restauracija knjiga

7/29/2019 Restauracija knjiga

1/6

1

Restauracija knjiga

Zatita pisane batine vana je i potrebna radi povijesne i kulturoloke vrijednosti.

Produljenjem trajnosti pisane batine usporava se proces prirodnog starenja pa je na taj nain

mogue pisanu batinu sauvati za budue narataje. Restauracija i konzervacija pridonose

ovakvom ouvanju. Preventivna zatita vrlo je vana u ouvanju pisane batine, a

podrazumijeva optimalne uvjete uvanja i rukovanja graom, zatitu tijekom koritenja u

itaonici, tijekom prijevoza izvan ustanove i tijekom izlobi, zatitu izvorne pisane batine

prenoenjem na druge medije, te poduzimanje preventivnih mjera za sluaj krae, prirodnih

katastrofa i ratova. imbenici koji najvie utjeu na propadanje pisane batine su utjecaji

okoline - vlaga, temperatura, svjetlost, kiselost, te utjecaj ovjeka, odnosno rukovanje i

skladitenje. Negativan utjecaj moe se oitovati oteenjem same podloge, tj. papira ili

oteenjem otiska. Temeljni princip restauracije knjiga je taj da se restauratorskim zahvatom

ne narui izvorni izgled knjiga i da se ne naprave nova oteenja. Restauracija je krajnji oblik

zatite koji se provodi kad je teta ve uinjena. Njome se obnavlja graa koja je oteena,

dok konzervacija podrazumijeva zaustavljanje procesa degradacije.

Uzroci oteenja knjiga

Uzroci oteenja knjiga mogu biti fizikalni, kemijski i bioloki.

Fizikalna oteenjaukljuuju utjecaj svjetla, topline i vlage. Pod utjecajem svjetla dolazi do

slabljenja i krhkosti celuloznih materijala, ljepila, tkanine i koe. Svjetlo moe uzrokovati

izbljeivanje, pouivanje ili tamnjenje papira i tinte ime utjee na itljivost i izgled

dokumenata, fotografija i umjetnikih djela. Ove promjene posljedica su fotokemijskih

reakcija. tete koje nastaju utjecajem svjetlosti su nepovratne i akumuliraju se. Najboljazatita od ovakvih oteenja je mrak. Umjetnine na papiru na primjer ne smiju biti osvijetljene

sa vie od 50 luksa.

Pri porastu temperature kemijske reakcije u organskim materijalima odvijaju se bre. Sa

svakim poveanjem temperature za 10C udvostru uje se brzina kemijskog propadanja

knjiga. Pod utjecajem topline celuloza se moe isuiti, postati krta i lomljiva. Vie

temperature ubrzavaju rast biolokih organizama, pa se tako insekti bre hrane i

razmnoavaju, a plijesan bre raste. Temperatura pogodna za uvanje papira je izmeu 17 i


2/6

2

19 C, iako se kroz razliituliteraturu vidi da ove vrijednosti esto variraju. Tako se smatra da

su povoljne i temperature izmeu 20 i 22 C, ali nikako ne vie od 24 C. Vano je izbjegavati

nagle promijene temperature, koje uzrokuju ekspanziju i skupljanje materijala, to pridonosi

destrukciji grae. Izravna posljedica promjene temperature zraka jest promjena relativne

vlage.

Relativna vlaga izraava se u postocima i iskazuje se kao odnos stvarne i najvee koliine

vodene pare koju zrak moe primiti pri istoj temperaturi. Niska relativna vlaga (ispod 40%

RV) uzrokuje suenje papira ljepila, punila, vlakana, to uzrokuje krtost papira. Pri niskoj

relativnoj vlanosti papir najprije otputa vodu s povrine, a kada nje ponestane otputa vodu

iz svoje molekularne strukture, to papir ini krtim. Krti papir znai da je teta ve nastala i taj

gubitak vode iz strukture papira je trajan. Krti papir je manje elastian pa se rukovanjem lake

oteuje i mnogo lake puca. Kako bi ostao fleksibilan, papir treba konstantnu koliinu vlage.

