Hazreti Omer Faruk r.a.Hadhrat Umar Farooq r.a.Bosanski prijevodBosnian translation

Rašid Ahmad Čaudhry

Pregled teksta / Text review:Wasim Ahmad

Prvo izdanje / First editionNovember 2012© ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED

Izdavač / Published by:Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

ISBN: 978-3-932244-94-0

Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi:Available from the following:

Mesdžid Baitul-IslamAhmadija muslimanski džematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.ba i www.alislam.orge-mail: info@ahmadija.ba

SadrŽaj

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7

PrVI dIO

Hazreti Omer r.a. prije islama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9Sajam u Ukazu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11Omer r.a. je bio oštri neprijatelj islama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11Omer r.a. nije prigovarao iseljenju muslimana . . . . . . . . . . . . . . . . . .12

drUGI dIO

Omer r.a. je prihvatio islam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13Hazreti Omer r.a. mučen je u ime islama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15Hazreti Omer r.a. iseljava se u Medinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16Hazreti Omer r.a. je čuo riječi ezana u snu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17Hazreti Omer r.a. u bici na Badru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19Hazreti Omer r.a. u bici na Uhudu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21Časni Poslanik s.a.v.s. oženio je kćerku hazreti Omera r.a. . . . . . . . .22Postupanje sa Hudaibijancima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23Pad Meke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28Finansijsko žrtvovanje hazreti Omera r.a. u bici na Tabuku . . . . . . . .30Hazreti Omerova duboka tuga za preseljenjem Časnog Poslanika s.a.v.s.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31Hazreti Omerova bliskost sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. . . . . . . . . . .32

TrEĆI dIO

Osvajanja tokom halifata hazreti Omera r.a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33Osvajanje Iraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33Bitka na Namaraku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34Bitka na Sakatijahu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34Bitka na Jasru (most) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34

Bitka na Buvaibu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36Bitka na Kadsiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37Bitka na Jalodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40Osvajanje Sirije – Pad Damaska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41Pad Fahla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41Bitka za Jarmuk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42Pad Jerusalema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .44Osvajanje Perzije – Bitka na Tustaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .45Bitka za Nihavand . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46Glas s neba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47Predskazanje o zlatnim narukvicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48Osvajanje Egipta – Bitka za Fustat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49Pad Aleksandrije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49Rijeka Nil ponovno je počela teći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50Učenje islama o ratu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51

ČETVrTI dIO

Zlatna djela hazreti Omera r.a.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53Imenovanje guvernera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53Madžlisi (skupština) Šura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .55Sud pravde. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56Svi su jednaki pred zakonom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56Sistem vladanja hazreti Omera r.a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Riznice Bait-ul-Malla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Sistem državne naknade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59Dječiji doplatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61Izgradnja državnih građevina, puteva i mostova . . . . . . . . . . . . . . . .62Razvoj poljoprivrede. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64Izgradnja novih gradova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64Organiziranje vojske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .65Uspostavljanje hidžretskog kalendara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66Širenje gladi u državi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66

PETI dIO

Zlatna djela hazreti Omera r.a.

Hazreti Omer r.a. volio je Allaha najviše, i bojao se Allaha najviše . .73Ljubav hazreti Omera r.a. prema Časnom Kur’anu. . . . . . . . . . . . . . .75Ljubav hazreti Omera r.a. prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. . . . . . . .75Ljubav hazreti Omera r.a. prema hazreti Abu-Bakru r.a. . . . . . . . . . .76Ljubav hazreti Omera r.a. prema djeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80Ličnost i karakter hazreti Omera r.a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .81Položaj nemuslimana u muslimanskoj zemlji . . . . . . . . . . . . . . . . . . .83Šehadet Hazreti Omera r.a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84

Rječnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88

7

“Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova; mir i blagoslov neka su na Njegovog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., i na cijelo njegovo potomstvo i ashabe.”

UVOd

“Hazreti Omer Faruk” je jedno od književnih izdanja koje je pripremio Komitet “Dječija knjiga”. Govori o životu hazreti Omera r.a., drugog halife r.a., neka je mir s njim. Također sadrži kratki pregled sistema njegovog vladanja, nešto o njegovim reformama i o bitkama koje su morali voditi muslimani tokom njegovog halifata.

Cilj ovog izdanja je pokazati mladim čitateljima kako su ashabi Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. bili uz njega, te kako su prvi muslimani podvrgnuti različitim iskušenjima i kako im je njihovo čvrsto vjerovanje u Allaha pomoglo da pobijede neprijatelja.

8

Nadamo se da će djeca i njihovi roditelji dobro prihvatiti ovo izdanje, te da će podstaći djecu da krenu stopama svojih omiljenih junaka. Sadašnje generacije imaju mnogo toga da nauče iz prošlosti. U skladu s tim, ovo je najkorisnija knjiga koju trebaju imati u svojoj biblioteci.Komitet “Dječija knjiga” radi pod vođstvom hazreti Halifatul - Mesiha IV.Gospodin Rašid Ahmad Čaudhry, šef Komiteta “Dječija knjiga”, i članovi njegovog tima: Masrur Ahmad, Kalem Mirza, Muhamed Farok i Mensur Saki zaslužuju našu zahvalnost za publiciranje ovog izdanja, neka ih Allah sve nagradi.Također su nam dobrodošli prijedlozi i komentari.Od muslimanskih čitatelja se traži da govore: “Neka je Allah zadovoljan njim” kada god se ime hazreti Omera r.a. ili bilo koga od ashaba Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. spomene u tekstu, kao i “mir i blagoslov Allaha neka je na njega (s.a.v.s.)”, kada god se spomene ime Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Muneer-ud din ŠamsAdditional Vakil-ul Taneef

London

9

PrVI dIO

HaZrETI OmEr r.a. PrIjE ISlama

Hazreti Omer r.a., rođen je u Meki, drevnom gradu Arabije. Nije poznato tačno kada je on rođen, jer u to vrijeme ljudi nisu bilježili svoj datum rođenja. Zna se da je bio oko jedanaest godina mlađi od Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Hazreti Omerov otac Khattab bio je jedan od vođa plemena Kurejšije. Njegova majka Hantma je bila kćerka Hišama bin Al- -Mughera. Hišam je bio toliko važna osoba da kada god bi pleme Kurejšije povelo rat s bilo kojim drugim plemenom, on bi uvijek bio pozvan da okupi vojsku i da je povede na ratno polje.

Hazreti Omer r.a. naučio je čitati i pisati u svom djetinjstvu. To je bila velika prednost, jer je samo nekoliko ljudi u to vrijeme moglo čitati i pisati. Volio je poeziju, i kao i drugi Arapi, mogao je recitovati napamet pjesme brojnih arapskih pjesnika.

Odrastao je u odgovornog mladog čovjeka. Otac mu je povjerio ispašu kamila na poljima van granica Meke. Naučio je vještinu hrvanja, jahanja konja i bio je vješt mačevalac.

Kasnije je Omer r.a. pokazao interes za trgovinu i postao veoma uspješan i bogat trgovac. Putovao je zato u daleke zemlje kao što je Sirija, Irak i Perzija. U tim danima Meka je bila trgovačko pristanište, gdje su karavani kamila, noseći robu, dolazili i odlazili.

Čuvanje kamila u pustinji

11

Sajam U UkaZU

U to vrijeme održavan je sajam, svake godine u gradu Ukaz, nekoliko milja udaljenom od Meke. Ljudi su dolazili iz svih krajeva Arabije da bi prisustvovali sajmu i pokazali svoje sposobnosti. Održavani su mečevi hrvanja, atletsko i takmičenje u streljaštvu. Drugo su bile sesije poezije. Poezija je bila jedan od omiljenih zanimanja u Arabiji. Mogli su recitovati hiljade stihova napamet. Na ovom takmičenju poezije pjesnici su recitovali stihove u prisustvu svog plemena i ismijavajući neprijateljska plemena. Ponekad bi ljudi bili veoma uvrijeđeni i takve bi sesije završavale krvoprolićem.

Hazreti Omer r.a. redovno je prisustvovao sajmu. On je bio odličan jahač konja i jako dobar hrvač. Dugo vremena je učestvovao u mečevima hrvanja i pobjeđivao je protivnike veoma lahko.

Jednom prilikom, dok je hazreti Omer r.a. obilazio, neko je pokazao na mladog čovjeka iz gomile i pohvalio njegovu hrvačku vještinu. Omer r.a. nije mogao šutjeti: “On ne može biti bolji od mene”, rekao je. Onda je hitro otišao do mladog čovjeka i izazvao ga na meč hrvanja, koji je on rado prihvatio. Meč je počeo i za kratko vrijeme Omer r.a. savladao je svog neprijatelja.

OmEr r.a. jE bIO OšTrI nEPrIjaTElj ISlama

Kada je Muhammed s.a.v.s. izjavio da je Allah poslao njega kao Svog poslanika cijelom čovječanstvu, Omer r.a., kao i većina Mekanlija, suprotstavili su mu se. Običavao je mučiti muslimane. Prenosi se, da kada je jedna od hazreti Omerovih ropkinja Labeenah prihvatila islam, on bio je toliko bijesan da je skočio na nju i počeo je udarati. Tukao ju je dok nije bio potpuno

12

iscrpljen. Potom joj je rekao: “Stao sam samo da povratim dah”. Hazreti Abu-Bakr r.a., koji je bio već prihvatio islam, prolazio je u blizini i kupio je ropkinju od Omera r.a., a potom je oslobodio.

OmEr r.a. nIjE PrIGOVaraO ISEljEnjU mUSlImana

Kada je progon od strane Mekanlije postao nesnošljiv, Časni Poslanik s.a.v.s. je sakupio svoje sljedbenike i okrenuvši se prema zapadu, govorio im je o zemlji preko mora, gdje ljudi nisu bili mučeni zbog svoje vjere, i gdje su mogli obožavati Allaha slobodno. Rekao je svojim sljedbenicima da se isele u Abesiniju, sada poznatu kao Etiopija, gdje je u to doba vladao plemeniti kršćanski kralj. Prema njegovim uputama, nekoliko ljudi, uključujući i žene, odlučili su otići tamo. Plan je bio učiniti to tajno zbog straha od mekanskih neprijatelja. Mekanlije ne bi dozvolili muslimanima da pobjegnu da bi živjeli bilo gdje drugo u miru.Na dan kada je grupa bila spremna da se udalji iz Meke, Omer r.a. došao je slučajno i vidio je kuće opkoljene kamilama. Shvatio je da ovi ljudi napuštaju Meku da bi pobjegli negdje.

“Napuštate Meku?”, upitao je Umm-e-Abdullah muslimanku.Ona je odgovorila: “Da, Allah je naš svjedok, mi odlazimo u drugu zemlju jer nas ovdje tretirate najokrutnije. Nećemo se vratiti dok nam Allah ne olakša.”

Potaknut njenim odgovorom, Omer r.a. nije uradio ništa da spriječi iseljenje, iako je bio oštri neprijatelj muslimana.

13

drUGI dIO

OmEr r.a. jE PrIHVaTIO ISlam

Jednog vrućeg popodneva vođe plemena Kurejšije zajedno su došli i odlučili ubiti Poslanika s.a.v.s. Omer r.a. je bio među njima, i ponudio se da on uradi to djelo. Mekanske vođe su prihvatile ovu ponudu. Noseći mač, Omer je krenuo tražiti Časnog Poslanika s.a.v.s. Časni Poslanik s.a.v.s. bio je u kući Arkama, koji je prihvatio islam.

Kako se Omer r.a. približavao kući, drugi Mekanlija Neem bin Abdullah ga je susreo i upitao gdje toliko žuri. “Ubiti Muhammeda”, odgovorio je Omer r.a. Neem mu je rekao: “Kajat ćeš se zbog toga. Sljedbenici Muhammeda s.a.v.s. neće te ostaviti živog. Oni će te radije ubiti nego pustiti da ubiješ Muhammeda s.a.v.s.”Omer r.a. je rekao: “Izgleda da si i ti promijenio svoju religiju. Da sam to znao ranije, ubio bih prvo tebe.”Neem mu je odgovorio: “Šta ako ti kažem da su tvoja sestra i njen muž postali muslimani?”

Čuvši ovo, Omer r.a. bio je izvan sebe i otišao pravo sestrinoj kući. Pokucao je na vrata. Čuo je nekoga unutra da nešto uči. Njegova sestra je otvorila vrata. Omer im je dao do znanja da zna da su postali muslimani. Njegov zet je primijetio ovo i pokušao mu je objasniti, ali Omer r.a. nije bio raspoložen slušati bilo kakvo objašnjenje. On je izvadio svoj mač i zamahnuo prema svom zetu, ali se njegova sestra ispriječila i bila je povrijeđena. Pogledala je u Omera r.a. i hrabro rekla: “Uradi ono što hoćeš. Mi smo muslimani i takvi ćemo ostati”. Potom je proučila Kelime-i-šehadet, “La ilaha illallahu Muhammad-ur-

14

Rasool-ullah”, potvrdu islamske vjere. To znači: “Nema drugog boga osim Allaha; Muhammed je Allahov poslanik”.Primijetivši krv na sestrinom licu i čuvši njen hrabri odgovor, Omer r.a. bio je duboko dirnut i raznježio se. Tražio je da mu daju što su čitali. Njegova sestra je odgovorila: “Operi svoje ruke i lice, i onda ću ti dozvoliti da čitaš ajete Časnog Kur’ana, koji smo mi čitali”. To su bili neki od ajeta sure Taha iz Časnog Kur’ana.

“Uistinu Ja sam Allah; Nema boga osim Mene. Zato obožavajte Mene i obavljajte namaz za moj spomen. Zaista će Sahat doći; uskoro ću ga otkriti, da svakoj duši bude data naknada za ono za šta se trudi.” (20:15,16)

Nakon što je Omer r.a. proučio ove ajete Časnog Kur’ana, bio je duboko impresioniran i odlučio postati musliman. Otišao je u kuću gdje je bio Časni Poslanik s.a.v.s. i pokucao na vrata. Vidjevši ga naoružanog, ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. zabrinuli su se, ali on je rekao: “Pustite ga da uđe”. Kada je hazreti Omer r.a. ušao, Časni Poslanik s.a.v.s. smireno ga je upitao za razlog njegove posjete.“Postat ću musliman”, bio je brzi odgovor. Onda je Časni Poslanik s.a.v.s. zahvalio Allahu i rekao: “Allah-o Akbar”. Svi njegovi ashabi su ga pratili pri izgovaranju “Allah-o-Akbar”, koji je odjeknuo nadaleko i naširoko. Propovijeda se da je Časni Poslanik s.a.v.s. samo dan ranije molio da Omer bin Khattaab ili Omer bin Hišam, koji je kasnije poznat kao Abu-Džahl, postanu muslimani. Obojica su bili moćni i utjecajni ljudi u Meki. Allah je uslišao njegove dove i odredio da osoba odabrana da ubije Časnog Poslanika s.a.v.s. postane vjerni sluga islama. Prije nego je hazreti Omer r.a. prihvatio islam, muslimani su obavljali namaz tajno. S Omerovim prihvatanjem islama, ohrabrili su se i osjetili su da mogu obožavati Allaha javno.

15

Časni Poslanik s.a.v.s. dao je Omeru r.a. titulu “Faruk”, tako da je on bio poznat pod imenom “Omer Faruk”. Faruk znači “onaj koji razlikuje dobro od lošeg”.

HaZrETI OmEr r.a. mUČEn jE U ImE ISlama

Kako je broj muslimana postajao veći, Mekanlije su nastavile sa mučenjem, misleći da će tako, upotrebom sile, spriječiti dalje širenje islama. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao svom narodu da budu strpljivi i da mole Svemogućeg Allaha.Rekao im je da je čvrsto podnošenje mučenja dobar način da ljudi pridobiju Allahovo zadovoljstvo.

Robovi koji su prihvatili islam bili su mučeni najokrutnije. Mekalije su poštedjeli Omera r.a. od okrutnog tretmana, jer je bio utjecajna osoba u Meki. Hazreti Omeru r.a. nije se svidjelo ovo. Želio je da svi znaju kako je postao musliman i kako je bio spreman dati život za islam, kao i svaki drugi musliman.

Jednog dana pokucao je na vrata veoma oštrom neprijatelju islama Abu-Džahlu i učio je Kalima, potvrdu vjere, u njegovom prisustvu. Abu-Džahl je osudio Omerovo ponašanje, zalupio vrata njegove kuće, u namjeri da izbjegne svađu. Hazreti Omer r.a. je zatim otišao u kuću drugog vođe Kurejšija, ali i on ga je izbjegavao.

Neko mu je predložio da bi trebao otići do Kabe i proglasiti svoje prihvatanje islama, licem u lice sa osobom zvanom Džamil. Hazreti Omer r.a. je otišao do Kabe i vidio je Džamila da sjedi sa svojim prijateljima. Hazreti Omer r.a. zaustavio se pred njima i rekao im za svoje prihvatanje islama. Džamil je uskliknuo: “O ljudi, poslušajte šta to Omer govori. On kaže da je odbacio vjeru njegovih predaka.” Nakon ovog oni su se počeli tući s Omerom

16

r.a. Slučajno je prolazio amidža hazreti Omera r.a. Spasio je Omera, izjavljujući da je Omer r.a. pod njegovom zaštitom. Čuvši ovo, ljudi su ga ostavili na miru.

