, postaje i ukupna ocjena plaže. Na primjer, plaža može dobiti ocjenu „A“ za sve kategorije osim za krupni otpad koji je ocijenjen sa „D“, no konačna ocjena je ipak „D“.

Tablica 5: Procjenjivanje plaža u odnosu na vrstu i količinu otpada

Kategorija Tip A B C D Naplavine kanalizacijskog porijekla

Opće 0 0 1 ‐ 5 6+

Grudice pamuka 0 1 ‐9 10 ‐49 50+ Krupni otpad 0 1 ‐5 10 ‐24 25+ Smeće općenito 0 ‐49 50 ‐99 100 ‐999 1000+ Opasni otpad 0 0 1 ‐3 4+ Nakupine Broj 0 0 1 ‐3 4+ Ukupno komada 0 1 ‐5 4 ‐49 50+ Ulja / nafta Nema U tragovima Ima NeprihvatljivoFekalije 0 1 2 ‐9 10+

Vijeće za čiste plaže – Plavi val (Clean Beaches Council – the Blue Wave; http://www.cleanbeaches.org)

Ova organizacija, osnovana u SAD‐u 1998., dijeli plaže na one u turističkim naseljima (33 kriterija za ocjenjivanje) i ruralne (27). Ocjenjivani parametri uključuju kakvoću mora, opasnosti, usluge, očuvanje staništa, informiranje i obrazovanje javnosti i kontrolu erozije. Kriteriji za kakvoću mora korišteni za ovo priznanje vode se prema Smjernicama za kakvoću mora u okolišu glede bakterija iz 1986., koje je preporučila EPA (ili se bar toga drže za vrijeme visoke sezone).

Svake dvije godine tim stručnjaka provjerava udovoljavanje kriterijima, a naknada je 2.500 US$ za prvu, a 1.250 US$ za drugu godinu, s tim da se kao početak godine uzima zadnja nedjelja u svibnju. Cilj


63

kampanje „Plavi val“ je podizanje javne svijesti o, i uklju ivanje javnosti u održavnje plaža istima izdravima. Provode se dvije inspekcije po plaži, kao i sljede e dodatne usluge:

dodatno savjetovanje s osobljem u destinaciji o promoviranju zaštite mora;

promotivni materijali za partnere u zaštiti mora;

opširno izvješ e o destinaciji, sa sažetkom individualnih provjera plaža i ukupnom analizomdestinacije.

Sigurnost plaža – Australija (http://www.surflifesaving.com.au)

Australski program za sigurnost i upravljanje plažama (Australian Beach Safety and ManagementProgramme) izdaje niz knjiga koje daju opis plaža isklju ivo na temelju sigurnosnih parametara. Daje seinformacija o nastanku i prirodi plaža, kao i informacije o opasnostima i sigurnosti na plažama. Posebnose komentira pogodnost plaža za surfanje, kupanje i ribolov. Na temelju fizi kih opasnosti, sve su plažeocijenjene u odnosu na javnu sigurnost na plaži u rasponu od 1 (sigurna) do 10 (najmanje sigurna).

Plavi Vodi (GuidaBlu; http://www.legambiente.it)

Ovo je talijanski sustav dodjeljivanja oznaka kvalitete, koji se temelji na ocjenjivanju brojnih elemenata,za neke obalne lokalitete (ne isklju ivo plaže), a provodi ga talijanska NVO „Legambiente“ za nivo lokalneadministracije. Postoji sedam kategorija koje se ocjenjuju, a za svaku postoji odgovaraju i simbol.Procjena koristi razli ite baze podataka. Razli iti specifi ni parametri boduju se u rasponu od 1 do 100, arezultati su sabrani u broju „jedara“ (od 1 do 5); broj „jedara“ ozna ava op e stanje obale na tomlokalitetu. Za 2006. godinu rezultati su bili kako slijedi:

10 lokaliteta je dobilo 5 „jedara“ (88,77 97,69%),

40 lokaliteta je dobilo 4 „jedra“ (83,63 87,70%);



preostalih 66 lokaliteta je dobilo 1 „jedro“ (59,98 74,18%).

Sedam specifi nih kategorija koje se ocjenjuje su:

Okoliš: na temelju prirodnog krajolika, obalnog krajolika, urbanog krajolika, kvalitete gra evina,kvalitete življenja;

Dobrodošlica: na temelju kapaciteta dobrodošlice; turisti kih usluga; pokretljivosti; programa zakontrolu/pro iš avanje otpada; opreme za recikliranje; prikupljanje /pro iš avanje/ ispuštanjeotpadnih voda itd.;

More i plaža: ova kategorija ozna ava najbolja mjesta u odnosu na isto more i kvalitetu plaže,postojanje „slobodnih plaža36„, prenapu enost plaže, sigurnosnu opremu i usluge;

Okruženje: mjesta od povijesnog zna enja, kvalitetni zanati, muzeji, arheološka nalazišta i sl.

Ronjenje: ova kategorija ozna ava postojanje morskog dna od posebnog interesa za ronioce, kao ipostojanje odgovaraju e usluge na kopnu (ronila ki centar ili škola ronjenja);

Invalidi: ozna ava postojanje opreme i usluga za invalide;

Održivost: ozna ava da je navedena op ina u protekloj godini promovirala inicijative zapoboljšanje ekološke održivosti (biciklisti ke staze, pješa ki otoci i sl.), kao i mjesta u kojima jezabilježena smanjena potrošnja energenata.

Portugal: Zlatna povelja za kvalitetu plaže (http://www.snirh.inag.pt)

Organizacija „Quercus“ (Nacionalna udruga za zaštitu proirode), koja se bavi okolišem, 2007. je dodijelila„Zlatnu povelju za kvalitetu“ za 196 od ukupno 508 kupališnih podru ja (422 obalna i 86 u unutrašnjosti).

36 U Italiji, mnoge plaže, odnosno njihov kopneni dio, su dane na privatno korištenje davanjem državnih koncesija (tzv. „bagni“),te se za njihovo korištenje treba platiti ulaz (u takvim slu ajevima ljudi ipak mogu slobodno prolaziti uzduž morske linije uširini od 5 metara). Plaže koje nisu podvrgnute ovakvom na inu komercijalnog korištenja smatraju se „slobodnim plažama”.

CRA/PPA, COAST

64

Time su nagradili kupališna podru ja koja su u proteklih 5 godina postigla ocjenu „dobar“ za standardkakvo e mora. Ovaj program dodjeljivanja priznanja ima puno ograni eniji raspon od ve navedenih,(budu i da je jedini kriterij kakvo a mora), a temelji se na podacima koje godišnje izdaje portugalskiInstitut za vode. Pokrajina s najve im brojem plaža koje su dobile „Zlatnu povelju“ za kakvo u mora jeAlbufeira (15 plažnih podru ja), a slijede je Vila do Bispo (10 plažnih podru ja), Almada (9 plažnihpodru ja) i Grândola i Vila Nova de Gaia (svaki sa po 7 plažnih podru ja). Godine 2007., prvi je putizabrano i jedno plažno podru je iz unutrašnjosti – Montargil.

Zaklju ak

Uvriježeno je mišljenje da priznanja plažama motiviraju ljude da posjete te plaže, no najnovija istraživanja to opovrgavaju. Brojna su pitanja vezana za isplativost strategija upravljanja plažama/obalom.

Osje aj ugode koji proizlazi iz op e privla nosti plaže, kao i pitanja kao što su blizina, sadržaji i vrijeme,imaju puno ve i zna aj od priznanja. Neki faktori, kao što su isto a i sigurnost, a koji su u bliskoj vezi spriznanjima, tako er su važni posjetiteljima. Ipak, teško je uspostaviti vrstu uzro no posljedi nu vezu,jer neka bitna poboljšanja u upravljanju plažama mogu biti rezultat nacionalnog i europskogzakonodavstva. Nedvojbeno je da su priznanja potaknula odgovorne za upravljanje plažama dapoboljšaju usluge. Ipak, injenica je da su neki od najuspješnijih programa priznanja izgubili identitet jersu poboljšanja koja su izvorno zahtijevali postala op eprihva eni standard. Tako posjetitelji plažavjerojatno nisu ni svjesni da su neki aspekti upravljanja plažama nekad bili inovacije uvedene da bi sezadovoljili uvjeti odre enog programa priznanja.

Rezultati istraživanja pokazuju da postoji velika zbunjenost i nerazumijevanje u odnosu na plažnezastave, te je njihova vrijednost za širu javost dvojbena. Mnoštvo raznih programa priznanja i drugiheko oznaka zbunjuje korisnike plaža, te je dokazano da injenica da plaža ima neko priznanje nijepresudna za odabir plaže. Ukoliko se želi nastaviti s dobivanjem zastava priznanja, lokalne bi vlastinajprije trebale ispitati koje su stvarne potrebe korisnika plaže. Zastave mogu služiti kao korisno„pokri e“ lokalnim vije ima, „potvrda“ da rade na privla enju više posjetitelja na plaže, te timepridonose boljitku lokalne zajednice. Naravno, priznanja su dobrodošla ako doprinose boljem doživljajuposjetitelja, ali postoji opravdana sumnja da one ne doprinose ve oj zaradi od turizma.

Iako se upravljanju plažama koje je isklju ivo usmjereno na osvajanje priznanja mogu uputiti opravdanekritike, bitno je naglasiti da se sumnje odnose na konkretno pitanje imaju li priznanja za kvalitetu plažezaista bitnu ulogu kod motiviranja pojetitelja da do u na odre enu plažu. Temeljna vrijednost programapriznanja je za svaku pohvalu, i ti su programi dali zna ajan poticaj velikom poboljšanju u upravljanjuplažama. Odgovorni za upravljanje mogu dobro iskoristiti priznanje u promotivnim aktivnostima ioglašavanju, ali sama priznanja se bave isklju ivo poboljšanjem doživljaja posjetitelja kroz uspostavuodre enih standarda. Kad bi sve plaže zatražile priznanje i udovoljile uvjetima, sve bi ga dobile i nijednane bi imala prednost u odnosu na ostale.

Mnogi pristupi rangiranju plaža i programi priznanja za plaže nisu bili dosljedni kod klasifikacijskihkriterija, jer:

su preusko usmjereni na samo jedno pitanje (npr. zdravlje), ili su, unato širem pristupu, propustilineka pitanja važna za holisti ki sustav klasifikacije plažnih podru ja;

nisu prepoznali utjecaj djelovanja korisnika plaže i njihove prioritete kod definiranja kriterija koji bise mogli koristiti za ocjenu kvalitete;

su se usmjerili na samu plažu, a propustili uzeti u obzir širi pojas plažnog podru ja koji bi trebaoobuhvatiti okoliš koji okružuje plažu;

nisu dovoljno razumljivo objasnili korisnicima plaže razloge za njihovo ocjenjivanje plaže; Nelsonnavodi kako je 17% ispitanika na plažama južnog Walesa u Velikoj Britaniji, Plavu zastavupovezivalo s opasnoš u!

su zanemarili razli itosti izme u tipova plaža i individualne potrebe pojedinih tipova plaža;

nisu uspjeli integrirati razli ita pitanja u jedan u inkovit instrument upravljanja plažama.


65

2.UPRAVLJANJE PLAŽAMA U HRVATSKOJ

2.1 Institucionalni i zakonodavni okvir upravljanja obalom (i plažama)

2.1.1 Zakonodavno odre enje obale i plaže

Polaze i od prirode obalnog podru ja kao prostora objedinjenja kopna i mora u jedinstvenu životnucjelinu, na kojem je mogu e identificirati specifi ne socijalne i ekonomske prilike koje se usko vezuju zataj prostor (Filipi i Šimunovi , 1993.), upravljanje obalnim podru jem (uklju uju i upravljanje svakim odnjegovih sastavnih dijelova) treba uklju ivati cjeloviti pristup planiranja razvoja i zaštite prostora. Stogaupravljanje plažama mora biti dio integralnog upravljanje obalnog podru ja.

Fizi ka granica obalnog dijela Hrvatske je kroz važe e administrativno zakonodavne propise odre ena kao:

Pomorsko dobro koje „ ine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te

dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen op oj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je

s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Pomorskim dobrom smatraju se

morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, uš a rijeka koje se izlijevaju u more,

kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva“ ( l 3,Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama; NN 158/03, 141/06).

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koristi terminmorska obala, kojim se ona odre ujekao onaj dio teritorija Republike Hrvatske koji se:

„...proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhva a pojas kopna koji je ograni en crtom do

koje dopiru najve i valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni

služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem

mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših

visokih voda.“ ( l.4)

Važno je napomenuti kako se taj naziv zapravo odnosi samo na kopneni dio pomorskog dobra, tebi bilo primjerenije koristiti termin kopnena komponenta pomorskog dobra (ili sli no), da bi seizbjegle pojmovne zabune (Vojkovi , 2003).

Zašti eno obalno podru je (ZOP), koje je Zakonom o prostornom ure enju i gradnji (NN 76/07;38/09) odre eno kao podru je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a koje obuhva a sveotoke, kopneni pojas do 1.000 metara te 300 metara mora. Njegova ukupna površina je4.639,01 km2 od ega kopneni dio zauzima 1.400,5 km2 a otoci 3.238 km2. Granica zašti enogobalnog pojasa odre ena je na topografskim podlogama cjelovito za cijelo obalno podru je, te jeunesena u sve prostorne planove (Cimerman i Paunovi , 2008.).

Obalno podru je definirano je i administrativno teritorijalnim granicama sedam obalnih županijai 220 jedinica lokalne samouprave (op ina i gradova). Ovakva je odredba tako er zna ajna, jerpodru ne (regionalne) i lokalne jedinice imaju odre ene nadležnosti, prava i obveze kojimagospodare obalnim podru jem (Cimerman i Paunovi , 2008.).

Definicija obalnog podru ja kao prostorno planske kategorije odre uje ga kao pojas na kojem seprimjenjuju posebne mjere i kriteriji ure enja i korištenja prostora. Glavne prostorne cjeline obalnogpodru ja su: uži obalni pojas, akvatorij, zaobalje i otoci. Strategija (1997.) i Program prostornog ure enjaRepublike Hrvatske (1999.) odre uju obalno podru je kao prostor posebnih obilježja, gdje je kopneni diodefiniran s tri kilometra u dubinu kopna ili do 50 metara nadmorske visine.

S gledišta zaštite prostora i prirodnog identiteta, obalno podru je odre uje pripadnost zna ajnoj zonikrša, koja zauzima približno 42% teritorija Hrvatske. Osim toga, ono obuhva a deset tipova obalnihkrajobraznih cjelina, a definirano je i kriterijima bioraznolikosti jadranskog kopnenog i morskog podru ja(Cimerman i Paunovi , 2008.).

CRA/PPA, COAST

66

Mediteranskim Protokolom o integralnom upravljanju obalnim podru jem, koji je Republika Hrvatskapotpisala 2008., obalno podru je se definira kao „geomorfološko podru je s obje strane obalne crte u

kojem se me usobno djelovanje izme u pomorskih i kopnenih dijelova odvija kroz složene ekološke

sustave koje ine biotske i abiotske komponente, životni prostor za ljudske zajednice i njihove

društvenogospodarske aktivnosti“ ( l. 2 f.). Protokol je u procesu ratifikacije; njegovim stupanjem nasnagu može se o ekivati uvo enje preciznijih obalnih definicija, prije svega definicije „obalnogpodru ja“, nužno šire od postoje e definicije ZOP a.

Uzimaju i u obzir prirodne i rekreacijske karakteristike plaža, Zakon o prostornom ure enju i gradnji,slijede i Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati (Narodne novine, 1995.;više nema pravnu valjanost), odre uje i dva glavna tipa plaža: ure ene i prirodne plaže.

„Ure ena morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupa na svima pod jednakim uvjetima s

kopnene i morske strane, uklju ivo i osobama smanjene pokretljivosti, ve im dijelom ure enog i

izmijenjenog prirodnog obilježja, te infrastrukturno i sadržajno (tuševi, kabine i sanitarni ure aji) ure en

kopneni prostor neposredno povezan s morem, ozna en i zašti en s morske strane.“ ( l. 53., st. 2)

„Prirodna morska plaža unutar ili izvan naselja je nadzirana i pristupa na s kopnene i/ili morske strane

infrastrukturno neopremljena, potpuno o uvanoga zate enoga prirodnog obilježja.“ ( l. 53., st. 3)

Prema Zakonu, prirodna plaža je ona koja ima sve prirodne zna ajke bez uslužnih objekata. Za razliku odprirodne, ure ena plaža je ona koja ima promijenjen prirodni okoliš i pruža osnovne usluge (npr. onevezane za higijenu i sigurnost). Mišljenja smo kako je ovakva definicija nedostatna i terminološkineadekvatna. Naime, postoje razli ite kategorizacije plaža: po položaju, prirodnim vrijednostima,rekreacijskim elementima, itd. Postoje a zakonska definicija ima razli ita polazišta za svaku od dvijunavedenih kategorija (prirodna, ure ena): po porijeklu plaže te po ure enosti/korištenju. Naime, plažamože biti ili prirodna/umjetna; ili ure ena/neure ena (uklju uju i razne me uvarijante). Osim toga,ovakvom je kategorizacijom legislativni i upravlja ki odnos prema plažama stati an i ne predvi a nikakvemjere za o uvanje prirodnih vrijednosti plaža, kao ni za poboljšanje uvjeta za rekreaciju na plažama (iakosu standardi kakvo e mora za kupanje te izrada profila mora odre eni Uredbom o kakvo i mora zakupanje; NN 73/08 37). Kona no, treba napomenuti da ovakav pristup ima isklju ivo antropogenudimenziju (vidi poglavlje 1.2.1)

Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (NN 23/04, 101/04, 39/06, 63/08), plažese dijele na:

i. Ure ene javne plaže, koje služe ve em broju turisti kih objekata i gra ana;

ii. Ure ene posebne plaže, koje ine tehni ko tehnološku cjelinu jednog smještajnog objekta usmislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti;

iii. Prirodne plaže, na kojima nisu izvršeni zahvati u prostoru u smislu propisa kojima se ure ujeprostorno ure enje i gra enje, te koje se ne smiju ogra ivati s vanjske strane.

Važno je napomenuti da zakonodavac predvi a mogu nost ogra ivanja i naplate ulaza isklju ivo zaure ene plaže.

Da bi se pridonijelo proaktivnom odnosu prema plažama kao integralnom dijelu hrvatskog obalnogprostora, a ne promatraju i ih samo kao (mogu i) predmet koncesije, te uzimaju i u obzir prirodnezna ajke plaže, bit e važno razlikovati barem tri osnovna tipa plaža38 (uz mogu nost razvijanjaprijelaznih tipova) s obzirom na stupanj prirodnosti, o uvanosti staništa te stupanj korištenja plaže:

i. prirodne plaže koje imaju zna ajni stupanj o uvanosti prirodnog staništa (i stupanj prirodnevrijednosti), te su stoga stavljene u sustav zaštite ili se takva zaštita planira. Na takvim plažamakorištenje u rekreacijske svrhe nije zabranjeno, ali ne smije biti dopušten nikakav oblikintervencija u njihove prirodne i krajobrazne vrijednosti;

37 Stupila na snagu 1. sije nja 2009. godine.38 Detaljnija klasifikacija plaža predlaže se u poglavlju 4.2.


67

ii. plaže koje su po svom porijeklu prirodne (ali mogu biti prihranjivane), te su već u relativno intenzivnom sustavu korištenja. Na takvim plažama treba osigurati osnovne sanitarno‐higijenske sadržaje kojima će se osigurati očuvanje prirodnih vrijednosti plaže i sigurnost zdravlja kupača. Moguće je i razvijanje rekreacijskih sadržaja, ali tako da se ni na nikakav način ne ugrožavaju temeljne prirodne vrijednosti;

iii. plaže koje su ili umjetno stvorene ili značajno artificirane, te na kojima se preporuča razvijanje svih vrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu sa socio‐ekonomskim i prirodnim (prvenstveno krajobraznim) odrednicama prostora;

Konačno, treba naglasiti i da hrvatski propisi uređenim tipovima plaža smatraju i hridinaste obale (Fotografija 45) te umjetna plažna područja (kao što su betonirane obale). Međutim, geološki promatrano, samo pješčana i šljunčana obalna područja mogu biti smatrana plažama (vidi poglavlje 1.2.1). Za ostala područja adekvatni termini su kupališta i/ili kamena (hridinasta) obala.

Fotografija 45: Hridinasta obala u funkciji kupališta (otok Brač, Hrvatska)

2.1.2 Ključni propisi upravljanja obalom i plažama

Ne postoje posebne pravne forme vezane uz upravljanje obalnim područjem kao cjelinom, izuzev zakonske odredbe o zaštićenom obalnom području mora (ZOP). Ipak, postoje neki zakoni i propisi koji se bave određenim specifičnim problemima obalnih područja, ali nisu uvijek u potpunosti u skladu jedan s drugim (DUZPO, 1998.). Zakoni najvažniji za zaštitu obale su: Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05; 139/08), Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09) i Zakon o otocima (NN 34/99, 32/02, 33/06). Zakon o zaštiti okoliša i pripadajući podzakonski akti osiguravaju da se upravljanje prostorom (uključujući obalno područje) provodi imajući u vidu zaštitu okoliša. Nadalje, Zakonom o zaštiti okoliša definira se pojam integralnog39 upravljanja obalnim područjima (IUOP) kao:

„dinamički proces održivog upravljanja i korištenja obalnih područja, uzimajući istodobno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo međusobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i korištenja i njihov utjecaj na morske i kopnene dijelove.“ (čl. 24)

39 Na nekim mjestima on je definiran kao integralno, a na nekima kao integrirano upravljanje.

CRA/PPA, COAST

68

Zakonom se predvi a i izrada Strategije zaštite morskog okoliša koja uzima u obzir principe IUOP a.

Osim toga, postoje brojni propisi zaštite okoliša koji se odnose na ispuštanje tvari u okoliš, otpad,informacijski sustav za okoliš, plan intervencija u zaštiti okoliša itd., a koji su na indirektan na in važni zaupravljanje obalnim podru jima. Možda najvažniji podzakonski akti su Uredba o procjeni utjecajazahvata na okoliš (NN 64/08, 67/09), Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš(NN 64/08) i Uredba o informiranju i sudjelovanju zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN64/08), što su klju ni instrumenti za procjenu utjecaja na okoliš svake planirane aktivnosti koja bi moglaimati utjecaja na prostor (pa tako i na obalno podru je), odnosno informiranje javnosti. Uredbedefiniraju postupak procjene utjecaja, uklju uju i aktivnosti za koje je procjena potrebna, odnosno na ininformiranja javnosti o postupku izrade strateške studije; ocjene o potrebi strateške procjene; ocjene opotrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš; utvr ivanje sadržaja studije o utjecaju zahvata na okolišprije njezine izrade, te u postupku davanja suglasnosti na Izvješ e o sigurnosti. Nadalje, postoje još tripropisa koja bi trebalo uzeti u obzir: Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/02), Nacionalni plandjelovanja za okoliš (NN 46/02) i Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (NN 30/09).

Od svih prethodno navednih propisa, jedino se Zakon o otocima u cijelosti odnosi na obalno podru je(odnosno na jedan dio obalnog podru ja). Nedavno (2004.) usvojena Uredba o ure enju i zaštitizašti enog obalnog podru ja mora, po prvi put odre uje (u geografskom smislu), što je (zašti eno)obalno podru je (1.000 m kopna i 300 m mora), i kojim e se djelatnostima dati prednost s obzirom naobalnu lokaciju. Važno je napomenuti da postoje a definicija ZOP a ne uklju uje sveukupno obalnopodru je, ve samo njegov „uži“ (zašti eni) dio. Zakon o prostornom ure enju i gradnji, ažuriran 2009.,uklju io je i ovu Uredbu kao svoj sastavni dio.

Hrvatska je 21. sije nja 2008. godine u Madridu potpisla Protokol o integralnom upravljanju obalnimpodru jem Mediterana. Taj Protokol je prvi me unarodnopravni instrument kojim se uvodi obvezaintegralnog upravljanja obalnim podru jem, uzimaju i u obzir prostorno planiranje, zaštitu okoliša iprirode, zaštitu kulturne baštine, održivu poljoprivredu, ribarstvo, turizam, te ostale gospodarskedjelatnosti u obalnom podru ju. Njegovim stupanjem na snagu javlja se potreba za uskla ivanjem dijelahrvatskih propisa koji se ti u upravljanja obalnim podru jima.

Osim Zakonom o prostornom ure enju i gradnji, upravljanje plažnim podru jima Hrvatske trenuta no jeregulirano dvama glavnim dokumentima: Uredbom o kakvo i mora za kupanje i Zakonom o pomorskomdobru i morskim lukama.

Uredba o kakvo i mora za kupanje propisuje standarde kakvo e mora za kupanje na morskoj plaži,kojima se odre uju grani ne vrijednosti mikrobioloških pokazatelja i druge zna ajke mora. Uredbom suutvr ene mjere upravljanja morem za kupanje40, za ije je provo enje nadležna županija, a provo enjekoordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ure enja i graditeljstva. Mjere upravljanja morem zakupanje podrazumijevaju uspostavljanje vremenskog rasporeda (kalendara) pra enja, ocjenjivanjekakvo e mora za kupanje, odre ivanje i procjenu uzroka one iš enja, spre avanje izloženosti kupa aone iš enju, smanjenje rizika od one iš enja, te razvrstavanje mora za kupanje. Osim toga, Uredbom jeodre ena izrada i održavanje profila mora, koji je svojevrsna baza podataka o stanju kakvo e mora, kao io postoje im i potencijalnim uzrocima one iš enja (MZOPUG, 2009.).

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama naglašava da su plaže dio pomorskog dobra koje jedostupno svima pod istim uvjetima. Kao takve, one ni pod kojim uvjetima ne mogu biti privatnovlasništvo. Ipak, one mogu biti predmetom koncesije. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama,temeljem Pomorskog zakonika (NN 181/04, 76/07, 146/08) definira uvjete za davanje koncesija zakorištenje pomorskog dobra. Zakon razlikuje koncesije i koncesijska odobrenja. Sukladno tome, uhrvatskom zakonodavnom sustavu postoje dva zna ajna propisa: Uredba o postupku davanja koncesijena pomorskom dobru (NN 23/04, 63/08) i Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja napomorskom dobru (NN 36/04, NN 63/08). Potonja se odnosi na sve oblike gospodarskih aktivnosti koje

40 Koje se ipak najviše odnose na pra enje stanja.


69

se mogu obavljati na obalnom podru ju, kao što je iznajmljivanje suncobrana, ležaljki i raznihrekreacijskih sadržaja, pružanje ugostiteljskih usluga, itd. Koncesijsko odobrenje može biti dodijeljeno narazdoblje do 5 godina, temeljem odluke Vije a za koncesijska odobrenja pri lokalnoj samoupravizaduženoj za upravljanje pomorskim dobrom. Koncesija je, pak, zakonsko pravo koje omogu ujepotpuno ili djelomi no isklju enje javnog korištenja pomorskog dobra da bi se ostvarilo njegovogospodarsko korištenje. Op enito, koncesije odobrava županijsko vije e. Me utim, u nekim slu ajevimamogu biti odobrene od strane grada/op ine ili države. Koncesija se izdaje na rok od 5 99 godina. Da bipostao nositelj koncesije, podnositelj zahtjeva treba biti pravni subjekt. Podnositelj zahtjeva trebapredstaviti studiju ekonomske u inkovitosti predložene aktivnosti. Važno je naglasiti da se koncesija napomorskom dobru može izdati samo za ona pomorska dobra koja su kao takva i uknjižena u svimslužbenim dokumentima, u skladu s prostorno planskom dokumentacijom. Stoga je jedan od bitnihzakonskih akata Uredba o postupku utr ivanja granice pomorskog dobra (NN 23/04, 101/04, 39/06,63/08), u ijem su prilogu definirani detalji izdavanja koncesija na plažama.

Postoje im je zakonima upravljanje pomorskim dobrom jako centralizirano, a zanemariv je utjecajop ina i gradova u postupku upravljanja pomorskim dobrom. Centralizacija se posebno (izme u ostalog)manifestira u postupcima odre ivanja granica pomorskog dobra, u postupcima izdavanja koncesija, kao iu injenici da su op inama/gradovima odre ene obveze, ali ne i jasna prava kao ni sredstva zaupravljanje pomorskim dobrom. Usvajanjem novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (kojije još uvijek u obliku „kona nog nacrta“) može se o ekivati (manje) ja anje uloge lokalne i regionalnerazine upravljanja kod odre ivanja granica pomorskog dobra41 (Županijsko povjerenstvo za granicepomorskog dobra42), te kod izdavanja koncesija (op insko/gradsko vije e dobiva mogu nost izdavanjakoncesija bez mogu nosti gradnje do 10 godina). Ipak, sredstva od dodjele koncesija još uvijek se dijelena tri jednaka dijela, te nije propisano njihovo namjensko korištenja za upravljanje pomorskimdobrom.

S obzirom na gore navedeno, kao i na injenicu da novi Protokol o IUOP predvi a stvarno ja anjedecentraliziranog upravljanja obalnim podru jima, zakonska regulativa o lokalnoj samoupravi tako erpostaje iznimno važna. Prije svega, to je Zakon o lokalnoj i podru noj samoupravi (NN 33/01, 60/01,106/03, 129/05, 109/07, 125/08), te Zakon o regionalnom razvoju (NN 153/09).

Plaže ine vrijedna prirodna staništa, stoga s naro itom pozornoš u treba uzeti u obzir i Pravilnik otipovima staništa, kartama staništa, ugroženim i rijetkim tipovima staništa i mjerama za zaštitu tipovastaništa (NN 7/06), posebice ako se planira neka intervencija na plaži ili s plažom (kao što je, primjerice,nasipavanje). Pristupanjem Europskoj uniji, Hrvatska se obvezuje provoditi postoje e EU propise, patako i one o zaštiti prirode. Mnoge odredbe dviju EU direktiva o zaštiti prirode (EU Direktiva o pticama iEU Direktiva o staništima) ve su prenesene u hrvatsko zakonodavstvo (Zakon o zaštiti prirode). Kao idruge zemlje lanice, Hrvatska e morati predložiti podru ja mreže Natura 2000 za više od 250 rijetkih iliugroženih vrsta, te 70 stanišnih tipova. (DZZP, 2009a). Biološka raznolikost isto ne obale Jadranskogmora iznimno je velika. Ona je uglavnom krška, a podizanjem razine mora nakon posljednjeg ledenogdoba, veliki je dio toga obalnog krša (uklju uju i mnoge važne krške fenomene) prekriven morem. Stogase o ekuje da e zna ajan broj morskih (i obalnih) vrsta i staništa u Hrvatskoj postati dio ekološke mrežeNatura 2000 s ugra enim mjerama o uvanja. Devet je klju nih morskih stanišnih tipova u Hrvatskoj (akoji su navedeni u Dodatku I Direktive o staništima) koji bi, ovisno o stupnju o uvanosti, trebali postatidio Natura 2000. Neka od tih staništa osobito su zna ajna kada je rije o plažama (DZZP, 2009b.) (vidipoglavlje 2.2.1).

Plaže su i zna ajan turisti ki resurs (vidi poglavlje 1.2.3.2 i 2.2.2). Kod upravljanja plažama treba uzeti uobzir i klju ne dokumente koji odre uju turisti ki razvoj destinacije. Najvažniji dokument za upravljanjeu turizmu je „Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine“ (2003.). Nadalje, Institut za turizam

41 Postoje ozbiljni prigovori od strane lokalne administracije da e se novim zakonom sustav dodatno centralizirati.42 Koje, doduše, neki pravnici vide kao lošiji model, odnosno smatraju da treba zadržati ranije rješenje da granice pomorskogdobra odre uje Povjerenstvo za granice Ministarstva na prijedlog županijskog povjerenstava za granice, jer se radi oupravnim postupcima od kojih ovise stvarna prava sudionika postupka.

CRA/PPA, COAST

70

je (2007.) izradio „Studiju održivog razvoja kruzing turizma u Hrvatskoj“. „Strategija razvoja nauti kogturizma Republike Hrvatske“ (MMPI, 2008.) je zna ajan dokument, ali pisan potpuno sektorski, neuzimaju i previše u obzir ostale aktivnosti. Nadalje, postoje brojni propisi vezani uz upravljanje uturizmu, ali se uglavnom odnose na odre ene usluge unutar turisti kog sektora. Zna ajni zakoni mogli bibiti Zakon o turisti kim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 30/94, 152/08), kojim seodre uje njihova odgovornost za upravljanje atrakcijskim osnovama (pa tako i plažama), te Zakon oboravišnoj pristojbi (NN 152/08, 59/09), koji odre uje da dio sredstava (40%, 65%, 80%, itd. ovisno otipu turizma) treba biti dozna en lokalnoj TZ i/ili Gradu/Op ini te utrošen na „poboljšanje uvjeta boravkaturista“. Iako bi se teoretski takva zakonska odredba mogla primjenjivati i na poboljšanje uvjeta naplažama (kao turisti kom resursu), ta se sredstva, nažalost, uglavnom ciljano troše na promotivneaktivnosti.

2.1.3 Institucionalni okvir

Hrvatska ima iznimno dugu obalu, ali još uvijek nije uspostavljeno organizirano upravljanje tako važnimprirodnim bogatstvom. Rješavanjem pojedina nih problema vezanih za obalno podru je bavi se nekolikoministarstava: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ure enja i graditeljstva, Ministarstvo turizma,Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo kulture / Državni zavod za zaštitu prirode,Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, te Ministarstvo gospodarstva, rada ipoduzetništva. Izme u ovih ministarstava dolazi do preklapanja nadležnosti, prava i odgovornosti, štovodi do pomanjkanja komunikacije te nedostatka korisne i uspješne suradnje izme u njih.

Trenutno postoje dvije institucije zadužene za upravljanje obalnim podru jima: Odjel za zaštitu moraunutar Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ure enja i graditeljstva (MZOPUG) te Uprava za otoke ipriobalje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Me utim, u smislu upravljanja kakvo om mora naplažama najvažniji je Odjel za zaštitu mora (MZOPUG). Kad je uspostavljen, bio je prvo institucionalnorješenje takve vrste na Mediteranu. Nažalost, njegovi su zadaci danas uglavnom svedeni naadministrativne poslove:

stru ni poslovi vezani uz zaštitu mora;

koordiniranje Programa pra enja kakvo e mora na plažama u Republici Hrvatskoj;

aktivnosti u okviru provedbe Plana intervencija kod iznenadnog one iš enja mora uz ostalanadležna tijela;

davanje stru nih ocjena, i predlaganje mjera vezanih za pra enje i sanaciju one iš enja mora imorskog okoliša;

predlaganje mjera zaštite od one iš enja mora i priobalja;

predlaganje programa istraživanja mora u cilju utvr ivanja u inkovitosti rada sustava zaspre avanje one iš enja mora;

nadzor i usmjeravanje razvoja informacijskog sustava zaštite okoliša i registra one iš ivanja okoliša;

izrada stru nih podloga za izradu nacrta prijedloga zakona i provedbenih propisa, priprema stru nihpodloga za izradu planova, programa i izvješ a u vezi sa zaštitommora, i pra enje njihove provedbe;

stru ni poslovi uskla ivanja zakonodavstva s propisima Europske unije;

sudjelovanje u provo enju MAP ovog43 programa u Hrvatskoj.

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (kao i županijski ured državne uprave nadležan za poslovepomorstva) provodi upravni nadzor nad provedbom odredaba Zakona o pomorskom dobru i morskimlukama. Inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba Zakona i drugih podzakonskih akata obavljajuinspektori pomorskog dobra i ovlašteni državni službenici Ministarstva mora, prometa i infrastrukturekao i inspektori lu ke kapetanije. U sklopu ovog ministarstva djeluje i zna ajna Uprava za otoke ipriobalje.

43 Mediterranean Action Plan – Mediteranski akcijski plan.


71

Važno je napomenuti da je u 2009. osnovana Me uresorna koordinacija za integralno upravljanjeobalnim podru jem u Hrvatskoj. Iako ona nema politi ku ulogu, sâmo osnivanje je zna ajno jer ukazujena zrelost integralnog promišljanja kod upravljanja obalnim podru jima. Stupanjem na snagu ProtokolaIUOP, može se o ekivati formaliziranje i ja anje politi ke i stvarne operativne uloge Koordinacije.

Upravljanje zašti enim dijelovima prirode (osim nacionalnih parkova i parkova prirode), uklju uju iobalna podru ja, povjereno je Javnim ustanovama za upravljanje zašti enih dijelova prirode, kojeosnivaju županijske skupštine temeljem Zakona o zaštiti prirode te Zakona o ustanovama (NN 75/93).Osnovne djelatnosti ovih ustanova su zaštita vrijednih (pa onda i zašti enih) dijelova prirode, ali iosiguranje održivog korištenja prirodnih dobara, te nadziranje provo enja zaštite prirode na podru jimakojima upravlja. Ipak, koncesije na tim podru jima izdaje županijsko poglavarstvo, uz prethodnusuglasnost Ministarstva kulture.

Na podru ju Dalmacije osnovane su etiri takve Javne ustanove. Izme u ostalih, ove Javne ustanoveupravljaju sljede im vrijednim obalnim dijelovima prirode:

i. Javna ustanova za upravljanje zašti enim dijelovima prirode Zadarske županije: ornitološkirezervati Kolanjsko blato, Veliko i Malo blato te zna ajni krajobraz Sjeverozapadni dio Dugogotoka, dok su grebeni kod Silbe u pripremi proglašenja za zaštitu;

ii. Javna ustanova za upravljanje zašti enim prirodnim podru jima i drugim zašti enim prirodnimvrijednostima na podru ju Šibensko kninske županije: Žutsko sitska skupina otoka, te Kanal Luka uŠibeniku (zna ajni krajobrazi);

iii. Javna ustanova za upravljanje zašti enim prirodnim vrijednostima Splitsko dalmatinske županije:Pantan (posebni rezervat), otoci Brusnik i Jabuka, Modra, Medvidina i špilja na otoku Ravniku,Zlatni rât i Stiniva, (spomenici prirode);

iv. Javna ustanova za upravljanje zašti enim prirodnim vrijednostima na podru ju Dubrova koneretvanske županije: otok Lokrum (posebni rezervat – šumski), Otoci Mrkan, Bobara i Supetar(posebni rezervat – ornitološki), jugoisto ni dio delte rijeke Neretve (posebni rezervat – ihtiološkoornitološki), Malostonski zaljev i Malo more (posebni rezervat – u moru), otok Badija, predioSaplunara na otoku Mljetu (koji uklju uje i uvalu Blaca), uvala Vu ina s obalnim pojasom i uvalaPrapratno na Pelješcu (zna ajni krajobrazi), te oto i Ošjak kod Vele Luke na Kor uli (park šuma).

Upravljanje podru jima Natura 2000 (obalnim i kopnenim) zakonski je odre eno Direktivom ostaništima, koja odre uje tri osnovne mjere kojima se može o uvati zaštita podru ja:

zakonske (npr. uspostava zašti enog podru ja);

ugovorne (npr. potpisivanje sporazuma o upravljanju s vlasnikom zemljišta);

upravne (osiguravanje potrebnih sredstava za upravljanje podru jem).

Me utim, svaka zemlja, pa i svako pojedino podru je, ima slobodu odlu iti koje mjere može i želiprimijeniti s obzirom na vlastite gospodarske, kulturne i socijalne osobitosti. Stoga e i budu einstitucionalno upravljanje pojedinim Natura 2000 staništem biti odre eno prvenstveno na temeljuprirodnih vrijednosti te lokalnih specifi nosti.

Hrvatska je poznata kao destinacija „mora, sunca i obale“, stoga su obalna (prije svega, plažna) podru jaklju na za razvoj turizma. Osim isklju ivo obalnih, djelotvorne institucije za upravljanje u turizmu sutako er važne za upravljanje obalnim resursima, prije svega plažama. Važan korak u tom smjeru jepoduzet na po etku 2008., kada se, s novim mandatom Vlade, uspostavilo i Ministarstvo turizma. Naime,u razdoblju od 2003. do 2007. Ministarstvo turizma je bilo integrirano u ve e Ministarstvo mora,turizma, prometa i razvitka. S obzirom na važnost turizma za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo,nepostojanje posebnog Ministarstva turizma je smatrano nedjelotvornim. Sada kad postoji samostalnoMinistarstvo turizma, otvaraju se nove mogu nosti i prilike za dodatno ja anje efikasnog upravljanja uturizmu u Hrvatskoj. Osim na nacionalnoj razini (preko Ministarstva), bitne se odluke donose i nažupanijskoj i lokalnoj razini (županija i op ina) preko Vladinih odjela. Kona no, Hrvatska turisti kazajednica (HTZ) je državna turisti ka organizacija koja je osnovana da bi promicala i kreirala identitethrvatskog turizma, te podizala sveukupnu kakvo u turisti ke usluge u Hrvatskoj.

CRA/PPA, COAST

72

Hrvatska je također sjedište Centra za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija (CRA/PPA) Mediteranskog akcijskog plana Programa Ujedinjenih Naroda za okoliš (UNEP/MAP), koji je osnovan i smješten u Splitu 1979. godine. Njegov program jest usmjeren ka integralnom upravljanju obalnim područjima (ali ne isključivo za područje Hrvatske, već Mediterana u cjelini).

2.2 Plaža kao resurs u Hrvatskoj

Sam pojam resurs označava materijalnu ili apstraktnu osnovu koja se može koristiti za zadovoljenje ljudskih potreba. U narednim se poglavljima analizira vrijednost (značenje) plaže, i to ne samo iz isključivo antropogene dimenzije. U tom kontekstu, sam pojam resursa možda i nije najbolji naziv, jer se ovim Smjernicama želi naglasiti vrijednost plaže za funkcioniranje cjelokupnog obalnog ekosustava, ne nužno u funkciji zadovoljenja ljudskih potreba (socio‐ekonomskih, kulturnih, estetskih ili drugih).

2.2.1 Plaža kao prirodni resurs

Plaže, osobito pješčane, iznimno su važna obalna staništa (vidi poglavlje 1.2.3.1). U Hrvatskoj su pjeskovite i šljunkovite plaže zastupljene na samo 5,4% hrvatske obale (MK, 2009.). Ključna obalna staništa Natura 2000 (a koja su osobito važna za, primjerice, upravljanje plažama) su: muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke (114044); mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornetea fruticosi) (1420); embrionske obalne sipine – prvi stadij stvaranja sipina (2110); vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima (Cakiletea maritimae p.) (1210); ali i muljevite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima (1310). Zbog svojstava istočne obale Jadranskoga mora, koja je velikim dijelom kamenita, ova staništa veoma su rijetka. To su uglavnom svojtama siromašna, no ekološki iznimno vrijedna staništa, koja su ljudima zanimljiva kao plažna područja – stoga su pod značajnim antropogenim pritiskom (http://www.natura2000.hr).

Fotografija 46: Male sipine na Kraljičinoj plaži, Nin

44 Oznaka staništa Natura 2000.


73

Fotografija 47: Cakile maritima, karakteristična vrsta uz obale s organskim naplavinama

Kao važna staništa u moru treba naglasiti staništa naselja Posidonia oceanica (1120), grebene (1170), obalne lagune (1150), pješčana dna trajno prekrivena morem (1110) te velike plitke uvale i zaljevi (1160), koja mogu biti prisutna i na područjima nekarakterističnim za plaže, stoga se u nastavku daju kraća objašnjenja samo za tipična kopnena plažna staništa.

i. Muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke prisutna su tamo gdje, uglavnom zbog geoloških razloga, ima prirodnih naslaga pijeska (Lopar na Rabu, Sabunike kod Nina, Sakarun na Dugom otoku), ili tamo gdje je pijesak donesen vjetrom za vrijeme ledenih doba (otok Susak, mljetska uvala Saplunara) i rijekama s kopna (ušća Neretve i Cetine). Važno je napomenuti da su u obliku sprudova i pličina bili prisutni u velikoj mjeri u Neretvanskom kanalu, no gotovo su nestala zbog intenzivnog vađenja pijeska, dok su pješčane uvale Cetine pretvorene u rekreacijska plažna područja (http://www.natura2000.hr).

ii. Muljevite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima su staništa zajednica sastavljenih uglavnom od jednogodišnjih biljaka ili iz trava. Naseljavaju periodički plavljena muljevita ili pjeskovita tla uz more. U Hrvatskoj ima izuzetno malo staništa ovoga tipa. U starijoj su literaturi ovakva staništa navedena u Vlašićima na Pagu, Sv. Eufemiji i Supetarskoj dragi, no novija istraživanja tamo nalaze samo slanjače višegodišnjih halofita (http://www.natura2000.hr).

iii. Mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova na slanim muljevitim obalama je stanište koje se ponekad koristi i kao pašnjak. Spomenute zajednice nalazimo duž obala Sredozemnog mora, a u Hrvatskom primorju na mnogim lokalitetima poput Krka, Cresa, Raba i Paga, Pantane kod Trogira, uz obalu kod Solarisa i Zablaća i drugdje (http://www.natura2000.hr).

iv. Stanište embrionske obalne sipine – prvi stadij stvaranja sipina označavaju obale s prvim stupnjem stvaranja sipina (dina), koje se sastoje od valića pijeska ili izdignute pješčane površine gornjeg dijela žala. Ovo stanište u Hrvatskoj nalazimo na otocima Mljetu (Saplunara, Blaca), Lopudu (Šunj) i Rabu, te na poluotoku Pelješcu (Pržina) (http://www.natura2000.hr).

v. Vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima razvija se na šljuncima morske obale bogate dušikovim i organskim tvarima, te na nakupinama naplavljenog materijala. Šljunčani žalovi mogu biti građeni od krupnijih ili sitnijih valutica. Umjetno nasipavane plaže bez karakteristične vegetacije ne spadaju pod ova staništa, na kojima bi se čak i mogla razviti karakteristična vegetacija, no to je najčešće onemogućeno stalnim čišćenjem. Veće ili manje šljunčane žalove nalazimo duž cijele jadranske obale (http://www.natura2000.hr).

CRA/PPA, COAST

74

Ova su podru ja naj eš e pod velikim antropogenim pritiskom, prvenstveno uslijed intenzivnogturisti kog razvoja. Stoga je osobito važno uspostaviti pažljivo upravljanje ovim podru jima, kako bi seosiguralo o uvanje ovih vrijednih staništa.

2.2.2 Plaža kao gospodarski resurs

Analiziraju i razloge zbog kojih se Hrvatska odabire kao turisti ka destinacija, može se re i da turisti uHrvatsku dolaze uglavnom zbog odmaranja i uživanja u suncu i moru (IT, 2002.). Naime, ispitivanjaTOMAS koja provodi Instit za turizam (2002; 2005) pokazuje da su turisti kao faktore kojima su bilinajzadovoljniji istaknuli ljepotu prirode i krajolika te isto u plaža (IT, 2005.). Stoga se može zaklju iti dasu upravo plaže jedan od najvažnijih resursa u razvoju hrvatskog turizma.

Prihodi od me unarodnog turizma imaju posebnu važnost za hrvatsko gospodarstvo. Preliminarnipodaci Državnog zavoda za statistiku o prihodima za prvih 9 mjeseci 2007., pokazuju da je prihod odturizma u Hrvatskoj iznosio 6,2 milijardi eura, to jest 22% ukupnog BDP a za Hrvatsku, što je 7,5% višenego 2006. (MT, 2008.). Me utim, te podatke treba uzeti u obzir s rezervom jer oni ne ura unavajutroškove poduze a. Neki ekonomski analiti ari procjenjuju da turisti ki sektor u BDP u sudjeluje spribližno 10%. Bez obzira na to an postotak, ostaje injenica da je turizam (i to plažni turizam) jedan odzna ajnih faktora hrvatskog gospodarskog razvoja.

Iako ne postoje to ni podaci o direktnom ekonomskom u inku (doprinosu) samih plaža u Hrvatskoj,uzimaju i u obzir navedene podatke (IT, 2002; 2005) može se zaklju iti da su upravo plaže najvažnijihrvatski turisti ki resurs, te je uspješno upravljanje tim resursom i klju uspješnog upravljanja hrvatskimobalnim turizmom. Direktni prihodi od plaža uklju uju prihode od koncesija (koje na tri jednaka dijeladijele Grad/Op ina, Županija i Država) i koncesijskih odobrenja (prihod gradskog/op inskog prora una).Sami koncesionari (u okviru vlastite koncesije i/ili koncesijskog odobrenja) prihode ostvaruju putemiznajmljivanja nekih plažnih sadržaja (ležaljke, suncobrani, sportski sadržaji, itd.), naplate korištenjasidrišta/bova, parkirališta, te od naplate ulaznica.

