stiven king-hercevi u atlantidi

7/22/2019 Stiven King-Hercevi u Atlantidi

1/193

Broj 6: to elite?Broj 2: Informaciju.Broj 6: Na ijoj ste strani?Broj 2: To bi nas odalo. elimo informaciju.Broj 6: Neete je dobiti!Broj 2: Milom ili silom... hoemo.

RobijaSimon ostane na mjestu: mala smea prilika, skrivena liem. I kad bi zatvorio oi, krmaina bi glava ostala kaoodsjaj. One poluzatvorene oi bile su mutne od beskrajnog cinizma ljudske zrelosti. Za Simona su bile dokaz danita nije kako valja.VVILLIAM GOLDING Gospodar muha"Uprskali smo stvar." Goli u sedlu1960.: Imali su tap zailjen s oba kraja.PRIZEMNICI U UTIM KAPUTIMAI. DJEAK I NJEGOVA MAJKA. BOBBYJEV ROENDAN. NOVI STANAR. O VREMENU INEZNANCIMA.Otac Bobbyja Garfielda bio je od onih mukaraca koji kosu ponu gubiti nakon to navre dvadesetu, a potpunooelave negdje s etrdeset pet godina. Randall Garfield bio je poteen tog ponienja jer je u trideset estojgodini umro od sranog napada. Bio je trgovac nekretninama i duu je ispustio na podu kuhinje tue kue. Kad

je Bobbvjev tata izdahnuo, potencijalni je kupac bio u dnevnom boravku, gdje je pokuavao pozvati hitnu pomoneukljuenim telefonom. U to je vrijeme Bobby imao tri godine. Nejasno je pamtio ovjeka koji ga kaklja, paljubi u obraze i elo. Bio je prilino siguran da je taj ovjek bio njegov tata. TUGUJUA RODBINA, pisalo jena nadgrobnom spomeniku Randalla Garfielda, ali njegova mama nikad nije djelovala naroito ucviljeno, a tose tie Bob-byja... pa, kako tugovati za ovjekom kojega jedva pamti?Osam godina poslije oeve smrti Bobby se do uiju zaljubio u ez-desetpetcentimetarski Schvvinnov bicikl uizlogu eljeznarije Hanvich Western Auto. Na sve mile naine kojih se mogao dosjetiti pokuao je skrenutimajinu panju na taj Schwinn; naposljetku joj ga je pokazao jedne veeri dok su se vraali kui iz kina (gledalisu Tama na vrhu stuba, film koji Bobby nije razumio, ali koji mu se svejedno svidio, osobito dio kad se DorothyMcGuire prevali sa stolca na lea i pokae svoje duge noge). Dok su prolazili pokraj eljeznarije,Bobby kao uzgred spomene kako bi bicikl u izlogu bio divan poklon nekom srekoviu od djeteta za njegovjedanaesti roendan."Nemoj ni pomiljati na to", ree ona. "Nemam novca da ti kupim bicikl za roendan. Zna, tvoj nas otac nije

ostavio ba zbrinute."Premda je Randall umro za vrijeme Trumanova mandata, a Ei-senhower sad bio ve na kraju svoje osmogodinjeplovidbe, Tvoj nas otac nije ostavio ba zbrinute jo je bila najea reakcija njegove majke na svaki Bobbvjevprijedlog koji bi mogao podrazumijevati troak vei od jednog dolara. Taj bi komentar najee bio popraenprijekornim pogledom, kao da ovjek nije umro nego pobjegao.Dakle, nita od bicikla za njegov roendan. Bobby se turobno zamisli nad time na povratku kui. Gotovo sesasvim rasplinuo uitak koji je u njemu izazvao neobian, zbrkani film koji su gledali. Nije se raspravljao smajkom niti ju je pokuavao umilostiviti jer bi to izazvalo njezin protunapad (a kad bi Liz Garfield krenula uprotunapad, ta je gazila sve pred sobom), ali se prepustio mranim mislima u vezi s izgubljenim biciklom... iizgubljenim ocem. Kadto bi gotovo mrzio svog oca. Katkad bi ga u tome spreavalo samo to to je vrlo snano,premda bez ikakva konkretnog temelja, slutio da njegova majka upravo to eli. Kad su stigli do parkaCommonwealth i zaputili se pokraj njega jo dvije ulice i skrenut e lijevo u Broadovu, gdje su stanovali on se oglui na svoje uobiajene strepnje i postavi pitanje o Randallu Garfieldu.

"Mama, zar nije nita ostavio? Ba nita?" Prije tjedan-dva, proitao je krimiiz serije o Nancv Drew o tomekako je nasljedstvo nekog siromanog klinca bilo skriveno iza stare ure u naputenoj palai. Bobby se nije nadaoda je njegov otac negdje sakrio zlatnike ili rijetke marke, ali ako je ostavio barem neto, moda bi to mogli pro-dati u Bridgeportu. U nekoj od tamonjih zalagaonica. Bobby nije znao kako funkcionira to sa zalagaonicama, alije znao kako te trgovine izgledaju: ispred njih vise tri zlatne kugle. Usto je bio uvjeren da e im zalagaoniarirado pomoi. Naravno, bio je to samo djeji san, ali Carol Gerber koja stanuje malo dalje od njih ima cijelu zbir-ku lutaka koje joj je njezin otac, zaposlen u ratnoj mornarici, poslao iz inozemstva. A ako oevi neto poklanjaju to i ine onda je logino pretpostaviti da oevi katkad i neto ostavljaju.Kad je Bobby postavio to pitanje, prolazili su ispod jedne od ulinih svjetiljaka koje su se protezale ovomstranom parka Commo-nvvealth, i Bobby primijeti kako se dogodila neka promjena na majinim ustima kao iuvijek kad bi se on odvaio upitati neto o svompokojnom ocu. Ta bi ga promjena podsjetila na njezinu torbicu: kad biste potegnuli vezice, rupa na njezinu vrhubi se smanjila.

"Rei u ti stoje ostavio", ree ona kad su krenuli niz Broad Street Hill. Bobby je vepoalio to je pitao, ali jesad, naravno, bilo prekasno. Nakon to se navije, ne moe je zaustaviti, u tome je problem. "Ostavio je policu


2/193

ivotnog osiguranja koja je istekla godinu dana prije njegove smrti. Nisam pojma imala dok nije umro a svi su ukljuujui i pogrebnika doli po komadionoga to ja nisam imala. Ostavio je i veliku vreu neplaenihrauna, koje sam dosad uglavnom podmirila ljudi su pokazali razumijevanje za moju situaciju, osobitogospodin Biderman, grijeila bih duu da kaem da nisu."Sve je to bila stara pjesma, dosadna koliko i gorka, ali tad ona ree Bobbvju i neto novo. "Tvoj otac", ree doksu se primicali njihovoj stambenoj zgradi koja se nalazila na polovici Broad Street Hilla, "nikad nije mogao

odoliti nedovrenoj skali.""Mama, to je to nedovrena skala?""Nije vano. Ali u ti rei jedno, Bobuljica: da te nikad nisam uhvatila da karta za novac. Toga mije dosta zacijeli ivot."Bobby je elio postaviti jo koje potpitanje, ali je znao da ne smije; dodatna bi pitanja samo pokrenula njezinutiradu. Moda ju je film, u kojem se radilo o nesretnim suprunicima, uzrujao na neki nain koji on kao klinacnije mogao razumjeti. U ponedjeljak e pitati svog prijatelja Johna Sullivana to su to nedovrene skale. Bobbvjuse inilo daje to neto iz pokera, ali nije bio sasvim siguran."U Bridgeportu ima mjesta gdje mukarcima uzimaju novac", ree ona dok su prilazili zgradi u kojoj sustanovali. "U njih zalaze mukarci bez pameti. Mukarci bez soli u glavi naprave neku glupost, a poslije ihnajee jadne ene moraju vaditi iz govana. Zna..."Bobby je znao to slijedi; bila je to najdraa tema njegove majke."ivot nije pravedan", ree Liz Garfield dok je vadila kljuod ulaznih vrata i spremala se otkljuati vrata

Broadove broj 149 u gradu Hanvichu, dravi Connecticut. Bio je travanj 1960., noje iz-disala proljetnimiomiris, a pokraj svoje majke stajao je mravi djeak s risque crvenom kosom svog oca. Jedva da ga je ikaddirala po kosi; u rijetkim prigodama kad bi ga pomilovala najee bi ga dotaknula po ruci ili obrazu."ivot nije pravedan", ponovi ona. Otvori vrata i oni uu.Istina da njegovu majku ivot nije mazio kao princezu, i svakako je loe to to je njezin suprug s trideset estgodina ispustio duu na podu pokrivenom linoleumom u nekoj praznoj kui, ali se Bobbvju katkad inilo dajemoglo biti i gore. Na primjer, mogli su imati dvoje djece umjesto samo jednog. Ili troje. Ma to i etvero.Ili da mora raditi neki stvarno teak posao kako bi uzdravala njih dvoje? Sullvjeva mama radi u pekarnici Tip-Top u sreditu grada, pa onih tjedana kad mora upaliti pei, Sully-John i njegova dva starija brata jedva da jevide. Bobby je promatrao i ene koje se slijevaju iz tvornice cipela Peerless Shoe Companv kad se u tri sataoglasi sirena (on izlazi iz kole u pola tri), ene koje su odreda ili premrave ili predebele, ene blijedih lica iprstiju umrljanih uasnom bojom stare krvi, ene koje gledaju u zemlju, a svoje radne cipele i hlae nose uvreicama Total Grocervja. Jesenas, dok je iao na protenje s gospoom Gerber, Carol i malim lanom (kojeg je

Carol uvijek zvala lan mrkljo), vidio je kako neki mukarci i ene beru jabuke u okolici grada. Kad je upitaotko su ti ljudi, gospoa Gerber je rekla da su to sezonski radnici ba kao ptice selice, uvijek u pokretu, berukulturu koja trenutano dozrijeva. Bobbvjeva je majka mogla biti jedna od njih, ali nije.A to jest bila? Tajnica gospodina Donalda Bidermana u Home Town Real Estateu, agenciji za nekretnine ukojoj je Bobbvjev tata radio kad je doivio srani napad. Bobby je pretpostavljao daje ona dobila taj posao jer jeRandall bio simpatian Donaldu Bidermanu pa se ovaj saalio na nju udovica sa sinom koji tek to je izaaoiz pelena ali je ona bila dobar i marljiv radnik. Prilino je esto radila dokasna. Bobby je dva puta bio udrutvu zajedno s majkom i gospodinom Bidermanom jasnije se sjeao piknika organiziranog za djelatniketvrtke, ali ih je jednom drugom prigodom gospodin Bi-derman odvezao zubaru u Bridgeport kad je Bobbyju zavrijeme kolskog odmora netko u igri izbio zub i to se dvoje gledalo na poseban nain. Ponekad bi jegospodin Biderman nazvao kasno naveer i u tim bi ga razgovorima ona zvala Don. Ali je "Don" bio star, iBobby nije preesto o njemu razmiljao.Bobby nije ba bio siguran to njegova majka danju (i naveer) radi u uredu, ali se mogao kladiti daje to stoput

bolje od izrade cipela, branja jabuka ili paljenja pei u pekarnici Tip-Top u pola pet ujutro. Bobby se mogaokladiti da njezin posao ia sve te poslove sto posto. Usto, ako biste njegovu mamu pitali o nekim stvarima,nagrabusili bi. Na primjer, ako ste je upitali kako to da si moe priutiti tri novehaljine iz Searsa (jednu svilenu), ali ne i tri mjesena obroka od jedanaest i pol dolara za Schwinna iz izlogatrgovine Western Auto (bio je crveno-srebrn, i Bobbvja bi neto stegnulo u trbuhu samo kad bi ga ugledao).Upitajte je o neem takvom i najeili ste.Bobby to nije uinio, vese latio toga da sam zaradi iznos cijene bicikla. To e potrajati do jeseni, moda i dozime, i taj e model dotad vemoda nestati iz izloga trgovine Western Auto, ali e on ustrajati. Mora zasukatirukave i podmetnuti lea. ivot nije lagan, i ivot nije pravedan.Kad se posljednjeg utorka u travnju dokoturao Bobbvjev jedanaesti roendan, mama mu urui plosnati smotuljakumotan u srebrni papir. U njemu se nalazila naranasta iskaznica za knjinicu. Iskaznica za odrasle. ZbogomNancy Drew, Hardy Boys i Don Winslow od mornarice. Pozdravljene mi budite prie pune tajanstvene izakuaste strasti poput Tame na vrhu stuba. A da ne spominje krvave bodee u sobama na vrhu kula. (I u

priama s Nancy Drew i Hardvjevcima bilo je tajni i soba na vrhu kula, ali jedva neto krvi, a nikad nikakvestrasti.)


3/193

"Ne zaboravi daje gospoa Kelton na alteru moja prijateljica", ree mama. Govorila je svojim uobiajenimtrpkim tonom upozorenja, ali joj je godilo njegovo zadovoljstvo uoila ga je. "Pokua li posuditi netokakljivo poput Gradia Paytona iliKing's Rowa, ja u to doznati."Bobby se nasmijei. Znao je da hoe."A ako je deurna ona druga, gica Zabadalo, pa te upita odakle ti naranasta iskaznica, reci joj da pogleda napoleini. Napisala sam doputenje preko potpisa."

