struČni rad – professional paper pojam nebriga procjena

Šatrović E. i sar.: Pojam „nebriga prema životinjama“ i njena forenzička procjena

Veterinaria 60 (3-4), 217-226, Sarajevo 2011. 217

STRUČNI RAD – Professional Paper

POJAM „NEBRIGA PREMA ŽIVOTINJAMA“ I NJENA FORENZIČKA

PROCJENA

THE TERM “ANIMAL NEGLECT” AND ITS FORENSIC ASSESSMENT

Šatrović E., Krkalić Lejla, Goletić T., Hadžiomerović Z.12

Abstract- The papers of this and similar topics are intended to show what the

term "negligence" implies, and to point out at the violation of legal and moral rights

toward animals.

In addition, we intend to show how to prove such illegal activities. In some

cases, the owners, holders or animal workers accidentally do neglect also becoming the

target population of this paper. The papers of such and similar topic have become an

imperative since the effective Law on Protection and Welfare of Animals came into force

in February, 2009. Many owners, holders and animal workers still remain ignorant on the

Law and its provisions on the neglect of animals (14).

Key words: animal welfare, animal neglect, assessment of neglect

Kratak sadržaj - Rad ima za cilj da prikaže šta se podrazumijeva pod terminom

„nebriga“, te da ukaže na kršenje zakonskih i moralnih prava životinja. Osim toga,

namjera nam je prikazati i na koji način je moguće dokazati takve protivzakonite

aktivnosti. U nekim slučajevima posjednici životinja takve radnje čine nenamjerno pa su i

oni ciljna populacija rada. Radovi s ovakvim i sličnim sadržajima se imperativno nameću,

12 Dr. sc. Edin Šatrović, DVM, docent, Katedra za sudsko i upravno veterinarstvo,

Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, ([email protected]); Lejla Krkalić, DVM,

volonter na Katedri za sudsko i upravno veterinarstvo; dr. sc. Teufik Goletić, DVM, docent,

Katedra za uzgoj, proizvodnju i zdravstvenu zaštitu u peradarstvu; dr. sc. Zijah Hadžiomerović,

DVM, profesor emeritus, Katerdra za sudsko i upravno veterinarstvo, Veterinarski fakultet

Univerziteta u Sarajevu

Edin Šatrović, DVM, PhD, Assistant Professor, Department of State and Forensic

Veterinary Medicine, Veterinary Faculty, University of Sarajevo, ([email protected]);

Lejla Krkalić, DVM, Volunteer, Department of State and Forensic Veterinary Medicine; Teufik

Goletić, DVM, PhD, Assistant Professor, Department of Poultry Breeding, Production and Health

Care; Zijah Hadžiomerović, DVM, PhD, Professor Emeritus, Department of State and Forensic

Veterinary Medicine; Veterinary Faculty, University of Sarajevo


218

obzirom da je od februara 2009. godine usvojen Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja o

kojem, nažalost, mnogi vlasnici, imaoci, držaoci i radnici sa životinjama nisu upoznati,

pa tako ni sa njegovim odredbama vezanim za nebrigu prema životinjama (14).

Ključne riječi: dobrobit životinja, nebriga prema životinjama, procjena nebrige

Uvod

Termin „nebriga“ se najčešće koristi kada se nastoji ukazati na neadekvatno

obezbjeđene osnovne potrebe životinje, a to podrazumijeva zdravstvenu brigu, adekvatan

prostor, odgovarajuću ishranu, održavanje životinjske dlake i kandži kao i obezbjeđivanje

dobrih higijenskih uslova. Nebriga, također, označava i druge situacije koje imaju

negativan utjecaj na dobrobit životinje kao što su neadekvatni okovratnici, kratak vez i

težak lanac (9).