Neki ekonomski instrumenti, kao što su korištenje eko takse45 ili napla ivanje ulaznica na plaže, uHrvatskoj još nisu dovoljno razvijeni, prije svega zbog o ekivanog otpora lokalnog stanovništva (iakoprimjer Crikvenice pokazuje suprotno), ali i zbog injenice da ogra ivanje plaže znatno pove ava cijenukoncesije.

Jedna od najpoznatijih hrvatskih plaža, s velikim rekreacijskim potencijalom, Zlatni rât, prema podacimatjednika Globus ima godišnje prihode46 (2008.) u iznosu 4.380.000 kn, uz osiguranje zaposlenja za 30ljudi. Na nekim manjim otocima (primjerice, Lopud) prihodi od plaže nisu tako visoki, ali ipak osiguravajuegzistenciju za malobrojne oto ke obitelji.

Kona no, treba napomenuti da se, po postoje oj praksi, financiranje upravljanje plažama (koje nisu podkoncesijom) osigurava iz državnog, lokalnog odnosno županijskog prora una, ovisno o tipu intervencije.

2.3 Prakse upravljanja plažama u Hrvatskoj

Trenutno u Hrvatskoj ne postoji cjeloviti program upravljanja plažama. Naime, postoje inicijativeprocjene stanja biološke raznolikosti plažnih staništa47 kao i inicijative procjene rekreacijskih i/ilisigurnosnih aspekata plažnog podru ja. Me utim, ne postoji jedinstveni sustav upravljanja plažama kojibi uklju ivao cjelovitu procjenu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala, te mjere kojih se trebapridržavati na plaži da bi se ti potencijali sa uvali i unaprijedili. Jedina inicijativa koja je na snazi i kojadjelomi no udovoljava ovim kriterijima je program Plava zastava, ali ona je ipak prvenstveno orijentiranana plaže kao rekreacijske zone (ne uzimaju i u obzir prirodne vrijednosti plaže, nego samo program

45 Koja može imati široku primjenu, ali se može u cijelosti ili jednim dijelom koristiti kao instrument upravljanja plažama s ciljempoboljšanja ekoloških uvjeta plaže

46 Bez rashoda, uklju uju i cijenu koncesije od 1.103.305 kn.47 Kao, primjerice, aktivnost inventarizacije i kartiranja prirodnih plaža s Natura stanišnim tipovima, u sklopu projekta COAST.


75

ekološke edukacije i sl.), te je s tim u vezi usmjerena uglavnom na urbane i resort plaže. Osim toga, ona propisuje mjere kojih se treba pridržavati samo za plaže koje su nominirane da uđu u sustav Plave zastave.

Na nacionalnoj razini, a temeljem Uredbe o kakvoći mora za kupanje, izradio se profil mora za plaže na kojima se provodi mjerenje kakvoće mora. Iako je ovaj profil još uvijek usmjeren uglavnom na pitanje sanitarnih uvjeta koje plaža mora ispunjavati da bi bila primjerena za kupače, on uzima u obzir prijetnje plažnom području, odnosno moguće izvore onečišćenja, pa je kvalitetna osnova za izradu nekog budućeg sustava upravljanja plažama.

U nastavku se ukratko prikazuju neke inicijative, programi i studije koje su usmjerene na neke od aspekata upravljanja plažama.

i. Kao potpisnica Barcelonske konvencije o zaštiti morskog okoliša, Hrvatska je jedna od prvih zemalja na Mediteranu počela sustavno provoditi program praćenja kakvoće mora (od 1989.g.).

Od 1996. do 2009. godine, Program praćenja kakvoće mora na plažama u Republici Hrvatskoj provodio se na temelju Uredbe o standardima kakvoće mora na morskim plažama (Narodne novine br.33/96). Standardi Uredbe bili su propisani u skladu sa zahtjevima Direktive EU o moru za kupanje48, Smjernicama za kakvoću mora za kupanje u Mediteranu (Mediteranskog akcijskog plana programa Ujedinjenih naroda za okoliš – UNEP/MAP) i kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Uredbom je bilo propisano utvrđivanje osnovnih meteoroloških uvjeta, te vizualni pregled mora (boja, prozirnost, vidljive plivajuće otpadne tvari, vidljive otpadne suspendirane tvari). Na mjestu uzorkovanja bilo je potrebno mjeriti temperaturu mora i pH vrijednost, a u laboratoriju su utvrđivani zadani mikrobiološki pokazatelji (ukupne koliformne bakterije – TC, fekalne koliformne bakterije – FC, fekalni streptokoki – FS). U 2009. godini, Program praćenja kakvoće mora na plažama provodio se sukladno Uredbi o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2009.

U sezoni 2009. ispitivanje je provedeno na 905 točaka ispitivanja (Tablica 6). Ukupno je uzeto 9.070 uzoraka, od čega je 8.737 uzoraka ocjenjeno ocjenom „Izvrsno“, 222 uzorka ocjenom „Dobro“, 99 uzoraka ocjenom „Zadovoljavajuće“ i 12 uzoraka ocjenom „Nezadovoljavajuće“ (MZOPUG, 2009.).

Tablica 6: Godišnje ocjene točaka ispitivanja uz postotnu razdiobu po ocjenama na plažama hrvatskog Jadrana za 2009. godinu (MZOPUG, 2009.)

Županija Broj točaka ispitivanja

Godišnje ocjene 1 % 2 % 3 % 4 %

Dubrovačko‐neretvanska 95 87 91,58 6 6,32 1 1,05 1 1,05Splitsko‐dalmatinska 142 119 83,80 17 11,97 1 0,70 5 3,52Šibensko‐kninska 90 79 87,78 10 11,11 0 0,00 1 1,11Zadarska 93 90 96,77 3 3,23 0 0,00 0 0,00Ličko‐senjska 46 46 100 0 0,00 0 0,00 0 0,00Primorsko‐goranska 236 222 94,07 11 4,66 3 1,27 0 0,00Istarska 203 190 93,60 6 2,96 6 2,96 1 0,49UKUPNO 905 833 92,04 53 5,86 11 1,22 8 0,88

ii. Uredbom o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08), osim mjerenja kakvoće mora određene su i obveze izrade profila plaža na kojima se mjeri kakvoća. Uredbom je definirano da profil mora za kupanje sadrži točke uzorkovanja, opis fizikalnih, geografskih i hidroloških karakteristika mora za kupanje, ocjenu kakvoće mora za kupanje, utvrđivanje i procjenu izvora onečišćenja koji mogu utjecati na more za kupanje i zdravlje kupača, utvrđivanje stupnja rizika onečišćenja, procjenu moguće proliferacije makroalgi i/ili fitoplanktona i sustav obavješćivanja javnosti. Za izradu profila nadležne su županije, a poslove izrade obavljaju pravne osobe kojima županije te poslove dodijele. Profili trebaju biti napravljeni u standardiziranom formatu da bi njihovi podaci bili usporedivi između područjâ.

48 Council Directive of EEC concerning the Quality of bathing waters 76/160/EEC, Official Journal of EEC No L281/47‐52.

CRA/PPA, COAST

76

Preporučuje se izrađivati karte na kojima će biti naznačene točke uzorkovanja i mogući izvori onečišćenja, te (zbog potreba klasifikacije vode za kupanje) i svi rezultati analiza. U izradi profila preporuča se korištenje fotografija. Profil mora za kupanje izrađuje se na temelju podataka iz kartografskog prikaza plaže, podataka temeljem obilaska terena, osnovnih fizikalno‐hidroloških osobina i mikrobiološke kakvoće mora. Obilazak terena uključuje pregled ispusta otpadnih voda, unosa potocima, rijekama i vruljama, utvrđivanje gustoće kupača i cirkulacije/izmjene mora, te dodatne informacije. Ukoliko se ustanovi prisustvo otpadnih voda, potrebno je utvrditi tip tretiranja, odnosno efikasnost ispusta. Na temelju utvrđenog, procjenjuje se potencijalni rizik onečišćenja otpadnim vodama. Kod utvrđivanja unosa rijekama, potocima i vruljama, potrebno je ustanoviti tip tretmana otpadnih voda koje se unose u rijeku, veličinu naselja iz kojih potječu otpadne vode unesene u rijeke, te protok u sezoni kupanja. Na temelju navedenog, procjenjuje se rizik uzrokovan odlaganjem otpadnih voda rijekama. Utvrđuje se i potencijalni rizik uvjetovan gustoćom kupača. Na temelju svih ovih procjena rizika, utvrđuje se ukupan rizik od onečišćenja mora namijenjenog za kupanje i iskazuje u stupnjevima. Tijekom 2010. godine, profil mora za kupanje izrađen je za svih 905 točaka ispitivanja, u roku kojeg je propisala Uredba o kakvoći mora za kupanje (1. svibnja 2010.). Sastavni dio profila mora za kupanje čini kartografski prikaz, koji je izrađen u elektronskom obliku (također za sve točke ispitivanja) a čije su karakteristike također detaljno definirane Uredbom. Ovakvim pristupom u mjerenju kakvoće mora otvara se pristup cjelovitom promišljanju i upravljanju plažama (MZOPUG, 2009.).

Slika 12: Primjer prikaza kakvoće mora (temeljem profila) na mrežnim stranicama

iii. U okviru provedbe Uredbe o kakvoći mora za kupanje, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva razvilo je, u suradnji s Institutom za oceanografiju i ribarstvo iz Splita i Agencijom za zaštitu okoliša, „Bazu podataka o kakvoći mora za kupanje”, odnosno mrežnu programsku aplikaciju za unos, obradu i valorizaciju podataka, te za izvješćivanje i informiranje javnosti o podacima o kakvoći mora za kupanje na plažama hrvatskog Jadrana. Baza čini dio temeljne baze podataka i pokazatelja stanja morskog okoliša, marikulture i ribarstva. Koristi se za unos rezultata ispitivanja, obradu rezultata i ocjenjivanje, informiranje javnosti, te nacionalno izvješćivanje o kakvoći mora za kupanje, kao i za izvješćivanje prema Europskoj uniji.

Bazom podataka služe se ovlašteni korisnici koji unose rezultate ispitivanja, vrše njihovu obradu te pripremaju periodična izvješća prema županijama i koncesionarima, odnosno jedinicama lokalne samouprave. MZOPUG koristi Bazu za objedinjavanje podataka i (posredstvom posebno pripremljenog dvojezičnog preglednika) za izvješćivanje javnosti o kakvoći mora za kupanje.


77

Baza objedinjuje profile mora za kupanje za sve točke ispitivanja na plažama hrvatskog Jadrana (nakon unosa podataka u pripremljene obrasce za izradu profila mora za kupanje) i ocjenu rizika onečišćenja. Planirano je Bazu integrirati s GIS‐preglednicima koji će biti korišteni pri izradi profila mora za kupanje. Razvoj i usavršavanje Baze planirani su do kraja 2010. godine.

Razvijena je i dvojezična internetska aplikacija za informiranje javnosti, koja je dostupna na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva: http://www.izor.hr/kakvoca/, odnosno http://www.izor.hr/bathing/, koja čini dio Baze podataka o kakvoći mora, a započela je s radom u svibnju 2009. godine. Kroz aplikaciju javnost može dobiti pregled svih točaka ispitivanja, ocjene mora tijekom sezone ispitivanja odmah nakon unosa rezultata ispitivanja, te informacije o iznenadnim i kratkotrajnim onečišćenjima. Iz profila mora za kupanje dostupne su informacije o prostornim karakteristikama plaže, dostupnosti, sadržajima i opremljenosti. Dostupne su fotografije plaža i dana je mogućnost komentiranja i rangiranja/ocjenjivanja plaža od strane kupača, u cilju poboljšanja procesa upravljanja plažnim prostorom i kakvoćom mora za kupanje. Aplikacija je jednostavna za korištenje, a uz podatke o kakvoći mora daje i pregled kriterija, odnosno informacije o ostalim hidrometeorološkim karakteristikama na dan uzorkovanja mora. Zbog velikog interesa javnosti, planira se prevesti aplikaciju na nekoliko dodatnih jezika.

Slika 13: Kartografski prikaz profila na mrežnim stranicama Ministarstva zaštite okoliša,

prostornog uređenja i graditeljstva

iv. Elaborat – kartografski prikaz plaža „Morske plaže na području Primorsko‐goranske županije“, izrađen je 1999. godine temeljem Uredbe o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96). Elaborat je izradio Županijski zavod za razvoj, prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Za područje županije, izrađena je shema kartografskih prikaza u mjerilu 1:100.000, detaljna inventarizacija plaža dokumentirana je na topografskim kartama u mjerilu 1:25.000. Granice samih plaža i ostali relevantni podaci grupirani su po općinama i gradovima, te prikazani na hrvatskim državnim kartama (HDK) u mjerilu 1:5.000.

Elaboratom je na području Primorsko‐goranske županije evidentirano ukupno 376 plaža, od čega na priobalno područje otpadaju 123 lokacije, na otok Krk 100, otok Cres 50, otok Lošinj 50, te otok Rab 53 lokacije plaže. Ukupna duljina obalne crte iznosi 1.097,60 km, a ukupna evidentirana duljina plaža 180.080 m. Za svaku lokaciju plaže, ucrtana je na granica plaže, mjesto i naziv plaže, podmorski ispust s naznakom profila, duljine i dubine mora na ispustu, uređaj za pročišćavanje, priobalni izvor, vrulja, dotok slatkih voda i bujica (ucrtavanje svih navedenih karakteristika također je bila obveza definirana Uredbom).

CRA/PPA, COAST

78

Dakle, više od 10 godina prije službene izrade profila mora, koja je u skladu sa zahtjevima EU, Primorsko‐goranska županija je izradila svojevrsni „profil“ koji je bio osnova za upravljanje plažnim resursima (Slika 14). U skladu sa zahtjevima prethodne Uredbe, kartografske prikaze izradile su i Dubrovačko‐neretvanska i Istarska županija.

Slika 14: Izvadak iz Elaborata „Morske plaže na području primorsko‐goranske županije“ (1999.):

Primjer plaže na području grada Krka


79

v. Neke su plaže, zbog svojih iznimnih prirodnih vrijednosti, zaštićene kao značajni dijelovi prirode. Primjerice, takve plaže su Sakarun (Dugi otok), Saplunara (otok Mljet) i Prapratna (Pelješac) – značajni krajobrazi); Stiniva i Zlatni rât – spomenici prirode; ušće rijeke Neretve – ihtiološko‐ornitološki rezervat; itd. Upravljanje tim plažama, kao vrijednim obalnim dijelovima prirode, (formalno) je povjereno županijskim Javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode (vidi poglavlje 2.1.3). Međutim, te ustanove najčešće nisu u potpunosti u stanju provoditi mjere nužne za upravljanje takvim dijelovima prirode. Dva su osnovna razloga za to: a) te su ustanove najčešće financijski i tehnički (uključujući nedostatak kadra) podkapacitirane; b) pojavljuje se problem preklapanja nadležnosti, posebice kod upravljanja plažnim područjima, koja su dijelovi pomorskog dobra. Naime, Javne ustanove su, temeljem Zakona o zaštiti prirode, određene kao nadležne institucije za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. Međutim, Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama određeno je da pomorskim dobrom (u ime Republike Hrvatske) upravljaju županije. Međutim, zakonodavac ne definira jasno nadležnost i odgovornost u slučajevima kada je neko područje istovremeno i dio pomorskog dobra i zaštićeni dio prirode. To dovodi do situacije u kojoj na takvim područjima Javne ustanove imaju odgovornost, ali ne i stvarnu nadležnost. Naime, Javne ustanove ne mogu izdavati koncesije za ta područja (jer je to u nadležnosti Županija), pa ne mogu kontrolirati tko dobiva koncesije za ta (plažna) područja i na koji će se način odnositi prema tim područjima. Jedna od inicijativa koja je uspješno riješila problem nadležnosti je incijativa Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Zadarske županije, koja je zatražila koncesiju nad dijelom uvale Sakarun na Dugom otoku radi postavljanja plutača za sidrenje, s ciljem zaštite morske cvjetnice Posidonia oceanica. Odlukom poglavarstva Zadarske županije, dodijeljena joj je koncesija na rok od pet godina po simboličnoj cijeni od 50 lipa po metru četvornom (što je, s obzirom na površinu od 7.200 četvornih metara, 3.600 kn godišnje) (Zadarski List, 2009). Time je Javna ustanova konkretizirala upravljanje na jednom dijelu područja nad kojim je prije imala samo formalnu nadležnost. U budućnosti, cilj joj je proširiti koncesiju nad cijelim područjem Uvale Sakarun i Rta Lopata čime bi se osiguralo njeno kvalitetno upravljanje.

Fotografija 48: Plaža Sakarun

vi. Uz nacionalno provođenje mjerenja kakvoće mora, jedina inicijativa cjelovitog (dužobalnog) ispitivanja procjene stanja plaža je ona provedena 2005./2006. godine kao dio projekta udruge „Sunce“. U tom projektu koristila se metodologija evidentiranja i ocjenjivanja plaža BARE (vidi poglavlje 1.2.7.1), kojom se plaže svrstavaju u jednu od pet mogućih kategorija (udaljene, ruralne, mjesne, urbane i resort plaže), te ocjenjuju temeljem pet osnovnih kriterija (sigurnost, kakvoća mora,

CRA/PPA, COAST

80

sadržaji, krajobraz i isto a), ovisno o kategoriji kojoj plaže pripadaju. Uzimaju i u obzir tip plaže inavedene kriterije, plaža se ocjenjuje jednom do pet zvjezdica. U sklopu tog istraživanja ukupno jeocijenjeno 240 plaža duž cijele hrvatske obale. Izra ena je publikacija „Vodi po odabranim plažamau Hrvatskoj“, na engleskom i hrvatskom jeziku, kojom su pobliže analizirane i prikazane 54 plaže uHrvatskoj (Markovi , 2006.).

vii. Brojne su inicijative koje su usmjerene na izradu specifi nih studija za upravljanje ciljnim plažama –primjerice, Plan upravljanja plažama Splitsko dalmatinske županije, kojeg je za potrebe Turisti kezajednice Splitsko dalmatinske županije izradila tvrtka „Horwath i Horwath Consulting Zagreb“.Uzimaju i u obzir postoje e strateške dokumente turisti kog razvoja destinacije, te zahtjeve i potrebegostiju, Planom se ponudio mogu i okvir za upravljanje plažama Splitsko dalmatinske županije.Temeljem oglednih primjera iz prakse (Italija), ponu eni su modeli upravljanja za tri tipa plaža: a)plaže sa slobodnim pristupom; b) plaže sa slobodnim pristupom na kojima se nude osnovni sadržaji;c) plaže kojima upravljaju privatni subjekti. Temeljem tog Plana, izra en je plan razvoja plaže uMakarskoj kojim se, tako er temeljem oglednih primjera u praksi, definira model upravljanja (kojiuklju uje tematizaciju i kategorizaciju plaža), kao i mogu e sadržaje i proizvode koji osiguravajutržišnu i ekonomsku opravdanost (HORWATH, 2008.). Ovakav pristup upravljanju plažama jekvalitetan jer uzima u obzir neke temeljne karakteristike i odrednice destinacije, kao i ekonomskuopravdanost intervencija. Me utim, on je napravljen krajnje sektorski, gotovo u potpunostizanemaruju i prirodne vrijednosti i potencijale te, iako ima za cilj poslužiti kao pilot projekt za ostaledestinacije (barem u Splitsko dalmatinskoj županiji), mišljenje je izra iva a ovih Smjernica da tonikako ne smije biti isklju ivi model za budu e upravljanje plažama u Hrvatskoj.

Sli no prethodnoj studiji, „Marketing plan za tvrtku Splitska kupališta d.o.o.“, tvrtka „Micro projekt“je za potrebe tvrtke Splitska kupališta analizirala razvojne potencijale splitskih kupališta te predložilamodel za budu i razvoj sadržaja splitskih kupališta s ciljem „indirektne koristi svima koji su dio grada

Splita“. Iako se deklarativno tvrdi da e se predloženim modelom „o uvati prirodni okoliš, te ja ati

svijest lokalnog stanovništva o o uvanju tog gradskog bogatstva“, Plan je prvenstveno usmjeren naekonomske dobiti upravljanja plažama (MICRO, 2008.).

Studija „Upravljanje plažama u Baškoj Vodi“ napravljena je kao pokazni primjer u izradime unarodnog projekta za održivi razvoj obalnog turizma (UNEP). Studijom su postavljeni ciljevi imogu i modeli razvoja, kao i nacrt akcijskog plana provo enja upravljanja plažama. Budu i da jenaglasak na održivom pristupu upravljanja destinacijom, pozornost je posve ena i pitanju upravljanjaokolišem, prije svega kroz primjenu metode BARE i procjenu fizi kog, ekološkog i socijalnogprihvatnog kapaciteta (Markovi , 2008.). Me utim, ni ovakvim pristupom ne uvažavaju se upotpunosti biološke vrijednosti danog plažnog podru ja

Osim gore navedenih, brojne studije analiziraju pitanje plaža u sklopu analize destinacija. Primjerice,studije Instituta za turizam u tom kontekstu analiziraju prihvatne kapacitete plaža u Crikvenici, tekapacitet plaže Zlatni rât.

viii. Osim samih studija, brojne su inicijative prakti nog održavanja – prije svega, isto e plaža. Takveinicijative naj eš e su napravljene u organizaciji udruga (kao što su „Mali zeleni i Biševo“, „Split zdravigrad“, „Dupinov san“, itd.), škola, ronila kih klubova ili turisti kih zajednica. U takvim akcijamaprikupe se tone sme a, kako s kopnenog tako i s morskog dijela plaža. Informacije o takvim akcijamaesto se prikazuju na mrežnim stranicama udruga, na izložbama ili kroz neke inovativne performanse(primjerice, „Sme Art“ koji prikazuje umjetni ke instalacije napravljene od sme a prikupljenog s plažeKostanj na otoku Ugljanu), ali one ipak nisu dovoljno prisutne u medijima da mogu doprinijetizna ajnijem ja anju svijesti o okolišno odgovornijem ponašanju na moru. Osim toga, takve inicijativenisu sustavno organizirane (uklju uju i osiguravanje nužnih sredstava) ili potaknute od straneodgovornih institucija – one su povremene i u pravilu nisu usmjerene na registraciju porijekla samogsme a da bi se adekvatno pristupilo zaustavljanju one iš enja na izvoru. Jedina takva inicijativanapravljena je na plažama u Splitu, u sklopu inicijative projekta COAST, povodom obilježavanja Danaobale (2008.), a koju je provodila udruga „Split zdravi grad“.


81

Fotografija 49: Akcija čišćenja smeća s plaža i

podmorja Silbe Fotografija 50: Akcija čišćenja smeća s plaže Salbunara

(Biševo) (izvor: http://www.bisevo.org/)

2.3.1 Program nagrađivanja plaža

i. Plava zastava u Hrvatskoj

Plava zastava je međunarodni sustav nagrađivanja plaža i marina, čiji je cilj održivo upravljanje i gospodarenje morem i obalnim pojasom. Za provođenje programa Plave zastave, u svakoj je državi zadužena jedna ekološka udruga, koja svojim ustrojstvom i programom rada ispunjava kriterije o članstvu u FEE. Nacionalni koordinator i voditelj projekta Plava zastava u Republici Hrvatskoj je udruga „Lijepa naša“, sa sjedištem u Zagrebu (http://www.lijepa‐nasa.hr).

U 2009. godini, u Hrvatskoj je 109 morskih plaža (od čega 15 novih) bilo nagrađeno Plavom zastavom.

Tijekom kupališne sezone 2009. godine (15. srpnja do 31. kolovoza), udruga „Lijepa naša“ provela je istraživanje o stavovima kupača o Plavoj zastavi49.

Fotografija 51: Plaža Iza banja – Sveti Filip i Jakov (izvor: http://www.lijepa‐nasa.hr)

49 Istraživanje je provedeno o Plavoj zastavi za plaže i marine; ovom studijom neće se analizirati rezultati istraživanja za marine.

CRA/PPA, COAST

82

Udruga je sastavila pitanja, a upravitelji plaža bili su zaduženi za istraživanje na terenu (kroz angažman anketara odabranih po vlastitom izboru). Ispitivanje je napravljeno na slučajnom uzorku od 3.607 kupača duž cijele obale50. Najveći broj (34% ) ispitanika dolazi iz Hrvatske. Kod obrade podataka korištena je frekvencijsko‐proporcijska analiza. Rezultati su zanimljivi jer pokazuju znatnu osviještenost kupača o Plavoj zastavi, te važnost postojanja Plave zastave kod odabira destinacije i same plaže. Čak 13% ispitanika navelo je postojanje Plave zastave kao glavni razlog odabira destinacije; štoviše, 24% ispitanika navelo je da na njihov odabir destinacije bitno utječe (odn. 27% ispitanika da uglavnom utječe) činjenica da mjesto ima plažu s Plavom zastavom. I nadalje, 21% ispitanika izjavilo je da je Plava zastava bitno utjecala na odabir plaže, odn. za 27% ispitanika Plava zastava je uglavnom utjecala. Ipak, svega je 12% ispitanika naglasilo da je odabralo baš tu plažu zbog Plave zastave. Važno je napomenuti kako se ovi podaci, iako značajni, trebaju uzeti s rezervom. Naime, kada se uzme u obzir činjenica da nije bilo neke standardne metode uzorkovanja, te da upitnik nije sastavljen i proveden od strane nepristrane institucije specijalizirane za društvena ispitivanja, može se zaključiti da su rezultati pristrani – osobito imajući na umu da sva međunarodna nepristrana ispitivanja pokazuju drukčije rezultate (vidi poglavlje 1.2.7.4).

ii. „Turistički cvijet“ – Plaža Jadrana

U okviru akcije „Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku“ Hrvatske radio‐televizije i Hrvatske gospodarske komore, nekoliko godina za redom bira se Plaža Jadrana. U izboru plaže za 2009. godinu sudjelovalo je stručno povjerenstvo sastavljeno od predstavnika nadležnih sektora. Povjerenstvo je, na temelju dosadašnjih rezultata kakvoće mora, komunalno‐infrastrukturne opremljenosti plaža, postojanja pratećih sadržaja, ljepote i prirodne očuvanosti krajobraza, te dostupnosti informacija51 odabralo tri plaže u kategoriji urbane/resort plaže: 1. Plaža Solaris Hotels Resort (Šibensko‐kninska županija); 2. Plaža Zlatni rât, Bol (Splitsko‐dalmatinska županija); 3. Plaža Dražice, Biograd na moru (Zadarska županija).

Organizacijski odbor akcije „Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku 2009.“, za plažu Jadrana u 2009. godini izabrao je plažu Solaris, Solaris Hotels Resort u Šibensko‐kninskoj županiji (MZOPUG, 2009.).

Fotografija 52: Plaža Solaris

50 Na gotovo svim plažama s Plavom zastavom. 51 Uzimajući u obzir rezultate dobijene korištenjem metode BARE.


83

2.4 Problemi upravljanja

Neki od klju nih problema upravljanja plažama u Hrvatskoj su: uništavanje obalnih (kopnenih i morskih)staništa tipi nih za plažna podru ja (vidi poglavlje 2.2.1), sektorski pristup pra enju stanja i upravljanjaplažama, nedostatak cjelovitog legislativnog sustava upravljanja plažama te preklapanje nadležnosti.

i. Uništavanje plažnih staništa

Hrvatska je obala uglavnom kamenita, a pješ ane su plaže prava rijetkost. U Hrvatskoj je ovih staništamalo, a budu i da su zanimljiva ljudima (prvenstveno u turizmu), pod izrazitim su antropogenimutjecajem: izložena su gaženju i raznom one iš avanju. Zbog toga ova staništa uglavnom ostaju bezikakve vegetacije. Zbog turizma se na ponekim mjestima plaže dodatno nasipaju pijeskom, grade se razniprate i objekti, a ponegdje se višak pijeska odvozi i iskorištava u gra evinarstvu. Na atraktivnijim seplažama uklanja suho liš e morskih cvjetnica i naplavljeni balvani, što je loše jer superlitoralni imediolitoralni pijesci trebaju organsku tvar koja ih prirodno oboga uje. Jedini dobro o uvani lokalitet jeuvala Blaca na Mljetu, no i do nje je nedavno probijena cesta te je uvala dostupna automobilima. Osimtoga, Prostornim planom Dubrova ko neretvanske županije (lipanj 2010.) su na širem podru juSaplunara Blaca predvi ene turisti ke zone, te se otvara mogu nost budu oj gradnji i uništavanjustaništa (http://www.natura2000.hr).

Iako imamo relativno mnogo šljunkovitih žalova, takva staništa obrasla karakteristi nom vegetacijommože se na i samo u uvalama bez pristupnih cesta, odnosno bez mnogo kupa a. iš enje pristupa nihplaža onemogu uje rast vegetacije (http://www.natura2000.hr).

Niske muljevite obale nisu poželjna mjesta za plaže, pa ih se na mnogim mjestima nasipa gra evinskimmaterijalom zbog proširenja gra evinske zone, odnosno da bi se dobio prostor za ceste, parkirališta ilihelidrom, kao što je slu aj sa sv. Eufemijom na Rabu (http://www.natura2000.hr).

ii. Sektorski pristup

U me unarodnoj praksi upravljanja plažama, a posebice u Hrvatskoj, valoriziranje plažnih podru ja – paonda i samo upravljanje (odnosno, preporuke upravljanja) – orijentirano je ili na plažu kao rekreacijskiresurs, ili na „plažu“ kao prirodno stanište. Naj eš e nije uspostavljena veza izme u ova dva pristupa,ime se produbljuje me usobno nerazumijevanje te ja a utisak kako su ova dva koncepta zapravonepomirljiva. Takvoj tezi idu u prilog brojni objavljeni lanci koji obra uju isklju ivo ili ekološke ilirekreacijske/ekonomske vrijednosti plaža, kao i konferencije, seminari, radionice i sli ni doga aji koji sugotovo u pravilu usmjereni ili na jedan ili na drugi pristup analiziranju i upravljanju plaža.

Da bi se prevladala ova prepreka, nužno je razviti (i primjenjivati) metodologiju kojom se osiguravavalorizacija, kako prirodnih vrijednosti, tako i rekreacijskih potencijala svake pojedina ne plaže kojom seželi adekvatno upravljati. Jedan od ciljeva ovih Smjernica je predložiti takav metodološki okvir (poglavlje3).

iii. Nedostatak cjelovitog pravnog okvira

U postoje em legislativnom sustavu, plaže se promatra ili kao dio pomorskog dobra (Zakon opomorskom dobru i morskim lukama), kao potencijalne rekreacijske zone (Zakon o prostornom ure enjui gradnji te Uredbs o kakvo i mora za kupanje), ili kao vrijedna staništa (Pravilnik o tipovima staništa,kartama staništa, ugroženim i rijetkim tipovima staništa i mjerama za zaštitu tipova staništa; Zakon ozaštiti prirode, uklju uju i EU direktive o staništima i pticama) (vidi poglavlje 2.1.2). Nijedan od ovihzakona ne vodi ra una o ostalim komponentama plažnog podru ja, kao što je objašnjeno u prethodnojto ki. Uredbom o kakvo i mora za kupanje, te još i više nacionalnim programom izrade profila mora zaplaže, otvara se prostor za cjelovitiji pristup upravljanju plažama. Naime, iako je profil još uvijekusmjeren uglavnom na pitanja sanitarnih uvjeta plaža, njime se uzimaju u obzir i prijetnje plažnompodru ju. Osim toga, Dubrova ko neretvanska županija je zapo ela i s registracijom u postoje i profilelemenata koji se ti u prirodnih vrijednosti plaža. To može poslužiti kao dobra osnova za korištenje i

CRA/PPA, COAST

84

upravljanje plaža u Dubrova ko neretvanskoj županiji. Me utim, profil je još uvijek samo sustavregistracije stanja, a tek treba vidjeti u kojoj mjeri i na kakav na in e on poslužiti u procesu upravljanja.

Budu i da u sklopu postoje e Uredbe o kakvo i mora nije mogu e (a ni potrebno) dodavati elementebiološke i krajobrazne raznolikosti, javlja se potreba da se svi elementi klju ni za upravljanje plažama (uzprirodne vrijednosti plaže, još i rekreacijski elementi te prijetnje plaži; Tablica 15) objedine u jedinstvenipravni akt koji e initi temelj i obvezu kod upravljanja plažnim podru jima, bilo za koncesionare plaža,same op ine i gradove, zadužene za „redovito upravljanje pomorskim dobrom“ (zaštita i održavanje) ilineke druge institucije uklju ene u neki oblik brige o plažnom podru ju.

iv. Preklapanje nadležnosti

U skladu s navedenim problemima, dolazi do preklapanja odgovornosti i nadležnosti izme u raznihinstitucija, prije svega u slu aju kada su plaže (osim što su dijelovi pomorskog dobra) istovremeno izašti eni dijelovi prirode (vidi poglavlja 2.1.3; 2.3). Da bi se uskladile aktivnosti koje razne institucijeprovode na plažnim podru jima, potrebno je, prije svega, uspostaviti komunikaciju me u njima te izbje ipreklapanja i/ili donošenje me usobno neuskla enih odluka.

Jedini sustav kontinuirane razmjene iskustava po pitanjima upravljanja plažama je onaj Ministarstvazaštite okoliša, prostornog ure enja i graditeljstva, koji organizira godišnje sastanke sa županijskimpredstavnicima, prvenstveno po pitanjima pra enja kakvo e mora. Iako ti sastanci nisu isklju ivoorijentirani na pitanja kakvo e mora (nego se na njima predstavljaju i neke druge inicijative), oni suuglavnom usmjereni na tematiku upravljanja plažama iz perspektive kvalitete plažnog podru ja zakupanje, dok se tematika o uvanja prirodno vrijednih plažnih staništa obra uje manje (ili nikako). Stogajedan od prvih, prakti nih koraka u uspostavljaju integralnog i održivog upravljanja može biti proširenjetema sastanaka i profila sudionika, i rasprava (i predlaganje) ne samo o pra enju stanja i mogu nostimaupravljanja iz perspektive rekreacijskog potencijala plaža, nego i iz perspektive zaštite prirodno vrijednihstaništa.


85

3.

METODOLOGIJA I REZULTATI ANALIZE ODABRANIH PLAŽA

3.1 Uvod

Polaze i od injenice da su plaže složen sustav objedinjenja kopna i mora, iznimno vrijedno prirodnostanište te zna ajan prostor uz koji se usko vezuju specifi ne socijalne i ekonomske prilike, sustavivrednovanja i/ili upravljanja plažama koji zanemaruju jednu od ovih komponenti ne mogu osiguratidugoro no održiva rješenja. Stoga se ovim Smjernicama predlaže takav mehanizam upravljanja kojim ese osigurati istodobno adekvatna valorizacija prirodnih vrijednosti i rekreacijskih (socio ekonomskih)potencijala (vrijednosti) plaža.

U skladu s gore navedenim, napravljena je analiza koja uklju uje etiri osnovne kategorije:

i. prirodne vrijednosti plaže, uklju uju i stupanj zaštite (i ekološku mrežu), kopnenu i morskuraznolikost te krajobraz plažnog podru ja;

ii. rekreacijske vrijednosti i potencijali plaže, uklju uju i sadržaje (rekreacijske, sanitarne i druge),isto u plaže, kakvo u mora za kupanje, prilaze plaži i drugo;

iii. prijetnje plaži, uklju uju i kanalizacijske ispuste, sidrenja, planirane i postoje e infrastrukturneprojekte, blizina naselja i sli no;

iv. ukupni prihvatni kapacitet plaže, koji objedinjuje fizi ki, ekološki, socijalni i institucionalni prihvatnikapacitet.

Da bi se sistematizirali svi podaci, izra en je tzv. profil plaža koji služi kao baza podataka i može bitiosnova za budu e pra enje stanja.

3.2 Podru je analize

Uzimaju i u obzir obuhvat projekta COAST, ciljno podru je (pilot) analize bila je dalmatinska52 obala, kojaje preliminarno analizirana za vrijeme kupališne sezone 2009. godine (u razdoblju od 06. srpnja do 20.rujna).

U Zadarskoj županiji obra eno je obalno podru je od Maslenice do Starigrada Paklenice, otok Pag,Ljuba ki i Ninski zaljev, obala karinskog mora, podru je Zatona, zadarska obala od Borika do Gaženice,obalni dio od Sukošana do Biograda (uklju uju i Biograd), te otoci Silba, Dugi otok (sjeverozapadnastranu), Ugljan i Pašman (Prilog 1).

U Šibensko kninskoj županiji obra eno je podru je pirova kog zaljeva, prukljanskog jezera, gradaSkradina i dijela NP Krka, obalni dio od Vodica do Srime, grad Šibenik, uklju uju i Jadriju, Zabla e iSolaris, obalni dio od Žabori a do Rogoznice te otoke Murter, Žirje, Kaprije i Tijat (Prilog 1).

U Splitsko dalmatinskoj županiji obra eno je podru je Apartmana „Medena“ (Seget Donji), grada Splita,podru je Stobre a, Omiša, makarske rivijere te podru je Bola i Postira na otoku Bra u, otok Hvar (sPaklenskim otocima) te otoci Vis, Biševo i Budihovac (Prilog 1).

U Dubrova ko neretvanskoj županiji obra eno je podru je uš a Neretve, Slanog, grada Dubrovnika ioto i a Lopuda, Župe dubrova ke i Dubrova kog primorja do Molunta, dijelove poluotoka Pelješca,južnu stranu otoka Kor ule te južnu stranu otoka Mljeta kao i NP Mljet (Prilog 1).

Nakon terenske analize plaža uslijedile su individualne konzultacije, prvenstveno s predstavnicimažupanijskih Javnih ustanova za upravljanje zašti enim dijelovima prirode, Državnog zavoda za zaštitu

52 Podru je Zadarske, Šibensko kninske, Splitsko dalmatinske i Dubrova ko neretvanske županije.

CRA/PPA, COAST

86

prirode i drugim stručnjacima, te su odabrana 32 lokaliteta53 na kojima će se napraviti detaljnija obrada. Napominjemo da su plaže odabrane prvenstveno kao rezultat njihovih potencijalnih prirodnih vrijednosti54 uz istovremeno korištenje plaže u rekreacijske svrhe. Odabrane lokalitete prikazuje Tablica 7, te Slika 15 – Slika 19 i kartografski prikaz 1 (prilog 7, CD).

Tablica 7: Popis plaža za pilot‐analizu

Plaža Lokacija Referenca Zadarska županija Uvala Vlašići Vlašići (otok Pag) CRO NEN: HR3000044 #, Uvala Vlašići Sv. Marija Bošana (otok Pag) Kraljičina plaža + Ždrijac (Ninska laguna)

Nin CRO NEN: ‐ HR4000005 #, Privlaka – Ninski zaljev – Ljubački zaljev ‐ HR3000176 #, Ninski zaljev

Ljubački zaljev Ljubač CRO NEN: ‐ HR4000005 #, Privlaka – Ninski zaljev – Ljubački zaljev ‐ HR3000175 #, Ljubački zaljev

Sakarun Otok Dugi otok CRO NEN: HR3000069 #, Uvala Sakarun; Sjeverozapadni dio otoka – značajni krajobraz

Kostanj Otok Ugljan Cijela Silba: Nozdre, Dobre vode, Mavrova, Južni porat, Sv.Ante, Vele stijene, Pocukmarak, Lojišće, Pernastica, Vela smrdeča (10 plaža)

Otok Silba CRO NEN: HR3000053 #, Silba – podmorje; Grebeni kod Silbe – u pripremi za proglašenje zaštićenog područja

Karin Benkovac CRO NEN: HR3000047 #, Novigradsko i Karinsko more Šibensko‐kninska županija Dolac Primošten Nisu ekološka mreža, ali su zanimljive plaže Slanica Otok Murter Nije ekološka mreža, ali je zanimljiva plaža Velika i Mala Raduča Primošten Nisu ekološka mreža, ali su zanimljive plaže Camp Adriatic Primošten Nije ekološka mreža, ali je zanimljiva plaža Uvala Tijašnica Otok Tijat CRO NEN: HR3000091 #, Uvala Tijašnica Uvala Stupica Vela i Uvala Tratinska Otok Žirje CRO NEN: HR3000440 #, Žirje – Kabal

Nije plaža; značajno sidrište CRO NEN: HR3000439 #, Uvale Tratinska i Balun Nije plaža; značajno sidrište

Uvala Mala Nozdra Otok Kaprije CRO NEN: HR3000441 #, Kaprije

53 Zapravo 45 plaža, obrađenih kao 32 lokaliteta – vidi tablicu 7. 54 Nacionalna ekološka mreža, zaštićeni dijelovi prirode i/ili preporuka stručnjaka.


87

Plaža Lokacija Referenca Splitsko‐dalmatinska županija Zlatni rât Bol, otok Brač CRO NEN: HR3000120 #, Zlatni rât na Braču –

podmorje; Geomorfološki spomenik prirode

Stiniva Otok Vis CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorje:Spomenik prirode

Srebrna Otok Vis CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorjeKamenice Komiža, Otok Vis CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorjeStončica Otok Vis CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorjeOključna Otok Vis CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorjeZaglav Otok Vis CRO NEN: HR3000097 #, Otok Vis – podmorjePorat‐Salbunara Otok Biševo CRO NEN: HR3000098 #, Biševo more Dubrovačko‐neretvanska županija Šunj Otok Lopud, Elafiti CRO NEN: HR4000014 , Elafiti Ušće (Neretve) Opuzen; Ploče CRO NEN: HR4000012 # , Ušće Neretve Uvala Blaca Otok MljetVelika i Mala Saplunara Otok Mljet CRO NEN: HR4000010, Saplunara Prapratna Ston, PelješacVučine Žuljana, PelješacPržina Lumbarda, otok

Korčula CRO NEN: HR3000431 # , Akvatorij J od uvale Pržina i S od uvale Bilin žal uz poluotok Ražnjić

Pupnatska luka Otok Korčula CRO NEN: HR3000154, Pupnatska luka

Slika 15: Prostorni obuhvat plaža u sve četiri županije

CRA/PPA, COAST

88

Slika 16: Prostorni obuhvat plaža u Zadarskoj županiji Slika 17: Prostorni obuhvat plaža u Šibensko‐kninskoj

županiji

Slika 18: Prostorni obuhvat plaža u Splitsko‐

dalmatinskoj županiji Slika 19: Prostorni obuhvat plaža u Dubrovačko‐

neretvanskoj županiji


89

3.3 Metodologija

Analiza plaže napravljena je temeljem pet osnovnih koraka: i. analiza temeljnih prirodnih vrijednosti plažnog područja; ii. analiza temeljnih rekreacijskih vrijednosti (potencijala) plažnog područja; iii. analiza osnovnih prijetnji širem plažnom području; iv. određivanje prihvatnog kapaciteta plaže. v. usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala primjenom prostornog određivanja plaže

u tri osnovne „zone“;

Ovakav pristup predstavlja kombinaciju metode BARE i prilagođene funkcionalne analize (vidi poglavlja 1.2.7.1 i 1.2.7.2). Metodom BARE definira se tip plaže55, temeljem čega se vrednuje pet ključnih parametara plaže (prvenstveno kao rekreacijskog resursa): sigurnost; kakvoća mora; sadržaji, čistoća i vizualna kakvoća krajolika. Ti se rezultati koriste (kao osnova) za određivanje temeljnih funkcija plaže.

Funkcionalnom analizom prvenstveno se procjenjuje prirodna vrijednost pojedinog lokaliteta, kao i njegov rekreacijski (razvojni) potencijal. Primjena funkcionalne analize donekle je izmijenjena i prilagođena dostupnosti podataka ključnih za odabir i vrednovanje ciljnih pokazatelja (u skladu s temeljnim preporukama autora metode; Cendrero i Fisher, 1997.).

Kod procjene prirodnih vrijednosti, ciljne komponente koje su odabrane su kopnena i morska biota, te krajobraz (Tablica 8).

Tablica 8: Ocjena prirodnih vrijednosti plaže

PRIRODNE VRIJEDNOSTI ZNAČAJKA POKAZATELJI VRIJEDNOST (1 ‐ 5)

Kopnena biota Biomasa Pokrovnost

Biološka raznolikost Broj stanišnih tipova (i karakterističnih vrsta)




Krajobraz Prirodnost

Raznolikost


Jedinstvenost


TOTAL

PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI

Odabrani pokazatelji za svaku od tih kategorija prilagođeni su dostupnim podacima te su vrednovani u rasponu od 1‐5. Također, napravljeni su normalizirani56 zbirni rezultati za svaku od tri ključne kategorije (kopnena i morska biota, krajobraz), da bi bile međusobno usporedive. Konačni rezultat je normalizirana suma vrijednosti tri ključne kategorije, pri čemu svaka od njih ima ravnopravni udio u ukupnoj vrijednosti. Moguće je da neka od ovih triju vrijednosti odstupa od primijenjenog pravila jednakosti.

Isti princip primijenjen je i kod analiziranja rekreacijskih potencijala (Tablica 9).

55 Resort, urbana, mjesna, ruralna i udaljena. 56 Podaci su „normalizirani“ određivanjem srednje vrijednosti preslikane u raspon od 0 ‐ 1.

CRA/PPA, COAST

90

Tablica 9: Ocjena rekreacijskih potencijala plaže

REKREACIJSKI POTENCIJAL ZNAČAJKA POKAZATELJI VRIJEDNOST (1 ‐ 5)

Sadržaji Potencijal za korištenje Javni rekreacijski sadržaji

Hoteli, restorani

Pomoćni sadržaji

Parking


Okruženje/Korištenje Potencijal za korištenje Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti


Opseg izgrađenosti

Gustoća stanovništva

Intenzitet korištenja

Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje)

Prilaz



Javno zdravlje Obalno more Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja

Prozirnost

Odsutstvo plutajućeg otpada

Čistoća Smeće na plaži


TOTAL

PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL

Važno je napomenuti da su ovi podaci samo indikativni. Za detaljnije analize pojedinih plaža potrebno je provesti dodatna istraživanja, kao i konzultacije sa stručnjacima da bi se potvrdila adekvatnost odabranih kategorija i njihovih pokazatelja, te da bi se primijenilo ponderiranje pokazatelja (uzimajući u obzir tip plaže).

U nastavku su prikazani ključni elementi navedenih koraka.

i. Analiza prirodnih vrijednosti plažnog područja

Od prirodnih vrijednosti plaža analizirane su krajobrazne vrijednosti, kopnena i morska biota (Tablica 8). Kopnena biota se procjenjivala na uskom plažnom području (pješčani/šljunčani dio), te na neposrednom, hridinastom dijelu obale koji se prirodno nastavlja na plažu i najčešće se također koristi za kupanje (zona utjecaja morske vode i zaslanjivanja). Pokazatelji vrednovanja kopnene biote uključuju pokrovnost i biološku raznolikost. Slijedom navedenog, procjena pokrovnosti i bioraznolikosti odnosi se isključivo na Natura ciljne (plažne) stanišne tipove: muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke; muljevite i pjeskovite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima; mediteransku i termoatlantsku vegetaciju halofilnih grmova (Sarcocornete a fruticosi); embrionske obalne sipine – prvi stadij stvaranja sipina; vegetaciju pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima. Ukupna pokrovnost (za navedena staništa) se vrednovala u rasponu od 1 ‐ 5, slijedom vrijednosti koje prikazuje Tablica 10.


91

Tablica 10: Vrednovanje ukupne pokrovnosti

Ukupna pokrovnost Vrijednost Do 10% 110 ‐ 25% 225 ‐ 50% 350 ‐ 75% 475 ‐ 100% 5

Biološka raznolikost se procjenjivala prvenstveno kroz prisutnost ukupnog broja Natura ciljnih stanišnih tipova, te karakterističnih vrsta (koje mogu biti i endemske, ugrožene, itd.) za ciljna staništa. Vrijednosti za ukupnu biološku raznolikost isključivog plažnog područja (bez vegetacije u zaleđu) procijenjene su u rasponu od 1 do 5, temeljem stručnog mišljenja biologa57.

Eumediteranska vegetacija u zaleđu (u zoni izvan utjecaja morske vode: kamenjarski travnjaci, travnjaci u različitim stadijima sukcesije u makiju, makija, šume alepskog bora na podlozi makije, itd.) ocjenjivala se kao dio procjene krajobrazne vrijednosti, kroz pokazatelj prirodnosti. Ostali pokazatelji krajobrazne vrijednosti uključuju raznolikost, doživljajnu vrijednost i jedinstvenost. Pod pokazateljem raznolikosti ocjenjivala se raznolikost krajobraznih oblika, a pod pokazateljem jedinstvenosti rijetkost (iznimnost) krajobraznog okoliša. Doživljajna vrijednost ocjenjivala se identifikacijom 26 krajobraznih elemenata (Tablica 11) primjenom tzv. fuzzy logic metode58. Takav pristup osigurava da se prividno subjektiva ocjena doživljajne vrijednosti maksimalno objektivizira. Svaki od 4 krajobrazna elementa ocijenjen je u rasponu od 1 ‐ 5.

