sufijski-put-ljubavi-rumijeva-duhovna-učenja

William C. Chittick

SUFIJSKI PUT LJUBAVI Rumijeva duhovna uenja

Naslov izvornika: William C. Chittick THE SUFI PATH OF LOVE - The Spiritual Teachings of Rumi S engleskog preveo: Prof. dr. Reid HazoviIzdava: Naunoistraivaki institut IBN SINA Potok 24, 71000 Sarajevo, BiH; e-mail. [email protected] www.ibn-sina.net Za izdavaa: Prof. dr. Abdulreza Jamalzadeh Lektor: Sabaheta Tabak Korektor: Hajra Polovina Sarajevo, 2005. godine Dizajn: Tarik Jesenkovi Tehniko ureenje: Aida Mujezin tampa: SABAH PRINT Tira: 1.000

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 141. 336 CHITTICK, William C. Sujski put ljubavi: Rumijeva duhovna uenja /William C. Chittick; s engleskog preveo Reid Hafizovi. - Sarajevo: Naunoistraivaki institut Ibn Sina, 2005. - 429 str.; 24 cm Prijevod djela: The Su path of love. Bibliograja: str. [423] - 425 ISBN 9958-9572-3-X COBISS. BH - ID 14521094

William C. Chittick

SUFIJSKI PUT LJUBAVIRUMIJEVA DUHOVNA UENJAS engleskog preveo: prof. dr. Reid Hazovi

Naunoistraivaki institut IBN SINA Sarajevo, 2005. godine

Ako si izgubio srce na Putu Ljubavi, potri mi bez oklijevanja, jer ja sam nevidljiva utvrda.(Rumi, Diwan-i Shams-i Tabrizi, 17925)

SADRAJ

SKRAENICE.......................................................................................................................................................... 11 PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU ............................................................................................. 13 UVOD.........................................................................................................................................................................19

ivot ............................................................................................................ 19 Djela ............................................................................................................23 Uenja .........................................................................................................26 Tri dimenzije suzma...............................................................................29 Plan knjige.................................................................................................. 32 Prijevodi ..................................................................................................... 33 Dio I

TEORIJA ..............................................................................................................37A. MOTRITI STVARI KAKVE JESU..............................................................................................................39

1. Forma i znaenje ................................................................................... 39 2. Postojanje i nepostojanje......................................................................43 3. Priin podvajanja ..................................................................................45 4. Znanje o religijama............................................................................45B. DUA, SRCE I UM...........................................................................................................................................47

1. Dua ........................................................................................................47 2. Razine due ............................................................................................50 3. Jastvo i um.............................................................................................. 53

8

SADRAJ

4. Univerzalni um i djelomini um ........................................................ 55 5. Srce .......................................................................................................... 57 6. Meuodnosi ........................................................................................... 61C. BOG I SVIJET.....................................................................................................................................................63

1. Bit, svojstva i djela .................................................................................63 2. Njenost i okrutnost.............................................................................66 3. Razlog stvaranja ....................................................................................69 4. Suprotnosti............................................................................................. 70 5. Dobro i zlo.............................................................................................. 75 7. Nesmotrenost i postojanje svijeta .......................................................80D. OVJEK................................................................................................................................................................83

1. Istina .......................................................................................................83 2. Svrha stvaranja i um.............................................................................88 3. Savez Alast ............................................................................................. 91 4. Silazak i ponovni uzlazak due ...........................................................95 5. Adem i Iblis..........................................................................................106 6. ovjekovo mjesto meu stvorenjima...............................................109 7. Melek nasuprot ejtana: um nasuprot jastva ................................... 111 8. Povratak Bogu ..................................................................................... 116 9. Srodnost................................................................................................ 119 10. Kamenje kunje .................................................................................124 11. Smrt i ponovno proivljenje ............................................................126 Dio II

PRAKSA ........................................................................................................... 133A. SUMNJIITELJI I PORICATELJI..............................................................................................................135

1. Sljepoa poricatelja..............................................................................136 2. Fatalizam i slobodni izbor ................................................................. 137B. POSLANICI I EVLIJE.................................................................................................................................... 145

1. Potreba za vodiem............................................................................. 147 2. Imitativno znanje i ozbiljeno znanje................................................ 152 3. Uloga evlija........................................................................................... 162 4. ejh........................................................................................................164 5. Ogledalo Boije....................................................................................166 6. Odbacivanje poslanika i evlija .......................................................... 170 7. Lani uitelji......................................................................................... 172

SADRAJ

9

C. DISCIPLINA PUTA .......................................................................................................................................175

1. Duhovno vojevanje ............................................................................. 177 2. Prisjeanje na Boga ............................................................................. 185 3. ovjekovo pregnue i Boija milost .................................................188 4. Mukarci i ene ................................................................................... 191 Dio III

DOSEZANJE BOGA ....................................................................................... 199A. SLABLJENJE JASTVA.................................................................................................................................. 201

1. Osobnost i sebinost ...........................................................................201 2. Postojanje i nepostojanje....................................................................203 3. Utrnue i ponovno opstajanje ...........................................................207 4. Posvjedoenje i poricanje: shahdah ............................................... 210 5. Smrt i ponovno raanje ..................................................................... 212 6. Siromatvo, suzam i dervitvo ....................................................... 216 7. Ja sam Bog.........................................................................................221B. LJUBAV.............................................................................................................................................................. 225

1. Bog kao Ljubav i s onu stranu Ljubavi .............................................227 2. Svijet kao ono po Ljubavi stvoreno...................................................229 3. Svijet kao ono Ljubavlju uzdravano................................................230 4. Ljubav i ljepota: izvorno i izvedeno..................................................232 5. Potreba i tenja ....................................................................................239 6. Religija ljubavi .....................................................................................245 7. Ljubav i um...........................................................................................254 8. Smetenost i ludilo................................................................................261C. ODVOJENOST I SJEDINJENJE ............................................................................................................... 267

1. Odvojenost i trpljenje .........................................................................271 2. Sjedinjenje i duhovna radost .............................................................282D. IMAGINACIJA I MILJENJE .................................................................................................................... 285

1. Imaginacija i stvoreni poredak..........................................................287 2. Umicanje imaginaciji .........................................................................293 3. Paslika je sve ........................................................................................299 4. S onu stranu Paslike ...........................................................................304E. POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR............................................................................................................... 307

1. Stvaranje i govor..................................................................................308 2. Vrijednost poezije ...............................................................................309

10

SADRAJ

3. Razumijevanje poezije i govora......................................................... 312 4. Tumaenje slikovita govora ............................................................... 319F. PROLJETNI VRT............................................................................................................................................. 321 G. VOLJENI KOJI SRCE KRADE.................................................................................................................. 329

1. Svjedok.................................................................................................. 331 2. Gledanje Lica .......................................................................................338 a) Vizija ...........................................................................................338 b) Lice ...............................................................................................341 c) Uvojci ...........................................................................................345 d) Poljubac.......................................................................................348 3. Ljubomora ............................................................................................349 a) Ruenje idola............................................................................... 351 b) Zadravanje velova .................................................................... 353H. PIJENJE VINA I LUMPOVANJE ............................................................................................................. 357

1. Vino.......................................................................................................357 a) Pehar............................................................................................360 b) Saki ..............................................................................................361 c) Razvaline .....................................................................................362 d) Mejhanska druina....................................................................362 e) Talog.............................................................................................363 2. Pijanstvo i trijeznost ...........................................................................364 3. Mahmurluk.......................................................................................... 371 4. Sam.....................................................................................................373 5. Duhovno lumpovanje.........................................................................377I. LJUBLJENI LJUBLJENOG............................................................................................................................. 383

1. Zov ljubavi............................................................................................383 2. Glasonoa ljubavi ................................................................................390POGOVOR ........................................................................................................................................................... 399 BILJEKE ................................................................................................................................................................. 407

Uvod..........................................................................................................407 Dio I: Teorija ............................................................................................409 Dio II: Praksa........................................................................................... 413 Dio III: Dosezanje Boga ........................................................................ 416 Pogovor.....................................................................................................421IZABRANA LITERATURA ............................................................................................................................ 423 INDEKS IMENA I POJMOVA ...................................................................................................................... 427

SKRAENICE

Slijedee skraenice su koritene kako bi naznaile izvore navoda iz Rumijevih djela. D Dwn-i Shams-i Tabrz. Brojevi pisani kurzivom oznaavaju broj gazela koji je preveden u svojoj cjelovitosti; rimski brojevi oznaavaju stihove djelomino prevedene poeme. F Fhi m fhi (Rumijevi govori). Prvi broj oznaava stranicu perzijskog teksta, drugi Arberryjev prijevod. M Mathnaw. Naznaavani su i knjiga i stihovi. MK Maktbt. Najprije je dat broj pisma, potom stranica na kojima se ono nalazi u istanbulskom i teheranskom izdanju. MS Majalis-i sabah. Dopunjeni su brojevi stranica. R Rubaiyyat. Pridodat je broj poeme.

PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU

Bosnu i Hercegovinu sam prvi put posjetio u julu 2004. i bio obradovan kada sam uo da dr. Hazovi prevodi moju knjigu The Su Path of Love. Sretan sam da mogu udovoljiti njegovoj molbi da napiem predgovor za bosanski prijevod te knjige. Boravio sam u Sarajevu i Mostaru, i bio sam duboko dojmljen ljepotom te zemlje i ljubaznou ljudi. Ono to je za mene bilo posebno zanimljivo jest opseg unutar kojeg su bili vidljivi tragovi perzijskog islama u raznovrsnim aspektima nacionalne batine. Bio sam zapanjen kada sam uo da ondje jo postoje starci koji poduavaju Rumijevoj Mesneviji na osnovu perzijskog teksta, ali sam takoer bio oaloen kada sam saznao da je ta tradicija zamalo iezla meu mladim ljudima. Prijevod ove knjige e, moda, pomoi ljudima da uvide zato je Rumi imao golem znaaj za njihove pretke i zato je upravo danas znaajan kao to je bio i u predmodernim vremenima. Ovu knjigu sam napisao prije dvadeset i dvije godine, domalo nakon povratka sa viegodinjeg studija perzijskog i arapskog jezika i duhovnog predanja islama u Iranu. Najvie panje sam posvetio lozofski usmjerenim verzijama suzma vezanim uz ime Ibn Arabija, ali sam u velikoj mjeri uio i o Rumiju. Njegove spise sam poeo izuavati u prijevodu kao student 1965., a svoju posljednju godinu na koledu sam proveo u najveoj mjeri usredsreen na njegova uenja. To istraivanje je, konano, rezultiralo knjigom objelodanjenom u Iranu 1973: The Su Doctrine of Rumi: An Introduction (koju sam

14


morao iznova objaviti naredne godine u Sjedinjenim Dravama). Kada sam se vratio u Ameriku, meutim, morao sam potpuno iznova proitati sva Rumijeva djela, a potom napisati ovu studiju, u nastojanju da predstavim njegova uenja njegovim vlastitim rijeima. Dobro je poznato da je Rumi tokom posljednjih godina bio najprodavaniji pjesnik u Americi. To je neobina pojava, a ja ne znam kako da to objasnim. Zacijelo su u to ukljueni brojni inioci. Jedan od njih je, jednostavno, taj to su neki nadareni ameriki pjesnici posvetili svoje talente predstavljanju Rumijevih djela u jednoj suvremenoj verziji. Veina njih, zapravo, nije prevodila Rumija, ali su preraivali prijevode drugih ljudi, posebice sjajnih britanskih znanstvenika R. A. Nicholsona i A. J. Arberrya. Neki su suraivali sa ljudima kojima je perzijski maternji jezik, mada njihovi izvori informacija, esto, nisu bili upoznati sa Rumijevim duhovnim i kulturnim kontekstom. Niko od novih prevoditelja, u svakom sluaju, nije imao bilo kakvog interesa za smjetanjem Rumija u njegov vlastiti intelektualni i duhovni kontekst. Oni su radije nastojali unijeti ga u temeljni tok duhovnosti New Agea. U tome su na izvanredan nain uspjeli. Malo toga bi se trebalo rei o pokretu New Agea. Svaki onaj ko je upoznat sa Sjevernom Amerikom zna da postoji golem interes za nezapadnjake religije i za raznovrsne dimenzije zapadnjake religije koja se usredsreuje na samoozbiljenje i postizanje mira sa sobom i sa svijetom. Mnogi ljudi su aktivno ukljueni u raznovrsne inaice zena, tibetanskog budizma, yoge, kabale, kranskog misticizma i suzma. To, katkada, znai da su oni postali ozbiljni upranjavatelji tradicionalnih disciplina koje su prenijeli osposobljeni uitelji. U svemu tome, ipak, najee, preovlauje ameriki karakter sa onim svojim stavom: uini to na vlastiti nain. Pokreti New Agea skrbe se za one koji odbacuju institucionaliziranu religiju i koji osjeaju da duhovnost cvjeta izvan okvira onoga to nam je do danas preneseno u ime kranstva, hinduizma i drugih religija. Mnogi pristupi duhovnosti danas bujaju u malim skupinama diljem Sjeverne Amerike, posebice na Zapadnoj obali. Svaki vei grad ima jedan ili dva centra u kojima se nudi ogromna raznovrsnost uenja i praksi za ope javno usvajanje. Bilo ko za nekoliko dolara moe priutiti sebi teaj iz sujskog plesa, kabalistike ili taoistike meditacije, tibetanskih tehnika vizualizacije, amanikih ekstaza ili jednostavnog duhovnog samoozbiljenja. Uitelji, katkada, imaju genijalne veze sa tradicionalnim religijama, ali oni najee ne oituju takve sadraje. Mnogi od njih su preporuili