Nebriga je često čin nesavjesnog odnosa čovjeka prema životinji i jako je bitno

konstatovati da li je vlasnik svjesno zanenemarivao životinju ili ne. U kaznenim

odredbama pitanje namjere je krucijalni kriterij kod donošenja odluke o odgovarajućoj

kazni i njenoj visini. Nebriga je uglavnom rezultat neznanja i nedovoljne posvećenosti

vlasnika životinji i često traje duži vremenski period. Pitanje je u kojoj fazi kroz

cjelokupni vremenski period vlasnik postaje svjestan problema nebrige ali ne poduzima

nikakve mjere da to zaustavi. U ovom se slučaju nebriga definiše kao zloba. Temelj za

rješavanje pravnih pitanja ovog tipa predstavlja veterinarski nalaz o zdravstvenom stanju

životinje, podaci iz okruženja životinje kao i iskazi svjedoka.

U Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja koji je usvojen u februaru 2009. godine u

Poglavlju II Zaštita životinja za vrijeme držanja i uzgoja u članu 4. navodi se da je

„posebno zabranjeno zanemarivati životinje s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj,

ishranu i njegu”, a u članovima 5. i 6. se precizno navode dužnosti koje vlasnik mora

ispuniti prema životinjama s aspekta držanja i zaštite (14).

Istraga okruženja u kojem životinja boravi

Okruženje u kojem životinja boravi pruža veterinarima vještacima bitne

informacije koje znatno olakšavaju rasvjetljavanje slučajeva nemara od strane vlasnika.

Najčešći nalazi su: kratak vez, nedostatak skloništa te izloženost raznim negativnim

utjecajima. Zanemarene životinje obično nemaju pristup pitkoj vodi, izložene su

gladovanju ili su hranjene neodgovarajućom i neprikladnom hranom (npr. hrana za

neodgovarajuću starosnu dob i sl.). Okolina u kojoj borave takve životinje često je

zagađena, prljava i pretrpana opasnim materijama, zaprljana urinom i fecesom životinje.

Usljed povišene koncentracije amonijaka u takvom okruženju, životinje obično pate od

bolesti očiju i dišnih organa. Fotodokumentacija zatečenog stanja predstavlja najbitniji

dokazni materijal. Kod uginuća potrebno je uraditi obdukciju radi određivanja uzroka



smrti te isključenja infektivnog oboljenja (12). Za vremensku procjenu trajanja zatečenog

stanja koristi se nalaz starog, sasušenog fecesa, otpadnog materijala u kavezu, buđave

hrane kao i prisustvo algi u posudi za vodu te dokazi biljnog porijekla (gubitak trave na

mjestu kratkog vezivanja pasa) (9).

Gladovanje i njegov utjecaj na fizičko stanje organizma

Gladovanje može nastati usljed odbijanja hrane zbog gubitka apetita, lošeg

kvaliteta hrane, neodgovarajuće ili neravnomjerne ishrane. Kod svih slučajeva gladovanja

potrebno je pregledom utvrditi zdravstveno stanje životinje, isključiti postojanje oboljenja

koja uzrokuju gubitak tjelesne mase te uočiti eventualno postojanje drugih znakova

zlostavljanja (9).

Gladovanje, bilo u akutnom ili u hroničnom obliku, uzrokuje gubitak tjelesne

mase, zaustavljanje rasta kod mladih životinja i gubitak potkožnog masnog i mišićnog

tkiva. Životinje koje su gravidne na svijet donose slabe mlade ili dolazi do mrtvorođenja.

Važno je uzeti u obzir stadij gladovanja u odnosu na starost životinje. Gladovanje je

mnogo opasnije za mlade životinje koje rastu nego za već odrasle. U tabeli 1 navedene su

dnevne energetske potrebe pasa i mačaka.

Tabela 1. Bazalne potrebe u kalorijama pasa i mačaka (6).

Table 1. Basal requirements in calories of dogs and cats (6).