Zbog nedostataka podataka o morskoj bioti, ona se nije mogla vrednovati na isti način kao i kopnena, uzimajući u obzir ukupnu pokrovnost (prvenstveno uzimajući u obzir pokrovnost livada morskih cvjetnica) i biološku raznolikost (ukupnost Natura ciljnih stanišnih tipova te karakterističnih vrsta). Stoga je napravljena analiza o dostupnim podacima podmorja zone utjecaja59 svih ciljnih plaža. Nakon razmatranja mogućih opcija, predloženo je da se u obzir uzme samo broj prisutnih morskih staništa u zoni utjecaja obuhvaćenih Ekološkom mrežom i Direktivom o staništima (Habitats Directive, Natura 2000).

Naime, zbog neistraženosti podmorja Jadrana, tek je za nekoliko područja zona utjecaja odabranih plaža poznat ukupan broj morskih staništa i njihova površina. Stoga su za analizu odabrana staništa zabilježena u svrhu uspostave nacionalne Ekološke mreže. Za svaku zonu utjecaja utvrđeno je pripada li Ekološkoj mreži, te u kojoj su mjeri prisutna morska staništa. Mnoga područja Ekološke mreže su vrlo generalizirana i određena modeliranjem. U nekoliko je slučajeva prisutnost staništa navedena za područja znatno veća od promatrane zone utjecaja. Da bi se umanjile pogreške, popis staništa je za svaku od zona utjecaja revidiran temeljem dostupnih novijih studija (kartiranje morskih staništa Visa i Biševa – IOR, COAST te sjevereozapadnog dijela Dugog otoka – „Sunce“, COAST), te direktnog uvida na terenu. Zone utjecaja su temeljem ukupnog broja zabilježenih staništa Ekološke mreže razvrstane u razrede od 1 do 5, gdje razredu 1 pripadaju zone s najmanjim, a rezredu 5 zone s najvećim brojem staništa.

Ipak, za buduće slične analize (posebice mora), predlaže se provođenje detaljnijih terenskih istraživanja kako bi se moglo uzeti u obzir veći broj relevantnih pokazatelja.

57 Koji su sudjelovali u projektnom zadatku kartiranja i inventarizacije plaža sa Natura stanišnim tipovima Projekta COAST. 58 Koja se također primjenjuje u ocjenjivanju plaže primjenom metode BARE. 59 Odnosno šira zona podmorja koja okružuje plaže. Veličina ove zone određena je geomorfološkim oblikom i veličinom uvale ili zaljeva u kojem se nalazi plaža.

CRA/PPA, COAST

92

Tablica 11: Obrazac za procjenu obalnog krajobraza

Br Fizički parametri KLASIFIKACIJA1 2 3 4 5

1 KLIFOVI/ STRMCI

Visina Odsutna 5 ‐ 30 m 30 ‐ 60 m 60 ‐ 90 m > 90 m 2 Nagib 45° ‐ 55° 55° ‐ 65° 65° ‐ 75° 75° ‐ 85° Praktički okomito 3 Posebne

značajke60 Nema 1 2 3 Brojne > 3

4 IZGLED PLAŽE

Tip Nema Blato Kamenje / stijene Obluci / šljunak (±pijesak)

Pijesak

5 Širina Nema < 5 m 5 m ‐ 25 m 25 m ‐ 50 m 50 m ‐ 100 m 6 Boja Nema Tamno Tamno bež Svijetlo bež /

izblijeđeno Bijelo/zlatno

7 STJENOVITA OBALA

Nagib Nema < 5° 5° ‐ 10° 10 ‐ 20° 20 ‐ 45° 8 Širina Nema < 5 m 5 m ‐ 10 m 10 m ‐ 20 m > 20 m 9 Grubost

površine Nema Izrazito oštro Duboko izbrazdano

i/ili nejednako Plitko izbrazdano Glatko

10 DINE Nema Ostaci Početne dine Sekundarni greben Nekoliko 11 DOLINA Nema Suha dolina (< 1 m) Potok (1 m ‐ 4 m) Potok Rijeka / kraški klanac12 LINIJA HORIZONTA Nije vidljivo Ravno Valovito Jako valovito Planine 13 PLIMA/OSEKA Makro (> 4 m) Srednje (2 m ‐ 4 m) Mikro (< 2 m) 14 ZNAČAJKE OBALNOG

KRAJOBRAZA61 Nema 1 2 3 > 3

15 POGLED Otvoren na jednu stranu

Otvoren na dvije strane

Otvoren na tri strane

Otvoren na sve četiri strane

16 BOJA I PROZIRNOST VODE

Blatno smeđa / siva

Mliječno plava / zelena; mutna

Zelena / sivo‐plava Bistro plava / modra Vrlo bistra tirkizna

17 PRIRODNI BILJNI POKROV

Golo (< 10% vegetacije)

Kržljavo žbunje/rijetka makija/trava

Gustiš, šikara, makija

Močvara ± stabla Različita stabla / šuma

18 NAPLAVINE BILJNOG PORIJEKLA

Neprekinuto >50cm visine

Cijela dužina plaže

Pojedinačne nakupine

nekoliko razbacanih komada

Nema

Ljudski parametri 1 2 3 4 5 19 BUKA Nepodnošljiva Jaka Podnošljiva Mala Nema 20 SMEĆE Neprekinute

nakupine Cijela duljina

plaže Pojedinačne nakupine

Nekoliko razbacanih komada

Praktički nema

21 TRAGOVI KANALIZACIJ‐SKIH ISPUSTA

Tragovi kanalizacije

Malo (1‐3 komada) Nema tragova kanalizacije

22 POLJOPRIVREDA62 Nema, golo (>10%

vegetacije) staklenici,

Ratarske kulture (pšenica, kukuruz i sl.) živica monokultura,

Vinogradi, terase, čaj, itd.

Grmolike biljke – palme datulje, ananas, itd.

Voćnjaci – jabuke, trešnje, itd.

23 IZGRAĐENI OKOLIŠ63 Teška industrija

Razvijeni turizam i/ili intenzivna urbanizacija

Umjereni turizam i/ili urbanizacija i/ili

čista industrija

Održivi turizam i/ili urbanizacija

Povijesni i/ili nema

24 TIP PRILAZA Nema tampon zone / veliki promet

Nema tampon zone / mali promet

Parkiralište vidljivo iz obalnog područja

Parkiralište nije vidljivo iz obalnog

područja 25 LINIJA HORIZONTA Izrazito

neprivlačna Neprivlačna Pažljivo

projektirana; visoka / niska

Osobito pažljivo projektirana

Prirodne / povijesne značajke

26 INFRASTRUKTURA64 > 3 3 2 1 Nema

60 Izbrazdanost, zakrivljenost, valovitost, sipište, nepravilni profil, itd. 61 Poluotoci, visoke stijene, nepravilni rtovi, lukovi, „prozori“, špilje, vodopadi, delte, lagune, otoci, estuariji, grebeni, fauna, zaljevi, prevlake (tombole), itd.

62 Ako se ne vidi poljoprivreda, a parametar prirodnog biljnog pokrova je dobio %, ovdje treba označiti kućicu 5. Ako je za prirodni biljni pokrov označeno 2, 3 ili 4, ovdje treba označiti kućicu 3.

63 Kampovi spadaju pod Turizam; Ocjena 2: Osobito veliki kampovi, Ocjena 3: Kampovi srednje veličine, Ocjena 4: Kampovi projektirani u skladu s okolišem.

64 Električni vodovi, cjevovodi, ulična rasvjeta, zidana obala, lukobrani.


93

ii. Analiza rekreacijskih vrijednosti

Korištenjem obrasca za registraciju i procjenu plaže (BARE) (Prilog 2), preliminarno su prikupljene neketemeljne informacije. One su uklju ile tip plaže, duljinu, širinu, oblik i nagib plaže, obilježja sedimenta naplaži i vrstu obale, pristup plaži, znakove erozije, napu enost plaže, glavni na in korištenja plaže teprisutnost utvr enih osjetljivih podru ja unutar plažnog podru ja.

Osim toga, prikupljeni su i analizirani osnovni podaci o klju nim rekreacijskim elementima plaža. Klju nekategorije temeljem kojih su se obra ivali rekreacijski elementi uklju uju sigurnosne, sanitarne,ugostiteljske, rekreacijske i druge sadržaje, kakvo u mora i isto u.

Sanitarni, ugostiteljski, rekreacijski i drugi sadržaji analizirani su odre ivanjem prisutnosti (odsutnosti),broja i vrste toaleta, tuševa, suncobrana, ležaljki, kabina za presvla enje, kanti za otpatke, restorana,kafi a, sportskih sadržaja, parkirališta i sli no.

isto a plaže analizirala se prema EA/NALG protokolu (2000.), uzimaju i u obzir sedam temeljnihkategorija otpada.

Kakvo a mora analizirala se na temelju rezultata nacionalne kontrole kakvo e mora za kupanje (rezultatiispitivanja 2009. godine). Me utim, takvim se na inom mogao ocijeniti samo jedan dio plaža; za ostale(uglavnom ruralne i udaljene plaže) se koristilo tzv. vizualno ocjenjivanje.

Okruženje se procjenjivalo temeljem nekih podataka o gusto i stanovnika u blizini plaže,kulturnih/arheoloških lokaliteta, opsega izgra enosti i poljoprivrednog korištenja, prilaza plaži, ali imogu nosti zaposlenja na samoj plaži (ili na poslovima vezanim za plažu). Nadalje, uzet je u obzirintenzitet korištenja same plaže te nasipanje plaže.

Svaki od ovih elemenata ocijenjen je u rasponu od 1 5.

isto a plaže i kakvo a mora ocjenjivale su se kao rekreacijski potencijali (a ne kao prirodne vrijednosti),jer su pokazatelji temeljem kojih se vrednuju (primjerice, prozirnost mora i/ili mikrobakterijskoone iš enje) elementi razvijeni isklju ivo u svrhu zadovoljenja ljudskih vizualnih i/ili sigurnosnihaspekata. Osim toga, može se pretpostaviti da isto a plaže (uklju uju i more) pove ava njenuprivla nost za korištenje.

Sigurnosni parametri evidentirani su s obzirom na prisutnost/nedostatak spasilaca, fiksnu sigurnosnuopremu, pluta e koje ozna avaju granicu izme u zona za kupa e i plovila, mjesto za prvu pomo ,upozorenja o sigurnosti plivanja te sigurno kupališno okružje. Iako se za potrebe ovih Smjernica njihovaprisutnost (i kakvo a) nije ocjenjivala, predlaže se uklju ivanje i ovih elemenata (zajedno s postojanjemnekih prirodnih hazarda) u procjenu rekreacijskih potencijala plaže.

iii. Odre ivanje prihvatnog kapaciteta plaže65

Za procjenu prihvatnog kapaciteta plaža u Hrvatskoj predlaže se novimodel koji se temelji na UNEP ovoji PAP ovoj procjeni prihvatnog kapaciteta u okviru integralnog upravljanja obalnim podru jem (UNEP iPAP, 2009.), te na metodologiji Cifuentesa (1992.; Cifuentes i dr. 1999.).

Ovim se modelom najprije odre uje fizi ki (prostorni) prihvatni kapacitet. On se najjednostavnije možeizra unati na osnovi raspoloživog plažnog prostora po kupa u. Me utim, kod izra unavanja raspoloživogprostora treba uzeti u obzir nužnost izdvajanja manjih dijelova plaže iz analize da bi se osiguraonesmetan protok kupa a na plaži: 1 3 metra širine obalnog pojasa (mjereno od ruba vode) zaprofesionalne spasioce i slobodan pristup moru; 2 3 metra širine obalnog pojasa za hitnu službu (naglavnim ulazima na plažu ili alternativno svakih 250 metara). Tako er, treba uzeti u obzir i vrstu plaže:naime, plaže u resortima66 i udaljene plaže67 zahtijevat e više prostora po osobi (imat e manji prihvatni

65 U pripremi ovog poglavlja sudjelovao je i D. Zacharias.66 Ve i prostor po osobi je potreban kako bi se osigurala zahtijevana razina luksuza, uklju uju i dovoljan broj sadržaja pokupa u.

67 Pretpostavlja se da ljudi koji biraju (odlaze na) udaljene (pa i ruralne) plaže, o ekuju manji broj ljudi odnosno ve u razinuprivatnosti nego na, primjerice, urbanim ili mjesnim plažama.

CRA/PPA, COAST

94

kapacitet) nego mjesne ili urbane plaže (PAP/RAC, 2009.). Temeljeći se na različitim aspektima, različiti autori definiraju različite pragove prihvatnog kapaciteta. Na primjer, Pearce i Kirk, (1986.) te Yepes (1998.) smatraju da maksimalni podnošljivi prihvatni kapacitet (prenatrpanost) može biti oko 3 ‐ 5 m

2 po osobi. Slično tome, u Španjolskoj se plaža smatra prenapučenom (s rekreacijske točke gledišta) ako je prostor koji je na raspolaganju korisniku plaže manji od 4 m2 (Ariza i dr., 2007.). Drugi autori (Da Silva, 2007.; Baud‐Bovy i Lawson, 1998.) podnošljivi prihvatni kapacitet definiraju, ovisno o vrsti plaže, kao prostor od 7,5 m2 do 30 m2. Regionalni prostorni plan Autonomne regije Sardinije (2007.) definira da je maksimalni prihvatni kapacitet pješčane plaže oko 8 ‐ 10 m

2. Temeljeći se na gornjim osobinama, fizički prihvatni kapacitet plaže moglo bi se definirati kao što je prikazuje Tablica 12.

Predloženi tolerirani prihvatni kapaciteti određuju najniže i najviše prihvatljive razina broja ljudi na nekoj plaži. One su u relativno velikim rasponima jer optimalni kapacitet ovisi o standardu koji se želi ili može ponuditi kupaču: plaže s višim standardom imat će i veći raspoloživi prostor po osobi nego plaže s nižim standardom. Stoga su moguće i potkategorije: primjerice, gradska/mjesna plaža s niskim standardom imat će preporučeni kapacitet od 5 ‐ 8 m

2, dok će ista takva najvišeg standarda imati kapacitet 15 ‐ 20 m2

po kupaču. Na institucijama zaduženim za planiranje i upravljanje plažama je da definiraju (odnosno, da se opredjele) za razinu standarda koji će ponuditi kupačima.

Tablica 12: Izračunavanje fizičkog prihvatnog kapaciteta

Tip plaže Faktori za razmatranje Tolerirani prihvatni kapacitet (min‐max)

(m2) Površina plaže

Isključeni dio slobodnog pristupa moru

Isključen pojas za hitne slučajeve

Turističko naselje (resort)

Da 3 m širine od obalne crte 3 m širine na ulazu ili svakih 250 m

10 ‐ 30

Gradska Da 1 m širine za plaže do 15 m širine 2 m širine za plaže od 15 ‐ 30 m širine 3 m za plaže šire od 30 m

2‐3 m širine na ulazu ili svakih 250 m

5 ‐ 20

Mjesna Da 1 m širine za plaže do 30 m širine 2 m za plaže šire od 30 m

2 m širine na glavnom ulazu

5 ‐ 20

Ruralna Da 1 m za plaže šire od 30 m 8 ‐ 30

Udaljena Da 1 m za plaže šire od 30 m 8 ‐ 30

Drugi korak uključuje definiciju stvarnog prihvatnog kapaciteta modificiranog korektivnim faktorima. Ovi korektivni faktori, koji se temelje na vrsti plaže (npr. plaže koje su više orijentirane prema očuvanju ili prema rekreaciji), mogli bi više biti rekreacijsko‐ekonomske i/ili ekološke prirode. Preporučuje se da se, temeljem određenog potencijala plaže (kao rezultat funkcionalne analize), korektivni faktori definira‐ju tako da na plažama koje su orijentirane na rekreaciju više pažnje bude usmjereno na rekreacijsko‐eko‐nomske faktore, dok će kod plaža koje su orijentirane prema očuvanju fokus biti na ekološkim faktorima.

Društveno‐ekonomski faktori mogu uključivati: razinu razonode, raspoloživost sadržaja, prihod, korisnikovu percepciju prihvatljive promjene, prenapučenost i slično. Ekološki faktori mogu uključivati: kvalitetu staništa, zdravlje vrsta, kvalitetu krajolika i slično.

Međutim, ti faktori se mogu mijenjati s obzirom na specifičnu situaciju plaže i na raspoloživost podataka. Za potrebe ovog projekta, korektivni faktori uzimali su se temeljem funkcionalne analize i tipa plaže. Ruralne i udaljene plaže nisu imale korektivni faktor sadržaja, jer se oni na takvim plažama ne očekuju. Svi ostali faktori (kopnena i morska biota i javno zdravlje) primijenjeni su na sve plaže. Međutim, korekcije su se različito primjenjivale za ekološke i za rekreacijske parametre. Naime, u slučaju ekoloških parametara, veća vrijednost znači veći korektivi faktor, dok je u slučaju rekreacijskih parametara vrijednost korektivnog faktora manja za veću rekreacijsku vrijednost. Naime, ako plaža ima veću ekološku vrijednost, broj kupača koji se može „dozvoliti“ na plaži treba biti manji, jer oni predstavljaju prijetnju plažnom ekosustavu. S


95

druge strane, ve a rekreacijska vrijednost plaže zna i da ona bolje zadovoljava (postoje im sadržajima,okruženjem i isto om) potrebe kupa a, pa je potreba za smanjenjem broja kupa a manja.

Svaki od ovih faktora procjenjuje se koriste i sljede u formulu:

m

mf

T

LC ,

pri emu je:Cfx = korektivni faktor varijable x;Lmx = vrijednost varijable x;Tmx = maksimalna mogu a vrijednost varijable x.

Nakon izra unavanja svih faktora, uzima se u obzir njihova normalizirana srednja vrijednost.

Nakon toga, sljede om se formulom odre uje stvarni prihvatni kapacitet:

nCfCfCfPCCRCC 21 ,

pri emu je:RCC = stvarni prihvatni kapacitet;PCC = fizi ki prihvatni kapacitet;Cf1 ...Cfn = korektivni faktori odre eni navedenom formulom.

Kona no, efektivni prihvatni kapacitet je rezultat kombinacije stvarnog prihvatnog kapaciteta ikapaciteta upravljanja podru jem, kao što je prikazano sljede om jednadžbom (Cifuentes):

McRCCECC ,pri emu je:

ECC = efektivni prihvatni kapacitet;RCC = stvarni prihvatni kapacitet;Mc = kapacitet upravljanja.

Dakle, važno je uzeti u obzir i kapacitet upravljanja plažom. Da bi se izmjerio kapacitet upravljanja,potrebno je uzeti u obzir nekoliko varijabli, kao što su: oprema, osoblje, financiranje, infrastruktura iisto a, itd. Kapacitet upravljanja moglo bi se definirati kao „najbolji status ili uvjeti koje upravitelji plažatrebaju zadržati da bi se odvijale njihove aktivnosti i ispunili predloženi ciljevi” (Cifuentes i dr., 1999.). Tajse kapacitet može procijeniti i temeljem BARE analize. Može biti zna ajan kod upravljanja resort, urbanihpa ak i mjesnih plaža, a od sporedne važnosti za ruralne i udaljene plaže.

Sve ove zna ajke procjenjuju se tako da fizi ki prihvatni kapacitet bude ve i ili jednak stvarnomprihvatnom kapacitetu koji je, prema tome, ve i ili jednak efektivnom prihvatnom kapacitetu.

Uzimaju i u obzir razinu korištenja plaže, ukupni prihvatni kapacitet može se izra unati kao što prikazujeTablica 13 (na primjeru plaže Zlatni rât). Plaža spada u kategoriju urbanih plaža. Ukupna površinaplažnog podru ja je 28.500 m2. Temeljem funkcionalne analize, rezultati za kopnenu biotu su 0,3; zamorsku 0,6; sadržaji 1,00; javno zdravlje 1,00. Koncesionar (poduze e „Grabov rât“) ima veliki kapacitetu upravljanju plažom, uklju uju i 30 zaposlenika.

Kao što prikazuje Tablica 13, ispitano podru je može osigurati smještaj ukupnom broju kupa a u rasponuod 1.300 (scenarij 2 – 20 m2 raspoloživog prostora za svakog kupa a) do 5.204 (scenarij 1 – 5 m2 zasvakog kupa a) u danom trenutku68. Ovaj bi broj mogao ugroziti o uvanje prirodnih vrijednosti plaže kaoi rekreacijske aktivnosti koje se na njoj odvijaju. Uzimaju i u obzir injenicu da rekreacijske aktivnostiovise o osobinama okoliša, mogu se odabrati etiri korektivna faktora: kvaliteta kopnene i morske biote,sadržaji i javno zdravlje (koje uklju uje kakvo u mora i isto u plažnog podru ja).

68 Naravno, broj kupa a tijekom cijelog dana može biti znatno ve i (ovisno o rotacijskom faktoru); ali, u svakom trenutku naplaži ne bi trebalo biti (temeljem ove analize) više od 4.000 kupa a.

CRA/PPA, COAST

96

Tablica 13: Primjer izračuna prihvatnog kapaciteta

Prihvatni kapacitet (urbana plaža 28.500 m2) (dio koji ulazi u analizu: 26.020 m2)

Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)


Fizički prihvatni kapacitet 5.204 1.300

Kopnena biota 0,3

Morska biota 0,6

Sadržaji 0

Javno zdravlje 0

Ukupni korektivni faktori (%) 22,5

Kapacitet upravljanja 100%

Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 4.034 1.007

Kao rezultat, stvarni prihvatni kapacitet ove plaže smanjuje se, i to od većeg broja turista (fizički prihvatni kapacitet) do stvarnog kapaciteta u rasponu od 1.007 do 4.034 kupača u danom trenutku. Ipak, s obzirom da scenarij 2 predviđa relativno veliku raspoloživu površinu po svakom kupaču (20 m2, u tom je slučaju utjecaj kupača na okoliš ionako minimaliziran), korektivni faktori koji se tiču utjecaja na okoliš mogu se isključiti, ali samo u slučaju da smanjeni broj ljudi ne znači istodobnu maksimalnu koncentraciju sadržaja na plaži. Ipak, konačna odluka o izboru tipa i broja korektivnih faktora je na institucijama odgovornim za upravljanje plažama.

iv. Analiza osnovnih prijetnji širem plažnom području

Temeljem prostornih planova općina, gradova i županija, identificirani su ključni pritisci na šire plažno područje. Osnovne grupe pritisaka uključuju: blizinu naselja i zona izdvojene namjene (turistička zona), blizinu i tip prometnice, podmorske ispuste, blizine luka otvorenih za javni promet te prisutnost i intenzitet sidrenja (Tablica 14).

v. Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala primjenom prostornog određivanja plaže u tri osnovne zone

Svi prikupljeni i obrađeni podaci objedinjeni su u dvije temeljene grupe (prirodne vrijednosti i rekreacijski potencijali plaže), koje se prikazuju na grafu funkcionalne analize. Takvim prikazom omogućava se razvrstavanje plaža u tri osnovne grupe:

plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalima; i plaže prijelaznih oblika većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala (plaže većih prirodnih vrijednosti; plaže približno jednakih prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala; i plaže većih rekreacijskih potencijala).

Ovisno o položaju plaže na grafu funkcionalne analize (Slika 9), te uzimajući u obzir osnovne tipove plaže (resort, urbana, mjesna, ruralna i udaljena), pritiske plaže i prihvatni kapacitet, izradit će se osnovne smjernice za ključne kategorije plaža.


97

Tablica 14: Kriteriji za procjenu prijetnji plažnom području

Jako izražene prijetnje (1,00)

Izražene prijetnje (0,50)

Neznatne prijetnje (0,25)

Nema prijetnji (0,00)

1. NASELJA

Udaljenost od naselja Neposredni kontakt Do 500 m 500 ‐ 2.000 m Dalje od 2.000 m

Veličina naselja Više od 5.000 st. 2.500 ‐ 5.000 500 ‐ 2.500 Nema stanovnika u blizini

2. TURISTIČKE ZONE

Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone

Neposredni kontakt Do 500 m 500 ‐ 2.000 m Dalje od 2.000 m

Kapacitet turističke zone površina br. korisnika

Preko 5,0 ha Preko 500

Od 2,5 – 5,0 ha 300 ‐ 500

Do 2,5 ha 50 ‐ 300

Nema zone Nema korisnika

3. CESTE

Kategorija AC DC i ŽC LC i nerazvrstana Nema ceste

Udaljenost Neposredni kontakt Do 100 m 100 ‐ 500 m Preko 500 m

4. PODMORSKI ISPUSTI (ukoliko je bitno)

Onečišćenje otpadnim vodama postoji, nema ispusta, nije planiran

Onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m

Onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m

Nema onečišćenja, nije planiran ispust

5. SIDRENJE (INTENZITET 1‐4)

Sidrenje – značajan intenzitet

Sidrenje – umjereni intenzitet

Sidrenje – slabiji intenzitet

Nema sidrenja / zabranjeno sidrenje

6. BLIZINA LUKA (LN, Luka otvorenih za javni promet)

U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija)

Planirano u kontaktu (u akvatoriju)

Planirano/postoji u blizini (susjednoj uvali)

Nema luke

vi. Profil plaža

Da bi se sistematizirali svi podaci, izrađen je Profil plaža (korištenjem tabličnog kalkulatora) koji služi kao baza podataka, te može biti osnova za buduće praćenje stanje (prilagođeni format profila prikazuje Tablica 15). Predloženi Profil u skladu je s profilom mora čiju izradu koordinira Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG). Međutim, taj profil, između ostalog ne uzima u obzir prirodne vrijednosti plaže. Prijedlog je izrađivača ovih Smjernica da se i u službeni Profil ugrade elementi iz prikazanog Profila plaža.

Svi analizirani rezultati grafički su prikazani, kako prikazuje Slika 20.

Tablica 15: Osnovni elementi profila plaža

PROFIL PLAŽE OPĆE KARAKTERISTIKE

Naziv plaže

Odgovorna osoba/organizacija

Koordinate plaže (točna lokacija) – gdje je to moguće

Tretman (status) plaže, temeljem tekstualnih odredbi prostornih planova

Prihvatni kapacitet

CRA/PPA, COAST

98


OPĆA

Pristup i. S kopna motornim vozilima ii. S kopna pješačkim stazama iii. S mora iv. S kopna i mora

Veličina i. Duljina < 100 m 100 ‐ 300 m 300 ‐ 500 m 500 ‐ 1.000 m > 1.000 m

ii. Prosječna širina < 5 m 5 ‐ 25 m 25 ‐ 50 m 50 ‐ 100 m > 100 m

iii. Površina Tip plaže i. Resort

ii. Urbana iii. Mjesna iv. Ruralna v. Udaljena

Sastav i. Pješčana ii. Šljunčana

PRIRODNA OBILJEŽJA

Ekološka mreža (i/ili neke druge inicijative IPA, IBA, PA)

i. Da ii. Ne

Zaštićeno područje i. Da Strogi rezervat Nacionalni park Posebni rezervat Park prirode Regionalni park Spomenik prirode Značajni krajobraz Park‐šuma Spomenik parkovne arhitekture

ii. Ne iii. Predloženo za zaštitu

Kopnena bioraznolikost i. Iznimno značajno (temeljem rezultata FA69: > 0,75)


Morska bioraznolikost i. Iznimno značajno (temeljem rezultata FA: > 0,75)


Krajobrazne vrijednosti i. Iznimno značajno (temeljem rezultata FA: > 0,75)


Blizina ugroženih staništa (temeljem informacija u prostornim planovima)

i. Da ii. Ne

69 FA – funkcionalna analiza


99


UREĐENOST PLAŽE

Sigurnost plaže za kupače i. Spasioci ii. Oznake kupališnog područja iii. Fiksna sigurnosna oprema iv. Informacije o sigurnosti plaže v. Pristup vozilima hitnih intervencija

Kakvoća mora (MZOPU) i. Prva kategorija ii. Druga kategorija iii. Treća kategorija iv. Četvrta kategorija

Čistoća i. Generalno/razno ii. Kanalizacijski otpad iii. Krupni otpad iv. Opasno smeće v. Nakupine vi. Ulja vii. Fekalije viii. Nema vidljivih (značajnih) onečišćenja

Sadržaji (gdje je primjenjivo) i. Sanitarni ii. Ugostiteljski iii. Rekreacijski (vodeni sportovi, ostali sportovi) iv. Pomoćni (ležaljke, suncobrani, svlačionice,

pristup za invalide, kante za smeće, parkiralište)

PRIJETNJE PLAŽI KAO STANIŠTU

Blizina naselja i. Neposredni kontakt ii. ≤ 500 m iii. 500 ‐ 2000m iv. > 2000m

Veličina naselja i. > 5000 st. ii. 2500 – 5000 st iii. 500 – 2500 st iv. < 500 st

Blizina turističke zone i. Neposredni kontakt ii. ≤ 500 m iii. 500 ‐ 2000m iv. > 2000m

Kapacitet turističe zone (veličina; broj korisnika)

i. > 5 ha; > 500 korisnika ii. 2,5 – 5 ha; 300‐500 korisnika iii. < 2,5 ha; 50 – 300 korisnika iv. Nema zone

Blizina ceste i. Neposredni kontakt ii. ≤ 100m iii. 100 ‐ 500 m iv. > 500 m

Tip ceste i. Autocesta/ državna ii. Županijska /lokalna iii. Nerazvrstana iv. Nema

Podmorski ispusti i. Onečišćenje otpadnim vodama postoji; nema ispusta; nije planiran

ii. Onečišćenje otpadnim vodama postoji; planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m

iii. Onečišćenje otpadnim vodama postoji; planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m

iv. Nema zagađenja Blizina luka otvorenih za javni promet (LN)

i. U kontaktu s plažom (isti dio akvatorija) ii. Planirano u kontaktu (u akvatoriju) iii. Planirano/postoji u blizini (susjedna uvala) iv. Nema luke u blizini

Sidrenje i. Sidrenje – značajan intenzitet ii. Sidrenje – umjereni intenzitet iii. Sidrenje – slabiji intenzitet iv. Nema sidrenja / zabranjeno sidrenje

CRA/PPA, COAST

100

Slika 20: Kartografski prikaz prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala, te pritisaka na plažu


101

3.3.1 Plaže s Plavom zastavom

Tijekom sezone 2009. preliminarno su analizirane i plaže s Plavom zastavom na području Dalmacije. Ukupno je analizirano 28 plaža (Tablica 16). Analizirano je u kojoj mjeri se plaže pridržavaju nekih temeljnih zahtjeva programa Plave zastave, s ciljem propitivanja isplativosti ulaganja u takav program.

Karta plaža s Plavom zastavom dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).

Tablica 16: Plaže nagrađene Plavom zastavom u 2009. godini na području Dalmacije

ŽUPANIJA PLAŽA OPĆINA/GRAD

Mala Mandra Kolan

A/C „Šimuni“

Prosika, Pag Pag

Turističko naselje Zaton

Borik Zadar

Jaz Preko

Iza banja Sv. Filip i Jakov

Dražica

Zadarska

Bošana Biograd na moru

Lolić Pirovac

Plava plaža Vodice

Šibensko‐kninska

Bijela plaža – Solaris Šibenik

Apartmani „Medena“ Seget

Bačvice Split

Vela plaža Amfore Hvar

Gospa gusarica Komiža

Hotel „Le Meridien Lav“ Podstrana

Punta Omiš

Stomarica

Dugi rât

Berulia

Brela

Nikolina Baška Voda

Donja luka Makarska

Splitsko‐dalmatinska

Slatina Tučepi

Hotel „Osmine“ Slano

Hotel „Valamar Dubrovnik – President“

Hotel „Importanne Resort“ Dubrovnik

Dubrovačko‐neretvanska

Cavtat – sjeverna plaža hotela „Croatia“

Cavtat

CRA/PPA, COAST

102

Fotografija 53: Vela Plaža Hvar

3.4 Rezultati

Temeljem rezultata funkcionalne analize, odnosno usporedbe prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža, nijedna od obrađenih plaža (iako veliki broj spada u zaštićena područja ili su dio ekološke mreže) nije svrstana u kategoriju tzv. isključive zaštite70. To je i razumljivo ako se uzme u obzir rekreacijska važnost i potencijal koji imaju hrvatske plaže. Naime, sve imaju iznimnu kakvoću mora i nadasve krajobrazne vrijednosti, te su veliki potencijal za razvoj hrvatskog turizma. Jednako tako, nijedna plaža nije svrstana u kategoriju tzv. isključivog korištenja, što potvrđuje tezu da su hrvatske plaže iznimno vrijedna prirodna područja, zbog čega i upravljanje treba voditi računa o prirodnim posebnostima svake pojedine plaže.

Prikazom odabranih plaža na grafu funkcionalne analize, plaže se mogu svrstati u tri temeljne grupe: plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima; plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom; plaže prijelaznog oblika većeg ili manjeg konflikta.

70 Vidi slike 1.7 i 3.7; gornji lijevi kut.


103

Slika 21: Rezultati temeljnih funkcija ciljnih plaža

Legenda: crveno – zona konflikta (tamnija crvena – veći konflikt; svjetlija crvena – manji konflikt); zeleno – zona dominantnih prirodnih vrijednosti; smeđe – zona dominantnih rekreacijskih potencijala

Brojevi označavaju plaže: 1 – Uvala Vlašići; 2 – Sv. Marija; 3 – Kraljičina plaža; 4 – Ždrijac; 5 – Ljubački zaljev; 6 –Sakarun; 7 – Kostanj; 8 – Karin; 9 – Kamp Adriatic; 10 – Dolac; 11 – Slanica; 12 – Mala Raduča; 13 – Velika Raduča; 14 – Tijašćica; 15 – Stupica Velika; 16 – Tratinska; 17 – Mala Nozdra; 18 – Šunj; 19 – Ušće; 20 – Uvala Blaca; 21 – Saplunara; 22 – Prapratna; 23 – Vučine; 24 – Pržina; 25 – Pupnatska luka; 26 – Zlatni rât; 27 – Kamenice; 28 – Oključna; 29 – Srebrna; 30 – Stiniva; 31 – Stončica; 32 – Zaglav; 33 – Porat; 34 – Salbunara; 35 – Silba 171; 36 – Silba 272.

71 Pocukmarak i Carpusina, te uvale Južni Porat i Sv.Ante. 72 Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stene, Lojišće, Pernastica i Vela smrdeča.

CRA/PPA, COAST

104

3.4.1 Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima

Šest plaža može se izdvojiti kao područja s izraženim prirodnim vrijednostima: Ušće (Neretve) , Uvala Blaca (otok Mljet), Salbunara (otok Biševo), Stupica Velika (otok Žirje), Oključna (otok Vis), Zaglav (otok Vis). S obzirom na dominantne prirodne vrijednosti, za ove se plaže može reći da su plaže preporučene zaštite. Preporuka zaštite ne isključuje korištenje plaže u rekreacijske svrhe – naprotiv, funkcionalnom analizom pokazalo se da su to područja velikih rekreacijskih potencijala. Međutim, upravljanje ovim plažama mora imati očuvanje prirode kao svoj prioritet.

Usporedbu prirodnih i rekreacijskih vrijednosti za šest navedenih plaža prikazuje Slika 22. Karta plaža s dominantnim prirodnim vrijednostima dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).

Slika 22: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s dominantnim prirodnim

vrijednostima

Fotografija 54: Plaža Oključna (Otok Vis)


105

Uvala Blaca

Plaža koja ima najveće prirodne vrijednosti je Uvala Blaca, posebice zbog njenih iznimnih krajobraznih vrijednosti te očuvanosti prirodnih staništa. Tamo je još uvijek dobro razvijena i sačuvana asocijacija sitolisne pirike i ježike. Sedam je kritično ugroženih svojti (CR) (prema Nikolić i Topić, 2005.) koje su zabilježene na tom području: Calystegia soldanella, Cyperus capitatus, Echinophora spinosa, Elymus farctus, Pancratium maritimum, Saccharum ravennae i Sporobolus pungens.

Nekoliko ciljnih (morskih) Natura 2000 staništa nalazi se u zoni utjecaja Uvale Blaca od 5ha, uključujući staništa embrionske obalne sipine, velike plitke uvale te pješčana dna trajno prekrivena morem. Uvala je uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007.73), te je zaštićena u kategoriji značajnog krajolika (predio Saplunara).

Uvala Blaca može se karakterizirati kao ruralna plaža, jer je značajno izdvojena od naselja. Međutim, do same plaže vodi kolni put (relativno je lako dostupna), stoga ne može biti u kategoriji „udaljene plaže“. Analizom plaže (primjenom metode BARE) može se zaključiti kako je najveći problem upravo smeće. Njega se može naći na morskom dnu i na kopnenom plažnom području. Iako zatečene količine nisu pretjerane (vrijednost 4 u rasponu od 1 ‐ 5

74), one su indikativne i upućuju na problem u upravljanju ovim vrijednim resursom. Na plažnom području nisu zatečeni nikakvi sadržaji (osim malog pokretnog kioska za prodaju osvježavajućih pića), ali oni se ni ne očekuju na takvom tipu plaže. Temeljem Izmjena i dopuna prostornog plana uređenja Općine Mljet (2007.), područje Uvale Blaca svrstano je u kategoriju R4, što označava prirodnu plažu na kojoj nisu dozvoljene nikakve intervencije. Također, predio u pozadinskom dijelu plaže je određen kao zona zabranjene gradnje. Ipak, Prostornim planom Dubrovačko‐neretvanske županije (lipanj 2010.), zona u pozadini plaže (Saplunara‐Pinjevica) određena je kao turistička zona koja može biti dugoročna opasnost od urbaniziranja ovog vrijednog dijela prirode.

Prihvatni kapacitet plaže kreće se od 126 75 do 473 76 kupača. Tijekom nekoliko terenskih istraživanja u ljetnim mjesecima (kolovoz 2006., kolovoz 2009.), ali tijekom radnog tjedna, broj kupača bio je približno 50. Ako uzmemo u obzir mogućnost da je vikendom bilo dva ili tri puta više kupača, može se zaključiti kako je njihov broj još uvijek u okvirima prihvatnog kapaciteta.

73 Šifra HR4000010 (Saplunara). 74 Gdje 1 predstavlja najveće, a 5 najmanje onečišćenje. 75 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 76 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.

CRA/PPA, COAST

106

Pješčani sprud ušća Neretve

Na plažnom području ušća Neretve, osnovu kopnene vegetacije čine biljne zajednice koje su značajne za područje slanih i boćatih voda. To je izrazito halofilna vegetacija, tipična za slanu podlogu, a najveću važnost u njenom sastavu imaju asocijacije Scirpetum maritimo‐litoralis i Juncetum maritimo‐acuti. Krajobrazno je ovo područje također značajno, uz nešto niže vrijednosti vizualnog doživljaja. Na ovom područjum koje je značajno kao estuarij, pješčani sprud te obalna laguna (DZZP, 2007.), Morska biota je iznimno bogata. Zbog tih iznimnih prirodnih vrijednosti predmetna plaža je dio ihtiološko‐ornitološkog rezervata77, te je svrstana u kategoriju značajnih područja za ptice (eng. important bird area). Ramsarskom konvencijom o zaštiti močvarnih staništa, ovo područje je zaštićeno područje morskog akvatorija. Osim toga, delta Neretve je uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007. 78.).

Na ovom plažnom području nema značajnih rekreacijskih sadržaja, postoji jedan ugostiteljski objekt, a sanitarni sadržaji nisu dostupni. Također, nisu dostupni nikakvi sportski sadržaji osim kitesurfinga, koji je dostupan samo za polaznike kitesurfing škole. Ako se uzme u obzir važnost navedenog područja za ptice, utjecaj kitesurfing aktivnosti treba biti dodatno ispitan prije dopuštanja ovih aktivnosti. Najveći problem ovog plažnog područja je iznimno loša kakvoća mora (3 i 4, gdje 4 označava zabranu kupanja; MZOPUG, 2009.), te znatna nečistoća kopnenog plažnog područja (ocjena 2 od 5, gdje 5 označava čistu plažu).

Plaža se nalazi na području koje jednim dijelom pripada općini Opuzen, a dijelom gradu Pločama. Izmjenama i dopunama PPU Grada Opuzena (2008.), područje je označeno je kao prirodna plaža i kupališna zona, ali nisu propisane specifične mjere uređenja ni zaštite predmetnog područja. Ipak, spominje se

potencijalna zona (zona u istraživanju) ugostiteljsko‐turističke namjene (T) na lokalitetima „Plaža 1“ i „Plaža 2“ unutar teritorija naselja Pržinovac (a na području cijele plaže 3 turističke zone). Tražena istraživanja trebaju obuhvatiti analizu svih prirodnih i stvorenih elemenata prostora, kao i izradu procjene utjecaja na okoliš (odnosno ocjene prihvatljivosti za prirodu), kojima će se utvrditi konačna namjena i kapacitet predmetnog područja.

Uz postojeće infrastrukturne projekte, prije svega brane i melioracijsku odvodnju, planom se također predviđaju projekti izgradnje odvodnog kolektora i crpne stanice te glavni vodovodni (dovodni) kanal. Na samom području Pržinovca predviđa se zasebni uređaj za pročišćavanje.

77 Jugoistočni dio delte Neretve s otočićem Osinjem (1.620 ha). 78 Šifra: HR5000031 (Delta Neretve).


107

Prihvatni kapacitet plaže kreće se od 299 79do 1.198 80 kupača. Tijekom terenskog istraživanja u srpnju 2009. godine (u popodnevnim satima radnog dana), bilo je približno 500 kupača. Ako uzmemo u obzir mogućnost da je vikendom baren 4 puta više kupača, može se zaključiti kako njihov broj zasigurno (iako ne dramatično) prelazi okvire prihvatnog kapaciteta.

S ciljem senzibiliziranja javnosti po pitanju važnosti očuvanja ovog vrijednog područja udruga „Lijepa naša Dubrovačko‐neretvanske županije“ organizirala je brojne akcije očuvanja spruda ušća Neretve. Temeljem njihove inicijative, 22. ožujka 2010. godine organizirano je veliko čišćenje ušća u kojemu su sudjelovali i Grad Ploče, Komunalno poduzeće Ploče, Turistička zajednica Grada Ploča, Hrvatske vode iz Opuzena te brojne udruge i građani ovog područja.

Osim toga, u okviru dugogodišnjeg projekta SDC‐a "Prekogranično upravljanje zajedničkim prirodnim dobrima" koji je provodio Projektni ured REC‐ a u Metkoviću za deltu Neretve, predlagali su se različiti moduli razvoja održivog turizma u neretvanskom području kao i primjeri održivog razvoja prostora Ušća kroz osnivanje regionalnog istrazivačko‐edukativnog centra u laguni ušća Neretve.

79Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 80Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.

CRA/PPA, COAST

108

Salbunara

Salbunara je jedna od tri prekrasne plaže81 na otoku Biševu. Smještena je na jugozapadnom dijelu otoka. Znatno je manja od popularnije plaže Porat, ali je u biološkom smislu značajnija. Na toj pješčanoj plaži su dvije kritično ugrožene biljne vrste (Pancratium maritimum i Eryngium maritimum), te endemični Limonium cancellatum na stijenama. Krajobrazno, plaža je od iznimne važnosti.

Od morskih Natura 2000 staništa treba izdvojiti prisutnost naselja Posidonia oceanica, grebene i pješčana dna, zbog kojih je i uvrštena u ekološku mrežu82. Zbog svojih prirodnih vrijednosti, akvatorij otoka Biševa predložen je za zaštitu kao poseban ihtiološki rezervat.

Budući da plaža spada u udaljena plažna područja, na njoj nema nikakvih sadržaja (ali oni se ni ne očekuju). Na plaži su veliki nanosi smeća, posebice tijekom zimskih mjeseci. Čišćenje plaže osigurava se iz sredstava proračuna Grada Komiže (kojim su plaćene i aktivnosti udruge „Mali zeleni“ koja organizira akcije čišćenja). Postavljeni su i manji kontejneri za odvojeno prikupljanje otpada, što je gotovo jedinstven slučaj na udaljenim plažama u Hrvatskoj.

Prostornim planom Grada Komiže, plaža nije određena kao uređena plaža. Nema nikakvih (službenih) ispusta, ali može se pretpostaviti da se dio septičkih jama u okolici prazni u more. Ipak, za očekivati je da to ne predstavlja veću prijetnju okolišu. Do plaže vodi manja cesta (zemljani put), međutim, broj automobila koji može doći do plaže je maksimalno ograničen zbog udaljenog položaja otoka. Iz istog je razloga plaža svrstana u kategoriju udaljene, a ne ruralne plaže. Prostornim planom plaža je određena kao sidrište.

Prihvatni kapacitet plaže kreće se od svega 7 83do 26 84 kupača.

(Izvor za fotografiju: http://www.bisevo.org/)

81 Iako se Mezuporat rjeđe koristi kao plaža. 82 Šifra: HR3000098 (Biševo more). 83 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 84 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.


109

Zaglav

Zaglav je prirodna pješčana plaža na jugoistočnom dijelu otoka Visa, u blizini naselja Milna. Plaža je značajna zbog svojih krajobraznih karakteristika te kao vrijedno stanište kopnene flore; tu su prisutne vrste Calystegia soldanella, Eryngium maritimum, Sporobolus pungens, Limonium subanfractum i Salsola kali.

Temeljem dostupnih podataka o morskoj bioraznolikosti (DZZP, 2007.), može se zaključiti da plaža nije iznimno vrijedna: mogu se naći naselja Posidonia oceanica, te pješčana dna trajno prekrivena morem. Prije svega zbog vrijednih naselja posidonije, cijela jugoistočna strana otoka Visa, kao i cjelokupno viško podmorje, svrstani su u ekološku mrežu (DZZP, 2007.85).

Kao i druge udaljene plaže, Zaglav nema značajnijih rekreacijskih sadržaja osim restorana. Iako uvala nije značajno sidrište, zbog nešto teže dostupnosti kopnenim dijelom, na plažu se uglavnom dolazi manjim brodicama, što u slučaju sidrenja, može predstavljati opasnost za naselja morskih cvjetnica. Također, kao i za većinu drugih udaljenih plaža, javlja se problem čistoće plažnog područja. More je najviše kakvoće.

Prostornim planom Grada Visa (2010.), Zaglav nije određena kao uređena (ali ni prirodna) plaža. Približno jedan kilometar od obale (ispred plaže Milna) planiran je podmorski ispust otpadnih voda sa pročišćivačem. To je područje (relativno) otvorenog mora stoga se ne očekuje značajan utjecaj na plažu Zaglav. Ipak za konačnu potvrde takvih tvrdnji, potrebna su dodatna ispitivanja. Također, manje od 500 m od plaže Milna planirana je turistička zona Milna na površini od 1,2 ha te 120 ležaja. Ovakav kompleks može imati značajnih (nepovoljnih) utjecaja na kakvoću prirodnog okoliša (kako Milne, tako i Zaglava).

Prihvatni kapacitet plaže (bez okolnih hridinastih dijelova) kreće se od 14 86do 37 87 kupača. Tijekom terenskog istraživanja u kolovozu 2009. godine, te radnog dana (u popodnevnim satima) bilo je približno 100 kupača. Ako uzmemo u obzir mogućnost da je vikendom bilo bar 3 puta više kupača, može se zaključiti kako njihov broj svakako prelazi okvire prihvatnog kapaciteta.

85 Šifra: HR3000096 (JI strana otoka Visa); HR3000097 (Otok Vis – podmorje). 86 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 87 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.

CRA/PPA, COAST

110

Oključina

Oključ(i)na je ruralna, šljunčana plaža na sjevernoj strani otoka. Iako načelno postoji kolni put kojim se može doći do plaže, ona je iznimno teško dostupna tako da može biti smatrana gotovo udaljenom plažom. Plaža ima relativno značajne florističke i krajobrazne vrijednosti. Od ciljnih (morskih) Natura staništa mogu se izdvojiti naselja Posidonia oceanica i pješčana dna. Kao i ostale plaže na Visu, dio je ekološke mreže (DZZP, 2007.88).

Plaža nije popularno kupalište, međutim prostornim planom je određena kao sidrište. Upravo zbog bogatstva naselja morskih cvjetnica, važno je da se uspostave uređena sidrišta (bove) kako bi se izbjeglo uništavanje dna. Oključ(i)na nema nikakvih sadržaja i ima značajan problem s količinom smeća na plaži. More je najviše kakvoće.