15

usvajanje eklektikih uenja i praksi, osloboenih doktrine i obreda, i uzimanje onog najboljeg iz raznih religija. Neki drugi tvrde kako su otkrili svoje vlastite puteve do unutarnjeg mira izvan bilo kojeg religijskog okvira. Pretena veina uitelja, povezanih sa pristupom New Agea, tvrdi kako je nadila religijsku dogmu i potragu za duhovnim samoozbiljenjem ukljuila u modernu znanost. Golema Rumijeva popularnost u Sjevernoj Americi mora se razumijevati u kontekstu ovog opeg zanosa prema svim formama duhovnosti. Ali se, takoer, mora shvatiti da najvei broj pokreta New Agea odbacuje ideju kako doktrinu i praksu moraju prenositi drevni uitelji poslanici, mudraci, budhe, avatari. Oni smatraju nevanim to to su ti drevni uitelji traili od svojih pristalica da steknu snano razumijevanje, ispravno vjerovanje i moralnu istotu, kao i da vre sustavne obrede. Mi moderni ljudi, misle oni, posjedujemo naprednu znanost koja nam je podarila osebujne uvide u univerzum i ljudsku psihu, i koja nam doputa da se oslobodimo svake vrste praznovjerne prirasti uz onu istinsku duhovnost. U najveem broju sluajeva ljudi koji su itali Rumijevu poeziju na engleskom nemaju nikakvog znanja o islamu (osim onoga to uju iz medija), niti imaju ikakva znanja o nekoj drugoj predmodernoj formi religije. Mnogi su, zapravo, uvjereni da je Rumi jednostavno pjesnik ljubavi i pojedinanog duhovnog samoozbiljenja, istrgnut iz bilo kakvog konteksta neeg drugog doli iz amerikog narcizma dvanaestog stoljea. Veina misli da suzam nema nieg zajednikog sa islamom. Meutim, golemo oduevljenje Rumijem i raznovrsnim formama duhovnosti, bile one izvorne ili ne, otkriva duboku e u zapadnjakoj psihi, posebice u Sjevernoj Americi. Mnogi ljudi su zgaeni ispraznou potroakog mentaliteta i indoktrinacije izazvane medijima masovnog komuniciranja i oni na to dvoje gledaju kao na dvije moderne verzije hljeba i igara koje su zaokupljale rimski narod prije pada Rimske imperije. Literatura o Rumiju je naglo poela rasti otkako sam objavio svoju prvu knjigu o njemu prije trideset godina. Neka djela su utemeljena na izuzetnoj uenosti, kao to je knjiga Annemarie Schimmel Triumphal Sun (1978) i knjiga Franklina Lewisa Rumi: Past and Present, East and West (2000). Pretean dio te literature nastoji Rumijevu poeziju utisnuti u engleski idiom. Neznatan dio nje poklanja dunu panju onom univerzalnom svjetopogledu koji nadahnjuje njegovu poeziju njegovoj teologiji, metazici, kozmologiji i psihologiji. To, na akademskoj razini, moe imati neeg zajednikog sa

16


injenicom da sam ja potpuno pokrio to polje u knjizi The Su Path of Love, ali ja mislim da je to tako, uglavnom, i zato to znanstvenici openito imaju malo interesa za religijom i duhovnou per se. to se tie pjesnika, ini se da su oni jedino zainteresirani za duhovnost istrgnutu iz njenog konteksta i univerzaliziranu na nain da ona nikako ne postavlja pitanje u vezi sa modernim pretpostavkama o ljudskoj prirodi i drutvu. Duhovnost je, posebice, shvaena kao osobna, iskustvena domena, koja ima malo utjecaja na nae razumijevanje svijeta i due. Istinsko znanje se smatra neim to je dospjelo iz znanstvenih, socijalnih i humanistikih disciplina. Duhovnost je, nasuprot tome, obzorje ljubavi, osjeanja i osjeajnosti, a sve to skupa stoji u vezi sa osobnim uvjerenjima o Bogu i univerzumu, prije negoli sa faktima. Ideja da istinsko znanje o Bogu, univerzumu i ljudskoj dui mora biti preduvjet za istinsku duhovnost je strana veini ljudi mada je ona sredinja, posebno kod Rumija, ali i openito u islamskoj tradiciji (kao i za veinu drugih formi predmoderne religije). Moj cilj kod pisanja knjige The Su Path of Love je bio taj da smjestim Rumija u kontekst islamskog uenja. To uenje se smatralo onim to mi nazivamo znanjem kao najmanje vanom formom znanja. Za Rumija i za veinu njegovih uenih suvremenika samo istinsko i svrhovito znanje je ono koje nam dariva uvid u zbiljnost Krajnje Zbilje, koja se razlijeva ispod povrne stvarnosti zvane svijet. Ova vrsta znanja dolazi iz onih temeljnih vrela od kojih je najznaajnije otkrovenje, to jest Kuran. To je najvanije vrelo, jer ono priskrbljuje kljueve koji otvaraju kapije druga dva obzorja, to jest kapiju univerzuma i kapiju ljudske due. Ova tri kraljevstva objava, univerzum i dua daruju nam znanje o postanku, kozmologiji i duhovnoj psihologiji, a ovo troje potonje su temeljne teme u svim formama islamske uenosti (i, zacijelo, u svakom predmodernom nauavanju). Uvijek se smatralo kako objava priskrbljuje klju za ono drugo dvoje; bez toga su ljudi izgubljeni. U jednom momentu objava donosi znakove (yt) o Bogu kako bi se ona druga dva obzorja mogla preobraziti iz datosti miljenja u kraljevstva izvjesnosti. Univerzum i dua mogu postati mjesta na kojima se znakovi i tragovi Boiji pojavljuju oku koje razluuje stvari. Ukratko, izuavanje ova tri kraljevstva za ovu tradiciju je bio put stjecanja istinskog znanja o istinskom i izvornom znanju o Bogu, univerzumu i ljudskoj dui. Odvajanje bilo kojeg od ovih kraljevstava od ona druga dva donosi prikraeno ili prijevarno znanje. Ako


17

istraujemo univerzum, naprimjer, bez preciznog razumijevanja kako nam on otkriva znakove Boije, moemo stei znanje o tome kako kontrolirati i poboljati na okoli. Ali emo ostati potpune neznalice o prirodi Zbilje koja odreuje na okoli, i neemo imati nikakvog pristupa razumijevanju i mudrosti potrebnim da bi se ivjelo ispravno, poteno i skladno sa drugim ljudima i sa svijetom prirode. Svako zna da je Rumi pjesnik ljubavi, a ova knjiga je naslovljena kao The Su Path of Love (Sujski put Ljubavi). Zato ja, onda, naglaavam ulogu znanja? Zato to je ljubav u kulturi Zapada morala biti razdruena od racionalnosti, srce od razuma, a mudrost od znanja. Svi mi smo spremni staviti ljubav na jednu, a nae razumijevanje svijeta i drutva na drugu stranu. Smatramo jednostavnim da ljubav bude smjetena u jedan odjel naega uma, a razbor i znanje u neki drugi odjeljak naega uma. Mi svoje profesionalno znanje odvajamo od religijskih uvjerenja i praksi. Sa Rumijeva gledita motreno, to je duboko pogibeljna izofrenija. Kada bi Rumi bio tu da osmotri nau situaciju, kazao bi nam kako je potraga za znanjem obaveza svakog onog ko eli stei istinski status i podloiti se Bogu, i da niko ne moe voljeti Boga bez poznavanja Boga. Ljudi bi, najprije, morali pristupiti uenju osnova svetoga teksta, teologije, prava i lozoje, a potom bi mogli uiti kako da vole. Moj cilj kod pisanja ove knjige je, ukratko, da objasnim temelje ne svojim jezikom, ve onim Rumijevim. Jedan od razloga Rumijeva univerzalnog poziva je taj to se on nije obraao znanstvenicima, nego radije obinim ljudima svoga vremena. On je, jamano, imao mnogo obrazovanih uenika, ali su veina njegovih pristalica bili obini ljudi ukljueni u svakidanji ivotni tok. On koristi jezik kuhinje, bazara i sela kako bi objasnio prirodu stvari i posavjetovao svoje itatelje kako mogu postati istinska ljudska bia. Preciznije govorei, zato to je njegova poruka, uglavnom, izraena jednostavnim jezikom, lahko je ignorirati iri kontekst, posebice ukoliko elimo kako je to veina prevoditelja inila izbrisati one dijelove njegove poezije koji su duboko ukorijenjeni u islamski svjetonazor i koji nas pozivaju da nastavimo potragu za znanjem o pravim stvarima, a ne o iluzornim stvarima koje nas zaokupljaju u ovim modernim vremenima. William C. Chittick Mt. Sinai, NY 21. novembar, 2004.

UVODivotJalal al-Din Rumi je roen u Balkhu, u dananjem Afganistanu 604/1207.1 Njegov otac Baha Walad je bio veoma poznati propovjednik, pravnik i suja koji je vukao svoje duhovno rodoslovlje od Ahmada Ghazalija, brata poznatijeg Muhammada Ghazalija i uitelja toliko poznatog suje kakav je Ayn al-Qudat Hamadani. Kao pravnik i suja, Baha Walad je bio autoritet u egzoterijskim naukama povezanim sa erijatom ili Boijim zakonom, i u ezoterijskim naukama povezanim sa Tariqatom ili duhovnim Putom. U prvotnim sadrajima on je upuivao svakidanje muslimane u njihove religijske dunosti, a u potonjim je vodio izabranu skupinu uenika putem samooienja i duhovnog usavrenja. Baha Walad je pisac djela Maarif (Boanske znanosti), relativno opsenog kompendijuma duhovnog uenja sa kojim je Rumi bio temeljito upoznat, a iji utjecaj stila i sadraja na njegova djela biva odmah uoljiv. Baha Walad u djelu Maarif pokazuje svoju vrstu uvjerenost u islamsku objavu i poduzima otvorenu odbranu njenog duhovnog nauavanja i ezoterijskih uenja tako suprotstavljenih slijepom legalizmu tolikih njegovih suvremenika. On u brojnim primjerima potee ma umskog i duhovnog luenja protiv lukavstava i miljenja takvih ljudi kakav je Muhammad Khwarazmshah, vladar tog vremena, koji je ponekad prisustvovao njegovim propovijedima, i Fakhra al-Dina Razija, uvenog teologa i pisca nekoliko klasinih djela islamskoga miljenja, koji je takoer ivio u Balkhu.