"Hvala ti mama. Ovo je guba."Ona se nasmijei, sagne, i suhim usnama brzo otare njegov obraz, odmaknuvi se od njega gotovo prije no tomu se primakla. "Drago mije da si sretan. Vratim li se kui dovoljno rano, otii emo u Colony na prene koljkei sladoled. Za tortu e morati priekati vikend, jer nemam vremena da je prije ispeem. A sad obuci kaput ikreni, sunac. Zakasnit e u kolu."Zajedno siu niza stube i izau na trijem. Uz plonik je stajao taksi. Mukarac u jakni od popelina sagnuo sekroz suputniki prozor i plaao taksiste. Iza njega je stajao mali grozd kovega i papirnatih vreica, onih srukama."To je sigurno onaj koji je iznajmio sobu na drugom katu", ree Liz. Usta joj ponovno izvedu onaj trik saskupljanjem. Stajala je na gornjoj stubi, ocjenjivaki zagledana u mukarevo usko dupence koje je strilo premanjima, dok je on zavravao poslovnu transakciju s taksistom. "Nemam povjerenja u ljude koji sele svoje stvari upapirnatim vreicama. Za moj pojam stvari u papirnatoj vreici izgledaju naprosto lampavo.""Ima i kovege", ree Bobby, ali mu njegova majka nije morala rei da ona tri koveia novog stanara nisu ba

neto. Bili su raspa-reni, izgledali kao daje netko u Kaliforniji bio loe volje pa ih raspalio nogom a oni seprizemljili ovdje.Bobby i njegova majka siu niz cementirani puteljak. Taksi ode. Onaj se mukarac u jakni od popelina okrene.Za Bobbvja, ljudi su se dijelili u tri iroke kategorije: djeca, odrasli i starci. Starci su bili odrasli ljudi sijede kose.Novije stanar bio od te tree sorte. Imao je suhonjavo i umorno lice, bez bora (osim oko ispranih plavih oiju),ali iz-brazdano. Njegova je sijeda kosa bila paperjasta i uzmicala s ela posutog starakim pjegama. Bio je visoki zguren na nain koji Bobbvja podsjeti na Borisa Karloffa u filmovima iz serije Shock Theater koje suprikazivali petkom naveer u pola dvanaest na WPIX-u. Ispod jakne od popelina nalazila se jeftina radnikaodjea koja je izgledala prevelika za njega. Na nogama je imao iznoene cipele od kordovana."Bok, narode", ree on i nasmijei se, inilo se, tekom mukom. "Zovem se Theodore Brautigan i ivjet u ovdjestanovito vrijeme."On prui ruku Bobbvjevoj majci, koja je samo nakratko dotakne. "Ja sam Elizabeth Garfield. Ovo je moj sinRobert. Morat ete nas ispriati, gospodine Brattigan"

"Brautigan, gospoo, ali bi mi bilo drago kad biste me vi i va sinek zvali samo Ted.""No dobro. Robert kasni u kolu a ja na posao. Bilo mi je drago, gospodine Brattigan. Pouri, Bobby.Tempusfugit."Ona krene nizbrdo prema gradu; Bobby krene uzbrdo (i sporijim korakom) prema osnovnoj koli Hanvich uAsherovoj aveniji. Nakon tri-etiri koraka prijeenih na toj relaciji, on se zaustavi i okrene. Smatrao je da jenjegova majka bila nepristojna prema gospodinu Brautiganu, da se ponijela naduveno. Naduvenost je bila naj-gori porok u njegovu malom krugu prijatelja. Carol je preziralauobraence, jednako kao i Sully-John. Gospodin Brautigan sad je vjerojatno stigao do polovice prilaznogputeljka, ali ako nije, Bobby mu se elio nasmijeiti kako bi ovaj znao da barem jedan lan obitelji Garfield nijeutvara.No i njegova se majka zaustavila i okrenula. Ne zato da bi jo jednom pogledala u gospodina Brautigana; tapomisao Bobbvju nikad nije pala na pamet. Ne, okrenula se pogledati svog sina. Znala je da e se on okrenutiprije no to je Bobby uope postao toga svjestan, i zbog toga on osjeti lagano pomraenje svoje inae vedre

naravi. Ona bi kadto rekla da e prije na vrbi roditi groe no to e je Bobby uspjeti smuljati, i vjerojatno jeimala pravo. Koliko uope mora imati godina da bi smuljao mamu? Dvadeset? Trideset? Ili mora priekati daona ostari i da joj se mozak pretvori u pileu juhu?Gospodin Brautigan nije ni krenuo niz prilazni puteljak. Stajao je na njegovu poetku kod plonika s kovegomu svakoj ruci a treim ispod desne mike (one je tri papirnate vreice premjestio na travnjak broja 149), jozgrbljeniji pod tom teinom. Stajao je tono izmeu njih, poput naplatne kuice ili neeg takvog.Pogled Liz Garfield sune pokraj njega prema sinovim oima. Kreni, govorio je njezin pogled. Ni rijei. On jenov, doao odnekud ili niotkud, stigao s pola stvari potrpanih u papirnate vreice. Ni rijei, Bobby, samo kreni.Ali on to ne uini. Moda zato to je za roendan umjesto bicikla dobio iskaznicu za knjinicu. "Drago mi je,gospodine Brautigan", ree Bobby. "Nadam se da e vam se ovdje svidjeti. Bok.""Dobar provod u koli, sinko", ree gospodin Brautigan. "Naui puno. Tvoja majka ima pravo tempusfugit."Bobby pogleda u majku da vidi postoje li izgledi da njegova mala pobuna bude oprotena u svjetlu ove jednakomale laske, ali mamina su usta bila nemilostiva. Ona se okrene i krene nizbrdo bez rijei. Bobby nastavi svojim

putem, zadovoljan to se obratio onom strancu premda se njegova majka pobrinula da on to kasnije poali.Prilazei kui Carol Gerber, Bobby izvadi onu naranastu iskaznicu i zagleda se u nju. Nije Schwinn od ezdeset


4/193

pet centimetra, ali je svejedno prilino dobra. Zapravo, izvrsna. Cijeli svijet knjiga koji treba istraiti, pa to akoje kotala samo dva ili tri zelembaa? Zar se ne kae daje vana gesta?Pa... barem tako kae njegova mama.On okrene iskaznicu. Na poleini je njezinim vrstim rukopisom bila napisana poruka: "Na znanje svima kojihse to tie: ovo je iskaznica mog sina. On ima moje doputenje da posudi tri knjige tjedno iz odjela za odrasleGradske knjinice Hanvich." Bila je potpisana Elizabeth Penro-se Garfield.

A ispod svog imena, poput P. S.-a, dodala je ovo: Robert e sam podmirivati zakasnine."Slavljenice!" vikne Carol Gerber i prestrai ga. Zaskoi ga iza stabla iza kojeg je ekala u zasjedi. Baci mu seoko vrata i silovito ga cmokne u obraz. Bobby pocrveni i osvrne se da vidi gleda li tko sam Bog zna da jeteko prijateljevali s curicom i bez pusa iznenaenja ali je sve bilo u redu. Uobiajena jutarnja bujica uenikakretala se prema koli du Asherove avenije na vrhu uzbrdice, ali su ovdje dolje bili sami.Bobby orulji obraz."Ma daj, godilo ti je", smijala se ona."Nije", ree Bobby, premda jest."to si dobio za roendan?""Iskaznicu za knjinicu", ree Bobby i pokae joj. "Za odrasle.""Fora!" Je li u njezinim oima ugledao suosjeanje? Vjerojatno nije. A to ako i jest? "Izvoli. Za tebe." Ona muprui Hallmarkovu omotnicu na kojoj je velikim slovima bilo napisano njegovo ime. A zalijepila je i nekolikosrdaaca i medvjedia.

Bobby s osjeajem blage strepnje otvori omotnicu, podsjetivi se da estitku, bude li sladunjava, moe zaguratiduboko u stranji dep svojih platnenih hlaa.Ali nije bila. Moda malko djetinjasta (klinac sa Stetsonom na konju, a unutra SRETAN ROENDANKAUBOJU slovima koja su trebala izgledati kao drvena), ali ne i sladunjava. Voli te Carol jest bilo pomalosladunjavo, ali ona je curica, to se tu moe?"Hvala.""Znam, to je bebasta estitka, ali su ostale bile jo gore", injenino e Carol. Malo vie na uzbrdici ekao ih jeSully-John, koji je sve u esnaest natezao svoj jo-jo marke Bo-lo Bouncer: ispod desne ruke, ispod lijeve ruke,iza leda. Vie ga se nije trudio provui kroz noge jer je to jednom pokuao u kolskom dvoritu i dobro se opaliopo jajima. Sully je tad vrisnuo, a Bobby i jo dva djeaka smijali su se do suza. Carol i jo tri njezine prijateljicepritrale su da upitaju to se dogaa, no djeaci su rekli daje sve u najboljem redu. I Sully-John je to rekao, iakoje bio blijed i na rubu suza. Deki su aavi, rekla je Carol tom prilikom, ali se Bobbvju nije uinilo da ona tostvarno misli. Da to misli, ne bi iskoila iza stabla i poljubila ga, i to svojski, zalijepila mu vlanu pusu. Zapravo,

bolju no to mu je udijelila vlastita majka."Nije to bebasta estitka", ree on."Nije, ali skoro da jest", ree ona. "Htjela sam ti kupiti estitku za odrasle, ali ovjee, kako su one sladunjave.""Znam", ree Bobby."Bobby, hoe li ti biti sladunjav kad odraste?""Nadam se da neu", ree on. "A ti?""Ne. Ja u biti kao mamina prijateljica Rionda.""Rionda je prilino debela", sumnjiavo e Bobby."Aha, ali je skulirana. Ja u pokuati biti skulirana bez debljine.""U nau se zgradu uselio novi stanar. Soba na drugom katu. Moja mama kae daje gore silno vrue.""Stvarno? Kakav je?" Ona zahihoe. "Je li muci-muci?""Star je", ree Bobby, no tad razmisli. "Ali je imao zanimljivo lice. Mojoj je mami bio antipatian na prvi pogledjer je neke svoje stvari donio u papirnatim vreicama."

Sully-John im se pridrui. "Sretan ti roendan, gade", ree on i lupne Bobbvja po leima. Gade je bila Sully-Johnova najnovija po-tapalica; Carolina je bila skulirano; Bobby je trenutno bio u fazi izmeu dvije omiljenerijei, premda mu se inilo da ima neeg u zvuku rijei bogbogovski."Budete li prostaili, neu hodati s vama", ree Carol."U redu", drueljubivo e Sully-John. Carol je bila frkava plavua koja je izgledala kao odraslija inaicaBobbsey Twinsa; John Sulli-van bio je visok, crnokos i zelenook, na nain Joea Hardvja1. Bobby Garfield hodaoje izmeu njih. Zaboravio je na svoju asovitu poti-tenost. Roendan mu je, s prijateljima je, i ivot je lijep.Spremi Ca-Bobbsey Twins, likovi iz popularnih pria za mlade, dva para blizanaca, od osam i etiri godine. Joe Hardy jelik iz niza pustolovnih pria za djeake, sin detektiva Fentona Hardyja, koji zajedno s bratom Frankom iprijateljem Chetom Mortonom dosjetljivo rjeava zloine.rolinu roendansku estitku u stranji dep, a novu iskaznicu za knjinicu tutne duboko u prednji dep odaklenee moi ispasti ili biti ukradena. Carol pone skakutati na jednoj nozi. Sully-John joj ree da prestane.

"Zato?" upita Carol. "Ja volim skakutati.""I ja volim govoriti gade, ali neu ako me zamoli", razlono odgovori Sully-John.


5/193

Carol pogleda u Bobbvja."Skakutanje na jednoj nozi osobito bez trika zaista je malo djetinjasto, Carol", ree Bobby kao da seispriava, a potom slegne ramenima. "Ali ako eli, samo ti skakui. Nama je svejedno, zar ne, S-J?""Tako je", ree Sully-John i ponovno pokrene jo-jo. Naprijed--natrag, gore-dolje, vap-vap-vap.Carol vie nije skakutala na jednoj nozi. Hodala je izmeu njih i pretvarala se da je cura Bobbyja Garfielda, daBobby ima vozaku dozvolu i Buick i da idu u Bridgeport na WKBW-ovu Rock and Roll Extravaganzu. Mislila

je da je Bobby silno skuliran. A najbolja fora je bila ta to on to nije znao.Bobby se vratio iz kole u tri sata. Mogao je stii kui i ranije, ali skupljanje reciklanih boca bilo je dio njegovekampanje "Bicikl do Dana zahvalnosti" i on se vratio kui zaobilaznim putem kroz ipra-je pokraj Asheroveavenije, u potrazi za bocama. Naao je tri boce Rheingolda i jednu Nehija2. Nije puno, ali hej! Osam centi jeosam centi. "Zrno do zrna pogaa!" bila je jo jedna mamina uzreica.Bobby opere ruke (dvije su boce bile prilino bljak), izvadi si neto za prigristi iz hladnjaka, proita dva staraSupermana, ponovno si izvadi neto za gricnuti iz hladnjaka, pa pogleda American Bandstand. Nazove Carol dajoj kae da e u emisiji nastupiti Bobby Darin ona je smatrala daje Bobby Darin jako skuliran, naroito zbognaina na koji je pucketao prstima dok bi pjevao "Queen of the Hop" ali je ona to veznala. Gledala ju je s triili etiri svoje praznoglave prijateljice koje su gotovo non-stop hihotale u pozadini. Taj zvuk podsjeti Bobbyja naptice u trgovini za prodaju kunih ljubimaca. Na televi-Rheingold je vrsta piva, a Nehi bezalkoholni napitak.ziji, Dick Clark je upravo pokazivao koliko gnoja iz akni moe upiti samo jedna Stri-Dexova medicinska

blazinica.Mama nazove u etiri sata. Ree da gospodin Biderman trai da ostane raditi prekovremeno. ao joj je, aliroendanska veera u Co-lonyju otpada. U hladnjaku ima goveeg variva od ruka; on moe to pojesti, a ona ese vratiti do osam da ga spremi u krevet. I zaboga, Bobby, ne zaboravi ugasiti plin kad bude gotov satednjakom.Bobby se vrati televizoru razoaran, ali ne i iznenaen. U Band-standu, Dick je sad najavljivao okrugli stol"Ocjenjivanje ploa". Bobby pomisli kako tip u sredini izgleda kao da bi mogao potroiti cijelu tvorniku zalihuStri-Dexovih blazinica.Zavue ruku u prednji dep i izvue onu novu naranastu iskaznicu. Ponovno se oraspoloi. Ne mora sjeditiispred televizora s hrpom starih stripova ako ne eli. Moe otii u knjinicu i uhodati svoju novu iskaznicu svoju novu iskaznicu za odrasle. Gospoica Zabadalo je sad deurna, samo to se ona pravim imenom zove gos-poica Harrington i Bobby je smatra lijepom. Nosi parfem. Uvijek bi osjetio njegov miris na njezinoj koi i ukosi, jedva primjetan i sladak, poput lijepe uspomene. Iako je Sully-John sad na satu trombona, nakon knjinice