Prostornim planom Grada Visa (2010), Oključ(i)na nije određena kao plaža. Nema nikakvih prostornih prijetnji okolišu.

Prihvatni kapacitet plaže kreće se od 4 89do 14 90 kupača.

88 HR3000097 (Otok Vis – podmorje). 89 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 90 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.


111

Uvala Velika Stupica

Uvala Velika Stupica je prirodna uvala smještena na južnoj strani otoka Žirja. Iako ima manji dio obale koji se može smatrati plažnim područjem, njen prvenstveni značaj je kao sidrište. Naime, lokacija je koncesionirana u svrhu postavljanja plutača i gospodarskog korištenja luke nautičkog turizma. Dva su lokaliteta unutar uvale određena kao sidrišta s ukupno 20 plutača. Područje u neposrednoj blizini uvale dio je ekološke mreže (DZZP, 2007.91).

Uvala je praktično nenaseljena, osim dviju kamenih kuća obitelji Šižgorić, koji su i vlasnici manjeg ugostiteljskog obrta. Kao koncesionari, oni pružaju uslugu prikupljanja otpada usidrenih plovila. Iako je sam obalni dio gotovo izvan upotrebe (uvalu se koristi prvenstveno u svrhe nautičkog turizma) treba napomenuti da sanitarni uvjeti (količina smeća) nisu u potpunosti zadovoljavajući.

Prostornim planom uređenja Grada Šibenika (2007.) područje uvale Velike Stupice određeno je kao zona rekreacije (oznaka R) za koje se ne određuju građevinska područja ali se omogućuje izgradnja pratećih sadržaja i uređenje. Pratećim sadržajima u zonama rekreacije podrazumijeva se smještaj sanitarnog objekta, uređenje šetnica, staza, odmorišta, te obale u svrhu korištenja plaže. Uređivanje obale u svrhu korištenja plaže kao i za prihvat plovila dozvoljen je tako da se ne mijenja struktura obale (isključuje se nasipavanje obale) te da se međusobno ne ugrožavaju načini korištenja zone. Detaljni uvjeti uređenja utvrdit će se detaljnim planom uređenja. Uzevši u obzir da je uvala dio ekološke mreže, s izraženim ekološkim vrijednostima (temeljem funkcionalne analize) svaki oblik intervencije treba biti napravljen isključivo u svrhu poboljšanja prirodnih vrijednosti uvale.

Prihvatni kapacitet za plažu se nije računao jer se predmetna uvala ne može smatrati plažom.

91 Šifra: HR3000440 (Žirje – Kabal).

CRA/PPA, COAST

112

3.4.2 Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom

Sedam plaža može se izdvojiti kao područja s dominantnim rekreacijskim potencijalom: Mala i Velika Raduča, Dolac i Kamp „Adriatic“ (Primošten), Prapratna (Pelješac), Slanica (otok Murter) te Zlatni rât (otok Brač).

Na ovim plažama osnovna preporuka tiče se razvoja rekreacijskih aktivnosti. Preporuka, naravno ne isključuje posvećivanje posebne pozornosti očuvanju okoliša. To je posebno relevantno za plažu Zlatni rât, koja ima i najizraženije prirodne vrijednosti.

Usporedbu prirodnih i rekreacijskih vrijednosti za sedam navedenih plaža prikazuje Slika 23. Karta plaža s dominantnim rekreacijskim potencijalom dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).

Slika 23: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s dominantnim rekreacijskim

potencijalom

Fotografija 55: Plaža Prapratna (Pelješac)


113

Mala i Velika Raduča

Plaže Mala i Velika Raduča su dvije najpoznatije plaže u Primoštenu. Međusobno su udaljene 150 m. Od svih navedenih plaža, Mala Raduča ima najniže prirodne vrijednosti (uz kopnenu i morsku biotu, čak ni krajobrazne vrijednosti nisu visoke), ali i najniži rekreacijski potencijal. Rezultat može dijelom biti posljedica činjenice da na samoj plaži nema značajnijih sadržaja, nego su oni uglavnom koncentrirani na plaži Velika Raduča.

Od sadržaja na Velikoj Raduči postoje tuševi, toalet (ali samo u sklopu „Diving Academy Curavić“), bar, ležaljke i suncobrani, svlačionice te mogućnost bavljenja brojnim vodenim i kopnenim sportovima. U neposrednoj blizini plaže postoji i uređeno parkiralište. Na Maloj Raduči gotovo da ni nema sadržaja (osim bara i trampolina) – doduše, gosti plaže mogu koristiti sadržaje s Velike Raduče. Iako su na obje plaže postavljene oznake odvajanja kupača od brodova, na predjelu Velike Raduče oni se uopće ne poštuju, čime se ugrožava sigurnost kupača. Plaže su relativno čiste (ocjena 4 od maksimalno 5); kakvoća mora na plaži Velika Raduča je visoke kakvoće, dok je na plaži Mala Raduča more pogodno za kupanje (MZOPUG, 2009.).

Velika Raduča je pod koncesijom (hotel „Zora“) dok Malom upravlja Općina Primošten. Mala Raduča je plaža koju se djelomično nasipa, dok se Velika samo „poravnava“ .

Temeljem tekstualnih odredbi Članka 27. Statuta općine Primošten92 (2001.), obje su plaže tretirane kao uređene plaže, čime se formalno dopuštaju promjene prirodnih obilježja, pa ih je moguće opremati potrebnom infrastrukturom i sadržajima.

Uz postojeću ugostiteljsko‐turističku zonu Raduča (hotel), koja obuhvaća 12,0 ha, kapaciteta 1.000 kreveta, na području navedenih plaža planira se i rekreacijska zona „Raduča“ (veličine oko 2,16 ha), tako „da se u cijelosti očuvaju prirodni izgled i vegetacija, te prirodna obala“. Postojeći kanalizacijski ispust (na koji je priključen i hotel) je izvan uvala, pa ne predstavlja direktnu opasnost za zdravlje kupača i za okoliš. Na području Male Raduče, desetak kuća ima septičke jame čiji sadržaj možda ispuštaju u more. Postoji mogućnost da jedan dio kanalizacijskih ispusta iz Biloga, Teploga i Boka utječe na kakvoću mora u predjelu Raduča. Na obje plaže postoji mogućnost sidrenja.

Prihvatni kapacitet na obje plaže računao se samo za plažni (šljunčani) dio, a nije uzet u obzir dio kupališnog područja koji je hridinasta obala. Prihvatni kapacitet isključivog plažnog područja kreće se od 96 (Mala Raduča, odnosno 97 Velika Raduča)93 do 382 (Mala Raduča, odnosno 388 Velika Raduča)94 kupača u isto vrijeme. Ako se uzme u obzir cijeli obalni dio, prihvatni kapacitet je zasigurno veći. Osim toga, kapacitet se može dodatno povećati poboljšanjem/uređenjem sadržaja – i (donekle) čistoće na plaži. Tijekom terenskog istraživanja u srpnju 2009. godine (u popodnevnim satima radnog dana), bilo je približno po 400 kupača na svakoj plaži (samo plažni dio). Ako uzmemo u obzir činjenicu da tijekom visoke sezone u mjestu (Primošten) boravi od 12.000 ‐ 15.000 gostiju, može se zaključiti da je broj kupača bar nekoliko puta veći, te da svakako prelazi okvire optimalnog prihvatnog kapaciteta.

92 „Službeni vjesnik Šibensko kninske županije”, broj 19/01. 93 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 94 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.

CRA/PPA, COAST

114

Mala Raduča

Velika Raduča


115

Dolac

Dolac je maleno vikend‐naselje, samo 3 km udaljeno od Primoštena i 22 km južno od Šibenika. Na širem području nalazi se nekoliko manjih plaža. Jedna od tih je obrađena ovim projektom. Osim krajobraznih, plaža nema značajnijih prirodnih vrijednosti.

Od sadržaja, na plaži (u pozadini) su na raspolaganju jedino ležaljke i suncobrani. Postoji i restoran, s toaletom na raspolaganju isključivo gostima restorana. U neposrednoj blizini plaže je i manje parkiralište. Plaža je izvrsne kakvoće mora, relativno čista, uz nešto sitnih otpadaka (opušci i slično).

U neposrednoj blizini plaže nalazi se velika prometnica (županijska cesta). Također, na području plaže planirana je tzv. rekreacijska zona (R3) Dolac (veličine oko 1,26 ha), namijenjena za uređenu plažu. Planiran je i glavni odvodni kanal (kolektor).

Prihvatni kapacitet za plažu računao se isključivo za plažni (šljunčani) dio, a ne za hridinasti dio obale. Optimalni kapacitet kreće se između 6 i 23 osobe. Ako se uzme u obzir i hridinasti dio, kapacitet je znatno veći. Temeljem analize 2009. godine (kraj kolovoza, radni dan), na plaži je bilo dvadeset kupača. U skladu s tim rezultatima, može se očekivati da je njihov broj u vrhu sezone i tijekom vikenda znatno veći, čime se sigurno premašuje prihvatni kapacitet.

CRA/PPA, COAST

116

Kamp „Adriatic“

Kamp „Adriatic“ udaljen je 2 km od Primoštena. Prema dostupnim podacima, nema značajnu biološku raznolikost, ali ima zanimljive krajobrazne osobine. Obala područja kampa (1 km) uglavnom je kamenita; jedan dio je u potpunosti šljunčan a ostatak je kombinacija šljunčanog i stjenovitog dijela.

Od sadržaja, na samoj plaži (pretežito šljunčano područje) nalaze se tuševi, svlačionice, ležaljke. Postoji mogućnost bavljenja s nekoliko vodenih sportova. U sklopu kampa dostupni su toaleti i brojne sportsko‐rekreacijske aktivnosti. Postoji zona odvajanja kupača od drugih sportskih aktivnosti. Iako je plaža uglavnom čista, na njoj je nađeno nekoliko komada stakla, čime se ocjena čistoće plaže nešto snižava.

Prostornim planom tretirana je kao uređena plaža. Iako u uvali postoji nekoliko „kolpomorta“, ima dosta sidrenja u uvali. Nažalost odgovorne institucije nemaju dovoljno kapaciteta da spriječe takve aktivnosti. U uvali postoji jedan ispust (iz kampa), ali na udaljenosti od 200 metara, pa se može zaključiti da on nije problem za kakvoću mora (ocijenjena najvišom ocjenom; MZOPUG 2009.). U blizini plaže nalaze se tri rekreacijske, odnosno turističko‐ugostiteljske zone, na kojima se planira gradnja novih ugostiteljskih, zabavnih, sportsko‐rekreacijskih i sličnih sadržaja.

Prihvatni kapacitet za plažu računao se isključivo za plažni (šljunčani) dio, a ne i za hridinasti dio obale. Optimalni kapacitet kreće se između 122 95 i 490 96 kupača. Ako se uzme u obzir i hridinasti dio, kapacitet je znatno veći.

95 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 96 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.


117

Plaža Slanica

Plaža Slanica nalazi se u istoimenoj uvali na otoku Murteru. Uvala je prvenstveno namijenjena kupanju. Bogata je (za mjesne plaže) javnim sadržajima: na plaži su dostupni sanitarni sadržaji (toalet i tuševi), zalogajnice, ležaljke, svlačionice, kao i sportski sadržaji (jet‐ski, tobogan biljar, itd.). Prostor za kupanje odijeljen je od prostora rezerviranog za ostale aktivnosti. Plaža je uglavnom čista (ne najviše kakvoće), uz izvrsnu kakvoću mora (MZOPUG, 2009.).

Na obali se ne predviđa gradnja novih pomorskih građevina, nego samo zadržavanje postojećeg mula (uglavnom za sportske aktivnosti). U uvali nije dopušteno postavljanje bova i sidrenje brodova. Postoji kanalizacijski ispust na udaljenosti oko 1.700 m, bez pročišćivača. Planiran je podmorski ispust duljine 1.300 m s biološkim uređajem za pročišćavanje. Na udaljenosti manjoj od 500 m od plaže nalazi se turistička zona s planiranih 12.000 ležaja, a koji su djelomično izgrađeni. Udaljenost od velikih cesta (državna prometnica) je 1.000 m; u neposrednoj blizini je manja, nerazvrstana prometnica.

Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 23 97 i 92 98 kupača (isključivo za plažni dio). Ako se uzme u obzir i hridinasti dio, kapacitet je nešto veći. Tijekom analize u srpnju 2009. godine (radni dan, jutarnji sati) na samom plažnom području bilo je približno 150 ljudi, a u cijeloj uvali 400 ljudi. Uzevši u obzir činjenicu da je broj kupača vikendom i nekoliko puta veći, može se zaključiti da je prihvatni kapacitet znatno prekoračen.


CRA/PPA, COAST

118

Prapratna

Prapratna je plaža u istoimenoj uvali na poluotoku Pelješcu. Od pješčane plaže s nekada dobro razvijenom psamofitskom vegetacijom, zadržali su se samo ostaci vegetacije obalnih pijesaka. Od vrsta koje pripadaju toj vegetaciji (Ammophiletea), nalazimo samo vrste Calystegia soldanella i Eryngium maritimum, te Cakile maritima (Cakiletea Maritimae). Abundancija vrste Calystegia soldanella na toj pješčanoj obali manja je od 20 jedinki, a vrste Eryngium maritimum manja od 10 (Mitić, 2009.).

Temeljem podataka o ekološkoj mreži (DZZP), može se ustvrditi da u uvali ima naselja Posidonia oceanica (DZZP, 2007.). Plaža je zaštićena kao značajan krajobraz, ali zbog gubitka prirodnih vrijednosti temeljem kojih je stekla status zaštite, Prostornim planom Dubrovačko‐neretvanske županije predloženo je ukidanje zaštite.

U neposrednoj blizini plaže nalazi se kamp kapaciteta 1.200 ležaja. Od sadržaja, na plaži postoje ležaljke, pedaline, kajaci, bar, kante za otpatke. Gostima bara na raspolaganju je i toalet, a tuševi se nalaze u sklopu kampa. Plaža nije dobro održavana (ima dosta smeća na plaži).

U uvali ima sidrenja, a u relativnoj blizini nalazi se i trajektno pristanište. U uvali je i ispust kanalizacijskog sustava Neum ‐ Prapratna. Jedna od većih prijetnji prirodnoj vegetaciji i plaži kao staništu (ali i kao faktor prijetnji sigurnosti kupača) je „otvorenost“ plaže za prolaz automobila.

Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 58 99 i 233 100 kupača. Tijekom analize u srpnju 2009. godine (radni dan, jutarnji sati) na samom plažnom području bilo je približno 100 ljudi. Uzevši u obzir činjenicu da je broj kupača vikendom i nekoliko puta veći, može se zaključiti da je prihvatni kapacitet prekoračen.



119

Zlatni rât

Zlatni rât je vjerojatno najpoznatija plaža na Jadranu, smještena u Bolu, na južnoj obali otoka Brača. Poznata je po svom prirodnom, jedinstvenom fenomenu, rtu (rât) građenom od šljunka kojeg su bujice donijele s Vidove gore. Rt ima izgled „jezika“ duboko isturenog u more (oko 400 m). Vrh mu stalno mijenja oblik, ovisno o morskim strujama. Zbog svojih krajobraznih vrijednosti, 1965. godine je cijelo područje Pakline do rta Borak i ceste za Murvicu (uključujući plažu Zlatni rât) proglašeno zaštićenim kao geomorfološki spomenik prirode (JUSDŽ, 2010.). Plaža je uvrštena i u ekološku mrežu (DZZP, 2007.101).

Za razliku od ostalih plaža iz ove kategorije (plaže predviđene za rekreaciju), Zlatni rât ima najveće prirodne vrijednosti te je on, temeljem funkcionalne analize, gotovo u kategoriji izražene konfliktne zone.

Plaža ima sve vrste sadržaja: sigurnosne (spasioci, odvojene kupališne zone); sanitarne (tuševi i toaleti), koji su pažljivim planiranjem smješteni u pozadinski dio plaže da bi zadovoljili higijenske standarde i što manje utjecali na izgled plažnog prostora; rekreacijske (brojni vodeni sportovi – koji su zbog koncesijskih i drugih razloga izmješteni s centralnog plažnog prostora u bočna plažna područja, ali uz osiguranu komunikaciju s centralnim dijelom; igrališta za djecu, itd.); ugostiteljske (restoran, kafići itd.) i ostale (suncobrani, ležaljke, svlačionice, kante za otpatke, itd.). Plažni dio (izvan šumovitog dijela) je besprijekorno čist; međutim, u pozadinskom dijelu (u hladovini) zatečeno je nešto manjih komada smeća. Kakvoća mora je izvrsna (MZOPUG, 2009.).

Temeljem prostornog plana, plaža spada u zonu sportsko‐rekreacijske namjene. U neposrednoj blizini plaže (manje od 500 m udaljenosti) su i dvije zone izdvojene namjene: zona ugostiteljsko‐turističke namjene (T1 – hotel); zona sportsko‐rekreacijske namjene (R4 – teniski centar), kao i županijska cesta (ŽC – 6191). Na udaljenosti od 1.000 m od obale postoji ispust s pročišćivačem. U uvali ima i nešto sidrenja.

Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 1.007 102 i 4.034 103 kupača. Tijekom analize u kolovozu 2009. godine (vikend) bilo je približno 5.000 ljudi, čime je prihvatni kapacitet premašen.

(Izvor za fotografiju: http://www.htz.hr)

101 Šifra: HR2001099 (Znatni rât na Braču – kopno); HR3000120 (Znatni rât na Braču – podmorje). 102 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 103 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.

CRA/PPA, COAST

120

3.4.3 Prijelazni oblici većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala

Najveći broj plaža smjestio se u tzv. području konfliktne zone. Uzevši u obzir činjenicu da većina plaža ima neki oblik zaštite, a ujedno su sve s velikim rekreacijskim potencijalima, to nije iznenađujuće.

Ipak, i među njima postoji razlika: jedan manji broj plaža nalazi u području najizraženijeg konflikta jer imaju jednake vrijednosti prirodnih i rekreacijskih potencijala; jedan dio plaža je u konfliktnoj zoni, ali s izraženijim rekreacijskim potencijalima, dok je najveći broj ipak s tendencijom očuvanja.

Plaže s većim rekreacijskim potencijalom

Šest plaža mogu se izdvojiti kao plaže s većim rekreacijskim potencijalom: Kostanj, Vučine, Pupnatska luka, Saplunara, Uvala Vlašići i predio Silbe koji uključuje plažice Pocukmarak i Capusina te uvale Sv.Ante i Južni porat (tzv. Silba 1 ).

Usporedbu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala prikazuje Slika 24. Karta plaža s većim rekreacijskim potencijalom dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).

Slika 24: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s većim rekreacijskim potencijalom

Fotografija 56: Plaža Pocukmarak (Silba)


121

Velika i Mala Saplunara

Predio Saplunara (Velika i Mala) je 1965. proglašen je zaštićenim krajolikom. Osim same Saplunare, područje uključuje i predio Uvale Blaca. Kao i Blaca, Saplunara je značajna zbog prisutnosti nekih kritično ugroženih biljnih vrsta, kao što je Pancratium maritimum. Međutim, te zajednice nisu sačuvane kao u Blacama. Saplunara je dio ekološke mreže (DZZP, 2007.104).

Naime, Saplunara (Velika i Mala) je lako dostupna automobilom, zbog čeha je u većoj upotrebi i izlože‐nija pritiscima. To je rezultiralo značajnom degradacijom vrijedne flore na plažama. Raznolikost morskih staništa nije značajna. Od sadržaja na plaži (plažama), postoji mobilna WC‐kabina, ležaljke i bar (Mala). Također, postoje informativne ploče s informacijama o ključnim vrstama koje se mogu vidjeti na plaži. U pozadini plaže je parkiralište za dvadesetak automobila. Čistoća plaže je izvrsna (smeće i kakvoća mora).

Kao i Blaca, Saplunara je prostornim planom određena kao prirodna plaža. U uvali postoji značajan pritisak nautičkog turizma (sidrenje). U uvali je i luka otvorena za javni promet lokalnog značaja, s dvadeset vezova. U uvali nema kanalizacijskih ispusta. Planiran je odvodni kanal, uređaj za pročišćavanje i podmorski ispust, ali na sjevernoj strani otoka. Temeljem novog županijskog prostornog plana, u blizini plaža predviđene su velike turističke zone, što može biti veliki pritisak za cijelo područje.

Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 77 105 i 309 106 kupača za obje plaže.

Velika Saplunara Mala Saplunara

104 Šifra: HR4000010 (Saplunara). 105 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 106 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.

CRA/PPA, COAST

122

Pupnatska luka

Pupnatska luka je jedna od najljepših uvala na otoku Korčuli. Smještena je na južnoj strani otoka, nasuprot Lastovu, 5 km od naselja Pupnat. Plaža ima iznimne krajobrazne vrijednosti te je temeljem Zakona o zaštiti prirode predložena za zaštitu u kategoriji „zaštićeni krajolik“. Vrijednosti kopnene i morske biote su nešto niže. Ipak plaža je uvrštena i u ekološku mrežu (DZZP, 2007.107).

Od sadržaja ima mobilni WC, mali restoran i ležaljke. U neposrednoj blizini plaže nalazi se djelomično uređeni prostor koji se koristi za parkiranje automobila. Plaža je uglavnom čista, ali uz veći broj opušaka. Kakvoća mora je izvrsna.

Prostornim planom Grada Korčule, plaža je prepoznata kao prirodna plaža. Nema značajnijih infrastrukturnih projekata (postojećih ili planiranih), kao ni zona izdvojene namjene. U uvali ima nešto sidrenja.

Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 84 108 i 315 109 kupača. Prema neslužbenim podacima, tijekom najvećeg opterećenja (sredina srpnja do kraja kolovoza) na plaži bude i do 500 kupača, čime je prihvatni kapacitet značajno prekoračen.

107 Šifra: HR3000154 (Pupnatska luka). 108 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 109 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.


123

Vučine

Vučine su lijepa šljunčana plaža u neposrednoj blizini mjesta Žuljana na južnoj obali Pelješca. Smještena u prirodnom okruženju i okružena gustom borovom šumom, ova ruralna plaža ima značajne krajobrazne vrijednosti, uz nešto niže vrijednosti kopnene i morske biote.

Na samoj plaži nema sadržaja (osim mobilnog toaleta u pozadini plaže), ali to se ni ne očekuje za ovakav tip plaže. Plaža je uglavnom čista (osim većeg broja opušaka i nešto sitnog smeća) uz izvrsnu kakvoću mora.

Prostornim planom Općine Ston, plaža se ne prepoznaje ni kao uređena ni kao prirodna plaža. Planiran je podmorski ispust otpadnih voda na oko 1 km od plaže.

Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 42 110 i 140 111 kupača.


CRA/PPA, COAST

124

Uvala Vlašići

Vlašićki zaljev smješten je na jugoistočnom dijelu otoka Paga. Obala je uglavnom niska i pjeskovita, a znatno je devastirana izgradnjom. Zaljev je značajan po vrlo lijepom slijedu zajednica na malom prostoru – od onih na najslanijem i najvlažnijem staništu, do livada koje su samo umjereno zaslanjene (dio godine pod vodom, a dio godine vrlo suhe). Prvi pojas do mora, koji je pod utjecajem plime povremeno pod vodom, čini zajednica Puccinellio‐Sarcocornietum fruticosae. Najveću površinu zauzima Sarcocornia fruticosa, a malo dalje od mora pridolaze sastojine s manje ili više vrste Puccinelia festuciformis. Na ovu se zajednicu uz rub zaljeva nadovezuje zajednica Juncetum maritimo‐acuti, a u prijelaznoj zoni prema livadama košanicama nalaze se mikrodepresije s rijetkom vrstom naše flore, Triglochin bulbosum ssp. barrelieri (UNDP/COAST, 2009.). Međutim, ove se zajednice nalaze u dijelu zaljeva koja je slabije dostupan i nije atraktivan kao kupalište (te nije ciljno područje naše analize). Drugi dio zaljeva je pješčana plaža, atraktivna za kupače ali prirodno (uključujući krajobraz) manje značajna. Cijeli je zaljev uvršten u ekološku mrežu (DZZP, 2007.112).

Na samoj plaži nema sadržaja, osim restorana u pozadini (s toaletom za goste). U neposrednoj blizini plaže nalazi se manje parkiralište. Plaža je čista te izvrsne kakvoće mora.

Prostornim planom Grada Paga (2007.113), plaža je određena kao uređena plaža, te kao zona ostalih sportsko‐rekreacijskih sadržaja. U neposrednoj blizini plaže planirane su turističke zone.

Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 50 114 i 200 115 kupača. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (srpanj, večernji sati, radni dan) bilo je 30 kupača. Ipak, može se pretpostaviti da je njihov broj znatno veći vikendom, tijekom dana.

112 Šifra HR3000044 (Uvala Vlašići). 113 Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Paga (Službeni glasnik Zadarske županije br. 6/07). 114 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m 2. 115 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.

© OIKON


125

Kostanj

Plaža Kostanj se nalazi sjeverno od Kukljice. To je pješčana plaža tik uz gustu šumu. Plaža se nalazi u potpuno prirodnom ambijentu, osim jedne privatne kuće u samu obalu mora. Plaža nema značajnije prirodne ni krajobrazne vrijednosti. Do plaže je nedavno probijen protupožarni put, čime je postala nešto dostupnija za korisnike. Što je još važnije, time je otvorena mogućnost za lakše čišćenje plaže. Naime, ovo je jedna od plaža s najviše smeća (čak i u ljetnim mjesecima), što je opasnost za zdravlje kupača. Kakvoća mora je dobra.

Na plaži nema nikakvih sadržaja. Postoji jedan mali mul za vezivanje čamaca. Ima nešto sidrenja u uvali. Nema drugih prijetnji okolišu (kanalizacijski ispusti i slično).

Optimalni prihvatni kapacitet kreće se između 7 116 i 25 117 kupača. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (srpanj, radni dan) bilo je 20 kupača. Ipak, može se pretpostaviti da je njihov broj vikendom znatno veći.


CRA/PPA, COAST

126

Silba 1

Nekoliko plaža uz samo mjesto Silba (označene kao Silba 1) – Pocukmarak, i Carpusina, te uvale Južni Porat i Sv. Ante – su iznimno lijepe male plaže na južnom dijelu otoka Silbe. Pocukmarak je najveća i najpoznatija plaža na otoku. U njenoj blizini nalaze se i dvije susjedne uvale Capusina i Tratica koje su udaljene pet minuta hoda od centra mjesta.

U neposrednoj blizi plaža nalazi se nekoliko sakralnih objekata (male crkvice), a pronađeni su i sarkofazi na svega nekoliko metara dubine ispred plaže.

Kakvoća mora je izvrsna. Plaže se čiste. Nema nikakvih sadržaja. U blizini plaža nalazi se pristanište za trajekte.

Optimalni prihvatni kapacitet nije se računao jer su plaže jako male (do 40 metara).

Plaža Pocukmarak (Silba)


127

Plaže s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom

Šest plaža može se izdvojiti kao plaže s približno jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom: Sv. Marija, Ljubački zaljev, Pržina, Kamenice, Mala Nozdra i predio Silbe koji uključuje plažice Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišće, Pernastica i Vela smrdeča (tzv Silba 2).

Usporedbu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala prikazuje Slika 25. Karta plaža s jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskim potencijalom dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).

Slika 25: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s jednakim prirodnim vrijednostima i

rekreacijskim potencijalom

Fotografija 57: Obalno područje obale Sv. Duh‐Bošane (© OIKON)

CRA/PPA, COAST

128

Sv. Marija i Konjsko

Plaže Sv. Marija i Konjsko (udaljene približno 6 kilometara od grada Paga) su pokazne plaže, uzete kao primjer za analizu, obalnog područja Sv. Duh ‐ Bošane na otoku Pagu. Temeljem krajobrazne analize (COAST, 2008.), područje je ocijenjeno kao jedno od krajobrazno najznačajnijih, prvenstveno zbog harmoničnog odnosa prirodnih i kulturnih elemenata. Područje je kompleksno i zanimljivo, a značenje i prirodnih i kulturnih elemenata je na najvišem nivou. Takve analize potvrđuju atraktivnost ovog područja za turističko‐rekreacijske aktivnosti.

Plaža Sv. Marija (kao pokazni primjer navedenog područja) osim iznimne krajobrazne vrijednosti nema drugih značajnijih prirodnih vrijednosti. Na plaži nema nikakvih sadržaja. Morski i kopneni okoliš je izvanredne čistoće.

Prostorno‐planskom dokumentacijom Grada Paga (2007.118) nije označena kao plaža. Nema značajnijih infrastrukturnih utjecaja na plažu. Približno 200 m od plaže je manja otočka cesta, a na području Bošane je planirana turistička zona. Antropogeni elementi koji narušavaju prostor cijelog područja su: eksploatacijske iskopine, odlagališta smeća i kamp‐objekti.

Optimalni prihvatni kapacitet plaže kreće se između 5 119 i 17 120 kupača. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (srpanj, radni dan) bilo je 35 kupača, čime je već premašen optimalni kapacitet. Uzevši u obzir činjenicu da je njihov broj vikendom znatno veći, može se zaključiti da se prihvatni kapacitet u sezoni znatno premašuje.

118 Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Grada Paga (Službeni glasnik Zadarske županije br. 6/07). 119 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 120 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.


129

Ljubački zaljev

Ljubački zaljev je smješten između otoka Paga i poluotočića Ljubljana. Gledajući u cjelini, zaljev je značajno područje kopnene i morske raznolikosti. Od ciljnih Natura stanišnih morskih tipova, treba izdvojiti muljevite i pješčane pličine, pjeskovitu morsku obalu, morske špilje te Mediteransku i termoatlansku vegetaciju halofitnih grmova (Sarcocornetea fruticosi), od kopnenih stanišnih tipova. Područje je također važno za ptice močvarice (DZZP, 2007.), te je uvršteno u ekološku mrežu121. Krajobrazne vrijednosti područja nisu osobite.

Na samoj plaži nema tipičnih sadržaja za mjesne plaže, osim nekoliko barova u blizini te igrališta za odbojku na pijesku. Do plaže vodi direktan kolni put, te je moguće parkiranje automobila na samoj plaži, čime se direktno ugrožava prirodno stanište.

Prostornim planom Općine Ražanac (2007.122), Ljubački zaljev (uključujući obalno područje i plodne doline koje gravitiraju zaljevu) je određen kao zona sportsko‐rekreacijske namjene, i kao prirodna, dijelom uređena plaža. Također, taj je prostor predložen za zaštitu kao značajni krajobraz. Unutar Zadarske županije, to se područje ocjenjuje značajnim prostorom prirodnih vrijednosti, koji se svojim zemljopisnim, ambijentalnim, klimatskim i drugim značajkama ističe u Mediteranu. Detaljnim istraživanjem tek treba utvrditi moguće cjeline koje bi valjalo primjereno zaštititi.

Prostornim planom predviđaju se i dvije turističke zone, udaljene 800 m i 1.500 m: Dvorine i Ljubački stanovi (T2; ukupno 40,00 ha i 2.000 kreveta). Za naselja Ljubač i Ljubački Stanovi, smještena uz obalno područje Ljubačkog zaljeva, planiran je zajednički razdjelni sustav odvodnje s uređajem za pročišćavanje, kapaciteta 4.270 ES, iz kojeg će se „adekvatno pročišćene otpadne vode“ ispuštati podmorskim ispustom u dio akvatorija Ljubačkog zaljeva na „odgovarajućim dubinama“. Na području Ljubača postoje tri tipa morskih luka: Uvala Tropuline (turistička luka – 100 vezova); mjesna (Ljubačka) luka otvorena za javni promet (koja uključuje i komunalne vezove, ribarske i turističke brodove – 200 vezova); te luka Ljubački stanovi (komunalni vezovi – 50 vezova).

Optimalni prihvatni kapacitet plaže kreće se između 1.171 123 i 4.682 124 kupača za cijelo područje zaljeva. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (srpanj, radni dan) bilo je svega 45 kupača, doduše samo na istočnom dijelu zaljeva. Ipak, i u vrijeme najveće opterećenosti, vjerujemo da prihvatni kapacitet nije premašen.

121 Šifra: HR4000005 (Privlaka – Ninski zaljev – Ljubački zaljev); HR3000175 (Ljubački zaljev). 122 Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Općine Ražanac (24. rujan 2007.). 123 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 124 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.

CRA/PPA, COAST

130

Pržina

Plaža Pržina (Lumbarda, otok Korčula) smještena je na južnoj strani otoka Korčule. Od ciljnih Natura staništa treba izdvojiti Embrionske obalne sipine te pješčana dna, muljevite i pješčane pličine, pjeskovitu morsku obalu, velike plitke uvale i naselja posidonije kao morska staništa (DZZP, 2007.). Također, treba istaknuti da na ovom području raste i kritično ugroženi Pancratium maritimum. Prostorni plan Općine Lumbarda (2008.125) navodi kako je cijelo područje Općine osobito važno područje za ptice (SPA). U krajobraznom smislu, područje nije osobito značajno.

Od ciljnih sadržaja na plaži treba istaknuti zalogajnicu/bar s toaletom, ležaljke i suncobrane, igralište za odbojku na pijesku, svlačionice te prikladno parkiralište. Kakvoća mora je izvrsna (uz nešto manju prozirnost zbog pijeska koji se diže s dna), ali na plaži ima dosta sitnog smeća (uglavnom opušaka).

Prostornim planom Općine Lumbarda (2008.), plaža je svrstana u kategoriju uređene plaže. Na području općine planirana je turistička zona Berkovica, ali ona nije u neposrednoj blizini plaže. Do plaže vodi manja cesta (nerazvrstana). Postoji podmorski ispust. Ima nešto sidrenja.

Optimalni prihvatni kapacitet plaže kreće se između 50 126 i 201 127 kupača. Tijekom analize u sezoni 2009. godine (rujan, radni dan) bilo je 220 kupača. Može se zaključiti kako je opterećenje u srcu sezone (kolovoz), tijekom vikenda znatno veće, te da prelazi prihvatni kapacitet.

125 Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja Općine Lumbarda (Službeni glasnik Općine Lumbarda 02/2003.), donesene 23. svibnja 2008. godine.



131

Kamenice

Kamenice su poznata plaža u Komiži (otok Vis), u neposrednoj blizini bivše tvornice za preradu ribe „Neptun“. Od stanišnih tipova, na području Kamenica postoji šljunčana i kamena (hridinasta) obala. Neke značajne vrste mogu se tu naći, kao što su Limonium cancellatum, Centaurea ragusina i Anthyllis barba‐jovis, a u neposrednoj blizini (pozadinski dio plaže, gdje se kampira) je i rijetka vrsta Plantago serraria. Od morskih (Natura 2000) staništa, treba izdvojiti naselja posidonije. Kao i ostala područja na Visu, plaža je uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007.128).

Iako je ovo poznato kupalište, na plaži nema značajnijih sadržaja osim kemijskog toaleta, slavine s pitkom vodom, ležaljki te „beach‐bara”. U blizini plaže nalazi se i manje parkiralište. Plaža je relativno čista (ima nešto sitnog smeća), te izvrsne kakvoće mora (MZOPUG, 2009.)

Prostornim planom Grada Komiže, plaža se nalazi u sklopu planiranog turističkog naselja Neptun‐Kamenice, obuhvata 9,3 ha i maksimalnog kapaciteta od ukupno 850 ležaja. U tom kontekstu, planiran je i priključak na kanalizaciju turističke zone Neptun‐Kamenice. Približno 1 km od obale postoji podmorski ispust s mehaničkim pročišćivačem. Na udaljenosti 200 m od plaže je županijska cesta.

Optimalni prihvatni kapacitet plaže kreće se između 21 129 i 82 130 kupača.

128 HR3000097 (Otok Vis – podmorje). 129 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 20 m2. 130 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 5 m2.

CRA/PPA, COAST

132

Uvala Mala Nozdra

Uvala Mala Nozdra je prirodna uvala smještena na jugoistočnoj strani otoka Kaprije. Kao dio otoka Kaprije, uvrštena je u ekološku mrežu (DZZP, 2007.131). Tek se manji dio obale može smatrati plažnim područjem, a njeno prvenstveno značenje je kao sidrište. Naime, lokacija je Prostornim planom Šibensko‐kninske županije predložena u svrhu gospodarskog korištenja kao luke nautičkog turizma. Planirano je ukupno 15 plutača.

Uvala je praktički nenaseljena. U njoj se nalazi manji ugostiteljski obrt. Obala je dijelom betonirana i koristi se isključivo u svrhu nautičkog turizma. Treba napomenuti da su u uvali zatečene (tijekom analize u rujnu 2009. godine) znatne količine smeća.

Prostornim planom uređenja Grada Šibenika (2007.), područje uvale Male Nozdre određeno je kao zona rekreacije (oznaka R), za koju se ne određuju građevinska područja, ali se omogućuje izgradnja i uređenje pratećih sadržaja. U neposrednoj daljini plaže planirana je ugostiteljsko‐turistička zona površine 15,08 ha T1 i T2 u uvali Kaprije, sa 1.000 ležaja. Planiran je i uređaj za pročišćavanje. Prihvatni kapacitet za plažu nije se računao, jer se predmetna uvala ne može smatrati plažom.

131 Šifra: HR3000441 (Kaprije).


133

Silba 2

Plaže Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stene, Lojišće, Pernastica i Vela smrdeča su plaže na otoku Silbi, označene kao Silba 2. Sve plaže spadaju u kategoriju udaljenih, džepnih plaža, bez ikakvih sadržaja.

Plaže su iznimne kakvoće mora. Iako je za ove plaže karakteristična velika količina smeća, tijekom sezone 2009. plaže su bile znatno očišćene zahvaljujući naporima lokalne udruge. Također, plaže karakterizira velika količina naplavina – osobito je to slučaj za plaže Vela smrdeča i Pernastica. Kao i za ostale plaže na Silbi, optimalni prihvatni kapacitet nije se računao jer su plaže iznimno male (do 40 m).

Plaža Nozdre

Plaža Mavrova Plaža Dobre vode

Plaža Vele stene Plaža Pernastica

CRA/PPA, COAST

134

Plaže s većim prirodnim vrijednostima

Jedanaest plaža može se izdvojiti kao plaže s većim prirodnim vrijednostima: Kraljičina plaža i Ždrijac, Uvale Tijašćica i Tratinska, Sakarun, Šunj, Karin Donji, Srebrna, Stiniva, Stončica i Porat.

Usporedbu prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala prikazuje Slika 26. Karta plaža s većim prirodnim vrijednostima dostupna je u digitalnom obliku i spremljena na CD‐u, priloženom uz ovu knjigu (Prilog 7 – kartografski prikazi).

Slika 26: Usporedba prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala plaža s većim prirodnim vrijednostima

Fotografija 58: Kraljičina plaža


135

Kraljičina plaža, Ždrijac

Ninska laguna, koja uključuje Kraljičinu plažu i Ždrijac, je područje iznimne biološke raznolikosti. Na širem području lagune nalaze se stjenovite obale i kamenjarski travnjaci, pjeskovite morske obale, staništa mediteranske i termoatlanske vegetacije halofitnih grmova (Sarcocornetea fruticosi), muljevite i pješčane pličine, pješčana dna i naselja posidonije, što su staništa koja su ugrožena ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi. Osim toga, laguna je važna za veliki broj ugroženih i endemičnih vrsta ptica. Funkcionalnom analizom, područje Kraljičine plaže prepoznato je kao područje nešto značajnije vrijednosti kopnene biote, uglavnom zbog pokrovnosti ciljnih (Natura 2000) kopnenih staništa. Plaža je uvrštena i u ekološku mrežu (DZZP, 2007.132). Plaže Ninske lagune pod velikim su pritiskom od strane kupača i turista.

Na plažama ima određeni broj sadržaja, ali ipak nešto manji nego što se to očekuje na urbanim plažama. Nešto veći broj sadržaja može se naći na Kraljičinoj plaži – toaleti (kemijski i fiksni, iznimno loše kvalitete), loše održavani tuševi, barovi/zalogajnice, ležaljke i suncobrani (samo na manjem dijelu plaže), svlačionice, škola kitesurfinga, kajaci, igralište za odbojku te trampolin. Iza plažnog područja nalazi se parkiralište. Kakvoća mora je izvrsna, kao i čistoća plažnog (kopnenog) dijela. Na Ždrijcu postoje tuševi i (loše održavani) toaleti, bar, ležaljke, svlačionice, pedaline i igralište za odbojku. U neposrednoj blizini plaže nalazi se prostor za parkiranje. Kakvoća mora je izvrsna, ali je čistoća same plaže nešto lošija nego na Kraljičinoj plaži (pronađen je manji broj komada razbijenog stakla).

Prostornim planom Grada Nina (2008.), plaže nisu određene kao plažno područje (prirodna ni uređena). Iako plaže nemaju službeni status zaštite (u jednoj od 8 kategorija zaštićenih područja), Prostornim su planom prepoznate kao osobito vrijedan prirodni krajobraz i područje vrijedno zbog ljekovitog blata, te su kao takve stavljene pod posebnu zaštitu. Iako su zaštićene temeljem Prostornog plana, u njihovoj neposrednoj blizini (manje od 500 m udaljenosti) planirano je turističko naselje i rekreacijska zona. Jedna od većih opasnosti za prirodnu vrijednost područja je i otvorenost Kraljičine plaže za prolaz motornih vozila. Ipak, prema dostupnim informacijama, takva aktivnost bit će potpuno zabranjena od sezone 2010.

Prihvatni kapacitet za plaže je od 437 ‐ 1.746 za Ždrijac, te 855 ‐ 3.423 za Kraljičinu plažu.

Ždrijac

132 Šifra: HR3000176 (Ninski zaljev).

CRA/PPA, COAST

136

Uvale Tijašćica i Tratinska

Uvale Tijašćica (jugoistočna strana otoka Tijata) i Tratinska (jugozapadna strana otoka Žirja), kao i već spomenute Mala Nozdra i Velika Stupica, prirodne su uvale značajne kao sidrišta (a ne kao plažna područja). Prostornim planom Grada Vodica (2005.) uvala Tijašćica je predložena za zaštitu u kategoriji značajnog krajobraza, te je uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007.133), kao i uvala Tratinska (DZZP, 2007.134).

Uvala Tijašćica predložena je kao sidrište s maksimalno 20 plutača. Uvala Tratinska je koncesionirana (trgovačko društvo „Magnus“) u svrhu postavljanja plutača (postavljene su 22 plutače). U uvali nema nikakvih sadržaja, osim manjeg ugostiteljskog obrta obitelji Miškić. Obje lokacije su prostornim planom Šibensko‐kninske županije određene kao zone rekreacije. Na području Tijašćice određena je mogućnost izgradnje samo nužnih građevina (sanitarije, zakloništa‐nadstrešnice s ognjištima za roštilj, sidrišta za plovila, vodoopskrbni cjevovod, sustav odvodnje otpadnih voda s pročišćivačem), a u Tratinskoj samo prateći sadržaji. U Tijašćici je planiran cjevovod i sustav odvodnje otpadnih voda s pročišćivačem.

Iako i jedna i druga uvala imaju more najviše kakvoće, na kopnenom dijelu ima dosta smeća.

Prihvatni kapacitet za plažu nije se računao, jer se predmetne uvale ne mogu smatrati plažom.

Uvala Tijašćica

Uvala Tratinska

133 Šifra: HR3000091 (Uvala Tijašćica). 134 Šifra: HR3000439 (Uvale Tratinska i Balun).


137

Sakarun

Kod analize plaže Sakarun, u obzir je uzeto veće područje koje uključuje i Rt Lopatu. U smislu kopnene biote, plaža nije iznimno značajna. Međutim, krajobrazne vrijednosti plaže su iznimne, te plaža spada u jedno od krajobrazno najvrjednijih područja135. Plaža je iznimno značajna u smislu morske raznolikosti.

Uvala Sakarun je prostrana uvala (približno 80 ha) dubine uglavnom do 10 metara. Podmorje je bogato livadama Posidonia oceanica,136 uz veći broj jedinki vrste Pinna nobilis (iako su mnoge oštećene ili poleg‐nute). Na području rta Lopata, livade posidonije su u znatno boljem stanju. Osim toga, teren s vanjske strane je strm (u obliku zida), i proteže se do oko 40‐50 m dubine. Na zidu dominira koraligenska zajednica, u kojoj su gotovo čitavim potezom dobro razvijena naselja vrste Eunicella cavolini (facijes s vrstom Eunicella cavolini). Zbog svojih iznimnih prirodnih vijednosti, plaža je zaštićena kao značajni krajolik (u sklopu šireg područja „Sjeverozapadni dio Dugog otoka“) te je uvrštena u ekološku mrežu137.Plaža Sakarun je najpoznatija i najpopularnija plaža na otoku. Relativno je lako dostupna, a u pozadinskom dijelu plaže se nalazi parkiralište. Na samoj plaži nema sadržaja, osim malog bara i mobilnih WC‐kabina. Plaža je prilično dobro posjećena: tijekom sezone, za radnih dana bude približno 300, a vikendom 500 kupača. More na plaži je najviše kakvoće, a i čistoća na plaži (srpanj 2009. godine) je zadovoljavajuća. Ipak, treba napomenuti da, zbog okrenutosti vjetrovima i strujama (posebice tijekom zimskog perioda), na plaži zna biti i visokih nanosa raznog smeća. Osim toga, tijekom podmorskih istraživanja zabilježeno je (na dubini od oko 10 m) prostrano područje s velikim nakupinama različitog otpada. Zahvaljujući naporima Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije (koja upravlja plažom), organizira se čišćenje plaže. Plaža je atraktivna za nautičare, te je u 2009. godini, Javna ustanova dobila koncesiju na rok od pet godina za postavljanje sidrišta na površini od 7.200 četvornih metara da bi se smanjio negativni utjecaj nautičara (sidrenja) na okoliš, posebice na livade posidonije138.

Prostornim planom Općine Sali (2008.), plaža se namjenjuje javnoj uporabi u označenim granicama kao kupališno‐rekreacijsko područje (R3). Omogućuje se korištenje navedenog prostora za sve vrste rekreacije u prirodnom okruženju. Istim Prostornim planom je u neposrednoj blizini plaže planirana turistička zona T2 (Soline‐Sakarun), površine 8 ha i kapaciteta 400 kreveta. Ostvarenjem ovakvog plana direktno se ugrožavaju prirodne vrijednosti zbog kojih je lokalitet zaštićen zakonom.

Optimalni prihvatni kapacitet plaža kreće se između 88 139 i 330 140 kupača.

135 Od svih analiziranih plaža. 136 Ali ipak treba naglasiti da je u Uvali Sakarun livada diskontinuirana (krpičasta). 137 Šifra: HR3000069 (Uvala Sakarun); HR3000068 (Uvala Golubinka – rt Lopata). 138 Prethodno spomenuta krpičasta rasprostranjenost livade ide u prilog takvoj tezi. 139 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 140 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.

CRA/PPA, COAST

138

Šunj

Šunj je pješčana plaža na južnoj strani otoka Lopuda, jedna od rijetkih gdje još uvijek postoji stanište embionskih obalnih sipina. Značajnih kopnenih biljaka nema. Krajobrazne vrijednosti plaže su jako visoke. Plaža je najznačajnija zbog vrijednih morskih staništa. Od Natura ciljnih (morskih) staništa treba izdvojiti pješčana dna, pličine, grebene i morske špilje. Nažalost, uslijed vrlo intezivnog sidrenja, naselja posidonije su gotovo u potpunosti uništena. Temeljem Zakona o zaštiti prirode (2005.141), cijelo područje Elafitskih otoka predloženo je za zaštitu u kategoriji parka prirode. Osim toga, cijelo područje Elafita uvršteno je u ekološku mrežu142.

Plaža je iznimno popularna za kupače. Iako spada u kategoriju udaljenih plaža, ipak ima sljedeće sadržaje (što nije uobičajeno za ovakav tip plaže): restorani (s toaletom), ležaljke i suncobrani, pedaline i kajaci, te svlačionice. Postoje oznake odvajanja plažnog (morskog) dijela za kupače i čamce. Plaža je iznimno čista, s izvrsnom kakvoćom mora.

Prostornim je planom plaža svrstana u kategoriju uređenih plaža. Osim velikog pritiska od sidrenja u uvali (plaža je označena kao morska luka otvorena za javni promet lokalnog značenja, luka nautičkog turizma i sporta lučica), u blizini plaže planirana su dva turistička naselja, ukupne površine 11 ha te 800 ležaja. S južne strane otoka planiran je i podmorski ispust.


141 NN 70/05. 142 Šifra: HR4000014. 143 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 144 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.


139

Karin Donji

Plaža Karin Donji, nalazi se na obali Karinskog mora, a administrativno pripada Gradu Benkovcu (koji njome i upravlja). Iako nema značajnijih kopnenih (ciljnih, plažnih) staništa, postoje indikacije da se na tom području pojavljuje vidra. Od morskih staništa treba istaknuti pješčana dna te estuarij145.