U Arabiji je bio običaj-kada god bi neka utjecajna osoba izjavila da je neko pod njenom zaštitom, oni ne bi naudili takvoj osobi. Hazreti Omer r.a. nije bio u potpunosti zadovoljan ovim. On nije želio da Mekanlije muče njegovu braću muslimane i da njega ostave na miru. Tražio je od amidže da ga ne uzima pod svoju zaštitu. Nerado se njegov amidža s tim slagao. Nedugo nakon toga hazreti Omer r.a. opet je progonjen. Hazreti Omer r.a. je običavao govoriti da mu nije smetalo da ga pretuku, u ime Allaha.

HaZrETI OmEr r.a. ISEljaVa SE U mEdInU

Kada je Allah naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu, hazreti Omer r.a. bio je jedini koji nije napustio Meku tajno. Okačio je sa strane svoj mač, uzeo je svoj luk i strijele i odjahao do Kabe. Napravio je sedam krugova oko Kabe, otišao na Maqam-i-Ibrahim, Ibrahimovo mjesto, i klanjao. Potom je pozvao arapske vođe koji su bili prisutni tamo i rekao je: “Odlazim iz Meke u Medinu. Da li neko ima hrabrosti da me zaustavi?” Niko nije imao hrabrosti zaustaviti ga.Pripovijeda se da se iselio sa grupom od dvadeset ljudi i zaustavio se u Kábi, udaljenoj nekoliko milja od Medine. Kasnije se Časni Poslanik s.a.v.s. također iselio iz Meke u Medinu i ostao neko vrijeme u Kabi.

17

HaZrETI OmEr r.a. jE ČUO rIjEČI EZana U SnU

Kratko nakon svog dolaska u Medinu Časni Poslanik s.a.v.s. uputio je svoje sljedbenike da grade džamiju, tako da bi se namaz mogao klanjati u njoj. Određeno je da se pet dnevnih namaza klanja u određeno doba dana, dok obožavaoci idola nisu bili u stanju odrediti tačno vrijeme njihove molitve.

Muslimani su dolazili u džamiju klanjati svaki namaz u odgovarajuće vrijeme. To nije bio zadovoljavajući raspored i osjećalo se da je potrebno uvesti poziv muslimana na namaz. Održan je sastanak i bilo je nekoliko prijedloga.

Kako su Jevreji koristili puhanje u rog, a kršćani zvona u namjeri da pozovu obožavaoce na molitvu, neki od ashaba su dali prijedlog da bi neki od ovih običaja trebali biti usvojeni. Hazreti Omer r.a. je predložio da bi trebali imenovati nekoga da poziva na namaz, kada on treba da počne. Časni Poslanik s.a.v.s. je odobrio ovaj prijedlog i izabrao Bilala, oslobođenog roba, koji je prihvatio islam, da preuzme ovu dužnost.

Jednog dana ashab Časnog Poslanika s.a.v.s. hazreti Abdullah bin Zaid Ansari je došao Časnom Poslaniku s.a.v.s. i rekao mu riječi ezana kojima će pozivati na namaz i koje su mu došle u san. Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao da nauči Bilala ovim riječima. Hazreti Bilal je naučio ove riječi, ustao i glasno zaučio ezan prvi put. Hazreti Omer r.a. čuo je ove riječi i žureći otišao je Časnom Poslaniku s.a.v.s. i rekao mu da je i on također čuo ove riječi u svom snu. Časni Poslanik s.a.v.s. bio je uvjeren da je ovo Božija uputa, i uspostavljen je kao poziv na namaz.

Poslanikova džamija u Medini

19

HaZrETI OmEr r.a. U bIcI na badrU

Hazreti Omer r.a. tokom svog života ostao je blizak sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. Učestvovao je u svim bitkama muslimana protiv nevjernika.Učestvovao je u svim raspravama i donesenim zakonima, te usvojenim odredbama za propagiranje islama od Časnog Poslanika s.a.v.s.Prva bitka koju su poveli muslimani protiv Mekanlija bila je Bitka na Badru. Bio je mjesec ramazan. Dobro naoružana i pripremljena vojska od više od hiljadu ratnika krenula je u Medinu da napadne muslimane. Časni Poslanik s.a.v.s. spremio je vojsku da ih presretne, zajedno sa 313 slabo opremljenih dobrovoljaca. Bitka je vođena na mjestu zvanom Badr. Hazreti Omer r.a. bio je desna ruka Časnog Poslanika s.a.v.s. u ovoj bici i pokazao je izvanrednu hrabrost i vještine. Četrnaest muslimana su preselili kao šehidi u ovoj bici, dok je ubijeno 70 Mekanlija. Isti broj Mekanlija su muslimani zarobili.Nekoliko dana nakon bitke dvojica Mekanlija Omair bin Wahb i Safwan bin Umayya ukopali su ove ubijene u bici na Badru u dvorištu Kabe. Iznenada je Safwan rekao Omairu: “Život nije vrijedan življenja.” Omair je rekao: “Osjećam isto. Spreman sam rizikovati svoj vlastiti život, ali me od toga odvraća briga o djeci i nevraćeni dugovi koje imam. Da nije toga, otišao bih u Medinu tajno i ubio Muhammeda. Imam opravdanje za putovanje u Medinu dok je moj sin u tamnici.”Safwan ga je uvjeravao: “Ja ću biti odgovoran za tvoje dugove i tvoju djecu. Ti moraš otići i ostvariti svoje planove.”

Prihvativši to, Omair je otišao kući, umočio svoj mač u otrov, i krenuo prema Medini. Kada je stigao u Medinu, hazreti Omer r.a. vidio ga je i zabrinuo se. Otišao je Časnom Poslaniku s.a.v.s. i obavijestio ga o Omairovom dolasku u Medinu i izrazio svoju

20

zabrinutost. Časni Poslanik s.a.v.s. je tražio od Omera r.a. da mu dovede Umaira. Hazreti Omer r.a. otišao je da nađe Umaira. Na putu je sreo neke od ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. kojima je rekao da idu do Poslanika s.a.v.s. i da budu na oprezu.

Kada je Umair došao, Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao da sjedne ispred njega i upozna ga sa razlogom njegove posjete.Umair je rekao: “Ti držiš mog sina kao zatvorenika i ja sam došao tražiti njegovo oslobođenje.”“Onda, čemu ovaj mač?”, upitao je Časni Poslanik s.a.v.s.Omair je rekao: “Mač nije za upotrebu. Šta su nam mačevi uradili na Badru?”Časni Poslanik s.a.v.s. je upitao: “Reci mi istinski razlog svoje posjete?” Omair je dao isti odgovor.Časni Poslanik je upitao: “Zar nisi u dvorištu Kabe, zajedno sa Safwanom, kovao zavjeru da me ubiješ?”Omair je bio zapanjen, ali je i dalje trvdio da nije kovao zavjeru ni s kim.Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao: “Ako si došao da me ubiješ, Bog će uništiti tvoj plan.”

Omair je šutio neko vrijeme, a potom rekao: “Upravu si. Kovali smo zavjeru protiv tebe, ali izgleda da je Bog s tobom, jer nije bilo treće osobe prisutne dok smo ja i Safwan razgovarali, ali ti si saznao za naše namjere. Kako god, Allah je odredio da ja postanem vjernik.”

Časni Poslanik s.a.v.s. bio je zadovoljan i predstavljajući ga ashabima, rekao je: “Omair je sada vaš brat. Poučite ga islamu i oslobodite njegovog sina.”

Omair je ostao u Medini još neko vrijeme, dok nije potpuno upućen u islamsko učenje, i postao je toliko odan Časnom

21

Poslaniku s.a.v.s. da je tražio od njega da ga pošalje u Meku i propovijeda islam Mekanlijama. Časni Poslanik s.a.v.s. mu je dao dozvolu. Otišao je u Meku i poučio nekoliko osoba da prihvate islam.

HaZrETI OmEr r.a. U bIcI na UHUdU

Da bi se osvetili za poraz u bici na Badru, Mekanlije su ponovno napali muslimane. Ovoga puta Mekanlije su povećale vojsku na tri hiljade ratnika. Oni su prešli granice Medine i zaustavili se u blizini planine Uhud. Časni Poslanik s.a.v.s. suprotstavio se ovoj vojsci sa 700 svojih sljedbenika. Hazreti Omer r.a. također je bio sa njim. Časni Poslanik s.a.v.s. poslao je pedeset svojih ljudi da čuvaju strateške oštre brežuljkaste prolaze, da bi spriječili napad neprijatelja straga, i suočio se s neprijateljem s ostatkom vojske. Ubrzo nakon što je bitka počela, neprijatelj je otjeran. Muslimani su trčali za njima, čak su neki od čuvara prolaza ostavili svoje pozicije i krenuli u potjeru za neprijateljem, uprkos Poslanikovim uputama da ostanu tamo. Dvojica neprijateljskih vojskovođa Khaleed bin Waleed i Amr bin Al-Aas, vidjeli su slabo čuvane prolaze, s kojih su vojnici pobjegli i napali muslimane straga. Muslimanski vojnici su bili raštrkani na sve strane ratnog polja i nisu mogli odgovoriti na neprijateljski napad. Bilo je samo 20 muslimana koji su ostali oko Časnog Poslanika i koji su napravili zaštitni prsten da ga štite od neprijatelja. Napadi su bili toliko jaki da je i Časni Poslanik s.a.v.s. povrijeđen i onesvijestio se. Glasina se proširila je Časni Poslanik s.a.v.s. mrtav, a hazreti Omer r.a., koji je bio među onima što su pokušavali odgovoriti na napad, čuo je to. Pripovijeda se da je bio toliko tužan da je sjeo na kamen i zaplakao. Neprijatelji su bili također iznenađeni da je Muhammed s.a.v.s. ubijen, tako da su se udaljili. Muslimani su spustili tijelo Časnog Poslanika s.a.v.s. među mrtve.

22

Nakon nekog vremena Časni Poslanik s.a.v.s. se osvijestio. Muslimani su bili prezadovoljni što ga vide živog i pritrčali su mu. Izvukli su ga u podnožje brežuljka.Abu-Sufijan, vođa Mekanlija, bio je siguran da su ubili ne samo Muhammeda s.a.v.s. nego i hazreti Abu-Bakra r.a. i Omera r.a. Zbog toga su povikali:“Ubili smo Muhammeda.”Onda je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao muslimanima da ostanu tihi.Abu-Sufijan je izjavio: “Ubili smo Abu-Bakra.”Časni Poslanik s.a.v.s. zabranio je Abu-Bakru r.a. da odgovori.Onda je on izjavio ponovno: “Ubili smo i Omera.”Časni Poslanik s.a.v.s. je i njemu rekao da šuti. Nakon ovoga vođa Mekanlija je izjavio: “Ubili smo svu trojicu.” Onda je podigao nacionalni simbol slaveći vođu idola: “Slava Hubalu, jer je Hubal dokrajčio islam.”Muslimani su i dalje šutjeli kada ih je Časni Poslanik s.a.v.s. upitao: “Zašto ne odgovarate?”“Šta treba da kažemo?”, upitali su muslimani.Časni Poslanik s.a.v.s. im je rekao da odgovore: “Allah je Najveći i Svemogući. Samo je On Veliki i Časni.”

Čuvši ovaj odgovor, neprijatelj je bio razočaran što čuje da su Časni Poslanik s.a.v.s., hazreti Abu-Bakr r.a. i Omer r.a. i dalje živi. Uprkos činjenici da su muslimani bili slabo opremljeni i potpuno iscrpljeni, neprijatelj je napustio bojište.

ČaSnI POSlanIk S.a.V.S. OŽEnIO jE kĆErkU HaZrETI OmEra r.a.

Kasnije, iste godine, Časni Poslanik s.a.v.s. oženio je hazreti Omerovu kćerku. Hazreti Hafsa r.a. bila je udovica. Bila je udata za hazreti Khunaisa r.a., koji je dao svoj život u bici na

23

Badru. Nakon preseljenja njegovog zeta, hazreti Omer r.a. tražio je dobrog muža za nju. Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. iskazao namjeru da je oženi, hazreti Omer r.a. bio je veoma zadovoljan i rado je dao ruku svoje kćerke za brak sa Časnim Poslanikom s.a.v.s.Hazreti Hafsa r.a. preselila je u šezdesetim i pokopana u časnom mezarju u Medini po imenu “Džannat-ul-Baqi”.

POSTUPanjE Sa HUdaIbIjancIma

Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. imao je viziju da je kružio oko Kabe u društvu svojih sljedbenika. Ispričao je ovu svoju viziju ashabima i tražio od njih da naprave pripreme za hodočašće. Bilo je to u februaru 628. godine n.e. (6. godina po Hidžri), kada se 15 stotina muslimana vođenih Časnim Poslanikom s.a.v.s. uputilo na put prema Meki. Velika straža od 20 ljudi išla je na izvjesnoj udaljenosti ispred da štiti muslimane u slučaju napada neprijatelja. Časni Poslanik s.a.v.s. ostao je na mjestu Zul-Halifa, šest milja udaljenom od Medine. Ovo je bila prva stanica puta ka Meki. Vijesti o približavanju Časnog Poslanika s.a.v.s. brzo su stigle u Meku. Mekanlije su bili vidno uznemireni. Uzeli su oružje i vrlo brzo su bili na putu za Medinu, da se suprotstave muslimanima, u namjeri da spriječe njihov ulazak u Meku. Muslimani su skoro prešli Osfan, drugo stajalište, kada je Časni Poslanik s.a.v.s. obaviješten da je napredovanje glavnim putem nemoguće bez susretanja neprijatelja, s obzirom da je neprijatelj kampovao u mjestu Dhu Towa. U namjeri da izbjegne susret, Časni Poslanik s.a.v.s. odlučio se za alternativni put i stigao u mjesto zvano Hudaibija, samo devet milja udaljeno od Meke, i ostao tamo.Kada su Mekanlije čule da su muslimani došli u Hudaibiju, brzo su se vratili natrag i nastavili naprijed u tom smjeru da bi odbranili grad Meku. Poslali su izviđače da saznaju prave

24

namjere muslimana. Budail bin Warqa, vođa Khuza plemena, prvi je stigao. Časni Poslanik s.a.v.s. objasnio je Budailu da su došli sa namjerom da učine hodočašće Kabi, i da nemaju namjeru boriti se. Budail se vratio u Meku i izvijestio o ovom Mekanlije. Tada je došao Urwah, sljedeći vođa. Časni Poslanik s.a.v.s. rekao mu je tačno ono što je rekao i Budailu. Vratio se natrag. Mekanlije su ga saslušale, ali su bili čvrsti u svojoj namjeri da spriječe muslimane da učine hodočašće. Rekli su: “Muslimani se moraju vratiti natrag ove godine. Sljedeće godine mogu doći i kružiti oko Kabe”.Mekanlije su potom poslali Haleesa, vođu Bani Kananaha. Potom su počeli pregovori između muslimana i Mekanlija.

U međuvremenu, Časni Poslanik s.a.v.s. osjetio je da bi neka inteligentna osoba iz neke od poštovanih porodica plemena Kurejšija trebala biti poslana Mekanlijama, da im predstavi stavove muslimana. Izrazio je želju da Omer ode, ali se hazreti Omer r.a. izvinio obrazlažući to ličnim neprijateljstvom plemena Kurejšije prema njemu, ali i zemljom gdje nije imao utjecaja u gradu koji bi ga mogao zaštititi od opasnosti. Hazreti Omer r.a. predložio je Časnom Poslaniku s.a.v.s. da pošalje hazreti Osmana r.a., s obzirom da je on pripadao jednoj od najmoćnijih porodica u Meki. Hazreti Osman r.a. složio se sa njegovim prijedlogom. Zato ga je Časni Poslanik s.a.v.s. poslao uz pisanu poruku vođama Kurejšija, u kojoj on objašnjava namjeru svoje posjete i uvjeravao je Kurejšije da će se muslimani nakon što obave hodočašće i zakolju kurban vratiti u Medinu.Razgovori hazreti Osmana r.a. sa vođama Meke su produženi. Proširile su se glasine da su ga Mekanlije ubile. Čuvši ovo, Časni Poslanik s.a.v.s. okupio je ashabe i rekao: “Čuo sam da su Mekanlije ubile Osmana r.a. Ako je ovo istina, mi moramo ući u Meku, bez obzira na posljedice.”

25

Nastavio je: “Oni koji svečano obećaju ako moraju otići tamo, da se neće vratiti bez pobjede, neka dođu i neka mi daju bejat (zakletvu).”Svi su potrčali da uzmu zavjet. Ovo se naziva “Uzimanje zakletve za Božije zadovoljstvo”. Časni Poslanik s.a.v.s. sjedio je u hladu drveta akasija, i svi njegovi sljedbenici su izrazili svoju spremnost da se bore do kraja u ime islama.