Bobby bi mogao otii kod njega, moda malo vjebati bejzbolske udarce.A mogao bih, pomisli on, -i odnijeti one boce u Spicer's. Ovog ljeta moram zaraditi za bicikl.Iznenada, ivot je izgledao ispunjen.Sullvjeva mama pozove Bobbvja da ostane na veeri, ali joj on ree ne hvala, moram se vratiti kui. Radije bipojeo peenje i hrskave krumpire iz penice gospoe Sullivan nego ono to ga eka u njegovu stanu, ali je znaoda e jedna od prvih stvari koje e njegova majka uiniti nakon povratka iz ureda biti da pogleda u hladnjak ividi je li posuda Tuppenvarea s ostacima goveeg variva jo unutra. Ako bi bila, upitala bi Bobbyja to jeveerao. Postavila bi to pitanje smireno, ak i uzgredno. Kad bi joj on rekao da je jeo kod Sully-Joh-na, ona bikimnula glavom, upitala ga to su jeli i je li bilo deserta, te je li zahvalio gospoi Sullivan; moda bi ak sjela nakaus njim i jela sladoled iz iste zdjelice dok bi na televiziji gledali Sugarfoot. Sve bi bilo u najboljem redu...samo to ne bi bilo. Kad-tad stvari bi dole na naplatu. Moda ne za dan ili dva, pa ni tjedan dana, ali bi tajtrenutak naposljetku doao. Bobby je to znao gotovo nesvjesno. Ona je bez sumnje zaista morala ostati raditiprekovremeno, ali to to za svoj roendan mora sam jesti ostatke goveeg variva bila je kazna za to to je

razgovarao s novim stanarom premda nije smio. Pokua li izbjei tu kaznu, pridodalo bije se glavnici, ba kaonovac na bankovnom raunu.Kad se Bobby vratio od Sully-Johna, bilo je est sati i petnaest minuta i vese smrkavalo. Imao je dvije noveknjige za proitati, jednu iz serije o Perrvju Masonu s naslovom Sluaj barunastih kandi, te znanstveno-fantastini roman Clifforda Simaka s naslovom Prsten oko Sunca. Obje su knjige izgledale bogbogovski, agospoica Harrington mu uope nije stvarala probleme. Naprotiv, rekla mu je da ita zahtjevnije knjige od svojihvrnjaka i neka samo tako nastavi.Putem od S-J-ja do kue, Bobby je smislio priu u kojoj su on i gospoica Harrington bili na luksuznom broduza krstarenje koji je potonuo. Samo su njih dvoje preivjeli brodolom, a od utapanja ih je izbavilo to to su nalipojas za spaavanje na kojem je pisalo S. S. LUSITANIC. More ih je izbacilo na otois palmama i praumom ivulkanom, i dok su leali na plai, gospoica Harrington je drhturila i govorila da joj je hladno, daje zebe, bi lijeon mogao zagrliti i ugri-jati, to je on naravno mogao i to je u inio, sa zadovoljstvom, gospoice Harrington, aonda su domoroci izali iz dungle; isprva su djelovali blagonaklono, ali se ispostavilo da su posrijedi ljudoderi

koji ive na obroncima vulkana i ubijaju svoje rtve na istini naikanoj lubanjama, tako da situacija nijeizgledala sjajno, ali ba kad su njega i gospoicu Harrington odvukli prema kotlu, vulkan je poeo tutnjiti i


6/193

"Bok, Robert."Bobby podigne pogled, jo prestraeniji no to je bio kad je Carol Gerber istrala iza stabla da bi mu na obrazzalijepila roendansku pusu. Bio je to onaj novi stanar iz zgrade. Sjedio je na gornjoj stubi i puio. Zamijenio jesvoje stare, iznoene cipele starim, iznoenim papuama, i skinuo jaknu od popelinaveer je bila topla. Izgledaudomaeno, pomisli Bobby."O, gospodine Brautigan. Pozdrav." "Nisam te elio prestraiti." "I niste"

"Ali mislim da jesam. Bio si tisue kilometara daleko. A zovi me Ted. Molim lijepo.""U redu." Ali Bobby nije bio siguran hoe li moi ostati na Tedu. Govoriti ti odrasloj osobi (osobito starojodrasloj osobi) protivilo se ne samo uenju njegove majke, nego i vlastitoj sklonosti."U koli je bilo dobro? Nauio si neto novo?""Aha, bilo je u redu." Bobby se premjetao s noge na nogu, prebacivao svoje novoposuene knjige iz ruke uruku."A da sjedne sa mnom minutu?""Naravno, ali ne mogu dugo. Znate, moram neto obaviti." Obaviti uglavnom ve eru onaj ostatak variva unjegovoj je glavi dosad poprimio prilinu privlanost."Naravno. Poslovi i tempus fugit."Kad je Bobby sjeo pokraj gospodina Brautigana Teda na iroku stubu trijema, udiui aromu njegovecigarete Chesterfield, pomisli kako nikad nije vidio ovjeka koji bi izgledao tako iznemoglo. To nije moglo bitisamo zbog selidbe, zar ne? Koliko te moe namuiti preseljenje tri mala kovega i tri papirnate vreice s

rukama? Moda e kasnije stii ljudi u kamionu za selidbe, pomisli Bobby, ali je sumnjao u to. Bila je to samojedna sobavelika, ali svejedno samo jedna soba s kuhinjom na jednoj strani, i svime ostalim na drugoj. On iSully-John popeli su se na drugi kat i provrljali po njoj nakon to je stara gospoa Sidley doivjela modaniudar i otila ivjeti s kerkom."Tempus fugit znai vrijeme leti", ree Bobby. "Mama to esto govori. Kae i da vrijeme nikog ne eka i dalijei sve rane.""Tvoja je majka ena od tisuu uzreica, je li?""Aha", ree Bobby i naglo osjeti umor pri pomisli na sve te uzre ice. "Tisuu uzreica.""Ben Jonson je vrijeme nazvao starom, elavom varalicom", ree Ted Brautigan. Duboko uvue dim cigarete paispuhne dva usporedna mlaza kroz nos. "A Boris Pasternak je rekao da smo mi zato enici vremena, taocivjenosti."Bobby ga oarano pogleda. Privremeno zaboravi na svoj prazni eludac. Silno mu se svidjela pomisao navrijeme kao starog, elavog varalicu to je bilo sasvim i potpuno tono, premda on ne bi mogao

rei zato... a nije li fora upravo u tome to ne moe rei zato? Poput predmeta u jajetu, ili sjene iza mjehurastogstakla. "TkojeBenJonson?""Jedan Englez, odavno mrtav", ree gospodin Brautigan. "Po svemu sudei, egoistian i potpuno lakouman snovcem, a povrh toga sklon i flatulenciji. Ali""to je to? Flatulencija?"Ted gurne jezik izmeu usana i proizvede kratak, ali vrlo realistian zvuk prdca. Bobby rukama poklopi usta izahihoe u svoje svinute prste."Djeca nalaze prdce smijenima", ree Ted Brautigan kimajui glavom. "Aha. No za ovjeka mojih godina, onisu samo dio sve neo-binijih aspekata ivota. Premda je Ben Jonson izmeu prdaca izrekao mnoge mudre stvari.Ne toliko kao Dr. Johnson to bi bio Sa-muel Johnson ali svejedno prilian broj.""A Boris...""Pasternak. Rus", gospodin Brautigan odmahne rukom. "Mislim da nije vrijedan spomena. Mogu li vidjeti tvojeknjige?"

Bobby mu ih prui. Gospodin Brautigan (Ted, podsjeti se on, trebao bi ga zvati Ted) vrati mu Perrvja Masonanakon to je povrno pogledao naslov. Roman Clifforda Simaka zadri due u rukama. Najprije zakilji unaslovnicu kroz vitice dima cigarete koje su se dizale u zrak pokraj njegovih oiju, a potom ga prelista. Pritom jekimao glavom."Proitao sam ga", ree on. "Prije dolaska ovamo imao sam puno vremena za itanje.""Je li?" Bobbvjeva se znatielja raspiri. "Je li dobra?" "Jedna od njegovih najboljih", odgovori gospodinBrautigan Ted. Pogleda iskosa u Bobbvj a, jednog oka otvorenog, a drugoga jo zatvorenog od kiljenja zbogdima. Zbog toga je izgledao istodobno mudro i zagonetno, poput ne sasvim pouzdanog lika iz nekog detek-tivskog filma. "No jesi li siguran da e ga moi proitati? Nema vie od dvanaest godina.""Jedanaest", ree Bobby. Silno gaje razveselilo to to je Ted pomislio da bi mogao imati dvanaest godina."Danas sam navrio jedanaest. Mogu ja to itati. Neu sve shvatiti, ali ako je pria dobra, svidjet e mi se.""Roendan ti je!" ree Ted, zadivljeno. Potegne posljednji dim iz cigarete, pa je kvrcne prstom i baci. Opuakpadne na cementirani prilazni puteljak i iz njega brinu iskre. "Sretan roendan dragi Ro-bert, sretan roendan

ti!""Hvala. Samo to mi se kudikamo vie svia Bobby."


7/193

"Onda Bobby. Izlazi li proslaviti?""Ne, mama mora raditi prekovremeno.""A da doe u moj mali stan? Nemam puno, ali znam otvoriti konzervu. A moda imam i pite""Hvala, ali mama mije neto ostavila. Trebao bih to pojesti.""Shvaam." I, udo nad udima, izgledao je kao da zaista i shvaa. Ted Bobbvju vrati primjerak Prstena okoSunca. "U ovoj knjizi", ree on, "gospodin Simak iznosi teoriju da postoje mnogi svjetovi poput naeg. Ne

drugih planeta, nego drugih zemaljskih svjetova, paralelnih zemaljskih svjetova, u nekakvom prstenu oko Sunca.Fascinantna postavka.""Aha", ree Bobby. On je znao za paralelne svjetove iz drugih knjiga. I stripova.Ted Brautigan se zagleda u njega zamiljeno, upitno."to je?" upita Bobby, osjetivi iznenada smetenost. Ugledao si neto zeleno? vjerojatno bi rekla njegova majka.Na trenutak on pomisli da Ted nee odgovoriti kao da se duboko zamislio i od tih misli obnevidio. A onda sestrese i uspravnije sjedne. "Nita", ree on. "Imam jedan mali prijedlog. Moda bi elio zaraditi neto novca?Nemam puno, ali""Aha! Nego to!" Ima jedan bicikl, zamalo je Bobby nadovezao, ali onda se suspregne. Dri jezik za zubima, bilaje jo jedna majina uzreica. "Gotovo da nema toga to ne bih napravio!"Ted Brautigan je izgledao istodobno uznemireno i uveseljeno. To kao daje otvorilo vrata u neko njegovodrukije lice, i Bobby sad shvati da je taj starac nekad bio mladi. Mladis dozom drskosti, ak. "To se ne bismjelo rei neznancu", ree on. "Premda smo napredovali do Bobbvja i Teda to je dobar poetak zapravo

smo jo stranci.""Je li neki od onih johnsonovaca rekao neto o neznancima?""Ne sjeam se, ali ima neto na tu temu u Bibliji: 'Jer ja sam tebi stranac, na proputovanju. Potedi me, dapovratim snagu, prije noto se zaputim tamo...'" Tedov glas na trenutak izblijedi. Iz lica mu je nestalo veselosti i ponovno je izgledaostaro. A onda mu se glas uvrsti i on dovri: '"...prije no to se zaputim tamo, i vie me ne bude.' Knjiga psalama.Ne mogu se sjetiti koja.""Ja ne bih nikoga ubio ili opljakao, ne brinite se, ali bih svakako elio zaraditi neto novca.""Dopusti mi da razmislim", ree Ted. "Da razmislim malo.""Naravno. Ali ako vam treba obaviti neke poslie, ja sam ovjek za vas. To da odmah znate.""Poslie? Moda. Premda ja ne bih upotrijebio tu rije." Ted svojim koatim rukama obujmi svoja jo koatijakoljena i zagleda se preko travnjaka u Broadovu. Smrkavalo se; stigao je Bobbvjev omiljeni dio ve eri. Prolazeiautomobili imali su upaljena stranja svjetla, a negdje u Asherovoj aveniji gospoa Sigsbv dozivala je svoje

blizanke da uu u kuu veerati. U to doba dana kao i u zoru, dok bi stajao u kupaonici, mokrio u zahodskukoljku a sunana mu svjetlost padala kroz prozoriu poluotvorene oi Bobby se osjeao kao san u neijojglavi."Gdje ste ivjeli prije no to ste doli ovdje, gospodine... Ted?""Ne na ovako lijepom mjestu", ree on. "Ni blizu tako lijepom. A koliko ti stanuje ovdje, Bobby?""Otkad znam za sebe. Otkad mi je umro tata, kad sam imao tri godine.""I poznaje sve ljude koji stanuju u ovoj ulici? Barem u ovom dijelu ulice?""Uglavnom, da.""Znao bi da ima neznanaca. Ljudi na proputovanju. Lica tebi nepoznatih."Bobby se nasmijei i kimne glavom. "Aha, mislim da bih."ekao je da vidi to e uslijediti bilo je zanimljivo ali se inilo da nastavka nee biti. Ted ustane, polako ipaljivo. Bobby zauje kako su Tedu u leima zakripale koice kad je zabacio ruke iza lea i protegnuo se,krivei lice.