Dolina Karišnice, kao vrijedna prirodna i prostorna cjelina, Prostornim planom Općine Benkovac definira se kao značajni krajobraz (sukladno Zakonu o zaštiti prirode), s namjerom postizanja statusa zaštićenog krajolika. U tom je smislu trenutačno u statusu preventivne zaštite. Osim toga, područje Karinskog i Novigradskog mora uvršteno je u ekološku mrežu146.

Na ovoj mjesnoj plaži je relativno malo sadržaja147: kemijski toalet, tri caffe‐bara, dva tuša, prodavaonica, te igrališta za odbojku na pijesku, košarku i stolni tenis (u stražnjem dijelu plaže). U pozadini plaže nalazi se relativno veliko parkiralište. Nema sigurnosnih oznaka kojima se odvajaju kupači od motornih čamaca. Uvidom na terenu (rujan 2009.), utvrđeno je da ima dosta smeća na plaži. More je dobre kakvoće (MZOPUG, 2009.).

Planom je ciljno područje određeno kao uređena plaža. Kao zonu izdvojene namjene, u neposrednoj blizini plaže (manje od 500 metara) treba izdvojiti turističku zonu površine 10,00 ha i maksimalnog kapaciteta do 500 ležaja. U blizini plaže postoji mogućnost priveza manjih plovila za potrebe lokalnog stanovništva. Treba napomenuti kako ušće rječice Karišnice u Karinsko more već dugo vremena nije čišćeno (oko 20 godina), što je prouzročilo velike nanose pijeska i mulja u more, tako da je more na tom dijelu gotovo „nestalo”. Smanjena dubina mora je poseban problem za isplovljavanje čamaca lokalnog stanovništva koji se tu nalaze na vezu, kao i za upravljanje cjelokupnim područjem. Stoga upravljanje plažom Karin Donji treba osigurati suradnju i aktivno uključivanje institucija odgovornih za upravljanje vodnim resursima, kao i za upravljanje samom plažom. Sidrenje u akvatoriju Karinskog mora nije dozvoljeno.

145 Rijeka Karišnica se ulijeva u more, tik uz plažu. 146 Šifra: HR3000047. 147 Za takav tip plaže.

CRA/PPA, COAST

140

Srebrna

Srebrna je prekrasna šljunčana plaža, s netipičnim velikim oblucima148, na jugoistočnoj strani otoka Visa, nedaleko od mjesta Rukavac. Ukupna kopnena pokrovnost (tipičnih plažnih vrsta) nije velika. Ipak, na širem se plažnom području mogu naći neke tipične vrste od posebnog značenja: Allium croaticum, Lolium subulatum, Limonium subanfractum, Sporobolus pungens. Puno značajnija je krajobrazna vrijednost plaže. Od ciljnih (morskih) Natura staništa treba izdvojiti naselja posidonije i grebene. Zbog svojih prirodnih vrijednosti, podmorje Visa kao i jugoistočna obala otoka su uvršteni u ekološku mrežu149.

Kao udaljena plaža, Srebrna nema značajnijih sadržaja. Ipak, na plaži se mogu naći neki osnovni elementi kao što su: sigurnosne oznake za odvajanje kupača u moru, kante za otpatke, kemijski toalet i svlačionice. More na plaži je najviše kakvoće, a plaža je i besprijekorno čista. Prijašnjih godina (istraživanje 2005., 2006.), u pozadini plaže su zatečene velike nakupine smeća; analizom 2009. godine one nisu zamijećene.

Prostornim planom Grada Visa (2010.150), plaža nije prepoznata ni kao prirodna ni kao uređena plaža. U neposrednoj blizini plaže nema većih prijetnji prirodnom okolišu: nema zona izdvojene namjene, nema nikakvog podmorskog ispusta u uvali151, a nema ni (značajnog) sidrenja u uvali.


148 Eng. cobble – obluci promjera između 64 i 256 milimetara. 149 Šifra: HR3000096 (jugoistočna strana Visa); HR3000097 (podmorje otoka Visa). 150 PPUG Vis, „Sl. glasnik Grada Visa“, br.1/10. 151 Ispust se nalazi s druge strane otoka, 1.000 metara od obale, na rtu Polivalo. 152 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 153 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.


141

Stiniva

Stiniva je možda najpoznatija plaža na otoku Visu. Smještena je na južnoj strani otoka Visa. Atraktivnog je i neobičnog izgleda. Uvalom dominiraju veliki klifovi koji okružuju malo žalo. Uvala je vjerojatno u geološkoj prošlosti nastala urušavanjem stropa špilje. Na šljučanim staništima mogu se pronaći Limonium subanfractum, Aurinia leucadea i Lolium subulatum, a na okomitim stijenama i Portensclagia ramosissima. U okolici su rijetke vrste Urginea maritima i Valantia hispida. Od ciljnih (morskih) Natura staništa, treba izdvojiti naselja posidonije te grebene. Ipak najveća vrijednost ove plaže je njen krajobraz. Stoga je ona 1967. godine zaštićena kao spomenik prirode, te je uvrštena i u ekološku mrežu (DZZP, 2007.154).

Do same uvale ne postoji cesta za automobile. Nema značajnih sadržaja, osim malog ugostiteljskog objekta (s toaletom). Plaža je čista, zahvaljujući djelatnicima objekta. Ipak, na rubnim dijelovima ima tragova katrana (od brodova). Naime, plaža je iznimno atraktivna jahtašima, koji sidrenjem i naftom ugrožavaju vrijedna morska staništa. Korištenje uvale u svrhu nautičkog turizma je možda i najveća prijetnja okolišu ovog područja. Nema službenog mjerenja kakvoće mora, ali vizualnom analizom je utvrđeno da je more visoke kakvoće (iako se u špici sezone mogu uočiti tragovi ulja na površini).

Prostornim planom Grada Visa (2010.155), plaža nije prepoznata ni kao prirodna ni kao uređena plaža. U neposrednoj blizini plaže nema većih prijetnji prirodnom okolišu: nema zona izdvojene namjene ni podmorskih ispusta u uvali156.


154 HR3000097 (podmorje otoka Visa). 155 PPUG Vis, „Sl. glasnik Grada Visa“, br.1/10. 156 Nema informacija o ispustima iz ugostiteljskog objekta. 157 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 158 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.

CRA/PPA, COAST

142

Stončica

Stončica je pješčana plaža, u blizini svjetionika Stončica na otoku Visu. Nalazi se na sjeveroistočnoj strani otoka. Od kopnene flore na plaži se mogu pronaći Carex divisa, Pancratium maritimum, Limonium subanfractum, te Orchis fragrans u pozadini plaže. Od morskih Natura staništa, treba izdvojiti naselja posidonije, grebene te pješčana dna, zbog kojih je i uvrštena u ekološku mrežu (DZZP, 2007.159).

Na plaži dominira restoran, u sklopu kojeg je i (loše održavani) toalet. Na plaži se nalazi i igralište za odbojku na pijesku. Nedaleko plaže postoji prostor koji može poslužiti kao parking. Nema oznaka kojima se odvajaju kupači i brodovi. Na plaži (posebice u pozadini) ima nešto smeća. More je najviše kakvoće160.

Prostornim planom Grada Visa (2010.161), plaža nije prepoznata ni kao prirodna ni kao uređena plaža. U blizini nema zona izdvojene namjene ni podmorskih ispusta. Najveći problem morskom okolišu je veliki broj brodica koje se sidre u uvali.


159 HR3000097 (podmorje otoka Visa). 160 Nema službenih mjerenja koje koordinira MZOPUG; korištena je vizualna analiza. 161 PPUG Vis, „Sl. glasnik Grada Visa“, br.1/10. 162 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 163 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.


143

Porat

Porat je najpoznatija plaža na otoku Biševu. Smještena na jugozapadnom dijelu otoka, nalazi se u neposrednoj blizini plaže Salbunara. U biološkom je smislu (kopnena biota) manje značajna od Salbunare, jer je donekle artificirana uslijed intenzivne upotrebe. Od morskih Natura staništa, treba izdvojiti naselja posidonije, grebene, morske špilje te pješčana dna. Krajobrazno, plaža je zanimljiva koliko i Salbunara.

Uz plažu postoji nekoliko ugostiteljskih objekata (restoran/bar), toalet, ležaljke i kante za otpatke. Plaža je uglavnom čista, uz visoku kakvoću mora164.

Kao i Salbunara, planom plaža nije određena kao uređena plaža. Nema nikakvih (službenih) ispusta, ali može se pretpostaviti da se dio septičkih jama u okolici prazni u more. Prostornim je planom plaža određena kao sidrište. Ljeti u njoj zna biti usidreno i do 30 jedrilica i brodova, koje se uglavnom ne zadržavaju dugo jer uvala nije pogodna za mnoge vjetrove. Zbog svojih prirodnih vrijednosti, akvatorij otoka Biševa predložen je za zaštitu kao poseban ihtiološki rezervat. Uvrštena je i u ekološku mrežu165.

Prihvatni kapacitet plaže kreće se od svega 9 166do 35 167 kupača.

164 Nema službenih mjerenja koje koordinira MZOPUG; korištena je vizualna analiza. 165 Šifra: HR3000098 (Biševo more). 166 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 30 m2. 167 Temeljem scenarija po kojem je svakom kupaču dostupno 8 m2.

CRA/PPA, COAST

144

3.4.4 Plaže s Plavom zastavom

Međunarodna Plava zastava određuje temeljene kriterije kojih se nominirana i nagrađena plaža (institucije zadužene za upravljanje plažom) treba pridržavati. Ti kriteriji mogu se svrstati u četiri temeljne grupe (vidi poglavlje 1.2.7.4), koje su okosnica dobrog upravljanja plažom (Tablica 17).

Tablica 17: Temeljni kriteriji Plave zastave

ODGOJ I OBRAZOVANJE O OKOLIŠU, INFORMIRANJE JAVNOSTI 1. Informacije o programu Plave zastave moraju biti istaknute. (Obvezni kriterij) 2. Aktivnosti odgoja i obrazovanja o okolišu moraju biti ponuđene i promovirane među korisnicima plaže.

(Obvezni kriterij) 3. Informacije o kakvoći mora za kupanje moraju biti prikazane. (Obvezni kriterij) 4. Informacije o lokalnim ekosustavima i prirodnim osjetljivim područjima moraju biti prikazane. (Obvezni

kriterij) 5. Karta plaže s istaknutim sadržajima mora biti postavljena. (Obvezni kriterij) 6. Na području plaže moraju biti istaknuta Pravila ponašanja, a propisi koji se odnose na korištenje plaže moraju

biti lako dostupni na zahtjev građana. (Obvezni kriterij) KAKVOĆA MORA 7. Plaža mora u potpunosti pratiti zahtjeve uzorkovanja kakvoće mora i njihovih intervala. (Obvezni kriterij) 8. Plaža mora u potpunosti ispoštovati standarde i zahtjeve analize kakvoće mora. (Obvezni kriterij) 9. Područje plaže ne smije biti zahvaćeno industrijskim ili kanalizacijskim ispustima. (Obvezni kriterij) 10. Plaža mora udovoljavati zahtjevima Plave zastave o mikrobiološkom parametru fekalnih koli bakterija (E.coli) i

crijevnih enterokoka/streptokoka. (Obvezni kriterij) 11. Plaža mora udovoljavati zahtjevima Plave zastave za sljedeće fizičke i kemijske parametre: pH vrijednost,

mineralna ulja i čestice. (Obvezni kriterij) UPRAVLJANJE OKOLIŠEM 12. Lokalna vlast/koncesionar plaže bi trebao uspostaviti odbor za upravljanje plažom. (Preporučeni kriterij) 13. Plaža mora zadovoljavati sve propise koji se odnose na smještaj (lokaciju) i korištenje (rad) plaže (prostorno

planiranje obalnog područja i zakoni o zaštiti okoliša). (Obvezni kriterij) 14. Plaža mora biti čista. (Obvezni kriterij) 15. Alge i druga vegetacija trebale bi biti ostavljene na plaži. (Obvezni kriterij) 16. Kante/spremnici za odlaganje otpada moraju biti dostupni na/pored plaže u dovoljnom broju, redovito

održavani i pražnjeni. (Obvezni kriterij) 17. Spremnici za prihvat oporabljiv materijala moraju biti dostupni na plaži ili pored nje. (Obvezni kriterij) 18. Plaža mora imati primjeren broj sanitarnih objekata. (Obvezni kriterij) 19. Sanitarni objekti moraju biti čisti. (Obvezni kriterij) 20. Sanitarni objekti moraju imati kontroliranu obradu otpadnih voda. (Obvezni kriterij) 21. Na plaži ne smije biti nedozvoljenog kampiranja, vožnje ili odlaganja otpada. (Obvezni kriterij) 22. Pravila o psima i ostalim domaćim životinjama na plaži moraju se strogo provoditi. (Obvezni kriterij) 23. Svi objekti i sva oprema na plaži moraju se propisno održavati. (Obvezni kriterij) 24. Koraljni grebeni u blizini plaže moraju biti pod nadzorom. (Nije primjenjiv u Hrvatskoj) 25. Na plaži se moraju promicati načini i sredstva održivog prijevoza. (Preporučeni kriterij) SIGURNOST I USLUGE 26. Na plaži mora biti dostupan dovoljan broj spasilaca i/ili opreme za spašavanje. (Obvezni kriterij) 27. Na plaži mora biti dostupna oprema za prvu pomoć. (Obvezni kriterij) 28. Moraju postojati planovi za slučaj ekološke katastrofe. (Obvezni kriterij) 29. Nužno je upravljati plažom uzimajući u obzir različite potrebe i korisnike, da bi se spriječio konflikt i nesreće.

(Obvezni kriterij) 30. Korisnici plaže moraju biti zaštićeni sigurnosnim mjerama. (Obvezni kriterij) 31. Na plaži mora biti dostupna pitka voda. (Preporučeni kriterij) 32. Najmanje jedna plaža s Plavom zastavom na području općine/grada mora imati pristup plaži i sanitarne

prostorije za osobe s invaliditetom. (Obvezni kriterij)


145

Svake godine provode se inspekcijski obilasci koji provjeravaju poštivanje kriterija Plave zastave Rezultatiza sezonu 2009. mogu se na i na stranicama udruge „Lijepa naša“, koja koordinira program Plavezastave u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju poboljšanje u odnosu na 2008. godinu – me utim, neki odnedostataka koji se još uvijek pojavljuju su: aktivnosti odgoja i obrazovanja za održivi razvoj (53%),nedostatak zoniranja (38%), informacije o okolnim podru jima (33%), informacije o kakvo i mora zakupanje (22%), nedostatak spasila ke službe (22%) i sli no.

U istraživanju koje je provedeno za potrebe ovih Smjernica, rezultati su nešto druga iji; razlog može biti iu tome što se ispitivanje provodilo samo na podru ju Dalmacije. Naime, najve i broj plaža jako lošeprijenjuje zadane kriterije. Kao dobre primjere svakako treba istaknuti plažu TN Zaton (u Zadarskojžupaniji) i Velu Plažu (Hvar).

S obzirom da gotovo sva ispitivanja javnog mnijenja pokazuju kakvo u mora i sigurnost kao najvažnijekriterije kod odabira plaže (uz isto u plaže, ljepotu krajobraza i sadržaje), kod analiziranja plaža sPlavom zastavom na podru ju Dalmacije najviše smo pozornosti pridavali dvama parametrima koji bikupa ima trebali biti najvažniji: postojanje spasioca ili (alternativno) neke druge opreme za spašavanje,te postojanje informacija o kakvo i mora.

Kakvo a mora

Iako se na svim plažama s Plavom zastavom provodi program uzorkovanja kakvo e mora (a rezultati suuglavnom izvrsna ili dobra kakvo a), na najve em broju plaža u Dalmaciji nema vidljivo oglašenihrezultata mjerenja. U Zadarskoj županiji, osim plaže TN Zaton, mjerenje kakvo e je oglašeno (nainformativnoj tabli) jedino na plažama Jaz (Preko, otok Ugljan), Iza Banja (Sv. Filip i Jakov) i na plaži Borik(Zadar). Dakle, 66% plaža s Plavom zastavom u Zadarskoj županiji ne udovoljava ovom kriteriju.

U Splitsko dalmatinskoj županiji, mjerenja kakvo e mora su jasno istaknuta na plaži Vela Plaža (otokHvar), gradskoj plaži Punta (Omiš), plaži Slatina (Tu epi), na plažama Berulija i Dugi rât (Brela), DonjaLuka (Makarska), Nikolina (Baška Voda), Ba vice (Split) te na plaži Apartmana „Medena“ (Trogir). Dakle,„svega“ 17% plaža ne udovoljava ovom kriteriju u Splitsko dalmatinskoj županiji.

Na plažama Dubrova ko neretvanske županije, jasno istaknuta mjerenja kakvo e mora mogla su seprona i na plažama Valamar President i Importane (Dubrovnik), te na plaži Osmine (Slano).

Na svim ostalim plažama nema jasno izvješenih mjerenja kakvo e mora (u Šibensko kninskoj županiji nina jednoj plaži nisu prona eni rezultati mjerenja kakvo e mora). Štoviše, veliki broj plaža ima ošte eneili uništene informativne table gdje bi ta mjerenja (i neke druge informacije) trebala biti postavljena.Naravno, mogu e je (doduše, malo vjerojatno) da su podaci o tim mjerenjima uklonjeni neposrednoprije našeg dolaska, ali plaža koja želi udovoljiti kriterijima Plave zastave ne smije ni u jednom trenutkubiti bez klju nih informacija svojim korisnicima.

Spasioci

Temeljem kriterija Plave zastave, spasioci ne trebaju biti na svim plažama. Oni su potrebni samo naplažama gdje postoji velika koncentracija kupa a i gdje se njihovo prisustvo procijenjeno nužnim. Naostalim plažama treba postojati oprema za spašavanje. U Zadarskoj županiji, osim spomenute plažeZaton spasioci nisu prona eni na niti jednoj plaži. Može se pretpostaviti da ih ima na plaži kampa Šimuni(otok Pag), na plaži Jaz (Preko, otok Ugljan) te na plaži Dražica – me utim, temeljitim obilaskom plažeoni nisu zate eni. Štoviše, treba napomenuti da podnožje postolja za spasioce na plaži Borik (Zadar) imafunkciju spremišta za iznajmljivanje opreme. Tako er, nisu prona eni nikakvi dodatni sigurnosni sadržaji(naravno, to ne mora nužno zna iti da ih nema, ali bi korisnici plaže u slu aju potrebe imali znatnihproblema s njihovim pronalaženjem).

U Šibensko kninskoj županiji, spasioci nisu prona eni ni na jednoj plaži – me utim, može se pretpostavitida ih ima na plaži Sv. Ivan turisti kog naselja Solaris, ali da se ne pridržavaju ozna enog radnog vremena168.

168 Naš obilazak bio je u vremenu od 17 17.30, a njihovo radno vrijeme je do 18 sati.

CRA/PPA, COAST

146

U Splitsko‐dalmatinskoj županiji spasioci su prisutni na plaži Apartmana „Medena“, na plaži Nikolina (Baška Voda), na plaži Donja Luka (Makarska), plaži Dugi Rât (Brela), Slatina (Tučepi) te Vela Plaža (Hvar).

Na plažama Dubrovačko‐neretvanske županije, spasioca nije bilo jedino na plaži hotela Croatia (Cavtat), dok na plaži Osmine, umjesto spasioca postoji jasno istaknuta oprema za spašavanje.

Čistoća

Grubim pregledom plaža, moglo se ustvrditi da su gotovo sve plaže iznimno visoke čistoće uz dovoljan broj kanti za otpatke. Na određenom broju plaža mogu se pronaći spremnici za odvojeno prikupljanje otpada – međutim, temeljem kriterija Plave zastave ti se spremnici moraju postaviti jedino ako lokalna samouprava ima svoje postrojenje za recikliranje, stoga se ovaj parametar ne treba značajno uzimati u obzir. Provođenje aktivnosti odgoja i obrazovanja za održivi razvoj nije se moglo provjeravati, ali informacije o aktivnostima – ako su i izvješene – nisu bile uočljive, pa je njihova funkcija gotovo zanemariva. Najveći broj plaža ima sanitarne objekte, iako neki nisu prikladne čistoće, a mnogi su zapravo mobilne kabine koje se ne bi smjele smatrati zadovoljavajućima sanitarnim uvjetima ove prestižne nagrade. Među zanimljivim (i nadasve pohvalnim) kriterijima Plave zastave je i onaj o obveznom ostavljanju prirodnih naplavina na plaži. Treba napomenuti da niti jedna dalmatinska plaža (s Plavom zastavom), za vrijeme obilaska nije imala ostavljene naplavine.

Zaključak

Ako se uzmu u obzir rezultati ispitivanja inspektora Plave zastave i parcijalnog ispitivanja za potrebe izrade ovih Smjernica, može se zaključiti da su rezultati zabrinjavajući: više od jedne trećine plaža nema postavljeno zoniranje (kao jedan od temelja sigurnosti na plažama), više od jedne četvrtine plaža nema postavljene informacije o kakvoći mora (više od polovine plaža u Dalmaciji, temeljem našeg ispitivanja) te više od jedne četvrtine plaža nema službe (ni sadržaje) za spašavanje (više od polovine plaža u Dalmaciji, temeljem našeg ispitivanja). Kada se uzme u obzir i činjenica da neke plaže – primjerice, plaža Mala Mandra (Pag) ili plaža Stomarica (Brela) – ne udovoljavaju gotovo nijednom kriteriju (a uz to je plaža Stomarica iznimno teško dostupna), može se postaviti pitanje isplativosti ulaganja financijskih sredstava u kvalitetan program kojeg se općine neće pridržavati. Temeljni cilj svake institucije zadužene za upravljanje plažama treba biti osiguranje zadovoljavajuće razine usluga i sanitarno‐sigurnosnih uvjeta kupača – tek potom jedan od ciljeva može biti kandidiranje za dobivanje (po mogućnosti besplatne) plažne nagrade.

Fotografija 59: Plava plaža (Vodice)


147

4.PREPORUKE ZA UPRAVLJANJE

Postoje i zakonodavni sustav ne nudi adekvatnu kategorizaciju plaža ni adekvatan pravni okvir zaodrživo upravljanje plažama. Plaže su naj eš e isklju ivo promatrane ili kao rekreacijske zone ili kaovrijedna staništa. Osim toga, ne propisuju se jasni kriteriji koji bi koncesionarima i nadležniminstitucijama definirali prava i obveze, te time olakšali upravljanje.

Ovim Smjernicama daju se op e preporuke, koje nisu obvezuju e nego imaju isklju ivu funkcijunaglašavanja nekih klju nih zapreka i potreba u budu em sustavu upravljanja plažama i obalnimpodru jima u cjelini. Za ciljne grupe plaža navedene su neke zajedni ke i generalne preporuke. Me utim,upravljanje svakom pojedinom plažom treba biti rezultat detaljne analize, uskla enosti sa svimprostorno planskim i razvojnim dokumentima, te suradnje (uklju enosti) svih zainteresiranih dionika.

4.1 Ciljevi

Temeljni cilj upravljanja plažama treba biti uspostavljanje optimalne ravnoteže izme u o uvanjaprirodnih vrijednosti plaža i osiguranja održivog korištenja njihovih razvojnih (rekreacijskih) potencijala. Stim u vezi, nužno je:

jasno definirati plažna podru ja na kojima e korištenje biti svedeno na najmanju mogu u mjeruradi o uvanja njihovih prirodnih vrijednosti, kao i podru ja na kojima e se najve i napor uložiti uunapre enje rekreacijskih kapaciteta plaže;

poticati/razvijati održiva rješenja ure enja i pružanja usluga na plažama;

olakšati institucionalno upravljanje plažnim podru jima, osobito zašti enim dijelovima prirode;

uspostaviti sustav pra enja stupnja o uvanja prirodnih vrijednosti, kao i razine usluga koja seosigurava na plažnim podru jima (kroz postoje e institucije za upravljanje zašti enim dijelovimaprirode i sl., te kroz program izdavanja koncesija);

podizati razinu informiranosti korisnika i upravitelja plažnih podru ja o važnosti održivogupravljanja ovim vrijednim resursom; te

poticati sudjelovanje javnosti u programima upravljanja plažama.

4.2 Op e preporuke

Da bi se osiguralo ostvarenje navedenih ciljeva, daju se neke op e preporuke, ije usvajanje iprimjenjivanje može znatno doprinijeti uspostavi održivog upravljanja plažama u Hrvatskoj.

i. Uz nekoliko zakonskih i podzakonskih akata koji uzimaju u obzir neke od plažnih aspekata, jedinipravni akt koji je u cijelost posve en plažama je Uredba o kakvo i mora za kupanje (2008.). Ipak, ni tajdokument ne nudi jasne propise za cjelovito upravljanje plažama, uzimaju i u obzir njihove prirodne irekreacijske aspekte. Stoga se predlaže uvo enje novog propisa kojim bi se odredile jasne smjerniceza upravljanje plažama, koje bi uzimale u obzir fizi ke karakteristike plaža, njihove prirodnevrijednosti, ure enost (i potencijal za ure enje) te klju ne prijetnje (vidi poglavlje 2.1.1);

ii. Uvo enje jedinstvene metode valorizacije prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala svake plaže.Ovim se Smjernicama predlaže korištenje funkcionalne analize (u kombinaciji s metodom BARE).Temeljem primjene metode u Hrvatskoj i nekim drugim zemljama (Malta, Turska, UjedinjenoKraljevstvo, itd.), može se zaklju iti da je ova metoda primjenjiva. Ipak, za daljnje je korištenjepotrebno usuglašavanje oko jasnih kriterija (zna ajki) i pokazatelja koji bi se primjenjivali (uHrvatskoj), kao i ponderiranje samih pokazatelja. Temeljem rezultata funkcionalne analize (ali iprocjene prihvatnog kapaciteta i tipa plaže), plaže se mogu svrstati u jednu od pet klju nih kategorija(vidi to ku iii.), te se za njih može adekvatno planirati namjena prostora (vidi to ku iv.);

CRA/PPA, COAST

148

iii. Postoje a klasifikacija plaža na prirodne i ure ene nije zadovoljavaju a. Kao temeljna klasifikacijapredlaže se razvrstavanje plaža (ili dijelova plaža) s obzirom na prirodne i antropogene faktore,kako slijedi:

Prirodne zašti ene plaže, koje se po tipi nim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogusvrstati u udaljene i ruralne plaže. Ove plaže karakterizira zna ajan stupanj vrijednosti i o uvanostiprirodnog staništa, zbog ega su stavljene u sustav zaštite ili se takva zaštita planira. Na takvimplažama korištenje u rekreacijske svrhe nije zabranjeno, ali ne smije biti dopušten nikakav oblikintervencija u njihove prirodne i krajobrazne vrijednosti. Temeljem funkcionalne analize, ove plažesu odre ene kao plaže s preporu enom zaštitom. Tipi na plaža ovog tipa je plaža Uvale Blaca(otok Mljet);

Prirodne, djelomi no zašti ene plaže, koje se po tipi nim obilježjima okoliša u kojem susmještene mogu svrstati u ruralne, mjesne i (iznimno) urbane plaže. Iako i ove plaže imaju nekistupanj zaštite (ili se zaštita planira), one su u zna ajnijoj upotrebi, te na njima treba osiguratiosnovne sanitarno higijenske sadržaje kojima e se osigurati o uvanje prirodnih vrijednosti plaže isigurnost zdravlja kupa a. Mogu e je i razvijanje rekreacijskih sadržaja (osobito ako je rije ourbanim plažama), ali tako da se ni na kakav na in ne ugrožavaju temeljene prirodne vrijednostizbog kojih je plaža i zašti ena. S tim u vezi, preporu uje se izrada studija utjecaja na prirodu. Nave im plažama ovog tipa može se preporu iti provo enje zoniranja, tako da se neki dijelovipotpuno isklju uju iz upotrebe, dok se na nekim dijelovima osiguravaju rekreacijski sadržaji (uskladu s o uvanjem prirodnih vrijednosti). Korištenje plaža treba biti regulirano u skladu spreporu enim prihvatnim kapacitetom od 15 30 m2 po korisniku, ovisno o stupnju vrijednostiplaže. Temeljem funkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odre ene kao plaže spreporu enom zaštitom ili plaže s prevladavaju im prirodnim vrijednostima. U ovoj kategoriji jenajve i broj obra enih plaža;

Prirodne plaže bez zaštite, koje su po svom porijeklu prirodne (ali mogu biti prihranjivane), aprema tipi nim obilježjima okoliša u kojem su smještene mogu se svrstati u udaljene, ruralne,mjesne i urbane plaže. Osim na udaljenim i ruralnim plažama ovog tipa, mogu e je razvijanje svihvrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu sasocio ekonomskim i prirodnim odrednicama prostora. Na ruralnim i – osobito – udaljenimplažama, ne preporu uje se razvijanje velikog broja sadržaja, osim sanitarnih. Korištenje plažatreba biti regulirano u skladu s preporu enim prihvatnim kapacitetom od 8 m2 (plaže najnižekategorije) do 30 m2 (plaže najviše kategorije) po korisniku. Temeljem funkcionalne analize, ove suplaže uglavnom odre ene kao plaže s približno jednakim prirodnim vrijednostima i rekreacijskimpotencijalima, ili kao plaže s prevladavaju im rekreacijskim vrijednostima. Tipi na plaža ovog tipaje plaža Sv. Marija (otok Pag);

Ure ene urbane plaže, koje su ili umjetno stvorene ili zna ajno artificirane, te na kojima sepreporu a razvijanje svih vrsta rekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih,sportskih, itd.), u skladu s krajobraznim odrednicama prostora te preporu enim prihvatnimkapacitetom (od 5 m2 za plaže najniže kategorije do 20 m2 za plaže najviše kategorije). Temeljemfunkcionalne analize, ove su plaže uglavnom odre ene kao plaže s prevladavaju im ili primarnimrekreacijskim vrijednostima. Tipi na plaža ovog tipa je plaža Mala Radu a (Primošten);

Ure ene resort plaže (plaže koje ine tehni ko tehnološku cjelinu nekog smještajnog objekta usmislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti), na kojima se preporu a razvijanje velikog brojarekreacijskih sadržaja (ugostiteljskih, sanitarnih, sigurnosnih, sportskih, itd.), u skladu spreporu enim prihvatnim kapacitetom (od 10 m2 za plaže najniže kategorije do 30 m2 za plaženajviše kategorije). Ove plaže imaju primarno rekreacijsku funkciju. Tipi na plaža ovog tipa je plažaTuristi kog naselja Zaton (Nin)

iv. U skladu s gore navedenim preporukama, nužno je uvo enje jednakog pristupa ozna avanja plaža uprostorno planskoj dokumentaciji. Naime, iako postoji generalna podjela plaža na ure ene iprirodne, u svim prostornim planovima ne postoji ujedna en sustav ozna avanja. Osim toga, ve inaplaža nije uop e ozna ena prostornim planovima. Stoga se predlaže napraviti analizu u svim obalnim


149

županijama kojom bi se identificirale sve plaže toga područja i, na temelju toga, prikladno označile. Velika količina podataka dostupna je i kao rezultat kartiranja unutar projekta COAST;

v. U skladu s postojećim profilom plaža, kako je propisan Uredbom o kakvoći mora za kupanje (2008.), te profila plaža kako je predložen ovim Smjernicama, predlaže se izrada kriterija kojim se svakom tipu plaža određuju ciljne aktivnosti s obzirom na tip plaže, prirodne vrijednosti, uređenost i prijetnje okolišu, a kojih se koncesionari i/ili institucije odgovorne za upravljanje ciljnom plažom moraju pridržavati. Opće preporuke, obzirom na tip plaže, prikazuje Tablica 18. Nakon usvajanja kriterija, nužno je zabilježiti „nulto stanje“, koje će onda biti i osnova za praćenje.

Tablica 18: Kriteriji za upravljanje po tipu plaže

Tip plaže Tipična obilježja Ciljne aktivnosti Tipični primjeri iz Dalmacije Prirodne

vrijednosti Uređenost Prijetnje

Prirodne zaštićene plaže

Prirodne Udaljene, ruralne Planirana ili postojeća zaštita Minimalna upotreba Nema intervencija u prirodni okoliš


Nema (temeljne aktivnosti usmjerene na očuvanje prirodnih vrijednosti plaže)

Sprečavanje Uvala Blaca (otok Mljet)

Prirodne, djelomično zaštićene plaže

Uglavnom prirodne Ruralne, mjesne (i urbane) Planirana ili postojeća zaštita Značajna upotreba Manje intervencije u okoliš moguće Preporučeni prihvatni kapacitet 15 ‐ 30 m

2


Male (temeljne aktivnosti usmjerene na očuvanje prirodnih vrijednosti te najviših sanitarnih uvjeta za kupače) Rekreacijski sadržaji mogući uz preporuku izrade studije utjecaja na prirodu

Sprečavanje i uklanjanje

Ušće (Neretve) Zlatni rât (Bol) Ninska laguna (Kraljičina plaža i plaža Ždrijac)

Prirodne plaže bez zaštite

Prirodne ili prihranjivane Udaljene, ruralne, mjesne, urbane Značajna upotreba Sve vrste aktivnosti (ovisno o tipu okoliša), ali u skladu s očuvanjem okoliša Preporučeni prihvatni kapacitet 8 ‐ 30 m

2

Očuvanje, osobito krajobraza

Sve vrste sadržaja Ublažavanje Slanica (otok Murter) Sv. Marija (otok Pag)

Uređene urbane plaže (kupališta)

Umjetne ili značajno artificirane Urbane ili mjesne Značajna upotreba Sve vrste aktivnosti (osobito na urbanim) Preporučeni prihvatni kapacitet 5 ‐ 20 m

2

Nije prioritet Sve vrste sadržaja Ublažavanje Mala Raduča (Primošten)

Uređene resort plaže (kupališta)

Resort plaže Primarna rekreacijska funkcija Preporučeni prihvatni kapacitet 10 ‐ 30 m

2

Nije prioritet Sve vrste sadržaja Ublažavanje TN Zaton (Nin)

CRA/PPA, COAST

150

vi. U skladu s gore navedenim kriterijima i tipovima plaža, predlaže se i dodjeljivanjenadležnosti/odgovornosti. Temeljem postoje eg zakonodavstva, zašti enim dijelovima prirodeupravljaju Javne ustanove. Me utim, za ta podru ja naj eš e ne postoje detaljne analize o prirodnimvrijednostima, a ne provodi se ni sustavno pra enje stanja o uvanosti. Stoga se predlaže detaljnaanaliza kopnene i morske biote za svako od tih podru ja, u skladu s kapacitetima nadležnih javnihustanova. Temeljem profila plaža (kako je predložen ovim Smjernicama), Javne ustanove moguprovoditi pra enje stanja plažnog podru ja. Radi osposobljavanja djelatnika Javnih ustanova zapra enje, mogu e je održavanje kratkih seminara i izrada jednostavnih slikovnih vodi a sobjašnjenjem ciljnih stanišnih tipova, vrsta i sadržaja koji se mogu na i na plažama. Za tipove plaža izdruge i tre e kategorije, nadležne institucije (Grad/Op ina i/ili koncesionar) trebaju imati obvezupra enja stanja i godišnjeg izvještavanja o stanju prirodnih vrijednosti, ure enosti i prijetnji okolišu.Kao i za Javne ustanove, mogu e je osigurati kratke seminare pra enja stanja;

vii. Potrebno je unaprijediti postoje e instrumente financiranja plaža (i prikupljanja sredstva odkorištenja plaža), tako da se sredstva prikupljena od koncesija na obalno podru je ciljano koriste zaupravljanje obalom. Osim toga, bilo bi korisno kada bi se dio sredstava prikupljen od boravišnepristojbe tako er ciljano koristio za unapre enje plaža (u svrhu unapre enja uvjeta za turiste);

viii. Kod upravljanja plažama kao zašti enim dijelovima prirode, potrebno je pojednostavniti sustav takoda se nadležnim javnim ustanovama osigura i mogu nost stvarnog upravljanja. Dobar primjer jesuradnja Javne ustanove za upravljanje zašti enim dijelovima prirode i Zadarske županije, gdje jeJavnoj ustanovi omogu eno dodjeljivanje koncesije po povlaštenoj cijeni. To je dobar primjer,primjenjiv i na ostala podru ja;

ix. Za plaže koje imaju zna ajne prirodne vrijednosti, ali su istovremeno i veliki rekreacijski potencijali(primjerice plaža Uš e; vidi poglavlje 3.4.1; 4.3.1), preporu a se uvo enje sustava zoniranja kojim sedijelovi plaže, zbog svojih iznimnih prirodnih vrijednosti, izdvajaju iz korištenja, dok se na drugimakorištenje dozvoljava pod odre enim uvjetima i za odre eni tip aktivnosti;

x. Da bi se o uvale prirodne vrijednosti nekih iznimnih (prirodnih) lokaliteta, predlaže se koncentracijarekreacijskih i drugih sadržaja na obližnjim, prirodno manje vrijednim podru jima. Time bi se ostvariloprivla enje/koncentracija kupa a s ciljem destimuliranja posje ivanja prirodno vrijednih podru ja.Takav pristup predlaže se za upravljanje lokalitetima Blaca/Saplunara (vidi poglavlje 4.3.1);

xi. Gdje god je to mogu e, predlaže se uvo enje održivih i ekološki potpuno prihvatljivih rješenja zaure enje plaže. To se, prije svega, odnosi na ekološke zahode, sustave štednje vode i sli no;

xii. Veliki broj plaža je bogat naplavinama posidonije. Iako se one tijekom najve eg dijela godine neuklanjaju (nego samo u ljetnim mjesecima), za neke se plaže preporu uje zadržavanje naplavinatijekom cijele godine. Takve plaže mogu dobiti status „eko plaže“, koji ne bi uklju ivao službenukategorizaciju ili dodatna ograni enja, ve samo u svrhu informiranja kupa a da je to plaža s iznimnimprirodnim vrijednostima, te da se ona ostavlja u svom izvornom obliku, bez ikakvih intervencija uokoliš i bez iš enja prirodnih naplavina. To bi uklju ivalo postavljanje atraktivnih, obavijesnih tabli sisticanjem vrijedne flore koja se tu može na i, kao i razloge zbog kojih se naplavine ne uklanjaju.Nadalje, mogu a je i izrada informativnih letaka. Ovo se preporu uje samo za (neke) plaže s izraženimpotencijalom zaštite. Demonstracijski primjer takve plaže može biti Sakarun ili Kralji ina plaža (vidipoglavlje 1.2.6; problem 1.2). Osim toga, za plaže s kojih se uklanjaju naplavine potrebno je izraditiprogram njihovog adekvatnog odlaganja ili korištenja u svrhu kompostiranja (ili sli no; vidi poglavlje1.2.6). Stoga se predlaže izrada studije kojom bi se odredile mogu nosti iskorištavanja tog vrijednogprirodnog materijala;

xiii. Sustavno informiranje javnosti, ali i upravlja a plaža o vrijednostima plaža i njihovog održivogupravljanja. Osim postavljanja informativnih tabli, radionica i edukativnih materijala (brošura), važnaje i uspostava tzv. plažnih rangera, koji bi informirali korisnike o prirodnim vrijednostima plaža,plažnom redu i sli no, te se brinuli o provo enju plažnog reda. Osim toga, nužna je uspostavasuradnje s medijima koji su najvažniji izvori edukacije i informiranja javnosti;

xiv. Ovim Smjernicama predložen je inovativan pristup u ra unanju prihvatnog kapaciteta, koji (ovisno otipu plaže) uklju uje fizi ki, ekološki, socijalni i institucionalni prihvatni kapacitet. Mjerenje


151

prihvatnog kapaciteta ciljnih plaža samo je okvirno; u obzir je uzeta prosje na površina isklju ivoplažnog (šljun anog i/ili pješ anog) podru ja. S druge strane, na velikom dijelu plaža u upotrebi je ineposredni hridinasti dio, te on tako er treba biti uzet u obzir kod budu ih analiza. Stoga se predlažera unanje kapaciteta koji e uzeti u obzir to ne površine plažnog i hridinastog dijela u upotrebi.Temeljem izra unatog kapaciteta, ograni enje broja kupa a (ako zna ajno prelazi optimalnekapacitete) može se provesti na nekoliko na ina, ovisno o tipu plaže. Na nekim se plažama moguuvesti sustavi napla ivanja ulaznica i/ili obveznog korištenja unaprijed postavljenih ležaljki (vidipoglavlje 4.3.2), mogu e je ograni enje broja automobila na parkiralištu (vidi poglavlje 4.3.3),primjena (nekog oblika) eko takse i sli no, ovisno o interesima i mogu nostima odgovornih institucija.Važno je napomenuti da svaki oblik ograni avanja broja kupa a treba biti proveden u suradnji sazainteresiranom javnoš u i uz adekvatno provedeno informiranje.

4.3 Specifi ne preporuke

Specifi ne preporuke sadržavaju prijedlog skupa mjera za ciljne grupe analiziranih plaža (vidi poglavlje 3):

plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima;

plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom; te

plaže prijelaznog oblika ve eg ili manjeg konflikta.

Za uvale Tijaš ica, Stupica Velika, Mala Nozdra i Tratinska vrijedit e zaseban skup preporuka, budu i dase one ne mogu svrstati u kategoriju plaža (to su uvale u funkciji nauti kog turizma). Važno jenapomenuti da preporuke nisu obvezne ni isklju ive; svaka od ovih preporuka može se uzeti u obzirkod upravljanja plažom, ali uz prethodnu detaljnu analizu cijelog plažnog podru ja, postoje ih iplaniranih razvojnih dokumenata, te konzultacija sa zainteresiranom javnoš u.

4.3.1 Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima

Od 45 analiziranih plaža, zbog svojih izraženih prirodnih vrijednosti pet se plaža mogu izdvojiti kao plažes najve im prirodnim vrijednostima (pa onda i kao plaže s najve im potencijalom zaštite). Važno jenapomenuti da se za te plaže ne preporu uje tzv. „isklju iva zaštita“, jer su one istodobno i lokacije svelikim rekreacijskim potencijalom. Kao najvažnije preporuke mogu se izdvojiti:

i. Provo enje organiziranog sakupljanja sme a, ali s identifikacijom izvora one iš enja da bi ga se,koliko je god mogu e, sprije ilo na samom izvoru. Primjerice, plaža Uš e ima nešto manji razvojnipotencijal upravo zbog velikog problema one iš enja. Loši rezultati kakvo e mora i isto e plaže sugotovo zabrinjavaju i. Stoga prvi korak upravljanja ovim iznimno vrijednim dijelom prirode izašti enim podru jem treba biti sanacija izvora one iš enja. Izvori one iš enja naj eš e su izvannadležnosti institucija odgovornih za upravljanje plažama; to je posebice primjenjivo za ovu plažukoja se nalazi na uš u najve e hrvatske rijeke (Neretve) koja istovremeno prolazi zna ajnim dijelomhrvatskog i bosansko hercegova kog teritorija, donose i velike koli ine otpada. Ipak, izvorione iš enja nisu samo u rijeci Neretvi – primjerice, sve do prolje a 2010. na plaži su se nalazilevelike koli ine krupnog otpada iz starog kampa. Stoga je provo enje organiziranog sakupljanjasme a uz identifikaciju izvora one iš enja možda važnije nego na drugim plažama. Tako er, rezultatikakvo e mora pokazuju iznimno loše (nezadovoljavaju e) rezultate, prvenstveno zbog nepovoljnogutjecaja rijeke Neretve, koja je optere ena nepro iš enim otpadnim vodama. Indikacije one iš enjaobalnog mora trebaju biti opomena i poziv na aktivno uklju ivanje u potpuno o uvanje ovogvrijednog resursa. Sli no je i na ostalim plažama, osobito na plažama Salbunara i Zaglav169 – nužno jeredovito iš enje. iš enje treba biti organizirano (prije svega od strane nadležnih institucija), a neprepušteno dobrovoljnim inicijativama lokalnih udruga;

ii. Koliko je to mogu e, ostaviti naplavine listova morske cvjetnice i drugih halofita na plaži, ak i zavrijeme sezone. Primjerice, plaža Blaca je jedna od posljednjih uto išta dobro razvijene psamofitske

169 Tako er i Oklju ina, ali ona je u znatno manjoj upotrebi (barem kopneni dio).

CRA/PPA, COAST

152

vegetacije, stoga upravljanje ovom plažom svakako treba biti usmjereno za daljnje o uvanje ovogvrijednog resursa. Treba poticati o uvanje plaže u prirodnom (izvornom) obliku, s minimalnimintervencijama, uklju uju i ostavljanje naplavina makrofita na plaži (uz manualno iš enje nakupinasme a) tijekom cijele godine. Koliko je to mogu e, i na plažama Zaglav i Salbunara treba ostavljatitakve naplavine tijekom što je mogu e duljeg razdoblja. Ako se naplavine uklanjaju, trebaju bitiadekvatno odložene (i/ili iskorištene), kao kompost ili sli no (vidi poglavlje 1.2.6);

iii. Dodjeljivanje statusa „eko plaže“ s ciljem informiranja javnosti o prirodnim vrijednostima plaže teostavljanje plaže u (što je više mogu e) izvornom obliku (vidi poglavlje 1.2.6). Demonstracijskiprimjer takve plaže može biti plaža Blaca, ali i plaže Sakarun ili Kralji ina plaža (plaže konfliktnezone). Takav pristup upravljanju može se provesti jedino uz sudjelovanje lokalnih zainteresiranihdionika (vidi poglavlje 1.2.6; problem 3.3);

iv. Destimuliranje intervencija u prirodni okoliš plaža, posebice na plaži Blaca (ali i na Salbunari teZaglavu). Primjerice, iako se prostornim planovima za podru je plaže Uš e predvi aju turisti kezone (ali u istraživanju), preporuka je da se na ovom podru ju ne uvode nikakvi turisti ki kompleksi,jer mogu trajno uništiti ionako optere ena staništa. Tako er, na plaži Blaca nema gotovo nikakvihsadržaja, pa je preporuka da tako i ostane. Iako je probijen put do neposredne blizine plaže, trebavoditi ra una da se ne dopuštaju daljnje intervencije u smislu asfaltiranja puta ili izgradnjeparkirališta;

v. Ponu eni sadržaji na ovim plažama trebaju bitiminimalni (primjerice plaža Uš e), ili nikakvi (Blaca,Zaglav, Salbunara). U skladu s tim, na Uš u bi se mogli postaviti jedino kompostni i/ili ekološkitoaleti (tipa Clivus; vidi poglavlje 1.2.6, utjecaj 4) i ležaljke (uzdignute iznad tla) na to no odre enimmjestima (koja su odre ena za korištenje), uz obvezu njihovog korištenja, odnosno bez mogu nostipostavljanja vlastitih ležaljki ili ru nika na okolna podru ja;

vi. U skladu s gore navedenim, na plaži Uš e mogla bi se napraviti detaljna analiza kojom bi se utvrdilezone korištenja, ali i zone zaštite plažnog podru ja koje bi bile isklju ene iz korištenja. U zonamakorištenja treba utvrditi intenzitet i tip aktivnosti (primjerice: kupanje, kitesurfing i sli no);

vii. Destimuliranje intenzivnijeg korištenja plaža, uz ja anje (održivih i okolišno osjetljivih) rekreacijskihkapaciteta okolnih plaža. Demonstracijski primjer takvog upravljanja može biti plaža Blaca, odnosnodestimuliranje intenzivnog korištenja plaže Blaca (zapravo, zadržavanje postoje eg intenziteta), uzistovremeno ja anje (održivih) rekreacijskih funkcija plaža Saplunara (više o tome u prilogu 6);

viii. Ograni enje sidrenja u uvalama – plaže Zaglav, Oklju (i)na i Salbunara su pod zna ajnim pritiskomod sidrenja (iako Zaglav prostornim planom nije odre en kao sidrište), prvenstveno od stranekupa a koji do plaže dolaze brodicama. Da bi se ublažile negativne posljedice koje sidrenje možeimati na morska staništa (posebice na livade posidonije), predlaže se postavljanje manjeg broja bovakojima bi se sprije ilo uništavanje morskog dna, ograni io broj brodica i broj kupa a.

ix. Aktivnije sudjelovanje odgovornih institucija (op ine/gradovi) u upravljanju plažama, kao i njihovume usobnu suradnju (primjerice, Plo e i Opuzen u upravljanju Uš em), te suradnju s ostaliminteresnim grupama. Nadalje, postoji velika potreba za ja im uklju ivanjem lokalne administracije uprojekte prekograni ne suradnje upravljanja (prije svega zbog znatnog one iš enja podru ja) –prvenstveno kod upravljanja Uš em, ali i cijelom Neretvom.

x. Uzevši u obzir da su ove plaže vrijedni dijelovi prirode, predlaže se uvo enje programa edukacijedjelatnika institucija odgovornih za upravljanje plažama (prije svega, temeljenih na iskustvimadobrih praksi), kao i edukacije lokalnog stanovništva te posjetitelja.