Kada su Kurejšije čule za ovaj zavjet, prestrašili su se i pustili su Osmana r.a. da ide. Kako god, odlučili su izbjeći susret sa muslimanima i željeli su osigurati sporazum, pod uslovom da se muslimani vrate u Medinu ovog puta i da obave hodočašće sljedeće godine. Da bi potpisali sporazum, Mekanlije su poslali vođu Suhaila Časnom Poslaniku s.a.v.s. Časni Poslanik s.a.v.s. potom je pozvao hazreti Alija r.a. da prisustvuje pisanju sporazuma. Časni Poslanik s.a.v.s. počeo je diktiranje uslova ugovora. Čim je rekao: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog”, Suhail je prigovorio govoreći: “Allaha poznajemo i vjerujemo, ali šta znači ovo ‘Milostivog, Samilosnog?”Ovo je sporazum između dvije strane, tako da se vjerska uvjerenja obje strane moraju poštovati.Časni Poslanik s.a.v.s. složio se i rekao hazreti Aliju r.a.: “Samo napiši ‘U ime Allaha’.”Poslanik s.a.v.s. zatim je počeo diktirati: “Ovo je sporazum mira između naroda Meke i Muhammeda s.a.v.s., Allahovog poslanika”.Opet je Suhail prigovorio i rekao: “Da vjerujemo da si Božiji Poslanik, ne bismo se borili s tobom.”

Časni Poslanik s.a.v.s. prihvatio je prigovor ponovno. Umjesto ‘Muhammed, Božiji poslanik’, predložio je ‘Muhammed, sin Abdullaha’.

26

Ugovor je sadržavao sljedeće uslove:“Neće biti borbe za deset godina. Ko god poželi da se tome pridruži Muhammedu, i da uđe u bilo koji sporazum s njim, slobodan je to uraditi. Slično tomu, ko god poželi da se pridruži Kurejšijama i da uđe u sporazum sa njima, također je slobodan da to uradi. Mladi čovjek, ili onaj čiji je otac živ, ako ode Muhammedu bez dozvole svog oca ili staratelja, bit će vraćen ocu ili staratelju. Ali ako ode Kurejšijama, neće biti vraćen. Ove godine Muhammed će se vratiti bez ulaska u Meku. Ali naredne godine on i njegovi sljedbenici mogu ući u Meku, provesti tri dana i provesti hadž. Tokom ovih dana Kurejšije će se povući na obližnja brda. Kada Muhammed i njegovi sljedbenici uđu u Meku, bit će nenaoružani, izuzev okačenih mačeva, koje su i putnici Arabije uvijek nosili sa sobom.”Dok je ugovor ispisivan, Suhailov sin Abu-Jandal, noseći lance i okove na rukama, te ožiljke od povreda po cijelom tijelu, ušao je u muslimanski kamp. Rekao je da je zbog prihvatanja islama bio mučen. Molio ih je da se ne vrati u Meku, s obzirom da ne bi mogao podnijeti još mučenja. Suhail je rekao da bi se trebao držati ovih odredbi. Časni Poslanik s.a.v.s. bio je veoma dirnut stanjem Abu-Jandala i pregovarao je sa Suhailom da ga ostavi među muslimanima, ali je Suhail bio ubijeđen da prema njihovom ugovoru, upravo potpisanom, treba vratiti sina u Meku. Časni Poslanik s.a.v.s. je onda predstavio Abu-Jandala i rekao: “Budi strpljiv, i imaj povjerenja u Allaha. On će sigurno podariti slobodu tebi i drugim ljudima kao što si ti. Mi smo nemoćni pomoći ti, zbog ugovora koji smo potpisali s Mekanlijama, i ne možemo ići protiv naše riječi.”

Muslimani su bili jako uznemireni i osjetili su da odrednice ugovora nisu bile u njihovu korist. Kako su hazreti Abu-Bakr r.a. i drugi ashabi Allahovog Poslanika s.a.v.s. šutjeli, hazreti Omer r.a. nije se mogao savladati i otišao je Časnom Poslaniku s.a.v.s. i

27

rekao mu: “O Allahov Poslaniče, zar mi nismo upravu?“Da,” rekao je Časni Poslanik s.a.v.s. “Mi smo upravu.”“Onda, čemu ovaj ugovor i ovo ponižavanje?”, upitao je hazreti Omer r.a.Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ja sam Allahov Poslanik, i znam Njegove želje. On to želi, i ja ne mogu ići protiv toga, i On je moj Pomagač.”Hazreti Omer r.a. i dalje nije bio zadovoljan, pa je upitao: “Zar nam nisi rekao da ćemo tavafiti oko Kabe?”“Uprkos tome...”, rekao je Časni Poslanik s.a.v.s. “Ali da li sam ja rekao da će se to desiti tačno ove godine? Bog je rekao da ćemo obaviti kruženje oko Kabe u miru, zato čekajte. Vi ćete Allahovom voljom sigurno ući u Meku i obaviti kruženje oko Kabe-hadž”. Hazreti Omer je shvatio svoju grešku i zatražio oprost od Svemogućeg Allaha, zbog njegove trenutne slabosti.Neki od drugih ashaba su upitali zašto se moraju složiti sa slanjem osobe koja je prihvatila islam, i prijeći iz Medine, vratiti se u zatvor u Meku, bez istih uslova koje imaju muslimani koji su napustili svoju vjeru i vratili se u Meku.Časni Poslanik s.a.v.s. je objasnio: “Svako ko postane musliman dužan je propovijedati islam, gdje god se zadesi. S druge strane, osoba koja odbaci islam nije od koristi nama. Bolje je da ode bilo gdje drugo.”Ovaj odgovor Časnog Poslanika s.a.v.s. zadovoljio je sve one koji su posumnjali u mudrost odluke Časnog Poslanika s.a.v.s.Uz to, ugovor nam govori da kazna za odbacivanje vjere nije smrt, kako neki muslimanski naučnici vjeruju. Da je smrt propisana kao kazna za odbacivanje vjere, Časni Poslanik s.a.v.s. insistirao bi da se oni koji su napustili islam vrate kako bi bili kažnjeni propisno.Tokom povratka iz Hudaibije sura iz Časnog Kur’ana Al-Fatha objavljena je Časnom Poslaniku s.a.v.s. “Al-Fath” znači pobjeda. Ova sura sadrži radosnu vijest:

28

“Zaista, Mi smo tebi dali jasnu pobjedu, da Allah oprosti tvoje greške, prošle i buduće, i da usavrši Svoje blagodati prema tebi, i da te drži na Pravom putu; i da te Allah pomogne poštenom i nadmoćnom pomoći.” (48:2-4)

“Sigurno je Allah Svom poslaniku ispunio (njegovu) viziju sa istinom: “Ako Allah želi, vi ćete sigurno ući u Časni hram, u sigurnosti, brijući svoje glave, i podrezujući kosu; i nećete imati straha.” (48:28)

Hazreti Omer r.a. upitao je Časnog Poslanika s.a.v.s.: “Allahov Poslaniče, je li ovo uistinu pobjeda islama?”Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Najsigurnije, ovo je naša pobjeda.” To je uistinu bila velika pobjeda, jer je potpisan sporazum između muslimana i Mekanlija da neće ratovati deset godina. Časni Poslanik s.a.v.s. i muslimani su posvetili punu pažnju zavjetu poruke islama koliko god je bilo to moguće. Stoga se islam počeo brzo širiti Arabijom. Razlog napretka može se vidjeti u činjenici da je, dok je broj muslimana prisutnih sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. bio 1500 u vrijeme sporazuma u Hudaibiji, broj povećan na 10 hiljada dvije godine poslije, prilikom pada Meke.

Pad mEkE

Dvije godine poslije potpisivanja sporazuma u Hudaibiju Mekanlije su prekršile ugovor. Časni Poslanik s.a.v.s. marširao je vojskom od deset hiljada ljudi iz Medine, i krenuo je prema Meki.To je bio mjesec ramazan, 630. godine n.e. (osme god. po Hidžri)Kako su se približavali gradu, bilo je očito da tamo nije bilo

Kaba u Meki

30

neprijatelja. Niti jedan mekanski ratnik nije bio na vidiku. Izražavajući svoju zahvalnost, Časni Poslanik s.a.v.s. je sagnuo glavu na kamili i zahvalio Svemogućem Allahu za ovu pobjedu.Produžio je do Kabe i tavafio oko Kabe sedam puta. Bilo je 360 kipova kako unutar tako i oko Kabe. Časni Poslanik s.a.v.s. ih je udario svojim štapom. Kako bi koji kip padao, on bi učio ajete:

“Istina je došla i neistina je pobjegla. Zaista, neistina je ta koja bježi.” (17:82)

Ovi ajeti su objavljeni Časnom Poslaniku s.a.v.s. prije njegovog preseljenja iz Meke u Medinu.Časni Poslanik s.a.v.s. tada je izjavio da bi Kaba trebala biti očišćena od idola. Bile su neke slike iscrtane na zidovima Kabe.Časni Poslanik s.a.v.s. zadužio je hazreti Omera r.a. za skidanje ovih crteža. Tako je Kaba obnovljena za svoju pravu svrhu, obožavanje Jednog Boga, za što je i prvobitno bila izgrađena.Potom je tražio od hazreti Bilala da uči ezan, i Časni Poslanik s.a.v.s. je predvodio namaz.Poslije je Časni Poslanik s.a.v.s. pozvao Mekanlije i rekao: “Koju kaznu trebate dobiti za okrutnosti koje ste činili ovim ljudima, koji su vas samo pozivali da obožavate Jednog Boga?”Odgovorili su: “Očekujemo da sa nama postupate onako kako je Jusuf postupao sa svojom braćom.”Čuvši molbu Mekanlija, Časni Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Nijedna krivica neće pasti na vas ovaj dan.” Rekao im je da su slobodni i da im je oprostio.

FInanSIjSkO ŽrTVOVanjE HaZrETI OmEra r.a. U bIcI na TabUkU

Hazreti Omer r.a. nije samo bio voljan žrtvovati se radi Allaha u svakoj prilici, nego je također htio prevazići druge.

31

Za vrijeme Bitke na Tabuku, kada je Časni Poslanik s.a.v.s. tražio priloge, Omer r.a. je donio polovinu onoga što je posjedovao. Časni Poslanik s.a.v.s. bio je jako zadovoljan, te ga je upitao: “Omere, da li si išta ostavio kući, svojoj porodici?”Da, Allahov Poslaniče, ostavio sam kući tačno pola od onoga što sam posjedovao.”U međuvremenu, hazreti Abu-Bakr r.a. stigao je sa svojim prilogom. Časni Poslanik s.a.v.s. ga je upitao: “Abu-Bakre, šta si ostavio kući?”Odgovorio je: “Ime Allaha i njegovog Poslanika.”Hazreti Omer r.a., koji je tražio priliku da nadmaši Abu-Bakra r.a., toga dana je sa svojim prilogom shvatio da ga je hazreti Abu-Bakr r.a. nadmašio i ovom prilikom.

HaZrETI OmErOVa dUbOka TUGa Za PrESEljEnjEm ČaSnOG POSlanIka S.a.V.S.

Ashabi su mnogo voljeli Časnog Poslanika s.a.v.s., tako da su bili veoma tužni kada je on preselio. Hazreti Omer r.a. bio je također pun tuge. Nije mogao vjerovati da je Poslanik s.a.v.s. preselio. On je uzeo svoj mač i rekao: “Ubit ću svakoga ko kaže da je Poslanik s.a.v.s. umro”.Nedugo nakon toga stigao je hazreti Abu-Bakr r.a. u džamiju, i obraćajući se narodu, učio je sljedeće ajete:

“A Muhammed je samo poslanik. Zaista prije njega su prošli poslanici. Ako onda on umre ili bude ubijen, zar ćete se vi okrenuti na svojim petama?” (3:145)

Rekao je: “Onaj ko je obožavao Muhammeda, neka sazna da je on preselio, a onaj ko je obožavao Allaha, treba znati da je on živ, i nikada neće umrijeti.” Hazreti Omer r.a. kad je čuo ovo, shvatio je da griješi i oštro zajecao.

32

HaZrETI OmErOVa blISkOST Sa ČaSnIm POSlanIkOm S.a.V.S.

Časni Poslanik s.a.v.s. običavao je tražiti savjet od svojih ashaba o različitim pitanjima, i ashabi bi davali svoja mišljenja, i njihov savjet bi bio koristan za zajednicu. Jednom je hazreti Omer r.a. predložio Časnom Poslaniku s.a.v.s. da bi u namjeri da očisti muslimansku zajednicu, trebao da primijeni stavljanje hidžaba. Drugom prilikom je predložio da bi trebao reći muslimanima da odustanu od konzumiranja alkohola. Desilo se da su nakon nekog vremena ajeti Časnog Kur’ana o stavljanju hidžaba i ajeti zabrane konzumacije alkohola objavljeni Časnom Poslaniku s.a.v.s., i muslimani su se ponašali prema ovim odredbama. Hazreti Omer r.a. jednom je prilikom predložio Časnom Poslaniku s.a.v.s. kako on ima mnogo obaveza, da bi trebao imati poseban mantil od finog materijala, koji bi nosio u ovim specijalnim prilikama. Časni Poslanik s.a.v.s. nije odobrio ovaj njegov prijedlog, i rekao je: “Allah neće biti zadovoljan ako ja krenem takvim putem. Ja želim izaći pred ove ljude obučen u odjeću koju uobičajeno nosim.” Kasnije, kada je neko poklonio komad svile Časnom Poslaniku s.a.v.s., on ga je poslao hazreti Omeru r.a. “Kako ja mogu nositi ovu odjeću kada si ti sam zabranio muškarcima da nose svilu?” Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Nijedani poklon ne mora biti za ličnu upotrebu.” Časni Poslanik s.a.v.s. je mislio pošto nošenje svile nije zabranjeno ženama, on može taj komad pokloniti supruzi ili kćerki, ili ga upotrijebiti za nešto drugo. Jednom prilikom je Časni Poslanik s.a.v.s. tumačio san da pije mlijeko, i da je bilo toliko ukusno da je osjetio kako je miris nestao pravo kroz njegove vrhove prstiju. Dao je ostatak mlijeka hazreti Omeru r.a. Ashabi su ga upitali šta taj san znači. Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio da mlijeko u snu znači znanje.Drugom prilikom Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da će šejtan izbjeći put kojim Omer r.a. ide.Ovi primjeri pokazuju veličinu hazreti Omera r.a.

33

TrEĆI dIO

OSVajanja TOkOm HalIFaTa HaZrETI OmEra r.a.

Tokom halifata Omera r.a. Rim i Perzija, dvije velike imperije toga vremena, osvojene su od strane muslimana i zastava islama je podignuta u Iraku, Siriji, Palestini, Egiptu i Perziji.

Slijedeći principe islama, muslimani su osigurali pravedne dogovore i pravdu među ljudima okupiranih područja, i islam se brzo proširio onim državama.

OSVajanjE Iraka

Kada je hazreti Omer r.a. postao halifa, muslimanska vojska je već bila u ratu sa Sirijom i Irakom. Tada je Perzija vladala Irakom, dok je Rim vladao Sirijom. Nakon što je postao vođa muslimana, hazreti Omer r.a. prvenstveno je posvetio pažnju Iraku. Hazreti Kalid bin Valid, koji je izvršio izvanredno osvajanje Iraka, pozvan je natrag i hazreti Abu-Bakr r.a. ga je poslao u Siriju radi važnog dogovora sa sirijskim kršćanima, koji su imali neobično velike pripreme za rat. Nakon odlaska hazreti Kalida bin Valida nije bilo velikog napretka na iračkom frontu. Stoga je Perzija poslala veliku vojsku da izbace muslimane iz Iraka. U bici koja je slijedila muslimani su morali napustiti neke dijelove Iraka. Hazreti Musanna, vođa vojske u Iraku, tražio je pomoć od hazreti Omera r.a. Kao rezultat toga, muslimanska vojska, koja je brojala 4000 vojnika, poslata je pod vođstvo hazreti Abu-Obeida Sakafija u Irak. Neki muslimanski vojnici su im se pridružili na putu. Hazreti Obeidah Sakafi je bio vođa plemena Sakif. Bio je dobro upućen u pitanja ratovanja. Treba biti zabilježeno da nije bio ashab Časnog Poslanika s.a.v.s.