Previsoka relativna vlaga (iznad 70% RV) omoguava razvoj bakterija i plijesni, smanjuje

vrstou papira, ljepila u papiru bubre, otapaju se i mogu slijepiti listove knjige. Kemijske

reakcije se u ovakvim uvjetima ubrzavaju, pojavljuju se neravnine, nabiranje i bubrenje

papira. Veina literature navodi da se za uvanje knjiga preporua stabilna temperatura od

13-18 C i relativna vlaga 55-65% .

Kemijska oteenja odnose se na utjecaj kiselina i atmosferskih zagaivaa. Kiseline u papiru

dovode do hidrolize celuloznih makromolekula, ime se smanjuje stupanj polimerizacije te

mehanika vrstoa celuloznih vlakana. Kiseline u papiru mogu nastati djelovanjem zraka

koji je oneien tetnim plinovima (duikovi i sumporni oksidi) u prisutnosti vlage i kisika,

kao posljedica ivotnih aktivnosti biolokih uzronika oteenja (bakterija, plijesni, kukaca i

glodavaca), djelovanjem kiselih crnila i pigmenata, te kao produkt razgradnje same celuloze

pod utjecajem svjetla i vlage. Takoer mogu nastati tijekom industrijske proizvodnje papira,

kad se kao sirovina upotrebljava drvenjaa, odnosno kad se u papirnu masu dodaju sredstva

koja su kisela ili razgradnjom daju kiseline (sredstva za bijeljenje, ljepila ili punila).Atmosferski zagaivai mogu biti u plinovitom i krutom stanju. Najei tetni plinovi u

zraku su sumporovodik, razni ugljikovodici i duikov dioksid koji u prisutnosti vlage i kisika

u zraku stvaraju kiseline koje nagrizaju knjige. Ozon kao jaki oksidans ima izuzetno tetno

djeluje na sve organske materijale. Duikovi oksidi su takoer izraziti oksidansi s

mogunou reakcije s celulozom. Brzina reakcije poveava se pod utjecajem suneva svjetla

i poviene temperature. Kruti zagaivai poput praine, ae i neistoe oteuju, deformiraju

i oneiuju knjige, a mogu pospjeiti i razvoj plijesni i kukaca.


3/6

3

Bioloki uzroci oteenja zauzimaju vano mjesto meu uzrocima oteenja knjiga. Oni mogu

potjecati iz biljnog (bakterije, plijesni) ili ivotinjskog svijeta (kukci, glodavci) te ovjeka.

Razmnoavanje i rast mikroorganizama ovise o kiselosti, organskom sadraju materijala te o

temperaturi, vlazi i atmosferi. Bakterije koje su vane sa stajalita zatite knjiga su one

bakterije koje svojim enzimima mogu izazvati razgradnju celuloze. Pojedine bakterije

uzrokuju gnjiljenje koe, pergamene i drugih materijala koji se koriste za sastavne dijelove

knjige. Bakterije koje razgrauju celulozu najee su aerobne, nazivaju se celulolitikim

bakterijama, a celulozu razgrauju uz pomo enzima do glukoze koju upotrebljavaju za

ishranu.

U povoljnim uvjetima visoke vlage, mraka, topline i loeg strujanja zraka razvit e se plijesan.

Plijesan uzrokuje slabljenje vrstoe papira, koji postaje sve tanji. Plijesan se najprije razvija

na koricama knjiga jer one sadre najvie organskog materijala za hranu. Prisutnost plijesni

na papiru oituje se u obliku razliito obojanih mrlja. Boja mrlje ovisi o sastavu papira,

kiselosti, vrsti ljepila i punila, prisutnosti metala i svih ostalih komponenti. Boja ovih mrlja

tako moe biti zelena, ruiasta, ljubiasta, smea, crna, crvena...

Veliku tetu pisanoj batini nanose kukci. Zbog svoje brze i lake prilagodbe najbrojnija su

skupina organizama te su svoje mjesto pronali i u knjinicama i arhivima. Hrane se

raznolikim organskim proizvodima biljnog ili ivotinjskog porijekla kao to su koa,

pergamena, drvo, te razliite vrste ljepila, a mogu se hraniti i samim papirom. Pogoduju im

topli, mrani, prljavi i loe provjetravani prostori a teta koju uine je nepovratna. Odravanje

temperature izmeu 16 i 18C, relativne vlage izmeu 50 i 65%, te stalna ventilacija mogu

sprijeiti pojavu i razmnoavanje kukaca. Najvie tete uzrokuju knjina u, srebrni moljac,

ohari i termiti.

