7/29/2019 Sirius 036

1/146

7/29/2019 Sirius 036

2/146

1

SADRAJ: str.

Jack Williamson:

METALNI OVJEK 8A. Seder:

OVEK SA PROELJA 20

Eric Ftank Russell:

KOLEKCIONAR 26

Goran Paveli:

SAVRENIJI MODEL 59

Jack Vance:

LONARI S FIRSKA 66

Ruica Terzi:

KOLJAI 86

Jack Williamson:

TORBAREV NOS 89

Anne McCaffrey:

KRISTALNA PJESMA 103

Zdravko Holbik:

ZAISTA NEOBINA IVOTINJA 125

Branimir B. Peri:

TAJ NEVALJALI SID 140

SCAN i OCR: SekundicaIspravke: ElitePrelom: MasterYoda

www.sftim.com

7/29/2019 Sirius 036

3/146

2

SIRIUS broj 36 svibanj 1979.Urednik: Borivoj JurkoviU ureivanju ovog broja Siriusasudjelovali su elimir Koevi i

in. Damir Mikulii.Grafika oprema:

Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.

S I R I U S, biblioteka znanstvenefantastike izlazi svakog petog umjesecu. Izdava: OOURInformativno-revijalna izdanjaNIP Vjesnik, Zagreb,Redakcija Romani i stripovi Predsjednik izdavakog savjetaRedakcije: prof. Dr AdolfDragievi Struni savjetredakcije: Klub prijatelja znan-stvene beletristike i fantastikeSFera Zavoda za kulturu iobrazovanje Zagreb Glavni iodgovorni urednik: BorivojJurkovi. Adresa urednitva:SIRlUS, Redakcija Romani istripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb,Ljubice Gerovac 1. Telefon (041)

515-555. Cijena pojedinomprimjerku SIRIUSA 15 dinara.Pretplata: za jednu godinu 180dinara (s popustom 10% 162dinara), za est mjeseci 90 dinara(s popustom 81 dinara). Samounaprijed uplaena pretplataosigurava popust od deset posto.Pretplata se uplauje opomuplatnicom u korist rau-na 30101-

833-42 s oznakom za Sinus.

7/29/2019 Sirius 036

4/146

3

Zato je recenzent obustavio rad?Ne, ne radi se o glavnom uredniku. On nije kriv. Ja samobustavio rad. Jednostavno, rekao sam dosta. Neu vie raditipod tim okolnostima. Sve je ovo teret za moje ivce, kriteriji midolaze u pitanje, gubim orijentaciju. Rekao sam im, jest, njima uredakciji, neu vie, spreman sam da radim i besplatno ako mipoalju dobre prie na recenziju, a sve ono to nije za Siriusod sada naplaujem trostruko. Naravno, s vremenom sam smirioivce, i sada kao terapiju piem ove redove da iskalim sav svojbijes na ni krivom i dunom anonimnom autoru domae znan-fanprie, koji je po mojem sudu direktni krivac za mojuobustavu rada. Konano, netko mora biti kriv. Oni u redakciji suse izvukli, za sebe znam da nisam kriv, prema tome pazi seanonimni autore znan-fan prie.Ali to je meni? Zar nismo svi na jednom zajednikom poslu? Zarsvi mi ne gajimo jednu ljubav? Nismo li svi podjednakoosamljeni u mnotvu koje zna-fan uope ne ljivi? Jesmo,dakako, ali uhvatio me iz, dosta mi je ufologa, denikenovaca,milenarista, trokutofila, eshatologa, minijaturista i ostalihizletnika u znan-fan. Godinama ponavljam: znan-fan je ozbiljnastvar,i ne moe se znan-fan pria pisati lijevom nogom. Znate, nemoe se uspon i pad univerzuma napisati u pedesetak redaka sapo esdeset slovnih mjesta na jedan redak. Ili kontakt. Zatopobogu uvijek susreemo, barem u domaoj znan-fan prii, nekeufolote (vidi: UFO + pilot ufolot), zato nam gotovo u praviludogaajima moraju kumovati neka udna, strana bia, nalik napunoglavce?Onda, pitanje motiva. Iz krimia (vidi: biblioteka TRAG)vjerojatno znate da je savreno ubojstvo, ono bez motiva. Uznan-fanu to ne prolazi. Motivi koji junake znan-fana navode naodreene postupke treba da budu jasni. Uzmimo na primjertelepatiju. itao sam mnogo pria na tu temu, sve one govore otelepatiji kao gotovoj stvari, ali nigdje nisam uspio razaznatiprave motive zbog kojih e netko upotrijebiti telepatiju. Rei enetko, pa motiv je sadran u tome to e netko s nekim telepatskikomunicirati na daljinu. Tono, ali moram priznati da bi me vieod komunikacije same, zanimalo ono to se komunicira. To elimrei; da postoji odreena razlika izmeu medija i poruke, i da e

7/29/2019 Sirius 036

5/146

4

me u znan-fanu uvijek vie interesirati poruka od artificijelneigre medija. Dakle, ako ve piete neto na temu telepatije,odnosno ESP-a, nemojte se dati zavarati, pa da sroite netopoput osjetio je kako ga pipci jedne nove misli obuhvaaju.Tono je znao da e i posljednja elija njegova uma biti pomno

istraena od te strane sile, i tako dalje.Ovo naravno nisu nikakve preporuke. ablona ne prolazi u znan-janu. Moe sve biti i obratno, i pipci mogu ostati, ali bez motivane moe.Onda pitanje ideje. Ona je sloitemo se klju za dobrupriu. Ali to da vam kaem; prvo, nikakva posebna ideja nijesroiti priu na temu Atlantide, Trokuta ili Boova koji ispitujuljudski um. To su prie koje od prve recenziram negativno.

Dobro, rei, e netko s pravom, a koje su onda ideie prihvatljiveza Sirius? Da bude jasno nema pravila. Za dobru idejuimamo nosa i njuha i poneto znanja; naravno, i pravilnik ohonoriranju. Uostalom, itajte Sirius; Kentaura.Andromedu i Galaksiju, sve ostalo je na vama.Ono to izaziva uas u meni jest jezik. Rekao bih ak da sam bazbog jezika obustavio rad. Ideja, motiv, radnja, dobro, ali jezik,tu isprike nema. Kae mi netko u pismu, eto, tu je pria, mislim

da je ideja u redu, a pitanje jezika molim da se rijei s lektorom.E, ne moe! To vam je kao da jugoslavenskom patentnom uredupredloite novi sistem hlaenja atomskili centrala, a veze nematerecimo, s termodinamikom. Pa im onda kaete neka strunjakrijei. Ne hoda, zar ne? Prema tome, najprije gramatika,sintaksa, ije i je, i . a onda tek znan-fan. Sve dok nerazrijeimo dileme oko tih elementarnih stvari, nita nee biti odYU znan-fana, pa da imamo i najgenijalnije ideje.

S vremenom smirih ivce. Nisu svi Asimovi. Konano, tradicijagotovo i ne postoji. Sve to smo stvorili, ako izuzmemo nekolikoasnih prethodnika, uinjeno je u posljednjih nekoliko godina.Kada emo imati nekoliko desetljea znan-fan stvaralatva izasebe, onda bih mogao imati valjanih razloga za ljutnju narukopise koji ne zadovoljavaju. Sada ne.Obustavih obustavu rada. Ali vjerujte mi,ispucati sam se morao.

ELIMIR KOEVI

7/29/2019 Sirius 036

6/146

5

RijeurednikaDragi itatelju,dobro, smatrate me zlobnikom koji je, eto, Koevia gurnuo sneugodnim stvarima ispred sebe, kao to bi u dobrom (ili loem)krimiu spretan gangster povukao dobru (ali nikad lou) maku-taoca pred sebe da se zatiti od moebitnih murjakovih hitaca.Na alost, nema tu dobrih maaka. Nema ni policajaca, a ni janisam ba gangster. No da nisam zloban, to ve ne bih mogaodokazati. Naime, bukvica koju je recenzent-trajka odrao Vamakao autoru sf-a nije nita prema onome to Vam kao itatelju togsf-a moram ja rei... ali, o tome na kraju. A da bismo doli do togkraja, ponimo od poetka. O OVOME BROJU: malo bi se moglo dodati onome to pie naomotnim stranicama. O IDUEM BROJU: nita se , na alost, nemoe oduzeti od onoga to o njemu pie na kraju ove rijei. Dodatimu se moe samo objanjenje da e u njemu biti rijei o putovanjimakroz vrijeme, o vremenskim skokovima i pomacima, o vremenskojdimenziji i to sve u obradi znanoga Briana Aldissa, niza domaih

pisaca, kao i inozemnih, pa sve do debitanta na SIRIUS-ovimstranicama Woodyja Allena koji uvjerit ete se u to nije nitaslabiji pisac sf-a nego filmski reiser.

O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH JE RECENZENT OTIAO UOBUSTAVLJAE RADA: prie (Vae, razumije se) SAVEZNOUDRUENJE (bez motiva i nejasne poante), KRONOSOVA SMRT(previe poetiziranja, zapravo poetiziranja, i metafora), INTERVJU(bez motiva). ASTEROID BUDUNOSTI, I OVEK..., OTKRIE,POKUAJ, PUSTI ME NA MIRU, DVA KRALJA, INSEKT, ESTOG

M. DANA, POSLJEDNJI MOHIKANAC, DNEVNIK RATNIKA,VEITI DERBI, POBEDNIK, TREI SUSRET, POTJERA,VARIJACIJE, HALO... ltd (sve to: ili naivno, ili nedoraeno, ili

zbrkano, ili bez motiva). s.ovK je ON Eeeno O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH JE RECENZENT POEOSUMNJATI U ISPRAVNOST SVOJE ODLUKE DA ZATRAJKA: prie(takoer Vae) IGNIS (pokuajte doraditi kraj koji je, za razliku od

poetka nedoreen i nejasan), RIZIK SE NE ISPLATI (dobra ideja,oajna obrada), KAZNA i IMA TAKO... (ufo-logija, bibliomanija,optereenost velikim mislima koje ometaju suvislo prianje),KLJUEVI PROLOSTI (previe kia i banalnosti), OAZA SPASA(bolje od dosadanjih pria, ali...), FANTARESKE (takoer),

USAMLJENIK (previe Asimova i imperatora, premalo Vas).

7/29/2019 Sirius 036

7/146

6

O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH JE ON ODUSTAO OD OBUSTAVERECENZIRANJA: to su Vae dobre, vrlo dobre, odline i vie negoodline prie UDNA N. OKOLNOST, MIELITA (dobra tema hibernacija dobro ocrtani likovi, izvrsna tehnika pripovijedanja,topla ljudska dimenzija); EPP, IZUMI, DRUGO VOJSTVO (sve tri:

jednostavne, duhovite, okantne, matovite, suvislo zaokruene ucjelinu a uz to kratke i britke); PITANJE (duhovito, dobroispripovijedana najmanjim moguim brojem rijei); SUPERNOVA,PUT BEZ KRAJA (premda stereotipno pisano dobro i moda akobjavljivo).O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH MODA I SAM PRESTANEMPISATI: prijevodi stranih pria koje primam gotovo svakodnevno, iakosam u vie navrata napisao na ovom mjestu da najprije treba imatiosigurana (i plaena) prava za objavljivanje u Jugoslaviji nekog

stranog teksta, zatim treba znati jezik na koji se prevodi (da ne dobijemi drugi infarkt jedan sam nekako prebolio ratujui s tekstovimaonih koji su vrsto uvjereni da je dovoljno znati engleski da bi se

prevodilo Asimova na neki, recimo hrvatski, jezik, iako se ne zna da utom jeziku nije i obratno, da u tom jeziku novi, uvueni redak

poinje na drugim mjestima, i na drukiji nain nego u jeziku kojimpie, na primjer, Robert Shaw ili A. (?) Beljajev) te potovati bar ime,ako ne i tekst autora to je smisao onog malopreanjeg upitnika u

zagradama.O BEN BOVI I FURTINGERU: Prvi je svoje lanke objavio uSIRIUSIMA broj 18 i 19. Drugi je, piui u broju 35, spomenuo

putovanje u prolost sve do susreta sa samim sobom u toj prolosti.Zanima me to e Vam Furtinger odgovoriti na pismo u kojempripominjete da su o tome ve pisali Leinster, Heinlein i Lem. I menito sam cijeli idui broj SIRIUSA posvetio ba toj (ili tome slinoj)temi. U SIRIUSU ITAMO MAHOM PIETE MI

ANGLOAMERI

KE I SOVJETSKE PISCE, NA

E SE JO PONEKIFRANCUZ, NIJEMAC ILI POLJAK. A GDJE SU DRUGI? VIE BITREBALO DA DONOSITE PRICE MALIH NARODA. MISLIM DA BISE I DRUGIITAOCI SLOILI SA OVIM. A ja mislim da ne bi.