Velike rase pasa 40 kcal/kg/dan

Srednje velike rase pasa 50 kcal/kg/dan

Male rase pasa 60 kcal/kg/dan

Mačke 70 kcal/kg/dan

Tokom početnog perioda gladovanja tijelo koristi deponovane masnoće kao

osnovni izvor energije, čuvajući na taj način proteine. Kasnije se proteini razgrađuju na

aminokiseline, koje bivaju oksidirane i služe kao direktan izvor energije, pri čemu se

oduzima azot i prevodi u glukozu ili se aminokiseline koriste za izgradnju novih proteina,

neophodnih za vitalne organe. Sadržaj proteina kod zdravih životinja u tjelesnoj masi

kreće se oko 14-20%. Od ukupnih tjelesnih proteina, samo 1/3 je dostupna kao

potencijalni izvor energije (6).

Mačke su, u odnosu na pse, jedinstvene jer su sposobne da tokom gladovanja

regulišu potrebe u energiji i povećaju upotrebu masti kao izvora energije, pri čemu

proteini ostaju netaknuti.

Kada je ozlijeđena ili bolesna životinja u stanju gladovanja, zdravstveno stanje

se dodatno komplicira, a neadekvatan unos nutrijenata dovodi do slabljenja imuniteta i

otežanog ozdravljenja. Gladovanje utječe na imuni sistem na nekoliko načina. Nakon tri

do pet dana gladovanja opada ćelijski imunitet, umanjuje se produkcija antitijela i

interferona i slabi upalna reakcija. Ukupan broj limfocita se smanjuje ili je normalan, ali

sa umanjenom proporcijom T ćelija. Ukupan nivo imunoglobulina može biti normalan ili


220

čak povećan, ali je njihova sposobnost vezivanja za antitijelo umanjena u poređenju s

normalnim životinjama. Nivo imunoglobulina A (IgA) često je smanjen u suznom,

pljuvačnom i nazalnom sekretu. Također je umanjena i baktericidna aktivnost neutrofila i

makrofaga. Obim umanjenosti je u direktnoj korelaciji sa stepenom gladovanja (6).

Gladovanje ispoljava ozbiljne negativne efekate na brojne organske sisteme,

dovodi do smanjenja elasticiteta pluća i umanjuje odbrambenu sposobnost respiratornog

sistema, što predisponira nastanak sekundarne pneumonije (6). Dehidracija, kao najčešći

pratilac gladovanja, povećava mukozni viskozitet u respiratornom sistemu, čime se

smanjuje ili zaustavlja mukocilijarna pokretljivost (2). Gladovanje dovodi do

substancijalnog smanjenja veličine organa. Dolazi do atrofije timusa, slezene i perifernih

limfnih čvorova. Rezultat gladovanja je i smanjenje mišićne mase srčanih komora,

minutnog volumena srca, snage kontrakcije i ventrikularne ritmije (3, 10).

Akutno gladovanje dovodi do povećane produkcije mokraćne kiseline usljed

povećanja katabolizma nukleinskih kiselina, purinskih baza i aminokiselina. Povećani

nivo mokraćne kiseline u krvi, a posljedično i u urinu, povećava rizik nastanka urolitnih

formacija (3).

Gastrointestinalni sistem može doživjeti veće promjene u vidu gastričnih erozija

i ulceracija. Zabilježeno je i produženo gastrično pražnjenje. Intestinalne resice su

spljoštene zbog nedostatka lokalne ishrane i nutricionih faktora, umanjena je resorptivna

površina i probava ugljenih hidrata i masti (6). Kod mačaka koje hronično gladuju

moguća je hepatična lipidoza. Zbog smanjenja bazalnog metabolizma prisutno je i

smanjenje produkcije insulina. Hipertenzija nastaje usljed povećane retencije tekućine i

soli (10).

Životinja koja gladuje obično ima ulceracije na lingvalnoj i bukalnoj mukozi. To

je zbog toga što oralne ćelije imaju najbrži promet u organizmu. Uzrok ulceracija je

vjerovatno gubitak proteina za ćelijsku regeneraciju kod obnove epitelijalnih ćelija. Tome

doprinosi i već spomenuto smanjenje sekrecije IgA kod stresom pogođenih i oslabljenih

životinja kada je omogućen razvoj bakterija i gljivica u usnoj šupljini (4).