"Doi", ree on. "Postaje svjee. Ui u s tobom. Tvoj kljuili moj?"Bobby se nasmijei. "Trebali biste poeti uhodavati svoj, nije li tako?"Ted bilo je sve lake misliti o njemu kao o Tedu izvue iz depa privjesak za kljueve. Jedini kljuevi nanjemu bili su onaj koji je otvarao velika ulazna vrata i onaj od njegove sobe. Oba su bila sjajna i nova, gusarskizlatne boje. Bobbvjeva dva kljua bila su iz-grebena i potamnjela. Koliko godina ima Ted? ponovno se on upita.Najmanje ezdeset. ezdesetogodinjak sa samo dva kljua u depu. To je udno.Ted otvori ulazna vrata i oni uu u veliko tamno predvorje sa stalkom za kiobrane i starim crteom Lewisa iClarka zagledanih u prostranstva amerikog Zapada. Bobby prie vratima stana Garfiel-dovih, a Ted stubitu.Zastane tamo trenutak ruke poloene na rukohvat. "Simakova knjiga ima zanimljiv zaplet", ree on. "Premda mustil nije na razini. Ne elim rei da mu je lo, ali vjeruj mi na rije, ima i boljih."Bobby je ekao."Kao to ima knjiga iji je stil sjajan, ali prie nisu naroite. Ponekad proitaj knjigu zbog prie, Bobby. Nemojbiti poput knjikih snobova koji to odbijaju initi. Katkad itaj zbog rijei jezika. Nemoj biti poput ziheraa

koji to odbijaju initi. Ali kad nae knjigu koja ima i dobar zaplet i dobar izbor rijei, uvaj je kao oko u glavi.""Mislite li daje takvih puno?" upita Bobby.


8/193

"Vie no to knjiki snobovi i ziherai misle. Kudikamo vie. Moda u ti dati jednu. Zakasnjeli roendanskipoklon.""Ne morate.""Ne, ali u vjerojatno to uiniti. I zaista ti elim da se lijepo pro-vede za roendan.""Hvala. Dosad je bilo bogbogovski." A onda Bobby ue u svoj stan, prigrije varivo (nije zaboravio ugasiti plinnakon to je varivo zavrilo, a nije ni zaboravio staviti posudu u sudoper da se namae), i pojede veeru sam,

itajui Prsten oko Sunca, dok mu je televizor pravio drutvo. Jedva daje uo Cheta Huntleya i Davida Brinkleyadok su u Dnevniku torokali o vijestima. Ted je imao pravo glede knjige: bila je senzacionalna. I izbor rijei muse inio u redu, premda on vjerojatno i nema prevelikog iskustva s time.Rado bih napisao takvu priu, pomisli on kad je najzad sklopio knjigu i skljokao se na kaugledati Sugarfoot.Pitam se bih li ja to mogao.Moda. Moda i bih. Ta netko mora pisati prie, ba kao to netko mora popraviti cijevi kad se zalede ilipromijeniti arulje na svjetiljkama u parku Commonvvealth kad pregore.Otprilike sat vremena kasnije, nakon to je Bobby uzeo u ruke Prsten oko Sunca i ponovno poeo itati, u stanue njegova majka. Ru joj se malo razmazao u jednom kutu usta, a kombine joj je virio ispod ruba haljine.Bobby joj je najprije htio skrenuti pozornost na to, ali se tad sjeti koliko joj je mrsko kad joj netko kae da "doljena jugu pada snijeg". Usto, emu? Njezin je radni dan zavrio i, kao to bi katkad rekla, ovdje nema nikog osimnas kokoi.Ona zaviri u hladnjak da provjeri da goveeg variva vie nema, pregleda tednjak da provjeri je li plin ugaen,

pregleda sudoper da provjeri namau li se lonac i Tuppenvare u mjehuriima sapunice. Onda ga poljubi usljepoonicu, zapravo okrzne ga usnama u prolazu, pa ode u svoju spavau sobu skinuti sa sebe uredsku haljinu iarape. Djelovala je rastreseno, zamiljeno. Nije ga upitala je li se lijepo proveo za roendan.Kasnije joj je pokazao Carolinu estitku. Mama je samo bacila pogled a daje nije poteno pogledala, proglasila je"slatkom" i vratila mu je. Onda mu je rekla da se umije, poelja i ode na spavanje. Bobby je to sve uinio, nespomenuvi svoj zanimljivi razgovor s Tedom. U njezinu sadanjem raspoloenju to bi je najvjerojatnijerazljutilo. Najbolje je pustiti da bude zamiljena, ostaviti je na miru dokle god treba, dati joj vremena da mu sepolako vrati. No kad je oprao zube i zavukao se u krevet, ipak ponovno osjeti kako ga obuzima ona sjeta. Katkadbi osjetio bezmalo glad za njom, a ona ne bi znala.Isprui ruku iz kreveta i zatvori vrata, blokiravi zvuk nekog starog filma. Ugasi svjetlo. A onda, ba kad jepoeo tonuti u san, ona ue u njegovu sobu, sjedne na njegov krevet i ree da joj je ao to je veeras takohladna, ali da se u uredu toliko toga izdogaalo i daje umorna. Ponekad je tamo ludnica, ree ona. Pomiluje gaprstom po elu a onda poljubi u to mjesto, i on zadrhti. Uspravi se i zagrli je. Ona se na trenutak ukoi na njegov

dodir, no onda se opusti. ak mu nakratko i uzvrati zagrljaj. Bobby pomisli da bi sad moda bio trenutak da jojkae za Teda. Barem neto."Kad sam se vratio kui iz knjinice, razgovarao sam s gospodinom Brautiganom", ree on."S kime?""Novim stanarom s drugog kata. Zamolio me da ga zovem Ted.""Nee kakva smijena ideja! Uope ga ne pozna.""Rekao je daje iskaznica za odrasle super poklon za dijete." Ted uope to nije rekao, ali je Bobby dovoljno dugoivio s majkom da bi znao to pali a to ne.Ona se malo opusti. "Je li rekao odakle je?""Mislim daje rekao negdje gdje nije bilo tako lijepo kao ovdje.""Pa, to ne govori puno, zar ne?" Bobby ju je jo grlio. Mogao ju je tako bez problema grliti jo sat vremena,udisati miris njezina ampona White Rain i laka za kosu Aqua-Net te ugodan miris duhana u njezinu dahu, ali seona odlijepi od njega i ponovno ga polegne. "Ako ti on postane prijatelj odrasli prijatelj pretpostavljam da

u ga morati malo bolje upoznati.""Pa""Moda e mi biti simpatiniji kad ne bude imao papirnate vreice porazbacane po travnjaku." Iz usta LizGarfield te su rijei bile apsolutno pomirljive, i Bobby bude zadovoljan. Dan je ipak zavrio na vrlo prihvatljivnain. "Laku no, slavljenice.""Laku no, mama."Ona izae i zatvori vrata. Kasnije te noi znatno kasnije uinilo mu se da uje kako plae u svojoj sobi, ali

je to moda bio samo san.II. DVOJBE O TEDU. KNJIGE SU KAO PUMPE.NI U LUDILU. SULLY OSVAJA NAGRADU. BOBBY DOBIVA POSAO. ZNACI PRIZEMNIKA.U iduih nekoliko tjedana, kako se ljeto pribliavalo i postajalo sve toplije, Ted bi najee sjedio na trijemu ipuio kad bi se Liz vratila s posla. Kadto je bio sam, a ponekad je Bobby sjedio s njim. Razgovarali su oknjigama. Ponekad bi i Carol i Sully-John bili

tamo: troje djece haklaju bejzbol na travnjaku, a Ted pui i gleda ih kako bacaju. Katkad bi svratila jo nekadjeca Denny Rivers donio bi selotejpom zalijepljenu maketu jedrilice od balsa-drveta da je bacaju, a svratio bi


9/193

i maloumni Francis Utterson na svom romobi-lu, neprestance se odguravajui svojom pretjerano nabildanom no-gom; Angela Avery i Yvonne Loving dole bi upitati Carol hoe li doi k Yvonne igrati se s lutkama ilimedicinskih sestara no uglavnom su to bili samo S-J i Carol, Bobbvjevi specijalni prijatelji. Sva su djecagospodina Brautigana zvala Ted, ali kad je Bobby objasnio zato bi bilo bolje kad bi ga pred njegovom mamomzvali gospodin Brautigan, Ted se odmah sloio.to se tie njegove majke, ona kao da nije mogla prevaliti Brautigan preko jezika. Uvijek bi ispalo Brattigan.

Moda to i nije bilo namjerno; Bobby je u majinu odnosu prema Tedu naslutio oprezno olakanje. Bio je strepioda bi ona za Teda mogla osjeati isto to i za gospou Evers, njegovu uiteljicu u drugom razredu. Mama jeomrznula gospou Evers na prvi pogled, duboko, bez ikakva razloga koji bi Bobbvju bio shvatljiv ili razumljiv, icijelu kolsku godinu nije za nju imala lijepe rijei te gospoa Evers odijeva se kao strailo, te gospoa Eversfarba kosu, te gospoa Evers je prenapadno naminkana, Bobby mora rei mami ako ga gospoa Evers ikaddirne, jer bi mogla biti od onih koji rado pipkaju i tipkaju. A sve to nakon samo jednog roditeljskog sastanka nakojem je gospoa Evers rekla Liz da Bobby uspjeno svladava gradivo iz svih predmeta. Te su kolske godineodrana jo etiri roditeljska sastanka, ali je Bob-bvjeva majka pronala razloge da izbjegne sva etiri.Lizina miljenja o ljudima brzo su postajala Boji zakon. Kad bi ona ispod svoje mentalne slike o nekoj osobinapisala NE VALJA, gotovo bi redovito to napisala tintom. Da je gospoa Evers spasila estero djece izzapaljenog kolskog autobusa, Liz Garfield vjerojatno bi prezrivo frknula i rekla da su djeca staroj buljookojkravetini jamano dugovala novac za uinu.Ted se silno trudio biti uljudan prema njoj a da joj se ipak ne dodvorava (ljudi su se dodvoravali njegovoj majci,

Bobby je to dobro znao; ma to, kadto bi i on to inio), i bilo je rezultata... ali polovinih. Jednom su prigodomTed i Bobbvjeva majka razgovarali skoro deset minuta o tome kako je uasno to to su se Dodgersi preselili nadrugi kraj zemlje a da se nisu poteno ni oprostili, ali ni to to suoboje bili navijai Dodgersa s Ebbets Fielda nije meu njima moglo zapaliti pravu iskru. Nikad nee postatifrendovi. Ted Brautigan nije mami bio mrzak kako joj je to bila gospoa Evers, ali jo neto nije timalo. Bobbyje mislio da zna to je posrijedi; vidio je to u njezinim oima onoga jutra kad se novi stanar doselio. Liz mu nijevjerovala. A ispostavilo se da mu ne vjeruje ni Carol Gerber. "Ponekad se pitam bjei li od neeg", ree onajedne veeri kad su ona, Bobby i S--J hodali uzbrdicom prema Asherovoj aveniji.Prije toga su otprilike sat vremena uvjebavali bacanje, povremeno razmijenivi pokoju reenicu s Tedom, a sadsu krenuli u Moon's Roadside Happiness pojesti sladoled u kornetu. S-J je imao trideset centi i astio ih je. Aimao je sa sobom i svoj Bo-lo jo-jo, koji sad izvadi iz stranjeg depa. Uskoro ga je natezao gore-dolje i okolo--naokolo, vap-vap-vap.

"Bjegunac? ali se?" Bobby se lecne od te pomisli. No Carol je znala dobro procijeniti ljude; i njegova je majkato primijetila. Ta cura nije ljepotica, ali joj ne promakne puno toga, bila je rekla jedne veeri.'"U zrak s njima, McGarrigle!'" vikne Sully-John. Zatakne svoj jo-jo pod pazuho, une, i opali iz nevidljivogautomatskog pitolja, iskrivi desni kut usta da proizvede primjeren popratni zvuk, nekakav h-h-h duboko u grlu.'"Nee me uhvatit ivog, drote jedan! Raspali po njima, Muggsy! Nitko nee Rica ostaviti na cjedilu! Ah, svecamu, pogodili su me!'" S-J se uhvati za prsa, zavrti na peti i prevali kao mrtav na travnjak gospoe Conlan.Ta gospoa, stara gundrava vjetica od otprilike sedamdeset i pet godina, drekne: "Deko! Tiiii, deko! Mii se stoga! Zdrepat e mi cvijee!"Cvjetne lijehe nije bilo u krugu od tri metra od mjesta gdje je Sully--John pao, ali on istog trenutka skoi na noge. "Oprostite, gospoo Conlan."Ona odmahne rukom na njega, bez rijei odbacivi njegovu ispriku, i zapilji se za djecom kad su nastavilasvojim putem."Valjda ne misli to stvarno, je li?" Bobby upita Carol. "To o Tedu?"