Naroito s Vaim posvemanjim zanemarivanjem onih stotinjakDOMAIH, JUGOSLAVENSKIH pria koji je SIRIUS objavio PRVI.Osim toga, zaboravili ste na sve one Talijane, Maare, ehe,Kanaane i naroito Engleze ije ste prie itali na stranicamaSIRIUSA. A i na jednu injenicu: devedeset posto sf literature u svijetu

je napisano u SAD i Velikoj Britaniji a samo nojevi s glavama upijesku ne vide i ne znaju dijalektiki princip koji govori o kvantiteti

7/29/2019 Sirius 036

8/146

7

to prerasta u kvalitetu. Ili me, moda, ovlaujete da za SIRIUS biramprie po kljuu a ne prema njihovoj kvaliteti?O razlozima zbog kojih su ovi redovi dospjeli na kraj rijei netreba mnogo govoriti... Prozaina i runa stvar: od idueg ete brojaSIRIUS plaati pet dinara vie nego dosad. Umjesto uobiajenih

praznih obeanja u takvim neugodnim trenucima jedno osobno: bituduboko nesretan bude li se moj osobni dohodak imalo poveao naraun toga poskupljenja. Meutim, svi su izgledi da neu biti u prilicida budem nesretan. Barem ne zbog toga.HAJDE DA VAS BAREM MALO UTJEIM: rije je o Vaim

pismima to ih svakodnevno primam i u kojima me pitate na koji bistenain doli do brojeva SIRIUSA koji vam nedostaju u kompletu. Evoodgovora: na adresu NlSP Vjesnik, alter sitne prodaje, Avenija

Bratstva i jedinstva 4, 41000 Zagreb napiite svoje elje. Nakon

nekoliko dana listonoa e Vam donijeti sve brojeve SIRIUSA koje stezatraili; platit ete mu po cijeni koja je bila punovana kad su tibrojevi tampani: od 1. do 28. po 10 dinara, od 29. do 36. po 15, a onebudue brojeve po 20 dinara. Razumije se, moete i meni pisati osvojim eljama, no to znai da ete ekati listonou dan-dva due,onoliko koliko je potrebno da moja pota stigne do spomenutogaltera. ZAKANJENJA: dan izlaska SIRIUSA je peti u mjesecu. MOLIMVAS DA MI ODMAH JAVITE AKO TAJ DAN NIJE U PRODAJI UVAEM MJESTU! Naime, mjerodavci me uvjeravaju da JEST, a jasam se osobno, u nekoliko naih gradova, uvjerio da NIJE. Pomozitemi, dakle, svojim pismima da tu nainimo reda!

VaposkupjeliBorivoj Jurkovi

7/29/2019 Sirius 036

9/146

8

Jack Williamson:

Metallio Man

Prevela Karmen Bai

Metalni ovjek

Metalni ovjek stoji u kutu pranog podruma u muzejutyburnskog koleda. Iako je prvo uzbuenje splasnulo, to to su gatamo ostavili samo je jo jedan vie nespretan akademskikompromis, to ga je do sada spasio od uenjaka koji ga ele otvoritiza biokemijsku analizu i od starih prijatelja koji misle da bi gatrebalo pokopati.

Za sluajna turista on je samo komad patinirane bronce uprirodnoj veliini. Malo paljiviji promatra otkrit e savreni detalj

njegove kose i koe i agoniju koja mu se zamrzla na licu. Malo seposjetilaca zaustavlja pitajui se o udnom znaku na njegovimprsima crvenom estorostranom otisku.

Ljudi su ve skoro zaboravili da je on jednom bio profesorThomas Kelvin na Odsjeku za geologiju. No glasine o njemu joive i postaju udesnije od same istine. Kako te glasine tolikouznemiruju njegove prijatelje, lanovi vijea su se napokonsporazumjeli da mi odobre objavljivanje njegove osobne prie.

etiri ili pet godina Kelvin je provodio svoje praznike uzdupacifike obale Meksika traei uran. Prologa ljeta ga je, ini se,pronaao. Umjesto da se vrati na svoja predavanja u jesen, traio jeda mu produe dopust.

Kasnije smo uli da je prava na otkrivanje urana prodao nekomvicarskom udruenju, da u Evropi dri predavanja o kemijskim ibiolokim efektima atomske radijacije, i da se sam lijei u kliniciblizu Pariza.

7/29/2019 Sirius 036

10/146

9

Vratio se u Tyburn jednog tmurnog subotnjeg popodneva,izronivi iz magle u ranu zimu, noen Golfskom strujom. Bio samkod kue. Zgrui lie na padini pokraj kue, okrenutoj moru,ugledah amac kako se pribliava mom malom stjenovitomkomadiu atlantske obale. amac mi je bio nepoznat dug, nizak i

brz, od onih kakve su upotrebljavali krijumari ruma ili oruja.Ispustio sam iz ruku grablje i promatrao. Pilotirajui smiono i vjeto,amac se provlaio izmeu obalnih stijena prema jedinom metrupijeska na razmaku od skoro jednog kilometra. Iskoila su etiriovjeka da ga izguraju uz pijesak. Mrav, peti ovjek, podigao se nakrmi izvikujui mirne naredbe. etvorica su povukla uad i platno skutije veliine mrtvakog sanduka, koju su prenijeli u moje dvorite.Mravi ovjek je doepao ukoeno do mjesta gdje sam stajao.

Koled Tyburn? pitao je.Njegovi ljudi su imali tamna latinska lica, ali tom mravkuizbrazdane i vjetrom opaljene crte lica bile su pokrivene kovravomutom bradom, a glas mu je imao jenkijevski prizvuk. Nestrpljivo jeispruio suhi prst prema kolskom zvoniku koji se nejasno nazirao umagli. Konano sam kimnuo.

Ovdje smo promrmljao je tiho na panjolskom svojimljudima. Kesei se, spustili su dugaku kutiju. On me pogleda.

Poznajete li profesora Russella? Ja sam Russell. Ako je tako, na je posao zavren. Pokazao je prema

sanduku. To je za vas. A? to je to? Saznat ete. Oi su mu se tvrdo suzile. Mislim da

ete o tome utjeti.Govorio je ponovo svojim ljudima, i oni su pomaknuli sanduk

na trijem iza kue. ekajte! Tko ste vi? Samo isporuioci odgovorio je blago. Mi smo za to i

plaeni. Kreemo.Kimnuo je svojim ljudima koji su pourili prema amcu. Ali, ne razumijem... Nai ete pismo u kutiji rekao je. Ono e vam otkriti

zato je va prijatelj doao ovim putem kui. A vidjet ete i zato va

prijatelj nije htio zadavati brige imigracijskim vlastima. Moj prijatelj?

7/29/2019 Sirius 036

11/146

10

Kelvin. Pogledajte u kutiju. Okrenuo se prema amcu. Samo as! povikao sam za njim. Kamo idete? Na jug. Zastao je naas. Pogledajte u kutiju i dajte

nam dvadeset i etiri sata. Kelvin nam je to obeao.Odepao je, ne urei se, dolje prema amcu, koji su njegovi

ljudi ve odgurali s pijeska. Prigueni motori radili su lagano.Okreui se u pjeni, duga se brodica probila izmeu stijena i nestalau magli. Polako sam krenuo prema sanduku na trijemu.

Nije bio zakljuan. Podigao sam poklopac i odmah gaspustio. U kutiji je leao, potpuno gol, s onom udnom mrljomutisnutog olovnog crvenila na bronanozelenim prsima Metalniovjek.

Istroena aluminijska uturica leala mu je pokraj glave,

umrljana purpurnom korom. Ispod uturice je leao neuredansveanj listova papira s Kelvinovim staromodnim rukopisom.

Morao sam skupiti snagu da ponovo podignem poklopac.Stajao sam dugo sagnut, drui i buljei, nesposoban da shvatimono to sam vidio. Napokon sam, posrui, uao u kuu i proitaoKelvinovu priu:

Dragi Russellu,

budui da si ti moj najrazumniji prijatelj, uredio sam da semoje tijelo i ovaj rukopis isporue tebi. Moda ti nameemneprilian teret, ali u ovom trenutku vie nemam povjerenje u sebe.Jo nisam siguran u to to sam zapravo pronaao u Meksiku. Nemogu sam odluiti da li bi ove fragmentarne injenice trebaloobjaviti ili sakriti. Ne mogu se dalje boriti ni s ovim okrutnimljudima koji mi ele oteti ono to oni misle da sam naao. Iako mojasmrt nee biti laka, bojim se da u ipak umrijeti u veem miru nego

to je onaj koji ostaje iza mene.Kao to zna, cilj su mi prologa ljeta bili pritoci Rio de la

Sangre. Ta mala rjeica se ulijeva u Pacifik. Godinu prije toga otkriosam jaku radioaktivnost u njenim crvenkastim vodama pa sam senadao da u naii negdje uzvodno na uranovu rudu.

Tridesetak kilometara od ua rijeka izlazi iz Kordiljera. Imanekoliko kilometara brzica i nakon toga prvi slap. Nitko nije nikadabio dalje od tog slapa. Doao sam do njegova podnoja s indijanskim

vodiem, ali se nisam uspio popeti na stijenje iza slapa.

7/29/2019 Sirius 036

12/146

11

Prole sam zime iao na satove letenja i kupio rabljeni avion.Bio je star i spor ali pogodan za ovaj surovi kraj. Kad je dolo ljeto,prebacio sam ga brodom u Vaca Morenu. Prvog srpnja sam krenuoavionom uzvodno nad rijekom prema njenu jo neotkrivenu izvoru.

Iako sam jo bio nevjet pilot, stari je avion letio dobro. Rijeka

ispod mene se doimala kao crvena zmija to pue kroz stijenje premamoru. Slijedio sam je iza slapa, u predio otrih vrhova.

Rijeka je nestala u uskom klancu crnog stijenja. Kruio samkako bih otkrio mjesto za slijetanje, ali je cijeli krajolik bio sam goligranit i nazubljena lava. Popeo sam se iznad visokog prijevoja ipronaao krater.

Nevjerojatno jezero zelene vatre, vie od osamnaest kilometarau promjeru, okrueno tamnim vulkanskim stijenjem. Prvo sam

mislio da je to zelena voda, ali na zamagljenoj povrini nije bilovalova. Znao sam da to mora biti nekakav teak plin.Visoki vrhovi oko jezera jo su bili pokriveni snijegom.

Njihove su srebrne krune bile osjenane sjajnom bojom, grimiznomna zapadnim padinama i ljubiastom koja se dizala iz sjena. Ta medivlja velianstvenost i privlaila i uznemirila.

No je bila blizu. Znao sam da bih se morao vratiti. No, ostaosam, kruei iznad kratera, jer nisam mogao razumjeti to jezero

plina. Kako je sunce zalazilo, vidio sam sve udnije stvari. Tankazelenkasta maglica pojavila se nad vrhovima, te klizila niz svakukosinu u jamu, kao da hrani to jezero plina. Onda se malo uzmutilosamo jezero. Sredina mu se uzdigla nagore u uarenu kupolu.

Kad se tromi plin slegao, ugledao sam golemu crvenu kuglukako izranja iz jezera. Povrina joj je bila glatka, metalna i gustoproarana iljcima uta plamena. Okretala se vrlo polagano navertikalnoj osovini. Kolikogod to izgledalo udno, osjeao sam da u

tom kretanju ima nekakve svrhe.Uzdigla se iznad moje visine i zaustavila se, stalno se okreui.Ugledao sam tada krunu mrlju zagasita crnila iznad svake polutkekugle. Vidio sam magliaste tokove s vrhova i iz jezera kako seuvlae u te mrlje, kao da ih je kugla udisala.

Uskoro je kugla visila iznad mene. uti su iljci polakopojaavali sjaj, sve dok ta cijela letjelica nije plamsala kao velikizlatni planet, siui posljednje ostatke magle s vrhova.

Odjednom, kad vrhovi ostadoe crni i goli, ona se spusti u onoglatko zeleno more.

7/29/2019 Sirius 036

13/146

12

Njenim padom nadvila se zlokobna sjena nad krater. Prenuvise, shvatio sam koliko sam izgubio benzina i dnevnog svjetla.Odmah sam se okrenuo prema obali.

Vie zbunjen nego uplaen, pokuavao sam razluiti da li jeona stvar iz jezera bila prirodna ili umjetna, realnost ili iluzija.

Sjeam se da sam esto pomiljao da te goleme naslage urana mogudjelovati nepredvieno. Takoer sam pomislio da je moda netkostigao ovdje prije mene i da sam moda prisustvovao pokusu letaatomskog broda.

Odjednom, vrlo uzbuen, ugledao sam blijedoplavi ar kako seiri preko zaobljenja kabine. U trenu je cijeli avion, pa ak i mojetijelo, bilo pokriveno tim arom. Potjerao sam motor i pokuao sepopeti.

Iako se motor napinjao, nisam se mogao uspeti. Nekakva meudna gravitacijska sila, koja je bila u vezi s tim plavim arom, sadagurala. Neka mi je omama zamagljivala misli a oteale ruke su sepoele povlaiti s kontrolne ploe.

Morao sam ponirati da bih odrao brzinu potrebnu za let. Prijeno to sam shvatio to se dogaa, upao sam u to jezero plina. Nijebilo zaguljivo, kako sam oekivao. Iako je vidljivost bila smanjenana samo nekoliko metara, nisam osjetio nikakav miris, ni bilo to

drugo.Tamna je povrina bubrila ispod mene. Izvukao sam se izponiranja i uspio pristati na glatku ravan grubog crvenog pijeska.Kao i zeleni plin, pijesak je bio zagasito svjetlucav. Kratko vrijemesam bio privezan za kabinu vlastitom teinom, ali je polaganoizblijedio onaj plavi ar pa je prestalo i njegovo djelovanje. Iziaosam iz aviona sa uturicom i automatskim pitoljem, koji su i samijo bili vrlo teki.