34

bITka na namarakU

Muslimanska vojska je prešla u Namarak, gdje su ih hazreti Musanna i njegovi ljudi čekali, i tako je broj muslimanskih vojnika porastao otprilike na 11 hiljada. Suočili su se sa velikom armijom nevjernika. Nakon žustre borbe muslimani su pobijedili u bici. Tokom bitke se desio interesantan događaj koji pokazuje da musliman uvijek drži do svoje riječi.Neprijateljski vojnik po imenu Japan kojega je nadvladao muslimanski vojnik trebao je biti ubijen kada je zamolio: “Nemoj me ubiti, dat ću ti dva roba ako poštediš moj život!”Muslimanski vojnik se složio. Japan je rekao: “Odvedi me svom vođi, da možemo napraviti formalni dogovor.”Muslimanski vojnik ga je odveo vođi Abu-Obeidu, i sporazum je napravljen. Odmah nakon potpisivanja neko je prepoznao Japana i povikao: “Ubij ga, on je Japan, vođa neprijatelja.”Hazreti Abu-Obeidah je odgovorio: “Obećali smo da ćemo poštedjeti njegov život, tako da mu neće biti šteta učinjena, iako je on vođa neprijateljske vojske.”

bITka na SakaTIjaHU

Iz Namaraka muslimanska vojska je krenula ka Kaskaru, koji leži između rijeka Eufrata i Tigrisa. Muslimanska vojska je srela perzijsku vojsku u mjestu Sakatijah. Muslimani su uništili moćnu perzijsku vojsku, koju je vodio general Narsi. Narsi je pokušao pobjeći, ali su ga muslimani pratili i ubili.

bITka na jaSrU (mOST)

Da bi se osvetio za smrt, perzijski vođa i vojskovođa Rustem sakupio je još veću vojsku i poslao je pod komandom generala Bahmana. Hazreti Abu-Obeidah je ostao u utvrđenju zapadne

35

obale rijeke Eufrata, i Perzijci su postavili njihove šatore na istočnoj strani rijeke. General Bahm je poslao poruku muslimanskom vojskovođi: “Ili prijeđite rijeku i susretnite nas na ovoj strani rijeke ili nas pustite da prijeđemo rijeku pa da se licem u lice suočimo.”Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. koji su bili u muslimanskoj vojsci, bojeći se zamke neprijatelja, savjetovali su svog vojskovođu da ne prelaze rijeku, ali da dozvoli neprijatelju da prijeđe rijeku i da se suoče sa njima na zapadnoj strani. Hazreti Obeidah je zanemario njihov savjet i poslao poruku natrag neprijatelju da su spremni prijeći rijeku i boriti se sa njim na njihovoj strani. Most od čamaca je napravljen i muslimani su počeli prelaziti. Teško su prelazili rijeku i nije bilo šanse da se organizuju za borbu kada su Perzijci krenuli s napadom. Veliki broj slonova je bio postavljen ispred. Za arapske konje ove životinje su izgledale zastrašujuće i neprijateljske, i prestrašili su se. Kada su slonovi krenuli, uništili su sve i ostavili su veliki broj muslimana razbijenih i zgaženih. Vidjevši ovo, hazreti Obeidah je skočio sa svog konja i potrčao je prema slonu koji je stajao ispred njega. Uhvatio ga je za veliki rog i iščupao mu ga. Ljuta zvijer je potrčala za njim i zgazila ga nogama, on je umro odmah. Muslimanski vojnici su nastavili napadati slonove, ali bez efekta. Sedam drugih vođa, koji su nosili zastavu, jedan za drugim su ubijani. Na kraju je hazreti Musanna uzeo zastavu i dao je sve od sebe da drži neprijatelja na udaljenosti. U isto vrijeme je naredio svojim vojnicima da se vrate natrag, ali u međuvremenu, neprijatelji su isjekli daske mosta, tako da nije bio moguć bijeg muslimanskih vojnika. Neki od njih su skočili u rijeku da bi pobjegli, ali su se utopili. Muslimani su počeli da grade most ponovno. Dok je hazreti Musanna, hrabri vojnik islama i dobar čovjek, blokirao napad neprijatelja, ostatak muslimanske vojske se vratio nazad. Bitka je poznata kao Bitka na mostu. Muslimanska vojska je pretrpjela teške gubitke u ovoj bici.

36

Prenosi se da je hazreti Omer r.a. za dobrobit muslimanske vojske savjetovao hazreti Obeida, vojskovođu, da se posavjetuje s ashabima Časnog Poslanika s.a.v.s. o važnim stvarima, i da posluša njihov savjet. Izgleda da je vojskovođa muslimanske vojske ignorisao ovaj savjet. Kao rezultat toga, muslimani su pretrpjeli veliki gubitak.

Hazreti Musanna je obavijestio hazreti Omera r.a. o tome šta se desilo u bici. Hazreti Omer r.a. zabrinuo se za trenutni poraz, ali je znao da će na kraju muslimani pobijediti. Allah će sigurno održati svoje obećanje. On je stoga okupio drugu vojsku i poslao ih da se pridruže Musanninoj vojsci.

bITka na bUVaIbU

Muslimanska vojska je kampovala na obali rijeke Eufrat na Buvaibu, mjestu gdje je danas moderni grad Kufah, kada je pomoć pristigla. Perzijska vojska pod vođstvom Mehrana postavila je svoj kamp s druge strane rijeke. Vojskovođa neprijateljske vojske je poslao ponovno istu poruku. Muslimani nisu mogli biti ponovno nasamareni. Ovoga puta hazreti Musanna je rekao neprijateljima da oni prijeđu rijeku i sretnu muslimansku vojsku na njihovoj strani. Neprijatelji su prešli rijeku i poredali se za bitku. Muslimanski vojnici su čekali dok se neprijatelji nisu spremili za bitku i borba je počela. Hazreti Musanna je hrabrio muslimanske vojnike da se bore hrabro za islam. Mehran, vojskovođa neprijatelja, ubijen je u bici. Vidjevši ovo, Perzijci se se uspaničili i pobjegli sa bojišta. Mnogi su bježali natrag prema mostu da prijeđu rijeku, ali su im muslimani blokirali put. Neprijatelji nisu mogli pobjeći, i zbunjeni počeli su skakati u rijeku da bi spasili život, ali mnogi od njih su se utopili. Muslimani su pobijedili u ovoj bici uz Allahovu pomoć, i neprijatelj je doživio veliki poraz. Muslimani su potom zauzeli

37

veliki dio Iraka. Vidjevši njihovu poštenost i pravednost, lokalno stanovništvo je prihvatilo islam u velikom broju.Hazreti Musanna je bio smrtno povrijeđen tokom bitke, ali je znao da će Perzijci napasti ponovno. Tako je organizovao pripreme za sljedeću bitku. Zatražio je također pomoć hazreti Omera r.a., koji mu je poslao vojsku pod kontrolom hazreti Sa’ad bin Abi-Waqasa. Ali stanje hazreti Musanne se pogoršalo, i ubrzo nakon bitke ovaj hrabri vojnik islama je preselio. Hazreti Omera r.a. obaviješten je o njegovoj smrti, i bio je mnogo tužan. Postavio je hazreti Sa’ada za vojskovođu muslimanske vojske i uputio ga da nastavi put prema mjestu po imenu Kadsija, da drži prednost nad Perzijcima.

bITka na kadSIjI

Hazreti Sa’ad bin Abi-Waqas bio je bliski ashab Časnog Poslanika s.a.v.s. i njegov daidža. Hazreti Omer r.a. upućivao ga je: “Ne boj se moći Perzije. Čuvaj se zamke neprijatelja i ostani uporan. Ako Bog da, dobit ćete bitku i muslimani će krenuti u Madain. Tada će cijeli Irak pasti pod muslimansku vlast.”Madain je bio glavni grad Iraka u to vrijeme, i bio je sjedište perzijske vlade. Perzijski vladar Jarzgid, šesnaestogodišnji mladić, živio je tamo.Hazreti Sa’ad je poslao vojsku od 14 arapskih plemića kraljevskom prijestolju na pregovore i da razgovaraju s njima o tabu temama religije islama, u namjeri da ih pozove u islam. Jazdgird je uzdizao svoj prijesto velikim hvalisanjem i sjajem, i poslao je po muslimanske predstavnike koji su uvedeni u njegov prijesto zajedno sa arapskim robovima. Pregovori su počeli, ali ubrzo je vladar postao ljut i uzviknuo je: “Niko od vas ne bi odavde otišao živ ukoliko bi bilo dopušteno da predstavnici budu ubijeni.” Bio je toliko ljut da je umjesto da razmijeni darove kao znak dobre volje, naredio da košaru punu zemlje prospu na njih i da

38

na taj način pokažu muslimanima svoj prezir. Muslimani, umjesto da budu uvrijeđeni, uzeli su to kao dobar dar i požurili su natrag svom komandantu: “Primite naše čestitke za pobjedu, neprijatelj je dobrovoljno predao svoju zemlju nama.”Perzijci su osnovali zajedno veoma veliku armiju pod komandom vojskovođe Rustema. Rustem je bio odlučan odbraniti se od muslimana i vratiti ih u pustinju. Dvije vojske su se susrele na Kadsiji. Neprijatelj je imao mnogo oružja i slonova, ali muslimani se nisu bojali njihove brojnosti ili oružja. Potpuno sigurni u Allahovu pomoć, otišli su na bojište. Dok je neprijatelj imao veliki broj slonova, muslimani su imali kamile. Da bi se suprotstavili neprijateljima, smislili su izvanredan plan. Prekrili su njihove kamile crnim platnom da im daju strašniji izgled. Neprijateljski slonovi su bili preplašeni i neki od njih su odbili ići naprijed. Bitka je trajala nekoliko dana. Neprijateljski vojskovođa Rustem je ubijen u bici. Vidjevši ovo, perzijski vojnici su pobjegli sa bojišta i Allahovom voljom muslimani su pobijedili u bici. Interesantan događaj se desio u ovoj bici. Abu-Mahđan, ugledni ratnik i poznati pjesnik, bio je zarobljen i čuvan u okovima od strane hazreti Sa’ada zbog neke uvrede. Tražio je od hazreti Sa’ada da učestvuje u bici protiv Perzijaca, ali hazreti Sa’ad je odbio ponudu. Bio je veoma razočaran što ne učestvuje u bici. Kasnije je isto zatražio od Sa’adove supruge hazreti Selme, i preklinjao ju je da ga oslobodi kako bi pokazao hrabrost u bici. Obećao je, ako preživi, da će se vratiti i da će ga ona ponovno moći vezati u okove, ali i ona je odbila. Totalno razočaran, Abu-Mahđan je napisao nekoliko stihova i počeo je pjevati stihove u kojima sebe proglašava nesretnim čovjekom. Žalio se da je on zatvoren, dok se njegovi drugovi bore vani. Izjavio je šta je uradio i čeznuo je za oslobođenjem, kako bi mogao uraditi nešto za dobrobit islama. Dirnuta ovim stihovima hazreti Selma ga je oslobodila pod uslovom da se vrati nakon bitke isti dan. Abu-Mahđan je potrčao

39

do staje, zajahao hazreti Sa’adovog konja, i otišao pravo usred bitke i borio se veoma hrabro. Pokrio je svoje lice komadom platna, tako da ga niko nije mogao prepoznati. Kada je pala noć, Abu-Mahđan se vratio i hazreti Selma mu je ponovno stavila lance. Svi u bici, uključujući i hazreti Sa’ada, bili su očarani hrabrošću ovog stranca. “On ne može biti moj zatvorenik”, govorio je Sa’ad sebi, “jer je on okovan”. Nakon bitke njegova žena mu je ispričala cijelu priču. Vidjevši ovu posvećenost islamu, hazreti Sa’ad ga je oslobodio.Hazreti Omer r.a. uznemireno je čekao ishod bitke. Išao je često van Medine da vidi ima li ikakvog izaslanika sa vijestima o stanju na frontu. Jednog dana vidio je jahača na kamili kako dolazi iz tog smjera. Hazreti Omer r.a. ga je upitao: “Odakle ti dolaziš?”“Dolazim sa Kadsije”, odgovorio je jahač.Hazreti Omer r.a. je upitao:” Kakve su vijesti?”Jahač, ne znajući da razgovara sa halifom, odgovorio je: “Alhamdullilah, muslimani su pobijedili,” i žurno je odjahao prema gradu na kamili, dok je hazreti Omer r.a. nastavio trčati za njim kako bi dobio još koju informaciju o bici. U međuvremenu su prošli ulicama Medine i ljudi su počeli zvati hazreti Omera r.a. “Amir-ul-Muminin”. Jahač je shvatio da je pogriješio i izvinio se hazreti Omeru r.a. govoreći da je poruka bila samo za halifu, tako da se nije htio zaustavljati na putu. “Da sam bar znao ranije ko si”, rekao je. Hazreti Omer je odgovorio: “Nije važno,” i onda je pročitao pismo hazreti Sa’ada, dajući ljudima dobru vijest o pobjedi, i da su muslimani prešli granice Madaina.Madain, glavni grad Perzijskog carstva, bio je lijep grad na obali rijeke Tigris. Muslimanska vojska je kampovala na obali rijeke. Mogli su vidjeti veliku palaču vladara Perzije i lijepi grad Madain preko rijeke. Kako su Perzijci uništili sve mostove, muslimani nisu mogli nastaviti naprijed.Hazreti Sa’ad je okupio svoju vojsku i rekao im je da je jedini

40

način da prijeđu rijeku da jašu svoje konje preko rijeke. On je upitao: “Ko se prvi želi suprotstaviti neprijatelju?” Mladi vojnik Asim je odgovorio da je on spreman. Šest stotina vojnika se također prijavilo. Asim je bio prvi koji je krenuo sa dobrovoljcima. Zajahali su konje i skočili u rijeku da je prijeđu. Perzijci su ih gledali pažljivo sa druge strane rijeke. Bili su zatečeni vidjevši ove hrabre, odvažne vojnike. Za kratko vrijeme muslimanska vojska je prešla rijeku. Neprijateljska vojska se nastojala oduprijeti napadu, ali je uskoro bila savladana i opkoljena. Mnogi od njih su izgubili živote. Čuvši vijesti o porazu, vladar Jazgrid je također pobjegao iz grada. Muslimanski vojnici su ušli u palaču i zahvalili Svemogućem Allahu za pobjedu. Imali su bogatstvo vladara Perzije. Grupa se vratila s plijenom u Medinu. Omer je, vidjevši skupocjenosti naglasio kako su ovi ljudi bili pošteni jer su donijeli njemu to bogatstvo. Hazreti Ali r.a., koji je bio prisutan tome, rekao je: “Da si i ti bio neiskren, i oni bi bili neiskreni.”Hazreti Omer r.a. raspodijelio je plijen s muslimanima. Dok je to radio, govorio je: “ O Allahu, Koji si najdarežljiviji. Nisi nam podario ovo bogatstvo dok je Časni Poslanik s.a.v.s. bio živ među nama, jer je on draži Tebi nego nama. Nisi nam podario ovo bogatstvo dok je hazreti Abu-Bakr r.a. bio živ među nama, jer je on draži Tebi nego ovom skromnom slugi. Je li ovo iskušenje za mene?”On je bio toliko potresen da je zaplakao pred Svojim Gospodarom i zatražio oprost.

bITka na jalOdI

Nakon pada Madaina perzijska vojska je stigla u Jalodu, mali grad u predgrađu Bagdada. Muslimani su napredovali prema Jalodi i opkolili su grad. Opsada je povučena za nekoliko mjeseci, ali je uslovno Jaloda pala u ruke muslimana. Padom Jalode osvajanje je završeno i muslimani su osvojili cijeli Irak. Sva bogatstva i

41

vrijednosti su oduzeti i poslati za Medinu. Sljedeće jutro kada je hazreti Omer r.a. dijelio ove skupocjenosti, oči su mu zasuzile. Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. su ga upitali za razlog, hazreti Omer r.a. je odgovorio: “Trebamo se bojati Allaha kada Bog obaspe ovakvim blagodatima narod, jer se tada može javiti ljubomora u njihovim srcima i onda su nemilosrdni.”

OSVajanjE SIrIjE

Pad damaSka

Kada se Medinom proširila vijest da vladar Rima okuplja svu moguću vojsku iz različitiih dijelova svoga carstva protiv muslimana, halifa hazreti Abu-Bekr r.a. je naredio hazreti Kalidu bin Validu, koji je bio u Iraku u to vrijeme, da krene prema Siriji. Muslimanska vojska je napredovala brzo i ušla u grad Damask. U međuvremenu, hazreti Abu-Bakr r.a. je preselio. Kada je hazreti Omer r.a. preuzeo halifat, postavio je hazreti Abu-Obaidaha bin Ali Jaraaha, kao vojskovođu muslimanske vojske. Damask je bio jedan od najvažnijih centara u Siriji, gdje su arapski trgovci znali kupovati, prodavati i razmjenjivati svoja bogatstva. Ljudi Damaska su mislili da će im vladar Heraklius poslati vojsku u pomoć, ili da će muslimani otići zbog lošeg vremena. Ali kada je prošlo šest mjeseci, a ni vladar nije poslao vojsku, niti su hladni klimatski uvjeti zaustavili aktivnosti muslimana, izgubili su nadu i predali grad muslimanima mirno.

Pad FaHla

U ovim danima teritorija Sirije je podijeljena na šet provincija, od kojih su Damask, Hims, Jordan i Palestina bili najvažniji. Glavni grad Jordana bio je Tibrijah. Na istočnoj strani Tibrijaha bilo je jezero koje je bilo 12 milja dugo. Grad Basian je bio sjeverno od Tibrijaha, na udaljenosti od 18 milja.

42

Nakon pada Damaska Rimljani su doveli vojsku u Basian. Vojska koja je upućena od strane vladara Herakliusa da pomogne osvajanje Damaska nije mogla prijeći u Damask, te se pridružila vojsci smještenoj u Basianu. U međuvremenu muslimani su prešli iz Damaska u Fahl, grad na suprotnoj strani Basiana. Rimljani su se bojali da bi muslimani mogli napasti iznenadno uništavajući brane i poplaviti zemlju. Kada je bitka počela, Rimljani su imali prednost, ali hrabrost i čvrstina muslimana okrenula je tok bitke, koja je završila pobjedom muslimana. Poplava je uhvatila Rimljane i nisu mogli naći načina da pobjegnu sa fronta. Bili su poraženi i mnogi od njih su ubijeni. Hazreti Obeidah je obavijestio o pobjedi hazreti Omera r.a. i tražio je od njega savjet kako da postupaju sa ovim ljudima. Hazreti Omer r.a. je odgovorio da sa njima postupaju ljubazno i da bi zemlju trebali ostaviti u posjedu pravih vlasnika.

bITka Za jarmUk

Iz Fahla glavnina muslimanske vojske zaputila se sjeverno, i osvojila grad Emesa. Rimljani su još jednom poveli veliku vojsku u južni sektor. Imali su strašne pripreme za suprotstavljanje muslimanima i mobilizovali su sve dostupne resurse u namjeri da otjeraju muslimane iz Sirije. Muslimanska vojska u među-vremenu došla je u Jarmok. Računa se da je broj muslimanskih vojnika bio 40 hiljada, koji su se suprotstavili rimskoj vojsci od 200 hiljada ratnika. Bitka je trajala nekoliko dana. Uprkos lošim izgledima, muslimanska vojska je pobijedila, a rimska vojska je pretrpjela težak poraz. Oko 70 hiljada rimskih vojnika izgubilo je svoje živote, u odnosnu na tri hiljade poginulih muslimanskih vojnika. Kada je rimski vladar Heraklius čuo za poraz Rimljana u Jarmuku, on je napustio Konstantinopol i rekao je tužnog srca: “Zbogom, Sirijo! Niti jedan Rimljanin neće se sada tebi vratiti.”Padom Jarmuka cijela Sirija je pala u ruke muslimana.