Dehidracija

Dehidracija se najčešće susreće u slučajevima gladovanja. Dehidracija najčešće

nastaje zbog nemogućnosti pristupa vodi za piće ili u slučajevima kada je životinja

previše slaba da bi pila. Životinja može bez hrane preživjeti i nekoliko sedmica, a

uskraćivanje vode uzrokuje uginuće u roku od dva-tri dana. Jača dehidracija dovodi do

ozbiljnog disbalansa elektrolita sa posljedičnim uginućem. Gubitak vode veći od 15-20%

ukupne tjelesne mase uzrokuje uginuće. Životinja koja gladuje, a pri tome nema pristup

vodi, uginuće ranije u odnosu na one životinje koje imaju pristup vodi (9).

Kanibalizam

Kanibalizam kod kuja i mačaka obično nastaje kao rezultat postojanja stresnih

faktora okoline koji jedinku čine neurotičnom i razdražljivom. Uslovi bez hrane, vode,

skloništa i drugi stresni faktori okoline uzrokuju kod majke poremećaj ponašanja koji se



manifestira u formi kanibalizma. S druge strane, kanibalizam kao pojava se može javiti i

kao prirodno ponašanje kada je potomstvo kržljavo ili bolesno (12).

Kanibalizam se ne veže isključivo za životinje-majke. Ovakvo ponašanje se

sreće kod mladih ili odraslih životinja koje su zanemarene bez obzira na spol. U

slučajevima gladovanja, kada jedna od životinja ugine, nije neobično da ostale životinje

pojedu leš ukoliko ne postoji drugi izvor hrane. Generalno, kanibalizam se najčešće

susreće kod gusto naseljenih životinjskih nastambi, neadekvatno hranjenih i u

neadekvatnim uvjetima smještenih životinja (9).

Pica (alotriofagija)

Termin "pica" označava nastran apetit, odnosno jedenje predmeta koji nisu

hrana, kao što su plastika, kamenje, drvo i drugo. Ovakvo ponašanje često je uočeno kod

životinja koje su gladovale, najčešće kod pasa. Izmijenjen apetit je također uočen kod

životinja koje su pod stresom ali i kod onih zanemarenih koje ispoljavaju znake dosade.

Ingestirani predmeti mogu izazvati oštećenje na želučanoj i crijevnoj sluznici dovodeći

do ulceracija, hemoragija i perforacija. U slučajevima kada uneseni predmet pasira

intestinalni sistem, moguće je u fecesu uočiti šta je životinja konzumirala. U slučajevima

ozljeda prednjih dijelova digestivnog sistema sa posljedičnim krvarenjem javlja se

melena (krvav feces crne boje). Kod životinja koje su žrtve gladovanja i nebrige, važno je

pretražiti feces u prvih 24 sata (9, 12).

Laboratorijska pretraga zanemarenih životinja

Životinje koje su gladovale potrebno je testirati na postojanje primarne bolesti ili

bolesti nastalih sekundarno usljed oslabljenog imunog sistema (9).

Laboratorijski test treba da sadržava potpuni hemijski profil, elektrolite, broj

krvnih ćelija, funkciju štitnjače, pregled urina i fecesa. Osim toga, potrebno je isključiti

infektivne bolesti kao što su štenećak, parvoviroza, panleukopenija, mačija leukemija i

mačiji virus imunodeficijencije. Postmortalno se koštana srž analizira na mačiju

leukemiju, a slezena i tanka crijeva na parvovirozu i panleukopeniju (9).