Nemoan da stojim uspravno, otpuzao sam kroz pijesak. Biosam siguran da me je spustila neka inteligentna sila. Bio sam uplaenna smrt, no ubrzo sam morao stati i odmoriti se. Leei tako, modastotinjak metara od aviona, vidio sam pet plavih svjetala kako klizeprema njemu kroz maglu. Leao sam nepomino i promatrao ih kakokrue oko aviona. Kretali su se teko i usporeno. Sumaglica jestvarala oko njih mutne aureole. Nisu imali nikakvu strukturu kojubih mogao vidjeti. Napokon su se vratili u maglu i ja sam produio.

Iako vie nisam bio toliko teak, puzao sam na rukama i koljenima

7/29/2019 Sirius 036

14/146

13

sve dok mi se avion nije izgubio iz vida. Kad sam ustao, osjetio samda sam izgubio smisao za orijentaciju.

Obuzeo me bespomoan strah. Jedino to sam mogao vidjetibio je jarkocrveni pijesak i gusta zelena magla. Nikakva znaka, akni leteeg svjetla. Zrak je u potpunoj tiini pritiskao kao bezoblina

teina. Drhtao sam u paninoj spoznaji da sam potpuno izoliran.Ne znam koliko sam stajao tako, u strahu da ne krenem u

krivom pravcu. Iznenada, svjetlo je bljesnulo iznad mene, kao plavimeteor. Uplaen, potrao sam to sam mogao dalje. Nakon nekolikonespretnih koraka, noga mi je udarila o neto to je odzvanjalo kaometal.

Od toga sam se zvuka ukoio ponovo zaplaen, ali se svjetlokretalo dalje. Kad je nestalo, sagnuo sam se da vidim u to sam

udario. Bila je metalna ptica orao od metala krila rairena,pande u gru grabljenja, kljun otvoren. Boja mu je bilazamagljenozelena.

U prvi mah sam mislio da je to izliven model prave ptice, aonda sam otkrio da je svako pero odvojeno i pokretno kao da jeivi orao bio pretvoren u metal. Sjetio sam se da se uran kodcijepanja pretvara u olovo i pitao se bi li snana radijacija moglapreobraziti tkivo ptice.

Uplaio sam se za vlastito tijelo. Tjeskobno sam poeo traitijo neka druga preobraena stvorenja. Naao sam ih u gomilama,razbacane na pijesku, ili napola zakopane. Ptice, velike i male.Kukci, veinom meni nepoznati. ak i pterosaurus letei reptilkoji je morao doi do jezera u davno doba.

Nastojei da ga iskopam iz uarena pijeska, uoio sam da mivlastite ruke svjetlucaju zeleno. Vrhovi prstiju i fine dlaice nanadlanici ve su se bile pretvorile u svijetlozeleni metal.

Ovo otkrie toliko me je zgranulo da sam kriknuo, ne pazei dabi me se moglo uti, a onda sam potrao u tekoj panici. Zaboraviosam da sam se izgubio. Razum i oprez kao da su me napustili. Nisamosjeao umor dok sam trao samo jezivu stravu.

Svjetla, brza svjetla, prolazila su iznad mene u zelenomprostoru, ali im nisam obraao panju. Neoekivano sam nabasao naveliku kuglu koju sam gledao odozgo. Stajala je navrh iljaka ali jemnogo plavih svjetala lebdjelo nad njom kao da se lanterne njiu u

magli.

7/29/2019 Sirius 036

15/146

14

Okrenuo sam se i ponovo potrao. Pravac nije bio vaan. Nivrijeme. Napokon me je zaustavila padina sa udnom vegetacijom.Stvar je bila ljubiaste boje, meni do struka, kao trava, iljastihlistova. iljci u sredini bili su najvii i na vrhovima zavravaliruiastim cvjetovima i ljubiastim bobicama.

Troma crvena rjeica tekla je kroz gusti mislio sam da tomora biti Rio de la Sangre. Ovdje sam svakako bio u zaklonu odleteih svjetala. Bacio sam se u duboki gusti i ostao leati jecajui.

Dugo se nisam mogao pomaknuti, a ni misliti. Kad samkonano pogledao svoje nokte, zeleni su se vrhovi proirili. Poeosam ih mahnito grickati, ali je stravina injenica ostala: pretvaraosam se u metal.

Luaki sam traio kako da pobjegnem. Morao sam se popeti

na stijene kratera ili vratiti avion, ali sam bio preslab da sepomaknem. Iako nisam bio gladan, pomislio sam da e mi hranavratiti snagu.

Nesvjesno sam ubrao nekoliko onih ljubiastih bobica. Imalesu slan, metalan okus. Ispljunuo sam ih, bojei se da mi ne bude zlo.No, berui ih, okvasio sam prste njihovim sokom. Kad sam ihobrisao, ugledao sam na svoje zaprepatenje i neizrecivu radost, daje nestao metalni rub s onih nokata koji su bili u dodiru sa sokom.

Imao sam nade. Evolucija biljaka, mislio sam, mora da jeproizvela neto to se odrvalo preobrazbi. Najeo sam se bobica svedok nisam osjetio muninu, a onda sam izlio vodu iz uturice ignjeio sok da je napunim.

Analizirao sam taj sok. Neki od njegovih sastojaka podsjetili sume na standardne formule za postupak protiv opeklina odrendgenskih zraka. Taj me sok, bez sumnje, spasio stranih opeklinaizazvanih radijacijom gama-zraka.

Leao sam tamo do zore, zasanivi katkada, usprkos svojstravi. Sunane zrake su se profiltrirale kroz to jezero plina. Po danuje zelena boja izblijedjela u zelenkasto-sivu, a i crveni je pijesakmanje svjetlucao.

Vidio sam da je sve zeleno sada nestalo s mojih nokata i kose.Vrlo ohrabren time pojeo sam jo pregrt bobica i krenuo du onerjeice. Iao sam nizvodno brojei svoje korake. Prije no to samprevalio neto vie od pet kilometara stigao sam do stijena uranova

oksida. Uspravne i crne, uzdizale su se koliko sam god mogao dosei

7/29/2019 Sirius 036

16/146

15

pogledom kroz gustu zelenu tamu. Rijeka je nestala ispod njih ubijesnom jezercu crvene pjene.

To je morao biti, bio sam vrsto uvjeren, zapadni rub kratera.Krenuo sam prema sjeveru podno tog nesavladivog zida. Nisam joimao nikakav definitivni plan, osim da naem stazu preko tih stijena.

Bio sam na oprezu od onih lebdeih svjetala i traio kosinu iliprocijep kroz koji bih se mogao uspeti. Vukao sam se tako otprilikedo podneva jer mi je sat stao. Katkada bih se spotaknuo preko jokoje stvari koja je vjerojatno bila iva kad je pala odozgo.Iskorijenjeno drvee. Ptice svake vrste. Golemi zeleni medvjed, vedavno nestale vrste. Konano sam naiao na prolaz u tomvertikalnom zidu: iroka ravna terasa s izazovnom kosinom iznadnje. No ta je ravan bila dobrih dvadesetak metara iznad mene.

Pokuao sam da se popnem i klizio natrag, uvijek nanovo, sve dokmi se nisu zakrvarile ruke. Odustao sam i nastavio put.Negdje iza toga svega, omamljen iscrpenou i oajem,

uglavinjao sam u grad leteih svjetala to je vjerojatno bilo to.Vitki crni tornjevi bili su razasuti kroz crveni pijesak. Svaki od njihje nosio gljivu naranastog plamena.

Ponovo sam se paralizirao od strave, no nisam uo nikakavzvuk, niti opazio ikakav pokret. Skupljen pod svodom stijene

pokuao sam savladati ok. Letea svjetla, inilo mi se vjerojatnim,nisu bila aktivna danju no prestravio sam se od pomisli na no.Po mom proraunu prevalio sam skoro 18 kilometara od rijeke.

Sada bih morao biti negdje du istonog zida kratera, s dobrompolovicom stijena jo ispred mene. Da bih njih istraio, morao samproi kroz grad plamenova, no nisam se usuivao ui u njega.

Napustio sam rub da proem oko grada. Pokuavao sam odratione visoke buktinje u svom vidokrugu, ali sam ih nekako izgubio.

Skrenuo sam ulijevo, ali je sve to sam naao bio samo glatkipijesak, prekriven zagasitom zelenom tminom.Lutao sam dalje, dok pijesak i zrak nisu postali svjetliji. Pao je

sumrak. Letea svjetla su se uskoro poela kretati. Prole noikretala su se ravno, visoko, brzo. Sada su bila nisko, nesigurna ipolagana. Znao sam da trae mene!

Iskopao sam plitki jarak u pijesku i leao tamo drhtei.Zamagljeni plamici su se pribliavali i prolazili. Jedan se zaustavio

upravo iznad mene. Sputao se prema meni. Njegova blijeda aureolase poveavala. Ukoen od strave mogao sam samo ekati. Sputao se

7/29/2019 Sirius 036

17/146

16

sve nie, dok mu nisam ugledao oblik: neka vrst kristala. Promatraosam ga beznadno zapanjen. Dug etiri metra, vrlo sloene strukturekao snjena pahuljica. Srce mu je bilo plava, estorokraka zvijezdakoju je probijala uspravna prizma. Plava je vatra pulsirala prizmom,ulazei kroz vrhove zvijezda i izlazei u jasno crvenim nitima kroz

stijenke prizme. Ni ivotinja ni biljka ni stroj, ali neto ivo pomou svjetlosti. Padao je ravno prema meni. U paninom refleksupovukao sam pitolj i pucao tri puta. Meci su se odbili odsvjetlucavih stijenki i odzujali u maglu. Zaustavio se iznad mene.One niti crvene vatre su se pruale prema meni, ispitujui, i kaomilujui me. Obavile su se oko moga tijela i ja sam osjetio da minestaje teina. Podigle su me nasuprot kristalnoj prizmi. Moi evidjeti znak na mojim prsima.

Taj me dodir probo zasljepljujuim bolom. Cijelo mi se tijelotrzalo, kao od snanog elektrinog oka. U omami, znao sam da se tastvar uzdie zajedno sa mnom. Osjeao sam da su se druga kristalnastvorenja sjatila u blizini. No moj se razum gubio. Probudio sam selebdei u sjajnom naranastom oblaku. Za tren sam se osjeaouznesen, ali onda sam shvatio da se ne mogu pomai, ne mogu niokrenuti svoje tijelo. Rastezao sam se, bacakao, savijao, ali nisammogao dotai nikakvo vrsto tijelo iako me nita nije dralo, bio sam

bespomoan kao prevrnuta kornja

a.Tijelo mi je bilo obueno. uturica je jo visila ili lebdjela

o mom ramenu. Pitolj je bio u depu kaputa, vrst ali bez teine.No nekako sam osjetio da je prolo mnogo dana.

Napinjui se da se pomaknem, osjeao sam udnu tupuukoenost sa strane. Razderao sam svoju koulju i naao novubrazgotinu, koja je gotovo zacijeljela. Vjerojatno su ona stvorenjanapravila rez istraujui moje tijelo, pretpostavljam, kao to sam

ja istraivao njihov svijet.Mora da sam se ponovo onesvijestio kad sam osjetio otvrdjelu,zrnastu mrtvu kou na prstima i pronaao onaj crveni, estorostraniig. No to me otkrie dovelo do nekog kraja emocija. Probudio samse u raspoloenju krajnje odsutnosti, ba kao da nisam mario nizato.

No bolove u slabini i dalje sam osjeao. Naranasti je oblak idalje bio oko mene. Moj je kristalni uvar lebdio u njemu zajedno samnom, ni deset metara udaljen od mene. Onako bezbrino hladan,znao sam da sam zarobljen u gljivastom oblaku iznad jednog od onihtornjastih cilindara, zarobljenik u tom stranom gradu plamenova.

7/29/2019 Sirius 036

18/146

17

Neko sam vrijeme jednostavno plutao, bez teine, kao ovjek usvemiru, promatrajui vlastitu sudbinu u tom raspoloenju uzvieneapstrakcije. Indiferentan, opazio sam da je ivotna vatra prestalapulsirati unutar kristalnog stvorenja. Spavalo je, pretpostavio sam,dok opet ne doe no.

Ovaj niz misli upalio je slabu iskru nade u meni. Ponovo samse poeo bacati i grabiti u oblaku oko sebe. No ni o to se nisammogao odbiti, pa se nisam pomakao ni pedlja.

Dole sam se grio kao buba na igli, onaj se hladni plamenpolako poeo poveavati oko mene. No je, znao sam, poinjala.Kristalni stvorovi e se ubrzo probuditi, bez sumnje, da nastavevivisekciju njihova ljudskog zamorca.

Vidio sam samo jedan nain da ih prevarim. Izvukao sam

pitolj da pucam sam sebi u glavu, no tad mi iskrsnu bolja ideja.Ispalio sam est brzih pucnjeva u oblak. To me je spasilo. Raketi netreba nita da se odupre. Pitolj je bio neka vrst rakete. Odbojnasnaga svake eksplozije pomakla me dalje od uspavana kristalnogstvora. Iskliznuo sam izvan oblaka-gijive.