Glodavci poput mieva i takora takoer nanose veliku tetu knjininom materijalu jer se

zavlae na tamna i skrovita mjesta i mogu opustoiti cijele zbirke. Ukoliko im se ne

onemogui pristup knjinici, treba ih unititi deratizacijom.Na alost, ponekad i sam ovjek uzrokuje neprocjenjivu tetu pisanoj batini. Uzroci

destrukcija mogu biti namjerni uzroci (masovno unitavanje knjiga s motivima ideolokog,

politikog, kulturolokog i religioznog karaktera, ljudski nemar, vandalizam) i nenamjerni

uzroci (uvanje knjiga u neprimjerenim prostorima, u neodgovarajuoj mikroklimi, pogrene

procjene prilikom konzervacije i restauracije), te ratna razaranja i terorizam.


4/6

4

Restauracija knjiga i radovi koji prethode restauraciji

Prvi korak u restauraciji je evidentiranje gradiva i opis vrste i uzroka oteenja, identifikacija

materijala od kojih je graa sainjena, podaci o punilima, ljepilima i pigmentima. Takoer se

izrauje (foto)dokumentacija vezana za knjini blok i korice kako bi konana restaurirana

knjiga mogla biti to slinija izvornoj.

Zatim se odreuje nain obrade gradiva. Koja e se metoda restauracije primijeniti ovisi o

samom dokumentu, knjizi ili rukopisu, odnosno da li se on restaurira zbog svoje povijesne ili

estetske vrijednosti. Nain rada takoer ovisi i o stupnju oteenja i kakvoi papira, o

materijalnim sredstvima kojima raspolaemo i veliini zbirke koju treba restaurirati.

Na knjizi se prvo radi suho mehaniko ienje povrinske prljavtine, ietkavanjem

mekanom etkom, struganjem skalpelom, brisanje gumicama (elektrinom i runom). U

sluaju pljesni, listovi se moraju dezinficirati (u 5% otopini timola u 96% etilnom alkoholu).

Potom se odreuje pH papira i listovi se zatim peru u otopini alkohola i vode, te neutraliziraju

u vodenoj otopini kalcij hidroksida. Zatim se ponovno mjeri pH vrijednost papira.

Restauracija papira - metoda rune restauracije

Osnova ove tehnike rada jest dopuna dijelova dokumenta koji nedostaju papirom i

pojaavanje rubova. Nain na koji se izvodi varira od radionice do radionice, pa ak i od

restauratora do restauratora.

Kad listovi nisu jako oteeni, princip rada se sastoji u nadomjetanju dijelova koji nedostaju

papirom sline kakvoe i izgleda i fiksiranju ljepilom za dokument. Oni listovi koji su jae

oteeni, cijelom se povrinom kairaju na japanski papir ili se presvlae japanskim papirom

sa obiju strana, pri emu se odabire to tanji papir kako bi itljivost bila bolja.Posebne probleme predstavljaju dokumenti pisani tintama koje su osjetljive na vodu. Naime,

sva ljepila sadre vodu pa se pri radu tekst oteuje. Da bi se mogli obraivati tekstovi pisani

tintama osjetljivim na vodu, a stabilnim u organskim otapalima, oni se prethodno fiksiraju.

Danas se za fiksiranje rabe sintetiki organski polimeri, tzv. topljivi najlon te preparati na bazi

polivinil-acetata.

Metoda rune restauracijeprikladna kad su oteenja dokumenta manja te kada se popravci

oteenih listova knjige izvode u samom knjinom bloku. Prednost ove metode je to neiziskuje velika i skupa postrojenja.


5/6

5

Nedostaci ove metode su to zahtijeva mnogo vremena i struni kadarte je za obradu novije

tiskane grae preskupa. Naime, mnogo je jeftinije zamijeniti oteeni primjerak grae novim

nego ga restaurirati. Takoer, teko se postie jednolinost, kako u boji, tako i u debljini

popune u odnosu na izvorni dokument.