Kombinacijom predloženih mjera kojima se plaže ne e opremati sadržajima ili e se oni ograni iti naodre enom dijelu (uz uvo enje zoniranja plažnih aktivnosti), kojima e se destimulirati gradnja(pristupnih putova, parkirališta i turisti kih kompleksa) i sidrenje u uvalama (postavljanjem bova), možese o ekivati održavanje broja kupa a unutar izra unatih prihvatnih kapaciteta.


153

4.3.2 Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom

Plaže Mala i Velika Radu a, Dolac i Kamp Adriatic (Primošten), Prapratna (Pelješac), Slanica (otokMurter) te Zlatni rât (otok Bra ) su plaže s najve im razvojnim (rekreacijskim) potencijalom. Neštodruga ije od ostalih su plaža Zlatni rât (zbog izraženih prirodnih i rekreacijskih potencijala) i plaža Dolac(zbog približno jednakih prirodnih i rekreacijskih kapaciteta, što je stavlja gotovo u kategoriju konfliktnezone). Zbog toga se predložene mjere daju posebno za plaže Dolac i Zlatni rât, a skupno za preostaleplaže.

Preporuke za Slanicu, Malu i Veliku Radu u, Kamp Adriatic, Prapratnu:

i. Osim plaže Prapratna, sve su ove plaže razmjerno iste. Ipak, ve i napori bi se trebali uložiti uredovito iš enje plaža (posebice na plaži Prapratna). Na svim plažama uo ena je zna ajna koli inaopušaka, stoga se predlaže uvo enje kanti s pepeljarama ili specijaliziranim kanticama koje imajuisklju ivu funkciju pepeljara. Tako er, može se pove ati broj kanti za otpatke;

ii. Sve plaže imaju odvojene zone za kupa e i one se uglavnom poštuju, osim na plaži Velika Radu a –stoga na toj plaži posebnu pozornost treba posvetiti zabrani ulaženja motornih amaca u podru jepredvi eno isklju ivo za kupa e. Osim toga, zbog sigurnosnih se razloga (veliki broj kupa a) predlažepostavljanje fiksne sigurnosne opreme (primjerice, konopom pri vrš eni pojas za spašavanje), kojamože biti iznimno korisna u slu aju iznenadnih nezgoda u moru;

iii. Kvaliteta sadržaja na ovim plažama nije osobito visoka, stoga se predlaže posve ivanje ve epozornosti unapre enju njihove kakvo e. Na Maloj Radu i gotovo i nema sadržaja, pa se predlažeuvo enje barem tuševa i toaleta. Sli no je i na plaži Prapratna, koja sanitarne sadržaje nudiuglavnom unutar kampa. Plaža Slanica je ak i preoptere ena velikom koli inom rekreacijskih(tobogani, trampolini, itd.) i ugostiteljskih sadržaja na malom prostoru, ime se zna ajno nagr ujevizualni doživljaj prostora. Stoga se predlaže njihovo reduciranje i/ili ure enje na na in najmanjeinvazivan za krajolik. Od sanitarnih sadržaja, predlaže se uvo enje ekoloških opcija, kao i sustavauštede vode na tuševima;

iv. Za razliku od ostalih plaža, plaža Prapratna ima jedinstvenu situaciju u kojoj postoji mogu nostprelaska automobila preko same plaže. Naime, veza ku a na zapadnoj obali s glavnom prometnicommogu a je jedino preko plaže Prapratna. Stoga se predlaže izmještanje prolaza za automobile splaže, koje treba napraviti u suradnji s kampom u uvali ( ijim gostima je tako er u interesu imatisigurnu plažu bez automobila). Povezanost ku a na zapadnom dijelu uvale treba se riješiti bezprelaska motornih vozila plažom – kako u sezoni, tako i izvan nje;

v. Potrebno je izra unati to ne prihvatne kapacitete (uzimaju i u obzir i odre eni dio hridinaste obale,kao i na temelju ispitivanja percepcije kupa a o prenapu enosti), te odrediti mjere za ograni avanjebroja kupa a u skladu s izra unatim kapacitetima. Na navedenim plažama se ne preporu ujeuvo enje sustava napla ivanja ulaznica (jedno od rješenja može biti i obvezno korištenje nekihsadržaja (npr. fiksno postavljenih ležaljki)), ali ne za sve plaže: primjerice, ova bi mjera (uz uvo enjesanitarnih sadržaja), znatno podigla kvalitetu plaži Prapratna,

U odnosu na gore spomenute plaže, plaža Dolac je znatno manja, pa po svom izgledu više spada ukategoriju ruralnih plaža (iako se može svrstati u kategoriju mjesnih plaža). Zbog toga se ne preporu auvo enje dodatnih sadržaja. Jedina promjena u odnosu na dosadašnje ure enje plaže mogla bi bitiotvaranje postoje eg toaleta (koji je u sklopu restorana) svim korisnicima plaže, ali uz malu nov anunaknadu. U dogledno vrijeme se predlaže i postavljanje zone ogra ivanja kupa a od motornih amaca.

Plaža Zlatni rât je jedna od najpoznatijih dalmatinskih plaža, relativno dobro ure ena i kvalitetnoupravljana. Ipak, prema analizama prihvatnog kapaciteta se može zaklju iti da se tijekom sezonepremašuje optimalni kapacitet. U slu aju Zlatnog rata, ograni avanje broja kupa a kroz ograni avanjebroja parkirnih mjesta ne može biti primjenjiv instrument. Naime, u neposrednoj blizini plaže je nekolikohotela i veliki broj apartmana za iznajmljivanje, iji gosti gotovo u pravilu odlaze na plažu Zlatni rât (uzdnevne posjetitelje koji dolaze automobilima te koriste parkiralište). Stoga je jedna od opcija kojom semože ograni iti broj kupa a uvo enje sustava napla ivanja ulaznica. Treba napomenuti da bi seprimjenom takvog instrumenta znatno pove ala i cijena koncesije. Osim toga, takav pristup traži

CRA/PPA, COAST

154

provo enje sustavnog informiranja javnosti da bi se osiguralo njihovo sudjelovanje i podrška. Drugaopcija je ve spomenuti instrument obveznog korištenja unaprijed postavljenih ležaljki (u skladu spreporu enim kapacitetom), ime bi se pridonijelo i ve em vizualnom redu na plaži.

4.3.3 Plaže kao prijelazni oblici ve eg i manjeg konflikta izme u prirodnih vrijednosti irekreacijskih potencijala

i. Plaže Velika i Mala Saplunara, Pupnatska luka, Vu ine, Uvala Vlaši i, Kostanj i plažice otoka Silbe(Carpusina, Pocukmarak te uvale Sv. Ante i Južni Porat), prepoznate su kao plaže s približnojednakim rekreacijskim i konzervacijskim potencijalima, uz nešto ve e mogu nosti za razvojrekreacijskih aktivnosti. Preporuka za mjesne plaže iz ove kategorije (Saplunara i Uvala Vlaši i)uglavnom se ti e ulaganja napora u dodatno ure enje plaža, prvenstveno s naglaskom na rješenjakoja su održiva i odgovorna prema prirodi. Ruralne plaže (Pupnatska luka, Kostanj i Vu ine) ne tražedodatne sadržaje, osim nešto ve e pažnje posve ene iš enju (osobito na plaži Kostanj). Osim toga,na plaži Pupnatska luka javlja se znatno prekora enje prihvatnog kapaciteta, osobito u samom vrhusezone, koje se može riješiti ure enjem parkirališta za maksimalno 100 automobila, ime seosigurava parkirališni prostor za približno 300 kupa a. Osim toga, može se preporu iti uklanjanjemobilnih toaleta, uz postavljanje ekoloških rješenja s doživotnom garancijom, ure enje nekihkrajobraznih elemenata plaže (suhozidi, poljski putevi, itd.), postavljanje informativnih tabli i sli no.Takve se intervencije mogu napraviti jedino u suradnji s lokalnim stanovništvom, jer je najve i diotog podru ja privatno vlasništvo.

U uvali Vlaši i, kao i na odabranim plažicama Silbe, može se predložiti dodatno ulaganje u osnovnesadržaje plaže (ležaljke, suncobrani, svla ionice, štedni tuševi, kajaci i sli no), kao i u sigurnosneaspekte – prije svega ogra ivanje kupališnog dijela od zone za motorna plovila.

Ve u pozornost treba posvetiti upravljanju plažama Velika i Mala Saplunara koje su, zbog svojihprirodnih vrijednosti (posebno pješ arskih staništa i vegetacije), uvrštene su u kategoriju zašti enihpodru ja kao zna ajni krajobraz. Naime, uslijed intenzivnog korištenja, vrijedna staništa su zna ajnodegradirana. Upravljanje ovim resursom treba biti prvenstveno usmjereno na o uvanje preostalevrijedne vegetacije kroz poticanje razvoja eko turizma i drugih okolišno osjetljivih aktivnosti, te krozja anje svijesti i informiranje javnosti o vrijednostima ovog podru ja (Prilog 6).

ii. Plaže Sv. Marija (obalno podru je Sv. Duh – Bošane na otoku Pagu), Ljuba ki zaljev, Pržina iKamenice, te udaljenije plaže otoka Silbe (Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojiš e,Pernastica i Vela smrde a), su plaže s gotovo identi nim prirodnim i rekreacijskim vrijednostima.Razlike me u njima postoje utoliko što je krajobraz najve a vrijednost plaža Sv. Marija i Kamenice,dok su na plažama Ljuba kog zaljeva i na plaži Pržina izraženije vrijednosti kopnenih staništa. Stogase na podru jima Sv. Marije i Kamenica svakako preporu uju minimalne (ili nikakve) intervencije ukrajobraz (posebice na podru ju Sv.Duh – Bošane). Najve i problem podru ja Ljuba kog zaljeva jemogu nost dolaska automobilima direktno na plažno podru je. Preporuka je onemogu iti takavprilaz, uz osposobljavanje parkirališnog prostora (poštuju i prihvatni kapacitet) u pozadinskompodru ju. Posebice, na dijelu odre enom (važe im Prostornim planom) kao ure ena plaža, mogu seuvesti i neki osnovni sadržaji. Na plaži Pržina postoji ve zna ajan broj sadržaja, pa se nepreporu uje uvo enje novih. Štoviše, i postoje e treba uskladiti s vrijednim nalazima pješ arskevegetacije u pozadinskom dijelu, koje se ne smije ugrožavati. Upravo zbog rijetkih preostalih sipina upozadini plaže, kao i ugrožene vrste Pancratium maritimum, predlaže se postavljanje informativnetable s osnovnim informacijama o važnosti tih vrsta.

iii. Plaže Ninske lagune, Sakarun, Šunj, Karin, Srebrna, Stiniva, Ston ica i Porat su plaže u tzv. konfliktnojzoni, ali s izraženijim prirodnim vrijednostima. Stoga se za takve plaže, a osobito za plaže u kategorijiruralnih i udaljenih plaža (Sakarun, Šunj, Srebrna, Stiniva, Ston ica i Porat), predlaže minimalno ilinikakvo opremanje sadržajima. Kao gradske (odnosno, mjesne) plaže, plaže Ninske lagune traže inešto ve i broj sadržaja, ali uz znatno poštivanje o uvanja prirodnih vrijednosti.

Plaže Ninske lagune (Kralji ina plaža i Ždrijac) imaju izrazite prirodne vrijednosti, ali i veliki brojkupa a te intezivne turisti ke aktivnosti i kapacitete koji gravitiraju ovom podru ju. Stoga se za


155

ove plaže predlaže uvo enje programa zoniranja cijelog podru ja lagune, gdje bi se odredilezone koje bi bile potpuno isklju ene iz korištenja, kao i zone u kojima se predvi aju rekreacijskeaktivnosti, uz definiranje tipa aktivnosti. Detalji ovakvog upravljanja plažama bit e detaljnijeobra eni kroz razradu koncepta pilot projekta (prilog 6);

Plaža Sakarun je dio zašti enog podru ja (zna ajni krajobraz), ali i iznimno vrijedan rekreacijskiresurs. Kao ruralna plaža, na Sakarunu se može preporu iti minimalan broj sadržaja: svla ionice,ležaljke i suncobrani, te ekološki zahod umjesto postoje eg mobilnog (kemijskog). Na plažipostoje zna ajne naplavine ostataka posidonije u kojima je, nažalost, uo ena i velika koli inasme a. Zbog sanitarnih razloga, predlaže se (u skladu s dosadašnjom praksom) uklanjanje ve egdijela tih naplavina tijekom ljetne sezone. Uklonjene naplavine treba o istiti od sme a, teadekvatno deponirati ili reciklirati (korištenje u svrhu komposta ili sli no). Tijekom zimskihmjeseci naplavine ne treba uklanjati. Javna ustanova za upravljanje zašti enim dijelovima prirodeZadarske županije dobila je koncesiju za postavljanje bova u uvali, upravo zbog velikog pritiska nalivade cvjetnice uslijed sidrenja. Takvo rješenje je iznimno pozitivno – ipak, potrebno je uvestitrajnu kontrolu, kao i informiranje korisnika plaže (i uvale) o prirodnim vrijednostima podru ja(naime, uo eno je nepoštivanje zabranje sidrenja u uvali). Tako er, podržava se inicijativa da secijela uvala stavi pod koncesiju Javne ustanove. To može biti i dobar primjer upravljanja (irješavanja problema nadležnosti nad zašti enim dijelovima prirode koji su istodobno dijelovipomorskog dobra), koji se može primijeniti na ostala podru ja;

Najve i problem na podru ju Šunja je intezivno sidrenje u uvali, koje je rezultiralo potpunimuništenjem livada cvjetnica, te ga stoga treba kontrolirati i ograni iti postavljanjem bova (uskladu s prihvatnim kapacitetom uvale). Koliko je to mogu e, treba ograni iti iš enje naplavina itijekom sezone (bar na nekim dijelovima), a svakako ne istiti izvan sezone jer naplavinespre avaju eroziju. Kao i na plaži Sakarun, uklonjene naplavine treba reciklirati i/ili adekvatnodeponirati;

Kao i za plažu Šunj, na plažama Stiniva, Ston ica i Porat treba ograni iti i kontrolirati sidrenje uzpostavljanje pluta a unutar prihvatnog kapaciteta uvale170. Ne preporu uje se razvijanjedodatnih sadržaja na plažama – štoviše, s obzirom na tip plaže bilo bi preporu ljivo i njihovopotpuno uklanjanje. Plažu Srebrna treba o uvati u sadašnjem stanju;

Na plaži Karin treba posvetiti dodatnu pozornost iš enju, te unapre enju sadržaja. Predlaže sepostavljanje ekoloških toaleta, nekih sigurnosnih elemenata (zoniranje kupališnog podru ja),svla ionica te štednih tuševa.

4.3.4 Sidrišta

Uvale Tijaš ica, Tratinska, Mala Nozdra i Stupica Velika su uvale koje su uvrštene u ekološku mrežu, ali suistovremeno i iznimno popularna sidrišta. U ovim uvalama nema plaža – zapravo, postoje vrlo malaplažna (džepna) podru ja, ali ona zapravo nisu u upotrebi. Studijom i programskom osnovom nauti kogturizma Šibensko kninske županije, sve su ove uvale predvi ene kao koncesionirana sidrišta spostavljanjem zadanog broja pluta a. S obzirom na to da su navedene lokacije dio ekološke mreže zbogvrijednih livada cvjetnica, optimalno rješenje bilo bi potpuno uklanjanje brodica iz ovih uvala. Budu i datakvo rješenje nije mogu e, postavljanje pluta a (kao sustav kontroliranog sidrenja) se ipak možesmatrati prihvatljivim. Me utim, važno je provo enje kontrole u navedenim uvalama da bi se sprije iloilegalno sidrenje. U sklopu projekta COAST, predvi a se izrada studije koja e se baviti tematikomkartiranja morskih staništa s ciljem odre ivanja optimalne lokacije privezišta, kao i podloga zaprovo enje kontinuiranog monitoringa. S tim u vezi, može se preporu iti da kao demonstracijskapodru ja budu odabrane uvale/sidrišta obra ene ovim Smjernicama.

170 Koji treba biti rezultat posebne studije o kapacitetima sidrišta.

CRA/PPA, COAST

156

5.POPIS KORIŠTENE LITERATURE

AB (2005.). Temporadoa de plages. Adjuntament de Barcelona. Dossier d’internet. 14pp.

Acland, B. (1994.). Resort management. (U): Earll, R. C. (ur.). Coastal and Riverine Litter: Problems and Effective

Solutions. Coastal Management for Sustainability, Candle Cottage, Kempley, Glos. UK. pp 18 20.

AENOR (2003.). Sistemas de gestión ambiental. Guia para la implantación de sistemas de gestión ambientalconforme a la norma UNE EN ISO 14001 en playas. PNE 150104.

Amos, F.A., Wickham, A., Rowe, C. i Amos, L. (1995.). An evaluation of volunteer beach cleaning and data recording

methods. Third International Conference on Marine Debris. Seeking Global Solutions, (ur.), J. Faris i K. Hart. Centerfor Marine Conservation, Florida, USA.

Argardy, M.R. (1993.). Accommodating ecotourism in multiple use planning of coastal and marine protected areas.Ocean and Coastal Management. 20; 219 239.

Ariza, E., Jiminez, J.A., i R., Sarda (2008.). A critical assessment of beach management on the Catalan coast. Oceanand Shoreline Management. 51, 141 160.

Ariza, E., Sardá, R., Jiménez, J. A., Mora, J. i Ávila, C. (2008.). Beyond performance assessment measurements forbeach management: Application to Spanish Mediterranean beaches. Coastal Management. vol 36., pp 47 66.

Bartoletti, E., Cipriani, L. E., Dreoni, A. M., Montelatici, M. i Pranzini, E. (1995.). Beach first response to stabilisationworks: A case study at the Cecina River Mouth, Italy. U: Ozhan, E. (ur.)MedCoast ’95. pp 1173 1188. Ankara,METU.

Batta, R.N. (2000.). Tourism and the environment: a quest for sustainability with special reference to developing

countries, and policy analysis on Himachal Pradesh. Indus Publishing.

Baud Bovy, M. i F. R. Lawson (1998.). Tourism and Recreation. Elsevier Science & Technology Books. pp 304.

BEACH Act, 2000. http://www.epa.gov/waterscience/beaches/report/

Bell, F. (1986.). Economic policy issues associated with beach renourishment. Policy Studies Review. 6, pp 374 81.

Bezzi, A., Fontolan, G, Nirdstrom, K, F., Carrer, D i N. L., Jackson (2009.). Beach nourishment and Foredunerestoration: Practices and Constraints along the Venetian Shoreline, Italy. Journal of. Coastal Research. SI56. pp287 291.

Bird, E.C.F. (1996.). Beach Management. John Wiley & Sons. pp 281.

Blakemor, F.B. i A. Williams (2008.). British Tourists’ Valuation of a Turkish Beach Using Contingent Valuation andTravel Cost Methods. Journal of Coastal Research. 24(6). pp 1469 1480.

Blakemore, F. B., Williams, A.T., Coman, C., Micallef, A. i O.Unal (2002.). Aspects of Beach economics: Malta,Romania and Turkey. (U) Journal of World Leisure. pp 22.

Boudouresque C.F., Bernard G., Bonhomme P., Charbonnel E., Diviacco G., Meinesz A., Pergent G., Pergent MartiniC., Ruitton S. i L. Tunesi (2006.). Préservation et conservation des herbiers à Posidonia oceanica. RAMOGE pub: 1202.

Breton, F., Clapés, J., Marquès, A., i G.K Priestley (1996.). The recreational use of beaches and consequences forthe development of new trends in management: the case of the beaches of the Metropolitan Region of Barcelona(Catalonia, Spain). Ocean and Coastal Management. 32 153 180.

Camhis, M. i Coccossis, H. (1982.). The national coastal management program of Greece. Ekistics, 293. pp 131 137.

Casser L. F. (2002.). Coastal sand dunes under siege: a guide to conservation for environmental managers. IEI,Foundation for International studies. Malta. 194 pp.

Castellani, V., Sala, S. i D. Pitea (2007.). A new method for tourism carrying capacity assessment. Ecosystems and

Sustainable Development VI. WIT Transactions on Ecology and the Environment. 106, pp 365 374.

Ceballos Lascuráin, H. (1998.). Tourism, ecotourism and protected areas: the state of naturebased tourism. IUCNProtected Areas Programme. Gland, Switzerland.

CEC (1976.) Council Directive of 8 December 1975, concerning the quality of bathing water, 76/160/EEC. Council ofthe European Communities. Official Journal of the European Community 19 (L31). 1 7.


157

CEC (2006.). Directive 2006/7 EC of 15 Feb. 2006, concerning the management of bathing water quality andrepealing Directive 76/160/EC, Official Journal of the European Communities 1.64 of 4.3.2006. EC 2006/7 ECEuropean Parliament and the European Council 2006.

CEES (Coastal Environmental Engineering Solutions Inc) (2006.). Beach management project: Best practices

guidelines for 50 beaches along the coastline of Barbados. Draft report submitted to the Government of Barbados,St. Michael, Barbados, Coastal Environmental Engineering Solutions Inc.

Cendrero, A. i D.W. Fischer (1997.). A procedure for assessing the environmental quality of coastal areas forplanning and management. Journal of Coastal Research. 13, pp 732 744.

Chaverri, R. (1989.). Coastal Management: the Costa Rica Experience, (U): Coastal Zone '87, Proc. 5th Symposium

on Coastal and Ocean Management (ur.): O. T. Magoon, Vol. 5, Amer. Soc. Civ. Eng. pp 1112 1124.

Cifuentes Arias, M. (1992.). Determinacion de capacidad de carga turistica en areas protegidas. CATIE, Turrialba,Costa Rica.

Cifuentes, M., Alpizar, F., Barroso, F., Courrau, J., Falck, L., Jimenez, R., Ortiz, P., Rodriguez, V., Romero, J.C. i J.Tejada (1992.). Determinación de capacidad de carga turística en áreas protegidas. Technical Report no 194. CATIE.Turrialba, Costa Rica.

Cifuentes, M.A., Mesquita, C.A.B., Mendez, J., Morales, M.E., Aguilar, N., Cancino, D., Gallo, M., Jolon, M., Ramirez,C., Ribeiro, N., Sandoval, E., i M. Turcios (1999.). Capacidad de carga turística de las areas de uso público delMonumento Nacional Guayabo, Costa Rica. CATIE, WWF. Turrialba, Costa Rica.

CIRIA (1996.). Beach Management Manual. (ur): J.D. Simm. Construction Industry Research and Information.Association Report 153. London. pp 448.

Cimerman, R. i Paunovi , A. (2008.). Upravljanje obalnim podru jem u Hrvatskoj. Centar za regionalne aktivnostiProgram prioritetnih akcija. Split. Neobjavljena studija.

Clark, J.R. (1996.). Coastal zone management handbook. Lewis Publishers. Boca Raton, U.S.A. pp 694.

CMC (1992.). 1992 International Coastal Cleanup Results. (ur.) R. Bierce i K. O’Hara. Center for MarineConservation. 217pp.

CMC (1993.). 1993 International Coastal Cleanup Results. (ur.) R. Bierce i K. O’Hara. Center for MarineConservation. 275pp.

Coccossis, H. (2004.). Sustainable tourism and tourism carrying capacity: a new context (chapter 1). (U): Coccossis,H.i A. Mexa (ur.). The challenges of tourism carrying capacity assessment. Ashgate Publishing, Ltd.

Coccossis, H. i A. Parpairis (1999.). Tourism and the environment: some observations on the concept of carryingcapacity. (U): Briassoulis, H. i J. Straaten (ur). Tourism and the environment: regional, economic, cultural, and policy

issues. Springer.

Compillo Besses, X., Priestley, G.K., i Romagose, F. (2004.). Using EMAS and LA21 as tools towards sustainability:the case of a Catalan coastal resort. (U): Coastal mass tourism: diversification in sustainable development in

southern Europe. (ur): B. Bramwell, Channel View Publications, Clevedon, UK.

Cooper, J.A.G., i O.H., Pilkey (2004.). Alternatives to the mathematical modelling of beaches. Journal of CoastalResearch. 20 (3). pp 641 644.

Cooper, J.A.G. i J. McKenna (2008.). Social justice in coastal erosion management: the temporal and spatialdimensions. Geoforum. 39, pp 294 306.

Cronin, P. (2009.). Lawmaker considers ban on smoking at local beaches. www.seacoastonline.com.

Cutter, S.L., Nordstrom, K.F. i Kuema, G.A. (1979.). Social and environmental factors influencing beach siteselection. Proc. 5th Ann. Conf. Resource Allocation Issues in the Coastal Environment. (ur): N. West. The CoastalSociety. pp 183 194.

Davidson, NC., D’Alaffoley, D., Doody, J. P., Way. LS., Gordon, J., Key, R., Drake, CM., Pienkowski, MW., Mitchell, R iK. L. Duff (1991.). Nature Conservation and Estuaries in Great Britain. Estuaries Review. NCC, Northminster House,Peterborough.

Da Silva, C. P. (2002.). Beach Carrying Capacity Assessment: How important is it? Journal of Coastal Research. ICS2002 Proceedings. pp 190 197.

Da Silva, C. P., Pontes, S. i J. C. Ferreira (2005.). The Management of Beaches: Implementing the Carrying CapacityConcept.

Da Silva, C. P., Alves, F. L. i R. Rocha (2007.). The Management of Beach Carrying Capacity: the case of NorthernPortugal. Journal of Coastal Research. ICS 2007 (Proceedings). pp135 139.

CRA/PPA, COAST

158

Dean, R.E. (1986.). Coastal armouring: Effects, principles and mitigation. Proc 20th Conf, Coastal Engineering.Taiwan, Amer. Soc. Civil Eng. pp 1023 1036

Defeo, O., McLachlan, A., Schoeman, D.S., Schlacher, T.A., Dugan, J., Jones, A., Lastra, M. i F. Scapini (2009.).Threats to sandy beach ecosystem: A review. Estuarine, Coastal and Shelf Science. 81, pp 1 12.

DEFRA (2009.). Marine and Coastal Access Act receives Royal Assent. (U):Marine and Coastal Access Act

Newsletter. Department for Environment, Food and Rural Affairs (DEFRA). London, United Kingdom. pp 8.

Deidun, A., Saliba, S. i P.J.Schembri (2009.). Considerations on the ecological role of wrack accumulations on sandybeaches in the Maltese Islands and recommendations for their conservation management. Journal of CoastalResearch. Special Issue 56.

de Groot, R.S. (1992.). Functions of nature. Evaluation of nature in environmental planning, management and

decision making. Wolters Noordhoff, Groningen, NL.

de la Huz, R., Lastra, M., Junoy, J., Castellanos, C. i J.M. Vieitez (2005.). Biological impacts of oil pollution andcleaning in the intertidal zone of exposed sandyvbeaches: Preliminary study of the ''Prestige'' oil spill. Estuarine,Coastal and Shelf Science. 65(1 2), pp 19 29.

Dinius, S.H. (1981.). Public perceptions in water quality evaluation. Water Resources Bulletin. 17(1); 116 121.

Doods, R., i I., Kelman (2008.). How climate change is considered in sustainable tourism policies: a case of theMediterranean islands of Malta and Mallorca. Tourism Review International, 12. pp 57 70.

Dubsky, K. (Ur). (1995.). Coastwatch Europe. Results of the International 1994 Autumn Survey. ISBN 0 9523324 69. Coastwatch Europe. 128pp.

Dugan, J.E., Hubbard, D.M., McCrary, M.D. i M.O. Pierson (2003.). The response of macrofauna communities andshorebirds to macrophyte wrack subsidies on exposed sandy beaches of southern California. Estuarine Coastal andShelf Science. 12, pp 645 653.

DUZPO (1998). Upravljanje hrvatskih obalnim podru jem. Republika Hrvatska. Državna uprava za zaštitu prirode iokoliša. Zagreb.

Dwight (2007.). Beach attendance and bathing rates for Southern Califonia beaches. Ocean and CoastalManagement. 50, pp 847 858.

DZZP (2009a). Upravljanje podru jima NATURA 2000. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb, Hrvatska.

DZZP (2009b). NATURA 2000 i more u Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb, Hrvatska.

Earll, R. (1997.). Developing a standardised approach for comparing beach litter pollution. Marine EnvironmentalManagement and Training. Candle Cottage, Kempley, Glos. GL18 2BU. 12pp.

ECOPLAGE (2010.). The ecological system to counter beach erosion – Technical documentation.

EEA (2006.). The changing face of Europe’s coastal areas. EEA Report No. 6 (ur): F., Breton i A., Meiner.Luxembourg office for official publications of the European Communities.

Eke, F. (1997.). Coastal legislation and implementation in Turkey: Prospects for cooperation. U: Ozhan, E. (ur)MedCoast ’97. Ankara, METU. pp 665 678.

EPA (2000.). Lake Superior Lakewide Management Plan (LaMP 2000). United States Environmental ProtectionAgency (EPA). Washington DC, USA.

Ergin, A., Williams, A. T., Micallef, A. i S. T. Karakaya (2002.). An Innovative Approach to Coastal Scenic Evaluation.(U): Beach Management in the Mediterranean and Black Sea. (ur) E. Ozhan, Medcoast, Ankara: 215 226

Ergin, A., Karaesmen, E., Micallef, A. i A. T. Williams (2004.). A new methodology for evaluating coastal scenery:fuzzy logic systems. Area. 36 (4), pp 367 386.

EuroSIMA (2006.). The European surf market EuroSIMA cluster (01/01/06).

Eurostat (2009.). Euro Statistics. Population Reference Bureau.

Everard, M. (1996.). Aesthetic assessment and management by the NRA. (U): Coastal and riverine litter: Problems

and effective solutions. (ur.) R Earll. Marine Environmental Management and Training. Candle Cottage, Kempley,Glos. GL18 2BU. 50pp.

Fanini, L., Martin Cantarino, C. i F. Scapini (2005.). Relationships between the dynamics of two Talitrus saltatorpopulations and the impacts of activities linked to tourism. Oceanologia. 47, pp 93 112.

Fari i , J. (2006.b): Obala – prostor kontakta i konflikta, Akademik Josip Rogli i njegovo djelo – Zbornik radova,Hrvatsko geografsko društvo, Split, Zadar, Zagreb, 269 298.


159

Filipi P.i I. Šimunovi (1993.). O ekonomiji obalnih podru ja. Ekonomski fakultet, Sveu ilište u Splitu. Split,Hrvatska.

Finkl, C.W., i C., Kruempfel (2005.). Threats, obstacles and barriers to coastal environmental conservation: societalperceptions and managerial positionalities that defeat sustainable development. U (ur) Veloso Gomez, F., TaveiraPinto, F., da Neves, L., Sena, A., i O Fereira, Proc 1st Int. Conf, on coastal; conservation and management in the

Atlantic and Mediterranean Seas. Univ. Porto, Portugal. pp 3 28.

Fisher, E.R. i A. L. Sunley (2007.). A line in the sand: Balancing the Texas open beaches Act and coastaldevelopment. (U): Proceedings of Coastal Zone 07. Portland, Oregon.

Gilbert, C. (1996.). The cost to local authorities of coastal and marine pollution – a preliminary appraisal. (U):Recent Policy Developments and the Management of Coastal Pollution. 12 14. (ur), R.C. Earll. MarineEnvironmental Management and Training. Candle Cottage, Kempley, Glos., GL18 2BU. 32pp.

Goldberg, E. D. (1994.). Coastal Zone Space: A Prelude to Conflict. UNESCO Environment and Development Series.Paris, UNESCO.

Griffin, T i DeLacey, T. (2002.). Green Globe: sustainability accreditation. for tourism. (U): Sustainable Tourism: a

global perspective. (ur): Harris, R., Griffin, T., i P. Williams. Butterworth Heinemann, Oxford.

Griffith, A. (2009.). The Global Extent of Beach Sand Mining. Annual Meeting Geological Society of America,Portland, Oregon, USA.

Guala, I.,Simeone S., Buia, M.C., Flagella, S., Baroli, M. i G. De Falco (2006.). Posidonia oceanica „banquette“removal: Environmental impact and management considerations. Biologia Marina Mediterranea. 13(4). pp 149153.

Gubbay, S. (1994.). The future of coastal management – challenges and opportunities. (U): Proceedings of theCoastline Conference – Public participation in Coastal Management. 31st May, 1994. 6 7. (ur.) Farnborough Collegeof Technology,Farnborough. Hampshire, England. ISBN 1 899080 40 6. 55pp.

Guilcher, A., (1985.). Problems of shore and Foreshore Management Exemplified by the French coast. (U):International Seminar on Coastal Planning Realities and Perspectives. University of Genoa

Hall, S.J. (1994.). Physical disturbance and marine benthic communities: life in uncosolidated sediments.Oceanography and Marine Biology: an Annual Review. 32, pp 179 239.

HORWATH (2008.). Plan upravljanja plažama Splitsko dalmatinske županije. Turisti ka zajednica Splitskodalmatinske županije. Split, Hrvatska.

HORWATH (2009.). Plan razvoja plaže u Makarskoj. Turisti ka zajednica Splitsko dalmatinske županije. Split,Hrvatska.

Houston, J. R. (1996.). International Tourism and U.S. Beaches. (U): The CERCular, Newsletter of the CoastalEngineering Research Centre, USA. CERC 96 2. pp 1 3.

Houston, J.R. (2002.). The economic value of beaches: a 2002 update. (U): Shore & Beach. vol 70, no. 1, pp 3 10.

Innocenti, L., i E. Pranzini (1993.). Geomorphological evolution and sedimentology of the Ombrone River delta,Italy. Journal of Coastal Research. 9, pp 481 493.

IPCC (2007.). Intergovernmental Panel on Climate Change web site http://www.ipcc.ch.

IT (2002.). Istraživanje o stavovima i potrošnji turista u Hrvatskoj – TOMAS ljeto 2001, Institut za turizam. Zagreb,Hrvatska. pp 220.

IT (2005.), Istraživanje o stavovima i potrošnji turista u Hrvatskoj – TOMAS ljeto 2004, Institut za turizam. Zagreb,Hrvatska. pp 238.

James, R.J. (2000.). From beaches to beach environments: linking the ecology, human use and management ofbeaches in Australia. Ocean and Coastal Management. 43, pp 495 514.

Jaramillo, E., Contreras, H., i A., Bollinger (2002.). Beach and Faunal Response to the Construction of a Seawall in aSandy Beach of South Central Chile. Journal of Coastal Research. Vol. 18, No. 3. pp 523 529.

Jovicic, D. i A. Dragin (2008.). The assessment of carrying capacity – a crucial tool for managing tourism effects intourist destinations. TURIZAM. 12, pp 4 11.

Kallis, G.i H. Coccossis (2004.). Theoretical reflections on limits, efficiency and sustainability: implications fortourism carrying capacity. (U): Coccossis, H.i Mexa, A. (ur). The challenges of tourism carrying capacity assessment.Ashgate Publishing, Ltd.

Kamphius, J.W. (1980.). Basic Near shore Processes in Coastal Engineering. (U): A.J. Bowen (Convenor). Shortcourse lecture notes, ACROSES. National Research Council, Ottawa. pp 4.1 4.45.

CRA/PPA, COAST

160

Kauffman, J. i Brown, M. (1991.). California marine debris action plan. (U): Coastal Zone ‘91. (ur.) Magoon, O.T.,Converse, H., Tippie, V., Tobin, L.T. i Clark, D. Proceedings of the Seventh Symposium on Coastal and OceanManagement. Long Beach, California, July 8 12, 1991. 3390 3406.

Kay, R. and Alder, J. (1999.). Coastal Planning and Management. Spon Press, London U.K. pp 375.

King, P. (1999.). The fiscal impact of beaches in California. Public Research Institute. Univ. of California, USA.

King, M. (2009.). Florida’s Beach Re nourishment Act Upheld:http://nsglc.olemiss.edu/SandBar/SandBar7/7.4renourishment.htm.

Klein, Y.L., Osleeb, J.P. i M. R., Viola (2004.). Tourism generated earnings in the coastal zone: a regional analysis.Journal of Coastal Research. 20 (4). pp 1080 1088.

Kreisel, W., Landry, C. i A. Keeler (2005.). Coastal Erosion Management from a Community Economics Perspective:the Feasibility and Efficiency of User Fees. Journal of Agricultural and Applied Economics. 37 (2), pp 451 61.

Lake Huron Centre for Coastal Conservation (2009.). Sand Dune Conservation at Sauble Beach. The lake HuronCentre for Coastal Conservation: www.lakehuron.on.ca.

Lazarow, N. (2009.). Using market expenditure to estimate the value of recreational surfing to the Gold Coast,Australia. Journal of Coastal Research. SI56. pp 1130 1134.

Leatherman, S.P. (1997.). Beach rating: A methodological approach. Journal of Coastal Research 13(1): 253 258.

Leatherman, S.P. (1998.). America’s Best Beaches. Coastal Laboratory. International Hurricane Research Centre.Florida International University, Miami, USA.

Lencek, L. i Bosker, G. (1998.). The beach: the history of paradise on earth. Viking Penguin, New York, U.S.A. pp 310.

Llewellyn, P.J. i S.E. Shackley (1996.). The Effects of Mechanical Beach Cleaning on Invertebrate Populations. (U):British Wildlife, 7 (3), pp 147 155.

Markandya, A., Arnold, S., Cassinelli, M., i T.Taylor (2007.). Protecting Coastal Zones in the Mediterrranean. An

Economic and Regulatory Analysis. PAP/RAC.

Markovi , M. (ur.; 2006.). Vodi po odabranim plažama u Hrvatskoj. Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvojSunce. Split, Hrvatska.

Markovi , M. (2008.). Održivi razvoj turizma na hrvatskom priobalju: Pilot projekt Baška Voda. Centar za regionalneaktivnosti programa prioritetnih akcija. Split, Hrvatska.

Marin, V., Dursi, R., Ivaldi, R., Palmisani, F i Fabianpo, M. (2004.). Users’ perception analysis in Ligurian beaches, Italy. 1st

Int, Conf, on the management of Coastal Recreational Resources, Beaches Yacht Marinas and coastal Ecotourism.Malta, (ur) AMicallef i A Vassallo. pp 141 149.

Martin, B.S. i M. Uysal (1990.). An examination of the relationship between carrying capacity and the tourismlifecycle: management and policy implications. Journal of Environmental Management. 31, pp 327 333.

Martin, K.T., Speer Blank, R., Pommerening, J., Flannery, K. i K. Carpenter (2006.). Does beach grooming harmgrunion eggs? Shore and beach. 74, pp 17 22.

Marzetti Dell'Aste Brandolini, S. (2003.). Economic Valuation of the Recreational Beach Use: The Italian Case

Studies of Lido di Dante, Trieste, Ostia and Pallestrina Island. Final Report for the DELOS project.

Mascarenhas, R., Santos, R. i D. Zeppelini (2004.). Plastic debris ingestion by sea turtle in Paraiba, Brasil.Marine

Pollution Bulletin. 49, pp 354 355.

MCS (1997.). Readers Digest Good Beach Guide – 1996. Marine Conservation Society. David & Charles. 255pp.

MCS (2000.). Beachwatch '99 – Nationwide Beach Clean and Survey Report. Marine Conservation Society. pp 60.

MCS (2008.). Beachwatch 2008 Results – Summary.Marine Conservation Society.UK.

Mexa, A. i H. Coccossis (2004.). Tourism carrying capacity: a theoretical overview (chapter 3). (U): Coccossis, H. iMexa, A. (ur.). The challenge of tourism carrying capacity assessment: theory and practice. Ashgate, Aldershot. UK.

Micallef, A. (2002.). Bathing area management in the Maltese Islands. Unpublished PhD thesis. Swansea,University of Wales.

Micallef, A. i A. T. Williams (2002.). Theoretical strategy considerations for beach management. Ocean andShoreline Management. 45(4 5), pp 261 275.

Micallef, A. i A.T. Williams (2008.). Final Report to the Priority Actions Programme/Regional Activity Centre of theMediterranean Action Plan (United Nations Environment Programme) on Beach Management Guidelines for the

Mediterranean. pp 81.


161

Micallef, A. i A.T. Williams (2003.) Application of Function Analysis to Bathing Areas in the Maltese Islands. (U):Journal of Coastal Conservation. 9: 147 158.

Micallef A, Morgan R. i A. T. Williams (1999.). User preferences and priorities on Maltese beaches: findings andpotential importance for tourism. (U): Randazzo, G. (ur.) Coastal environmental management. EUCC, Italy. CD rom,pp11.

Micallef, A., Williams, A.T., Radic, M. i A. Ergin (2004.). Application of a novel bathing area evaluation technique – Acase study of Croatian island beaches. (U):World Leisure. 46: (4). pp 4 21.

MICRO (2008.).Marketing plan za tvrtku Splitska kupališta d.o.o. MICRO projekt d.o.o. Split, Hrvatska.

Miles, J.R., Russell, P.E., i D.A., Huntley (2001.). Field measurements of sedimentary dynamics in front of a sea wall.Journal of Coastal Research, 17 (1). pp 195 206.

Miller, M.L. (1993.). The rise of coastal and marine tourism. Ocean and Coastal Management. 20; pp 181 199.

MK (2009.). etvrto nacionalno izvješ e republike hrvatske o biološkoj raznolikosti. Republika Hrvatska.Ministarstvo kulture.

MMPI (2008.). Strategija razvoja nauti kog turizma Republike Hrvatske za razdoblje 2009. 2019. RepublikaHrvatska. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Ministarstvo turizma.

Morgan, R., Bursalioglu, B., Hapoglu – Balas, L., Jones, T.C., Ozhan, E i A.T. Williams (1995). Beach user opinions andbeach ratings: A pilot study on the Turkish Aegean Coast. (U):MedCoast '95, Tarragona, Spain. (ed.), E. Ozhan,MedCoast Secreteriat, Middle East Technical University, Ankara, Turkey. pp 373 383.

Morgan, R., Jones, T.C. i Williams, A.T. (1993.). Opinions and perceptions of England and Wales Heritage Coastbeach users: some management implications for the Glamorgan Heritage Coast, Wales. Journal of CoastalResearch. 9 (4). pp 1083 1093.

Mrak Taritaš, A. (2008.). Comparative Analysis and Plan of Action for ICZM Protocol Implementation in

Montenegro. Split: PAP/RAC. pp ii+35.

MT (2003.). Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine. Finalna verzija. Republika Hrvatska, Ministarstvoturizma. pp 39.

MZOPUG (2009.). Nacionalno izvješ e o kakvo i mora na plažama hrvatskog Jadrana u 2009. godini. RepublikaHrvatska. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ure enja i graditeljstva. Zagreb.

Natura 2000. www.internationalwildlifelaw.org/EUCouncilDirective92.html.

Nelson, C., i Williams, A.T. (1997.). Bathing water quality and health implications. (U):Water Pollution, (ur): Rajar,R., i C.A. Brebbia Computational Mechanics Publications. Southampton, UK. pp 175 183.

Nelson C., i Botteril, D. (2002.). Evaluating the contribution of Beach Quality Awards to the local tourism industry inWales – The Green Coast Award. Ocean and Coastal Management. 45. pp 157 170.

Nelson, C. (2009.). Beach Water Safety Management (U): Williams A.T. i A. Micallef, 2009. Beach Management:

Principles and Practice. EARTHSCAN Publishers, London, U.K. pp 445.

O’Brien, E.L. (2002.). Carrying capacity for sustainable tourism development: Tofino, British Columbia, Canada.Unpublished MSc dissertation. University of Victoria. Canada.

OCA (2009.). Stop the Beach Renourishment v. Florida Dep't of Environmental Protection court case:http://ownerscounsel.blogspot.com/2009/06/supreme court to hear florida beach.html.

Oh, C., Dixon, A. W., Mjelde, J. W. i J. Draper (2008.). Valuing visitors’ economic benefits of public beach accesspoints. Ocean and Coastal Management. 51, pp 847 853.

Olin, R., Carlsson, B., i B. Stahre (1994.). The west coast of Sweden – the rubbish tip of the North Sea. (U): Coastaland Riverine Litter : Problems and Effective Solutions. (ur): R Earll, 12 14. Marine Environmental Management andTraining. Kempley, Glos., UK.

Olsen, S.B. (2003.). Frameworks and indicators for assessing progress in integrated coastal management initiatives.Ocean and Coastal Management. 46 (3 4), pp 347 361.

Olsen, S.B. i D. Nickerson (2003.). The Governance of Coastal Ecosystems at the Regional Scale: An Analysis of the

Strategies and Outcomes of Long Term Programs. University of Rhode Island Coastal Resources Center.Narragansett, RI.

Olsen, S.B., J.G. Sutinen, Juda, L., Hennessey, T.M. i T.A. Grigalunas (2006.). A Handbook on Governance andSocioeconomics of Large Marine Ecosystems. Univ. of Rhodes Island. pp 94.

Ozhan, E., Uras, A. i Aktas, E. (1993.). Turkish legislation pertinent to coastal zone management issues. U: Ozhan, E.(ur)MedCoast ’93. MedCoast Secretariat, Ankara, METU. pp 333 346.

CRA/PPA, COAST

162

Özhan, E. (1996.). Coastal zone management in Turkey (U): Ocean & Coastal Management. Volume 30, Issues 2 3.pp 153 176

Ozhan, E. (2005.). Coastal Area Management in Turkey. Split, PAP/RAC. pp 120.

PAP/RAC (2003.). Guide to Good Practice in Tourism Carrying Capacity Assessment. Priority Actions ProgrammeRegional Activity Centre, Split, Croatia, 44 pp.

PAP/RAC (2007.). State of the Art of Coastal and Maritime Planning in the Adriatic Region. Synthesis Report.Priority Actions Programme Regional Activity Centre. Split, Croatia. pp 58.

Pearce, D. G. i R. M. Kirk (1986.). Carrying Capacity for Coastal Tourism. United Nations Environment Programme.Industry and Environment. (9) 1, pp 3 7.

Pendleton, L., i J Kildow (2006.). The non market value of beach recreation in California. Shore and Beach. 74. pp34 37.

Peterson, C.H., Hickerson, D.H.M.i G.G. Johnson (2000.). Short term consequences of nourishment and bulldozingon the dominant large invertebrates of a sandy beach. Journal of Coastal Research. 16, pp 368 378.

Peterson, C.H., Bishop, M.J., Johnson, G.A., D'Anna, L.M., i L.M. Manning (2006.). Exploiting beach filling as anunaffordable experiment: benthic intertidal impacts propagating upwards to shore birds. Journal of Experimental

Marine Biology and Ecology. 338, pp 205 221.

Philipp, R. (1993.). Community needlestick accidents and trends in environmental quality. Public Health. 107; pp363 369.

Platt, R.H. (1994). Evolution of coastal hazards policies in the United States. Coastal Management. 22, pp 265 284.

Pollard, S. (1996.). Beachwatch ‘95. 1995 Nationwide beach clean & survey report. The MCS Ltd. Ross on Wye,England. 71pp.

Pollard, S. i Parr, J. (1997.). Beachwatch ‘96. 1996 Nationwide Beach Clean & Survey Report. MCS. Sponsored byThe Readers Digest. 81pp.

Pond, K., Cavalieri, M. i van Maale, B. (2000.). Management frameworks. U: Bartram, J. and Rees, G. (ur)Monitoring Bathing Waters: A Practical Guide to the Design and Implementation of Assessments and Monitoring

Programmes. pp 69 82. London and New York, WHO.

Povh, D. (2000.). Economic Instruments for Sustainable Development in the Mediterranean Region. ResponsibleCoastal Zone Management. Periodicum Biologorum,. Vol. 102 (1). pp 407 412.

Yepes, V. (1998.), Planificacion e Gestion Turistica de Playas, Cedex, Madrid, U: da Silva, C. P., Alves, F. L. andRocha, R. (2007.), The Management of Beach Carrying Capacity: the case of Northern Portugal, Journal of CoastalResearch, ICS 2007 (Zbornik radova), 135 139.

Radic, M., Micallef, A., Williams, A.T. and A. Ergin, 2006. Application of the Bathing Area Registration andEvaluation (BARE) system – experience from Istria County on the northern Croatian coastline. (In): Proceedings ofthe Second International Conference on the Management of Coastal Recreational Resources – Beaches, Yacht

marinas and Ecotourism, Malta 25th – 27th Oct. 2006, Gozo, Malta. Euro Mediterranean Centre on Insular CoastalDynamics, University of Malta, Malta. ISBN: 99932 650 9 8. pp 179 191.