20

UVOD

Oko godine 616/1219. Mongoli su se do tada najblie primakli Balkhu. Baha Walad je napustio grad sa svojom obitelji i mnogim pristalicama, hodoastei Mekku i znajui da se, moda, nee vie nikada vratiti. Pripovijeda se da se Baha Walad zaustavio u Nishapuru, gdje je Attar ve bio starac, priznati uitelj u izlaganju sujskih uenja u stihu. Attar se predstavio primjerkom svog djela Asrarnamah (Knjiga tajanstava), govorei mu: Tvoj sin e uskoro biti potpirujui plamen u svekolikom svijetu zaljubljenika Boijih. Poslije hodoaa Baha Walad je krenuo prema Maloj Aziji gdje je toplo primljen u Konji (dananja Turska) od seldukog kralja Ala al-Dina Kaykubada i njegova uenog vezira Muina al-Dina Parwanaha, koji je kasnije postao jedan od Rumijevih najutjecajnijih potovalaca. Baha Walad je ubrzo zauzeo visoki poloaj meu gradskim uenjacima i podaren mu je naslov sultan al-ulama (sultan mudrih ljudi). Po tradiciji svojih predaka, Rumi je u ranoj dobi zapoeo izuavati egzoterijske nauke. One su ukljuivale arapsku gramatiku, prozodiju, Kuran, pravo (nauka o erijatu), naela pravne nauke, Hadis (Poslanikovi pravorijeci), tumaenje Kurana, povijest, dogmatiku, teologiju, logiku, lozoju, matematiku i astronomiju. U vrijeme kada je njegov otac umro 628/1231. Rumi je bio priznati uitelj u tim oblastima. Njegovo ime se nalazilo u starim izvorima meu imenima uitelja Zakona koji pripadaju hanejskoj pravnoj koli. Zahvaljujui njegovoj erudiciji, ne iznenauje to je u mladoj dobi od dvadeset i etiri godine bio zamoljen da preuzme dunosti svoga oca kao propovjednik i pravnik. Kada je Rumi preuzeo poloaj svoga oca, morao je ve biti dobro upoznat sa duhovnim tehnikama i ezoterijskim znanostima suzma. Poto je ve bio izvikani sujski uitelj, teko je mogao izbjei upoznavanje sa suzmom, kojemu je, ak, bio i sklon. Bilo kako bilo, pretean broj izvora dri kako je njegovo formalno obrazovanje u suzmu zapoelo onda kada je Burhan al-Din Tirmidhi, visoko rangirani uenik Rumijeva oca, doao u Konju 629/1232. Sve do Tirmidhijeve smrti 638/1240. Rumi je upranjavao disciplinu duhovnoga puta pod njegovim vostvom. Nakon Tirmidhijeve smrti, Rumi se, uglavnom, posvetio propovijedanju kako bi upuivao pravim putem narod Konje. Posvuda se prouo kao jedan od najpotovanijih uitelja Zakona, dok je nastavljao svoje duhovne prakse kao sujski sljedbenik. Kao to je S. H. Nasr istaknuo, Rumi je vremenom ve bio postao sujskim uiteljem.2 Drugim rijeima,

UVOD

21

on je proao duhovne postaje sujskoga puta i ozbiljio izravnu i neposrednu viziju Boga, o kojoj tako ustrajno raspravlja u svojim stihovima. Ali, unato svojim duhovnim postignuima, Rumijev izvanjski ivot je ostao isti kakav je i bio. On je zadrao uobiajene aktivnosti i pompu ozbiljnog i potovanog uitelja Zakona. On bi, katkada, u svojim propovijedima raspravljao o duhovnim tajnama, ali nije nikada ponudio izvanjski znak o tome da je drukiji od ostalih pravnika i kadija koje je poznavao. Potom je 642/1244. zagonetni lik Shamsa al-Dina iz Tabriza prispio u Konju i Rumi se promijenio. Bijah trezveni gradski asketa, naviknut sa ursa pouavati ali me sudbina jednim od Tvojih gorljivih zaljubljenika uini. (D 22784)3 Moje ruke bijahu navikle stalno drati Kuran, ali sada one dre ljubavni pehar. Moja usta bijahu slavljenjem ispunjena, ali sada samo pjevue poezijom i kajdama. (D 24875-76) Ljubav prema Voljenom me otrgnula od uenosti i uenja Kurana, sve dok ne postah, kakav i jesam, poput ludaka i opsjenara. Slijedih put serdade i damije posve iskreno i uz pregnue. Kako bih umnoio dobra djela, nosih biljege isposnike. Ljubav mi u damiju kroi i ree: Bajni uitelju! Pokidaj okove postojanja. Zato si vezan uz serdadu? Neka ti srce ne drhti pred zamasima moje sablje! eli li prei put od znanja do vizije? Tad poloi svoju glavu dolje! Ako si pokvarenjak i hulja, pravedno postupi prema kavgadiji! Ako si divan i estit, zato skriven iza vela si? (D 26404-08) Utjecaj Shamsa iz Tabriza na Rumija bio je od odsudne vanosti, jer je on izvana bio preobraen od trijeznog pravnika u opijenog slavitelja tajanstava boanske Ljubavi. Moglo bi se kazati da bez Shamsa ne bi bilo Rumija. Pa, ipak, ne smije se precijeniti uloga koju je Shams odigrao, poto je Rumi ve bio odnjegovani sljedbenik kada je Shams stupio na scenu. Istina je da ga je Shams uspio uputiti prema ozbiljenju nekih duhovnih

22

UVOD

postaja usavrenja do kojih on nije bio jo prispio. Ali, sve u svemu, valja se prikloniti onom Nasrovom tumaenju: ini se da je Shams bio boanski poslani duhovni upliv koji je u odreenom smislu ospoljio Rumijeva unutarnja kontemplativna stanja u formu poezije, i potaknuo okean njegova bia na gibanje koje je izazvalo goleme talase koji su preobrazili povijest perzijske literature.4 Nakon razdoblja od jedne ili dvije godine, tokom kojega je Shams bio stalni Rumijev pratilac, Shams je iznenada napustio Konju, na Rumijevu golemu zapanjenost. Rumi je uspio uvjeriti ga da se vrati, ali kratko poslije toga, oko 645/1247. godine, on ponovo nestaje i nikada vie nije vien. Prema nekim kazivanjima, ubijen je od jednog ljubomornog potovaoca. Ma kako bilo, on je ostao da ivi u Rumijevu srcu i postao je predmetom brojnih gazela ili ljubavnih poema u Diwanu koji nosi njegovo ime. Posebice su bolne poeme koje pjevaju o razdvojenosti od Shamsa. Ali, u tim stihovima, kao i u cijeloj Rumijevoj poeziji, ubrzo postaje jasno da je izvanjska forma samo veo preko unutarnjeg znaenja. Odvojenost od Shamsa al-Dina, Sunca religije, bila je samo privid; odvojenost od boanski Voljenog, odvojenost Sunca od Sunca bila je stvarnost. Za razliku od veine sujskih pjesnika ili perzijskih pjesnika openito Rumi praktino nikada jedan gazel ne zavrava svojim vlastitim imenom, ve ili nikoga ne spominje ili ukazuje na Shamsa, ili na neke druge likove.5 U veini ovih stihova Shams predstavlja lik boanski Voljenog, sliku boanskog Sunca kako je odsjevnuto u savrenom svetom ovjeku. Ali se ini da je Rumi esto zamjenjivao Shamsovo ime svojim vlastitim u smislu ina poniznosti i priznavanja Shamsove odluujue uloge u njegovu vlastitom preobraenju. U tim stihovima, makar on pjeva o Shamsovom savrenstvu, on, zapravo, oituje tajanstva svog vlastitog povezivanja s Bogom i ono uzvieno duhovno stanje koje to povezivanje podrazumijeva. Zacijelo, Shams-i Tabriz-i samo razlog je jer ja sam onaj koji otkriva da sam ljepota ljupkosti Boije! (D 16533) O toj povezanosti slijedi anegdota iz jedne od najstarijih i najmjerodavnijih Rumijevih biograja, koju vrijedi citirati. Jednog dana smo bili u vrtu Husama al-Dina Chalabija sa Mawlanom (naim uiteljem, Rumijem). On oba svoja blagoslovljena stopala bijae stavio u potok, pripovijedajui o boanskim znanostima. Usred njegovih

UVOD

23

rijei on zapoe hvaliti odlike kralja ubogih Mawlane Shamsa al-Dina Tabrizija. Uitelj Badr al-Din Walad, jedan od najsjajnijih i najsavrenijih uenika, uzdahnu i ree: Kakve li sramote! Kakvog li gubitka! Mawlana ga upita: Zato je to gubitak? Zato je to sramota? ta sve misli pod tim gubitkom? ta je taj gubitak prouzroio? Kakve on ima veze s nama? Badr al-Din se zbuni i pogleda u zemlju. Potom ree: Jadao sam se stoga to nikada nisam susreo Shamsa al-Dina Tabrizija i nisam se nikada okoristio njegovim svijetlim prisustvom. Otuda dolazi sva moja sjeta i tuga. Mawlana se preda dugoj utnji. A onda ree: Iako ti nisi doivio prisustvo Mawlane Shamsa al-Dina neka Bog uzvisi sjeanje na njega po svetom duhu moga oca, doivio si prisustvo nekoga na ijoj svakoj dlaci visi po stotinu hiljada Shamsa Tabrizija, od kojih je svaki smeten pred irinom razumijevanja tajanstva njegove tajne.6 Nakon Shamsovog ieznua, Rumi nije nastavio svoje propovijedanje irem sluateljstvu, nego je svu svoju pozornost poklonio poduavanju sujskih novaka. Od tada pa sve do kraja svoga ivota 672/1273. nastavio je svoje izobilno izlijevanje nadahnute poezije.

DjelaGlavna Rumijeva djela su: Diwan-i Shams-i Tabrizi, djelo koje se sastoji iz 40.000 stihova i Mathnawi (Mesnevija), koja se sastoji od oko 25.000 stihova. K tome, sauvane su tri zbirke njegovih govora i pisama. Diwan (sabrane poeme) sadri nekih 3.230 gazela od ukupno 35.000 stihova; 44 tarjiata, tipa poeme sastavljene iz dva ili vie gazela, ukupno 1.700 stihova; 2.000 rubaiyyata ili etverostiha. Diwan sadri svu Rumijevu poeziju drukiju od Mesnevije. On obuhvaa stihove pisane u razdoblju od skoro trideset godina, nekako od trenutka nakon Shamsova prispijea u Konju do Rumijeve smrti. To je znaajan podatak, jer se esto zaboravlja da je izvjesni dio Diwana bio sastavljan istodobno sa Mesnevijom, tokom posljednjih dvanaest ili etrnaest godina Rumijeva ivota. Mada su treina poema iz Diwana iskljuivo posveene Shamsu, veina njih ne spominje bilo koju osobu, esto zavravajui frazama kao to je ova: Budi tih!; nekolicina poema slavi takve likove kao to su

24

UVOD

Salah al-Din Zarkub i Husam al-Din Chalabi.7 Onaj prvi je, poput samog Rumija, prvotno bio uenik Burhana al-Dina Tirmidhija, ali se kasnije prikljuio krugu Rumijevih potovalaca. Chalabi je bio Rumijev uenik i postao je neposrednim razlogom sastavljanja Mesnevije. Oba ova lika u Diwanu igraju ulogu slinu ulozi Shamsa: oni su ogledala u kojima Rumi kontemplira boanski Ljubljenoga. Mesnevija (Kupleti) obuhvaa est knjiga poezije u didaktikom stilu, reajui se u duini od 3.810 do 4.915 stihova. Dok Diwan sadri Rumijeve pojedinane gazele i druge mjeovite poeme sastavljene prema ritminom obrascu, Mesnevija predstavlja jedinstveno djelo koje je bilo sastavljeno u svom postojeem poretku. Biogra smatraju da je Rumi zapoeo pisati Mesneviju na molbu svog najdraeg uenika Husama al-Dina Chalabija, koji je uoio da mnogi Rumijevi potovaoci provode dobar dio vremena itajui didaktinu poeziju Sanaija i Attara, dvojice majstora te vrste poezije prije Rumija. Takva djela predstavljaju sujska uenja u lahko prijemivoj i lahko pamtljivoj formi. Ona su mnogo vie odgovarala toplini i bratstvu sujskih krugova negoli klasini prirunici o istovjetnim sadrajima, koji su esto pisani suhoparnim i utogljenim jezikom. Takvu poeziju je mogao itati i uivati u njoj bilo ko vian govoru i sa izvjesnim osjeanjem duhovnog ili neposrednog kuanja (dhawq), dok su prirunike mogli izuavati samo oni sa formalnim obrazovanjem u religijskim znanostima. Chalabi je jednog dana preporuio Rumiju da napie djelo u didaktinom stilu Sanaija i Attara, kako bi upotpunio ostalu svoju poeziju. Rumi je odmah izvadio komadi papira na kojemu je ve bilo napisano prvih osamnaest stihova Mesnevije. Od tog asa i nadalje su se Rumi i Chalabi redovito susretali. Rumi e sastavljati poeziju, a Chalabi e je prepisivati, a potom mu je iznova itati. Njihov rad je zapoeo negdje oko 658/1260. ili 659/1261. i nastavie se, uz stanovito zakanjenje, sve do Rumijeve smrti. Poto se est knjiga ovoga djela zavrava usred prie, ini se da je Rumi umro prije njegova upotpunjenja. Nalik drugim dugakim didaktinim poemama nastalim prije ove, Mesnevija je jedna opirna zbirka anegdota i pripovijesti izvedenih iz izuzetne raznolikosti vrela, od Kurana do svakidanjeg narodnog humora. Svaka pria je ispriana kako bi istaknula odreenu poruku, a njena pouka je raspravljana do krajnjih pojedinosti. Sutina anegdota i, jo osobitije,