Utvrđivanje gladovanja

Gladovanje ostavlja duboke posljedice po cijeli organizam. Nivo albumina je

dobar pokazatelj dugotrajnijeg gladovanja odražavajući stanje dužeg negativnog balansa

azota. U ranom stadiju gladovanja nivo albumina je normalan jer se koncentracija u

serumu sporo mijenja. Rezultati albumina moraju biti interpretirani u skladu sa

cjelokupnim stanjem životinje kao što je stepen dehidracije, prekomjerna hidracija,

gubitak krvi, prekomjerna razrijeđenost krvi i oboljenja jetre. Vrijeme poluživota

albumina kod pasa je 8,2 dana (6).

Transferin je glukoprotein koji veže i transportuje željezo. Ima kraće vrijeme

poluživota od albumina i tačnije odražava akutne promjene u sadržaju tjelesnog proteina.

Nivo transferina u serumu može biti izmjeren korištenjem radiodifuzije. Međutim,

procjenu je moguće dobiti određivanjem ukupne količine vezanog željeza (6).


222

Hipoglikemija ne mora biti prisutna kod izgladnjelih životinja. Mehanizam

glukoneogeneze kod životinja može biti veoma efektivan kod održavanja normalne

količine glukoze u krvi. Hipoglikemija je češće uočena kod mlađih životinja ili kod

odraslih kod kojih je došlo do smanjenja ili utroška hepatičnog glikogena i rezervi masti

općenito (7).

Kod gladovanja, nastojanje organizma usmjereno je ka održavanju koncentracije

elektrolita. Kod dugotrajnog gladovanja ukupni tjelesni kalij, magnezij i fosfati su

smanjeni, međutim, njihova serumska koncentracija trenutno može biti normalna (10).

Kreatin-fosfokinaza (CPK) je enzim skeletne muskulature. Povišen nivo CPK-a

nastaje kod ozljeda skeletne muskulature ili gladovanja. Kod gladovanja značajno je

povećanje nivoa CPK-a. Povećanje je uzrokovano značajnom potrošnjom proteina za

proizvodnju energije. Ukoliko je životinja mršava, CPK može biti normalan zbog

nepostojanja dostupnih proteinskih rezervi, a posljedično tome i nemogućnosti razgradnje

istih u cilju proizvodnje energije (9).

Specifična težina urina kod gladovanja je obično manja ali je količina povećana.

Poliurija i polidipsija zabilježena je kod pasa. Ovo može biti uzrokovano smanjenom

koncentracijom proteina ili amida (serum-urea nitrogen) u serumu, zbog čega se

smanjena količina ureje filtrira u glomerulima i ponovno reapsorbira od strane renalne

medule (3).

Neregenerativna anemija je često uočena kod životinja koje gladuju. Anemija

može biti uzrokovana jakom infestacijom endo i ektoparazitima koji sišu krv, trovanjima

kao i brojnim patološkim stanjima kod kojih se javlja gladovanje (anemija zbog

hroničnog oboljenja) (3).

Imunološki sistem životinje može biti procijenjen određivanjem ukupnog broja

limfocita. Kod pasa i mačaka ukupan broj limfocita manji od 800 µl ukazuje na

imunosupresiju. Uz gladovanje, životinje često pate od stresa i zapaljenja uzrokovanih

istovremenim oboljenjem i nepovoljnim uslovima okoline. Stres i zapaljenje mogu

dovesti do promjena koje moramo imati u vidu tokom laboratorijskog testiranja životinje

(6).

Utvrđivanje dehidracije

Dehidracija može uzrokovati ozbiljne promjene u organizmu. Ovo podra-

zumijeva povećanje ukupnih proteina, hematokrita, specifične težine urina i povećane

koncentracije ureje u krvi. Dehidracija izaziva lažno povišenje nivoa pomenutih

parametara (9).

Analiza masnoće u koštanoj srži

Tokom procesa gladovanja organizam koristi vlastite masnoće i mišićne

proteine za ishranu. Organizam koristi depo masti postepeno određenim redoslijedom,

koristeći najprije tzv. potrošne depoe masti, a tek na kraju masti iz vitalnih područja.