Postupak rune restauracije sastoji se u tome da se dijelovi papira koji nedostaju nadomjeste

japanskim papirom. Listovi se namoe i uz pomo mekog kista premau ljepilom

(karboksimetil celuloza) kako bi ojaali i kako bi se japanski papir to bolje zalijepio za list

knjige. Preko oteenja, na primjerhrpta knjige, lijepi se uska traka japanskog papira Ino-shi,

a preko mrlja od plijesni lijepi se Nassfest ili Kozu-Rolle japanski papir, ovisno o tome koliko

su plijesni izraene. Japanski papiri rabe se u takvoj kombinaciji kako bi popune bojom i

debljinom to vie odgovarale izvornom papiru te se s pomou ljepila karboksimetil celuloze

lijepe na list, s obiju strana, kako bi popuna bila jaa i vra. Restaurirani se listovi sue i

preaju najprije meu bugaicama, a potom se u slogovima preaju meu muzejskim

kartonima. Nakon to se listovi ispreaju i osue, viak japanskog papira upotrijebljenog pri

restauraciji odree se karama ili noem.

Restauriranje listova knjiga dolijevanjem papirne kae

Princip rada ove metode je u nadopunjavanju dijelova dokumenta koji nedostaju posebno

pripremljenom papirnom kaom, koja se priprema od celuloznih vlakana, ljepila i velike

koliine vode.Razlikuju se runo dolijevanje papirne kae i rad pomou stroja.

Kako bi se nadomjestili dijelovi dokumenta koji nedostaju, a da pritom debljina popune bude

jednaka izvornoj debljini papira, moraju se napravitiprorauni.

Prednosti ove metode su brojne. Stroj omoguava restauraciju velikog broja dokumenata,

izvedba je bra, estetski izgled dokumenta bolji. Takoer, ovom se metodom mogu proizvestipapir i dijelovi lista koji nedostaju te postii debljina i boja popune jednake debljine i boje kao

na izvornom listu papira. Ova je metoda prikladna i za restauraciju izrazito oteenih listova,

kao i listova koje su otetili kukci.

Nedostaci ove metode su veliki izdaci, pa se ona koristi za restauraciju iskljuivo stare i

vrijedne knjinine grae. Nedostatak je i dugotrajna priprema koja prethodi samoj izvedbi

restauracije.

Veliina radne povrine stroja za dolijevanje papirne kae moe se podeavati polaganjemgumenih traka raznih veliina. U raunalo se unose parametri visine, irine, debljine, povrine


6/6

6

dijelova lista koji nedostaju, te broja listova koji e se restaurirati u jednoj operaciji, te se

proraunom dobiva koliina potrebnih vlakana, te koliina radne vode. Vlakna koja se koriste

u procesu ovise o stupnju i vrsti oteenja grae koja se restaurira. Odabire se uzorak boje koji

najvie odgovara boji originalnoga papira, podaci o irini, visini, debljini lista, zatim povrina

dijelova koji nedostaju te odabrani uzorak boje unose se u raunalni program koji potom

proraunava koliinu celuloznih vlakana, radne vode i empresola, te dimenzije maski za

odreenu operaciju. Listovi se potom namoe vodom, oteenja se premazuju ljepilom te se u

stroj polau posloeni na plastinu mreicu.

Tekst na papiru poeljno je zatiti od mogueg prekrivanja vlaknima, pomou maski votanog

papira. Zatim se na listove nalijeva ranije pripremljena suspenzija razrijeene papirne mase.

Djelovanjem slobodnog pada voda u stroju se sputa, pri emu vlakna papirne mase nasjedaju

na rubove i oteene dijelove lista. Listovi se vade iz stroja zajedno sa plastinom mreicom i

kratko preaju u prei izmeu dva filca. Nakon to filc upije viak vlage, listovi se vade iz

pree, skidaju s plastine mreice i nastavljaju preati izmeu dvije bugaice. Suhi listovi se

obrezuju, pri emu se najee slijedi originalni rub, slau u slogove te ponovno preaju meu

muzejskim kartonima, nakon ega se prenose u knjigovenicu.

restauracija knjiga

Documents