Rees, G. i Pond, K. (1995.). Marine litter monitoring programmes – a review of methods with special reference tonational surveys. Marine Pollution Bulletin, 30(2). pp 103 1089.

Rees, G. (1997.). Lies, Damned lies and beach awards. (U): G. Rees, (ur), Current issues Vol. 1. University of Surrey,Robens Institute. Guildford, UK, pp 1 2.

Rice, N. (1995.). Marine Debris Education in Southern Africa. (U): Seas of debris: A summary of the Third

International Conference on marine debris. (ur) J. Faris i K. Hart. North Carolina Sea Grant. UNC SG 95 01. 54pp.

RLSS UK/RoSPA (2004.). Safety on Beaches: Operational Guidelines. RLSS UK, RoSPA i Birmingham University.

Rother District Council (2006.). Safer Sands for Camber Sands. Final Report prepared for Rother District Council, UKby Atkins Consultants Ltd. Document Reference: 5041152/60/DG/03. pp 83

Saïdane, A., N. De Waele i R. Van De Velde (1979.). Contribution à l'étude du compostage des plantes marines envue de la préparation d'un amendement organique et d'un substrat horticole. Bull. Inst. natn. scient. tech.Océanogr. Pêche Salambô. 6(1 4), pp 133 150.

Saidi N.; Kouki S.; M'hiri F.; Jedidi N.; Mahrouk M.; Hassen A.; H. Ouzari (2009.). Microbiological parameters andmaturity degree during composting of Posidonia oceanica residues mixed with vegetable wastes in semi arid pedoclimatic condition. Journal of environmental sciences. 21(10), pp 1452 8.


163

Sardá, R. (2001.). Shoreline development on the Spanish coast. (U): Science and Integrated Coastal Management. (ur),Bodungen, B and R.K Turner. Berlin: Dahlem University Press. pp 146 165.

Shelby, B. i T.A. Heberlein (1986.). Carrying capacity in recreational settings. Corvallis: Oregon State UniversityPress. USA.

Schembri, P. J. (1993.). The fauna of the Maltese islands: a review and analysis (U): Ellul Micallef, R i S Fiorine (ur)Collegium Militense quarter centenary celebrations (1592 1992). Univ of Malta, Msida. pp 541 557.

Schernewski, G. (2000.). Bathing water quality assessment, status and importance of integrated sustainablemanagement along the German Baltic coast. Sustainable Development of Coastal Zones and Instruments for Its

Evaluation; International Conference, October 22 27 2000, Bremerhaven, Germany.

Schlacher, T.A., Schoeman, D.S., Dugan, J., Lastra, M., Jones, A., Scapini, F., i A. McLachlan (2008.b). Sandy beachecosystems: key features, management challenges, climate change impacts, and sampling issues.Marine ecology.29, pp 70 90.

Segrado, R., Munoz, A.P. i L. Arroyo (2008.). Medicion de la capacidad de carga turística de Cozumel. El PeriploSustentable 13: 33 61.

Sevin, J. i Sevin, E. (1995.). Officer Snook Program. (U): Seas of debris: A summary of the Third International

Conference on marine debris. (ur), J. Faris i K. Hart. North Carolina Sea Grant. UNC SG 95 01. 54pp.

Simm, J.D., Beech, N.W. i S. John (1995.). A Manual for Beach Management. (U): Proceedings of Conference onCoastal Management’95 – Putting Policy into Practice. Institution of Civil Engineers, Bournemouth, ThomasTelford, U.K. pp 143 162.

Simmons S. L. i Williams A.T. (1993.). Persistent marine debris along the Glamorgan Heritage Coast: A Managementproblem. (U): Interdisciplinary Discussions of Coastal Research and Coastal Management Issues. (eds.): H. Sterr, J.Hofstide i H. P. Plag. Peter Frank, Frankfurt. pp 240 250.

Simmons S. L. i Williams, A. T. (1997.). Quantitative versus qualitative litter data. (U):Medcoast ‘97, Proceedings of

the third international conference on the Mediterranean coastal environment. (ur): E. Ozhan., METU, Ankara,Turkey. pp 397 406.

Sinderman, C.J. (1996.). Ocean pollution: effects on living resources and humans. CRC Press. SAD.

Slater, J. (1995.). Marine Debris of Tasmania, Australia: sources and solutions. (U): Seas of debris: A summary of the

Third International Conference on marine debris. (ur), J. Faris i K. Hart. North Carolina Sea Grant. UNC SG 95 01.54pp.

Speybroeck, J., Bonte, D., Courtens, W., Gheskiere, T., Grootaert, P., Maelfait, J. P.,Mathys, M., Provoost, S., Sabbe,K., Stienen, W.M., Van Lancker, V., Vincx, M. i S. Degraer (2006.). Beach nourishment: an ecologically sound coastaldefence alternative? A review. Aquatic conservation: Marine and Freshwater Ecosystems. 16, pp 63 72.

Synder, J. (1995.). Techniques for prevention of marine debris at Glacier Bay, Alaska. (U): Seas of debris: Asummary of the Third International Conference on marine debris. (ur), J. Faris & K. Hart. North Carolina Sea Grant.UNC SG 95 01. 54pp.

Theroux (1983.). The Kingdom by the Sea – a journey around the coast of Great Britain. 246pp.

TNS (2004.). Bathing water use in Scotland. TNS Travel and Tourism, Scottish Executive Social Research, Edinburgh.

Trumbi , I. (2006.). Integrirano upravljanje obalnim prostorom: izbor ili nužnost. ovjek i prostor. Vol. 53, No.11/12.

Trumbi , I., Berlengi, G., Maroevi , M. i Shipman, B. (2005.). Coastal Policy and Management Framework:Integrating Landscape and Biodiversity into Economic Development. Summary, UNDP/GEF „COAST“ Project:Conservation and sustainable use of biodiversity in the Dalmatian coast through greening coastal development,Split, 14pp.

Tudor, D. (2009.). From Global to Local: Marine Policy and Legislation. (U): Williams A.T. i A. Micallef (2009.). BeachManagement: Principles and Practice. EARTHSCAN Publishers, London, U.K. pp 445.

Tudor, D.T. i A.T. Williams (2003.). Public perception and opinion of visible beach aestetic pollution: the utilisationof photography. Journal of Coastal Research. 19, pp 1104 1115.

Tunstal, S.M., i E C., Penning Roswell (1998.). The English Beach: Experiences and Values. The GeographicalJournal. Vol. 164.

Unal, O. i A.T. Williams (1999.). Beach Visists and Willingness to Pay: Çe me Peninsula, Turkey. (U): Ozhan, E. (ur.),Proceedings of the MEDCOASTEMECS 99 Joint Conference, Land Ocean Interactions: Managing CoastalEcosystems. pp 1149 1162.

CRA/PPA, COAST

164

UNCED (1992.). United Nations Conference on Environment and Development. Agenda 21: Programme of Action

for Sustainable Development. UN. Dept. of Public Information. New York, USA.

UNEP (1995.). Guidelines for Integrated Management of Coastal and Marine Areas. (U): UNEP Regional SeasReports and Studies No. 161. pp 1 80.

UNEP (2008.). UNEP/MAP MED POL/WHO: Assessment of the state of microbial pollution in the MediterraneanSea.MAP Technical Reports Series No. 170. UNEP/MAP. Athens, Greece.

UNEP (2009.).Marine Litter: A Global Challenge. United Nations Environment Programme, Nairobi. pp 232.

UNEP/MAP/PAP (2008). Protocol on Integrated Coastal Zone Management in the Mediterranean. Priority ActionsProgramme Regional Activity Centre, Split.

UNEP/PAP (1997.). Guidelines for carrying capacity assessment for tourism in Mediterranean coastal areas. PriorityActions Programme Regional Activity Centre. Split, Croatia.

UNEP i PAP (2009.). Sustainable Coastal Tourism: The ICZM Approach. United Nations Environment Programme,Priority Actions Programme Regional Activity Centre. pp 154.

UNEP/PAP (1999.). Carrying capacity assessment for tourism development. Priority Actions Programme RegionalActivity Centre. Split, Croatia.

UNEP i UNWTO (2008.).Making Tourism More Sustainable: A Guide for Policy Makers. United Nations EnvironmentProgramme. World Tourism Organisation. Paris, France. 209pp.

UNWTO (1981.). Saturation of Tourist Destinations: Report of the Secretary General. World Tourism Organization.Madrid, Spain.

UNWTO (2001.). Tourism 2020 Vision. Volume 4 – Europe. World Tourism Organisation. Madrid, Spain. pp 91.

UNWTO (2006.). Tourism enriches. World Tourism Organisation. Madrid, Spain.http://www.unwto.org/newsroom/campaign/tourism_enriches_eng.pdf.

UNWTO (2009.). Tourism Highlights. United Nations World Tourism Organisation.

U.S. Army Corps of Engineers (1981.). Shore Protection Manual, Vols. I & II. Coastal Engineering Research Centre,Mississippi. pp 1200.

U.S. National Research Council (1990.). Managing Coastal Erosion. Committee on Coastal Erosion ZoneManagement. National Academy press, D.C. pp 182.

van der Weide, J., van der Meulen, F., Sarf, F., Gengic, S. i M. Gabunia (1999.). Assessing the value of two coastalwetlands in Turkey. (U): Ozhan, E. (ur.)MedCoast ’99 – EMECS’99 Joint Conference on Land – Ocean Interactions:

Managing Coastal Ecosystems, pp 1009 1020. Antalya, Turkey.MedCoast Secreteriat, Middle East TechnicalUniversity, Ankara, TR.

Valle Levinson, A. i Swanson, R.L. (1991.). Wind induced scattering of medically related and sewage relatedflotables.Marine Technology Society Journal. 25(2). pp 49 56.

Veloso, V.G., Silva, E.S., Caetano, C.H.S. i R.S. Cardoso (2006.). Comparison between the macroinfauna of urbanizedand protected beaches in Rio de Janeiro State, Brasil. Biological Conservation. 127, pp 510 515.

Weslawski, J.M., Urban Malinga, B., Kotwicki, L., Opalinski, K., Szymelfing, M. I M. Dutkowski (2000.). Sandycoastlines – are there conflicts between recreation and natural values? Oceanological Studies. 29, pp 5 18.

Williams, A.T., Leatherman, S.P. i Simmons, S.L. (1993.). Beach Aesthetic Values; the South West Peninsula, UK, (U):Interdisciplinary Discussions of Coastal Research and Coastal Management Issues and Problems. (ur): Sterr, H.,Hofstide, J. i Plag, P. Peter Lang, Frankfurt. pp 240 250.

Williams, A.T., i Morgan, R. (1995.). Beach awards and rating systems. Shore & Beach 63(4). pp 29 33.

Williams, A. T., i Morgan, R. (1995.). Socio demographic parameters & User Priorities at Gower Beaches, Wales,UK. (U): Directions in European Coastal Management. (ur): Healy, M. G., Doody, J.P. Samara Publishers, Ceredigion,Wales, UK. pp 83 90.

Williams, A.T., Randerson, P., i E., Sothern (1997.). Trampling and Vegetation Responses on Sand Dunes at theGlamorgan Heritage Coast, U.K. The Ecology and Conservation of European Dunes, (ur), Francisco Garcia Nova,Robert M. M. Crawford i Marie Cruz Diaz Barradas. Universidad de Sevilla. pp 286 300.

Williams, A.T i Simmons, S. L. (1997.). Estuarine litter at the river/beach interface. Journal of Coastal Research. 13(4). pp 1159 1165.


165

Williams, A. T., Pond, K. Tudor, D. T., Jansen, H. i H. B. Liu. (1999.). The robustness of litter transect data collectionby different survey groups. U: Özhan, E. (ur.) Proceedings of the MEDCOAST 99 – EMECS 99 Joint Conference: Land

Ocean Interactions – Managing Coastal Ecosystems, 9 13 November 1999, Antalya, Turkey. Middle East TechnicalUniversity, Ankara, TR. pp 715 725

Williams, A. T., Morgan, R., Ozhan, E, Ergin, A. (2000.). An Investigation of Beach Aesthetics for the Antalya to IzmirCoastline of Turkey: A Critique of Current Beach Aesthetic Analyses. Periodicum Biologorum. Vol. 102, Supplement1: 571 577.

Williams, A.T. i A. Ergin (2004.). Heritage Coasts in Wales, UK. (U): Proceedings of the First International Conferenceon the Management of Coastal Recreational Resources – Beaches, Yacht Marinas and Ecotourism, Malta. (eds.), A.Micallef and A. Vassallo, Euro Mediterranean Centre on Insular Coastal Dynamics (ICoD). pp 219 227.

Williams, A.T., Edwards, E., Ergin, A., Koh, A., Micallef, A., i M. R., Phillips (2007.). An Aerial Digital ProcessingSystem procedure as a dune management tool. U: Proceedings of International Conference on Management and

Restoration of Coastal Dunes. Santander, Spain. pp 144 151.

Williams A.T. i A. Micallef (2009.). Beach Management: Principles and Practice. EARTHSCAN Publishers, London,U.K. pp 445.

Zadarski list (2009.). Županijski poglavari zasjedali posljednji put. Zadarski list, 07.05.2009. Autor: Ivana Kalcina.http://www.zadarskilist.hr/clanci/07052009/zupanijski poglavari zasjedali posljednji put.

CRA/PPA, COAST

166


167

Prilog 1: Područje analize

U razdoblju od 06. VII. do 20. IX. 2009. godine analizirana su obalna područja četiri dalmatinske županije.

U Zadarskoj županiji preliminarno je analizirano obalno područje od Maslenice do Starigrada‐Paklenice, otok Pag, Ljubački i Ninski zaljev, obala karinskog mora, područje Zatona, zadarska obala od Borika do Gaženice, obalni dio od Sukošana do Biograda (uključujući Biograd), te otoci Silba, Dugi otok (sjevero‐zapadna strana), Ugljan i Pašman (Slika 27).

Slika 27: Prikaz područja analiziranih u Zadarskoj županiji (crveno su označena analizirana područja)

U Šibensko‐kninskoj županiji preliminarno je analizirano područje Pirovačkog zaljeva, Prukljanskog jezera, grada Skradina i dijela NP Krka, obalni dio od Vodica do Srime, grad Šibenik uključujući Jadriju, Zablaće i Solaris, obalni dio od Žaborića do Rogoznice te otoci Murter, Žirje, Kaprije i Tijat (Slika 28).

Slika 28: Prikaz područja analiziranih u Šibensko‐kninskoj županiji (crveno su označena analizirana područja)

CRA/PPA, COAST

168

U Splitsko‐dalmatinskoj županiji preliminarno je analizirano područje Apartmana „Medena” (Seget Donji), grada Splita, područje Stobreča, Omiša, makarske rivijere, područje Bola i Postira na otoku Braču, otok Hvar (s paklenskim otocima) te otoci Vis, Biševo i Budihovac (Slika 29).

Slika 29: Prikaz područja analiziranih u Splitsko‐dalmatinskoj županiji (crveno su označena analizirana područja)

U Dubrovačko‐neretvanskoj županiji preliminarno je analizirano područje ušća Neretve, Slanog, grada Dubrovnika i otočića Lopuda, Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja do Molunta, dijelovi poluotoka Pelješca, južna stranu otoka Korčule te južna strana otoka Mljeta i NP Mljet (Slika 30).

Slika 30: Prikaz područja analiziranih u Dubrovačko‐neretvanskoj županiji (crveno su označena analizirana područja)


169

Na obiđenim područjima ukupno je analizirano 167 plaža (Tablica 19). Područja su odabrana temeljem prijedloga nacionalne ekološke mreže171, područja na kojima se vrši ispitivanje kakvoće mora172, konzultacija s predstavnicima županijskih javnih ustanova za upravljanje zaštićenih dijelova prirode, županijskih i lokalnih turističkih zajednica, stručnjacima Projekta COAST, lokalnim stanovništvom kao i temeljem prijašnjih iskustava članova tima.

Tablica 19: Popis svih preliminarno analiziranih plaža

ŽUPANIJA PLAŽA LOKALITET

ZADARSKA

Pisak Seline Konjsko

Bošana (otok Pag) Sv.Marija Uvala Mlinica

Povljana (otok Pag) Pl. Dubrovnik Livade Perilo Vlašići ‐ plaža Uvala Vlašići (otok Pag) Uvala Ručica Uvala Ručica ‐ Metajna (otok Pag) Mala Mandra Mandra (otok Pag) Camp Šimuni Šimuni (otok Pag) Ljubački zaljev Ljubač Kraljičina plaža

Nin Ždrijac Vrilo Privlaka Holliday village Zaton Zaton Sakarun

Dugi otok Veli rat Jaz Preko (otok Ugljan) Mala Lamjana Poforča, Kali (otok Ugljan) Kostanj Uvala Kostanj

Sabuša Uvala Sabušica, Kukljica (otok Ugljan)

Jelenka Kukljica (otok Ugljan) Tkon Tkon Nozdre

Otok Silba

Dobre vode Mavrova Južni porat Sv.Ante Vele stijene Pocukmarak Lojišće Pernastica Vela smrdeča Karin plaža Karin Borik Zadar Sukošan, plaža Sukošan Iza banja Sv.Filip i Jakov Dražica

Biograd na moru Bošana

171 http://www.cro‐nen.hr/nem/ ; http://natura2000.dzzp.hr/natura2000/ 172 http://www.izor.hr/kakvoca/

CRA/PPA, COAST

170


ŠIBENSKO‐KNINSKA

TN Lovišća Jezera (otok Murter) Camp Slanica

Murter (otok Murter) Čigrađa Luke Uvala Lučica, Murter (otok Murter) Camp Kosirina Betina (otok Murter) Skradin plaža Skradin Bilice Bilice Pisak NP Krka Prukljan Prukljan Bijela plaža TN Solaris Velika Raduča

Primošten Mala Raduča Camp Adriatic Marina lučica Bilo Bilo, Primošten Dolac Dolac, Primošten Rogoznica Rogoznica Lolić Pirovac Tijašnica Otok Tijat Stupica Vela

Otok Žirje Tratinska Mala Nozdra Otok Kaprije Apartmani Medena Seget Donji

SPLITSKO‐DALMATINSKA

Bačvice Split Hotel Lav Podstrana Punta Omiš Dugi rat

Brela Berulia Stomarica Nikolina Baška Voda Donja luka Makarska Slatina Tučepi Klokun (uvala prije) Drašnice Duba velika Drvenik‐Blato Vira gornja Drvenik Lovrečina Postira (otok Brač) Murvica Otok Brač Zlatni rat

Bol (otok Brač)

Britanide Potočine Big Blue Borak Bijela kuća‐Samostan plaža iza Samostana Stipanska

Pakleni otoci Vinogradišće Vela Plaža

Hvar (otok Hvar) Banj Dubovica Milna (otok Hvar) Črvanj

Otok Hvar ‐ južna strana Medvidina Smarska Duboka Kozja Uvala Vlaška Sućuraj (otok Hvar)


171


SPLITSKO‐DALMATINSKA

Divlja uvala

Otok Hvar ‐ sjeverna strana

Mošćevica vela Mošćevica mala Pogorila Zaraće Stiniva Vela Prapratna Milna

Otok Vis Zaglav Rukavac Srebrna Uvala Svitnja

Otok Vis ‐ sjeverna strana Uvala Rogačić Oključna Tiha Stončica Uvala Pritišćina

Otok Vis ‐ južna strana

Uvala Duboka Uvala Telaška Stiniva Mola Trovna Vela Trovna Plaža s južne strane otoka; manja

Otočić Budihovac

Kamenice Komiža (otok Vis)

Gusarica Mezuporat

Otok Biševo Porat Salbunara

CRA/PPA, COAST

172


DUBROVAČKO‐NERETVANSKA

Poplat Otok Korčula TN Prišćapac

Pupnatska luka Pržina

Lumbarda (otok Korčula) Bilin žal Rasohatica Otok Korčula Šunj

Otok Lopud Grand Dubrava Pracat Slano ‐ gradska plaža

Slano Osmine Ušće Ušće Neretve, Opuzen Valamar President

Dubrovnik Importane Resort Banje Hotel Bellevue Hotel Croatia Cavtat Srebrno 1

Srebrno Srebrno 2 Kupari Kupari Duboka Ljuta Duboka Ljuta Hotel Plat Plat Camp Adriatic Molunat Polače

NP Mljet Kapela Vratosolina Mali most Bjejaka Ropa

Otok Mljet Sutmiholjska Velika Saplunara Mala Saplunara Uvala Blaca Prapratna

Poluotok Pelješac

Pašadura Vučine Trstenica Podobuče Divna Luke Lovište Viganj Brijesta Duba stonska


173

Prilog 2: Obrazac za registraciju i procjenu plaža BARE

Dio I: Op i podaci

Naziv plažnog podru ja: ...........................................................................................................

Trenutna klasifikacija: ..............................................................................................................

Tip:

Prirodna plaža Urbana

Nasuta plaža Mjesna

Stjenovita obala Ruralna

Turisti ko naselje Udaljena

Duljina (m): Širina (m): Oblik: Nagib:

Duljina se mjeri duž obalne crte; širina od ruba vode kod oseke do stražnjeg dijela plaže.

Tablica 1.1: Zna ajke plažnog sedimenta*

Boja:

Geološki sastav% pokrivenost Veli ina % pokrivenost Veli ina

Pijesak Kamen

Sitnišljunak

Stijene

Šljunak Ostalo (npr. beton)

Morsko dno (%): Pijesak: Kamen: Kamen/šljunak: Stijena:Tip obale** (%): Pješ ana plaža: Šljun ana plaža: Stjenovita obala:

Stjenovita obala: Betonirana obala:

Tip zale a (%): Pošumljeno: Litice: Ostalo:

* zna ajke plažnog sedimenta se odnose na samu plažu koja ili ini ograni eni dio obale (npr. kod džepnih plaža koje suome ene stijenama ili liticama) ili je tipi na za cijelu obalu ili njen ve i dio (kao u slu aju dugih linearnih plaža).

** tip obale se odnosi na cijelu obalu koja se vidi s plaže, što može uklju vati stjenovitu obalu, betonske molove, obalneplatforme i sl.

CRA/PPA, COAST

174

Odgovorna institucija: .............................................................................................................

Op ina:.....................................................................................................................................

Broj osoblja uklju enog u upravljanje plažom: ........................................................................

Datum izvorne registracije:......................................................................................................

Datum terenskog obilaska: ......................................................................................................

Pristup:

Do lokaliteta:

Javna plaža: Cesta Pješice Javni prijevoz

Privatna plaža: Tip vlasništva Ulaznica

Do vodenog okoliša: Blagi/strmi podvodni nagib

Erozija obale:Postoje li vidljivi znakovi erozije/taloženja? Da Ne

Postoje li ranija mjerenja erozije? Da Ne

Ako da, tko ih je proveo?

Postoje li bilješke ili mape erozije? Da Ne

Ako da, gdje?

Tablica 1.2: Stupanj popunjenosti plaže i prihvatni kapacitet

Doba godine Broj kupa a(11.00 sati) ***

Broj kupa a(16.00 sati) ***

% zauze aplaže

Cijela sezona kupanja

Sezona kupanja radni san

Sezona kupanja vikend

Izvan sezone kupanja

*** Korisnici plaža na plaži i u moru

Procijenjeni prihvatni kapacitet plaže:


175

Tendencija korištenja plaže:

Tablica 1.3: Osnovno korištenje

Jet skiing Jedrenje Motorni amci

Pecanje (obala/ amac) Kitesurfing Daskanje na vjetru

Šetnja Ronjenje Daskanje na valovima

Sun anje Plivanje Piknik

Nauti ki turizam Ostale sportske aktivnosti

Tablica 1.4: Osjetljiva podru ja unutar plažnog podru ja

Da Ne

Odmorišta za vodene ptice / sisavce

Staništa za ptice i sisavce

Rezervat

Zašti ena podru ja

Podru ja s velikom biološkom raznolikoš u / ekološki osjetljiva podru ja

Arheološki lokaliteti

Ostale vrste zašti enih podru ja, npr. zašti ena baština

CRA/PPA, COAST

176

Dio II: Parametri za ocjenjivanje

Tablica 2.1: Sigurnosni parametri

Okoliš siguran za kupanje uklju uju i:

nagib kupališnog okoliša < 1:10;

visina valova < 0,5 m tijekom najmanje 80% sezone kupanja

Spasitelji (uklju uju i i one na plovilima).

Oznake koje razdvajaju podru ja za kupanje i plovidbu

Fiksna sigurnosna oprema

Mjesta s priborom za prvu pomo

Informacije o sigurnosti plaže (o sigurnom ponašanju, postojanju opasnih struja, broj

telefona i mjesto najbliže zdravstvene ustanove, najnoviji podaci o mjerenju kakvo e

mora, itd.).

Postavljanje upozoravaju e zastave u slu aju nesigurnih uvjeta za kupanje

Pristup vozilima hitne pomo i, vatrogascima, i sl.

Tablica 2.2: Kakvo a mora

Rezultati Nacionalnog programa kontrole kupališne sezone(Godina …….... izvješ e)

Kriterijji Barcelonske konvencije EU Direktiva o kakvo i vode za kupanje (2006.)

Prolazno

Plava

Zelena

Naran asta/crvena

Nije prolazno Crna

Potencijalni utjecaji na lošukakvo u mora

Kanalizacijski ispusti

Kanalizacijske cijevi

Rije na uš a

Lu ka podru ja

Ostalo, npr. kad se zna da nemakanalizacijskog sustava

Vizualno promatranje duž 100 m obale (zaruralne/udaljene plaže gdje je prosje no korištenje usezoni kupanja < 40% prihvatnog kapaciteta plaže)

A B C D

Plutaju e sme eKanalizacijskog porijekla 0 1 5 6 14 > 14

Ostalo, npr. plastika, drvo 0 10 11 20 21 30 > 30

Ulje 0 1 5 6 14 > 14

Sme e na morskomdnu

0 10 11 20 21 30 > 30


177

Tablica 2.3: Plažni sadržaji (obilježiti gdje ima i navesti broj ako je mogu e)

Smještajni

kapaciteti u

plažnom

podru ju173

HotelApartmanska

naselja

Ku e za odmor koje

se iznajmljujuKampovi

Nema smještajnihkapaciteta

Klasifikacija Klasifikacija Pansioni Klasifikacija

WCisti WC i na

plaži

isti WC i uP.P.174 hotel/rest/kafi

Loše održavani175

WC i na plaži

Loše održavani WC iu P.P.hotel/rest/kafi

Nema WC a

Tuševi

isti tuševina plaži

isti tuševi uP.P. hotel

Loše održavanituševi na plaži

Loše održavanituševi u P.P. hotel

Nema tuševa

Distance

Slavina s pit

kom vodomIma/ ista Ima/nije ista Nema

Restorani

zalogajnice

kafi i

Rest. na plaži

Restoran usmještajnimobjektima uP.P.

Zalogajnica/kafina plaži

Zalogajnica/kafi usmještajnimobjektima u P.P.

Nemakafi a/restorana

Daleko od plaže

Kante za

otpatke

Kante zaotpatke kojese redovitoprazne

Pretrpanekante zaotpatke

Namjenska posudaza prikupljanjeopušaka

Nema kanti zaotpatke

Nema namjenskeposude zaprikupljanjeopušaka

Ležaljke i

suncobrani

Tapeciranaležaljka

Drvene/ plasti ne/ najlonske ležaljke

SuncobraniNemasuncobrana niležaljki

Prostor Prostor Prostor

Vodeni

sportovi

Gliseri (banana, tubing,skijanje)

Jet skiing Daskanje na vjetru Ronjenje Ostalo(tobogan i sl.)

Broj Jedrenje Para sailing Pedaline/kajak

Ostali

sportovi

(na plaži ili u

zale u)

Odbojka Dje je igralište Ostalo

ParkiranjeOdgovaraju eparkiralište

Neodgovaraju eparkiralište

Nema parkirališta

OstaloIzvoriinformacija

Pravna / politi ka ograni enja za vodenesportove

Prilaz za invalidskakolica

Kabine zapresvla enje

Ostalo

173 „Plažno podru je“ se odnosi na plažu zajedno s okolnim prostorom do najviše 500 m od plaže (preporu uje se da se slijedepropisi iz nacionalnog zakonodavstva vezanog za obalu/plaže).

174 P.P. – plažno podru je.175 Loše održavani sadržaji: sadržaji koji su prljavi, nisu u funkciji ili nisu lako dostupni.

CRA/PPA, COAST

178

Tablica 2.4: Obrazac za procjenu obalnog krajobraza

Br. Fizi ki parametriKLASIFIKACIJA

1 2 3 4 5

1

KLIFOVI/STRMCI

Visina Odsutna 5 30m 30 60m 60 90m >90m

2 Nagib 45° 55° 55° 65° 65° 75° 75° 85° Prakti ki okomito

3Posebne

zna ajke176Nema 1 2 3 Brojne > 3

4

IZGLEDPLAŽE

Tip Nema Blato Kamenje / stijeneObluci / šljunak

(±pijesak)Pijesak

5 Širina Nema < 5 m 5 m 25 m 25 m 50 m 50 m 100 m

6 Boja Nema Tamno Tamno bežSvijetlo bež /izblije eno

Bijelo/zlatno

7STJENOVITAOBALA

Nagib Nema < 5° 5° 10° 10 20° 20 45°

8 Širina Nema < 5 m 5 m 10 m 10 m 20 m > 20 m

9Grubostpovršine

Nema Izrazito oštroDuboko izbrazdanoi/ili nejednako

Plitko izbrazdano Glatko

10 DINE Nema Ostaci Po etne dine Sekundarni greben Nekoliko

11 DOLINA Nema Suha dolina (< 1 m) Potok (1 m 4 m) PotokRijeka / kraški

klanac

12 LINIJA HORIZONTA Nije vidljivo Ravno Valovito Jako valovito Planine

13 PLIMA/OSEKA Makro (> 4 m) Srednje (2 m 4 m) Mikro (< 2 m)

14ZNA AJKE OBALNOG

KRAJOBRAZA177 Nema 1 2 3 > 3

15 POGLEDOtvoren najednu stranu

Otvoren na dvijestrane

Otvoren na tristrane

Otvoren na sveetiri strane

16BOJA I PROZIRNOST

VODEBlatno sme a /

sivaMlije no plava /zelena; mutna

Zelena / sivo plavaBistro plava /

modraVrlo bistratirkizna

17PRIRODNI BILJNI

POKROV

Golo(< 10%

vegetacije)

Kržljavo žbunje/rijetkamakija/trava (livadeprimorske trave/ štipavice/paprati, dra e itd.)

Gustiš, šikara,makija

Mo vara ± stablaRazli ita stabla /

šuma

18NAPLAVINE BILJNOG

PORIJEKLANeprekinuto> 50 cm visine

Cijela dužina plažePojedina nenakupine


Nema

Ljudski parametri 1 2 3 4 5

19 BUKA Nepodnošljiva Podnošljiva Mala Nema

20 SME ENeprekinutenakupine

Cijela duljina plažePojedina nenakupine


Prakti ki nema

21TRAGOVI

KANALIZACIJSKIHISPUSTA

Tragovikanalizacije

Malo(1 3 komada)

Nema tragovakanalizacije

22 POLJOPRIVREDA178Nema, golo

(> 10% vegetacije), staklenici

Ratarske kulture(pšenica, kukuruz i sl.)živica, monokultura

Vinogradi, terase,aj, itd.

Grmolike biljke –palme datulje,ananas, itd.

Vo njaci –jabuke, trešnje,

itd.

23 IZGRA ENI OKOLIŠ179 Teška industrijaRazvijeni turizam i/iliintenzivna urbanizacija

Umjereni turizami/ili urbanizacija i/ili

ista industrija

Održivi turizami/ili urbanizacija

Povijesni i/ilinema

24 TIP PRILAZANema tamponzone / velikipromet

Nema tampon zone /mali promet

Parkiralištevidljivo iz obalnog

podru ja

Parkiralište nijevidljivo iz

obalnog podru ja

25 LINIJA HORIZONTAIzrazito

neprivla naNeprivla na

Pažljivo projektirana; visoka / niska

Osobito pažljivoprojektirana

Prirodne / povijesne zna ajke

26 INFRASTRUKTURA180 >3 3 2 1 Nema

176 Izbrazdanost, zakrivljenost, valovitost, sipište, nepravilni profil, itd.177 Poluotoci, visoke stijene, nepravilni rtovi, lukovi, „prozori“, špilje, vodopadi, delte, lagune, otoci, estuariji, grebeni, fauna,zaljevi, prevlake (tombole), itd.

178 Ako se ne vidi poljoprivreda, a parametar prirodnog biljnog pokrova je dobio %, ovdje treba ozna iti ku icu 5. Ako je zaprirodni biljni pokrov ozna eno 2, 3 ili 4, ovdje treba ozna iti ku icu 3.

179 Kampovi potpadaju pod Turizam; Ocjena 2: Osobito veliki kampovi, Ocjena 3: Kampovi srednje veli ine, Ocjena 4: Kampoviprojektirani u skladu s okolišem.


179

Tablica 2.5: Pregled sme a

Ozna iti odgovaraju u ku icu

(Klasifikacija se temelji na najnižoj postignutoj kategoriji)

Kategorija Tip A B C D

Otpaci povezani skanalizacijom

Op i 0 1 5 6 14 15+

Pamu ne grudice 0 9 10 49 50 99 100+

Krupni otpad 0 1 5 6 14 15+

Generalno (razno)sme e

0 49 50 499 500 999 1000+

Opasni otpad Krhotine stakla 0 1 5 6 24 25+

Ostalo 0 1 4 5 9 10+

Nakupine Broj 0 1 4 5 9 10+

Ulja NemaU

tragovimaSmeta Za prigovoriti

Fekalije 0 1 5 6 24 25+

Izvor: Prema (EA/NAGL, 2000)

180 Elektri ni vodovi, cjevovodi, uli na rasvjeta, zidana obala, lukobrani, itd.

CRA/PPA, COAST

180

Prilog 3: Rezultati funkcionalne analize za odabrane plaže

Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima

PRIRODNE VRIJEDNOSTI

ZNAČAJKA POKAZATELJI VRIJEDNOST (1 ‐ 5)

Uvala Blaca

Ušće Salbunara Zaglav Oključ(i)na Stupica Velika181

Kopnena biota Biomasa Pokrovnost 3 3 2 3 4 1

Biološka raznolikost

Broj stanišnih tipova 4 4 3 4 2 2

NORMALIZIRANI REZULTAT 0,7 0,7 0,5 0,7 0,6 0,3


4 5 4 3 3 5


Krajobraz Prirodnost 5 3 5 5 5 5

Raznolikost 4 3 3 3 3 3


5 3 5 5 5 5

Jedinstvenost 5 5 4 3 3 3


PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI 0,816 0,800 0,716 0,700 0,666 0,699

REKREACIJSKI POTENCIJAL


Uvala Blaca

Ušće Salbunara Zaglav Oključ(i)na Stupica Velika

Sadržaji Potencijal za korištenje

Javni rekreacijski sadržaji 1 2 1 1 1 1 Hoteli, restorani 1 2 1 2 1 1 Pomoćni sadržaji 1 1 1 1 1 1 Parking 2 3 1 1 2 1


Okruženje/ Korištenje

Potencijal za korištenje

Povijesni, umjetnički, arheološki lokaliteti

1 1 1 1 1 1


1 2 2 3 2 1

Opseg izgrađenosti 1 2 1 1 1 1 Gustoća stanovništva 1 2 1 1 1 1 Intenzitet korištenja 3 2 4 5 2 5 Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje)

1 1 1 1 2 1

Prilaz 1 5 1 1 2 4 182 Mogućnost zapošljavanja 1 2 1 1 1 1



5 1 5 5 5 5

Prozirnost 4 3 5 4 5 5 Odsutstvo plutajućeg otpada

4 5 5 5 5 4

Čistoća Smeće na plaži 4 2 4 2 2 3


PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL 0,466 0,466 0,483 0,466 0,466 0,475

181 Nije plaža – sidrište. 182 Kada je riječ o udaljenim plažama teško dostupnima s kopnene strane (ili jedino dostupnima s morske strane), onda se prilaz ocjenjuje s 1; u ovom slučaju riječ je o sigurnom sidrištu koje je relativno blizu kopnu, te jednostavno dostupno – ocjena je 4.


181

Plaže s dominantnim rekreacijskim potencijalom

PRIRODNE VRIJEDNOSTI


Mala Raduča

Velika Raduča

Dolac183Kamp Adriatic

Prapratna SlanicaZlatni rat

Kopnena biota Biomasa Pokrovnost 1 1 1 1 1 1 1

Biološka raznolikost

Broj stanišnih tipova 1 2 2 2 1 2 2

NORMALIZIRANI REZULTAT 0,2 0,3 0,3 0,3 0,2 0,3 0,3


1 1 1 1 2 1 3


Krajobraz Prirodnost 1 3 3 3 3 3 5

Raznolikost 2 2 2 3 3 3 3

Harmoničnost/ doživljajna vrijednost

2 4 5 3 2 3 5

Jedinstvenost 2 2 2 3 3 2 5


PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI 0,249 0,350 0,366 0,366 0,383 0,349 0,600

REKREACIJSKI POTENCIJAL


Mala Raduča

Velika Raduča

Dolac Kamp Adriatic

Prapratna Slanica Zlatni rat


Javni rekreacijski sadržaji

3 4 1 3 2 3 5

Hoteli, restorani 3 3 2 4 2 4 5 Pomoćni sadržaji 1 3 2 3 3 3 5 Parking 4 5 3 5 5 4 5





3 1 1 1 1 2 2


1 1 1 1 2 1 1

Opseg izgrađenosti 4 2 3 2 3 3 3 Gustoća stanovništva 3 3 3 3 184 3 2 2 Intenzitet korištenja 5 5 4 4 4 5 5 Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje)

3 2 3 2 2 3 2

Prilaz 4 5 5 5 5 5 4 Mogućnost zapošljavanja

3 3 2 4 3 3 5



5 5 5 5 5 5 5

Prozirnost 4 4 5 5 5 4 5 Odsutstvo plutajućeg otpada

5 5 5 5 5 5 5

Čistoća Smeće na plaži 4 4 4 4 3 4 5


PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL 0,700 0,733 0,630 0,700 0,691 0,733 0,866

183 Uvala Dolac, plažica ispod restorana. 184 Kamp.

CRA/PPA, COAST

182

Plaže prijelaznih oblika, većeg i manjeg konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala


VRIJEDNOST (1 ‐ 5) PRIRODNE VRIJEDNOSTI

ZNAČAJKA POKAZATELJI

Saplunara185

Pupnatska luka

Vučine Uvala Vlašići

Kostanj Silba 1186

Biomasa Pokrovnost 1 1 1 1 1 1 Kopnena biota Biološka raznolikost




2 2 1 3 1 2

NORMALIZIRANI REZULTAT 0,4 0,4 0,2 0,6 0,2 0,4 Prirodnost 3 4 4 3 4 4 Raznolikost 3 3 3 2 2 3 Harmoničnost/doživljajna

vrijednost 5 5 5 3 2 5

Krajobraz

Jedinstvenost 4 3 2 3 3 3 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,75 0,75 0,70 0,55 0,55 0,75


VRIJEDNOST (1 ‐ 5) REKREACIJSKI POTENCIJAL


Saplunara Pupnatska luka

Vučine Uvala Vlašići

Kostanj Silba 1

Javni rekreacijski sadržaji 1 1 1 1 1 1 Hoteli, restorani 3 2 1 2 1 2 Pomoćni sadržaji 2 2 1 2 1 2


Parking 3 3 2 2 1 NA187 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,45 0,40 0,25 0,35 0,20 0,33


1 1 1 1 1 3


1 1 3 3 1 3


1 1 1 2 1 1

Prilaz 5 3 3 4 2 5



Mogućnost zapošljavanja 3 2 2 2 1 2 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,525 0,375 0,375 0,525 0,300 0,580

Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja

5 5 5 5 5 5

Prozirnost 4 5 5 5 4 5

Obalno more


5 5 5 5 4 5

Javno zdravlje




185 Zbirna ocjena za Veliku i Malu Saplunaru. 186 Plažice Capusina i Pocukmarak te uvali Sv. Ante i Južni porat, u blizini naselja Silba. 187 Na otoku Silbi nije dopušteno korištenje automobila.


183




Sv. Marija188

Ljubački zaljev

Pržina Kamenice Mala Nozdra189

Silba 2190

Biomasa Pokrovnost 1 2 1 2 1 1 Kopnena biota Biološka raznolikost




1 4 5 2 2 2

NORMALIZIRANI REZULTAT 0,2 0,8 1,0 0,4 0,4 0,4 Prirodnost 5 4 3 4 5 5 Raznolikost 4 2 3 3 3 4 Harmoničnost/doživljajna

vrijednost 5 3 4 4 5 5

Krajobraz

Jedinstvenost 3 3 3 3 3 4 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,85 0,60 0,65 0,70 0,80 0,90



ZNAČAJKA POKAZATELJI Sv.

Marija191Ljubački zaljev

Pržina Kamenice Mala Nozdra

Silba 2192

Javni rekreacijski sadržaji 1 2 2 1 1 1 Hoteli, restorani 1 2 2 2 1 1 Pomoćni sadržaji 1 2 2 2 1 1


Parking 2 4 5 2 1 NA193 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,25 0,50 0,55 0,35 0,20 0,33


1 1 1 1 1 1


1 2 3 2 1 1


1 1 3 1 1 1

Prilaz 2 4 5 3 4 194 1



Mogućnost zapošljavanja 1 2 2 2 1 1 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,275 0,475 0,600 0,450 0,375 0,230

Odsutstvo mikrobiološkog onečišćenja

5 5 5 5 5 5

Prozirnost 5 4 3 5 5 5

Obalno more


5 5 5 5 4 5

Javno zdravlje




188 Obalno područje Sv.Duh – Bošane na otoku Pagu. 189 Nije plaža – sidrište. 190 Uključuje plažice Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišće Pernastica, Vela smrdeča, 191 Obalno područje Sv. Duh – Bošane na otoku Pagu. 192 Uključuje plažice Mavrova, Dobre vode, Nozdre, Vele stijene, Lojišće Pernastica, Vela smrdeča. 193 Na otoku Silbi nije dopuštena upotreba automobila. 194 Kada je riječ o udaljenim plažama teško dostupnima s kopnene strane (ili jedino dostupnima s morske strane) onda se prilaz ocjenjuje s 1; u ovom slučaju riječ je o sigurnom sidrištu koje je relativno blizu kopnu te jednostavno dostupne ocjena je 4.

CRA/PPA, COAST

184




Kraljičina

plaža

Ždrijac

Sakarun

Šunj

Karin

Sreb

rna

Stiniva

Ston

čica

Porat

U. Tijašćica

U. Tratinska

Biomasa Pokrovnost 4 3 1 1 1 2 2 2 2 1 1 Kopnena biota Biološka raznolikost

Broj stanišnih tipova 5 5 2 2 3 3 3 2 2 2 2

NORMALIZIRANI REZULTAT 0,9 0,8 0,3 0,3 0,4 0,5 0,5 0,4 0,4 0,3 0,3 Morska biota Broj staništa ekološke

mreže 4 4 5 4 4 3 3 4 5 2 3

NORMALIZIRANI REZULTAT 0,8 0,8 1,0 0,8 0,8 0,6 0,6 0,8 1, 0 0,4 0,6 Prirodnost 4 3 5 4 3 5 4 4 4 5 5 Raznolikost 3 3 4 4 3 3 3 4 3 3 3 Harmoničnost/

doživljajna vrijednost 3 3 5 5 4 5 5 5 5 5 5

Krajobraz

Jedinstvenost 5 5 5 3 3 5 5 3 4 3 3 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,75 0,70 0,95 0,80 0,65 0,90 0,85 0,80 0,80 0,80 0,80

PROCIJENJENI REZULTAT ZA PRIRODNE VRIJEDNOSTI 0,816 0,766 0,749 0,633 0,616 0,666 0,650 0,666 0,733 0,499 0,566



Kraljičina

plaža

Ždrijac

Sakarun

Šunj

Karin

Sreb

rna

Stiniva

Ston

čica

Porat

U. Tijašćica

U. Tratinska

Javni rekreacijski sadržaji

3 2 1 2 1 1 1 2 1 1 1

Hoteli, restorani 2 3 2 3 2 1 2 2 3 1 2 Pomoćni sadržaji 2 3 2 2 2 2 1 2 2 1 1


Parking 3 4 4 1 4 3 1 3 1 1 1 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,50 0,60 0,45 0,40 0,45 0,35 0,25 0,45 0,35 0,20 0,25


5 5 1 1 1 1 1 1 1 1 1


1 2 1 2 3 1 1 3 2 1 1

Opseg izgrađenosti 2 3 1 2 3 1 2 2 3 1 1 Gustoća stanovništva 3 3 1 1 3 2 1 1 2 1 1 Intenzitet korištenja 4 5 4 4 3 5 5 5 5 5 5 Udio umjetnog dijela (ukjučujući nasipanje)

1 1 1 1 3 1 1 1 1 1 1

Prilaz 4 5 4 2 5 3 1 3 2 4195 4196




3 3 2 2 2 1 2 2 3 1 1

NORMALIZIRANI REZULTAT 0,575 0,675 0,375 0,375 0,575 0,375 0,350 0,450 0,475 0,375 0,375Odsutstvo mikrobio‐loškog onečišćenja

5 5 5 5 4 5 5 5 5 5 5

Prozirnost 4 3 5 4 3 5 5 4 5 5 5

Obalno more


5 5 4 5 5 5 4 5 5 4 4

Javno zdravlje

Čistoća Smeće na plaži 5 4 5 5 2 5 5 4 4 3 3 NORMALIZIRANI REZULTAT 0,95 0,85 0,95 0,95 0,70 1,00 0,95 0,90 0,95 0,85 0,85

PROCIJENJENI REZULTAT ZA REKREACIJSKI POTENCIJAL 0,675 0,708 0,591 0,574 0,575 0,575 0,516 0,600 0,591 0,475 0,491

195 Kada je riječ o udaljenim plažama teško dostupnima s kopnene strane (ili jedino dostupnima s morske strane), onda se prilaz ocjenjuje s 1; u ovom slučaju riječ je o sigurnom sidrištu koje je relativno blizu kopnu te jednostavno dostupno: ocjena je 4.

196 Isto.


185

Prilog 4: Prihvatni kapaciteti za odabrane plaže

Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima

UVALA BLACA (OTOK MLJET)

Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~12.000 m2) (dio koji ulazi u analizu: 26.020 m2)



Fizički prihvatni kapacitet 1.500 400 Kopnena biota 0,7 Morska biota 0,8 Sadržaji NA Javno zdravlje 0,15 Ukupni korektivni faktori (%) 0,55 Kapacitet upravljanja197 0,7198 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 473 126

UŠĆE NERETVE

Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~40.000 m2) (dio koji ulazi u analizu: 199 38.650 m2)



Fizički prihvatni kapacitet 7.728 1.932 Kopnena biota 0,7 Morska biota 1 Sadržaji 0,6 Javno zdravlje 0,45 Ukupni korektivni faktori (%) 0,69 Kapacitet upravljanja 0,50200 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 1.198 299

SALBUNARA (OTOK BIŠEVO)

Prihvatni kapacitet (udaljena plaža ~500 m2) Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)


Fizički prihvatni kapacitet 63 17 Kopnena biota 0,5 Morska biota 0,8 Sadržaji NA Javno zdravlje 0,05 Ukupni korektivni faktori (%) 0,45 Kapacitet upravljanja 0,75201 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 26 7

197 KU procjena temeljem BARE rezultata: 75% prosječno ako nema ustanove koja praktično upravlja (tipa koncesija), a nema većih problema (čistoća je zadovoljavajuća, postoje uredni sadržaji – ako je to primjenjivo – itd.); ako nema ustanove, a ima problema, sukladno s količinom problema kapacitet se evidentno smanjuje; ako ima ustanove i nema problema, onda je iznad 75%.

198 Nema većih problema, ali ni strateškog upravljanja da se očuvaju vrijedna staništa (probijena cesta i sl.). 199 1.300x1 + 2x30=1.360 200 Postoje značajni problemi – smeće, kakvoća mora, eksploatacija pijeska, degradacija staništa. 201 Plaža se čisti i održava.