UVOD

25

sutina odstupnica nosi cjelokupni sukus islamske mudrosti, sa posebnim naglaskom na unutarnjem ili sujskom tumaenju. Za veinu pojedinanih poema iz Diwana se moe kazati da predstavljaju posebna duhovna stanja ili iskustva, kao to je sjedinjenje s Bogom ili razdvajanje nakon sjedinjenja, opisana u prikladnim slikama i simbolima. Premda Diwan sadri brojne kratke didaktine odlomke, u cjelini uzevi, on se pokazuje kao zbirka pojedinanih i odvojenih kristalizacija i konkretizacija duhovnih stanja iskuanih na putu prema Bogu. Ukupno osjeanje Diwana predstavlja svojevrsnu duhovnu opijenost i ekstatinu ljubav. Nasuprot Diwanu, Mesnevija je relativno umjerena. Ona predstavlja promiljeno i odmjereno nastojanje da se objasne raznovrsne dimenzije duhovnoga ivota i prakse uenicima koji su naumili slijediti Put. Openitije kazavi, ona je napisana za bilo koga ko ima vremena da sjedi i promilja smisao ivota i postojanja. Moglo bi se, u odreenom smislu, kazati da Diwan sadri toliko promplamsaja i svjetlucanja iz unutarnjih dimenzija Rumijeva duhovnog ivota. Svaka poema je simbolina slika jednog mistinog stanja kojeg je on iskusio na putu prema Bogu ili nakon dosezanja Cilja. Ali, Mesnevija je komentar na ta mistina stanja i duhovne postaje. Ona ih postavlja u sveukupni kontekst islamskih i sujskih uenja i prakse. Ona ispravlja onaj pogreni utisak koji se moe primiti izuavanjem razliitih poema u Diwanu, odvajajui ih i udaljujui ih od ireg konteksta suzma i islama. Odve slino Mesneviji u stilu i sadraju je prozno djelo Fihi ma hi (U onom jeste to to jest u onome), takoer napisano tokom posljednjih nekoliko godina Rumijeva ivota. To djelo, zapravo, predstavlja prijepise govora koje je Rumi kazivao raznovrsnim uenicima. Ovo djelo je, poput Mesnevije, odve didaktino djelo, koje do pojedinosti i kroz sjajnu raznovrsnost usporedbi i analogija objanjava razliite dimenzije sujskih uenja. Drugo prozno djelo je Majalis-i sabah (Sedam sjedeljki). Ovo relativno kratko djelo sadri odreeni broj propovijedi oigledno odranih sluateljstvu koje nije obuhvaalo samo suje, nego i iri auditorij. Stil i injenica da Rumi ne navodi nita od svoje poezije smjetaju ovo djelo u rano razdoblje njegova ivota, prije susreta sa Shamsom. Jedan od najveih poznavalaca Rumija smatra da je on odrao te propovijedi prije smrti svoga oca, kada je bio u svojim ranim dvadesetim.8 Ako je to tako, njegovi sadraji ilustriraju injenicu da je on bio potpuno proet sujskim uenjima od svoje

26

UVOD

mladosti. To potkrepljuje miljenje da je uloga Shamsa iz Tabriza bila uloga ispoljavanja njegova unutarnjeg znanja i duhovnih stanja u formi poezije. Najzad, postoje Rumijevi Makatib ili Pisma, 145 dokumenata u prosjeku od jedne ili dvije stranice. Veina tih pisama je adresirana raznovrsnim prinevima i uglednicima iz Konje, i to su, zapravo, pisma preporuke ili zamolbe za raznovrsne usluge, pisane u ime uenika ili prijatelja. Jer, veina tih pisama se ne bavi Rumijevim duhovnim uenjima, osim usputno; glavnina ulomaka koji bacaju svjetlo na njegova uenja prevedena je ovdje. Nasuprot mnogim zbirkama pisama sujskih uitelja, Makatib sadre samo jedno pismo posebice adresirano na nekoga ko se raspitivao za duhovni savjet (broj 68, djelomice prevedeno u odjeljku II, B, 1).

UenjaRumijeva opsena djela predstavljaju kaleidoskopsku sliku Boga, ovjeka, svijeta i meuodnosa ove tri realnosti. Ali, unato esto zbunjujuoj sloenosti slike koju Rumi slika, sva njegova izlaganja i objanjenja su tako natopljena svagdanjom aromom i tako su skladna da se gotovo moe suglasiti sa onima koji tvrde kako su sva ona svodiva na jednu sentencu ili frazu. Mada njegova uenja, vjerojatno, nikada ne mogu biti potpuno opsegnuta bilo kakvim sustavnim izlaganjem, sva ona, jamano, izraavaju jedincatu zbilju, najvaniju zbilju Rumijeva postojanja i samoga islama: Samo Bog zbiljski postoji. Koliko samo svijet sadri rijei! Ali sve imaju jedno znaenje. Kada porazbija krage, tad jedna voda je. (D 32108) Rumi nikada nije planirao pisati organizirani prirunik o suzmu ili ponuditi iscrpno objanjenje djelominog ili cjelokupnog njegova uenja. Neki njegovi suvremenici su ak prigovarali njegovu nesustavnom i anegdotskom stilu, pitajui se zato ondje nema ni spomena metazikim raspravama i uzvienim tajanstvima (M III 4234). Mnoge velike suje njegova vremena su pisali uene i sustavne rasprave o sujskom uenju. Ali, za razliku od njih, Rumi nije opisivao i denirao pojedinano stanje i postaje kojima se mistik uspinje k Bogu (M III 4236). Rumi odgovara svojim klevetnicima na nain koji jasno izraava njegovu vlastitu ulogu, kako ju je on shvatio:

UVOD

27Kada je Kuran objavljen, nevjernici su ga na isti nain kritizirali. To su samo izmiljotine i prie prijezira vrijedne - oni su govorili. Ne postoji nikakvo duboko istraivanje ili uzvieno propitivanje. I mala djeca to znaju. On je samo zbir naloga o tome to je doputeno i to zabranjeno je. (M III 4237-39)

Drugim rijeima, Vi moete, ako elite, kritizirati rijei moje, ali vi znati morate da, poput samih Boijih rijei, poruka spasenja ljudskome rodu su one. U mnogim odjeljcima Rumi jasno tvrdi da njegov cilj u prvome redu nije da objanjava, ve da upuuje. Njegova svrha je u sastavljanju poezije i u govorenju svojim sluateljima, a ne u davanju znanstvenog ili uenog tumaenja o ovom ili onom pitanju islamskog uenja. Niti je njegova svrha u tome da im objanjava ta sve suzam, ona unutarnja dimenzija islama, znai. On jedino eli da oni spoznaju da su, kao ljudska bia, odreeni samom svojom prirodom da se okrenu prema Bogu i da Mu se potpuno posvete.9 O Rumiju, zapravo, moemo kazati ono to moemo kazati o brojnim drugim likovima u povijesti islamskoga miljenja: on prihvaa naelo ispovijedanja Boije jedinosti (tawhd) kao takvo i objanjava ta sve to naelo podrazumijeva za nas kao ljudska bia u pojmovima naih ideja, naih aktivnosti i naeg postojanja. Ali ovo jednostavno stajalite nam ne moe govoriti zato je Rumi u tolikoj mjeri privlaio pozornost od vremena svoga ivljenja do danas. Mora se vidjeti ne toliko ta on govori nego kako govori o tome. im se Rumijeva poruka odvoji od njegova naina izraavanja te poruke, ona nekako postaje suhoparna i nenadahnjujua. To je glavni nedostatak knjiga o Rumiju koje, razdvajanjem njegove poezije od miljenja, gube iz vida njegovo srce i duu. Vrednovati Rumija u svim njegovim dimenzijama znai itati Rumija samoga, a ne uene tumae. Ali zapadni itatelj se susree sa brojnim zaprekama kod itanja i razumijevanja Rumijevih djela. Ostavljajui po strani dobro poznate zapreke prijevoda uope, ondje preostaju stalna ukazivanja na islamska uenja sa kojima itatelj ne moe biti upoznat. Rumijev univerzum je oblikovan Kuranom, Poslanikom i muslimanskim svetim ljudima, ba kao

28

UVOD

to je i Dante bio oblikovan snagom Krista, Biblije i Crkve. Ali, Rumijeva je poruka, nasreu, tako univerzalna i on je tako liberalan u svome koritenju slikovita govora izvuenog iz vrela zajednikih sveukupnom ljudskom iskustvu, tako da te prepreke ne predstavljaju temeljnu zapreku. One mogu biti prevladane paljivim odabirom tekstova. Kao rezultat mogu biti predstavljena njegova sutinska uenja uz golemu raskonost simbolizma i slikovita govora jo neoptereenih dugim objanjenjima nepoznatih pitanja, ma kako korisna ta objanjenja mogla biti u svom vlastitom skladu. Jednu drugu zapreku je tee prevladati negoli onu prvu: temeljito razumijevanje gotovo bilo kojeg odlomka Rumijevih djela pretpostavlja upoznavanje sa cjelokupnim opsegom njegovih uenja. Rumi nikada ne zapoinje jednostavnim, a potom postupnim uvoenjem itatelja, kroz postaje, u temelje sujskog uenja. Njegov Diwan unaprijed iskljuuje takvu proceduru po samoj svojoj prirodi. Ali, ak i Mesnevija, koja je od poetka bila didaktino djelo i koja zadrava svoju prvobitnu formu, nikako ne nastoji redati sadraj u smislu stupnjeva potekoe ili sloenosti. Rumi prvim stihom aludira na jedno cjelovito razastiranje sujske teorije i prakse. K tome jo, Rumijeva uenja su uzajamno povezana na bezbroj naina. Svaki stih njegove poezije bi, praktiki, mogao djelovati kao polazite za izlaganje cjelokupnog obujma njegovih uenja. Kada se Rumijeva poezija ui u tradicionalnim krugovima u islamskom svijetu, nije neuobiajeno za jednog uitelja da provede mjesece dana na jednoj kratkoj anegdoti iz Mesnevije ili na jednom gazelu iz Diwana. Na kraju uenja tokom nekoliko godina, uenik moe otkriti kako je itao samo jedan mali postotak Rumijevih stihova. Ali, temeljito izuavajui te stihove, on e biti upoznat sa ukupnim sadrinskim opsegom Rumijevih duhovnih uenja i bit e kadar itati ostatak njegove poezije sa dostatnim razumijevanjem, i to bez uitelja. To, naravno, ne znai da e i sam nuno postati uiteljem Rumijeva stiha. Kao to svaki istraiva Rumija zna, njegovi stihovi su jedan neiscrpni okean i, u krajnjoj liniji, razumijevanja jednog istraivaa e ovisiti o njegovoj vlastitoj sposobnosti. Okean u krag saspe li, kako e ga samo jedan dan zadrati? (M I 20) Prozor odreuje koliko svjetlosti u kuu ulazi, pa makar istok i zapad Mjeseevi zraci obasjavali. (D 9911)

UVOD

29

Ukratko, kroz razumijevanje bilo kojeg Rumijeva uenja povlai se stanoviti stupanj razumijevanja svih ostalih njegovih uenja. itatelj samo do odreene mjere moe izvui korist iz Rumijeve poezije koja je ve u bliskoj vezi sa uenjima koja ona sadri ili, trebalo bi dodati: samo do odreene mjere njegov duh ih priziva i prikuplja. Stoga, glavna svrha ove knjige jest da u glavnim crtama izloi i ukratko objasni, koliko je to mogue Rumijevim vlastitim rijeima, sredinje teme njegovih djela.