"Ne", ree ona, "ne mislim. Ali... jesi li ga ikad promatrao kad motri ulicu?""Aha. Kao da nekog trai, zar ne?""Ili promatra hoe li se pojaviti", odgovori Carol.Sully-John nastavi natezati svoj jo-jo. Uskoro je crvena gumena loptica ponovno skakutala naprijed-natrag takobrzo da se vidjela samo crvena mrlja. Sully naini stanku tek kad su stigli do kina Asher Empirea, gdje su seprikazivala dva filma Brigitte Bardot ("Samo za odrasle, obavezna vozaka dozvola ili rodni list, nema iz-nimaka.") Jedan je film bio nov, a drugi vjeita rezerva: I Bog stvori enu, koji se vraao u Empire poputnezalijeenog kalja. Na plakatima je Brigitte bila odjevena samo u runik i osmijeh."Moja mama kae daje ona pravo smee", ree Carol."Ako je ona smee, volio bih biti smetlar", ree S-J i zamigolji obrvama kao Groucho."Misli li ti daje ona smee?" Bobby upita Carol."Nisam ni sigurna to to uope znai."Dok su izlazili ispod natkritog prilaza kina (iz svoje staklene blagajnike kuice pokraj vrata gospoa Godlow

klincima iz kvarta poznata kao gospoa Godzilla sumnjiavo ih je motrila), Carol preko ramena pogleda uBrigitte Bardot u njezinu runiku. Bilo je teko proitati njezin izraz lica. Znatielja? Bobby nije mogao odrediti.


10/193

"Alije zgodna, zar ne?""Aha, vjerojatno.""A mora imati i hrabrosti dopustiti ljudima da te gledaju samo s runikom na sebi. Barem ja tako mislim."Sully-Johna vie nije zanimala la femme Brigitte sad kad je ostala iza njih. "Bobby, odakle je Ted doao?""Ne znam. Nikad o tome ne govori."Sully-John kimne glavom kao daje oekivao upravo takav odgovor i ubaci svoj jo-jo u brzinu. Gore-dolje, okolo-

naokolo, vap-vap-vap.U svibnju se Bobbvjeve misli okrenu prema ljetnom raspustu. Na svijetu zaista nema nieg ljepeg od onoga toje Sully nazivao "turbo raspust". Provodit e sate u zezanciji s prijateljima, u Broa-dovoj i u Sterling Houseu nadrugoj strani parka ljeti se ima tota raditi u Sterling Houseu, ukljuujui bejzbol i tjedne izlete na plauPatagonia u West Havenu a imat e i prilino vremena za sebe. Naravno, i vremena za itanje, ali ono na tobi najvie elio potroiti dio tog vremena bio je neki honorarni posao. U staklenci s ozna-kom BICIKLISTIKI FOND ima neto vie od sedam zelembaa. I sedam zelembaa je neki poetak... ali ne iizvrstan poetak. Tim tempom Nixon e biti predsjednik dvije godine prije no to se on bude u kolu voziobiciklom.Jednog od tih pretprazninih dana, Ted mu da neku depnu knjigu. "Sjea se kad sam ti rekao da neke knjigeimaju i dobar zaplet i dobar stil?" upita on. "Ovo je jedna od tih. Zakasnjeli roendanski poklon od tvog novogprijatelja. Barem se nadam da sam ti prijatelj.""I jeste. Hvala lijepa!" Unatooduevljenju u glasu, Bobby prihvati knjigu pomalo sumnjiavo. Bio je naviknut

da depne knjige imaju kriave, nasrtljive korice sa seksi, vabeim reenicama ("Pala je na dno.. .pa se spustilajo nie!"), no ova knjiga nije imala nita od toga. Korice su bile uglavnom bijele. U jednom se kutu nalaziocrte jedva naznaen grupe djeaka koji stoje u krugu. Knjiga se zvala Gospodar muha. Iznad naslova nijebilo vabee reenice, ak ni diskretne: "Pria koju neete zaboraviti". Sve u svemu, djelovala je odbojno inepristupano, znak da e pria koja lei ispod korica biti teka. Bobby nije imao nita protiv tekih knjigaukoliko su dio lektire. No njegovo miljenje o itanju zbog uitka bilo je da takve prie trebaju biti lagane dabi pisac trebao uiniti sve osim da ti pomie oi slijeva nadesno. Ako nije tako, koliko uitka onda ima u tome?On naini pokret da e okrenuti knjigu. Ted blago poloi ruku na njegovu i sprijei ga u tom naumu. "Nemoj",ree on. "Meni za ljubav, nemoj."Bobby ga pogleda, ne shvaajui."Prii knjizi kao nekoj neistraenoj zemlji. Doi bez zemljovida. Istrai je i nacrtaj vlastitu kartu.""Ali to ako mi se ne svidi?"Ted slegne ramenima. "Onda je nemoj proitati do kraja. Knjiga je kao pumpa. Nita ti ne daje ako ti najprije ne

da njoj. Usisa u nju vodu, pritie capicu klipa vlastitom snagom. ini to jer oekuje zauzvrat dobiti vie noto daje... na kraju. Slae se s tim?"Bobby kimne glavom."Koliko bi puta pritisnuo capicu pumpe ako nita ne bi izalo?""Vjerojatno ne puno puta.""Ova knjiga ima dvjesto stranica, vie-manje. Proitaj prvo deset posto to iznosi dvadeset stranica, veznamda ti brojke ne idu tako dobro kao slova i ne bude li ti se dotad svidjela, ne bude li davala vie no to se u njuulae, ostavi je.""Kad bi barem to doputali u koli", ree Bobby. Mislio je na pjesmu Ralpha Walda Emersona koju su trebalinauiti napamet. Poinjala je stihom: "Kod grubog mosta koji se izvija ponad bujice." S-J je Emersona prozvaoRalph Waldo Emersmotani."kola je neto drugo." Sjedili su za Tedovim kuhinjskim stolom s kojeg se pruao pogled na stranje dvorite,gdje je sve bilo u cvatu. U Colonvjevoj, ulici paralelnoj s Broadovom, Bowser, pas gospoe O'Hare unedogled je

lajao rup-rup-rup u blagi proljetni zrak. Ted je puio Chesterfieldicu. "A kad vegovorimo o koli, nemoj tuknjigu tamo nositi. U njoj ima stvari koje tvoja nastavnica moda ne bi htjela da proita. Moglo bi doi dodarmara.""Do ega?""Strke. A bude li imao problema u koli, imat e ih i kod kue uvjeren sam da ti ja to ne moram rei. Atvoja majka..." Ruka koja nije drala cigaretu naini diskretan pokret piljenja koji Bobby odmah shvati. Tvoja mimajka ne vjeruje.Bobby se sjeti kako je Carol rekla da Ted moda od neeg bjei, a sjeti se i kako je njegova majka rekla da Carolmalo toga promakne."to ima u njoj a to bi me moglo uvaliti u nevolje?" On pogleda Gospodara muha s novim zanimanjem."Nita zbog ega bi ljudima pjena izbila na usta", suho e Ted. Zgnjei cigaretu u limenoj pepeljari, ode do svogmalog hladnjaka i izvadi dvije boce biljnog piva. U hladnjaku nije bilo ni piva ni vina, samo biljno pivo istaklenka sladoleda. "Mislim daje najgori dio razgovor o tome da bi trebali divljoj svinji nabiti koplje u

stranjicu. No odreeni tip odraslih ljudi vidi samo drvee a nikad umu. Bobby, proitaj prvih dvadeset stranica.Postat e bolja osoba. To ti mogu obeati."


11/193

Ted spusti boice napitka na stol i skine epove svojim kljunastim vadiepom. Potom podigne svoju bocu ikucne njome o Bobbvjevu. "Tvojim novim prijateljima na otoku.""Kojem otoku?"Ted Brautigan se nasmijei i izbaci posljednju cigaretu iz zguvane kutije. "Doznat e", ree on.I Bobby doista dozna, a nije mu trebalo dvadeset stranica da shvati da je Gospodar muha vraki dobra knjiga,moda najbolja koju je ikad proitao. Nakon deset proitanih stranica vemu je panja bila prikovana; nakon

dvadeset stranica bio je izgubljen za ovaj svijet. ivio je na otoku s Ralphom, Jackom, Pajcekom i s mal-cima;zadrhtao je kad se ispostavilo daje Zvijer zapravo raspadnuti pilot uhvaen u svoj padobran; pratio najprijeosupnuto a onda uasnuto kako se skupina bezazlenih kolaraca pretvara u divljake i naposljetku kree u lov najedinog svog pripadnika koji je uspio napola zadrati ljudskost.On proita knjigu do kraja jedne subote tjedan dana prije zavretka kole. Kad je stiglo podne a Bobby jo bio usvojoj sobi nitko od prijatelja nije se doao igrati, nije bilo gledanja subotnjih prijepodnevnih crtica, ak niMerrie Melodies od deset do jedanaest njegova majka zaviri u sobu i ree mu da se skine s kreveta, izvadi nosiz te knjige i ode u park ili bilo to."Gdje je Sully?" upita ona."Na Dalhouseovu trgu. kolski orkestar ima koncert." Bobby oamuenim, smuenim oima pogleda u svojumajku na vratima i uobiajene predmete oko nje. Svijet u kojem se dogaala pria iz knjige postao mu je takoivopisan da mu se stvarni sad inio laan i bezbojan."A tvoja cura? Povedi nju u park."

"Mama, Carol mi nije cura.""to god da jest. Zaboga, Bobby, pa nisam rekla da vas dvoje namjeravate pobjei.""Ona i jo neke cure prespavale su kod Angie. Carol kae da tad uope ne spavaju i da curinjak praktinopotraje cijelu no. Kladim se daje jo u krevetu, ili dorukuje umjesto ruka.""Onda idi sam u park. ini me nervoznom. Kad u subotu ujutro ne radi televizor, stalno mislim da si mrtav."Ona ue u njegovu sobu i pobere mu knjigu iz ruku. Bobby je s nekom vrstom otupjele fasciniranosti gledaokako ona prelistava stranice i nasumce ita pojedine ulomke. A to ako spazi dio u kojem djeaci razgovaraju otome da e divljoj svinji u guzicu zabiti koplja (samo to su oni biliEnglezi pa su rekli "tur" to je Bobbyju zazvualo jo prostakije)? to bi ona rekla na to? Nije znao. Cijeli jeivot proivio s njom, uglavnom samo njih dvoje, a on jo nije mogao predvidjeti kako e ona reagirati u nekojsituaciji."Je li to knjiga koju ti je dao Brattigan?""Aha."

"Kao roendanski poklon?""Aha.""O emu se radi?""Djeaci brodolomci na otoku. Brod im je potonuo. Mislim da se dogaa poslije III. svjetskog rata ili neegtakvog. Tip koji ju je napisao nikad ne kae odreeno.""Znai, znanstvena fantastika.""Aha", ree Bobby. Osjeti lagano likovanje. On je smatrao da Gospodar muha nema ama ba nikakve veze sPrstenom oko Sunca, ali je njegova mama mrzila znanstvenu fantastiku, i ako bi ita moglo zaustaviti njezinopotencijalno opasno listanje, onda je to to.Ona mu vrati knjigu i ode do njegova prozora. "Bobby?" Nije se okrenula i pogledala u njega, barem ne odmah.Imala je na sebi staru koulju i svoje subotnje hlae. Jaka podnevna svjetlost prosijavala joj je kroz koulju; vidiojoj je slabine i prvi putjtrimijeti kako je suhonjava, kao da zaboravlja jesti ili neto takvo. "to je, mama?""Je li ti gospodin Brattigan davao jo kakvih poklona?" "Mama, zove se Brautigan."

Ona se namrti svom odrazu u prozoru... odnosno, vjerojatno se mrtila njegovu odrazu u staklu. "Nemoj meispravljati, Bobuljica. Je li?"Bobby se zamisli. Nekoliko boica bezalkoholnog napitka, poneki sendviod tunjevine ili kroasan iz pekarnice ukojoj je radila Sullvjeva mama, ali nikakvih darova. Samo ta knjiga, jedan od najboljih poklona koji je ikaddobio. "Ali ne, pa zato bi?""Ne znam. Ali ne znam ni zato bi ti ovjek kojeg si tek upoznao uope neto poklonio za roendan." Onauzdahne, prekrii ruke ispod svojih malih otrih dojki i nastavi gledati kroz Bobbvjev prozor. "Rekao mije dajebio dravni slubenik u Hartfordu, ali daje sad u mirovini. Je li to i tebi rekao?""Neto slino." Zapravo, Ted nikad nita nije Bobbvju rekao o svom radnom ivotu, a Bobbvju nikad nije palona um da pita."Koja dravna sluba? Koje ministarstvo? Zdravstva i socijalne skrbi? Transporta? Dravne revizije?"Bobby odmahne glavom. to je to uope revizija?"Kladim se da je kolstvo", ree ona zamiljeno. "Govori kao bivi nastavnik. Nije li tako?"

"Aha, onako.""Ima li hobi?"


12/193

"Ne znam." itanje, naravno; dvije od one tri papirnate vreice koje su tako zasmetale njegovu majku bile supune depnih knjiga, veina kojih je djelovalaja/co teko.Njoj iz nekog razloga lakne zbog toga to Bobby nije nita znao o tome kako novi stanar provodi slobodnovrijeme. Slegne ramenima, a kad je ponovno progovorila inilo se da vie govori sebi nego Bobbvju. "Ta to jesamo knjiga. I k tome depna.""Rekao je da e moda imati posla za mene, ali zasad nije jo nita ponudio."