Najprije se koristi mast iz tzv. vanjskih masnih depoa, zatim iz torakalne i abdominalne



šupljine, a tek onda mast unutrašnjih organa (srce i bubrezi). Među zadnjim organima je

koštana srž (9).

Analizu masnoće u koštanoj srži moguće je uraditi postmortalno radi

dokazivanja da li je životinja bila u posljednjem stadiju gladovanja. Normalan sadržaj

masti je 60% ili veći kod pasa i mačaka. U slučajevima posljednjeg stadija gladovanja

iznosi 0–10%. Važno je znati da normalan sadržaj masti u koštanoj srži ne znači da

životinja nije gladovala. Smanjen postotak masnoće u koštanoj srži pokazatelj je da je

životinja potrošila sve masne rezerve. Životinja može uginuti od gladovanja i prije nego

potroši sve izvore masnoće (9).

Obzirom da je u pitanju analiza postotaka, a ne kvantitativna analiza postoji

mogućnost da test bude urađen na leševima koji su i znatno razgrađeni. Mast u koštanoj

srži može biti s vremenom užegnuta, ali zamrzavanjem se to može spriječiti i do jedne

godine. Za test je potrebna minimalna količina koštane srži. Ukoliko je dostupna količina

koštane srži upitna ili je u pitanju mala životinja, moguće je koristiti nekoliko cjevastih

kostiju za izvođenje testa. Kosti je potrebno očistiti od krvi i tkiva prije analize te

transportovati na ledu do laboratorije (9).

Stepen promjena u koštanoj srži nije moguće predvidjeti na osnovu nalaza

periferne krvi. Ozbiljnije promjene u koštanoj srži su u korelaciji s količinom gubitka

tjelesne mase, a ne s dužinom trajanja anoreksije. Studija na ljudima je pokazala da kod

pacijenata s anoreksijom često dolazi do povećanja masnoće u koštanoj srži i to zbog

relativnog povećanja veličine i broja adipocita usljed gubitka hematopoetskog tkiva.

Moguć je i gubitak adipocitnog tkiva zbog razvoja želatinozne degeneracije koštane srži

(1).

Morfološki i histološki nalazi kod gladovanja

Najčešći morfološki nalaz je gubitak masnih depoa koji mogu biti tzv. vanjska

mast, mast sa omentuma i/ili sa unutarnjih organa.

Patomorfološkim pregledom konstatuje se serozna atrofija masnog tkiva. U

pitanju je siva, želatinozna masa za razliku od bijele ili žute u normalnim situacijama.

Navedene promjene se konstatuju u koronarnom žlijebu i u okolini aurikule srca te u

okolini unutarnjih organa, kao što je perirenalna mast. Mikroskopski su vidljivi atrofični

lipociti s prisutnim intersticijskim edemom (13).

Kod pasa gladovanje uzrokuje velike kardijalne edeme, atrofiju miofibrila i

intersticijski edem miokarda (3).

Morfološkim pregledom se uočavaju mlohavi, manji, tanji i tamniji mišići u

odnosu na normalne mišiće i bez prisustva masti. U mišićima, gdje je prisutan lipofuscin,

prisutne su braonkaste diskoloracije. Lipofuscin je žutosmeđ, zrnast lipidni pigment u

skeletnoj muskulaturi, miokardu, neuronima, jetri, bubrezima i adrenalnom korteksu.

Pigment se akumulira u sekundarnim lizozomima i kasnije se prevodi u male, guste

formacije poznate kao rezidualna tjelašca pod elektronskim mikroskopom. Akumulacija

lipofuscina je normalna pojava kod starih životinja, a što ima diferencijalno-dijagnostički

značaj (8).


224

Krzno životinja koje gladuju gubi sjaj i debljinu. Dlaka usljed nedostatka

proteina nije sposobna da kompletira normalan razvojni ciklus pa nema cjelokupne

obraslosti tijela. Na epidermisu i dermisu moguće je uočiti atrofiju sa smanjenjem mišića,

potkožne masti i hiperkeratoze. Ukoliko je životinja podvrgnuta dužem i ozbiljnijem

proteinskom deficitu, prisutan je i periferni edem zbog smanjene koncentracije serumskih

albumina (5).