CRA/PPA, COAST

186

ZAGLAV (OTOK VIS)

Prihvatni kapacitet (udaljena plaža ~800 m2) Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)



OKLJUČ(I)NA (OTOK VIS)

Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~300 m2) Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)




MALA RADUČA (PRIMOŠTEN)




Fizički prihvatni kapacitet 662 166 Kopnena biota 0,2 Morska biota 0,2 Sadržaji 0,45 Javno zdravlje 0,1 Ukupni korektivni faktori (%) 0,23 Kapacitet upravljanja 0,75 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 382 96

202 Manji problemi s čistoćom. 203 Zbog teške dostupnosti, jako je teško održavati čistoću plaže. 204 90x1 + 2x25 = 140; od rubnog plažnog dijela (sa strane) koji je nešto uži nije se ništa oduzimalo.


187

VELIKA RADUČA (PRIMOŠTEN)





DOLAC (PRIMOŠTEN)

Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~300 m2) (dio koji ulazi u analizu: 206 250 m2)




KAMP ADRIATIC (PRIMOŠTEN)





205 80x1 + 2x15 = 110; od rubnog plažnog dijela (sa strane) koji je nešto uži nije se ništa oduzimalo. 206 30x1 + 2x10 = 50 207 180x1 + 2x10 = 200

CRA/PPA, COAST

188

SLANICA (MURTER)

Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~900 m2) (dio koji ulazi u analizu: 208 790 m2)




PRAPRATNA (PELJEŠAC)





ZLATNI RAT

Prihvatni kapacitet (urbana plaža ~28.500 m2) (dio koji ulazi u analizu: 26.020 m2)



Fizički prihvatni kapacitet 5.204 1.300 Kopnena biota 0,3 Morska biota 0,6 Sadržaji 0 Javno zdravlje 0 Ukupni korektivni faktori (%) 22,5 Kapacitet upravljanja 100% Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 4.034 1.007

208 90x1 + 2x10 = 110 209 150x1 + 2x20 = 190


189

Plaže prijelaznih oblika većeg i manje konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala


SAPLUNARA210 (OTOK MLJET)





VUČINE (PELJEŠAC)

Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~1.600 m2) Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)


Fizički prihvatni kapacitet 200 53 Kopnena biota 0,3 Morska biota 0,2 Sadržaji NA Javno zdravlje 0 Ukupni korektivni faktori (%) 0,13 Kapacitet upravljanja 0,8 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 140 42

KOSTANJ (OTOK UGLJAN)

Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~420 m2) Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)



210 Uključujući Veliku i Malu Saplunaru. 211 1x210 + 2x10 + 2x15= 210 + 20 + 30 = 260

CRA/PPA, COAST

190

PUPNATSKA LUKA (OTOK KORČULA)

Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~4.200 m2) Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)



UVALA VLAŠIĆI (OTOK PAG)




Fizički prihvatni kapacitet 417 104 Kopnena biota 0,2 Morska biota 0,6 Sadržaji 0,65 Javno zdravlje 0 Ukupni korektivni faktori (%) 0,36 Kapacitet upravljanja 0,75 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 200 50

SILBA ‐ POCUKMARAK213

Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~180 m2 214) Scenarij 1 (5 m2 po korisniku)



212 1x300 + 2x8 = 316 213 Ogledni primjer za plaže otoka Silbe. 214 Plaža je iznimno mala, pa se nije oduzimala površina.


191


SVETA MARIJA (OTOK PAG)

Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~180 m2 215) Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)


Fizički prihvatni kapacitet 23 6 Kopnena biota 0,3 Morska biota 0,2 Sadržaji NA Javno zdravlje 0 Ukupni korektivni faktori (%) 0,17 Kapacitet upravljanja 90 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 17 5

LJUBAČKI ZALJEV (RAŽANAC)

Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~62.360 m2) (dio koji ulazi u analizu: 60.030 m2 216)



Fizički prihvatni kapacitet 12.006 3.002 Kopnena biota 0,5 Morska biota 0,8 Sadržaji 0,5 Javno zdravlje 0,1 Ukupni korektivni faktori (%) 0,48 Kapacitet upravljanja 0,75 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 4.682 1.171

PRŽINA (OTOK KORČULA)




Fizički prihvatni kapacitet 534 133 Kopnena biota 0,4 Morska biota 1 Sadržaji 0,45 Javno zdravlje 0,15 Ukupni korektivni faktori (%) 0,5 Kapacitet upravljanja 0,75 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 201 50

215 60x6 216 2x1.162 + 2x3 = 2.324 + 6 = 2.330 217 1x180 + 2x16 = 212

CRA/PPA, COAST

192

KAMENICE (OTOK VIS)

Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~1.020 m2) (dio koji ulazi u analizu: 911 m2 218)





ŽDRIJAC (NINSKA LAGUNA)

Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~24.000 m2) (dio koji ulazi u analizu: 21.560 m2219)



Fizički prihvatni kapacitet 4.312 1.078 Kopnena biota 0,8 Morska biota 0,8 Sadržaji 0,4 Javno zdravlje 0,15 Ukupni korektivni faktori (%) 0,54 Kapacitet upravljanja 0,75 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 1.746 437

KRALJIČINA PLAŽA (NINSKA LAGUNA)




Fizički prihvatni kapacitet 8.150 2.038 Kopnena biota 0,9 Morska biota 0,8 Sadržaji 0,5 Javno zdravlje 0,05 Ukupni korektivni faktori (%) 0,56 Kapacitet upravljanja 0,75 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 3.423 855

218 1x85 + 2x12 = 109 219 2x1.200 + 2x20 = 2.400 + 40 = 2.440 220 2x1.700 + 2x25 = 3.400 + 50 = 3.450


193

SAKARUN (DUGI OTOK)

Prihvatni kapacitet (ruralna plaža ~6.000 m2 221) Scenarij 1 (8 m2 po korisniku)


Fizički prihvatni kapacitet 750 200 Kopnena biota 0,3 Morska biota 1 Sadržaji NA Javno zdravlje 0,05 Ukupni korektivni faktori (%) 0,45 Kapacitet upravljanja 0,8 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 330 88

ŠUNJ (OTOK LOPUD)




SREBRNA (OTOK VIS)



Fizički prihvatni kapacitet 159 43 Kopnena biota 0,5 Morska biota 0,6 Sadržaji NA Javno zdravlje 0 Ukupni korektivni faktori (%) 0,37 Kapacitet upravljanja 0,75 Efektivni ili dopustivi prihvatni kapacitet 75 20

221 300x20 222 340x13 223 85x15

CRA/PPA, COAST

194

KARIN

Prihvatni kapacitet (mjesna plaža ~4.800 m2 224) (dio koji ulazi u analizu: 3.584 m2 225)




STINIVA (OTOK VIS)




STONČICA (OTOK VIS)




224 600x8 225 2x600 + 2x8 = 1.200 + 16 = 1.216 226 35x15 227 60x15


195

PORAT (OTOK BIŠEVO)




228 85x15

CRA/PPA, COAST

196

Prilog 5: Prijetnje plažama

Plaže s dominantnim prirodnim vrijednostima UVALA BLACA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja 500 ‐ 2.000 m (naselje Saplunara) 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) < 500 0,00

2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone

500 ‐ 2000 m (planirane zone) 0,25

Površina zone Ukupno preko 5 ha 1,00 Broj korisnika Ukupno preko 500 1,00

3. CESTE Udaljenost od ceste 100 ‐ 500 m 0,25 Kategorija ceste Nerazvrstana 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust; nema onečišćenja 0,00 5. SIDRENJE Nema sidrenja 0,00 6. BLIZINA LUKA U susjednoj uvali (ali bez utjecaja jer uvala ima

prirodnu barijeru) 0,00

UKUPNO 0,30

UŠĆE Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja 500 ‐ 2.000 m 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2.500 0, 25


Nema (u istraživanju) 0,00

Površina zone Broj korisnika

3. CESTE Udaljenost od ceste Neposredan kontakt 1,00 Kategorija ceste Lokalna cesta 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Nije sidrište 0,00 6. BLIZINA LUKA Nema u blizini 0,00 UKUPNO 0,20

SALBUNARA Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja > 2.000 m 0,00 Veličina naselja (br. stanovnika) 0,00

2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone > 2.000 m 0,00 Površina zone 0,00 Broj korisnika 0,00

3. CESTE Udaljenost od ceste > 1.000 m 0,00 Kategorija ceste

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust; nema onečišćenja 0,00 5. SIDRENJE Značajan intenzitet 0,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke229 1,00 UKUPNO 0,00

229 Svakodnevna brodska pruga Biševo‐Komiža je od lokalnog značenja i s minimalnim utjecajem.


197

ZAGLAV

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja 500 ‐ 2.000 m 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) < 500 0,00


500 ‐ 2.000 m 0,25

Površina zone < 2,5 ha 0,25 Broj korisnika 50 ‐ 300 0,25

3. CESTE Udaljenost od ceste 500 ‐ 1.000 m 0,25 Kategorija ceste Lokalna cesta 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI > 500 m 0,25 5. SIDRENJE Sidrenje – umjereni intenzitet 0,50 6. BLIZINA LUKA Nema luke u blizini 0,00 UKUPNO 0,225

OKLJUČNA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja 500 ‐ 2.000 m 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) < 500 0,00


> 2.000 m 0,00

Površina zone 0,00 Broj korisnika 0,00

3. CESTE Udaljenost od ceste 500 ‐ 1.000 m 0,25 Kategorija ceste Lokalna cesta 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust 0,00 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke 0,00 UKUPNO 0,18

STUPICA VELA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Nema naselja 0,00 Veličina naselja (br. stanovnika)


500 ‐ 2.000 m 0,25

Površina zone NA Broj korisnika NA

3. CESTE Udaljenost od ceste NA Kategorija ceste NA

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust u uvali 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke 0,00 UKUPNO 0,13

CRA/PPA, COAST

198


VELIKA I MALA RADUČA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Neposredan kontakt 1,00 Veličina naselja (br. stanovnika) 2.500 ‐ 5.000 0,50


Neposredan kontakt 1,00

Površina zone > 5 ha 1,00 Broj korisnika > 500 1,00


4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust 0,00 5. SIDRENJE Sidrenje – slabiji intenzitet 0,25 6. BLIZINA LUKA Nema u blizini 0,00 UKUPNO 0,60

DOLAC

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Neposredan kontakt 1,00 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2.500 0,25


> 2.000 m 0,00


3. CESTE Udaljenost od ceste Neposredan kontakt 1,00 Kategorija ceste Županijska cesta 0,50

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust 0,00 5. SIDRENJE Nema sidrenja 0,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke u blizini 0,00 UKUPNO 0,28

KAMP „ADRIATIC“

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja 500 ‐ 2.000 m 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) 2.500 ‐ 5.000 0,50


< 500 m 1,00

Površina zone > 5,0 ha 1,00 Broj korisnika > 500 1,00

3. CESTE Udaljenost od ceste < 100 m 0,50 Kategorija ceste Županijska cesta 0,50

4. PODMORSKI ISPUSTI Postoji na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Nema sidrenja 0,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke u blizini 0,00 UKUPNO 0,50


199

UVALA PRAPRATNA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja > 2.000 m 0,00 Veličina naselja (br. stanovnika) 0,00



Površina zone > 5 ha 1,00 Broj korisnika 1.200 1,00

3. CESTE Udaljenost od ceste DC ‐ 414 cca 300 m Kategorija ceste Državna cesta 0,50

4. PODMORSKI ISPUSTI Manje onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m

0,25

5. SIDRENJE Sidrenje; značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA U kontaktu s plažom; isti dio akvatorija 1,00 UKUPNO 0,68

SLANICA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja < 500 m 0,50 Veličina naselja (br. stanovnika) > 5.000 1,00



Površina zone > 5 ha 1,00 Broj korisnika 1.200 1,00

3. CESTE Udaljenost od ceste Neposredan kontakt 1,00 Kategorija ceste Nerazvrstana 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Manje onečišćenje postoji, planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m (susjedna uvala)

0,25

5. SIDRENJE Zabranjeno sidrenje 0,00 6. BLIZINA LUKA Nema 0,00 UKUPNO 0,60

ZLATNI RAT

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Neposredan kontakt 1,00 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 – 2.500 0,25





4. PODMORSKI ISPUSTI Postoji na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Sidrenje – slabiji intenzitet230 0,25 6. BLIZINA LUKA Isti dio akvatorija 1,00 UKUPNO 0,65

230 Prostornim planom Općine Bol, zabranjeno je sidrenje na Zlatnom ratu; uz samu plažu postavljeno je nekoliko plutača na kojima je dozvoljeno vezivanje brodova.

CRA/PPA, COAST

200

Plaže prijelaznih oblika većeg i manje konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala


MALA SAPLUNARA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Neposredan kontakt 1,00 Veličina naselja (br. stanovnika) < 500 0,00


< 500 m (planirane zone) 0,50



4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA U kontaktu s plažom; isti dio akvatorija 1,00 UKUPNO 0,67

VELIKA SAPLUNARA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Neposredan kontakt 1,00 Veličina naselja (br. stanovnika) < 500 0,00



Površina zone > 5 ha 1,00 Broj korisnika >500 1,00


4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA U kontaktu s plažom; isti dio akvatorija 1,00 UKUPNO 0,75

PUPNATSKA LUKA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja 500 ‐ 2.000 m 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2.500 0, 25


Nema 0,00


3. CESTE Udaljenost od ceste 100 ‐ 500 m 0,25 Kategorija ceste LC 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA Nema 0,00 UKUPNO 0,20


201

VUČINE



Nema 0,00


3. CESTE Udaljenost od ceste 100 ‐ 500 m 0,25 Kategorija ceste Lokalna cesta 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA U kontaktu s plažom, isti dio akvatorija 1,00 UKUPNO 0,35

UVALA VLAŠIĆI



< 500 m 0,50



4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA Nema u blizini 0,00 UKUPNO 0,55

KOSTANJ

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja 500 ‐ 2.000 m 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2.500 0,25


Nema 0,00


3. CESTE Udaljenost od ceste < 100 m 0,50 Kategorija ceste Nerazvrstana 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran; nema onečišćenja 0,00 5. SIDRENJE Sidrenje – slabiji intenzitet 6. BLIZINA LUKA Nema u blizini 0,25 UKUPNO 0,00

CRA/PPA, COAST

202

(Otok Silba) CARPUSINA POCUKMARAK JUŽNI PORAT SV. ANTE

Kategorija Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena1. NASELJA Udaljenost Neposredni

kontakt 1,00

Nepos. kontakt

1,00 500 ‐ 2.000 m 0,25 500 ‐ 2.000 m 0,25

Veličina 500 ‐ 2.500 0,25 500 ‐ 2.500 0,25 500 ‐ 2.500 0,25 500 ‐ 2.500 0,25 2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost 500 ‐ 2.000 m 0,25 500 ‐ 2.000 m 0,25 Nema 0,00 500 ‐ 2.000 m 0,25 Površina zone 2,5 ‐ 5,0 ha 0,50 2,5 – 5,0 ha 0,50 2,5 – 5,0 ha 0,50 Broj korisnika 50 ‐ 300 0,25 50 ‐ 300 0,25 300 ‐ 500 0,50

3. CESTE Udaljenost < 100 m 0,50 < 100 m 0,50 100 ‐ 500 m 0,25 100 ‐ 500 m 0,25 Kategorija Nerazvrstana 0,25 Nerazvrstana 0,25 Nerazvrstana 0,25 Nerazvrstana 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran > 500 m

0,25 Planiran > 500 m



0,25

5. SIDRENJE Sidrenje –umjereni int.

0,50 Sidrenje –umjereni int.

0,50 Sidrenje –značajan int.

1,00 Sidrenje –značajan int.

1,00

6. BLIZINA LUKA U istom akvatoriju

0,50 U istom akvatoriju

0,50 Nema u blizini

0,00 Nema u blizini

0,00

UKUPNO 0,425 0,425 0,225 0,35


PRŽINA Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja < 500 m (planirano širenje na udaljenosti do 100 m) 0,50 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2.500 0,25


500 ‐ 2.000 0,25



4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran kolektor i ispust na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Sidrenje – umjereni intenzitet 0,50 6. BLIZINA LUKA Nema; nije planiran 0,00 UKUPNO 0,50

LJUBAČKI ZALJEV Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Neposredan kontakt 1,00 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2.500 0,25


500 ‐ 2.000 m 0,25


3. CESTE Udaljenost od ceste < 100 0,50 Kategorija ceste Županijska cesta 0,50

4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran na udaljenosti manjoj od 500 m 0,50 5. SIDRENJE Sidrenje – umjereni intenzitet 0,50 6. BLIZINA LUKA Luka – isti dio akvatorija 1,00 UKUPNO 0,65


203

KAMENICE

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja 500 ‐ 2.000 m 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2.500 0,25




3. CESTE Udaljenost od ceste 100 ‐ 500 m 0,50 Kategorija ceste Županijska cesta 0,50

4. PODMORSKI ISPUSTI Postoji na udaljenosti manjoj od 500 m 0,50 5. SIDRENJE Nema sidrenja 0,00 6. BLIZINA LUKA U susjednoj uvali 0,25 UKUPNO 0,525

SV. MARIJA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja < 500 m 0,50 Veličina naselja (br. stanovnika) < 500 0,00


< 500 m 0,50

Površina zone 2,5 ‐ 5,0 ha 0,50 Broj korisnika 300 ‐ 500 0,50

3. CESTE Udaljenost od ceste 100 ‐ 500 m 0,50 Kategorija ceste Nerazvrstana cesta 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran ispust na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Nema sidrenja 0,00 6. BLIZINA LUKA Ne 0,00 UKUPNO 0,30

MALA NOZDRA



500 ‐ 2.000 m 0,50

Površina zone NA 1,00 Broj korisnika NA 1,00


4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust u uvali 0,50 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke 0,00 UKUPNO 0,40

CRA/PPA, COAST

204

(Otok Silba) NOZDRE DOBRE VODE MAVROVA LOJIŠĆE Kategorija Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena1. NASELJA Udaljenost > 2.000 m 0 > 2.000 m 0 > 2.000 m 0 > 2.000 m 0 Veličina 0 0 0 0

2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost Nema 0 Nema 0 500 ‐ 2.000 m 0,25 Nema 0 Površina zone 2,5 ‐ 5,0 ha 0,5 Broj korisnika 300 ‐ 500 0,5

3. CESTE Udaljenost 100 ‐ 500 m 0,25 100 ‐ 500 m 0,25 100 ‐ 500 m 0,25 100 ‐ 500 m 0,25 Kategorija Nerazvrstana 0,25 Nerazvrstana 0,25 Nerazvrstana 0,25 Nerazvrstana 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Nema 0 > 500 m 0,25 > 500 m 0,25 Nema 0 5. SIDRENJE Sidrenje –

umjereni int. 0,5

Sidrenje – umjereni int.

0,5 Sidrenje – umjereni int.

0,5 Sidrenje – umjereni int.

0,5

6. BLIZINA LUKA UKUPNO 0,1 0,125 0,25 0,1

(Otok Silba) PERNASTICA VELE STIJENE VELA SMRDEČA Kategorija Razred Ocjena Razred Ocjena Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost > 2.000 m 0 500 ‐ 2.000 m 0,25 > 2.000 m 0 Veličina 0 500‐ 2.500 0,25 0

2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost Nema 0 500 ‐ 2.000 m 0,25 Nema 0 Površina zone 2,5 ‐ 5,0 ha 0,5 Broj korisnika 300 ‐ 500 0,5

3. CESTE Udaljenost Neposredni

kontakt 1,00 100 ‐ 500 m 0,25 100 ‐ 500 m 0,25

Kategorija Nerazvrstana 0,25 Nerazvrstana 0,25 Nerazvrstana 0,25 4. PODMORSKI ISPUSTI Nema 0 >500 m 0,25 Nema 0 5. SIDRENJE Sidrenje –

značajan int. 1,00

Sidrenje –značajan int.

1,00 Nije sidrište 0

6. BLIZINA LUKA Nema u blizini 0 Nema u blizini 0 UKUPNO 0,225 0,25 0,05


ŠUNJ



< 500 m 0,50


3. CESTE Udaljenost od ceste Nema 0,00 Kategorija ceste 0,00



205

SAKARUN

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja < 500 m 0,25 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2.500 0, 25



Površina zone > 5 ha 1,00 Broj korisnika 300 ‐ 500 0,50

3. CESTE Udaljenost od ceste < 100 m 0,50 Kategorija ceste Županijska cesta 0,50


KARIN DONJI

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Neposredan kontakt 1,00 Veličina naselja (br. stanovnika) 500 ‐ 2500 0, 25


< 500 m 0,50

Površina zone >5 ha 1,00 Broj korisnika 300 ‐ 500 0,50

3. CESTE Udaljenost od ceste 100 ‐ 500 m 0,25 Kategorija ceste Županijska cesta 0,50

4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran na udaljenosti većoj od 500 m 0,25 5. SIDRENJE Nema sidrenja 0,00 6. BLIZINA LUKA Nema u blizini 0,00 UKUPNO 0,43

NINSKA LAGUNA231

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja Neposredan kontakt 1,00 Veličina naselja (br. stanovnika) 2.500 ‐ 5.000 0,50


< 500 m 0,50

Površina zone 2,5 ‐ 5,0 ha 0,50 Broj korisnika 300 ‐ 500 0,50

3. CESTE Udaljenost od ceste Do 100 0,50 Kategorija ceste Lokalna cesta 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust na području lagune 0,00 5. SIDRENJE Nema sidrenja 0,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke 0,00 UKUPNO 0,38

231 Kraljičina plaža i Ždrijac.

CRA/PPA, COAST

206

TRATINSKA



500 ‐ 2.000 m 0,25

Površina zone NA Broj korisnika NA


4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust u uvali 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke 0,00 UKUPNO 0,13

PORAT


2. TURISTIČKE ZONE Udaljenost od postojeće/planirane turističke zone > 2.000 m 0,00 Površina zone 0,00 Broj korisnika 0,00

3. CESTE Udaljenost od ceste > 1.000 m 0,00 Kategorija ceste 0,00

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust; nema onečišćenja 0,00 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke 0,00 UKUPNO 0,10

SREBRNA

Kategorija Razred Ocjena 1. NASELJA Udaljenost od naselja < 500 m 0,50 Veličina naselja (br. stanovnika) < 500 0,00


> 2.000 m 0,00


3. CESTE Udaljenost od ceste < 500 m 0,50 Kategorija ceste Nerazvrstana 0,25

4. PODMORSKI ISPUSTI Planiran ispust na udaljenosti manjoj od 500 m 0,50 5. SIDRENJE Sidrenje – slabiji intenzitet 0,25 6. BLIZINA LUKA Nema luke 0,00 UKUPNO 0,20


207

STINIVA



> 2.000 m 0,00


3. CESTE Udaljenost od ceste 500 – 1.000 m 0,50 Kategorija ceste Lokalna cesta 0,50


STONČICA



> 2.000 m 0,00


3. CESTE Udaljenost od ceste 100 – 500 m 0,50 Kategorija ceste Nerazvrstana 0,25


UVALA TIJAŠNICA



> 2.000 m 0,00


3. CESTE Udaljenost od ceste > 500 m 0,00 Kategorija ceste 0,00

4. PODMORSKI ISPUSTI Nije planiran ispust 0,00 5. SIDRENJE Sidrenje – značajan intenzitet 1,00 6. BLIZINA LUKA Nema luke u blizini 0,00 UKUPNO 0,10

CRA/PPA, COAST

208

Prilog 6: Koncepti demonstracijskih projekata

PRIORITETNO PODRUČJE Ninska laguna – područje Kraljičine plaže i plaže Ždrijac

CILJ Održivo korištenje i očuvanje značajne bioraznolikosti Ninske lagune

Polazišta232

U biogeografskom pogledu, Nin se nalazi u području listopadne klimazonalne vegetacije submediteranskog područja. Iako se nalazi na samoj obali mora (pa bi se mogla očekivati eumediteranska vazdazelena šuma crnike), ipak se ovdje, zbog efekta hlađenja uslijed blizine Velebita te jakih bura, takve šume ne pojavljuju u Ninu ni u njegovoj okolici. Stoga se uokolo Nina nalaze šumarci termofilnih primorskih šuma hrasta medunca. No, i tih je šuma malo, a prevladavaju antropogene, sađene šume alepskog bora (Pinus halepensis). To je naročito izraženo uz obalu, gdje se ove šume sade radi hlada na plažama i u kampovima. Ono što izdvaja Nin i okolicu od ostalog dijela našeg primorja svakako su niske i prostrane obale, solane i laguna. Sve to postoji pojedinačno i na drugim lokalitetima, no nigdje u ovako velikom kompleksu mozaičnih staništa.

Uz samu obalu (tj. na Kraljičinoj plaži te na plaži Ždrijac) nalaze se pijesci koji su uglavnom goli u uskoj traci uz more (u zoni plime i oseke). Mjestimično se, uz nanose organskih nanosa iz mora, pojavljuju pojedinačni primjerci Cakile maritima. Na taj se pojas nadovezuju male pješčane sipine, dok se velike nisu mogle razviti zbog edafsko‐reljefnih razloga. Na sipinama je razvijena pješčarska i halofilna vegetacija koja se nalazi izvan neposrednog plavljenja plime, no zaslanjuje je aerosol nošen vjetrom. Zajednica sitolisne pirike i ježike (Echinophoro‐ Elymetum farcti), koja je u tipičnom sastavu razvijena u eumediteranskoj zoni (a danas u potpunom sastavu samo u uvali Blaca na Mljetu), ovdje dolazi s nekoliko karakterističnih vrsta. Najčešća i najupadljivija je trava Elymus farctus, koja sipinama (dinama) daje svojstven čupavi izgled. Uz nju se vrlo rijetko nalazi Cyperus capitatus (inače kritično ugrožena vrsta naše flore), te šire rasprostranjene vrste Euphorbia paralias i Euphorbia peplis. Male depresije na pješčanoj podlozi (između sipina), koje nisu neposredno zaslanjene od mora, a vlažne su od oborinske vode, obrasta trava Haynardia cylindrica uz koju se nalaze i brojni primjerci Triglochin bulbosa ssp. barrelieri, vrlo rijetke biljke u Hrvatskoj (samo nekoliko nalaza). Na taj se pojas sipina prema unutrašnjosti kopna nadovezuje zajednica crnkaste šiljevine i primorskog trputca (Schoeno‐Plantaginetum maritimae), koja je opisana s otoka Paga, gdje je dosad jedino i bila zabilježena. Grade je vrste Schoenus nigricans, Plantago maritima, Gladiolus illyricus, Armeria canescens ssp. dalmatica, dok su druge rjeđe (npr. Carex extensa, Alyssum montanum, Limonium oleifolium). Dalje se nastavlja nisko muljevito područje obalne lagune. Sâma laguna s otvorenim vodenim bazenima međusobno i s morem povezanim malim kanalima, obrasla je na dnu plitke vode vrstom Ruppia sp. Okolni niski teren obrastao je mozaikom zajednica. U plitkoj vodi (koja se povremeno isušuje) razvijena je slanuša grmolike caklenjače i slanuške (Puccinellio festucaeformis‐Sarcocornetum fruticosae). U njoj raste malo vrsta, a prevladava grmolika caklenjača, Sarcocornia fruticosa. Uz nju su manje brojne Puccinellia festucaeformis, Halimione portulacoides i Inula chritmoides. Tu su i fragmenti zajednice jesenske mrižice i modrikastog pelina (Limonio‐Artemisietum coerulescentis), u kojoj prevladava jesenska mrižica (Limonium narbonense). Mjestimično se nalaze i sastojine sitina visokih sitova (Juncetum maritimo‐acuti), često s prevladavajućom jednom od dvije svojstvene vrste (ili Juncus maritimus ili Juncus acutus). Zanimljivo je da je tu jedan od nekoliko lokaliteta za znanost novoopisane vrste močvarnog luka (Allium telmatum), jedinog koji je vezan za zaslanjena staništa. Uz kopneni rub ponegdje su manje sastojine zaslanjenih tršćaka (Phragmitetum australis). Na blago nagnutoj padini uz rub lagune nalazi se travnjačka zajednica, livada koja pripada našim rijetkim mediteranskim vlažnim travnjacima reda Trifolio‐Hordeetalia. Na

232 Priredila: prof. dr. Jasenka Topić.


209

njenom se staništu izmjenjuju mokra i suha faza. Naime, zbog velike količine oborina i rubnih izvora te podvirne vode, stanište je mokro zimi i u proljeće, dok se kasnije isuši. Zbog toga se ovdje miješaju vrste koje mogu podnijeti i vrlo mokru fazu (dapače, mogu biti privremeno i poplavljene), i one koje rastu na suhom. Tu rastu livadni procjepak (Chouardia litardierei), Trifolium fragiferum, Peucedanum coriaceum ssp. pospichalii, i druge. Važno je napomenuti da se u blizini Nina nalazi najveći kompleks takvih livada na kopnu, a još ih ima na Pagu, te (manje površine) oko Miočića i Ljubača.

Tablica: Popis staništa Ninske lagune prema Direktivi o staništima EU (Natura 2000)

Oznaka Stanište 1150 Obalne lagune (stanište s prioritetom)

1210 Vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima

1310 Muljevite i pjeskovite obale obrasle vrstama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima

1410 Mediteranske sitine (Juncetalia maritimi)

1420 Mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornetea fruticosi)

Mediteranski niski djetelinski travnjaci reda Trifolio‐Hordeetalia (u postupku pred Europskom komisijom za uključivanje u Direktivu)

Tablica: Endemične, ugrožene (EN), kritično ugrožene (CR), i osjetljive (VU) biljne vrste Ninske lagune

Vrsta Kategorija ugroženosti Allium telmatum Endemična

Chouardia litardierei Endemična i s Aneksa 2 Direktive EU

Armeria canescens ssp. dalmatica Endemična

Peucedanum caoriaceum ssp. pospichali Endemična

Dianthus ferrugineus ssp. liburnicus Endemična

Cyperus capitatus CR

Elymus farctus CR

Saccharum ravennae CR

Triglochin bulbosa ssp. barrelieri CR

Carex extensa EN

Haynardia cylindrica VU

Hordeum marinum VU

Suaeda maritima VU

Salsola soda VU

Trifolium resupinatum VU

Prijetnje

Zbog svoje jedinstvenosti, područje Ninske lagune je, sa svojim kilometarski dugim plažama, iznimno atraktivan turistički i rekreacijski resurs. To je područje bogato ljekovitim blatom (peloid) – iznimno vrijednim terapeutskim resursom – pa je planirana izgradnja turističkog kompleksa koji će se, između ostalog, zasnivati na komercijalnoj upotrebi peloida. Osim toga, cijelo je područje pogodno za jedrenje na dasci te kitesurfing, čime ove plaže postaju jedan od najznačajnijih turističkih resursa ninskog područja. Međutim, upravo zbog tih iznimnih razvojnih potencijala ovo područje postaje izloženo prijetnjama trajnog uništavanja ovog jedinstvenog prirodnog područja.

Također, važno je napomenuti da su plaže izložene znatnoj eroziji, te je stoga važno poduzeti mjere kojima bi se ta erozija ublažila.

CRA/PPA, COAST

210

Očekivani rezultat

Da bi se osiguralo očuvanje ovog vrijednog staništa, ali i optimalno korištenje rekreacijskih resursa, predlaže se provođenje zoniranja plažnog područja. Zoniranje je sredstvo prostornog planiranja koje dijeli zemljopisno područje na nekoliko zona, i svakoj od njih namjenjuje određenu vrstu korištenja. Ovim demonstracijskim projektom predlaže se određivanje zona intenzivne rekreacije, te zona gdje će korištenje u rekreacijske svrhe biti minimalno. Time bi se na strukturirani način pomirile potrebe upravljanja i zahtjevi za korištenjem.

Kao tri ključne zone, predlažu se: i. Zona temeljne zaštite, gdje se kao potpuni prioritet postavlja očuvanje najvrjednijih staništa i ključnih vrsta. Korištenje ovog dijela plaže bilo bi ograničeno uglavnom na neometajuće praćenje za potrebe upravljanja i istraživanja. Odabir zone treba biti napravljen na način da: zadovoljava funkciju očuvanja prirodnog staništa i njegovih tipičnih vrsta koji mogu utjecati na

njegovu dugoročnu prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije, kao i na dugoročni opstanak njegovih tipičnih vrsta; te

da nije u izravnom konfliktu s postojećom značajnom rekreacijskom funkcijom plaže.

Moguća zona zaštite je pješčani sprud na početku plaže Ždrijac, na kojem je zabilježeno gniježđenje ptica. Obvezno je postavljanje interpretacijskih oznaka na ovom području, da bi se javnost adekvatno upoznala s vrijednostima područja (razlozima zaštite) i ključnim mjerama očuvanja.

ii. Zona intenzivnog korištenja, gdje se kao prioritet postavlja osiguranje rekreacijskih potreba korisnika plaže. Ta zona treba biti lako dostupna. Ujedno, to treba biti najmanje osjetljivo područje koncentriranog razvoja, koje mnogobrojnim posjetiteljima omogućuje da, unutar prihvatljivih granica, koriste područje i uživaju u njemu. U toj zoni treba postojati organizirana rekreacija s odgovarajućim objektima za posjetitelje. Ta zona može biti i predmet koncesije.

iii. Zone utjecaja, koje služe povezivanju turizma, održivog korištenja i razvoja, edukacije te istraživanja. Njihova osnovna funkcija je promicanje i podrška odvijanju neometajućih održivih aktivnosti koje neće naštetiti vrijednim prirodnim staništima. Unutar ovog šireg područja mogu se odrediti specifične zone za pojedine vrste aktivnosti, kao što su kitesurfing i slično. Unutar ove zone treba biti osiguran značajan broj informacijskih i interpretacijskih objekata.

Osim određivanja ciljnih zona kojima se imaju urediti područja i načini korištenja prostora, ovim demonstracijskim projektom predlaže se provođenje aktivnosti informiranja i osvješćivanja javnosti (korisnika prostora) o prirodnim vrijednostima lagune. Te aktivnosti mogu uključivati (ali nisu ograničene na): postavljanje informativnih tabli s ciljnim staništima i vrstama koje se mogu naći na području,

uključujući njihove najvažnije karakteristike, razdoblja pojavljivanja i preporučene mjere za njihovo očuvanje;

izradu atraktivnih informativnih brošura kojima se korisnike upoznaje s ključnim vrstama i staništima, te kojima se navodi plažni red i mjere očuvanja prirode;

radionice sa zainteresiranim lokalnim stanovništvom o prirodnim vrijednostima područja i mogućnostima njihovog održivog korištenja;

uvođenje službe rangera (nadzornika; čuvara prirode), po mogućnosti mladih stručnjaka i/ili studenata biologije, čija bi zadaća bila informiranje korisnika plaža o prirodnim vrijednostima i praćenje stanja očuvanosti i provođenja ključnih odredbi zoniranja

Konačno, ovim projektom mogu se ispitati neke mogućnosti ublažavanja erozije na ovim plažama.

Detaljne aktivnosti, kao i obuhvat i sadržaj zona, bit će detaljno razrađene po samom početku projekta, u skladu sa zahtjevima i očekivanjima partnera i dionika u projektu.


211

Vremenski okvir

Predloženi vremenski okvir demonstracijskog projekta je 12 mjeseci.

Partneri

Glavni partneri provođenja projekta su Općina Nin i TZ Općine Nin. Važni suradnici u provedbi projekta su i Državni zavod za zaštitu prirode, kao i zainteresirano lokalno stanovništvo.

Chouardia litardierei, endemična vrsta Armeria canescens ssp. dalmatica, endemična svojta

Triglochin bulbosa ssp. barrelieri, rijetka i ugrožena Elymus farctus, rijetka i ugrožena

Cyperus capitatus, rijetka i ugrožena Hordeum marinum, ugrožena

CRA/PPA, COAST

212

PRIORITETNO PODRUČJE

Predio Saplunara (Uvale Saplunara i Blaca)

Područje se nalazi oko uvale Saplunara na istočnom dijelu otoka Mljeta. Područje ima status zaštite kao značajni krajobraz

CILJ Održivo korištenje i očuvanje značajnog krajobraza – predio Saplunara

Polazišta

Pješčane obale u Hrvatskoj postoje na samo nekoliko međusobno izoliranih mjesta: u Lumbardi na Korčuli, Ninu kraj Zadra, Loparu na Rabu, Pržu na Pelješcu, uvali Šunj na Lopudu, te uvali Blaca, Maloj i Velikoj Saplunari na Mljetu, koje su ujedno najveća i najbolje očuvana staništa obalnih pijesaka u Hrvatskoj. Ipak, treba naglasiti da je pješčarska vegetacija uvale Blaca znatno očuvanija nego na području Male i Velike Saplunare, prvenstveno zbog obližnjih vojnih objekata i slabe prometne povezanosti. Ovo nije slučaj na drugim sličnim područjima u Hrvatskoj, uglavnom zbog intenzivnog iskorištavanja u turističke svrhe.

Područje (Uvala Blaca) je donedavno gotovo u potpunosti bilo bez ljudskog utjecaja, pa se prirodna vegetacija dobro očuvala. Biljke koje nastanjuju pijeske zovemo pješčarkama ili psamofitima. Prilagođene su posebnim životnim uvjetima koji vladaju na pješčarskim staništima. Pijesci su siromašni hranjivim tvarima, voda se kroz njih brzo procjeđuje, pa su gornji slojevi uglavnom suhi i sipki. Pijesak je lako pokretan, premještaju ga vjetar i morski valovi. Stoga biljke moraju razviti bujan korijenov sustav da ne bi bile lako iskopane, a s druge strane pupovi moraju stalno biti spremni na tjeranje (u slučaju da pijesak zatrpa biljku). Budući da se pijesci nalaze na morskoj obali, biljke se moraju nositi i s povećanom količinom soli. Niz biljnih vrsta se dobro prilagodio tim vrlo ekstremnim životnim uvjetima i stvorio specifične biljne zajednice. S druge strane, te su zajednice vrlo osjetljive i njihovu ravnotežu lako je narušiti. To se dogodilo na većini takvih staništa na hrvatskoj obali zbog korištenja pješčanih žala u turističke svrhe. Na pješčanim obalama Mljeta razvijena je zajednica sitolisne pirike i ježike (Echinophoro‐Elymetum farcti). To je vrlo rijetka zajednica na hrvatskoj obali, koja najveće površine zauzima upravo na Mljetu. Zajednica zauzima pojas širine 15‐20 m, paralelan s morskom obalom i unutar sebe diferencira se na nekoliko podpojaseva ovisno o intenzitetu utjecaja mora. Središnja zajednica sitolisne pirike i ježike izgleda poput rijetkog travnjaka, građenog od visokih i oštrih trava koje svojim korijenjem donekle umiruju pijesak te na taj način pomažu u stvaranju tzv. primarne dine. S obzirom da je dina uzdignuta i nekoliko metara udaljena od mora, izuzeta je od direktnog utjecaja morske vode. Prema obali raste učestalost nitrofilnih vrsta (morguš (Cacile maritima), bodljikava solnjača (Salsola kali), dikica (Xantium strumarium)), koje koriste hranjive tvari iz naplavljenog biljnog materijala. Udaljavanjem od obale, iza primarnih dina počinje se smanjivati učestalost pješčarskih vrsta, te vegetacija prelazi u vegetaciju mediteranskih šikara‐bušika.

Veliki broj biljnih vrsta prisutnih u vegetaciji pijesaka nalazi se na popisu kritično ugroženih u „Crvenoj knjizi“ (pješčarski ladolež (Calystegia soldanella), ježika (Echinophora spinosa), žilj (Pancratium maritimum), ravenski sladorovac (Saccharum ravennae), valjkasta zupčica (Imperata cylindrica), pješčana sijačica (Sporobolus pungens), glavičasti šilj (Cyperus capitatus), sitolisna pirika (Elymus farctus)).

U zaleđu pješčanih žala razvijena je šuma alepskog bora sa sominom (as. Junipero phoeniceae‐Pinetum halepensis) koja raste na najsušim i najtoplijim dijelovima naše obale. U sklopu te šume na području Saplunare i Blaca rastu i pinije (Pinus pinea). Pinija je vrsta iz zapadnog Mediterana, vezana uz pješčanu podlogu. Poznata je zbog svojih jestivih sjemenki – pinjola. Sastojine na Mljetu su ne samo najveće u Hrvatskoj, nego predstavljaju i jedino vjerojatno autohtono nalazište ove vrste kod nas. Najveća prijetnja ovim šumama je gradnja i urbanizacija tog područja. Šume se sijeku da bi se dobilo građevinsko zemljište, rade se putovi i ostala infrastruktura, što direktno ugrožava šumu smanjenjem površine, fragmentacijom staništa, uništavanjem tla i sl 233.

233 Preuzeto od Državnog zavoda za zaštitu prirode; Autor: dr. A. Alegro.


213

Osim toga, ovo je izuzetno vrijedno stanište za gljive – jedno od malobrojnih preostalih prirodnih staništa na pijescima, te jedina autohtona šuma s pinijom u Hrvatskoj. Iako je ovo područje mikološki istraživano samo jednom, pronađena je kritično ugrožena pješčarska gljivlja vrsta Tulostoma fimbriatum Fr. (resasta pušnica), u Hrvatskoj nađena još samo na Kloštarskim pijescima. Do sada je pronađena jedna kritično ugrožena vrsta gljiva – Tulostoma fimbriatum234.

Očekivani rezultat

Da bi se osiguralo kvalitetno upravljanje značajnim krajobrazom Saplunara, na sastanku održanom s predstavnicima Općine Mljet, Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko‐neretvanske županije, Nacionalnog parka Mljet, Dubrovačko‐neretvanske županije, inspekcije zaštite prirode te projekta COAST (Babino Polje, 2.srpanj 2010. godine) dogovorena je izrada Plana upravljanja predjelom Saplunara. Plan upravljanja obuhvatit će cijelo područje zaštićenog krajobraza.

Osnovni cilj Plana upravljanja je očuvanje prirode, ali i otvaranje prostora za sportsko‐rekreativne i turističko‐edukativne aktivnosti te poticanje održivog razvoja lokalne zajednice kroz proširenje sadašnje turističke ponude. Planom se želi, kroz informiranje javnosti o izuzetnoj vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti područja, stvoriti svijest o potrebi i važnosti njegovog očuvanja, te time potaknuti odgovorno ponašanje i odnos pojedinaca i zajednice prema prirodnim vrijednostima.

U skladu s ovim Smjernicama i preporukama za plaže s izraženim prirodnim vrijednostima (Blaca) i plaže izraženog konflikta između prirodnih vrijednosti i rekreacijskih potencijala (Saplunara), Planom će se jasno definirati: konkretne mjere kojima će se očuvati vrijedna prirodna područja, osobito područja plaža; prijedlog održivih aktivnosti kojima bi se obogatila turistička ponuda područja te osiguralo

odgovorno korištenje prirodnih resursa; aktivnosti praćenja stanja; aktivnosti uključivanja i informiranja zainteresirane javnosti.

Treba naglasiti da je, na cijelom predjelu Saplunara, upravo Uvala Blaca najvrjedniji i najočuvaniji lokalitet. Stoga upravljanje cjelokupnim lokalitetom Saplunara treba biti organizirano tako da se očuvaju preostali vrijedni dijelovi prirode, uz koncentriranje rekreacijskih sadržaja izvan najvrjednijih prirodnih područja. To može uključivati zoniranje područja tako da se ne potiče intenzivno korištenje plaže Blaca (odnosno da ono bude u skladu s postojećim, te unutar preporučenog prihvatnog kapaciteta), u korist plaža Saplunara. Stoga se može preporučiti da se plaže Velika i Mala Saplunara dodatno opreme nužnim sadržajima da bi privukle najveći dio kupača koji gravitiraju cjelokupnom predjelu Saplunara. Ipak, treba naglasiti da svi sadržaji trebaju maksimalno voditi računa o očuvanju prirodnih vrijednosti, te da budu unutar granica prihvatnih kapaciteta. Stoga mjere i predložene aktivnosti, između ostalog, mogu uključivati: postavljanje izdignutih drvenih (ili drugih) staza na ulazima za plažu, kojima bi se destimuliralo

izlaganje velikog djela staništa gaženju i uništavanju (plaže Mala i Velika Saplunara); ograđivanje područja s preostalom sačuvanom vegetacijom (plaže Mala i Velika Saplunara); korištenje ležaljki (izdignutih iznad tla) na za to predviđenim područjima; neuklanjanje naplavina posidonije i drugih halofita tijekom cijele godine (barem na nekim

dijelovima); izbjegavanje postavljanja mobilnih (kemijskih) toaleta, u korist ekoloških rješenja; uređenje dječjih igrališta i sličnih sadržaja u pozadinskim dijelovima plaže, na mjestima gdje se ne

ugrožavaju vrijedna staništa; smanjenje pritiska od sidrenja uz postavljanje bova na za to predviđenim lokalitetima, u skladu s

prihvatnim kapacitetom;

234 Preuzeto od Državnog zavoda za zaštitu prirode; Autor: dr. Z. Tkalčec.

CRA/PPA, COAST

214

postavljanje uočljivijih informativnih tabli (nego su to sada), s jasnim objašnjenjem poduzetih mjera;

obvezno provođenje velikog broja edukativnih i drugih aktivnosti u suradnji s lokalnim stanovništvom, kojima bi se potakla njihova suradnja u provođenju aktivnosti vezanih za očuvanje vrijednih staništa.

Za izradu Plana upravljanja najvećim dijelom će se koristiti dostupni podaci i analize, osobito oni Državnog zavoda za zaštitu prirode te Projekta COAST. U slučaju potrebe, te na temelju stručnog mišljenja eksperata angažiranih za izradu Plana, moguća su manja dodatna istraživanja. Važno je da izrada plana slijedi strukturirani i vođeni proces, kako bi se u širokom rasponu pomirile potrebe upravljanja i zahtjevi za korištenjem. Sâm proces uključuje pripremu, prikupljanje informacija, utvrđivanje općeg cilja (vizije) i tema plana, vrednovanje tema, utvrđivanje ciljeva, aktivnosti i pokazatelja za svaku temu (i podtemu), definiranje aktivnosti praćenja, prioritet i raspored provedbe, ključne suradnike i potrebne resurse, osiguranje suglasnosti i usvajanje plana (prvenstveno kroz uključivanje javnosti), objavu plana te izradu godišnjeg plana rada. Osim toga, na temelju strukturiranog procesa izrade, plan bi trebao sadržavati neke temeljne rubrike, uključujući: uvod i kontekst izrade plana, opis zaštićenog područja, opći cilj, teme i posebne ciljeve, prioritete, resurse, proračun i vremenski okvir provedbe plana235.

Kao konačan rezultat, plan treba biti napisan jasno i jednoznačno da bi se mogao provoditi te da bi se mogla pratiti uspješnost njegove provedbe. On treba jasno definirati „što“, „tko“, „kako“, „kada“ i „zašto“ će se raditi, kako bi se za tako planski razrađene aktivnosti lakše osigurala potrebna sredstva i tehnička podrška nadležnih institucija.

Aktivnosti i sam sadržaj Plana bit će detaljno razrađeni po samom početku pilot‐projekta, u skladu sa zahtjevima i očekivanjima partnera i dionika u projektu.

Vremenski okvir

Predloženi vremenski okvir za demonstracijski projekt Saplunara‐Blaca je između 12 i 18 mjeseci. Naime, osim sâme izrade Plana upravljanja, provođenje projekta može uključiti niz aktivnosti za informiranje i podizanje svijesti zainteresirane javnosti (uključujući turiste), od izrade brošura, informativnih tabli do programa edukacije i slično.

Partneri

Glavni nositelj izrade Plana upravljanja je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko‐neretvanske županije. Ključni partner za provođenje projekta je Općina Mljet. Važni suradnici u provedbi su i Državni zavod za zaštitu prirode, Inspektorat zaštite prirode (Ministarstvo kulture), Dubrovačko‐neretvanska županija, Nacionalni park Mljet i drugi. Cijeli proces izrade Plana (i ostale aktivnosti koje slijede nakon izrade samog Plana) treba biti proveden na vođeni (angažiranjem stručnjaka/konzultanta za izradu planova upravljanja) i participativan način, osobito uvažavajući potrebe lokalnog stanovništva. Stoga se predlaže široko uključivanje zainteresirane javnosti (prvenstveno kroz facilitirane radionice).

235 Appleton, M.R. i Hotham, P.A.E (2007). Izrada planova upravljanja zaštićenim područjima u Hrvatskoj ‐ Priručnik. Fauna & Flora International, Cambridge, UK.


215

Uvala Blaca, Pinus pinea (izvor: http://www.otokmljet.com/)

CRA/PPA, COAST

216

sustainable beach management in croatia

Documents

mogua bez svesrdne pomoi

projekte zatite okolia

program ujedinjenih

voditelj projekta coast

reviziji dokumenta doprinijeli

ovaj dokument izradio

mediteranskog akcijskog

doprinosa sljedeih suradnika