Tri dimenzije suzmaSujska uenja se mogu podijeliti u tri velike kategorije. Prve dvije kategorije se mogu odnositi na mudrost i metodu, ili, u pojmovima uobiajenije koritenim u kontekstu islama, na znanje (ilm) i postupke (amal), to jest na teoriju i praksu. Prema Poslanikovu uenju, znanje bez djela je poput drveta bez ploda. Ovdje je znanje, naravno, isto ono na ta je Poslanik ukazivao u mnogim drugim pravorijecima kao to su ovi: Potraga za znanjem je dunost svakog muslimana; Traite znanje, ak i u Kini; Znanje je svjetlost koju Bog sputa na srce svakog ko tu svjetlost eli. To je znanje o samome Bogu i ovjekovom konanom svretku. Za muslimane je znanje otkriveno Kuranom. U takvoj perspektivi postupci znae primjenjivanje tog znanja na svaiji svakidanji ivot. Za muslimane to oznaava praksu islama. U kontekstu ovog islamskog poimanja znanja i djela suje naglaavaju i trei element koji nije tako izriito zapisan u Kuranu i Hadisu: duhovno ozbiljenje ili uzdiua stanja ljudskog usavravanja koja rezultiraju pribliavanjem Bogu. Suje stalno navode jedan Poslanikov pravorijek: Zakon su moje rijei, Put su moja djela, a Istina su moja unutarnja stanja. Suje ovdje razumijevaju Zakon ili erijat u njegovu najirem znaenju, obuhvatajui znanje i sva teorijska uenja islama. Put ili Tariqah je, potom, metoda dovoenja Zakona u praksu. A Zbilja ili Haqiqah predstavlja unutarnja stanja i postaje koje je duhovni putnik postigao na svom putovanju prema Bogu i u Bogu. Zakon je poput svjetiljke: ona put pokazuje. Ne moe kroiti naprijed bez svjetiljke. Kada stupi na stazu, tvoj hod Put je. A kada dosegne cilj, on Istina je.

30Zakon se moe usporediti sa uenjem teorije iz medicine. Put ukljuuje izbjegavanje neke hrane i uzimanje nekih lijekova na temelju te teorije. Potom, Istina znai pronalaenje trajnoga zdravlja i dalje potrebe za teorijom i praksom prestajanje. Kada ovjek umire u ivotu ovoga svijeta, Zakon i Put bivaju odvojeni od njega, a samo e Istina ostati... Zakon je znanje, Put su djela, a Istina je dosezanje Boga. (M V, Proslov).

UVOD

Ovo su, naime, tri dimenzije sujskoga uenja: Zakon, Put i Istina; ili znanje, djela i dosezanje Boga; ili teorija, praksa i duhovno ozbiljenje. Znanje o Bogu, ovjeku i svijetu u konanici se izvodi iz samoga Boga, najprije znaenjima objave, to jest u kontekstu islama znaenjima Kurana i Poslanikova Hadisa; a potom znaenjima nadahnua ili otkrivanja, to jest duhovne vizije svetih ljudi ili duhovno ozbiljenih suja. Znanje priskrbljuje prosvjetljenje, tako da ovjek moe vidjeti sve u svom vlastitom prostoru. Stoga znanje ili teorijska dimenzija religije, koja se kodicira u formi boanskog Zakona, smjeta ovjeka u totalni univerzum, denirajui njegovu prirodu i odgovornosti kao ljudskog bia. Znanje i teorija pronalaze svoju upotpunjujuu dimenziju u praksi ili Putu, koji se odreuje djelima ili Poslanikovim sunnetom, normom za svaku Bogom usmjerenu ljudsku aktivnost. Slijediti sujski put znai podlagati se nalozima i zabranama Boijim sukladno onom urneku priskrbljenom od Boijeg Poslanika: Vi imate dobar primjer u Boijem Poslaniku, svak ko god vjeruje u Boga i Posljednji dan, i ko se esto sjea Boga (Kuran XXXIII, 21). Kai (o Muhammede): Ako volite Boga, mene slijedite, a Bog e zavoljeti vas i grijehe vam vae oprostiti (III, 31). Sujski put je, jo osobitije govorei, slijeenje modela koji je priskrbljen od Poslanikovih zastupnika na Zemlji, svetih ljudi, koji su ejhovi ili duhovni uitelji. Stupivi jednom na Put, uenik poinje proivljavati proces unutarnje preobrazbe. Ukoliko je on meu onima kojima je dosueno da dosegnu duhovno savrenstvo, on e se uspeti uspravno postavljenim ljestvama koje se proteu do neba i s onu stranu nebesa; alhemija Puta e preobraziti bakarnu osnovicu njegove supstance u isto i plemenito zlato. Istina ili dosezanje Boga nije jednostavan proces jednog koraka. Moe se rei da se ova trea dimenzija sujskog uenja bavi sveukupnim unutarnjim

UVOD

31

iskustvima koja proivi duhovni putnik na njegovu putovanju. Ona se skrbi za sve vrline (akhlaq) koje suja mora stei, pridravajui se Poslanikova pravorijeka: Poprimite vrline Boije! Ako stjecanje vrlina znai zadobivanje Boga, to je tako stoga to vrline ne pripadaju ovjeku. Uenik Puta, privezan uz Boiju milost i uputu, postie proces oienja tako da se veo ljudske prirode postepeno pomjera sa ogledala prvobitne ljudske supstance, nainjene na sliku Boiju, ili, Poslanikovim rijeima kazano, na sliku Svemilosnoga. Svako savrenstvo koje postigne ovjek jest Boije savrenstvo odraeno unutar njega. U klasinim prirunicima ova trea dimenzija sujskog uenja je razmatrana, uglavnom, pod naslovom duhovnih postaja (maqamat) i duhovnih stanja (ahwal). Mi sa odreenog stajalita moemo ovu dimenziju nazvati sujskom psihologijom ukoliko pojam psyche razumijevamo u najirem moguem znaenju, kao ekvivalenta duhu u Rumijevoj terminologiji. Sujska psihologija bi mogla, potom, biti denirana kao znanost o preobrazbama proivljenim snagom due na njenom putovanju prema Bogu. Valja se, meutim, prisjetiti da ta znanost nema nikakve slinosti sa psihologijom kakvom je ona danas poznata na Zapadu. Jer u Rumijevoj terminologiji moderna psihologija se potpuno temelji na istraivanju samoga jastva. Ali jastvo (nafs) je najnia dimenzija ovjekove unutarnje egzistencije, njegova ivotinjska i sotonska narav. Samo Bog ili dua mogu poznavati duu, koja je ovjekova najuzvienija ili aneoska priroda. Jastvo, u krajnjoj liniji, ne moe, ak, spoznati sebe bez potpuno izvrnutog gledita, jer sve od svoje pozitivne zbilje ono prima od due koja poiva iznad i s onu stranu jastva. Samo dua, koja obuhvaa i obgrljuje jastvo, moe spoznati jastvo. I samo su sveti ljudi dosegnuli ono stanje u kojemu je njihova svijest o zbilji usredsreena na njihove due ili na Boga. Za duhovne postaje se u sujskoj psihologiji kae da su duhovna i moralna savrenstva ili vrline koje je duhovni putnik poluio na stazi prema Bogu. Jednom ozbiljivi probuenost, naprimjer, duhovni putnik se kree prema pokajanju i, potom, prema samopreispitivanju; ili, jednom postigavi pokornost, on se uspinje prema duhovnom vitetvu i, potom, prema irenju. Djelo poput Ansarijevog Manazil al-sairin, iz kojega su uzeti ovi primjeri, klasicira duhovne postaje u deset odjeljaka sukladno stotini razliitih podjela.10 Ostale suje su upotrijebili potpuno drukije sheme i klasicirali su duhovne postaje u veem ili manjem broju podjela.

32

UVOD

Ali, openita ideja svih klasikacija je ista: uzlazna ljestvica duhovnih savrenstava koju ovjek mora savladati. to se tie duhovnih stanja, za njih se obino kae da se sastoje od duhovnih milosti koje su izravno podarene od Boga i izvan su ljudske moi stjecanja. Za razliku od duhovnih postaja, duhovna stanja se ne motre kao kretanje u jednoj uzlaznoj hijerarhiji, ve, radije, kao neto to dolazi i odlazi po boanskoj volji. Bilo kako bilo, Rumi izriito ne razmatra duhovne postaje i duhovna stanja, niti ih razmatra kao takve. Ali on razmatra unutarnja duhovna iskustva koja duhovni putnik doivljava u velikoj mjeri, kao i stajalita i duhovne postaje koje ovjek mora nastojati postii. Kao to je ranije naznaeno, brojne poeme u Diwanu se mogu smatrati poetinim izrazima osebujnih duhovnih stanja i iskustava. Ukratko, Rumi priskrbljuje temeljito razjanjenje sujske psihologije, ali ne u pojmovima sustavnih shema koje se nalaze u klasinim prirunicima. Stoga, istraiva njegovih djela mora i sam priskrbiti okvir unutar kojega se ta uenja mogu razmatrati.

Plan knjigeOvo djelo je podijeljeno u tri dijela prema upravo razmotrenoj shemi: znanje ili teorija, postupci ili praksa i dosezanje Boga ili duhovna psihologija. Rumi priskrbljuje temelje za tu razdiobu u naprijed navedenom odlomku, ali ja ne tvrdim da je cijela ova shema ita drugo doli moje vlastito nesavreno razumijevanje i ponovna preraspodjela Rumijevih uenja. Mnoge druge sheme bi, nesumnjivo, mogle biti razmotrene. U svakom sluaju, jo se valja sloiti sa onima koji kau da ni sam Rumi nije predstavio svoja uenja kao jedan sustav i da, stoga, nastojati ih sistematizirati znai rizikovati da ih se pogreno protumai. Zacijelo, bilo ko da trai da objanjava i tumai Rumijeva uenja treba unaprijed upozoriti itatelja na potekoe ukljuene u takav poduhvat i treba ga podsjetiti na onaj poznati stih sa poetka Mesnevije: Svak ima postati mojim prijateljem prema vlastitom miljenju svome. On ne smije traiti moja tajanstva izvan mene. (M I 6)

UVOD

33

Mogue bi bilo potpunije sistematizirati i rasporediti Rumijeve ideje unutar ovog ovlanog prikaza negoli se tome pristupilo u ovome radu. Meutim, to bi osujetilo moju nakanu da dopustim Rumiju da predstavi svoja uenja svojim vlastitim rijeima. to se vie analiziraju njegova djela, to se ona vie pokazuju kao lozoja ili, moda, kao zbir ideja punovanih jedino za povijest miljenja, prije negoli kao iva duhovna poruka koju nam je on naumio. Bilo kako bilo, ja sam nastojao zadrati Rumijeve vlastite rijei i znaenja izraavanja. Moje vlastite zamjedbe samo predstavljaju uvod u ono to Rumi eli kazati, a ne iscrpno objanjavanje njegovih uenja. itatelj e se esto susretati sa stanovitim nedosljednostima u navoenim odlomcima ili moe uoiti da Rumi upotrebljava jedan pojam u znaenju drukijem od onoga kojeg sam ja razmatrao u mojim uvodnim biljekama. Premda bi se mogle izgladiti te nedosljednosti i upotrebe kroz temeljitije izlaganje teorijskih osnova sujskih uenja, to bi moglo imati za posljedicu preveliko udaljavanje od arome izvornih odlomaka i od mog postavljenog cilja da dopustim Rumiju da govori sam za sebe. Te nedosljednosti, u svakom sluaju, odraavaju izvorni tekst, a moglo bi se kazati da u izvorniku postoji neto providnosno u vezi sa tim nedosljednostima. U krajnjoj liniji, one podsjeaju itatelja na to da svako teorijsko i doslovno tumaenje Rumijevih uenja ne moe nikada biti dostatno. Ako itatelj istinski eli znati o emu Rumi govori, on mora slijediti njegov savjet i ui unutar znaenja s onu stranu izvanjske forme njegovih uenja. Tu tvrdoglavu formu duhovnim putovanjem rastopi! Ispod nje e Jedinost nalik riznici pronai! (M I 683)