Bait-ul-Muqadas

44

Pad jErUSalEma

Vojskovođa muslimanske vojske u Palestini bio je hazreti Amr bin Al-Aas. Bio je veoma hrabar i inteligentan vođa. Bio je postavljen od strane hazreti Abu-Bakra r.a. i bio je veoma uspješan u osvajanju mnogih gradova. Tokom halifata hazreti Omera r.a. muslimanska vojska je nastavila naprijed i opkolila grad Jerusalem.Pošto je to bio sveti grad, kršćani su ga nastojali sačuvati po svaku cijenu. Kada je opsada potrajala, kršćani su se složili da sklope dogovor s muslimanima. Jedan od uslova koji su postavili krišćani bio je da Omer r.a. dođe lično na potpisivanje ugovora. Hazreti Omer r.a. se složio, i nakon upućivanja hazreti Alija r.a. kao vođe u Medini uputio se prema Jerusalemu.

Druge vojskovođe koji su pratili hazreti Omera r.a. na potpisivanje ugovora, bili su hazreti Abu-Obeidah bin Al-Jarrah, hazreti Khalid bin Waleed i hazreti Yazeed bin Abu-Sufyaan. Sve ove vojskovođe su bili obučeni u veoma finu dugu lepršavu odjeću i izgledalo je da su dolazili nenaoružani. Hazreti Omer r.a. im je rekao isključivo ovo: “Kako ste mogli doći nenaoružani u ovako teškom trenutku?” Izvinili su se i rekli: “Amir-ul Momineen, obučeni smo u ovu odjeću da prevarimo neprijatelje. Nismo nenaoružani. Imamo naše oružje pod odjećom.”Hazreti Omer r.a. bio je zadovoljan i prihvatio je njihovo izvinjenje. Hazreti Omer r.a. susreo se s vođom svećenika grada za mirni sporazum. Također su dobili vijest da je Atrabon, vojskovođa neprijateljske vojske, pobjegao. Hazreti Omer r.a. je napisao svećeniku da muslimani obećavaju da će štititi živote, imetak i čast ovih građana i da neće biti sukoba u pitanju religije. Stanovnici Jerusalema su bili zadovoljni vijestima, dok su bili

45

nesretni zbog okrutnosti i nepravde njihovih vođa. Nakon što je ugovor potpisan, hazreti Omer r.a. ušao je u grad Jerusalem, gdje je toplo dočekan od strane kršćana i Jevreja također.

OSVajanjE PErZIjE

bITka na TUSTarU

Nakon osvajanja Iraka i Sirije hazreti Omer r.a. nije htio nastaviti dalje, ali Perzijci su stvarali nevolje muslimanima na granicama. Redovno su ih napadali, ponekad bi nagovarali ljude da se pobune protiv muslimana. Vladar Perzije je također čekao priliku da povrati svoj teritorij. Zato je on poslao poruke svom narodu da privuku pažnju muslimana u bitkama.

Pomatrajući situaciju hazreti Omer r.a. naredio je muslimanskim vojskovođama da se bore dok pobuna ne prestane. Muslimani su otjerali Perzijce natrag i čvrsto držali u mjestu zvanom Tustar i opkolili su dvorac u koji su oni stigli. Kako su Perzijci bili brojniji, muslimani su bili uporni u pokušajima da ih otjeraju. Oni su tražili od hazreti Omera r.a. pomoć. Hazreti Omer r.a. poslao je hazreti Abu-Musaa Aš’aria sa vojskom. Bitka je trajala dugo zbog odbijanja obje strane da priznaju poraz. Jednog dana jedan Perzijanac je pokazao hazreti Abu-Musau Aš’ariju tajni ulaz u dvorac kroz vodu. Muslimanski vojnici su ušli tajno u dvorac noću i otvorili su kapiju dvorca. Perzijci su se opirali, ali su bili poraženi. Njihov vođa Hurmazaan je bio uhapšen. Hurmazan je zahtijevao da sretne hazreti Omera r.a., pa su ga muslimani doveli u Medinu. Kada se približavao gradu Medini, obukao je svoju skupocjenu svilenu odjeću. Sa zlatnom krunom na svojoj glavi i zlatnim štapom u ruci on je otišao da vidi hazreti Omera r.a. da bi mu pokazao svoju veličinu i bogatstvo. Hazreti Omer r.a. odmarao se u džamiji u to vrijeme. Hurmazan je otišao u

46

džamiju i vidio je osobu kako leži na podu, odmarajući se na mantilu. Bili su neki muslimani u džamiji, koji su sjedili u tišini, ne želeći da smetaju hazreti Ameer-ul–Momineenu dok je spavao. Hurmazan se pitao gdje je Omer. “Osoba koja spava ne može biti Omer”, mislio je “Omer, ako je vođa muslimana, vjerovatno živi u velikoj palači, sa hiljadu čuvara koji ga štite.” Da bi zadovoljio svoju radoznalost, upitao je ljude: “Gdje je Omer?”Oni su odgovorili: “Onaj koji tamo spava. On je naš Ameer-ul-Momineen.”Hurmazan je bio začuđen. Rekao je: “Ova osoba ima vrline poslanika?”Hazreti Omer r.a. se probudio i odmah prepoznao Hurmazana po njegovoj skupocjenoj odjeći, i rekao je: “Jesi li vidio posljedice od tvog udaljavanja od Allaha?”Hurmazan je odgovorio: “Omere, mi smo uvijek vas pobjeđivali, prije nego što ste prihvatili islam, jer Bog nije bio niti na vašoj, niti na našoj strani. Ali nakon što ste postali muslimani, Bog je bio na vašoj strani, i zato ste uvijek pobjeđivali.”Nakon što je rekao ovo, rado je prihvatio islam.

bITka Za nIHaVand

Nakon Bitke za Tustar sljedeća bitka je vođena u mjestu zvanom Nihavand, gdje je vladar Perzije poslao vojsku od dvije stotine hiljada da se suprotstave broju od 30 hiljada muslimana. Hazreti Numan bio je muslimanski vojskovođa. Hazreti Omer r.a. iz ljubavi prema muslimanskim vojnicima uputio je hazreti Numana da se dobro brine za muslimanske vojnike. Uputio je hazreti Numana da ne zalazi u opasna područja kako bi sreo neprijatelja, ali da ide relativno sigurnim prolazima, tako da ne bi bilo gubitaka na putu do bitke. Perzijci su se smjestili u dvorcu i muslimanska vojska je opkolila dvorac. Jednog dana neprijateljski vojnici su izašli van dvorca

47

da se bore sa muslimanima. Borba je bila veoma vatrena, ali neprijatelj je bio poražen. Muslimani su preuzeli kontrolu nad područjem Numana, muslimanski vojskovođa je ubijen tokom bitke. Kada se pročula vijest o njegovoj smrti, hazreti Omer r.a. zaplakao je zbog tog gubitka. Muslimanska vojska je nastavila naprijed i osvajala grad za gradom, sve dok nije osvojila cijelu Perziju. Vladar je svrgnut i otišao u bijeg u nepoznato mjesto.

GlaS S nEba

U jednoj od bitaka protiv Perzijaca hazreti Saaria bin Zaneem bio je vojskovođa muslimanske vojske. Muslimani su pobijedili u bici, ali kada je nova ispomoć stigla da potpomogne neprijatelja, bijesno su napali muslimane.Napad je bio toliko iznenadan i isplaniran da je izgledalo kako su muslimani bili na rubu poraza.Hazreti Omer r.a., koji je vodio džumu u Medini, vidio je događaje na bojištu u svojoj viziji. On je uzviknuo tokom hutbe: “Saaria, povuci se u planinu, u planinu”. Svi koji su ga slušali bili su veoma iznenađeni ovim primjedbama. Hazreti Saaria i muslimanski vojnici su čuli hazreti Omerov glas stotinama milja daleko kao da je glas dolazio s neba. Muslimanski vođa je odmah poveo vojnike na planinu radi sigurnosti. Na kraju su muslimani pobijedili u bici.U pismu koje govori da su zaposjeli Medinu nekoliko dana kasnije hazreti Saaria je dao tačan izvještaj o događajima. On je napisao da je bitka sa Perzijcima počela rano u petak i nastavljena je tokom džuma-namaza. Iznenada su čuli glas hazreti Omera r.a. kako zapovijeda: “Saaria, povuci se na planinu.” Reagovao je odmah i rekao je vojnicima da krenu prema planini. Izbjegnut je poraz i muslimani su dobili pobjedu.Treba zapamtiti da je Bog, Koji drži pod kontrolom cijeli svijet, pokazao toliko znakova da bi pobijedio Njegov omiljeni narod,

48

sa kojim je On bio. Brojni takvi primjeri mogu se pronaći u islamskoj historiji.

PrEdSkaZanjE O ZlaTnIm narUkVIcama

Pripovijeda se da su riznice Perzije stigle u Medinu, uključujući i zlatne narukvice kralja Perzije, koje je on nosio na državnim skupovima. Hazreti Omer r.a. je poslao po Suraku i rekao mu da stavi zlatne narukvice u namjeri da se ispuni predskazanje Časnog Poslanika s.a.v.s. koje je imao tokom preseljenja iz Meke u Medinu.Desilo se da je kada je Allah naredio Časnom Poslaniku s.a.v.s. da napusti Meku, da je on napustio kuću, a da ga niko nije vidio, da izbjegne opaku opsadu Mekanlija, koji su ga željeli ubiti. Mekanlije su poslali grupe u sve dijelove da ga uhvate, i obećali su nagradu od 100 kamila za bilo koga ko ga dovede živog ili mrtvog. Suraqa bin Malik, koji je čuo za nagradu, je bio zainteresovan za to. Jednog dana vidio je Časnog Poslanika s.a.v.s. da jaše prema Medini u društvu hazreti Abu-Bakra r.a. Suraqa, željan nagrade, potjerao je svog konja u tom smjeru. Kada se približio, noge njegovog konja su upale u pijesak i on je pao. Ustao je i bacio je strjelice na stari arapski način. Strjelice su mu pokazale da nije dobro za njega da ide dalje za njima, ali kušnja nagrade je velika, pa je ponovno uzjahao konja i krenuo za Časnim Poslanikoom s.a.v.s. Kako se približavao, noge njegovog konja su opet upale u pijesak i on je opet pao sa konja. Suraqa je bacio opet svoje strjelice po drugi put, i opet su mu dale poruku loše sreće. Suraqa se predomislio. Shvatio je da je Časni Poslanik s.a.v.s. bio pod Božijom zaštitom. Zato je on pozvao Časnog Poslanika s.a.v.s. i rekao mu za njegovu zlu namjeru i da on odustaje od progona, te da se vraća nazad.Kako se vraćao, Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao: “Suraqa, kako ćeš se osjećati kada budeš nosio zlatne narukvice kralja Perzije na svojim rukama?”

49

Suraqa je bio začuđen ovim Poslanikovim riječima. Poslije toga on je prihvatio islam i živio je u Medini. On je nosio ove zlatne narukvice da bi predočio dokaz velikog poslanstva.

OSVajanjE EGIPTa

bITka Za FUSTaT

Hazreti Amr bin Al-Aas bio je vođa muslimanske vojske u Egiptu. Osvajanjem grada za gradom muslimani su prešli u Fustat. U ovo vrijeme Fustat je bilo područje koje je ležalo između rijeke Nil i brda zvanog Maktam, i bilo je pokriveno zelenilom i pašnjacima. Tamo je bilo kraljevsko utvrđenje, gdje su živjeli Rimljani, službeno stacionirani u Egiptu. Opsada je povučena za nekoliko mjeseci. Hazreti Omer r.a. je poslao ispomoć iz Medine. Kao rezultat toga cijeli grad je pao pod vlast muslimana.

Pad alEkSandrIjE

Nakon osvajanja Fustata muslimanska vojska se zaputila prema Aleksandriji. Aleksandrija je bila ozidan grad. Muslimani su opkolili grad za nekoliko mjeseci. Kada je pojačan pritisak muslimana, rimska vojska je napustila grad i pobjegla u Konstantinopol i grad je ostavljen na brigu Egipćanima. Egipćani su otvorili kapije grada za muslimane i napravili su ugovor sa njima. Iz Aleksandrije muslimani su se zaputili prema Memfisu, glavnom gradu Egipta, gdje su pobijedili nakon izvjesnog opiranja. Ovim je cijeli Egipat pao u ruke muslimana.

50

rIjEka nIl POnOVnO jE POČEla TEĆI

Kada je hazreti Amr bin Al-Aas osvojio Egipat, rijeka Nil je bila u potpunosti isušena i to je zabrinulo Egipćane. Voda iz rijeke je bila neophodna za napajanje njihove zemlje. Shodno njihovom paganskom običaju, vjerovali su da je rijeka Nil produkt ljudskog žrtvovanja. Rekli su muslimanima: “Kada god presuši, uzmemo djevicu, obučemo joj lijepu odjeću, i uz saglasnost njenih roditelja bacimo je u vodu kao znak žrtvovanja i zahvalnosti za rijeku Nil”. Kada je hazreti Omer r.a. čuo ovo, rekao je: “Muslimani nisu sujevjerni, i nemojte raditi takvo nešto.” Potom je napisao nešto na komadić papira i poslao to muslimanskom komandantu hazreti Amru bin Al-Aasu, upućujući ga da to baci u rijeku. Hazreti Amr bin Al-Aas je pročitao sljedeće sa papira:

“Od Omera rijeci Nil. Ako potečeš svojom vlastitom voljom, dobit ćeš što tražiš, i presušit ćeš ako tražiš to, ali ako potečeš Allahovom voljom i komandom, onda ću ja moliti Allaha da tečeš ponovo.”

Hazreti Amr bin Al-Aas je okupio neke ljude, pokazao im pismo i potom ga bacio u rijeku. Kratko nakon toga, na iznenađenje svih, rijeka je počela ponovno teći. Kada su ljudi vidjeli ovaj znak, bili su veoma impresionirani muslimanima, i uobičajeno sujevjerje je iskorijenjeno iz egipatskog društva.

51

UČEnjE ISlama O raTU

Islam promovira mir i zabranjuje agresiju. Predstavlja rat kao nenormalnu i razarajuću aktivnost, koja se treba voditi samo u nuždi. U skladu sa islamskim učenjem, kada rat postane neizbježan, treba se voditi tako da se izbjegne uništavanje života i imovine. Poslanik s.a.v.s. konstantno je patio zbog Mekanlija, ali se nije borio. Kada je prešao u Medinu, i islam se počeo brzo širiti Arabijom; neprijatelj je napao u namjeri da izbriše islam sa lica zemlje. Dozvola za borbu je data muslimanima. Časni Kuran kaže:

“Dozvoljena je (borba) onima protiv kojih se ratuje, zato što su im učinjena nasilja – zaista je Allah kadar da ih pomogne – one koji su bili nepravedno istjerani iz svojih domova, samo zato što su govorili: “Naš Gospodar je Allah!” (22:40,41)“I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prekoračujte granice. Allah zaista ne voli one koji pretjeruju.” (2:191)

Nakon objavljivanja ovih ajeta muslimani su uzeli oružje u svoje ruke da odbrane sebe i svoju vjeru.

Pravila kojih se treba držati tokom ratovanja:

1. Muslimani podižu oružje da napadnu samo u odbrani.2. Napadanje i uništavanje vjerskih objekata je strogo zabranjeno.3. Rat se vodi samo u ime Allaha i uspostavljanje mira, a nikako sa nekim drugim motivom.4. Stari, žene i djece ne smiju biti ubijani.5. Javne građevine, voćke i ljetina ne smiju biti uništeni.

52

6. Ambasadori i delegati iz drugih zemalja trebaju biti poštivani.7. Sa zatvorenicima treba postupati dobro. Ne smiju biti mučeni.8. Ako u toku bitke neprijatelj pokaže volju da se povuče, muslimani trebaju stati sa borbom.

SHODNO ISLAMSKIM UČENJIMA, UKOLIKO RAT POSTANE NEIZBJEŽAN, TREBA SE VODITI TAKO DA SE IZBJEGNE UNIŠTAVANJE ŽIVOTA I IMOVINE.

53

ČETVrTI dIO

ZlaTna djEla HaZrETI OmEra r.a.