Ponovo me ulovila gravitacija, isprva vrlo njeno. Klizio samdolje prema sjajnome pijesku, pronaao svoj avion koji su dovukli dopodnoja onoga vitkog crnog tornja. Bio je nedirnut. Motor je malo

hroptao, kao da su i njega ispitivali moji otmiari. Napokon jeproradio. Podigao sam se naslijepo...Na tom mjestu je pismo prekinuto. Preostale retke naao sam

na drugom, izderanom listu. ini se kao da su napisani Kelvinovimstarinskim rukopisom, ali kao da ih je nakrabao istroenomolovkom i ne uvijek itko.

Kraj moje (nade?). Mislim da sam razvodnio (uturicu?)previe puta. Svoje tijelo i posljedice ostavljam nauci. Kapetan

Gander e dati (zakljuak?) mojoj prii. Zastraujua (istina?).To je bilo sve.Pozvao sam svog lijenika. On je staromodni kot kiselih crta

lica, koji ne haje za dvadeseto stoljee. Proitao je rukopis s izrazomprezrive sumnjiavosti, mrgodno pregledao preobraeno tijelo, inepopustljiv, savjetovao mi da priu zadrim za sebe.

Moda bi to i bilo razborito, ali se pokazalo nemoguim.Previe ljudi je ulo strane glasine. Neke su potekle, bojim se, od

mojih fakultetskih kolega na Tyburnu. Druge, siguran sam, nisu.

7/29/2019 Sirius 036

19/146

18

Iako se kapetan Gander nikada nije pojavio bilo s kakviminjenicama, pokuali smo saznati kraj prie. Slijedeeg ljeta, nastrojica s Tyburna, unajmili smo avion i odletjeli u zapadni Meksiko.Lako smo nali primorsko selo koje je jednom posjetio senor Kelvin ali ne, inzistirali su seljaci, unatrag tri prole godine. Razgovarali

smo sa ovjekom koji ga je vodio u visoke planine; mi smo ak iliuzvodno uz stjenovito korito planinskog potoka gdje je on traiouran. Njegove vode sada nisu bile ni crvene ni radioaktivne a izvorobino movarno jezerce.

Letei nad tim izvorom i vrhovima s druge strane, nismo nalinikakav krater ispunjen uarenim plinom, nego samo jo jedno selood kamena i erpia, staro tri stotine godina. Kad smo se tamospustili nismo otkrili nikakve metalne ptice, ive kristale ili atomske

brodove. No jesmo, meutim, uli, o trojici stranaca koji su tamo biliprije nas.Jedan je bio epavi, bradati kopa zlata, koji je postavljao luda

pitanja i psovao one koji mu nisu mogli odgovoriti nazadovoljavajui nain. Drugi je bio elegantan vicarski bankar koji jelutao selima nosei Geigerov broja i buljei u svakoga ispodmonokla koji je djelovao kao zlo oko. Trei je bio jo jedan kopazlata, koji je tri ljeta dolazio sa sjevera i u starom vojnom kamionu

vozio sanduke u visoke Kordiljere.Meu tako zbunjujuim podacima izgubili smo Kelvinov trag uMeksiku. No bilo je drugih misterioznih stranaca koji su nas slijedilido Tyburna. Neki od njih su bili savezni istraitelji, koji su ispitivalisve nas, pretraivali Kelvinove prostorije, fotokopirali njegovedokumente i konano odnijeli njegovo preobraeno tijelo naispitivanje u Komisiju za atomsku energiju.

Kad su konano vratili tijelo u Tyburn, bili su znaajno utljivi

i tihi,ak i za ljude iz savezne uprave. Nijedan slubeni izvjetajnikada nije spomenuo Metalnog ovjeka, a glasine koje jo krue,

katkada, o njemu potpuno su kontradiktorne.Dio istine je bio sakriven, ali ne znam tko je za to kriv. Postoji

kapetan Gander koji zacijelo nosi drugo ime, i koji je vjerojatnodoktorirao uz pomo Kelvinovih rukopisa. Postoji vicarski bankar koji je obiavao sjediti u kantini itajui francuski prijevodWellsova Vremenskog stroja, nikad ne razgovarajui ni s kim.Postoji Komisija za atomsku energiju iji su agenti zacijelo

7/29/2019 Sirius 036

20/146

19

saznali vie nego to su ikada objavili. Postoji sam Kelvin koji jemoda lagao da sakrije ono to je doista otkrio.

No, ja sam poeo vjerovati da je Kelvinova pria, istinita.Proveo sam mnogo besanih noi pregledavajui sav zbunjujuidokazni materijal, dovremena kad sam sanjao iv san o strancima

koji posjeuju Zemlju, moda da napune svoj atomski brod, koji jeleao sakriven u vremenuprostoru dok su oni kupljali i konzerviralisluajne primjerke pterosaurusa i ljudi.

Kako god to bilo, Kelvinovo metalno tijelo, stojei onako goloi s brazgotinama, sad prano, u svom tjeskobnom kutu, dovoljan jedokaz da je on otkrio vie nego to je traio. Njegove su usnezamrznute u zelenu ironinu smijeku, kao da je svjestan da jeCivilna zatita odredila podrum muzeja, u kojemu on stoji, za

privremeno sklonite pri uzbuni.

(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

7/29/2019 Sirius 036

21/146

20

A. Seder:

ovjek saproelja

Vrata za njim su beumno kliznuia. uo je kako kljoca brava,i dok je odvrtao kacigu skafandra vazduh je itei iscurio izpretkomore u svemir.

Kad je skinuo kacigu, osu ga po licu bleda neonska svetlost.Osvrnu se po prostoriji. Pitao se koliko li je vremena prolo otkakoje poslednji put bio ovde. Kako oveku moe nekoliko godina da seini kao venost. Pri pomisli na te davne dane odjednom je postaosentimentalan.

Doe do vrata i pritisne dugme. Ona se otvorie.

* * *Na drugom kraju baze tada je zazujao stereo vizor. Kolins

prie pultu i odobri vezu. Trenutak kasnije polje se uspostavi. Dobar dan, gospodaru zazuja metalnim glasom android,

tanije samo njegova trodimenzionalna projekcija. GospodarArtur poruuje s prijemnog odeljenja da je gospodar Robert upravona ulaznoj komori.

Kolins ree jedno kratko u redu i prekine vezu. Onda prieinterfonu i ukljui ga. Sa druge strane se ulo kako Teri jo zadajeneke vebe raunaru. Mehanizam za buenje trake je zujao i tektao.

Teri ree Kolins daj da se dogovorimo. Artur javljada je stigao Robert.

Ve? Da. Svaki trenutak treba da je ovde. Zato i hou da se

dogovorimo. Ja u ga saekati, a ti u meuvremenu to zavri i doi

da mu pravi drutvo. Dotle u spremiti snimak sastanka, pa emomu ga prikazati posle ruka. U redu?

7/29/2019 Sirius 036

22/146

21

U redu. Teri je pokuao jo neto da kae, ali od buaa koji je

najednom pomahnitao i poeo da zuji i lupa nije se nita ulo. Ondase vratio svojim mislima i nastavio da radi, zaboravivi da iskljuiinterfon.

Tako zanet kucanjem i eljom da to pre zavri posao, nije uoum vrata u prostoriji gdje je sedeo Kolins.

Uao je Robert Miolkovski. Kolins ustade i pozdravi ga,pruajui ruku. Dok su se rukovali, Robert se ljubazno osmehnuo.

Nismo vas oekivali tako brzo. Ja sam vam, znate, ovek od akcije. A kad neko kao ja ivi

od stare slave, onda se on vei deo vremena naisto ubija od dosade.Jer dole na Zemlji nema ama ba nita to bi se oglo nazvati iole

uzbudljivim. Zato sam odmah pourio ovamo. Ne dogaa se basvaki dan da vas tek tako pozovu da estvujete u vremenskimeksperimentima.

Avanturistika groznica? Otprilike tako neto. Onda mu Kolins ponudi da sedne. Raskomotite se ree. Robert je ve poeo da skida

opasa sa lasanderom i odloi ga na pod. Ne znam, Roberte, koliko ste vi upueni u tajne

vremenskog kontinuuma? Pa poe Robert ta ja znam. Proitao sam knjigu

Silake VREME. Da li to pokriva celo polje, ili sam jo u zaostatku? Kako se uzme. Ta knjiga je pisana pre deset godina, od tada

je filozofija i teorija hronologije dosta uznapredovala. Ali, u njoj senalazi sama sr cele stvari.

Koliko sam obaveten, ja bih bio voa ekipe koja e stavitivremensko okno negde daleko u prolosti i omoguiti da se tamoizgradi neki objekat. Ne?

Da, tano ste obaveteni; ali ja bih vas sad pustio da seodmorite do ruka. Morat u da vas napustim da spremim nekimaterijal za vas. Moj kolega Teri e doi da vam pravi drutvo doruka.

Kolins se okrene i ue u antigravitacioni lift. Robert je gledaoza njim. Takav lift za pet godina na Zemlji nije video, tamo su seljudi jo vozili superbrzim liftovima koji su imali pokretnu

platformu, zarazliku od ovoga. ini se da i nisu bili ovako dobriureaji, a i kvarili su se esto.

7/29/2019 Sirius 036

23/146

22

Sa lifta pogled mu skrene na sat koji se nalazio u zidu iznadulaza. Automatski pogleda i na svoj runi. Vreme im se nije slagalo;srednjo evropsko vreme svog sata uskladi s vremenom baze. Oseaose vrlo nelagodno. Sve mu je bilo nekako strano, nepoznato. Kolikoima novih ureaja kojima je mogao samo nagaati namenu.

Vie od pet godina je proteklo otkako je siao na Zemlju, anauka je za to vremena predovala dvostrukim koracima.

Uzdahnuo je duboko i, naslonivi glavu na naslon fotelje,zagledao se u tavanicu. Zatvorio je oi i pokuao da ne misli ni nata. Svetlo u prostoriji bilo je prijatno prigueno, a iz pravcainterfona se uo odjek nekog jednolinog zvuka to je delovaouspavljujue. Robert pokua da se otme tom utisku, ali bez uspeha.Oseti kako mu trepavice postaju sve tee i kako sve manje svetlosti

prolazi izmeu njih...Udobno zavaljen u fotelji, askajui sa Terijem, Robert jeekao da Kolins namesti steroprojektor. Upravo su zavrili ruak i onje oseao onu prijatno omamljujuu tromost u celom telu. Mislio jeda je ovde sintetina piletina mnogo bolja i ukusnija od one naZemlji, to je i rekao Teriju. Ovaj se nasmeja i ree mu da je to sveisto. Robert mu ree da mu je ao to ne ivi u dvadesetom veku.uo je da su tamo ljudi jeli vrlo fina jela, prava!

Ha,ha nasmeja se Teri na to. Nita za to. Sad ete barnadoknaditi sve to ste propustili. Mislite, sad na projektu? Ha, zaista imate pravo. Onda

Robert pogleda Kolinsa koji je jo petljao oko stereoprojektora. Zato on ne pusti nekog robota da namesti projektor? On strano mrzi robote. Ne znam tano zato, ali sam uo

da je imao neku nesreu u detinjstvu zbog robota. Nee da govori otome.

Aha. Uvek se oneraspoloi kad vidi nekog robota.Onda je Kolins priao, seo i svetlo se ugasilo. Ispred njih se

pojavila prostorija u kojoj su sedeli ljudi za dugakim stolom. Licasu im bila vrlo ozbiljna. Svi su delovali nekako sveano, mada je tasveanost bila porazna. Robert zapazi lice jednog elavog ovekakome se nervozni osmeh usadio na lice. Zvrljao je neto ispred sebe.

Tad Kolins ree:

Ona budaletina od robota snimila je samo poslednjisastanak. Neka ide do avola! Robert i Teri se pogledae. Teri ree:

7/29/2019 Sirius 036

24/146

23

Bolje ita nego nita. Videemo ono najbitnije. ovek trebada malo oseti tu specifinu psihozu...

Onda su zautali. ovek u proelju stola poeo je da gori i davrlo izraajno gestikulie rukama.

... je gospodin Robert dao svoj pristanak da uestvuje u

prvom delu projekta. Gospodo, dobili smo najsposobnijeg i najboljegoveka koga smo mogli dobiti!

Robert se nasmei u sebi osetivi se polaskanim. ovek uproelju je bio debeo, a obeene kesice ispod obraza bile su onakvekakve su u ljudi koji se naglo odaju strogoj dijeti, pa im se koa naobrazima otrombolji. Delovao je vrlo inteligentno, promuurno,mada je prvi utisak kvarilo uzbuenje koje je oigledno vladalonjegovim celim biem. Robert nije sluao ta je debeli ovek u

proelju govorio, ve je upotpunjavao svoj utisak o njemu. Oseaoje, na neki nain, da je on tu najsnanija linost, i da njegovmonotoni, nemelodini glas caruje svuda.

Iz razmiljanja ga je prekinula promena glasa. Neki ove knastavio je pitanjem na komentar prethodnoga.

Izvinite to vas i ja prekidam, ali vi govorite kao daunapred znate da emo mi doneti pozitivnu odluku?

Ja vam nisam jo mnogo toga rekao, pa zato nemojte

prerano zakljuivati. A to se tie tog mog proricanja, nazovimo gatako, ono je opravdano, gledano sa svih strana. Gospodo, ja znam daete vi doneti pozitivnu odluku, jer to MORATE!