Ona se strelovito okrene. "Svaki posao koji ti ponudi, svaki posli koji te zamoli da mu obavi, najprije eporazgovarati sa mnom. Jesi li me uo?""Naravno, uo sam te." Njezina ga goropadnost iznenadi i pomalo zabrine."Obeaj.""Obeavam.""Zakuni se, Bobby."On posluno naini znak kria na srcu i ree: "Obeavam majci u ime Boga."To bi najee bio kraj razgovora, ali ovaj put nije izgledala zadovoljno."Je li ikad... da li ikad..." I tu zauti. Djelovala je neuobiajeno zbunjeno. Djeca kadto tako izgledaju kad ihgospoa Bramwell prozove na plou da podcrtaju imenice i glagole u reenici, a oni to ne znaju."Je li on ikad to, mama?""Nije vano!" obrecne se ona. "Izlazi iz ove sobe, Bobby, idi u park ili u Sterling House, umorila sam se gledatite."

Zato si onda dola u moju sobu? pomisli on (ali naravno ne ree). Ja nisam dodijavao tebi, mama. Ja nisamdodijavao tebi.Bobby zatakne Gospodara muha u stranji dep i krene prema vratima. Okrene se kad je stigao do njih. Ona jejo stajala kod prozora, ali je ponovno gledala u njega. Jo nikad u takvim trenucima nije ga iznenadio izrazljubavi na njezinu licu; u najboljem sluaju mogao je ugledati nekakvo razmiljanje, katkad (ali ne i uvijek)toplinu."Hej, mama?" Namjeravao ju je zamoliti pedeset centi pola zelembaa. S time bi mogao kupiti sok i dvijehrenovke u pecivu u zdravljaku Colony Diner. Oboavao je njihove hrenovke koje su posluivali u prepeenompecivu s ipsom i plokicama kiselih krastavaca kao prilogom.Njezina usta ponovno izvedu onaj trik sa stiskanjem, i on je znao da danas nije njegov dan za hrenovke. "Ne traiBobby, ni u ludilu." M u ludilu jedna od njezinih najdraih potapalica. "Ovaj tjedan moram poplaati tonurauna, pa si izbij te dolarske simbole iz oiju."Ali ona nije imala tonu rauna, u tome je bila stvar. Ne ovaj tjedan. Bobby je prole srijede vidio raun za struju i

ek za stanarinu u omotnici naslovljenoj Gospodin Monteleone. A nije mogla ni tvrditi da e mu uskoro trebatiodjea jer sad nije bio poetak kolske godine nego svretak. Jedina lova koju je u posljednje vrijeme traio biloje pet dolara za Sterling House kvartalna lanarinaa ak je i na tome krtarila, iako je znala da to pokrivaplivanje, igranje bejzbola u juniorskim momadima Vukovi i Lavovi, plus osiguranje. Da nije posrijedi njegovamama venetko drugi, to bi smatrao cicijaenjem. No nita joj od toga nije mogao rei: razgovor o novcu s njombi se gotovo uvijek pretvorio u prepirku, a osporiti bilo koji aspekt njezina odnosa prema novcu, makar usitnicama, u nje bi as posla izazvalo histerini napad. A kad bije spopalo, to je bilo zastraujue.Bobby se nasmijei. "U redu je, mama."Ona mu uzvrati smijeak a onda kimne glavom prema staklenci s naljepnicom BICIKLISTIKI FOND. "Zatone posudi malo odande, ha? Poasti se. Ja nikome neu rei, a ti uvijek moe poslije vratiti."On zadri smijeak na licu, ali tekom mukom. Kako je to ona rekla laka srca, i ne pomislivi kako bi onapobjenjela kad bi Bobby njoj predloio da malo posudi iz krabice za struju, ili za telefon ili s hrpice koju jeodvajala za kupnju svoje "poslovne odjee", da si on u

Colonyju kupi dvije hrenovke u pecivu a moda i pitu s preljevom od sladoleda. Kad bi on njoj tako nonalantnorekao da nikome nee rei a da ona uvijek moe kasnije vratiti to je uzela. Moe si misliti, dobio bi za uho.Kad je stigao u park Commonwealth, Bobbvjeva je ogorenost splasnula, a rijecicija ishlapjela mu iz glave.Bio je lijep dan, a on trebao do kraja proitati izvrsnu knjigu: kako biti ogoren i iziti kad te eka neto takvo?On nae klupu na osami i ponovno otvori Gospodara muha. Mora je danas proitati do kraja, mora doznati to sedogodilo.Na posljednjih etrdeset stranica utroi sat vremena, i kroz to je vrijeme bio slijep i gluh za sve oko sebe. Kad jenajzad zatvorio knjigu, opazi da mu je krilo puno bijelih cvjetova. I kosa mu je bila puna njih sjedio jenesvjestan vihora jabunog cvata.On otare cvjetove i pogleda prema igralitu. Djeca su se klackala, njihala i udarala lopticu privezanu za stup.Smijala su se, ganjala, valjala po travi. Bi li takva djeca ikad mogla zavriti kao goliavi poklonici sagnjilesvinjske glave? Lako se moglo podlei iskuenju i odbaciti takve ideje kao matarije odrasle osobe koja ne volidjecu (Bobby je znao daje takvih mnogo), ali onda Bobby pogleda u pjeanik i ugleda djearca kako sjedi u

njemu i gorko plae kao da e mu srce prepui, dok neki krupniji djeak sjedi pokraj njega i bez imalo grinjesavjesti igra se s kamionom-igrakom koju je prijatelju oteo iz ruku.


13/193

A zavretak knjige hepiend ili ne? Premda bi prije mjesec dana rekao da je to besmislica, Bobby nije mogaopouzdano rei. Nikad u ivotu nije proitao knjigu za koju nije znao ima li dobar ili lo, sretan ili nesretan kraj.No Ted e znati. Pitat e Teda.Bobby je jo sjedio na klupi petnaest minuta kasnije kad je Sully doskakutao u park i ugledao ga. "Hej ti, gadestari!" vikne Sully. "Svratio sam do tebe i tvoja je mama rekla da si ovdje ili moda u Sterling Houseu. Jesikonano proitao tu knjigu?"

"Aha.""I je li bila dobra?""Aha."S-J zavrti glavom. "Nikad nisam naiao na knjigu koja bi mi se stvarno svidjela, ali u ti vjerovati na rije.""Kako je proao koncert?"Sully slegne ramenima. "Puhali smo dok svi nisu otili, pa pretpostavljam da je bio dobar, barem za nas. Apogodi tko je osvojio tjedan dana u kampu Winiwinaia?" Djeji kamp Winnie bio je mijeani kamp YMCA-e najezeru George, u umama sjeverno od Stor-rsa. Svake bi godine HACHanvich Activities Committee upri-liio nagradno izvlaenje, a nagrada bi bila tjedan dana boravka u tom kampu.Bobby osjeti alac ljubomore. "Ma nemoj me zezati."Sully-John se veselo nasmijei. "Da, ovjee! Sedamdeset imena u eiru, najmanje sedamdeset, a ime koje jeonaj elavi stari gad g. Coughlin izvukao iz eira bilo je ime Johna L. Sullivana mlaeg, iz Broad Street 93.Mama samo to se nije nainila u gae."

"Kad ide?""Dva tjedna nakon zavretka nastave. Mama e pokuati u isto vrijeme dobiti dopust u pekarnici kako bi moglaotii baki i djedu u Wisconsin. Ii e turbo vujakom." Turbo raspust bili su ljetni praznici; turbo ou bio je EdSullivan u subotu naveer; turbo vujak bio je, naravno, autobus prijevoznika Greyhounda. Lokalni autobusnikolodvor bio je smjeten malo nie kina Asher Empire i zdravljaka Colony Diner."Zar ne bi rado s njom u Wisconsin?" upita Bobby, osjetivi perverznu elju da prijatelju barem malo pokvarizadovoljstvo zbog njegove dobre sree."Moda mi se malice ide, ali bih radije u kamp gaati iz luka i strijele." On prebaci ruku oko Bobbvjevihramena. "Kad bi barem ti mogao ii sa mnom, knjiki gade."Na te njegove rijei, Bobby osjeti zavist. Ponovno spusti pogled na Gospodara muha i shvati da e je uskoro jojednom proitati. Moda veu kolovozu, bude li mu dosadno (do kolovoza bi mu najee postalo dosadno,premda je u svibnju to bilo teko povjerovati). A onda pogleda u Sully-Johna, nasmijei se, i obgrli ga okoramena. "Ba si sretan patak", ree on.

"Moe me zvati Pako", sloi se Sully-John.Sjedili su tako na klupi neko vrijeme, zagrljeni, pod tim povremenim kropcima cvjetova jabuke, i gledali maludjecu kako se igraju.A onda Sully ree da ide na subotnju matineju u Empire i da mora krenuti ukoliko ne eli propustiti najave novihfilmova."Zato ne poe i ti, Bobborino? Prikazuju Crnog korpiona. udovita kao u prii.""Ne mogu, vorc sam", ree Bobby. To je bila istina (ako se izuzme onih sedam dolara u staklenci Biciklistikogfonda), a danas mu se ionako ne ide u kino, iako je od jednog klinca u koli uo da je Crni korpion stvarnosuper, da korpioni svojim otrovnim bodljama proburaze ljude skroz-naskroz kad ih ubiju, a povrh toga i sravnesa zemljom Mexico City.Bobby se elio vratiti kui i porazgovarati s Tedom o Gospodaru muha."vorc", tuno e Sully. "Koje li tuge, ovjee. Kupio bih kartu i tebi, ali imam samo trideset pet centi.""Nema veze. Hej, gdje ti je jo-jo?"

Sully se snudi jo i vie. "Puknula je gumica. Otiao u jo-joovski raj, vjerojatno."Bobby se zacereka. Jo-joovski raj, prilino smijeno. "Kupit e novi?""Sumnjam. elim si maioniarski pribor iz Woolworth'sa. Na kutiji pie da sadri ezdeset raznih trikova.Bobby, zna li ti da bih rado bio maioniar kad odrastem? Putovati po svijetu s varijeteom ili cirkusom, nositicrno odijelo i cilindar iz kojeg bih izvlaio zeeve i slino sranje.""Zeevi bi ti se vjerojatno posrali u eir", ree Bobby.Sully se nasmijei. "Ali bih bio skulirani gad! Kako bih to volio! U bilo emu!" On ustane. "Siguran si da neeli poi sa mnom? Vjerojatno bi uspio mugnuti pokraj Godzille."Na stotine klinaca dolo bi na subotnju matineju u Empire, koja se najee sastojala od nekog cjeloveernjegfilma s udovitem, osam ili devet crtica, najava novih filmova, te filmskog urnala. Gospoa Godlovv poludjelabi pokuavajui ih natjerati da stanu u red i zaute, ne shvaajui da se u subotnje popodne ni vie-manje pris-tojnu djecu ne moe natjerati da se ponaaju kao da su u koli. Usto je bila opsjednuta uvjerenjem da bulumentedjece starije od dvanaest godina pokuavaju ui u kino koristei popust za djecu mlau od dvanaest godina; da je

bilo po njezinu, gospoa G. traila bi rodni list i za subotnje matineje a ne samo za kinopredstave kad se prika-zuju dva filma Brigitte Bardot. No budui da nije imala potrebnih ovlasti, zadovoljila se time da zarei


14/193

"KOJSGODI?" na svakog klinca vieg od metar ezdeset pet. Zbog tog se metea kadto moglo sasvim lakozbrisati pokraj nje, a subotom popodne nije bilo ni kartodrapca. Ali Bobbvju danas nije bilo do divovskihkorpiona; proveo je itav proli tjedan s realistinijim udovitima, od kojih su mnoga vjerojatno izgledala bakao on."Mislim da u jo malo ostati tu", ree Bobby."U redu." Sully-John ieprka nekoliko cvjetova jabuke iz svoje crne kose, pa ozbiljno pogleda u Bobbvja.