Proširene kripte tankih crijeva su čest nalaz kod životinja sa hroničnom

anoreksijom ili gladovanjem. Moguće je uočiti i atrofiju resica. Na želucu su moguće

gastrične erozije ili ulkusi (4).

Ukoliko je bila prisutna jača anemija, desni i jezik mogu postmortalno biti jako

blijedi. Mikroskopski je uočljiva ekstramedularna hematopoeza kod jake zaživotne

anemije. Ovo je moguće uočiti u plućima, jetri i bubrežnom tkivu. To je ujedno indikator

hronične anemije zbog gubitka krvi. Kod zaživotne, neregenerativne anemije, koštana srž

sadržava povećanu količinu hemosiderina. Ukoliko je životinja bolovala od hroničnog,

gnojnog, infektivnog oboljenja, koštana srž može pokazivati granulocitnu hiperplaziju.

Za histopatologiju koštane srži, potrebno je koristiti proksimalni femur konzerviran u

formalinu. Kost je poželjno podužno prerezati radi bolje fiksacije (11).

Dehidracija se uočava po suhim i ljepljivim sluznicama kao i testom nabiranja

gornjeg očnog kapka ili kože vrata. Nema specifičnih mikroskopski prisutnih lezija kod

svih životinjskih vrsta (9).

Zaključak

Donošenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, pojam „dobrobiti životinja“

sve je više korišten u svakodnevnoj komunikaciji i rječniku veterinara, istraživača,

političara i svih udruženja i pojedinaca koji se bave pravima životinja. Pojam nije lahko

definisati i pridaje mu se različito značenje, ovisno o profesionalnim interesovanjima.

Vlasnici i odgajivači dobrobit životinja procjenjuju u odnosu na zdravstveno stanje i

plodnost životinje: ako je životinja zdrava i ako je uspješna reprodukcija, njena dobrobit

je zadovoljavajuća. Istraživači dobrobit životinja uglavnom procjenjuju na osnovu

kondicije te vrijednosti trijasa i nivoa pojedinih hormona u krvi (hormoni hipofize,

adrenalin). Udruženja koja se bave zaštitom životinja i njihovih prava, s druge strane,

smatraju da čovjek nema pravo korištenja životinja u vlastite svrhe i da se dobrobit može

obezbijediti jedino puštanjem životinja na slobodu.

U osnovi svake definicije dobrobiti životinja, bez obzira da li se radi o

životinjama namijenjenim proizvodnji, rasplodu, istraživanju ili u svrhe rekreacije ili

druženja, nalazi se odgovornost čovjeka u smislu obezbjeđivanja najbolje njege i najvišeg

mogućeg kvaliteta života jedinki. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja ističe moralno-

etičke postulate na kojima treba da se zasniva čovjekov odnos prema životinji i ponajviše

se bazira na izbjegavanju nepotrebne patnje životinje. Također, propisuje odgovarajuću

brigu i poštovanje prema životinji, što uključuje obezbjeđivanje odgovarajuće hrane,



skloništa i ističe humano postupanje. Glavni problem u provedbi ovog zakona je

nemogućnost preciznog definisanja postupaka mjerenja i procjene dobrobiti životinja jer

se u praksi ona često procjenjuje pod jakim uplivom subjektivnog iskustva ovisno o

socio-ekonomskom, obrazovnom i moralnom stanju samog procjenjivača. Individualnost

procjenjivača u ocjeni dobrobiti treba svesti na minimum, a to je jedino moguće postići

naučnom procjenom same dobrobiti te promocijom dobivenih rezultata. Unaprjeđenje i

zaštita dobrobiti životinja treba da je osnovna vodilja svakog savjesnog, moralnog i

obrazovanog veterinara jer jedino veterinarska struka posjeduje sva potrebna znanja i

vještine potrebne za procjenu dobrobiti životinja, identifikaciju uzroka neodgovarajuće

dobrobiti te podizanje svijesti vlasnika, imaoca, držaoca i radnika sa životinjama o

njihovim stvarnim potrebama.