Robert bi se rado slatko nasmejao zauenim licima koja sugledala, ili jo bolje reeno, piljila u govornika. Onaj elavi ovek jedelovao potpuno nezainteresovano i nervozno vrljao i dalje ispredsebe. ovek koji je maloas bio postavio pitanje, razmahao secigaretom (sintetikom, naravno) objanjavajui kolegi do sebe neto

vrlo uno. Molim vas malo tie ako moe. eleo bih da vas netozapitam.

Kad se agor postepeno utiao, on poe. U dananje vreme kada je ak i proizvodnja sintetikih

prehrambenih proizvoda oteana, ne znam da li u svetu jo nekopamti da se nekad upotrebljavala i prirodna hrana? Pamte mnogi, alisamo po priama. Pravom hranom koriste se jo samo iseljenici na

Spoljnim Svetovima. Zastao je na trenutak, streljajui pogledomsvojih plavih oiju, utonulih u salo, zbunjene ljude. A, znate li

7/29/2019 Sirius 036

25/146

24

moda koliko bi jedna osoba koja nikad nije videla pravi biftekplatila da ga vidi? A tek da ga omirie i pojede? Sigurno veomamnogo!

Ove rei izazvale su burnu reakciju. Svi su govorili svima idebelom oveku u proelju istovremeno. Zbrka je bila potpuna i

sigurno bi trajala, da jedan od prisutnih nije ustao i rekao da govorejedan po jedan, jer nema smisla stvarati toliku galamu. Ree jo dase vladaju kao deurlija kad se doepa slatkia.

To je uticalo na ljude da se smire. Govorniki ar, izazvan kodsvih prisutnih reima oveka sa proelja stola, polako je jenjavao, isvi su na kraju edno oekivali nastavak tih rei kao toplu letnju kiuposle ege.

Roberta je donekle iznenadilo ovakvo vladanje. Meutim, kada

je malo bolje razmislio, naao je opravdanje za takvu reakciju. To subili ljudi nenaviknuti na takav nain diskusije gde je samo jedanovek znao o emu je re i postepeno im to objanjavao, navodei ihda sami zakljuuju.

Okrenuo se Kolinsu i upitao ga da li je on pratio prvi deo togsastanka.

Jesam ree. I ja i Teri. O emu je bilo rei?

Uglavnom o onome to ste vi uli od nas pre ruka. Roberthtede da ga jo neto upita, ali mu panju odvrati nagla buratemperamenta za dugakim stolom, ne tako jaka kao malo pre.

Kako to mislite da se vratimo u prolost i da tamo naemomeso? ree jedan visoki ovek koji je sedeo skoro pri kraju stola.Nije bio osobito lep, niti je u njemu bilo neeg posebnog, ali se sasvojih sto pedeset-dvesta godina drao dosta dobro. U glasu mu seoseala nalickanost slogova, mada mu je ton stalno varirao kao kod

ljudi koji znaju da e sad doi neto zaista veliko i zbog toga sunervozni. Tako, lepo, kao to sam i rekao. A gde mislite, predsednie,

da naete tako male koliine mesa? Pa nas na Zemlji nemanekoliko stotina miliona, nas je dvadeset pet milijardi!

Hm? Zbilja, pitanje vam nije loe, ne, ak uopte, ono jevrlo pronicavo i vrlo logino. Meutim, ako malo napregnete vaevijuge, videete da je reenje zagonetke tako jednostavno da

jednostavnije ne moe biti.

7/29/2019 Sirius 036

26/146

25

Neverovatno glupav izraz zauenosti pojavio se skoro na svimlicima. ak je i onaj elavi ovek prestao da vrlja i sad je ekaonastavak.

Svi su se oseali vrlo zaueno, ak i neprijatno. Znali su da imse odgovor nalazi ispred samog nosa, da ga mogu zagristi, samo ako

hoe. Meutim, ini se da to nitko nije uspeo. Poneko je modanasluivao neto od odgovora koji su svi iekivali i kao da supolagali neko pravo na njega, traei ga pogledima od oveka koji jestajao u proelju.

Debeljko je pronicavim pogledom prostrelio ljude nekolikoputa proveravajui da li ga dovoljno paljivo sluaju. A onda ree:

A zato, gospodo, ne bismo mogli loviti dinosauruse?

7/29/2019 Sirius 036

27/146

26

Eric Frank Russell:

Hobbyst

Preveo Nikola Popovi

Kolekcionar

Brod se pojavio u luku iz zlatnog neba i spustio segromoglasno; snanim briuim udarcem pokosio je dva kilometrabujne i sone vegetacije. Jo kilometar razliita bilja je pocrnjelo ipretvorilo se u pepeo pod mlazovima raketa na repu. Dolazak je biospektakularan, pun stvaralakog poleta i vrijedan lanka na etiristupca u svim novinama.

Ali najblia stanica je bila udaljena dobar dio vremena i

prostora i nije bilo nikoga da zabiljei to je ovaj udaljeni kutakkozmosa mislio o tom triavom dogaaju.

I tako se brod skutrio umoran i smiren na najudaljenijem krajuspaljena puta, a nebo je sjalo iznad zelenog svijeta.

U providnoj kontrolnoj kupoli Steve Ander je sjedio irazmiljao o svemu. Bio je navikao da sve stvari razmotri paljivo.Astronauti nisu bili tvrdoglavi izazivai sudbine, tako dragigledaocima stereoptikona. Oni to sebi nisu smjeli dopustiti. Igra sa

sudbinom u toj profesiji zahtijevala je od njih da su i te kolikosposobni da razmiljaju oprezno i duboko. Pet minuta razmiljanjaesto je spreavalo da budu unitena plua, probijeno srce ilipolomljene kosti. Steve je mnogo cijenio svoj kostur. Nije bioumiljen zbog njega i nije imao nikakva razloga da vjeruje da je boljiod bilo ijeg kostura. Ali nosio ga je ve dugo vremena, vrlo dobroga je sluio i on je imao arku elju da ga slui jo dosta dugo netaknut.

I zbog toga, dok su se cijevi mlaznica na repu hladnjele uzuobiajeno pucketanje i stezanje, sjedio je na kontrolnom sjedalu,

7/29/2019 Sirius 036

28/146

27

gledao kroz kupolu oima, to su se jedva nazirale pod vjeama iduboko razmiljao.

Za vrijeme grozniava pribliavanja pokuao je openitoocijeniti ovaj svijet. Zakljuio je da je bio oko deset puta vei odZemlje. No vlastita teina nije mu se inila nenormalnom. Dakako,

osjeaj teine naginje da malo podivlja, ako mu je nekoliko tjedanavlastita teina ila iz jedne krajnosti u drugu za vrijeme akceleracije ideceleracije izmeu perioda besteinskog stanja. Najrazumnije jebilo procjenjivati na osnovi reagiranja miia. Ako se osjeate tromokao neka prostitutka sa Saturna, teina vam je znatno iznad vaenormalne. Ako se osjeate snani kao bik u areni, onda vam je teinamanja.

Normalna je teina znaila da planet ima zemaljsku masu,

usprkos deseterostrukom obujmu. To znai laganu plazmu. A to opetznai da nema tekih elemenata. Nema torija, nema nikla. Nemanikal-torijeve slitine. Dakle: nema ni povratka!

Atomski motor njegova broda tipa Kingston-Kane troio jekao pogonsko gorivo leguru nikla i torija u omjeru deset napramajedan u obliku ice to se stavlja izravno u vaporizator.Denaturirani plutonij bi takoer dobrodoao, ali on se ne pojavljuje uprirodnom obliku, mora se preraivati. Imao je svega jo etiri metra

nikla-torija namotana na pogonskom namotku. Ali, to nije bilodovoljno. Doao je ovamo po zalihe.Logika je izvanredna stvar. Poinjete od najjednostavnije

premise da kad sjedite vaa stranjica nije polaskana vie negoobino, i tako krite put do neizbjenog zakljuka da vie neete bitilutalica. Postat ete domorodac. A sudbina vam je odredila statusnajstarijeg stanovnika.

Steve se gadno namrti i izusti: Prokletstvo!

Lice se nije moralo mnogo naprezati. Priroda mu je pomoglada dobro zapone. To e rei da nije bilo ba ljepukasto ve dugo,mravo, smee lice s izraenim vilinim miiima i istaknutimjagodicama te s tankim kukastim nosom. Sve to zajedno s njegovimtamnim oima i crnom kosom davali su mu orlovski izgled. Prijateljisu s njim priali o indijanskim atorima i tomahavcima kadgod su sehtjeli s njim naaliti u ugodnoj kunoj atmosferi.

E, pa vie se nee nikada osjeati kod kue, osim ako ova

ogavna prauma ipak ne krije inteligentna bia dovoljno smuena damijenjaju potrebnu koliinu ice od nikla i torija za nekoliko starih

7/29/2019 Sirius 036

29/146

28

cipela. Ili, sve dok neko smueno istraivako drutvo ne bude tolikointeligentno da ovu muicu u kozmikoj praini izvue iz oblakapraine i njega povede sa sobom natrag. Takvu je mogunost Steveprocjenjivao kao ansu od milijun prema jedan. Kao kada biste htjelipljunuti na Empire State Building i na stotom katu pogoditi muhu na

nekom prozoru.Dohvativi naliv-pero i brodski dnevnik, otvorio ga je i odsutno

pogledao neke zabiljeke.Devetnaesti dan: Svemirsko stezanje odbacilo me izvan

putanje oko Rigela. Odbaen sam u neobiljeena podruja.Dvadeset i etvrti dan: rukavac stezanja vraa se sada sedam

parseca (Paralaxa X secunda, mjera astronomske udaljenosti,odgovara 3,26 svjetlosnih godina ili 206,265 astronomskih jedinica

op. p.). Automatsko snimanje izvan pogona. Kut odbacivanjamijenjao se danas sedam puta.Dvadeset i deveti dan: Sada sam, izvan dohvata stezanja i

odbacivanja, vratio kontrolu nad brodom. Brzina daleko izvanastrometra. Primjenjujem oprezno rakete za usporavanje. Rezervegoriva tisuu etiri stotine metara pogonske ice.

Trideset i sedmi dan. Pribliavam se planetarnom sustavu kojije nadomak.

Opsovao je dok su mu vilini miii nabrekli. Poeo jepolagano i itko pisati.Trideset i deveti dan: Spustio se na nepoznat planet, praizvor

nepoznat, galaktiko podruje, standardna obiljeja i broj sektoranepoznati. Nikakva kozmika formacija nije bila prepoznatljivaprilikom promatranja neposredno prije sputanja. Ugao prilaza ibrzina pribliavanja nezabiljeeni i nemogue je procijeniti. Brodispravan. Rezerve goriva: etiri metra pogonske ice.

Zatvarajui dnevnik, opet je opsovao, spremio pisaljku u ladicustola i promrmljao zamiljeno. Sada treba provjeriti kakav je vani zrak i onda vidjeti kako

se vlada cura.Hadsonov je registar imao tri jednostavne skale. Prva je

biljeila vanjski pritisak, koji je zadovoljavao. Druga je pokazivalada je sadraj kisika dovoljno visok. Trea je bila u dvije boje,polovina bijela, polovina crvena, a igla je stajala na polovici bijelog

polja. Moe se disati progunao je iskljuivi registar.

7/29/2019 Sirius 036

30/146

29

Koraknuvi preko male kontrolne kabine, otvorio je metalnavrataca i pogledao u otvor.

Hoe li izai, ljepotice? zapitao je Steve. Steve voli Lauru? zapitao je piskutav glas. Ta zna da te voli! odgovorio je neskrivenom ljubavlju.

Pruio je ruku u otvor i izvukao veliku makao papigu jakih boja,crvenu aru.

Da li Laura voli Stevea? Hej, hej! gugutala je Laura promuklo. Popevi mu se na

rame, ptica mu se smjesti pokraj glave. Osjetio je zahvat snanihkandi. Pogledala ga je malenim sjajnim oima, a onda je protrljalacrvenu glavu o njegovo lijevo uho.

Hej, hej! Vrijeme leti! Nemoj mi to spominjati odvratio je on. Ima dosta

toga to me stalno na to podsjea, ne mora se i ti u to uplitati.Pruivi ruku, poea je po glavi, a ona se protegne i sagne s

neopisivim zadovoljstvom. Volio je Lauru. Ona je bila vie odljubimice. Ona je bila bona fide lan posade, s posebnom hranom iposebnom plaom. Svaki je istraivaki brod imao posadu od dvalana, jednog ovjeka i jedne papige, crvene are. Kada je prvi putuo za tu praksu, pomislio je da je to ludost, ali kada je uo razloge

shvatio je smisao.Usamljeni ovjek, istraiva koji brodi svemirom izvan

poznatih granica zapada esto u neugodne psiholoke situacije.Potrebno mu je nekakvo sidro koje e ga povezivati sa Zemljom.Makao, crvena ara mu prua potrebno drutvo i jo vie! To jenajotpornija ptica u svemirskim uvjetima, teina joj je zanemarljiva,moe govoriti i raspoloiti, moe se sama snai ako je potrebno. Natlu ona e osjetiti opasnost prije ovjeka. Nepoznato voe koje ona

hoe jesti, moe jesti i ovjek. Mnogo puta je ivot ovjeku spasilapapiga. Brini se o njoj, mome, i ona e se brinuti o tebi!Da, oni su se brinuli jedno o drugom, kao dva dobra prijatelja

sa Zemlje. Prije epohe svemirskih putovanja nitko nije ni pomiljaona takav aranman, iako je bilo primjera i prije. Rudari, na primjer, ikanarinci.