Hazreti Omer r.a. nije samo osvojio moćnu Perziju i Rimsko carstvo, nego ih je ujedinio u jednu naciju i uspostavio jaku administraciju.Svaka osoba, bilo da je musliman, Jevrej ili kršćanin, živjela je u miru. Nije bilo sukoba zbog religije, jer su svi imali slobodu da praktikuju svoju vjeru.

Hazreti Omer r.a. je pobjeđivao u bitkama ne da bi širio islam mačem, nego da bi uspostavio mir u zemlji i da bi zaustavio loše vladanje neprijatelja. Nije ispravno govoriti da je islam širen silom. Ustvari, kada su ljudi pripadali drugim religijama, vidjeli su ljepotu učenja islama i karakter ljudi koji su ga slijedili, te su i oni prihvatili islam. Ljudi ovih osvojenih zemalja bili su nesretni zbog nedjela koja su njihove vođe učinili protiv muslimana. Hazreti Omer r.a. nakon osvajanja ovih zemalja uveo je mnoge reforme. Podijelio je zemlju u regione, provincije i distrikte i postavio guvernera u svaku provinciju, koji je vladao prema učenjima islama.

ImEnOVanjE GUVErnEra

Kad god bi hazreti Omer r.a. postavio nekoga za guvernera, izabrao bi najprikladniju i najispravniju osobu za ovu službu. Kaže se da mu je jednom prilikom dok je odobravao postavljanje osobe na funkciju dijete dotrčalo i sjelo u krilo. Hazreti Omer r.a. nosio je dijete u jednoj ruci, dok je drugom nastavio pisati. Vidjevši ovo, izabrana osoba je primijetila: “Ameer-ul Momineen, dijete kao da uživa u tvom prisustvu. Ja imam desetero djece i nijedno od njih mi se ne smije približiti dok radim.”

54

Hazreti Omer r.a., čuvši ovo obrisao je odredbe, govoreći: “Kako osoba koja ne voli svoju vlastitu djecu može voljeti ljude koji su mu povjereni na brigu?”Hazreti Omer je uvijek savjetovao guvernere:

– Ne budite neljubazni prema bilo kome bio on musliman ili nemusliman.– Ne upotrebljavajte svoj ured za vlastitu dobrobit, ili za vaše prijatelje ili imetak.

Često bi govorio: “Nisam vas postavio da postupate grubo sa ljudima. Trebate biti pravedni sa njima u svakom trenutku. Postavljeni ste da vodite ljude na Pravi put. Vi ste njihov imam, vođa, a ne okrutni vladar. Trebate uvijek držati vrata otvorena za javnost, tako da oni, ukoliko trebaju pomoć, mogu doći u bilo koje doba bez imalo ustezanja.Trebate voditi jednostavan život i izbjegavati luksuz života, ili ćete razviti osjećaj ljubomore prema onima koji su sretniji.”Donio je odredbu da bilo koja žalba na njegove guvernere, treba biti upućena njemu lično. Kad god bi primio neku pritužbu, hazreti Omer r.a. proveo bi istragu i nije se ustezao kazniti krivca.Jednom, mu se osoba požalila da je bičevana stotinu puta od strane guvernera, bez razloga. Istraga je pokazala da je osoba bila nevina. Hazreti Omer r.a. dozvolio je toj osobi da izvrši osvetu, da bičuje guvernera stotinom udaraca bičem. Kada je guverner saznao za odredbu Omera r.a., prigovorio mu je i tražio da mu dopusti da se dogovori sa osobom prema kojoj je pogriješio. Hazreti Omer r.a. dozvolio mu je, i guverner je ponudio osobi 200 dirhema u zamjenu za kaznu, sa čim se ta osoba rado složila. Ovaj slučaj je riješen bez neugodnih posljedica.

Drugom prilikom sin hazreti Amra bin Al-Aasa je udario jadnog Egipćanina, bez ikakvog razloga. Mislio je ako je guvernerov sin, da mu ne može biti učinjena šteta. Kada je hazreti Amr bin Al-Aas

55

saznao za ovaj događaj, onda je uhapsio Egipćanina i zatvorio ga kako ovaj ne bi mogao otići hazreti Omeru r.a. i žaliti se.Kratko nakon što je jadna osoba oslobođena, otišao je hazreti Omeru r.a. i ispričao mu cijelu priču. Omer r.a. pozvao je Amra bin Al-Aasa i njegovog sina Madina. Kada su stigli, Egipćaninu je rekao da se osveti Amrovom sinu. Egipćanin je udario dječaka tako jako da ga je povrijedio. Nakon što je završio, hazreti Omer r.a. dao mu je dozvolu da udari i guvernera, govoreći mu: “Da nije bio guvernerov sin, ne bi te ni udario.”Hazreti Amr bin Al-Aas je rekao: “Gospodine, uvreda je bila dovoljna kazna.”“Šta si rekao?”, upitao je hazreti Omer r.a. Egipćanina. On je rekao da se već osvetio osobi koja ga je udarila i da je zadovoljan tim da je pravda zadovoljena. Hazreti Omer r.a. prihvatio je izjavu Egipćanina, i obraćajući se guverneru, rekao je: “Svaka osoba je rođena slobodna, ne smiješ se ponašati prema njima kao da su robovi.”Hazreti Amr bin Al-Aas bio je toliko posramljen ponašanjem svoga sina da je tražio oprost od hazreti Omera r.a., koji mu je on i dao.

madŽlISI (SkUPšTIna) šUra

Slijedeći pravilo Časnog Poslanika s.a.v.s. i hazreti Abu-Bakra r.a., hazreti Omer r.a. je uvijek prije službenog postavljanja guvernera konsultirao narod.Uspostavio je komitet ljudi koji bi ga savjetovali u tako bitnim pitanjima. Ovo je bilo poznato kao “Madžlisi Šura” ili konsultativno tijelo. Kako god, u pitanju stvari od velike važnosti okupio bi narod Medine i konsultirao ih.Kada su Irak i Sirija pali pod kontrolu muslimana, oni su imali podijeljeno mišljenje o tome šta bi trebalo raditi sa osvojenom zemljom. Neki su bili stanovišta da bi osvojena zemlja trebala

56

biti vraćena pravim vlasnicima, dok su drugi smatali da bi osvojenu zemlju trebalo podijeliti među muslimanima. Ovo pitanje je postavljeno prije uspostavljanja Madžlisi Šure. Nakon nekoliko dana rasprave, hazreti Omer r.a. složio se sa većinom da bi takva zemlja trebala biti vraćena vlasnicima i da bi trebalo staviti na nju taksu.

SUd PraVdE

Hazreti Omer r.a. uspostavio je sud pravde u svakom gradu i postavio sudije između najpoštenijih ljudi. Savjetovao je sudije da odlučuju o slučaju bez imalo pristrasnosti. I rekao im je da ne budu pod pritiskom bogatih strana. On je govorio: “Apsolutna pravda mora biti ispunjena u svim slučajevima.”Sudije su radile tako pravedno da su čak i oni historičari koji su bili generalno kritičari muslimana pohvalili sistem pravde, koji je uspostavio sud u tom periodu.

SVI SU jEdnakI PrEd ZakOnOm

Jednom je vođena rasprava između hazreti Omera r.a. i nekog muslimana po imenu Ubaj bin Kaab, zbog nekog novca. Slučaj je iznesen na saslušanje pred Kadi Zaida, koji je tražio od hazreti Omera r.a. da dođe pred njega da iznese svoj slučaj. Kada su obje stranke došle na sud, Zaid, zbog poštovanja prema halifi, pozvao ga je da sjede sa njim, ali ga je hazreti Omer r.a. odbio govoreći: “Ovo je tvoja prva nepravda. Svi su jednaki pred sudom pravde.”Otišao je i stao uz Ubaj bin Kaaba.Tokom ovoga saslušanja, traženo je od Ubaja da donese dokaze u svoju korist, ali ih on nije imao. Hazreti Omer je potpuno negirao da je imao bilo kakvu pritužbu na njega. Nakon toga Ubaj je tražio od suda da dobije od Omera r.a. pisanu zakletvu.

57

Kadi Zaid je odbijao govoreći da nije prikladno od jednog halife da potpisuje takvu izjavu, ali hazreti Omer je odbio suca rekavši mu: “Možeš uvesti pravdu samo ako ostaneš nepristrasan.”Kada je Jablah, vođa jednog plemena, postao musliman, njegovi sljedbenici su brojali pet stotina pridruženih zastavi islama. Ubrzo nakon što je Jablah odlučio posjetiti Medinu, hazreti Omer r.a. dočekao ga je sa velikim poštovanjem i čašću. Kada je hazreti Omer r.a. otišao na hadž, Jablah je išao sa njim. Tokom tavafa neka siromašna osoba, koja je također kružila oko Kabe, stala je slučajno na rub odjeće koju je Jablah nosio. Jablahu je bilo veoma neugodno, Okrenuo se i udario osobu. Neko je ispričao cijeli događaj hazreti Omeru r.a., koji je odmah pozvao Jablaha i upitao ga šta se tačno desilo. Jablah je priznao grešku. Hazreti Omer r.a. uputio ga je da traži izvinjenje od tog čovjeka. Jablah je rekao: “Ameer-ul-Momineen, ja sam vođa jednog plemena, kako da se ja izvinim nekom nepoznatom čovjeku?” Hazreti Omer r.a. mu je objasnio: “Svi su jednaki pred zakonom. Nema razlike između bogatih i siromašnih u islamu.”Jablah je rekao: “Ovo je jako čudno. Mislio sam da ću prihvatanjem islama postati više poštovan, umjesto toga ja sam ponižen.”Hazreti Omer r.a. je rekao: “U islamu najpoštovanija osoba je ona koja je najpravednija. Allah traži od nas da budemo pravedni na Zemlji.”Jednom je hazreti Omer r.a. odlučio kupiti konja. Prije plaćanja hazreti Omer r.a. zajahao je konja da ga isproba. Tokom trke konj je pao i bio je povrijeđen. Hazreti Omer r.a. vratio je konja vlasniku, ali je on odbio uzeti ga rekavši da je konj povrijeđen Omerovom greškom i tražio je odštetu za to. U ovu stvar su uključili i arbitra, koji je presudio u korist vlasnika konja. Hazreti Omer r.a. je priznao odluku i platio vlasniku konja. Hazreti Omer r.a. bio je veoma impresioniran arbitrovom odlukom i postavio ga za sudiju u gradu Kofah.

58

SISTEm Vladanja HaZrETI OmEra r.a.

Hazreti Omer r.a. je uspostavio različite odjele za brži napredak države.Uspostavio je policijski odjel, taksu i odjel za prihode, ekonomski odjel, odjel za pregledanje pošte, odjel pravde. Vladini službenici su bili jako dobro plaćeni, tako da nisu bili u iskušenju da prime mito.Hazreti Omer r.a. bio je veoma strog kada su u pitanju finansije zajednice. Bio je uvijek siguran da niko od dužnosnika nije pronevjerio novac.Kada se hazreti Abu-Hureira, guverner Bahraina, vratio u Medinu, donio je sa sobom veliko bogatstvo. Hazreti Omer r.a. upoznat je sa ovim. On je pozvao hazreti Abu-Hureira r.a. i tražio mu da mu objasni kako je nagomilao toliko bogatstvo. Odgovorio je: “Ameer-ul-Momineen, dio bogatstva je došao od prodaje mojih konja. Ostalo sam primio kao darove. Nisam upotrijebio nikakav nedozvoljen način da sakupim novac.”Čuvši objašnjenje, hazreti Omer r.a. bio je zadovoljan. Drugom prilikom, kada je guverner provincije Jemen došao u Medinu, bio je obučen u skupu odjeću. Hazreti Omeru r.a. nije se to svidjelo. Pozvao ga je i rekao mu da službenici vlade nose jednostavnu odjeću, tako da se ne izdvajaju od drugih ljudi.

rIZnIcE baIT-Ul-malla

Tokom života Časnog Poslanika s.a.v.s. nije bilo potrebe za bogatstvom, jer je bogatstvo koje je došlo izvana bilo podijeljeno među muslimanima, naredbom Časnog Poslanika s.a.v.s. Hazreti Abu-Bakr r.a. također nije imao potrebu za bogatstvom, jer je on također dijelio sve što je dobijao izvana. Tokom halifata Omera r.a., kada su velike sume novca i druge vrijednosti počele dolaziti u Medinu, hazreti Osman r.a. došao je

59

hazreti Omeru r.a. i predložio mu da bi bogatstvo trebalo okupiti u Bait-ul-Mallu kako bi raspodijelili bogatstvo i skupocjenosti koje su ostavljene nakon davanja dozvole. Hazreti Omer r.a. se složio s ovim prijedlogom i tako je prvi prihod stigao u Medinu, a potom u druge gradove također. Bogatstvo je dolazilo u Medinu iz različitih izvora: preuzeti plijen, kada je zemlja osvojena, džizija – taksa od nemuslimana, koja je izuzeta od vojnog servisa, zemljišna taksa, zekat uzet od muslimana...

Jake građevine su bile sagrađene iz ovih riznica i bile su veoma dobro čuvane. Časni i pobožni muslimani bili su zaduženi da vode finansije.

U Medini hazreti Abdullah bin Arqam, poznati ashab Časnog Poslanika s.a.v.s., koji je bio poznat po svojoj časnosti i pobožnosti, bio je zadužen za raspodjelu bogatstva. Određeni broj sposobnih ljudi je također bio uključen, da bi mu pomogli u poslu. Hazreti Omer r.a. poduzeo je sve potrebne mjere da bi sačuvao bogatstvo i stoku u Bait-ul-Malu.Jednom je neko izvijestio hazreti Omera r.a. da je kamila koja pripada Bait-ul-Malu nestala. Bilo je izuzetno vruće poslijepodne. Hazreti Omer r.a. otišao je u potragu za kamilom. Hazreti Osman r.a. sreo ga je i predložio da bi vođa vjernika trebao poslati nekoga drugog da traži kamilu. Hazreti Omer r.a. je odgovorio: “Ja sam odgovoran pred Bogom Svemogućim za ovu kamilu, na Sudnjem danu, stoga ja moram sam otići i pronaći kamilu.”

SISTEm drŽaVnE naknadE

Nakon uspostavljanja Bait-ul-Malla, hazreti Omer r.a. počeo je sa različitim programima za dobrobit i napredak zajednice. Odobrio je stipendije za muslimane. Iz ovog razloga napravljen je komitet od tri osobe koje su uključile imena svih ljudi u

60

registar na takav način da na vrhu liste budu imena porodice Časnog Poslanika s.a.v.s., potom imena porodice hazreti Abu-Bekra r.a., iza kojih su slijedila imena porodice hazreti Omera r.a. i na kraju imena ostalih muslimana.

Kada je hazreti Omer r.a. pregledao registar, uputio ih je da nakon upisivanja imena članova porodice Časnog Poslanika s.a.v.s. i hazreti Abu-Bakra r.a. imena ostalih muslimana trebaju biti upisana na takav način da imena dugogodišnjih ashaba trebaju doći prva, potom da slijede imena drugih ashaba, i na kraju imena onih koji su nedavno prešli na islam. Rekao je da imena članova njegove porodice stave bilo gdje, gdje dolaze prema redoslijedu. Kada je registracija završena, dao je svoje odobrenje. Hazreti Abbas, amidža Časnog Poslanika s.a.v.s., bio je priznat više nego bilo ko drugi. Svaka od žena Časnog Poslanika s.a.v.s. bila je plaćena sa godišnje 12 hiljada dirhema. Oni ashabi koji su učestvovali u bici na Badru bili su nagrađeni sa 5000 dirhema, dok su oni koji su učestvovali u bici za Uhud nagrađeni sa 4000 dirhema. Oni koji su se borili u bici na Yarmaku i Kadsiji bili su nagrađeni sa dvije hiljade dirhema, a oni koji su se priključili prihvatanju islama nakon pada Meke dobili su 2000 dirhema. Naknada je također dodijeljena i vojnicima koji su učestvovali u drugim bitkama. Također je dao naknadu za žene i stare ljude. Neko je predložio da vojnici koji su učestvovali u bici na Kadsiji trebaju dobiti istu sumu kao i oni koji su se borili na Badru ili na Uhudu. Hazreti Omer r.a. nije odobrio ovu ideju rekavši: “Smatram da oni ljudi koji su se borili u bitkama za vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. nisu jednaki onima koji su prihvatili islam poslije.” Treba istaći i da su svi imali pravo na naknadu bez obzira na njihovu religiju. Naprimjer, muslimanima koji su postali invalidi ili su bili toliko stari da se ne mogu brinuti o svom životu data je nadoknada iz državnog budžeta. Slično tome, i nemuslimani koji nisu bili u stanju raditi, bilo zbog starosti

61

ili iz nekog drugog razloga ili siromaštva, imali su nadoknadu iz budžeta i bili su izostavljeni od plaćanja džizije.

Prenosi se da je jedne prilike hazreti Omer r.a. vidio starca kako prosi. Pitao ga je: “Šta te natjeralo da prosiš?” Rekao je da je džizija također i njemu određena da plaća, a kako je on star i slab, ne može priuštiti dovoljno novca da ga plaća. Hazreti Omer r.a. poveo ga je kući, dao mu nešto novca i izdao naređenje da takvi ljudi trebaju biti izuzeti od plaćanja takse.