PrijevodiPotrebno je da neto kaem o mome metodu prevoenja izabranih dijelova iz Rumijevih djela. Pregnua R. A. Nicholsona i A. J. Arberryja su uinila Rumija najprevoenijom osobom islamske literature i miljenja. Nicholsonovo monumentalno prireivanje i prijevod Mesnevije, skupa sa dva toma njegovih komentara, objelodanjeno prije vie od ezdeset godina, za svagda je zaduilo sve istraivae Rumija. Njegov prijevod pedeset poema iz Diwana godinama je predstavljao samo ozbiljno istraivanje ovoga djela na engleskom jeziku. Arberryjevi prijevodi djela Fihi ma hi, 400 gazela

34

UVOD

i izbor rubaiyyata samo su nastavili doprinositi bogatstvu izvornih vrela dostupnih na engleskom jeziku. Oba ova znanstvenika su bili krajnje posveeni briljivom prevoenju sa perzijskog izvornika.11 Nicholsonovi prijevodi su nadasve tako tani da je njegov tekst od rijei do rijei sukladan izvorniku. Njegova vjernost je takva da ak dodaci tekstu, koji se jasno razumiju na perzijskom, a nuni su za gramatike prijevode na engleskom, obino su naznaavani u parentezama. U mojim vlastitim prijevodima ja sam se drao blie Arberryjevu metodu u tome da sam izbjegavao parenteze i ostale nepotrebne nezgrapnosti u nastojanju da ponudim itljiv engleski tekst. esto sam, meutim, iao dalje od Arberryja u svojim literarnim i proznim prijevodima, jer sam bio vie naklonjen priskrbljivanju ekvivalentnih idiomatskih izraza namjesto tanog prijevoda; a esto sam dodavao objanjenja u formi jedne ili dviju rijei ili fraza u nastojanju da izbjegnem potrebu za podnonom napomenom. Pa ipak, prijevodi su potpuno vjerne predstave izvornika. Svi odlomci koje su preveli Nicholson ili Arberry takoer su paljivo usporeeni sa mojim verzijama, a ja sam zadovoljan da su moji vlastiti prijevodi podjednako tani ili, ak, taniji. Potrebno je takoer istai da ovaj prijevod posjeduje jednu odliku koja se ne nalazi kod Nicholsona i Arberryja: on zadrava dosljednost kod prevoenja nekih vanih tehnikih termina. Iz Nicholsonovog djela i iz djela njegovog uenika Arberryja, koji u vezi s tim slijedi svoga uitelja moe se zakljuiti da je on osjeao kako je najbolje da se neki termini prevedu na razliite naine sukladno kontekstu. U mnogim sluajevima bi se, jamano, moglo sloiti s tim, ali postoji nekoliko termina koji igraju kljunu i sredinju ulogu u Rumijevu miljenju. Makar oni mogli izgledati tako kao da oznaavaju razliita znaenja u razliitim kontekstima, kada su razliito prevedeni, jedna znaajna i, ak, temeljna nit dosljednosti, provlaei se kroz Rumijeva djela, biva izgubljena. Moje vlastito miljenje je da je bolje zadrati jedan tehniki termin na engleskom i razjasniti poredak znaenja koja on obuhvaa kroz deniciju i pokazivanje kako je on upotrijebljen u razliitim kontekstima. Najistaknutiji primjer ovoga tipa tehnikog pojma je rije mana (znaenje) suprotstavljena rijei surat (forma). Meuigra ova dva pojma igra prvorazrednu ulogu u Rumijevim uenjima, kao to sam i pokuao pokazati u ovome radu. Ali u Nicholsonovim i Arberrijevim prijevodima

UVOD

35

suodnos izmeu ova dva termina je potpuno izgubljen zbog nedosljednosti prijevoda rijei mana.12 Trebao bih naglasiti da ja ne elim kritizirati ni Nicholsona niti Arberryja s tim u vezi. Zadaa koju su oni izvrili, istraujui Rumija, neusporediva je; posebice danas niko ne pokuava pisati o Rumiju na engleskom ili itati Mesneviju na perzijskom bez priznavanja golemog duga Nicholsonu. Pa ipak, uvijek ima mjesta za poboljanje pregnua ranijih znanstvenika, posebice kada se ima u vidu istraivanje pojedinane dimenzije Rumijevih djela kao zasebne u odnosu na ostale dimenzije. Moja liberalna upotreba velikih slova moe prizivati napomenu. Openito uzevi, ja koristim velika slova tamo gdje se ona ne bi mogla oekivati stoga jer postoje neke nijanse u znaenju koje, inae, moe biti izgubljeno. Osebujnije govorei, ja ih koristim za bilo koje ime ili atribut Boiji, bilo teoloki ili poetiki. Tako je, naprimjer, Bog Milostivi, ivi i Vladar, i On posjeduje Vlast, ali On je takoer Prijatelj, Skrivena Riznica, Slikar, Mjesec, Okean, Sulejman opstojanja, Ushititelj i, ak, prigodice, Krvolok, Skladitar. Iste rijei u drugim kontekstima ne mogu se odnositi na Boga i, stoga, su upotrijebljena mala slova. Zamjenice koje se odnose na Boga takoer su pisane velikim slovom. Ja takoer upotrebljavam velika slova za neke islamske i sujske termine kako bih naznaio da se oni koriste u tehnikom smislu ili su, praktiki, vlastite imenice. Prema tome, kao to je uobiajeno za rijei o islamu, pojmovi poput imena i atributa napisani su velikim slovom kada se odnose na imena i atribute Boije. Ostali primjeri ukljuuju Drugove (poslanika Muhammeda), Pravi Put (= islam ili suzam), Put (= suzam), Vrijeme (= sveukupni ciklus vremena i postojanja), Riba (= mistino bie koje podupire Zemlju), Pero (= Vrhovno Pero kroz koje je Bog stvorio univerzum), Prijestolje (Boije = deveto nebo). Najzad, ja koristim velika slova za neke sujske termine posebnog znaenja koji drugdje ne moraju biti prepoznati; naprimjer, Duh i Oko (= organi mistine vizije), Posjedovatelji Vizije (= sveti ljudi), Mukarci (= sveti ljudi, duhovni ratnici), Pol (= najuzvieniji svetac vremena koji podupire univerzum), Jezik Ptica (= govor posveenih ljudskih dua). Ukoliko sam, katkada, bio nedosljedan, moda je to bilo neminovno, jer, ja sam bio, meu ostalim stvarima, sueljen sa problemom gdje da povuem liniju izmeu stvorenog i Nestvorenog, liniju koju e Rumi osobno povlaiti na razliitim razinama sukladno pojedinanom gleditu o kojemu je rije. Ja item oprost od onih itatelja koji su osjetljivi na takve nedosljednosti.

36

UVOD

Ondje preostaje metod upotrijebljen u odabiru odlomaka za prevoenje. itatelji upoznati sa Rumijevim djelima ipak se mogu pitati zato sam nainio ovaj a ne neki drugi izbor, poto su mnogi drugi odlomci mogli ilustrirati moje naglaavanje podjednako dobro ili i bolje. U tom pogledu sam ja bio usmjeravan snagom dva razmatranja. Prvo, ja sam donekle nastojao izbjei ve prevoene odlomke. To je znailo birati manje odlomke iz Mesnevije i Fihi ma hi negoli se moglo oekivati, i zanemarivati mnoge pronjene gazele u Diwanu. Ali, poto su Nicholson i Arberry preveli samo oko deset procenata Diwana, neprevedeni dijelovi su zadrali neiskoritenu riznicu sujskog sadraja koju sam ja nastojao u potpunosti iskoristiti.13 Drugo, ova knjiga je bila prvobitno zamiljena kao uvod u jednu reprezentativnu antologiju Rumijevih djela sada ve u narastanju. To jo znai upotpunjavanje ovoga sveska. Stoga sam ja izbjegao sav sadraj provizorno odabran za tu antologiju, ukljuujui nekih tri stotine izabranih gazela. William C. Chittick Woodbury, Connecticut 7. august 1981.

Dio I

TEORIJA

A.MOTRITI STVARI KAKVE JESU1. Forma i znaenjeRumi nema nita drugo doli saaljenja i prijezira za one koji motre na svijet i unutar sebe, a ne shvaaju da ono to oni gledaju je zastor preko zbilje. Ovaj svijet je san, tamnica, zamka, pjena koju izbacuje more, praina podignuta galopom konja. Ali on nije ono to se ini da jest. Ako je sve to nam se pokazuje ba to to nam se pokazuje, tad Poslanik, koji je bio obdaren tako pronicavim gledanjem, prosvjetljenim i prosvjetljujuim, nikada ne bi povikao: Gospodaru, pokai nam stvari kakve one jesu! (F 5/18) Rumi povlai temeljnu razliku izmeu forme (surat) i znaenja (mana).1 Forma je izvanjska pojava stvari, a znaenje njena unutarnja i nevidljiva zbilja. Najzad, znaenje je neto to je znano samo Bogu. A poto je Bog s onu stranu bilo koje vrste mnotva, znaenje svih stvari je, u konanici, Bog. Forma je sjena, znaenje je Sunce. (M VI 4747) Naspram znaenja ta je forma? Odve prijezira vrijedna. U mjestu dri znaenje nebesa... Znaenje vjetar na lutanje tjera poput mlinskog toka zatoenog u vodi potoka. (M I 3330, 33) Znaj da spoljna forma nestaje, ali Svijet Znaenja zauvijek ostaje.

40Dokle ete gladiti oblik kraga? Odbacite oblik kraga: idite vodu traite! Motrei formu, o znaenju vi svijest nemate. Ako ste pronicavi, iz koljke biser zgrabite. (M II 1020-22)

TEORIJA

Svijet je tad forma, ili zbir mirijada formi. Svaka forma po samoj svojoj prirodi oituje svoje vlastito znaenje, koje jest njena zbilja s Bogom. ovjekova je zadaa da ne bude zavaran formom. On mora shvatiti da forma ne postoji poradi sebe same, nego ona oituje znaenje iznad i s onu stranu sebe. Forme su ulje, znaenje je svjetlo inae, ne bi ustrajno pitao zato. Ako je forma sebe same radi, tad zato pita Zato?(...) Stoga ni mudrost ne moe dopustiti da spoljne forme nebesa i stanovnika Zemlje trebaju samo zato opstojati. (M IV 2994-95, 98) Segni s onu stranu forme, iz imena sei! Uteci naslovima i imenima i prema znaenju bjei! (M IV 1285) Poslanik je kazao: Motrite formu nebesa i Zemlje, i kroz tu formu izvucite pouku iz onog Univerzalnog Smisla. Jer vi vidite promjene izazvane Tokom nebeskim, kie iz oblaka u sezoni, ljeto i zimu, i mijene Vremena. Vi vidite da je sve na svome mjestu i u skladu sa mudrou. Najposlije, kako taj oblak bez due zna da mora poslati kiu u odreenom godinjem dobu? Vi vidite zemlju kako hrani biljke i od jednog naini desetero. Dakle, Neko to izvodi. Pogledajte Ga znaenjima ovoga svijeta i uzmite zadovoljtinu od Njega. Ba kao to uzimate zadovoljtinu iz znaenja ljudske zbilje kroz tijelo, tako uzmite zadovoljtinu iz znaenja svijeta kroz formu svijeta. (F 39/51) Dihotomija izmeu znaenja i forme je glavno uporite Rumijevih uenja, i ona se mora stalno drati na pameti. On na nju ukazuje u toliko razliitih konteksta i kroz golemu raznovrsnost slika i simbola. Ne postoji, zapravo, nikakav glavni razlog da se imenuje temeljna dihotomija unutar zbilje, kao to je on izmeu forme i znaenja, osim to ovaj par termina izgleda da je obuhvatniji u primjeni od svih parova koje Rumi upotrebljava, a on na njega, moda, ukazuje ee negoli na bilo koji drugi par. U svakom sluaju, ne smijemo nastojati preve blisko vezivati Rumija za pitanje terminologije. Znaenje je po deniciji s onu stranu forme