Krenuvi prema zranoj komori, nije ni pomislio da stavi crpkuu pogon. S tako malom razlikom izmeu vanjskog pritiska i

unutranjeg, nije bilo ni potrebno. Otvorivi oboja vrata, neto jemalo zraka izilo pod veim pritiskom. Stao je na rub i skoio dolje.

7/29/2019 Sirius 036

31/146

30

Laura je malo poletjela pri njegovu skoku i slijedila ga, zalepravikrilima, te mu zabila kande u rame kad se uspravio.

Obili su zajedno brod i u tiini razgledali u kakvu je stanju.Prednji kraj je u redu. Zadnji kraj s upravljakim mehanizmom O. K.Zadnje pogonske cijevi takoer. Sve je bilo dosta izgrebeno, ali

upotrebljivo. Trup broda je takoer imao mnogo ogrebotina, ali jebio cio. Zalihe za tri mjeseca i moda samo tisuu metara pogonskeice omoguio bi mu povratak kui, teoretski. Ali, samo teoretski.Steve nije imao iluzija. Sve je bilo protiv njega ak i kada bi uspiopokrenuti brod. Kako ete upravljati brodom od ne znam-gdje upravcu ne znam-kamo? Odgovor bi bio, pogladi zeju noicu i kreni i stigao bi na neko drugo ne znam-koje mjesto.

E, pa ree on obilazei zadnji dio broda ipak imamo

u emu ivjeti. Nije potrebno graditi nekakvu straaru. Tamo naZemlji trae da istresete pedeset tisua za jedan kompletan bangalo.Mi imamo sree, imamo brod kao kolibu. Zasadit u vrt oko broda ipostaviti ljuljaku i sagraditi bazen za plivanje. Ti moe pripasatikecelju i kuhati za nas.

Jok! ree Laura podrugljivo.Okrenuvi se, pogledao je na najbliu vegetaciju. Bilo je svake

vrste, visine, oblika i veliine sa svim nijansama zelene boje koja je

u nekih primjeraka prelazila u plavu. Bilo je neto udno u tome, aliSteve nije mogao otkriti u emu je stvar. I to ne zato to su mu biljkebile nepoznate i strane, to se i moglo oekivati u svakom novomsvijetu, nego zato to je neto bilo zajedniko svem tom bilju. Netoneodreeno, maglovito, neto to nije bilo u skladu s temeljnim, alion nije mogao odrediti u emu je ta neobinost.

Neka je biljka rasla odmah pred njim. Bila je zelena,dvadesetak centimetara visoka i jednosupnica. Gledajui na samu

biljku, nije u njoj bilo nita udnoga. Blizu nje rastao je grm stamnijim arama, visok metar, sa zelenim iglicama umjesto lia, sblijedim, okruglim, malim plodovima ratrkanim po sebi. I to je bilodosta bezazleno, kad se promatralo odvojeno od susjednih biljaka.Uz njega rastao je slian grm, a razlikovao se samo po tome to jeimao dulje iglice i svijetloruiaste bobice. Pored njih je rasla inekakva biljka slina kaktusu kao iz neijeg pijanog sna. Uz nju jebila nekakva biljka nalik na kiobran s mahunastim plodovima.Pojedinano, te su biljke bile prihvatljive. Ali, ako ih se promatra svezajedno, razum kao da je traio neto neodreeno i neshvatljivo.

7/29/2019 Sirius 036

32/146

31

Ti sablasni oblici su zgranuli Stevea. Bilo to bilo, on nijemogao otkriti razlog svojoj nelagodi. Bilo je tu jo neto udnijenego to su samo ti neobini oblici biljnog svijeta.

Slegnuvi ramenima, prestao je dalje razmiljati. Ima dovoljnovremena da se time pozabavi poto rijei mnogo vanije stvari, kao,

na primjer, da nae vodu i ustanovi da li je pitka.Gotovo dva kilometra dalje prostiralo se jezero s nekakvom

tekuinom koja bi mogla biti i voda. Kada se sputao vidio je kakose sja na suncu i zato je pokuao sletjeti to blie jezeru. Ako nijevoda, onda je to samo njegova zla kob i morat e traiti dalje. Unajgorem sluaju ono malo goriva, koliko mu je jo ostalo, bit edovoljno da obie planet prije no to brod bude zauvijek prikovan zajedno mjesto. Morao je nai vodu ako ne eli skonati imitirajui

mumiju Ramzesa II.Zabacivi visoko ruku, dohvatio je rub vrata na brodu i narukama se podigao te uao u letjelicu. Promuvao se po brodu i zaasse vratio s plastinom posudom od 26 litara i bacio je na tlo. Onda jeodnekud izvukao i svoj pitolj i remen pun eksplozivnih metaka.Spustio je i ljestve. Trebat e mu! Sebe je mogao dii na rukama dootvora koji je bio metar i pol iznad tla ali mu to ne bi uspijevalo sposudom napunjenom vodom, tekom tridesetak kilograma.

Na kraju je zatvorio unutranja i vanjska vrata, spustio ljestve iuzeo kanister. Sudei prema pravcu odakle je doletio, jezero bitrebalo biti s lijeve strane pramca, tamo negdje iza onog drvea udaljini.

Kada je krenuo, Laura mu se vre uhvatila kandama zarame. Posuda mu je bila u lijevoj ruci, a desna mu je bila na drkurevolvera. Osjeao se vrlo nesiguran u ovom svijetu.

Teko se kretao. Ne, moda, zato to je teren bio neravan, ve

zbog biljaka. as bi nagazio na lakat visoki grm, a as bi naiao nanekakvu debelu biljku koja se borila da postane drvo. Iza nje bi bilapovijua, a onda bi naiao na ivicu prepunu trnja, pa na otoie finemahovine okruene golemom paprati. Napredovao je samo tako toje prekoraivao jednu biljku, saginjao se ispod druge, obilazio treu,i puzao ispod etvrte.

Sve to bilje, koje mu se sada isprijeilo na putu, bilo bipretvoreno u pepeo zajedno s opasnim ivotinjama da se spustio

zadnjim krajem letjelice u pravcu kojim se sada kretao prema jezeru.

7/29/2019 Sirius 036

33/146

32

Ta pomisao trgla ga je kao zvonce na uzbunu kada se sagnuoda proe ispod jedne povijue. Na Veneri je bilo povijua koje suhvatale i stezale, brzo i opasno. Ara bi uzbueno vritala na desetmetara od takvih povijua. Bilo mu je ugodno to Laura sada sjedimirno na ramenu, ali je on ruku stalno drao na drku pitolja.

Ta neobina vegetacija sve mu je vie smetala, to je vieosvajao teren. Nesposobnost da otkrije i utvrdi, to je tako udno ineobino u tom bilju neprestano ga je muila. Namrtio senezadovoljan, kad je probivi se kroz jedan grm stigao na istinu isjeo na kamen.

Tresnuo je kanister kraj sebe. Pogledao je posudu a onda jezapazio neto svijetlo nekoliko centimetara iza kanistera. Ugledao jepravog kukinu.

Tako velikog kukca zaista jo nije vidio nigdje. Dakako, bilo jena razliitim planetima i drugih veih ivotinja, ali ne od ove vrste.Rakovi, na primjer. Ali, ovo nije bio rak. Kukac je polagano koraaos odreenim ciljem preko malene istine, i bio je dovoljno velik dasvakom raku nabije kompleks manje vrijednosti, ali je bio pravidvadeset i etiri karatni kukac. I vrlo lijep. Kao kraljevski skarabej.

Steve se nije mogao oteti dojmu da su ti insekti podmukli, iovaj veliki takoer, no nije se naroito bojao kukaca. Prijateljstvo

prema velikim primjercima naslijedio je iz kolskih dana kada seponosio jednim jelenjakom od osam centimetara kojem je dao imeEdgar.

Steve je kleknuo pored tog golemog kukca mnogo veeg odEdgara i postavio otvoreni dlan na put kojim je trebao proi.Kukac je ispitivao ruku svojim uzdrhtalim ticalima, popeo se na dlani tu zastao kao da preiva. Presijavao se plavim metalnim sjajem ibio je teak oko kilogram i pol. Podigao je ruku da odmjeri teinu, a

onda ga spustio na tlo da ide dalje. Laura je to budno motrila otrimali nezainteresiranim pogledom. Scarabaeus Anderil ree Steve sa zlovoljnim

zadovoljstvom. Mogu mu privezati i svoje ime, ali to nitko nikadanee saznati!

Dotjeraj se malo! povikala je Laura promuklim glasom snaglaskom iz Aberdeena. Dotjeraj se! Prestani zanovijetati, eno!Boli me neto iza mog sporrana! (koni dio na prednjem dijelu kilta,

suknjice koju nose koti o. pr.)

7/29/2019 Sirius 036

34/146

33

Zavei! tre svojim ramenom Steve uzdrmavi pticu. Koga si vraga nauila ba taj barbarski dijalekt bre od svegadrugog, je li?

McGillicuddy zakrijetala je Laura otro. McGilli-Gilli-Gillicuddy! Veliki crni... ! Zavrila jednom rijei koja je

natjerala Stevea da digne obrve sve do polovine ela, to jeiznenadilo i papigu. Dok su joj oi bile zauene, vre se uhvatilakandama za rame i proizvevi nekoliko promuklih, neartikuliranihkrikova, veselo ponovi Veliki crni...

Nije imala ansu da ponovo izgovori omiljenu rije. estokimtrzajem Steve je zbaci s ramena i ona odlepra na zemlju krijetei uznak protesta. Scarabaeus Anderil se pomoli iza jednog grma, dokmu je oklop blistao kao da je upravo sada uglaan, i zagleda se

prijekorno u Lauru.A onda je neto na nekih pedeset metara zatrubilo kao trubajerihonska i koraknulo tako da se zatresla zemlja. Scarabaeuspobjee u zaklon ispod nekog korijena. Laura brzo skoi Steveu narame i tu se prihvati oajniki kandama. Steveov je pitolj bioodmah uperen u tom pravcu jo prije nego to je ptica sjela na svojeuobiajeno mjesto. Jo jedan korak. Tlo se zatreslo.

Tiina. Steve je i dalje stajao kao kip. A onda se uo zviduk

jai od lokomotivnine pitaljke. Neto pljosnato i iroko, golemo,jurne kroz vegetaciju koja ga je dijelom skrivala, dok je tlopodrhtavalo pod teinom.

Luako srljanje tu je neman odvelo samo dvadeset metaraudesno od Stevea, koji je uperenim pitoljem pratio njen juri , alinije pucao. Steve je u brzini zapazio sivu izboinu pokrivenuronatim ploicama s nazupanim rubom na leima kojem je,usprkos brzini, trebalo dosta vremena da proe. inilo se da je zvijer

nekoliko puta dua od vatrogasnih ljestava.Grmlje je bilo iupano iz korijenja, a malo se drvee savijalo ustranu kako je ta zvjerka jurila ravno nekamo mimo broda u daljinu.Za sobom je ostavila utabani put, dovoljno irok za prvoklasnu auto-cestu. A onda je vibriranje tla prestalo, zvijer je iezla.

Steve je lijevom rukom izvadio rupi i obrisao oznojeni vrat.Pitolj je jo drao u desnoj ruci. Eksplozivni meci iz toga pitoljabili su vrlo opasni, svaki je mogao onesposobiti nosoroga i otkinuti

mu stotinjak kilograma mesa. Ako bi time pogodioovjekajednostavno bi ga raznio. Ali po izgledu tog ronatim ploicama

7/29/2019 Sirius 036

35/146

34

pokrivenog trubaa, bilo bi potrebno desetak takvih metaka da gauznemiri. Sedamdeset pet milimetarska bazuka bila bi mnogoprikladnija da mu se izbiju zubi, ali momci s istraivakih brodovane vuku sa sobom takvu artiljeriju. Steve se jo jednom obrie, vratirupi u dep i die kanister.

Laura ree plano: Hou svoju mamu.On se namrti, ne ree nita i nastavi u pravcu jezera. S

nakostrijeenim perjem Laura mu je sjedila na ramenu utonuvi uduboku utnju.

Stvar u jezeru je bila voda, svjea, pomalo zelenkasta i netogorka okusa. Kava e ve pokriti taj okus. Bar e poboljati kavu jeron je volio gorku kavu, ali e najprije ispitati tu vodu. Ponekad se

otrovi pojavljuju tek kad su u veoj koliini. Ne bi trebalo pohlepnopiti, ako bi, na primjer, u toj vodi bila smrtonosna koliina olova.Napunio je posudu i ponio je do broda odmarajui se svakih stometara. Staza koju je nainila ona velika zvjerka mnogo mu jepomogla bar do stranjeg dijela broda. Dobro se oznojio dok jestigao do ljestava koje su vodile u letjelicu.