U vrijeme kada je cijela zemlja bila zahvaćena glađu, hazreti Omer r.a. je naredio da se ne uzima taksa od ljudi.

djEČIjI dOPlaTak

Hazreti Omer r.a. uveo je također i sistem dječije nadoknade. Izdao je naredbu da čim majka prestane dojiti svoje dijete, ona može primiti dječiju naknadu.Jednog dana kada je karavan stigao u Medinu, hazreti Omer r.a. otišao je da vidi da li im treba nešto. Čuo je plač bebe. Prišao je majci i rekao joj: “Tvoja je beba izgleda gladna. Zato bi trebala prvo nahraniti bebu.” Malo kasnije kada je ponovno prošao pored njenog šatora, čuo je da beba i dalje plače. Hazreti Omer r.a. upitao je ženu: “Zašto ne podojiš bebu?” Ona je rekla da pokušava prestati dojiti bebu. Hazreti Omer r.a. rekao je da je dijete još uvijek malo i potrebno je da se hrani majčinim mlijekom. Žena, ne znajući da razgovara sa halifom, rekla je da je halifa naredio da će majkama biti dozvoljena naknada za djecu nakon što njihova djeca prestanu dojiti. Ona je stoga pokušavala prestati dojiti dijete, tako da bi mogla dobiti dječiji doplatak.Hazreti Omer r.a. bio je veoma dirnut. Rekao je samom sebi: “Bog zna koliko djece pati radi mojih odredaba.”

62

Naredno jutro izdao je naredbu da majke dobijaju naknadu za dijete čim se ono rodi.

IZGradnja drŽaVnIH GrađEVIna, PUTEVa I mOSTOVa

Osim Bait-ul-Malla, sljedeće građevine su izgrađene za vrijeme halifata Omera r.a.:

Džamije – nove džamije su građene u mnogim dijelovima muslimanskog carstva. Radi brzog širenja islama, neke džamije su proširene, da bi bile ugodne za vjernike. Poslanikova džamija u Medini bila je jedna od njih. Nije bila dovoljno velika za vjernike, tako da je u 17. god. A.H. hazreti Omer r.a. naredio da bude proširena. Škole – škole su otvarane širom carstva i uvedene su plaće učiteljima. U ovim školama Časni Kur’an i hadis predavani su uz druge predmete. Vojničke zgrade kao tvrđave, kasarne, građene su širom carstva. Građene su i službene zgrade zvane Darul-Amaarat. Ovo su bile kancelarije slične rezidencijama u kvartovima, provincijama, distriktima. Divan - zgrade su bile izgrađene i tamo su čuvani službeni zapisi. Zatvori su uspostavljeni u carstvu.Gostionice su građene u mnogim gradovima s namjerom da smjeste posjetioce koji su dolazili izvana da ostanu nekoliko dana u gradu. Hrana je služena besplatno u ovim gostionicama.

U skladu s ovim izgrađeni su i mnogi putevi i gostionice su građene na različitim dionicama dužinom puta za putnike da prenoće i da se odmore tokom noći. Postavljeno je osvjetljenje na glavnim putevima. Mnogo je mostova izgrađeno, da bi olakšalo putovanja.

Iskopani su kanali za navodnjavanje zemlje

64

raZVOj POljOPrIVrEdE

Poljoprivreda je također bila razvijena tokom halifata hazreti Omera r.a. Podsticao je narod da iskoristi neplodnu zemlju. Poslata je naredba da će onaj ko priprema novu zemlju i čini je spremnom za sijanje dobiti pravo na ovu zemlju. Ako neko prisvoji neplodnu zemlju, ali je ne upotrijebi za sijanje tokom tri godine, zemlja će biti konfiskovana (ponovno oduzeta i stavljena u vlasništvo države).Kao rezultat toga, mnogo je nove zemlje zasijano. U namjeri da unaprijedi poljoprivredu, hazreti Omer r.a. naredio je da se iskopaju kanali radi navodnjavanja. Kaže se da je u Egiptu jedno vrijeme radilo 120 hiljada radnika svaki dan u godini, kopali su kanale i bili plaćeni iz državnog budžeta.On je također olakšao i poljoprivrednicima, dajući im državne pašnjake za ispašu stoke. Glavna svrha ovih pašnjaka je bila uzgoj konja i kamila koji su pripadali Bait-ul-Mallu.

IZGradnja nOVIH GradOVa

Mnogi gradovi, kao što su Kofah, Basah i Fustat osnovani su tokom halifata hazreti Omera r.a. Mjesto gdje je danas sjedište Basraha u to vrijeme bilo je pustinja. Kuće su građene od blata i slame. Kasnije je tražena dozvola od Omera r.a. da se grade kuće od cigle. Također je rečeno da kuća ne smije sadržavati više od tri sobe. Kako je rijeka Tigris tekla na deset milja udaljenosti od ovoga grada, kanal je iskopan od rijeke do grada.Kada je Madain osvojen, muslimanski vojskovođa hazreti Sa’ad bin Abi-Waqas je obavijestio hazreti Omera r.a. da područje toga grada nije prigodno za muslimanske vojnike, tako da se njihovo zdravlje pogoršalo veoma brzo. Hazreti Omer r.a. je rekao da pronađu prikladno mjesto za smještaj vojske. Smjestili su se tamo gdje je smješten grad Kofah. Također je hazreti Omer r.a.

65

donio upute za izdavanje plana grada.Hazreti Amr bin Al-Aas postavio je kamen temeljac Fustata. Osnovan je na mjestu današnjeg grada Kaira. Fustat je brzo napredovao i postao je poznati grad.

OrGanIZIranjE VOjSkE

Petnaeste godine po Hidžri hazreti Omer r.a. je odlučio organizirati armiju. Bile su dvije vrste vojnika: oni koji su bili veoma aktivni u službi, i oni koji su pozivani na dužnost kada god bi to bilo potrebno. Napravljen je registar za regularne vojnike i određene su njihove platne liste. Kasarne su građene u mnogim gradovima i imale su barake za vojsku i štale za konje. Gradovi kao što su Kofah, Basrah i Fustat izgrađeni su za armiju. Rečeno je da je u to vrijeme samo u Kofahu bilo 10000 vojnika. Velike štale su imale oko 4000 konja, potpuno obučenih i spremnih za službu i čuvani su u vojnim centrima. Služba za vojsku je izgrađena u blizini granica carstva. Vojne službe su također izgrađene blizu mora, tako da čuvaju tvrđavu od napada neprijatelja. Mnogo pažnje je posvećeno klimatskim uslovima i sanaciji u ovim kasarnama i vojnim službama.Hazreti Omer r.a. bio je toliko zaokupljen osmišljavanjem plana da je sam odredio širinu puteva i ulica.Vojnici su poslije bili dobro paženi. Oni koji su sudjelovali u bici na mjestu gdje klima nije bila odgovarajuća za njih poslati su u zdravija područja nakon bitke. Vojskovođe su dobili naredbe da ne bi trebali izlagati vojnike nepotrebnom naporu. Kada je armija bila na maršu, bilo je dozvoljeno da se zaustave u petak, tako da se vojnici mogu odmoriti i popraviti svoju opremu. Dnevni marš nije nikada bio toliko dug da bi izmorio vojnike. Etape su birane na takav način da su im voda i zalihe bili dostupni u ovim mjestima.

66

USPOSTaVljanjE HIdŽrETSkOG kalEndara

Jednom je hazreti Omer r.a. primio dokument na kojem je napisan mjesec šaban, ali nije spomenuta godina u kojoj je napisan. Tako nije bilo poznato u kojoj je godini pismo napisano ili bar prethodnih godina. Hazreti Omer r.a. je to predstavio pred Madžlisi Šuru. Neko je predložio da bi perzijski metod trebao biti usvojen, gdje je ime mjeseca i godine uvijek upisano. Počela je rasprava s kojim datumom počinje era. Hazreti Ali r.a. je predložio da islamska era počinje od godine iseljenja, i svi prisutni su se složili s ovim prijedlogom. Tako je nastao hidžretski kalendar. Imena mjeseci u muslimanskom kalendaru glase:

– muharem– safer– rebiul-evel– rebiul-ahir– džumadel-ula– džumadel-ahire– redžeb– šaban– ramazan– ševal– zul-kade– zul-hidže.

šIrEnjE GladI U drŽaVI

Osamnaeste godine poslije Hidžre Arabiju je pogodila glad. Nije bilo kiše devet mjeseci. Kao rezultat toga ljetina, drveće i divlje biljke i grmovi su isušeni zbog nedostatka vode. Životinje su smršale do kostura i umirale su od gladi. Rastreseni ljudi su došli hazreti Omeru r.a. i tražili pomoć. On ih je saslušao i naredio da

Drveće i zemlja osušeni zbog nedostatka vode

68

oni koji su patili trebaju biti potpomognuti iz budžeta. Ali je ubrzo sva hrana iz državnog budžeta Medine potrošena. Pripovijeda se da je tokom ovih dana hazreti Omer r.a. išao pravo kući i obavljao namaz do ponoći. Također bi ustajao u kasnim satima noći i plakao pred Gospodarom, moleći ga za pomoć. Njegov sin Abdulah prenosi da je jedan dan čuo svog oca kako, moleći Allaha, govori: “O Allahu! Izvuci muslimane iz ove bijede. Ne daj im da umiru.”Hazreti Omer r.a. pisao je svim provincijalnim guvernerima da pošalju hranu u Medinu odmah. U jednom takvom pismu hazreti Amru bin Al-Aasu, guverneru Palestine, napisao je: “O Amere, ako ti ne želiš da mi umremo od gladi, pomozi, pomozi, pomozi.” Slično pismo je isporučio guvernerima Sirije i Iraka. Glas ovih pisama je pokazao koliko je bio tužan hazreti Omer r.a. zbog neprilika stanovnika Arabije. U odgovoru hazreti Abu-Obeidaha bin Al-Jarraha, guvernera Sirije, bilo je poslano četiri hiljade kamila sa žitom. Hazreti Omer r.a. uputio ih je da se hrana raspodijeli ljudima koji su živjeli širom Medine. Hazreti Amr bin Al-Aaas je poslao 20 brodova punih hrane. Dvije velike zgrade su bile izgrađene s ciljem da se tu smjesti hrana. Omer r.a. zadužio je hazreti Zaida da napravi listu svih pogođenih glađu ljudi i da im da neophodnu hranu. Kuponi koji su nosili pečat hazreti Omera r.a., halifat, davani su ljudima da bi oni mogli na taj način podizati hranu. Kada je hazreti Omer r.a. obaviješten da je više tovara hrane na putu za Medinu, poslao je svoje službenike cijelom Arabijom da informišu narod da pomoć pristiže. Hazreti Omer r.a. uputio je svoje službenike da raspodijele hranu pod svojim nadzorom i da se pobrinu da nijedna osoba ne umre od gladi. Traženo im je da hranu raspodijele pravedno i pošalju svu zaostalu hranu u Medinu. Stanje u Medini je također bilo loše. Uspostavljen je centar gdje se svako jutro i večer pravio obrok pod nadzorom

Izgladnjele životinje mršave kao kosturi

70

hazreti Omera r.a. Hazreti Omer r.a. također je sjedio sa drugim ljudima i jeo. Tada su svi znali da je halifa jeo istu hranu koju su i oni jeli. Prenosi se da je jednom sjedilo oko 7000 ljudi i jelo sa njim, a hrana za oko 50000 žena i djece je poslata njima kući. Jednom je neko donio hljeb umočen u topljeno maslo za njega. Hazreti Omer r.a. pozvao je seljaka da podijeli hranu sa njim. Seljak je počeo halapljivo da jede. Hazreti Omer r.a. ga je upitao: “Koliko dugo ima kako si jeo takav hljeb?”Rekao je da nije jeo topljeno maslo ili meso dugo vremena i da nije vidio nikoga da jede tako ukusan hljeb u to vrijeme. Hazreti Omer r.a. je odlučio da neće jesti topljeno maslo ili meso sve dok ne bude dostupno javnosti. Jednom kada je prolazio pored kuće hazreti Abdulaha, svoga sina, osjetio je miris pečenog mesa. Bio je zgrožen što njegova porodica kuha meso, dok drugi ljudi crkavaju da bi dobili bilo kakvu hranu. Otišao je pravo tamo i našao Abdulaha veoma zaokupljenog kuhanjem.Pretpostavljajući da je to životinja koja je poslata u pomoći, iznio je lonac za kuhanje vani. Njegov sin Abdulah je također izašao vani i molio ga: “Ameer-ul-Momineen, ova životinja nije dio pomoći. Pripada mom sinu, koji je usput i tvoj unuk. Dugo sam čekao meso, tako da sam kupio to od njega i zaklao ga.”Čuvši ovo, hazreti Omer r.a. mu je oprostio. Drugom prilikom kada je kamila zaklana u Medini i hrana poslužena Omeru r.a., našao je lijepa dva komada mesa u svom tanjiru. Odbio je jesti govoreći: “Ja neću jesti ova dva velika komada ostavljajući gole kosti drugim muslimanima.”Hazreti Omer r.a. je običavao provoditi noć u klanjanju Allahu, a dan u raspoređivanju hrane ljudima Medine. Kako hrana koju je jeo nije bila zdrava, njegovo zdravlje se pogoršalo. Kada je ashab Allahovog Poslanika s.a.v.s. pokazao brigu za zdravlje Omera r.a., on je rekao: “Arap (misleći na sebe) obično jede kozije meso i pije mlijeko. Zbog gladi prestao je jesti takvu hranu. Kao rezultat

71

toga, boja njegove kože se promijenila i često je gladovao.”Hazreti Omer r.a. zbog svog položaja mogao je dobiti dobru hranu da jede, i dovoljno ako samo to poželi, ali je više volio jesti istu hranu koja je bila dostupna i drugima.

Jednom je mala djevojčica došla da ga vidi. Bila je veoma mršava i slaba. On ju je upitao ko je. Njegov sin hazreti Abdullah je odgovorio: “Ameer-ul-Momineen, ovo je tvoja unuka. Zbog gladovanja smršala je do kostura, zato je nisi čak mogao ni prepoznati.”Kada se period gladi produžio, hazreti Omer r.a. je shvatio da je bilo nemoguće doći do hrane izvana, i nije bilo znakova dolaska kiše, pa se još više zabrinuo. Tražio je od ljudi Medine da izađu iz grada u namjeri da mole za milost Allaha i klanjaju poseban namaz za kišu. Prenosi se da je držao ruku hazreti Abasa, amidže Časnog Poslanika s.a.v.s., i molio Svemogućeg Allaha: “O Allahu, radi dobrobiti amidže Časnog Poslanika s.a.v.s., pošalji nam kišu.” Prenosi se da je hazreti Omer r.a. nastavio sa molitvom dok njegova brada nije bila natopljena suzama. Allah je spustio milost na njih i počela je padati kiša. Usjev je oživio, i period gladi je završen. Ubrzo nakon gladi sljedeća katastrofa u vidu kuge je napala muslimane i hiljade je njih umrlo od toga u Siriji. Čuvši vijesti o ovoj epidemiji, hazreti Omer r.a. odlučio je lično posjetiti Siriju. Ashabi Allahovog Poslanika s.a.v.s. savjetovali su ga da ne putuje. Privukao je pažnju hadisom Časnog Posalnika s.a.v.s.: “Ne idite na mjesto gdje su epidemije ili neka druga nevolja.” Hazreti Omer r.a. je prihvatio njihov savjet. Zato je poslao pismo muslimanima Sirije i uputio ih da napuste gradske dijelove i da se nastane na planinama. Muslimani su napustili grad i otišli živjeti na planinu, sve dok epidemija nije prestala. Prenosi se da je 25000 muslimana umrlo u Siriji od kuge. Hazreti Abu-Obeidah, guverner Sirije, također je preselio kao žrtva ove bolesti.

Počela je padati kiša

73

PETI dIO

ZlaTna djEla HaZrETI OmEra r.a.

HaZrETI OmEr r.a. VOlIO jE allaHa najVIšE, I bOjaO SE allaHa najVIšE

Hazreti Omer r.a. uvijek se ponašao prema odredbama Allaha. Želio je udovoljiti Allahu i nije činio ništa što bi Ga učinilo nezadovoljnim. Čvrsto je vjerovao u Svemogućeg Allaha. Bilo je situacija kada su se muslimani suočili sa mnogo snažnijim neprijateljem. U takvim prilikama hazreti Omer r.a. običavao je stati pred Allaha i satima ga moliti za pomoć, vjerujući da će mu Allah sigurno ispuniti Svoje obećanje i muslimani će pobijediti. Volio je mnogo Časni Kur’an, Časnog Poslanika s.a.v.s. i hazreti Abu-Bakra r.a. Bio je jako naklonjen porodici Časnog Poslanika s.a.v.s. i ashabima Časnog Poslanika s.a.v.s.