MOTRITI STVARI KAKVE JESU

41

i njenih ogranienja. Prema tome, svi pokuaji da se ono izrazi rijeima moraju donekle biti dvosmisleni. Umjesto da nametnemo strogo lozofske denicije Rumijevoj terminologiji, radije emo njemu dopustiti da on za sebe govori dok podstie itatelja da prevali s onu stranu denicija i granica ljudskoga jezika. Rumi esto razmatra dihotomiju znaenje-forma u pojmovima izvedenim iz lozofskog obrasca, a jo ee u slikama i simbolima poezije. Nekolicina pojmova koje on najee dovodi u parni odnos su: drugostepeni uzroci (asbab) i Prvi Uzrok (musabbib), vidljivi (zahir) i skriveni (batin), praina i vjetar, pjena i more, slika i slikar, sjena i svjetlo. Ljudi motre posredne uzroke i misle da sveg bivajueg su izvorite. Ali je svetima otkriveno da su to tek koprene. (F 68/80) Oni su na oima koprene, jer svako oko nije vrijedno vidjeti Njegovo umijee. Mora se imati oko koje prosee kroz drugostepene uzroke i razdire sve koprene, do kraja, da bi moglo vidjeti Prvi Uzrok na Ne-mjestu i spoznati da nastojanje, stjecanje i trgovanje su uzaludni. Svako dobro i zlo dolaze od Prvog Uzroka. O oe, znaenja su i drugostepeni uzroci samo duh materijaliziran na glavnoj dadi, kako bi razdoblje budnosti moglo neto due potrajati. (M V 1551-55) Ko god motri drugostepene uzroke, jamano je tovalac forme. Ko god motri Prvi Uzrok, taj ima postati svjetlom koje lui Znaenje. (D 25048) Zemlja je vanjski oblik praha, ali su svjetlosni atributi Boiji unutra. U rat sa svojom nutrinom upustila se vanjtina njezina; njena nutrina je poput bisera, a obini kamen je njena vanjtina. Njena vanjtina veli: Nieg nema vie, samo postojim ja. Njena nutrina kae: Pogledaj dobro ispred i iza!

42Njena vanjtina porie, govorei: Nutrina je nita. Priekaj! Mi emo ti pokazati na to e nutrina. (M IV 1007-10) Samo je ovaj dokaz nevjernika: Osim vanjtine ove ne vidim drugog stanita. On ne uvia nikada da tek nudi novosti o skrivenoj mudrosti svaka vanjtina. Zacijelo, dobitak svake spoljanje stvari u unutarnjem poiva skrivenom poput u medicini dobara. (M IV 2878-80) Doepaj se vanjtine, pa makar ona prijevarno bludi! Na kraju e ona odvesti nutrini. (M III 526) On je dobrano uskovitlao svijet poput praine: skriven u praini, On poput vjetra je. (D 28600) Svijet je praina, a u praini su skriveni pometa i metla. (D 13164) Postojanje je praina cijela, od tog Mjeseca dolazi blistavost njena: prainu ne slijedi, ne okrei Mjesecu lea! (12236) Dan i no more na sebi bukajuu pjenu dri. Vi motrite pjenu a ne to more ah, uda li! (M III 1271) Kako bi se pjenoliki oblik kretao bez valova? Kako se moe praina do vrh neba dii bez vjetra? Poto si vidio prainu forme, sad Vjetar pogledaj! Poto si vidio pjenu, sad pogledaj stvaralake moi Okean! (M VI 1459-60) Pjena na Moru je ovoga svijeta forme. Ako si ovjek istote, kroi s onu stranu pjene! (D 28722) Njegova Ljepota je sunce, Njegov veo svijet je: ali, ta slika vidi drugo doli slike i are? (D 706) Flautu, tamburin i harfu za uho oni sviraju: ta slikasvijet prst upire ka Slikaru. (D 9312) Mili, pogledaj Slikara! Zato pilji u slike na zidovima hamama? U Sunce i Mjesec zuri! Zato pogled poklanja mjesecolikim djevojkama? (D 24342)

TEORIJA


43

Pred Slikarom i kistom je slika bespomona i poput djeteta u utrobi okovana. (M I 611) Samo iz Slikareva kista slika izvodi svoje kretnje, obujam joj se vrti oko njegove take. (D 10955) Prvi Uzrok je Svjetlo, a svaki drugostepeni uzrok je njegova sjena samo. (D 525) Ti si Sunce, a sve stvari poput sjena, as lijevo, as desno slijede Tebe. (D 21966) Bog je svjetlo, a svi mi smo tama; ova kua svoj sjaj od tog Sunca prima. Ovdje je svjetlo sa sjenom pomijeano ako eli svjetlo, izai iz kue na krov, na svjetlo. (D 30842-43)

2. Postojanje i nepostojanjeUkazujui na formu i znaenje ili na vanjtinu i nutrinu, Rumi upotrebljava jedan drugi zbir pojmova koji naglaava negativno lice znaenja u odnosu prema pozitivnoj strani forme. S tog stajalita, forma je mjesto a znaenje je bezmjesnost; pjena je boja a more je Bezbojnost. Jer znaenje se suprotstavlja formi i moe se postii samo poricanjem forme snagom bezoblinosti. Svak je okrenuo svoje lice negdje, samo ga sveci nisu okrenuli nigdje. (M V 350) Tamo gdje besputnost vlada, proljee je svud, u svakom drugom smjeru samo je decembarska stud. (D 20089) ini se da je stamen i u kretnji da je, mada On nije ni ovo ni to; oituje se u mjestu, iako mjesta nema, zacijelo. (D 6110) Ti si iz mjesta, a izvorite ti je bezmjesno: ovdje duan zatvori, a bazar otvori tamo! (M II 612) Dokle e davati znake? Umukni! Jer Vrelo znakova tih za te znakove ne mari. (D 7268) Bezbojnost je korijen boja svakih, mir je korijen bojeva svih. (M VI 59)

44Bezbojnost je korijen boja, bezlinost svake slike gle uda li tog bezrjenost korijen je rijei, a rudnik novia svakog! (D 13925) Tisue boja je dolo iz onog Zdenca cijela, kojeg ne dohvaa boja ni plava niti bijela. (D 28249) Iz Bezlinosti ulazi oblik u cik postojanja, ba kao to se iz ognja dim izvija. (M VI 3712) Gospode nad gospodarima! Darovaoe oblika, Bezlini! Koji li oblik na mene navlai? Ja ne znam, al to najbolje zna Ti. (D 14964)

TEORIJA

Rumi esto povlai razliku izmeu oblika i znaenja pojmovima postojanja (hasti, wujud) i nepostojanja (nisti, adam). Ovaj par pojmova je sloeniji negoli mnogi drugi, poto svaka od dvije rijei ukazuje ili na oblik ili na znaenje, ovisno o kontekstu. Sa jednog motrita, mi ovdanji svijet gledamo kao neto opstojee. Tako je oblik postojanje, dok je znaenje bezoblino i nepostojee. Ali, ako paljivo motrimo, vidimo da je oblik ili postojanje samo praina na vjetru. U usporedbi sa okeanom, pjena se istinski moe nazvati nepostojanjem. Tako, sa drugog motrita gledano, Bog i znaenje su postojanje, dok su oblik i svijet nepostojanje. Rumi esto suprotstavlja ova dva motrita u istom stihu, a u drugim prilikama on ukazuje na jedno ili na drugo. Ovaj postojei svijet je kao neto to biva, a onaj svijet Postojanja u cijelosti se skriva. Praina na vjetru je to, igra-varka, ona die veo. To to izvodi ona samo je puki hir; ljuska je to. Ali ono dolje skrito, jezgra je i vir. (M II 1280-82) Mi i nae postojanje, to zanemari. Ti si Apsolutno Postojanje, a kao da Si prolazne stvari. Mi smo lavovi, ali lavovi na bajraku: samo usljed vjetra lepramo i drimo se u zraku. (M I 602-603) ovjek od ovog svijeta misli da nepostojanje je divota. O prijatelju, zato bi mudar ovjek poklonio ivot svoj inu neivota?(...) Zbog tame u oima svojim ti misli da nita je neto. Oi ti mogu ozdraviti i prahom ispred Kraljevih vrata prosvijetljene vjeto! (D 11470, 75)


45

3. Priin podvajanjaOblik i znaenje su nerazmrsivo povezani: oblik se izvodi iz znaenja, a znaenje se oituje kao oblik. Poto su to dvoje vidljivi i nevidljivi vidovi jedincate zbilje, svaki je znaajan na svoj vlastiti nain. Ali, za veinu ljudi pogibelj poiva u pridavanju pretjerane vanosti formi, ne shvaajui da ona izvodi svoje postojanje i smislenost iz znaenja. Oma je za budalu svako parence svijeta, a smisao izbavljenja za mudra ovjeka. (M VI 4287) Sjedokosom svijetu rekoh: Oma si i ukorenje. A on uzvrati tad: Mada sam uitelj drevni, jo sam Njegov uenik mlad. (D 14988) I oblik posjeduje trenutnu vanost. tavie, on je i vie od vanosti, jer sudjeluje u jezgri. Ba kao to se nita bez jezgre ne moe uiniti, tako se nita ne moe uiniti ni bez ljuske... Ali znaenje je korijen. (F 19/31) Kada kae da je oblik izdanak znaenja ili da je oblik zdjela, dok je srce kralj oblik i znaenje su, nakon svega, odnosni pojmovi. Ti veli: Ovo je izdanak toga; ako nema izdanka, kako se ono drugo moe zvati korijenom? Stoga to postaje korijenom zbog izdanka. Ako ne postoji izdanak, nee biti niti imena. (F 144/153)

4. Znanje o religijamaKao to Rumi stalno pravi razliku izmeu oblika i znaenja, on toliko puta takoer ukazuje na dvije vrste znanja i vizije: jedno znanje razlikuje samo oblik, a drugo see s onu stranu oblika i raspoznaje znaenje. Ono prvo znanje on naziva znanje o tijelima (ilm-i abdan), kako bi ga razlikovao od znanja o znanju o religijama (ilm-i adyan); ono prvo znanje obuhvaa sve to mi uobiajeno shvaamo pod pojmom nauke ili znanja, ak i discipline kao to su teologija i matematika, jer one se izuavaju rutinom i uenjem. Sve dok ta znanja ne provriju iz srca kao rezultat izravne vizije unutarnjih znaenja i stvarnosti ili od Boga samoga, ona su puka sjena, a ne svjetlo. Bez izravne i titravo ive vizije znaenja, znanje je samo forma. Ona se, jamano, moe preobraziti u istinsko znanje, ali samo nakon dugog duhovnog pregnua.