Kada se naao u brodu, ponovo je zatvorio oboja vrata, otvoriozrane ventile, ukljuio filtar i ispustio vodu iz ve gotovo praznog

rezervoara. Zlatno nebo se poelo bojiti naranasto s ljubiastimzrakama koje su se dizale s horizonta. Promatrajui ih kroz otvorkupole zapazio je da stalna izmaglica na horizontu potpuno pokrivasunce na zalazu. Samo je svjetlija strana oznoavala poloaj Sunca.Uskoro e mu biti potrebno svjetlo.

Izvukao je sklopivi stol, postavio pokretne noge u leaje napodu. Sa strane je bila preka za Lauru. Papiga se odmah smjestila ipaljivo ga promatrala dok je Steve vadio njenu hranu, vodu, kotice

od tikava i suncokreta te orahe. Nije se vladala nimalodostojanstveno kada je poela pohlepno jesti ne ekajui Stevea.Duboka bora zamiljenosti urezala mu se na mrkom licu kada

je sjeo za stol, natoio kavu i poeo jesti; zadrala se na licu za svevrijeme jela, pa i onda, kada je zapalio cigaretu i zamiljeno sezagledao gore u kupolu broda.

Sada sam promrmljao je vidio najveeg kukca. Vidiosam jo nekoliko insekata. Bilo ih je nekoliko ispod povijua. Jedan

je bio dugaak i sme

i imao je vie nogu, kao stonoga. Drugi je biookrugao i crn s malim crvenim tokicama na krilima. Vidio sam

7/29/2019 Sirius 036

36/146

35

malenog crvenog pauka i jednog jo manjeg, zelenog, drugaijegoblika, takoer i jednog kukca koji je nalikovao na u. Ali, nisamvidio ni jednog mrava.

Mrav, mrav hukala je Laura. Ispustila je komad oraha ispustila se po njega. Jok! dodala je s poda.

Ni jednu pelu. Pela ponovila je Laura prijateljski. Pela, mrav.

Laura voli Stevea.Gledajui u kupolu, nastavio je: I ono to je zagonetno kod biljaka, takoer je zagonetno i

kod kukaca. Htio bih otkriti to je to. Zato ne mogu? Moda sam ija ve poaavio.

Laura voli aave. Znam to, ti vreo u koloru! ree Steve grubo.U to pade no. Zlatnu, naranastu i ljubiastu boju zastrla je

duboka, neprozirna tama bez zvijezda ili bilo kakva drugog sjaja. Odkontrolnih svjetala s upravljake ploe kabina je bila mutnoosvijetljena kao predvorje pakla, dok je Laura na podu psovala kaokoija.

Steve upali indirektna svjetla. Laura se popne na svoju prekusa slasnim zalogajem koji je nala na podu i zabavljala se saSteveom preputajui ga njegovim mislima.

Scarabaeus Andreii i jo nekoliko manjih kukaca, dvapauka, a svi razliiti. S druge strane, taj gigantosaurus. A ni pele, nimrava. Bolje reeno: nema pela ni mrava.

Promjena s jednine na mnoinu digla mu je kosu na glavi.Nekako je nejasno osjetio da je dodirnuo bit misterije. Nemamrava, nema mrava razmiljao je. Nema pela, nemapela. Gotovo da je odgonetnuo, ali ponovo mu je stvar izmakla

iz ruku.Za sada je odustao da i dalje razbija glavu oko toga, poistio je

stol i posavravao jo neke sitnije poslove. Poslije toga uzeo jeuzorak vode iz posude i analizirao ga. Pokazalo se da je malo gorkastokus dolazio od magnezijeva sulfata kojeg je bilo u vodi tako maloda uope nije zabrinjavalo. Znai bila je pitka to je ve bilo neto!Hrana, voda i zaklon bila su tri osnovna uvjeta za opstanak. Hrane jeimao dovoljno za est mjeseci. Jezero i brod bili su mu dodatna

garancija za ivot.

7/29/2019 Sirius 036

37/146

36

Uzeo je dnevnik, upisao dnevni izvjetaj, kratko, sainjenicama, bez uljepavanja, ali je pri kraju zastao jer nije znaoime planeta. ANDER, pomislio je. To bi bilo dobro za nekog kukca,ali nije dovoljno za jedan kompletan svijet LAURA i nije bila takobesmisleno, pogotovo nekome tko je znao Lauru. Ali ne bi bilo

zgodno velik zlatni planet nazvati imenom jedne goleme papige.Razmiljajui o zlatnom izgledu neba na tom planetu, zaustavio sena imenu ORO i smjesta ga usvojio kao slubeno, unijevi taj nazivu brodski dnevnik.

Kada je zavrio dnevnik, Laura je ve uvukla glavu pod krilo.Povremeno bi se trgla i uspravila. Uvijek ga je udilo i zadivljavalokako moe odrati ravnoteu i za vrijeme drijemea. Promatrajui jezadovoljno, sjetio se neoekivana dodatka u njenu rjeniku. To ga je

podsjetilo na vatrena momka s jo vatrenijim jezikom po imenuMenies, zakleta neprijatelja drugog vatrenog momkaMcGillicuddyja. Ako mu se ikada jo bude pruila prilika, odluio jeda nagradi taj odgojni trud udarcem pesnice u nos.

Uzdahnuvi, odloi brodski dnevnik, navije etrdesetdnevnikronometar, rastvori leaj i lee. Ugasio je svjetlo. Prije deset godinaprvo slijetanje na neki planet dralo bi ga budnim u grozniavuuzbuenju. Sada je to ve odavno prebrodio. Ve je mnogo puta to

doivljavao i postao je ravnoduan. Zatvorio je oi i pripremio se zadobar noni san i spavao je puna dva sata.to ga je probudilo poslije tako kratkog vremena nije otkrio, ali

se odjednom naao uspravan, sjedei na krevetu, napetih ivaca isluha do krajnjih granica. Noge su mu se tresle kao nikada. Cijelomu se tijelo napreglo od lupanja srca, drhtanja, treperenja, i stravekoja nastupa, poto ovjek za dlaku izbjegne katastrofu.

Bilo je to neto izvan njegova prijanjeg iskustva. Siguran i

svjestan, ruka mu u potpunu tamu posegne za pitoljem. vrsto jeakom obuhvatio drak, dok mu je misao lutala traei uzrok modau nekoj nonoj mori, iako je znao da nije sklon stravinim snovima.

Laura se nemirno vrtjela na svojoj motki, polupospana, to jeza nju bilo zaista vrlo neobino.

Odbacivi teoriju o snovima, die se s kreveta i pogleda krozprozor kupole.

Tama, najdublja tama, najneprozirnija tama koja se moe

ramisliti. I tiina! Vanjski je svijet utonuo u tamu, a tiina je bilagrobna.

7/29/2019 Sirius 036

38/146

37

Ali, nikada se prije nije osjeao tako budnim u ovo vrijemekada je obino spavao vrsto.

Zbunjen, okrenuo se kako bi pogledao svuda uokrug oko brodau neprozirnu tamu i kod jedne toke se zaustavio. Tama, koja ga jeokruivala, nije bila potpuna.

U daljini u pravcu brodskog repa, kretalo se nekakvo svjetlo.Koliko je jo bilo daleko, nije mogao tono procijeniti, ali kad ga jeugledao vrlo se uzbudio, a srce mu je poelo ludo lupati.

Nekontrolirani osjeaji nisu mu smjeli ovladati discipliniranimmozgom. Namrtivi se, pokuavao je utvrditi prirodu toga svjetla,dok mu je mozak napregnuto pokuavao otkriti zato se tolikouzbudio im je ugledao to svjetlo. Sagnuo se, napipao kod uzglavljakonu torbu i iz nje izvadio vrlo snaan noni dalekozor. Svjetlo sejo kretalo, polagano, zdesna ulijevo. Stavio je dalekozor na oi,podesio lee i onda je tu svjetlost vidio izbliza.

Bila je kao nekakav veliki stup od zlatne magle vrlo nalik napodnevno nebo, ali je, osim toga, imala u sebi malene srebrnetokice s jarkim sjajem. Kao sloj svijetlee magle sa svjetlucavimmalenim zvijezdama.

Nije to svjetlo ni na to nalikovalo, to je do sada zabiljeioovjek o bilo kakvu obliku ivota. No, je li uope bilo ivo?

Kretalo se, iako se nije moglo ustanoviti kako. Samosvojnaje motivacija prvi znak ivota. Moglo bi se pretpostaviti da je tonekakav oblik ivota, iako vrlo nevjerojatan sa zemaljskog stajalita.Svjesno je radije zamiljao da je to lokalni atmosferski oblik nalik napustinjske pjeane oluje. No znao je da je taj oblik ivota ako jeto ipak oblik ivota visoko razvijen i zastraujui.

Gledao je kroz dalekozor dok se sjajna pojava polagano gubilau tami, postajala sve manja, kako se udaljavala, da bi napokoniezla. Do posljednjeg trenutka polje se pomicalo i treperilo i nijebio siguran nije li to od drhtanja ruke. Kada je nestala ta iskriavamagla i na leama dalekozora ostao samo nejasan trag, sjeo je nakrevet i stresao se kao da je u groznici.

Laura se ljuljala tamo-amo na svojoj motki sada ve potpunobudna i uzbuena, ali nije namjeravao paliti svjetlo i tako od brodanainiti svjetionik. Dohvatio je papigu u mraku, a ona mu je ustroskoila na ruku, a zatim u krilo. Potpuno zbunjena i uzbuena trailaje zatitu i drutvo. Poee je po glavi i pogladio dok se ona privijala

7/29/2019 Sirius 036

39/146

38

uz njega, isputajui jedva ujne glasove. Neko ju je vrijeme mazio idok je to inio, zaspao je ponovo. Polagano se spustio natrag nakrevet. Laura se smjesti na njegovu ruku, zakvoca umorno i staviglavu pod krilo.

Nisu se vie budili sve dok tame nije nestalo i nebo nije ponovo

bilo obojeno zlatnom bojom to je prodirala kroz kupolu u brod.Steve ustade i paljivo pogleda unaokolo. Bilo je isto kao i

juer. U glavi su mu se vrzle razliite misli dok je pripremaodoruak, a naroito je razmiljao o nervozi to ga je zahvatila u tokunoi. I Laura je bila potitena i tiha. Samo je jednom bila takva kada je prolazio kroz panplanetarni zooloki vrt na nekom planetu ikada joj je pokazao velikog kraljevskog orla. Orao ju je gledaoomalovaavajue i dostojanstveno.

Iako je cijeli ivot bio pred njim, sada je osjetio posebnupotrebu da pouri. Zgrabio je pitolj i kanistar te je dvanaestak putaotrao do jezera i bez zadravanja donosio vodu.

Bilo je kasno popodne kada je napunio dvjesta pedeset litarskirezervoar na brodu. Sada je znao da ima vode koliko i hrane.

Nije bilo ni traga gigantosaurusu ili nekoj drugoj ivotinji.Jednom je spazio kako neto leti na velikoj udaljenosti, neto nalikna pticu ili imia. Laura je otrim okom pogledala na tu stranu, alinije pokazivala nikakav interes. Upravo je sada bila vie zabavljenanekakvim nepoznatim voem. Steve je sjedio na rubu otvora nabrodu dok su mu noge visile izvan letjelice i promatrao je kako severe po granama malog drveta dvadeset metara dalje. Pitolj mu jebio u krilu i Steve je bio spreman da opali na bilo to, na sve to biugrozilo Lauru.

Papiga je skupljala plodove s drveta, koji su nalikovali naobian orah. Pojela je jedan s velikim zadovoljstvom i dohvatiladrugi. Steve se nagne natrag i dohvati jednu torbu, skoi dolje i odedo drveta. I on je kuao orah. Meso mu je bilo mekano, sono, slatkoi jedva osjetno kiselkasto. Napunio je vreu plodovima i ubacio je ubrod.

Nedaleko je bilo jo jedno drvo s plodovima ne ba istim, alivrlo slinim. Orasi su bili gotovo jednaki, samo su bili malo vei odonih na prvome stablu.

Uzevi jedan, ponudi ga Lauri. Ona ga kua i ispljune sgaenjem. Koliko je mogao zakljuiti, bili su slini, no on ih oito

7/29/2019 Sirius 036

40/146

39

nije mogao razlikovati. Razlika je za njega bila previe suptilna, dabi je mogao otkriti, a mogla ga je i ugroziti, tako da bi u grevimadoekao neslavan kraj. Odbacio je taj orah, vratio se na svoje mjestona vratima i poeo razmiljati.

Neshvatljiv oblik vegetacije i kukaca na planetu Oro, to ga je

muio od poetka, mogao bi se svesti na ova dva oraha. Bio jegotovo siguran u to. Kada bi uspio otkriti to to je otkrila papiga,naime, zato je jedan orah dobar, a drugi nije, naao bi se na pragurjeenja tajne. to je vie razmiljao o tim slinim plodovima,osjeao je da se nalazi na pravom tragu. Ali nije imao snage da digneveo s tajne.

Muei se s tim samo je zakljuio da je ponovo tamo gdje jebio, zapravo nigdje. Postajao je sve bjenji i zato se vrati orahovim

stablima da ih pregleda preciznije. Oi su mu potvrivale da su todva razliita drveta iz iste porodice. Laurin osjeaj za samoodranjeje potvrivao da su to dvije razliite vrste. Dakle, ne moe vjerovativlastitim oima. Bio je svjestan toga, dakako, jer se to i nebrojenoputa potvrdilo na svemirskim putovanjima, ali je tada, ako ve nijesmio vjerovati oima, imao barem pravo da pokua otkriti zato imne moe vjerovati. A sada ak ni to nije mogao otkriti.