LITERATURA

1. Abella E, Feliu E, Granada I, Milla F, Oriol A, Ribera JM, Sanchez-Planell L, Berga

L, Reverter JC and Rozman C. Bone Marrow Changes in Anorexia Nervosa are

Correlated with the Amount of Weight Loss and not with Other Clinical Findings.

American Journal of Clinical Pathology 118(4):582-588. 2002.

2. Alfonso Lopez. Respiratory System, Thoracic Cavity, and Pleura. In In Thompson's

special Veterinary pathology, 3rd ed., ed. M.D. McGavin, W.W. Carlton and J.F.

Zachary, pp. 125-195. St. Louis: Mosby. 2001.

3. Allen TA and Toll PW. Medical Implication of Fasting and Starvation. In Kirk's

Current Veterinary Therapy XII Small Animal Practice, ed. J.D. Bonagura, and

R.W. Kirk, pp. 53-59. Philadelphia: W.B. Saunders. 1995

4. Burrows CF, Batt RM and Sherding RG. Disease of the Small Intestine. In

Textbook of Veterinary Internal Medicine: Disease of the Dog and Cat, vol 2, 4th

ed., ed. S.J. Ettinger, and E.C. Feldman, pp. 1169-1232. Philadelphia: W.B.

Saunders. 1995.

5. Hargis AM and Ginn PE. Muscle. In Thompson's special Veterinary pathology, 3rd

ed., ed. M.D. McGavin, W.W. Carlton and J.F. Zachary , pp. 537-599. St. Louis:

Mosby. 2001.

6. Labato MA. Nutritional Management of the Critical Care Patient. In Kirk's Current

Veterinary Therapy XII Small Animal Practice, ed. J.D. Bonagura, and R.W. Kirk,

pp. 117-125. Philadelphia: W.B. Saunders. 1992.

7. Leifer CE. Hypoglicemia. In Current Veterinary Therapy IX Small Animal Practice.

Ed. R.W. Kirk, pp. 982-987. Philadelphia: W.B. Saunders. 1986.

8. McGavin MD and Valentine BA. Muscle. In Thompson's special Veterinary

pathology, 3rd ed., ed. M.D. McGavin, W.W. Carlton and J.F. Zachary , pp. 461-

498. St. Louis: Mosby. 2001

9. Merck DM. Veterinary Forensics Animal Cruelty Investigations. Blackwell

Publishing, Iowa 2007. str. 201-210.


226

10. Miller CC and Bartges JW. Refeeding Syndrome. In Kirk's Current Veterinary

Therapy XII Small Animal Practice, ed. J.D. Bonagura, and R.W. Kirk, pp. 87-89.

Philadelphia: W.B. Saunders. 2000.

11. Searcy GP. The Hemopoietic system. In Thompson's special Veterinary pathology,

3rd ed., ed. M.D. McGavin, W.W. Carlton and J.F. Zachary , pp. 325-379. St.

Louis: Mosby. 2001

12. Sinclair L, Merck M and Lockwood R. Forensic Investigation of Animal Cruelty: A

Guide for Veterinary and Law Enforcement Professionals. Humane Society Press,

2006, str. 155-163.)

13. Van Vleet JF and Ferrans VJ. Cardiovascular System. In Thompson's special

Veterinary pathology, 3rd ed., ed. M.D. McGavin, W.W. Carlton and J.F. Zachary ,

pp. 197-233. St. Louis: Mosby. 2001.

14. - - -: Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja. Službeni list RBiH 25/09.

Uredništvo primilo rukopis 04.07.2011.

struČni rad – professional paper pojam nebriga procjena

Documents