"Turbo Bob, reci mi da sam skulirani gad.""Sully, ti si jedan skulirani gad.""Jupi!" Sully-John skoi u nebo, akom probode zrak i nasmije se. "I jesam! Danas skulirani gad a sutrasuperskulirani maioniar-skigadlPaf!"Bobby od smijeha nemono klone na naslon klupe, rairenih nogu, vrhova tenisica okrenutih prema unutra. S-Jje bio tako smijean kad bi ga krenulo.Sully naini korak, ali se tad ponovno okrene. "Zna to? Na ulazu u park vidio sam dvojicu udnih tipova.""to je bilo udno na njima?"Sully-John odmahne glavom, zbunjena izraza lica. "Ne znam", ree on. "Ne znam zapravo." A onda krenepjevajui "At the Hop". Bila mu je to jedna od najdraih. I Bobbvju se sviala. Danny i Ju-niorsi su sjajni.Bobby otvori knjigu koju mu je Ted poklonio (sad je izgledala svojski prelistana) i ponovno proita nekolikoposljednjih stranica, onaj dio u kojem se najzad pojave odrasli. Ponovno se zamisli nad time sretan ili tuanzavretak? i Sully-John mu ispari iz glave. Da je S-J kojim sluajem spomenuo da su oni udaci koje je vidio

imali na sebi ute kapute, neke bi stvari poslije bile sasvim drukije."William Golding napisao je zanimljivu stvar o toj knjizi, neto to mislim da se nadovezuje na tvoju nedoumicuu vezi s krajem... hoe jo jedan sok, Bobby?"Bobby odmahne glavom i ree ne hvala. Nije ba toliko volio biljno pivo i uglavnom ga je pio iz pristojnosti kadbi bio s Tedom. Po-novno su sjedili za Tedovim kuhinjskim stolom, pas gospoe O'Hare jo je lajao (koliko se Bobbyju inilo,Bowser nikad nije prestajao lajati), i Ted je jo puio Chesterfieldice. Kad se vratio iz parka, Bobby se navirio davidi u kakvom mu je stanju majka, vidio da drijema na krevetu, pa pourio na drugi kat upitati Teda o zavretkuGospodara muha.Ted ode preko sobe do hladnjaka... a onda stane. Ostane stajati tako s rukom na vratima hladnjaka, zurei uprazno. Bobby e poslije shvatiti daje to bila prva jasna naznaka da Ted nije sasvim ist; da s njim zapravo netonije u redu i daje svakim trenutkom sve manje u redu."Najprije ih se osjeti u onim jabuicama", ree Ted u razgovornom tonu. Govorio je razgovijetno; Bobbyje uo

svaku rije."to se osjeti?""Najprije ih se osjeti u onim jabuicama." Jo zagledan u prazno i ruke omotane oko ruke hladnjaka. Bobbyosjeti strah. Neto kao daje bilo u zraku, neto gotovo poput peluda i od toga ga zakak-Ijaju dlaice u nosu,zasvrbe nadlanice.A onda Ted otvori vrata hladnjaka i gurne glavu u nj. "Siguran si da nee?" upita on. "Dobro je i hladno.""Ne, zaista."Ted se vrati za stol i Bobby shvati daje odluio ili se ne obazirati na to to se upravo dogodilo ili se toga nijesjeao. A shvati i da je s Tedom sad sve u redu; to je Bobbyju bilo dovoljno. Odrasli su udaci, i to je sve.Katkad se ne smije obazirati na njihove postupke."Recite mi to je rekao o kraju. Gospodin Golding.""Koliko me pamenje slui, to je glasilo otprilike ovako: 'Djeake spasi posada bojnog broda, srea za njih, alitko da spasi posadu?'" Ted si natoi au biljnog piva, prieka da se pjena slegne, pa dolije jo malo. "Pomae li

ti to?"Bobby je to premetao po glavi onako kako bi postupio s nekom zagonetkom. Dovraga, pa to i jest bilazagonetka. "Ne", ree on naposljetku. "Jo ne shvaam. Njih ne treba spaavati hou rei posadu brodajeroni nisu na tom otoku. Osim toga..." Sjeti se djeaka u pjeaniku, kako je jedan od njih ronio suze a drugi sespokojno igrao s ukradenom igrakom. "Ljudi na brodu su odrasli. Odrasle ne treba spaavati.""Ne?""Ne.""Ba nikad?"Bobby odjednom pomisli na svoju majku i na to kakva je za novac. A onda se sjeti noi kad se probudio jer muse uinilo da ju je uo plakati. On ne odgovori."Razmisli", ree Ted. Duboko uvue dim cigarete, pa otpuhne perjanicu dima. "Dobre knjige slue i zato da se onjima razmilja i nakon to ih se proita.""U redu."

"Gospodar muha nije nimalo nalik na Hardvjeve, zar ne?"Bobby na trenutak zamisli, vrlo zorno, kako Frank i Joe Hardy tre kroz dunglu s runo izraenim kopljima u


15/193

ruci, skandiraju da e ubiti enku vepra i nabiti joj koplja u guzicu. On prasne u smijeh, a kad mu se Ted u tomepridruio, znao je da je svreno s Hardvjevci-ma, Tomom Svviftom, Rickom Brantom i Bombom, djeakom izdungle. Gospodar muha ih je dokrajio. Bilo mu je jako drago da ima iskaznicu za odrasle."Ne", ree on, "nimalo.""Dobre knjige ne odaju sve svoje tajne odjednom. Upamtit e to?""Da."

"Izvrsno. A sad mi reci bi li elio od mene zaraditi dolar tjedno?"Promjena teme bila je tako nagla da se Bobby na trenutak nije snaao. A onda se nasmijei i ree: "Bokca mu,bih!" Brojke mu vrtoglavom brzinom prolete kroz glavu; Bobby je bio dovoljno dobar matematiar da uspijesraunati kako dolar tjedno znai najmanje petnaest dolara do rujna. Pribroji li se tome ono to veima, pluspristojan urod reciklanih boca i nekoliko pokoenih travnjaka u susjedstvu... ti bokca, mogao bi se voziti naSchwinnu prije Dana rada3. "to biste htjeli da uinim?""Moramo biti oprezni. Jako oprezni." Ted je razmiljao i utio, i to tako dugo da se Bobby pobojao da e onponovno poeti govoriti o tome kako neto osjea u onim jabuicama. Ali kad je Ted podigao pogled, u njemunije bilo one udne praznine. Pogled mu je bioDravni praznik u SAD-u. Obiljeava se prvog ponedjeljka u rujnu.otar, premda malo sjetan. "Bobby, nikad ne bih traio od nekog prijatelja, a naroito mladog prijatelja, da laeroditeljima, ali u te u ovom sluaju zamoliti da mi se pridrui u maloj smicalici. Zna li to je to?""Naravno." Bobby pomisli na Sullvja i njegovu novu ambiciju da putuje po svijetu s cirkusom, odijeva crno

odijelo i izvlai zeeve iz cilindra. "To maioniari rade da vas smute.""Ne zvui ba ugodno kad se postavi na taj nain, zar ne?"Bobby odmahne glavom. Zaista, kad oduzme ljokice i reflektore, ne zvui naroito.Ted otpije malo biljnog piva i obrie pjenu s gornje usne. "Tvoja majka, Bobby. Nije da me mrzi, mislim da ne bibilo poteno rei takvo to... ali mislim da sam joj skoro nesimpatian. Slae li se?""Vjerojatno. Kad sam joj rekao da ete moda imati posla za mene, reagirala je jako udno. Rekla je da jojmoram rei sve to budete zatraili da uinim prije no to mi odobri."Ted Brautigan kimne glavom."A mislim da je to zbog toga to ste neke svoje stvari donijeli u papirnatim vreicama kad ste se doselili. Znamda to zvui aknuto, ali je to jedino ega se mogu sjetiti."Mislio je da e se Ted nasmijati, ali on samo ponovno kimne glavom. "Moda je to samo zbog toga. U svakomsluaju, Bobby, ne bih elio da uini neto protivno majinim eljama."To je zvualo dobro, ali Bobby Garfield nije u to sasvim povjerovao. Daje to bila istina, ne bi bilo potrebe za

smicalicama."Reci majci da mi se oi jako brzo umore. to je i istina." Kao da eli to dokazati, Ted podigne desnu ruku na oii promasira ih u kutovima palcem i kaiprstom. "Reci joj da te elim angairati da mi svaki dan malo ita iznovina i da u ti za to platiti dolar tjedno ono to tvoj prijatelj Sully naziva zelembaem."Bobby kimne glavom... ali dolar tjedno za to da ita o tome kako Kennedy stoji na stranakim izborima i hoe liFloyd Peterson pobijediti u lipnju? I moda onako usput malo Blondie i Dicka Tracyja? Njegova mama igospodin Biderman iz trgovine nekretninama Home Town Real Estate mogli bi to povjerovati, ali Bobby nije.Ted je jo trljao oi. Ruka mu je lebdjela iznad njegova uskog nosa poput pauka."to jo?" upita Bobby. Glas mu zazvui neobino bezizraajno, poput mamina glasa kad je on obeao da e

pospremiti svoju sobu, a ona se naveer vratila kui i zatekla sobu jo nepospremljenu. "U emu se stvarnosastoji moj posao?""elim da dri oi otvorene, to je sve", ree Ted."I da drim na oku to?"

"Prizemnike u utim kaputima." Tedovi su prsti jo obraivali kutove njegovih oiju. Kad bi barem on to prestaoiniti, pomisli Bobby; bilo je neeg jezivog u tome. Osjea li neto u njima, da li ih zato rulji i gnjei? Neto tomu ometa pozornost, stoji na putu njegovu inae zdravom i sreenom razmiljanju?"Prizemnice?" On je znao da postoje kue prizemnice. Prizemnice u utim kaputima nije imalo nikakvog smisla,ali se nieg boljeg nije mogao sjetiti.Ted se nasmije vedrim, iskrenim smijehom zbog kojeg Bobby postane svjestan koliko mu je dotad bilonelagodno."Prizemnici", ree Ted." 'Prizemni' rabim u dickensovskom znaenju, ljudi koji djeluju prilino glupo... aistodobno i prilino opasno. Od onih koji, recimo, u nekoj uliici igraju craps 4 i pritom si dodaju bocu estice upapirnatoj vreici. Od onih koji stoje naslonjeni na telefonske stupove i fukaju za prolaznicama na drugoj straniulice a pritom briu vratove rupiima koji nikad nisu sasvim isti. Mukarci koji misle da su eiri sazataknutim perom ik. Mukarci koji djeluju kao da znaju sve prave odgovore na sva glupa ivotna pitanja.Nisam ba sasvim jasan, zar ne? Shvaa li ti ita od ovoga, podsjea li te na neto?"

I podsjea. Na neki nain bilo je to kao kad je uo da se vrijeme opisuje kao starog elavog varalicu: osjeaj dasu neka rijei fraza na mjestu premda ne moe ba rei zato. Podsjetilo ga je na to kako gospodin Biderman


16/193

izgleda neobrijano premda osjea kako mu se miris slatkastog losiona za poslije brijanja jo sui na obrazima,ili na nain na koji nekako zna da gospodin Biderman kopa nos kad je sam u automobilu ili da u prolazuautomatski provjerava pretince za povrat kovanice na javnim telefonskim govornicama."Shvatio sam vas", ree on.Vrsta igre s dvije kocke u kojoj pobjeuje sedmica."Dobro. Ni u milijun godina ne bi mi palo na pamet da od tebe traim da razgovara ili kontaktira s takvim

ljudima. Ali te molim da dri oi otvorene, da jednom dnevno obie na kvart Broad Street, CommonwealthStreet, Colonv Street, Asherovu aveniju, pa se vrati ovdje na broj 149 i da samo vidi to vidi."U Bobbvjevoj su glavi stvari poele sjedati na svoje mjesto. Na njegov roendan ujedno i Tedov prvi dan nabroju 149 Ted ga je upitao pozna li sve stanovnike ulice, bi li uoio(one koji su na proputovanju lica tebi nepoznata)nepoznate ljude, ukoliko se takvi pojave. Ni tri tjedna kasnije, Carol Gerber je izjavila da se katkad pita ne bjeili Ted od neeg."Koliko ih ima?" upita on."Tri, pet, sad moda i vie." Ted slegne ramenima. "Poznat e ih po dugim utim kaputima i maslinastoj puti...premda je ta tamna put samo maska.""to... hoete rei kao Man-Tan5 ili neto slino?""Moglo bi se rei. A ako budu u automobilima, prepoznat e ih po njima.""Koje marke? Koji modeli?" Bobby se osjeao kao Darren McGavin u seriji Mike Hammer i upozori se da se ne

zanese odve. Nije ovo televizija. Svejedno je uzbudljivo.Ted je vrtio glavom. "Nemam pojma. Ali e znati, jer e njihovi automobili biti kao i njihovi uti kaputi ipioke i masna parfimirana pomada kojom zalizuju kosu: upadni i prostaki.""Prizemni", ree Bobby, ali ne i upitno."Prizemni", ponovi Ted i ustro kimne glavom. Otpije biljnog piva, svrne pogled prema zvuku vje ito lajavogBowsera... i ostane tako stajati nekoliko trenutaka, poput igrake sa slomljenom oprugom ili motora koji je ostaobez benzina. "Oni me osjeaju", ree on. "A i ja osjeam njih. Boe, kakvog li svijeta.""to oni hoe?"Ted se okrene prema njemu, osupnuto, kao daje smetnuo s uma da je Bobby tu... ili kao da je na trenutakzaboravio tko je Bobby. A onda se nasmijei, prui ruku i poloi je na Bobbvjevu. Bila je krup-5 Man-Tan je (l) vrsta kreme za samotamnjenje, (2) tvrtka koja proizvodi solarije, te (3) gusta crna pasta kojomlica boje moderni minstreli, pjevai bijelci koji se pretvaraju da su crnci.na, topla i utjena: muka ruka. Od tog dodira nestane Bobbyjeva malodunog skanjivanja.

"Neku sitnicu koju ja sluajno imam", ree Ted. "Neka ostane na tome.""Nisu policajci, je li? Ili federalci? Ili""eli znati jesam li jedan s FBI-eva popisa deset najtraenijih ljudi ili komunistiki agent kao u filmu Vodiosam trostruki ivot? Negativac?""Znam da niste negativac", ree Bobby, ali je rumenilo koje mu se penjalo u obraze poruivalo suprotno. Ne zatoto bi to to on misli puno mijenjalo na stvari. Negativci mogu biti simpatini, pa i voljeni; i Hitler je imaomajku, rado je govorila njegova mama."Ja nisam negativac. Nikad nisam opljakao banku ni ukrao vojnu tajnu. Proveo sam previe vremena itajuiknjige i nisam platio svoj "tos" globi kad bi postojala knjiniarska policija, bojim se da bi mi bili za petama ali nisam od negativaca kakve se via na televiziji.""Ali ljudi u utim kaputima jesu."Ted kinine glavom. "Kvarni skroz-naskroz. I, kao to rekoh, opasni.""Jeste li ih vidjeli?"