To ga je toliko ozlovoljilo, da se vratio u letjelicu, zakljuao

vrata, pozvao Lauru i s njom na ramenu krenuo u istraivanje.Pravila za prvo slijetanje bila su vrlo jednostavna i razumljiva. Iziipolako i vrati se brzo i zapamti da je sve to od tebe traimo to daustanovi je li planet prikladan za ivot. Paljivo istrai malenopodruje i ne uputaj se u velika istraivanja ostalo e uinitidrugi. Koristi se brodom kao bazom i smjesti ga gdje moe ivjeti,nemoj letjelicu premjetati bez potrebe. Ogranii svoja istraivanjana promjer od jednog dana hoda tamo i natrag, a poslije mraka

zakljuaj se u brodu.Da li je Oro bio prikladan za ivot? Nepisano je pravilo bilo dane treba zakljuivati prebrzo. Svakako! Evo ja jo ivim, zar to nijedokaz?

Cameron je, na primjer, stigao brodom na Mirthu i vjerovao daje naiao na raj sve do sedamnaestog dana kada je otkrio kugu.Odmaglio je iz tog planeta kao iz pakla i proveo tri muna dana ukarantenskoj stanici za dekontaminaciju prije no to je bio ponovo

sposoban da se pojavi u civiliziranom svijetu. Vlasti su spalilenjegov brod, a Mirtha je od tada postala zabranjeno podruje za sve.

7/29/2019 Sirius 036

41/146

40

Svaki je svijet mogua stupica ukraena naoko privlanimosobinama. Zadatak istraivaa bio je da ue u tu stupicu i da ondabalansiraju po ici. Jo jedan posjed za Zemljane ako prije togane slomite vrat.

Moda je Oro bio krcat iznenaenjima. Ona stvar to se kretala

nou, razmiljao je Steve, imala je u sebi stravinu sugestivnostnekakve strane neljudske sile. Kao na primjer vodena pijavica. Tkoje, molim vas, ikada uo da se netko uspjeno uhvatio ukotac svodenom pijavicom? Ako je ta orovska pijavica imala osjeaj, togore za ljude. Mora odrediti razmjere te pojave makar jurio za njomkroz mrkli mrak. Udaljavajui se od broda s pitoljem u ruci tako sezanio tim razmiljanjem, da je previdio injenicu da nije vie uistraivakoj misiji i da nitko tko je nalikovao na ljudsko bie ne

moe stii na Oro ni za tisuu godina. No i svemirski momci mogupostati robovi svojih navika. Zadatak im je da iskuavaju sudbinu, aoni su bili sposobni da je izazivaju i kada to vie nije potrebno,zaboravivi pri tom da ono to ovjek uporno trai, na kraju krajeva inae.

Brodski kronometar mu je pokazivao da ima jo pet sati domraka. Dva i pol sata u oba pravca, dakle oko petnaest kilometaratamo i isto toliko natrag. Cijelo je prijepodne izgubio na vodu. Sutra

e poveati radijus kretanja na dvadeset kilometara i istraivatipolaganije.Sve su mu te misli nestale kada je stigao do kraja podruja sa

zelenilom. Biljke su se tu prostirale samo u jezicima i izdancima,borei se za tlo na stjenovitoj podlozi, a dalje, u svijetloj ilovai vieih nije bilo. Nestale su kao odrezane maetom; ali je tu, gdje jeprestala ta vegetacija poinjala je drugaija, nia i od kristala.

Prihvatio je kristaliziranu vegetaciju bez iznenaenja znajui da

su novosti odlike svakog novog lokaliteta. Stvari su bile obine naZemlji, po njenim standardima, no ni izvan Zemlje nita nije bilonadnaravno ili nenormalno sve dok se uklapalo u vlastite, posebneokolnosti i uvjete. Osim toga, kristalizirane vegetacije bilo je i naMarsu. Neobino je samo bilo kako se jedna vegetacija zavravala ikako je poinjala druga. Povukao se malo unatrag i jo jednompogledao na granina liniju. Bila je tako ravna da ga je to potpunozbunilo. Kao polje, kultivirano polje. Tako ravna granina linija

mogla je biti samo umjetna. Male kapljice znoja orosile su mu le

a ilice.

7/29/2019 Sirius 036

42/146

41

uei, pogledao je paljivije najblie kristale i obratio seLauri.

Pilence moje, mislim da su ove stvari ovdje posaene.Pitam se samo, tko ih je posadio?

McGillicuddy zakrijeti Laura veselo.Ispruivi prst, kvrcne po jednom kristalu koji mu se naao

blizu noge, zeleni razgranati kristal, dugaak tri centimetra.Kristal je zavibrirao i ulo se ZING! u blagom, visokom tonu.Kvrcnuo je susjedni, a ovaj je zazvuao ZANG! u niem tonu.Kvrcnuo je trei. Nije se nita ulo: raspao se na tisuu

komadia.Ustavi, poeao se po glavi, dok je Laura letjela oko njega da

bi zauzela svoje mjesto na ramenu. Jedan je zingnuo drugi jezangnuo, a trei se pretvorio u prainu. Zing, i zang, i nita. Kadabi samo mogao shvatiti o emu je tu rije, bilo bi u redu.

Onda je, potpuno zbunjen, podigao pogled zamagljen onim toje vidio i tada ugledao neto to je letjelo iznad kristalnog polja.Laura uzleti uz otro krijetanje, zalepravi snanim krilima.Nadletjela je iznad tog stvora, zaplaivi ga tako da je sletio gotovodo tla i mugnuo preko Steveove glave. Bio je to velik leptir s

ukraenim krilima, gotovo tako raskonih boja kao u Laure. Pticaopet nadleti leptira; zaplaila ga je ali ga nije ozlijedila. Pozvao jepapigu natrag i nastavio etnju po tom udnom polju. Kristali su muse lomili pod nogama i tekim izmama.

Pola sata kasnije poeo se uspinjati uz blagu strminuprekrivenu kristalima kada se odjednom ukoio i tako naglo stao damu je Laura odskoila s ramena i poletjela. Nainila je krug i vratilase na svoje mjesto na ramenu gunajui neto nerazumljivo.

Po jedno od ovoga, po jedno od onoga ree Steveglasno. Nema dva, tri ili deset komada. Nema niega to bi seponavljalo. Bio je samo jedan gigantosaurus, samo jedan ScarabaeusAnderii, samo po jedan od svake vrste.

Svaka je stvar bila jedinstvena, originalna i individualnakreacija sama za sebe. to to znai?

McGilHcuddy drekne Laura. Boga mu, prestani s tim McGillicuddyjem!

7/29/2019 Sirius 036

43/146

42

Boga mu, boga mu vikala je Laura, oduevljena novomfrazom.

Ponovo ju je prekinuo i natjerao da leti okolo, dok je onnastavio govoriti sam sa sobom.

To ukazuje na stalnu i sveobuhvatnu mutaciju. Sve raaneto potpuno drugaije nego to je samo po sebi i tu nemaodstupanja. Namrtio se na oitu prazninu u toj teoriji. Ali, doavola, kako se sve to onda razvilo? to se ime hrani?

McGillicuddy poe Laura, a onda promijeni miljenje izauti.

No ako doista nita ne raste, onda e se teko prehraniti nastavio je razmiljati glasno. Ono to je za jelo s neke biljke,moe biti otrovno s njena izdanka. Danas hrana sutra otrov. Kakoe farmer znati to je dobio? Hej, hej, ako pravo razmislim, ovajplanet ne bi mogao prehraniti ni nekoliko svinja.

Ne, moj gospodine. Ne svinje. Laura voli svinje. Umukni obrecnuo se Steve. E, a sada ono to ne

moe da prehrani svinje, ipak je dovoljno za gigantosaurusa isvaku drugu zvjerku koja bi se doklatarila ovamo. Ta to je svesuludo! Na nekom drugom planetu, na kojem ima dovoljno hrane,

rijetkoe se razviti gigantosaurus, ali ovdje, prema mojimkalkulacijama, taj veliki kreten nema pravo da ivi. Morao bi biti

odavna mrtav.Govorei to, uspne se na breuljak i ugleda udovite o kojem

je rije oprueno niz padinu s druge strane mrtvo.Nain na koji je konstatirao smrt bio je malo brzoplet, ali

jednostavan i efikasan. Golema trupina nemani prostrla se u svojsvojoj duini niz padinu, a glava kao u zmaja, veliine automobila,

bila je okrenuta prema njemu. Imala je dva oka u veliini tanjura.Tresnuo je kamenom u jedno oko i veliki mlaz guste tekuine

pljusnuo je u svim pravcima. Tijelo se nije pomaklo.Imao je spremljen jo jedan kamen za drugo oko ako se neman

trgne i iznenada oivi, ali golemo je tijelo ostalo nepomino.izme su i dalje lomile kristalie kako se Steve sputao

padinom stotinjak metara da bi zaobiao tjelesinu. Nastavio je dalje inije ga vie mnogo zanimala mrtva neman. Vremena nije bilo, a

mogao se i sutra vratiti i ponijeti stereoskopsku kameru.

7/29/2019 Sirius 036

44/146

43

Gigantosaurus e ui, po svim pravilima, u izvjetaj, ali je moraomalo priekati.

Drugi uspon je bio neto strmiji i naporniji. Hrbat togabreuljka bi za danas bio granica njegova istraivanja i elio je da sepopne na vrh prije nego to e morati natrag. U ljudskoj je prirodi da

pogleda to je s one strane, a to je ostalo tako snano jo iz dobakada su mu preci osvajali Stjenovite planine. Morao je pogledati,prvo zbog toga jer e odozgo imati bolji pregled, a drugo zbog onogsvjetla u noi, a koliko je mogao prosuditi taj ili to je upravo nestaloiza tog brda. Stup svjetla koji se spustio s neba mogao se kretatiokolo bez cilja, ali Steve je instinktivno osjeao da je ovo bilo netovie od maglenog stupa i da je to ipak ilo nekamo.

Kamo?

Bez daha popeo se na vrh brda i pogledao dolje u veliku dolinui tu je naao odgovor.

Polje s kristalima je tu prestajalo opet s granicom u ravnojliniji. Iza toga je leala svijetla ilovaa bez i jednog kamena, sputalase blago u dolinu i uzdizala na drugoj strani doline. Na objemapadinama ugledao je tu i tamo po neku bezoblinu gomiluhladetinaste mase koja je drhturila pod zlatnim nebom. Na ovoj sestrani doline uzdizala velika sjajna zgrada, ravna krova s ravnom

prednjom plohom i velikim etvrtastim otvorom. Nalikovala je naveliku pravokutnu plou dobro uglaane mlijenobijele plastike,napola ukopane svojim krajevima u pjeani breuljak. Nije bilonikakva ukrasa koji bi remetio tu glatku i svijetlu povrinu. Nikakavput nije vodio do velikog otvora zgrade.

Ta je zgrada ostavljala dojam kao da se svakako eli prikazatipraznom, upravo zbog toga jer je krcata monim silama.

Dok ju je tako promatrao, Steve osjeti kako mu se kosa die uzrak. Jedno je bilo oito. Na planetu Oro bilo je stanovnika,inteligentnih stvorenja. Jo je neto bilo mogue. Onaj zlatni stuppredstavljao je taj ivot. Jo je neto bilo vjerojatno Zemljanimaod krvi i mesa i maglovitim Oroancima bit e teko pronaizajedniki jezik za prijateljstvo i suradnju.

A za neprijateljstvo nije bio potreban nikakav razlog.Znatielja i oprez vukli su ga u suprotnim pravcima: da se

spusti u dolinu i da krene natrag dok je jo bilo vremena. Pogledao jena sat. Manje od tri sata, a za to se vrijeme trebao vratiti do broda,

7/29/2019 Sirius 036

45/146

44

napisati izvjetaj u brodski dnevnik i spremiti veeru. A ova mlijenasvar bila je udaljena bar dvije milje, to znai najmanje jedan sat hodado nje i natrag. Neka eka! Uinit e to sutra kada e biti vievremena, a do tada e mu preostati dovoljno sati da razmilja o njoj.

Pobijedio je oprez. Razgledao je najbliu hrpu hladetinaste

mase. Bila je pljosnata, promjera metar, zelena s plavim crtama i smnogo mjehuria to su se krili u poluprovidnoj elatini. Ta je masapolagano pulsirala. Dodirnuo ju je vrkom izme. Zgrila se ipovukla u se, a onda se opet opustila. Dakle, nije ameba. Neka niavrsta ivota, ali vrlo zamrena. Lauri se to udo nije dopalo.Uzletjela je kada se Steve nagnuo nad hladetinastu masu i svoj jebijes iskalila tako to je unitila nekoliko kristalia.

Ta masa nije bila slina susjednoj, niti bilo emu drugom.

Svaka je bila jedinstvena. Isto pravilo: jedan leptir iste vrste, samojedna biljka, samo jedna od ovih drhturavih stvari slina samoj sebi.

Jo jednom je pogledao onu udaljenu misteriju u dolini, a zatimje krenuo natrag. Kada se brod pojavio na vidiku ubrzao je korakekao sretni putnik kad se