46Savreniji uenjak u znaenju nazaduje, a u formi napreduje... Nuno je ono znanje iji korijen onom stranom roni, jer svaki izdanak svome ilitu vodi. Svaki povjetarac ne moe preletjeti okeana irinu: samo znanje koje od Njega izravno dohodi, moe da odvodi Njemu. (M III 1117, 24-25)

TEORIJA

Svako znanje steeno uenjem i pregnuem u ovome svijetu jest znanje o tijelima. Ali znanje steeno nakon smrti je znanje o religijama. Spoznati znanje o onom Ja sam Bog je znanje o tijelima, ali postajati onim Ja sam Bog je znanje o religijama.2 Motriti svjetlo lampe ili oganj je znanje o tijelima, ali biti prisvojen ognjem ili svjetlom ili lampom je znanje o religijama. Ma koja vizija je znanje o religijama, a ma koje znanje je znanje o tijelima. (F 228/235) Oni ljudi koji su uili ili jo ue, oni zamiljaju da, ako su ovdje vjerni sljedbenici, tamo e zaboraviti i napustiti sve svoje znanje. Naprotiv, kada ondje dou, sva njihova znanja e upiti dua. Spoznaje su svekolike slikarije. Kada zadobiju due, ona su u tom trenu poput beivotna tijela koje prima duu. Korijen svih tih znanja dolazi iz Ondanjeg svijeta, ali su iz tog svijeta ona prenesena bez zvukova i slova u svijet glasova i slova. (F 156/163-164)

B.DUA, SRCE I UM1. DuaVidljivi oblik svijeta i svega to je u njemu oituje skriveno znaenje. Ljudska forma nije nikakav izuzetak u tome. Najprije kupe ili ador podignu, pa onda Turina ko gosta dovedu. Vaa vanjtina je, znajte, ador, a Turin je vaa nutrina: nutrina vam je krmar, a vanjtina korablja. (M III, 529-530) Da je ovjek ovjeno bie po svojoj vanjtini, tad bi Muhammed i Abu Jahl 3 bili potpuno isti. Slikanje na zidu ovjekovo je ogledalo. Pogledaj taj oblik! ta mu je falilo? Toj divnoj slikariji samo dua fali. Hajde, idi, trai taj biser skupi, mali! (M I 1019-21) U jednom esto navoenom stavku Kurana se kae: Pitat e te (o Muhammede) o dui. Reci: Dua je od zapovijedi Gospodara moga; a znanje kojim ste vi obdareni samo je trun od toga. (XVII, 85) Iz onog Reci: Dua je od zapovijedi Gospodara tvoga 4 shvatljivo je, da objanjenje due jezikom neizrecivo je. (D 21284)

48Na nebesima visokim i Zemlji sve to Bog posjeduje, ovjekova dua najskrovitija je. Sve tvari svjee i bijele pokaza uzvieni Bog (usp. Kuran VI, 59), a tajanstva due zapeati onim to je od zapovijedi Gospodara mog. (M VI 2877-78) Poto je dua od zapovijedi Gospodara mog, stoga je skrivena. Ma koju analogiju izrekao, bit e joj suprotstavljena. (M VI 3310)

TEORIJA

Unato takvim uvjeravanjima, Rumi ima golema udjela u kazivanju o tom neiskazanom znaenju skrivenom unutar ovjekove forme. Jer on, zacijelo, ne porie mogunost spoznavanja due. Sami Bog, najposlije, nije izvan duhovnog poimanja svetih ljudi. Ali on eli istai da sve dok ovjek ne prosegne s onu stranu forme i pronikne u znaenje, on nee biti kadar dokuiti istinsku prirodu due. ta god da se rijeima kae ima provizornu i dvosmislenu odliku. To se ne smije uzeti kao stroga denicija neega to se, zapravo, ne moe denirati. To je samo upiranje prstom prema stvarnosti s onu stranu svih formi i spoljnjih izraaja. Rumi obino raspravlja o dui sa stajalita njenog odnosa prema drugim stvarnostima. Njegova bezbrojna ukazivanja na povezanost due sa tijelom dobrano osvjetljavaju narav i jednog i drugog. Dok Rumi upire prste u njih, Stvari postaju jasne kroz svoje suprotnosti. Ba kao to narav znaenja postaje jasna kada se suprotstavi formi, tako se i priroda due pojanjava kada se suprotstavi tijelu. Tijelo se znaenjima due biba, ali ti ne vidi duu: zato spoznaj duu dok se tijelo giba! (M IV 155) Ubogo tijelo se gibati nee sve dok se dua ne makne: dok konj ne jurne naprijed, bisage se ne klate. (D 14355) Due su mora, znaj, a tijela su pjena. (D 33178) Dua je kao soko, njen sindir tijelo, slomljenokrili stvor! (M V 2280) Nisu li zemljana grumenja tijela u ivot ula kroz duevni sjaj? U udivljujuu blistavu svjetlost! Draesnog sunca raskoni raj! (D 35280) Ovaj svijet je more, tijelo kit, a dua Junus, od svjetla zore skrit. (M II 3140)

DUA, SRCE I UM

49

Tijelo se dri ljepote i krasote hvalisave, dok je dua skrila svoju blistavost, krila i perjanice kitnjaste. Dua mu veli: Gnojite! Ko si ti? ivjelo si dan ili dva od moje svjetlosti. (M I 3267-68) Ne motri lice tijela gnjilo i istruhlo. Gledaj u due lice ono moe zauvijek ostati ljupko i draesno! (D 1893) U svojoj mudrosti dua je planina, u svojim odlikama tijelo je dolina. Ko je vidio ikada da se planina iz doline izvija? (D 24161) U jajetu tijela ti si pti udesni poto si zatoen u jajetu, ti ne moe letjeti. Kad bi tjelesna ljutura pukla, ti bi, duo, krilima zaleprala i na vrh planine stigla. (D 33567-68) ovjee! Ovo te tijelo stavlja na muke. Ptica due tvoje je zatoena sa pticom druge ruke. Dua je soko sivi, al tjelesne navade su vrane. Od vrana i sova je soko stekao mnoge rane. (M V 842-843) Kada e poletjeti ptica moje due, prema vrtu, iz krletke? (D 33887) Neznanje je jedina stvar koja e zatoenu pticu sprijeiti da pokae izbavljenja mar. (M I 1541) Tako je znaenje ili stvarnost ovjekova njegova dua, dok je njegovo tijelo ili forma tamnica iz koje se on mora izbaviti. Ali, ponovimo jo jednom, ne smije se pasti u zabludu motrenja temeljne dvojnosti ili podvojenosti, poto su i tijelo i dua nuni i dobri. Tijelo je, zapravo, samo vidljivo oitovanje due unutar svijeta. Stoga Rumi moe ukazivati na mogunost da tijelo postane duom: tijelo svetih ljudi postaje iznova uklopljeno u svoj duhovni vrutak. O, ti to hranu grabi sa nebesa i zemlje, dok ti tijelo ne nakvasa... Prioni uz duu! Sve druge stvari su aa. U poreenju s duom ja ih zovem pljeva, ali ne i sa majstorskim djelom njihova Stvoritelja. (M VI 3592, 94-95)

50Dua bez tijela ne moe da radi, a tijelo bez due se sui i hladi. Vidljivo je tvoje tijelo, a dua ti je skrivena: to dvoje sav poso svijeta dovodi do vremena. (M V 3423-24) Bog uini da tijelo bude locus za nae due pokus. (M VI 2208) Stoga to sveti ne rekoe zabadava: postae tijela istih, ko dua neokaljana. Njihove rijei, dua, njihova spoljanja forma sve to posta, bez traga, jedna potpuna norma. (M I 2000-01) Nita pronai nee od moga tijela mrtvije. Daruj mu ivot Svjetlom Tvoje Sutine! Nek postane dua cijela to tijelo moje koje za Te svoj ivot rtvuje! (D 19229)

TEORIJA

2. Razine dueSuprotstavljenost izmeu tijela i due teko da je jednostavna i lagahna, kako bi se to u prvi mah moglo initi. Vidjeli smo da znaenje raspolae sa vie od jedne razine, i da jedino, u krajnjoj analizi, ono moe biti poistovjeeno sa samim Bogom. Stoga meurazine znaenja su uzviene i pronjene (latif ) u suodnosu sa formama i tijelima, ali su tmaste (kathif ) u suodnosu sa Bogom. Ba kao to su ova tijela tmasta u suodnosu sa znaenjima ljudi, tako su isto ta neizreciva i pronjena znaenja u suodnosu sa Bogom tmasta tijela i forme. (F 99/110-111) Dua, na slian nain, moe biti razdijeljena na brojne razine, one nie koje se pojavljuju kao forma i tijelo, u odnosu prema onim viim. Rumi razluuje etiri temeljne razine: ivotinjska dua, ljudska dua, aneoska dua ili Dibrilova dua, i muhammedanska dua ili dua svetih ljudi. Iznad posljednje od tih razina je Bog Koji transcendira duu, ali na Kojega se esto metaforiki ukazuje kao na Duha.5 ivotinjska, prirodna ili ognjena dua je zajednika i ljudima i ivotinjama i strogo predstavlja ono to ih ini ivotinjskim. Prema tome,

DUA, SRCE I UM

51

perzijska rije za duu jn esto se koristi da oznai ivot u Rumijevim djelima i drugdje; ova dva pojma su, zapravo, posebice nerazdvojni u tradicionalnom islamskom miljenju. U mnogim prevedenim stihovima u ovome radu ivot e se takoer prevoditi rijeju jn ili i preciznije negoli je rije dua, ali potonji pojam je zadran poradi dosljednosti. Ako se na pameti ima bliska veza izmeu pojma ivot i dua, smisao onih stihova e biti jo jasniji. ivotinjska dua ulazi u postojanje sa tijelom i, poput tijela, prilazi svome kraju. Ona se odlikuje raznolikou i rasapom, nasuprot viim razinama due, koje sve skupa sudjeluju u jedinstvu. Njena hrana je voda i ilovaa, poto je ona tako prionula uz tijelo da je gotovo nerazdvojiva od njega. ivotinjska dua je povezana sa narednom razinom due kao forma sa znaenjem, ili kao ljuska sa jezgrom. Putene odlike, poput samog tijela, posuene su nek srce ne navaljuje na njih, jer kratkotrajne su! I odlike prirodne due razorenje stresa, stoga trai odlike due koja je ponad nebesa. (M IV 1840-41) Divno! Zar te, brate, stid ne vreba, zbog due koja trai hljeba? (D 28664) Mnotvo poiva u dui ivotinjskoj. Jedincatost u onoj ljudskoj6 . (M II 188) Naredne tri razine due je tee razluiti, jer one sudjeluju u jedinstvu i, sa odreenog stajalita gledano, one su jedna i ista dua. Pa ipak, moe se kazati da je ljudska dua ona dimenzija ljudske stvarnosti koja ovjeka ini drukijim od ivotinja, to jest ona je njegovo svojstvo artikuliranog miljenja i samosvjesnosti. Istaknuto svojstvo ove due je razluivanje; a glede injenice da je dua kadra luiti istinu od zablude, dobro od zla, apsolutno od relativnog, ljepotu od runoe itd., ta mo se naziva umom (aql). Ali, ljudska dua u svojoj punini moe se jedino ozbiljiti kroz prelaenje duhovnog puta. Stoga samo sveti ljudi posjeduju istinsku svijest o tome, dok svijest ostalih ljudi je ovladana ivotinjskom duom. Ovo pitanje e biti raspravljano do potankosti u kasnijim poglavljima. Za ljudsku duu jednom ozbiljenu u svojoj punini se moe kazati da nije drugo doli dua svetosti. Tako, kada Rumi pravi razliku meu tri vie razine due, njegov cilj je obino to da istakne kako postoje tri razliite

52

TEORIJA

razine samoozbiljenih bia, evlija i poslanika; i da su najvie razine koje ovjek moe dosegnuti ak iznad duhovnih stupnjeva anela. Kada Rumi kae: Tragaj za duom!, on pod tim podrazumijeva transcendiranje ivotinjske prirode i postajanje sjedinjenim sa duhovnim svijetom. On rijetko kad razluuje koju od tri vie razine due on ima na pameti. Iskustvo pokazuje da je dua samo svijest. Stoga, ko god je svjesniji, taj je duevniji. Naa dua je od ivotinjske uzvienija. Zato? Zato jer je svjesnija. Potom, aneoska dua je od nae uzvienija, jer racionalna ula ona transcendira. Onda, jo je uzvienija dua evlija, Posjednika srdaca. Daj okani se svoga snebivanja! Zato su se meleki prostrli pred Adema (Kuran II, 34), jer je uzvienija dua njegova negoli njihova egzistencija. Pa ipak, prikladno bilo ne bi vinjemu biu zapovijediti da se onom niem biu pokloni. Kako je pravda i njenost Boija dopustila da se rua pred trnjem obinim prostrla? Kad dua uzvienija postane, i mimo svih granica presegne, tad due svih stvari svijeta postanu joj podlone. (M II 3326-33) O ljudi nedostojni, hljeb, hljeb grabite! O ljudi blaeni, duu, duu hvatajte! ivotinju sijeno sebi privlai, ona drugo ne zna. A ovjeka ahati i korali. Oni vrtovi su zaspali, ali su ovi procvali i kao nagradu Sultanovu palau dobili. Ima nezrelih dua koje u zamke padoe, a ima i onih koje su uzletjele i put do Voljenog otkrile. Postoji i dua neopisiva, iznad nebesa to su se vrtila: ustra, uzviena i skladna kao Mjesec i Vaga, I jedna druga, poput ognja, hrapava, svojeglava i jogunasta, kratkovjena i nesretna, kao umiljaj vraga.

DUA, SRCE I UM

53

Prijatelju! Koja dua si

sufijski-put-ljubavi-rumijeva-duhovna-učenja

Documents

chittick the sufi path

path of love

engleskog preveo reid

abdulreza jamalzadeh

sabaheta tabak korektor

aida mujezin tampa

sabah print tira

24 cm prijevod djela