"Puno puta, ali ne ovdje. A izgledi su devedeset devet posto da ih ni ti nee vidjeti. Ja samo traim da pripazina njih. Hoe li moi?""Da.""Bobby? Neto te mui?""Ne." Ali gaje trenutak neto kopkalo ne to da se neeg sjetio, nego asovit osjeaj da se neeg eli sjetiti."Siguran si?""Aha.""U redu. A sad, evo pitanja: moe li mirne savjesti barem iste savjesti preutjeti svojoj mami taj diotvojih zaduenja?""Da", ree Bobby istog trenutka, premda je shvaao da e taj njegov postupak znaiti veliku promjenu u njegovuivotu... i biti riskantan. Svoje se mame prilino bojao, a taj je strah samo djelomice bio posljedica jakostinjezina gnjeva i trajanja njezina durenja. Uglavnom se taj strah napajao iz sumorne slutnje da je samo malo vo-ljen te iz potrebe da zatiti to malo ljubavi koju dobiva. Ali mu je

Ted bio simpatian... i sviao mu se osjeaj Tedove ruke na njegovoj, tople grubosti njegova krupnog dlana,dodira njegovih prstiju, na zglobovima zadebljalih bezmalo u kvrge. A to ne bi ni bilo pravo laganje, nego


17/193

preuivanje. "Zaista si siguran?"eli li nauiti lagati, Bobuljica, pretpostavljam da je preuivanje dobar poetak, apne nutarnji glas. Bobby seoglui na nj. "Da", ree on, "zaista sam siguran. Ted... jesu li ti ljudi opasni samo za vas ili za sve?" Pritom jeimao na umu svoju majku, ali i sebe."Za mene su vrlo opasni. A za druge ljude veinu drugih ljudi vjerojatno nisu. eli li uti netosmijeno?"

"Naravno.""Veina ljudi ih i ne vidi dok ne priu jako, jako blizu. Kao da imaju sposobnost da ljudima zamagle mozak, kaoShadow u onom starom radijskom serijalu.""Hoete rei da su oni... ovaj..." Rijenadnaravni kao da mu je teko silazila s jezika."Ali ne, nikako." Ted rukom odmahne na njegovo pitanje prije no to gaje do kraja izrekao. Leei u postelji teveeri, budan kudikamo due no inae, Bobbvju se uini daje Ted gotovo strepio od mogunosti da se tu rijeizgovori naglas. "Puno je ljudi, sasvim obinih ljudi, koje ne vidimo. Konobarice koje se vraaju kui pognuteglave nosei svoje radne cipele u papirnatoj vreici. Stari ljudi koji su izali u poslijepodnevnu etnju parkom.Tinejderice s viklerima u kosi iz ijih se tranzistora uju hitovi s top liste Petera Trippa6. Ali ih djeca vide.Djeca ih sve vide. A ti si Bobby jo dijete.""Meni se ini da su ti ljudi lako uoljivi.""Misli zbog kaputa? I cipela? Kriavih automobila? No upravo zbog takvih stvari neki ljudi zapravo mnogi pogledaju na drugu stranu kako bi podigli malu barikadu izmeu oka i mozga. U svakom sluaju, ne elim da

se izlae rizicima. Ugleda li ljude u utim kaputima, ne stupaj s njima u kontakt. Nemoj razgovarati s njimamakar se oni obratili tebi. Ne mogu se sjetiti razloga zbog kojeg bi se oni tebi obratili, mislim da te ne bi niprimijetili ba kao to vei-6 Slavni DJ s kraja pedesetih. Poznat i po maratonu, kad je osam dana i noi bez prestanka putao ploe. Godine1960. optuen je daje od glazbenih izdavaa primao mito da njihove ploe puta u svojim emisijama.na ljudi ne primjeuje njih ali tota o njima ne znam. A sad mi reci to sam rekao. Ponovi mi. Vano je." "Nepribliavaj im se i ne obraaj im se." "Makar se oni obratili tebi." Prilino nestrpljivo. "Tako je, makar se oniobratili meni. A to da onda uinim?" "Vrati se ovamo i reci mi da su tu i gdje si ih vidio. Normalno hodaj svedok ne bude siguran da si im izvan vidokruga, a onda potri. Tri kao vjetar. Tri kao da ti je vrag za petama.""A to ete vi uiniti?" upita Bobby ali je, naravno, znao odgovor. Moda nije pronicav kao Carol, ali nije nipotpuni tupan. "Vi ete otii, zar ne?"Ted Brautigan slegne ramenima i ispije ostatak svog biljnog piva ne pogledavi Bobbvju u oi. "Odluit u kaddoe vrijeme. Ako doe. Budem li imao sree, predosjeaj koji imam posljednjih nekoliko dana to to

osjeam te ljude izgubit e se." "Je li se to vedogodilo?" "Jest. A da razgovaramo o ugodnijim stvarima?"Iduih pola sata razgovarali su o bejzbolu, a potom o glazbi (Bobby se osupnuo kad je otkrio da se Tedu, osimto zna nazive pjesama Elvisa Preslevja, neke od njih i sviaju), pa o Bobbvjevim nadama i strahovanjima u vezisa sedmim razredom koji poinje u rujnu. Razgovor je bio ugodan, ali je Bobby osjeao kako u pozadini svaketeme vrebaju prizemnici. Prizemnici su bili ovdje u Tedovoj sobi na drugom katu poput neobi nih, ne baraspoznatljivih sjenki.Tek kad se Bobby spremao za odlazak, Ted ponovno nane tu temu. "Pripazi na neke stvari", ree on. "Znakoveda su moji... moji stari prijatelji u blizini.""A koji su to?""Dok hoda po gradu, baci pogled na obavijesti o izgubljenim ku nim ljubimcima na zidovima, u izlozima,pribodene na telefonske stupove u stambenim etvrtima. 'Izgubljena siva prugasta domaa maka crnih uiju,bijelog prsita i krivog repa. Nazvati IRoquois 7-7661.' 'Izgubljen mali mjeanac brakirca, odaziva se na imeTrbde, voli djecu, naa ele da se ona vrati kui. Nazvati IRoquois 7-0984 ili donijeti u Peabodvjevu.' Takve

stvari.""to to govorite? Ti bokca, elite rei da oni ubijaju kune ljubimce? Mislite li...T"Mislim da mnoge te ivotinje uope ne postoje", ree Ted. Zaz-vuao je umorno i maloduno. "I kad pridodajunekakvu njihovu nekvalitetnu malu fotografiju, svejedno mislim da su ivotinje veinom izmiljene. Mislim dasu ti oglasi nekakav oblik komunikacije, premda ne znam zato ljudi koji ih piu jednostavno ne odu u ColonyDiner i ne komuniciraju dok jedu peenje i restani krumpir. Gdje ti majka kupuje namirnice?""U Total Grocervju. Odmah do agencije za trgovinu nekretninama gospodina Bidermana.""A ide li ti s njom?""Ponekad." Kad je bio manji sastao bi se tamo s njom svaki petak. itao bi TVvodikoji bi uzeo s police zaasopise dok se ona ne bi pojavila. Oboavao je ta poslijepodneva petkom jer je bio poetak vikenda, jer bi mumama dopustila da gura kolica a on bi se uvijek pretvarao da je rijeo trkaem automobilu, jer ju je volio. Alinije o tome Tedu rekao ni rijei. Bila je to davna prolost. Ta imao je tada samo osam godina."Pogledaj oglasne ploe postavljene u svakom supermarketu kod blagajni", ree Ted. "Na njima e vidjeti

mnoge rukom pisane oglase u kojima pie neto kao VLASNIK PRODAJE AUTOMOBIL. Pripazi na sve takveoglase koji su risaim avliima privreni za plou naopako. Ima li u gradu jo koji supermarket?"


18/193

"A&P kod eljeznikog nadvonjaka. Moja mama tamo ne zalazi. Kae da joj se tamonji mesar uvijek prostakiceri.""Moe li i tamo provjeriti oglasnu plou?" "Naravno.""Dobro, jako dobro. A sad... zna onaj uzorak kolice koji djeca stalno crtaju po plonicima?"Bobby kimne glavom."Potrai one pokraj kojih su iscrtane zvijezde ili mjeseci, ili oboje, najee kredom druge boje. Obrati pozornost

na repove papirnatih zmajeva koji vise s telefonskih ica. Ne cijeli zmajevi, samo repovi. I..."Ted posuti, namrten, zamiljen. Dok je vadio Chesterfieldicu iz kutije na stolu i pripaljivao je, Bobby pomislisasvim razborito, sasvim jasno i bez trunke straha: Zna, on je lud. Lud sto gradi.Da, naravno, kako u to uope sumnjati? Samo se nadao da Ted zna biti oprezan koliko i lud. Jer uje li njegovamama Teda da govori o takvim stvarima, vie nikad nee dopustiti Bobbvju da mu prie blizu. Zapravo,vjerojatno bi pozvala tipove s mreama za lov na leptire.. . ili zamolila dobrog starog Dona Bidermana da touini umjesto nje."Bobby, zna onaj sat na gradskom trgu?""Aha, naravno.""Moda e poeti otkucavati netono vrijeme ili izmeu punog sata. Takoer pripazi na novinska izvjea omanjim vandalskim ispadima u crkvama. Moji prijatelji ne vole crkve, premda nikad ne uine neto ekstremno:nisu skloni oprosti mi na igri rijeima tako prizemnim igrama. Ima jo znakova da su oni u blizini, alinema potrebe da te optereujem detaljima. Osobno smatram da su oglasi najpouzdaniji znak."

'"Ako vidite Ginger, molim vas donesite je kui.'" "Upravo tak""Bobby?" Bio je to mamin glas, a nakon toga se zauje uspinjue uljanje njezinih subotnjih tenisica. "Bobby,jesi li gore?"III. MAJINSKA MO. BOBBY RADI SVOJ POSAO. "DIRA LI TE?" POSLJEDNJI DAN KOLE.Bobby i Ted izmijene pogled pun krivnje. Odmaknu se od stola i zavale se u stolicama, svaki na svojoj stranistola, kao da nisu samo razgovarali o glupostima vei radili neto glupo.Primijetit e da neto snujemo, pomisli Bobby zdvojno. Pie mi na licu."Ne", ree mu Ted. "Nije tako. To je mokoju ima nad tobom, to da ti u to vjeruje. To je majinska mo."Bobby blene u njega, zabezeknut. Zar si mi proitao misli? Zar si mi upravo proitao misli?Njegova je mama sad skoro stigla do odmorita na drugom katu i nije bilo vremena za odgovor i da je Ted elioodgovoriti. Ali nije ni imao izraz lica koji bi poruivao da bi on zaista odgovorio daje bilo vremena. Bobby istogtrenutka pone sumnjati u to to je uo.A tad je njegova majka stajala na otvorenim vratima, prelazila pogledom sa sina na Teda pa ponovno na svog

sina, procjenjivaki. "Znai, ipak si ovdje", ree ona. "Boe moj, Bobby, zar me nisi uo kad sam te zvala?""Mama, bila si gore prije no to sam uspio rei bu."Ona frkne. Usta joj se razvuku u blijed, besmislen smijeak njezin mehaniki drutveni smijeak. Oima jevrljala od jednog do drugog, s jednog na drugog, u potrazi za neim neprimjerenim, nei-me to joj nee biti povolji, neime to ne valja. "Nisam te ula kad si se vratio.""Spavala si na krevetu.""Kako ste danas, gospoo Garfield?" upita Ted."Kao ptica." Amo-tamo klizio je njezin pogled. Bobby nije imao pojma to ona trai, ali je onaj izraz smetenekrivnje jamano vesiao s njegova lica, jer da ga je primijetila, on bi to veznao; znao bi da ona zna."Hoete li sok?" upita Ted. "Imam biljnog piva. Nije bogzna to, ali je hladno.""Ljubazno od vas", ree Liz. "Hvala." Ona ue i sjedne pokraj Bobbvja za kuhinjski stol. Odsutno ga pomilujepo nozi, motrei Teda koji je otvarao svoj mali hladnjak i vadio biljno pivo. "Ovdje gore sad jo nije vruegospodine Brattigan, ali vam jamim da e za mjesec dana biti. Trebali biste si nabaviti ventilator."

"Dobra ideja." Ted natoi biljno pivo u istu au, pa stane ispred hladnjaka drei je podignutu prema svjetlu,ekajui da se pjena slegne. Bobbvju je sliio znanstveniku u televizijskoj reklami, jednom od onih koji suopsjednuti proizvodom X i proizvodom Y i time kako Rolaidsi7 sagore pedeset sedam puta vie elu anekiseline od svoje teine, zapanjujue ali istinito."Ne treba mi puna aa, bit e dovoljno", ree ona pomalo nestrpljivo. Ted joj donese au i ona je podigne. "Uzdravlje." OtpijeRolaidsi su tablete protiv eluane kiseline.gutljaj i iskrivi lice kao da je posrijedi raeni viski umjesto biljnog piva. A onda se zagleda u Teda preko rubaae dok je ovaj sjedao za stol, otresao pepeo s cigarete i zataknuo opuak cigarete natrag u kut usta."Vas ste dvojica postali kao prst i nokat", ree ona. "Sjedite ovdje u kuhinji, pijete biljno pivo ba zgodno,rekla bih! O emu ste danas razgovarali?""O knjizi koju mi je dao gospodin Brautigan", ree Bobby. Glas mu je zvuao smireno i prirodno, glas iza kojegnema tajni. Gospodaru muha. Nikako da se odluim je li kraj sretan ili tuan, pa sam se obratio njemu."

"O? I to je rekao?""Daje ijedno i drugo. A onda mije rekao da jo razmislim."


19/193

Liz se nasmije, ali snevesele. "Gospodine Brattigan, ja itam krimie, a razmiljanje uvam za ivot. Ali janaravno jo nisam u mirovini.""Ne", ree Ted. "Vi ste oito u najboljim godinama." Ona mu dobaci pogled koji je poruivao laskanje vas neenikamo dovesti. Bobby gaje dobro poznavao."A i ponudio sam Bobbvju posli", ree joj Ted. "On je pristao... s vaim doputenjem, dakako."elo joj se namrti na spomen posla, zagladi na spomen doputenja. Is

stiven king-hercevi u atlantidi

Documents