Jednom je ležao u krevetu i bio je jako zabrinut. Neko je upitao za njegovo zdravlje. On je odgovorio: “Nisam zabrinut za svoje zdravlje. Bojim se da neću uspjeti obavljati svoje dužnosti prema mom narodu na najbolji način, i to me brine. Možda sam počinio neke greške zbog svoje slabosti ili nedostatka vremena. Možda nisam ispunio dužnost prema mom narodu. Bog će me pitati za ljude koji su legli gladni, dok ja imam sve, ili nemaju šta obući, dok ja imam lijepu odjeću. Odgovoran sam Njemu, čak i za kozu ubijenu tokom borbe u Iraku, naprimjer.Toliko sam slab da ne mogu podnijeti nevolje ovoga svijeta, kako ću podnijeti kaznu na onom svijetu? Samo Božijom milošću mogu pobjeći od vatre Džehennema, i ući u Džennet.”Savjetovao je muslimane da se boje Allaha i da klanjaju pred Njim i traže Mu oprost, zato što ih jedino Njegov oprost može

Učenje Kur’ana u muslimanskoj porodici

75

spasiti od vatre Džehennema. Prenosi se da je rekao: “Moja jedina želja je da mi Allah, u Čijim rukama je moj život, oprosti bez kažnjavanja.”

ljUbaV HaZrETI OmEra r.a. PrEma ČaSnOm kUr’anU

Hazreti Omer r.a. volio je Časni Kur’an te je vrlo često plakao pri učenju Kur’ana. Hazreti Omerov sin hazreti Abdullah prenosi da je jednom dok je on stajao na trećem rekjatu namaza u džematu koji je Omer r.a. vodio, čuo hazreti Omera r.a. kako plače dok je učio ajete Časnog Kur’ana.

Hazreti Omer r.a. želio je da muslimani vode svoj život prema učenjima Kur’ana. Promovirao je učenje Časnog Kur’ana i naredio je da se uspostave škole za učenje Kur’ana u svim dijelovima muslimanskog carstva. Također je poticao muslimane da uče napamet tekst Časnog Kur’ana.

ljUbaV HaZrETI OmEra r.a. PrEma ČaSnOm POSlanIkU S.a.V.S.

Hazreti Omerova ljubav i poštovanje prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. može biti procijenjena iz sljedećih događaja:Kuća hazreti Abasa, amidže Poslanika s.a.v.s., bila je u susjedstvu džamije Poslanika s.a.v.s. i oluk na njegovoj kući je bio postavljen na takav način da je voda padala u dvorište džamije kad god bi kišilo. Hazreti Omer r.a., vidjevši nemar vjernika, naredio je da se oluk pomjeri sa tog mjesta. Hazreti Abbas se žalio hazreti Omeru r.a. rekavši mu da je Časni Poslanik s.a.v.s. postavio oluk na krov. Omer r.a. se izvinio i dopustio da oluk ostane tamo gdje je i bio.

Hazreti Abdullah, sin hazreti Omera r.a., prenosi da je on jednom

76

pratio Poslanika tokom putovanja. Desilo se da je jednom ili dva puta njegova kamila potrčala naprijed i prošla ispred kamile Časnog Poslanika s.a.v.s. Hazreti Omer r.a. je vidio ovo i povikao je na hazreti Abdullaha, da mora pokazati poštovanje prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. i da ga mora slijediti izbjegavajući da ide ispred njega.

Jednom je hazreti Omer r.a. poljubio crni kamen i potom rekao: “Ja znam da si ti samo kamen koji ne može naštetiti ili donijeti korist nekome. Kunem se Bogom da te ne bih volio i ljubio da nisam vidio Časnog Poslanika da radi isto.”

Iz ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. hazreti Omer r.a. je imao naklonost prema njegovoj porodici, i njegovoj unučadi, čak više nego prema svojoj vlastitoj porodici i djeci.

Kada je Madain pao u ruke muslimana i kada je preuzeti plijen iz rata došao, hazreti Omer r.a. je pozvao unuke Časnog Poslanika s.a.v.s., hazreti Hasana i Huseina, i nagradio ih sa 1000 dirhema, dok je dao 500 dirhema svom vlastitom sinu Abdulahu.Hazreti Abdullah ga je upitao sa poštovanjem: “Hasan i Husain su nagrađeni sa 1000 dirhema, ali meni si dao samo 500; dok sam ja učestvovao u bici i borio se sa Časnim Poslanikom s.a.v.s., oni su bili skoro djeca u to vrijeme.”Hazreti Omer r.a. je odgovorio: “Nemoj misliti da si im jednak. Da li tvoj djed sa majčine strane ima isti status kao njihov?”

ljUbaV HaZrETI OmEra r.a. PrEma HaZrETI abU-bakrU r.a.

Hazreti Omer r.a. volio je hazreti Abu-Bakra r.a., prvog halifu muslimana. Jednom su neki ljudi sjedili u društvu hazreti Omera r.a. Neko je hvalio hazreti Omera r.a. i rekao: “Smatram te

77

najboljom osobom nakon Časnog Poslanika s.a.v.s.”Utom je neki ashab Božijeg Poslanika s.a.v.s. koji je sjedio tamo prekinuo i rekao: “Hazreti Abu-Bakr r.a. je bio najbolji među ljudima nakon Časnog Poslanika s.a.v.s., a tek onda Omer r.a.”Hazreti Omer r.a. rekao je da je upravu. Hazreti Abu-Bakr r.a. bio je bez sumnje najbolji među ljudima nakon Časnog Poslanika s.a.v.s. i tada je dodao: “Hazreti Abu-Bakr r.a. je čistiji od mošusa.”

Nakon preseljenja hazreti Abu-Bakra r.a., kada je hazreti Omer r.a. postao halifa muslimana, i kada je otišao klanjati svoju prvu džumu, stao je na nižu stepenicu minbera, na koju je hazreti Abu-Bakr r.a. stavljao stopala da se odmori tokom hutbe. Ljudi su mu tražili da se uspenje jednu stepenicu i sjedne gdje je hazreti Abu-Bakr r.a. sjedio, ali on je odbio i rekao: “Počašćen sam da sjedim na stepenici gdje je hazreti Abu-Bakr r.a. običavao odmarati stopala.”Hazreti Omer r.a. brinuo se za dobrobit svoga naroda

Nakon što bi obavio vladarske dužnosti, hazreti Omer r.a. često bi izlazio napolje noću kako bi provjerio da li je neko u nekoj potrebi. Jednom prilikom sreo je na ulici jednu ženu koja mu je rekla da je izgubila muža i da nema čime nahraniti svoje desetero djece. Rekla mu je da je hazreti Khafaafova kćerka, ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. Hazreti Omer ju je saslušao, otišao svojoj kući i natovario kamilu potrepštinama i poslao joj. Također je naredio da joj država treba dati redovnu pomoć. Neko je prokomentarisao da joj se daje više nego što joj je potrebno. Hazreti Omer r.a. s tim se nije složio i rekao je: “Ona je zaslužila mnogo. Znam da je kćerka tako izvanredne ličnosti i sestra tako plemenitog čovjeka.”Hazreti Omer r.a. znao je posjećivati porodice onih vojnika koji su se borili na Allahovom putu daleko od svojih domova, znao

78

bi im kupovati ono što im je bilo potrebno, pisati pisma za njih i čak ih dostavljati njima lično. Bio je veoma zainteresovan za stanje svog naroda. Ponekad bi hodao sam po noći, maskiran, kako bi sam otkrio i uvjerio se u to kako se njegovi ljudi snalaze.

Jednom prilikom kada je hazreti Omer r.a. prolazio ulicama u predgrađu Medine noću, čuo je dječiji plač. Otišao je do jedne kuće i ugledao ženu kako kuha dok je njeno dijete sjedilo i plakalo pored nje. Hazreti Omer r.a. je malo čekao, a potom otišao do te žene i rekao joj:” Zašto ne služiš hranu svojoj djeci? Već je kasno.”Odgovorila mu je da nema hrane da dadne djeci i da je stavila posudu punu vode na vatru da se kuha kako bi oni mislili da će hrana biti ubrzo gotova.Hazreti Omer bio je potresen kad je to čuo. Otrčao je u Bait-ul-Maal, uzeo vreću brašna, meso, ulje i nešto hurmi i brzo se vratio u šator. Njegov sluga Aslam ga je molio da on nosi taj teret za njega, ali je on odbio rekavši: “Nema sumnje da ti možeš nositi ovaj teret za mene danas, ali ko će nositi moj teret na Sudnjem danu?”Stigavši u onu kuću, dostavio je hranu onoj ženi i rekao joj da pripremi jelo. U međuvremenu su djeca iscrpljena otišla da spavaju. Hazreti Omer r.a. sačekao je dok jelo nije bilo gotovo i dok djeca nisu bila budna i sita. Ta žena mu je zahvalila na njegovoj dobroti rekavši: “Neka te Bog nagradi, bilo bi mnogo bolje kad bi ti bio halifa muslimanima umjesto Omera koji nije svjestan stanja svog naroda.”Hazreti Omer r.a. se nasmijao i rekao: “Pa dobro, ženo! Sve u svemu, Omer ipak možda nije toliko loš,” i otišao.

Jedne je noći hazreti Omer r.a. izašao u obilazak, ugledao je jednog beduina ispred njegovog šatora. Sjeo je pored njega i počeo razgovarati s njim. Iznenada je čuo jecaj unutar šatora.

79

Čovjek mu je rekao da mu se žena porađa. Hazreti Omer r.a. ga je upitao da li ima ijedna žena s njom da pazi na nju. Čovjek je rekao da nema. Hazreti Omer se hitno vratio svojoj kući, poveo svoju ženu sa sobom vrativši se u šator.Za kratko vrijeme dijete je rođeno, i hazreti Omerova žena Ummu-Kulsum ga je zovnula: “Ameer-ul-Momineen, čestitaj svome prijatelju na rođenju sina!” Kad je čovjek čuo riječi Ameer-ul-Momineen, iznenađeno je skočio, i s poštovanjem stao pred hazreti Omera. “Nije važno,” rekao je hazreti Omer r.a., “dođi da me vidiš sutra, ja ću pogledati i dati nadoknadu za bebu”.Druge noći kad je bio u obilasku ulica Medine, čuo je majku kako govori svojoj kćerki da pomiješa malo vode u mlijeko tako da dobiju više novca kod prodaje mlijeka. Djevojka je odbila i rekla: “Nisi li čula naređenje Ameer-ul-Momineena da se ne vara miješanjem vode u mlijeko?” Njena majka je odgovorila: “Ali Ameer-ul-Momineen nas sad ne gleda, zar ne?” Djevojka odgovori: “Istina da nas Ameer-ul-Momineen ne gleda,ali šta je s Allahom, zar nas On sve vrijeme ne gleda? Ja neću biti neposlušna Ameer-ul-Momineenu. Nije ispravno tvrditi da si poslušan Ameer-ul-Momineenu ne izvršavajući njegove upute u praksi.” Hazreti Omer r.a. bio je toliko oduševljen iskrenošću djevojke, da je poslije on isprosio njenu ruku za svog sina Asima.Drugom prilikom kad je šetao ulicom, sreo je jednu staru ženu. Pitao ju je kako se snalazi. Žena, ne znajući da razgovara sa Ameer-ul-Momineenom, objasni da ne dobija nikakav novac od halife. Hazreti Omer r.a. joj reče: “Kako može Omer znati da ti je potreban novac? Trebala bi ga potražiti.” “On je naš vođa, njegova je dužnost da istraži kako njegov narod živi”, odvrati žena. Hazreti Omer r.a. bio je očigledno dirnut njenim odgovorom. On joj reče: “Uistinu se prema tebi loše postupalo. Reci mi, šta bi prihvatila od njega kako bi mu oprostila?”

80

Žena pomisli da je ismijava. Ona reče: “ Zašto me to pitaš?”U međuvremenu, neki ljudi su prolazili i prepoznavši hazreti Omera r.a., selamili su se s njim. Žena je to čula i postidjela se zbog toga što je rekla. Hazreti Omer r.a. joj reče: “Nije važno.” I dade joj 25 zlatnika.Jedan dan hazreti Omer r.a. vidje nekoga ko je jeo lijevom rukom. Upita ga zašto ne jede desnom. Čovjek odgovori da ne može koristiti desnu zbog povrede prilikom Bitke na Yarmuku. Hazreti Omer r.a. je bio veoma dirnut. Sjeo je pored njega, suosjećajući s njim, i saznao je da on nije imao nikoga ko bi mu pomogao da se odijeva i opere. Dao mu je slugu da pazi na njega i da mu bude pri ruci.

ljUbaV HaZrETI OmEra r.a. PrEma djEcI

Hazreti Omer r.a. veoma je volio djecu. Bio je uvijek prema njima ljubazan. Svako ga je dijete smatralo najboljim prijateljem. Često bi hazreti Omer r.a. uzeo ruku djeteta i tražio od njega da dovi za njega. Govorio bi im: “ Vi ste tako nevini, pa će Allah primiti vaše dove.” Hazreti Sanaan mu je ispričao događaj iz svog djetinjstva. On mu je rekao da se jednom igrao s drugom djecom ispod palme i da je podigao nekoliko hurmi koje su pale na zemlju. Hazreti Omer r.a. je tuda prolazio, djeca su vidjela kako dolazi i pobjegla, ali on se nije pomjerio. Stajao je tamo. Kad se hazreti Omer r.a. približio, Sanaan mu je rekao: “Uzeli smo samo one hurme koje su pale na zemlju.” Hazreti Omer r.a. je pogledao hurme u njegovoj ruci i rekao: “Istinu si rekao. Zadrži ih.” Sanaan odgovori: “Ameer-ul-Momineene, ako sada odem, drugi dječaci će me istući i otet će mi hurme.” Hazreti Omer r.a. ga je potapšao po ramenu i otpratio ga do kuće.

81

lIČnOST I karakTEr HaZrETI OmEra r.a.

Hazreti Omer r.a. bio je jednostavan čovjek. Jeo je ono što je bilo dostupno i odijevao ono što mu je bilo dostupno. Njegova ishrana je bila skromna kao i njegova odjeća. On je bio utjelovljenje plemenitosti i poniznosti. Nije imao ni dvorac ni stražu. Jednom dok ručao, jedan bogataš je došao da ga posjeti. Hazreti Omer r.a. pozvao ga je da ručaju zajedno, što je ovaj rado prihvatio. Pošto je hljeb bio napravljen od neprosijanog brašna, prvi mu je zalogaj koji je pojeo zastao u grlu. On reče hazreti Omeru r.a.: “Zar ti ne voliš hljeb napravljen od čistog brašna?” Hazreti Omer r.a. odgovori: “Zgrožen sam tvojim komentarom. Kako ću ja jesti hljeb od čistog brašna kad nema dovoljno za sve muslimane?”Priča se da je jednom rimski car poslao poruku hazreti Omeru r.a. Kad je on stigao u Medinu, pitao je njene stanovnike: “Gdje je vaš kralj?”Oni odgovoriše: “Mi nemamo kralja. Mi imamo vođu. Zovemo ga Ameer. On je van Medine.” Čovjek je otišao u potragu za hazreti Omerom r.a. Vidio ga je kako se odmara ispod drveta, koristeći svoj štap umjesto jastuka i veoma se znojio zbog velike vrućine. Glasnik se prilično iznenadio. Reče sebi: “Ovo je osoba koja ulijeva strahopoštovanje u srca najmoćnijih kraljeva i pošten je prema svom narodu provodeći potpunu pravdu; on spava bez ikakvog straha dok su naši vladari okrutni prema svom narodu, zato se uvijek boje za svoje živote i ne mogu mirno spavati.” Jednom je hazreti Omer r.a. išao nekuda pješke. Bilo je jedno veoma vruće poslijepodne. Vidio je jednog roba koji je jahao na magarcu idući istim putem. Hazreti Omer r.a. upita ga da dopusti da sjedne iza njega na magarca. Rob iz poštovanja siđe sa magarca govoreći: “Molim Vas, uzjašite Vi moga magarca. Ja ću hodati pored Vas.”Hazreti Omer r.a. odbi govoreći: “Ja ću sjediti pozadi, ako mi

82

dopustiš. Ne želim da te gledam kako pješačiš dok ja jašem na tvojoj životinji.” Tokom halifata hazreti Omera r.a. Allah je podario veliko bogatstvo muslimanima, koje je pohranjeno u državnu kasu, odakle su podmirivane potrebe siromašnih. Hazreti Omer r.a. bio je veoma oprezan sa trošenjem državnog novca. Pazio je na račune i ustručavao bi se da potroši makar jedan dirhem za bilo šta što nije bilo neophodno. Prenosi se, kad je bio napadnut i dok je ležao povrijeđen u krevetu, shvatio je da duguje 86 hiljada dirhema koje je trebao vratiti. Hazreti Abdur-Rahman mu predloži da se zaduže iz državne kase s tim da vrate novac koji su uzeli. Hazreti Omer r.a. odbio je da to uradi i umjesto toga on pozva svog sina Abdullaha da mu bude žirant-jemac i vrati novac od prihoda njegove imovine nakon njegove smrti. Jednom je rekao da bi ako bi čuo Allahov glas koji mu kaže da je On dopustio svima da uđu u Džennet osim jedne osobe, on pomislio da je on taj nesretnik koji nije ušao u Džennet.

Iako je bio vođa muslimana, bio je veoma ponizna osoba i bio je voljan da služi čovječanstvu na najbolji mogući način.Jednom je okupio ljude u džamiji i rekao im: “Ja sam bio onaj koji je običavao kamile svojih tetki izvoditi na ispašu i koji je njihove zemljane posude ispunjavao vodom, a zauzvrat su mi davali nekoliko suhih hurmi.”Hazreti Abdur-Rahman, koji je bio ugledni ashab Časnog Poslanika s.a.v.s., a koji je bio prisutan, pitao ga je zašto je to sve spomenuo.Hazreti Omer r.a. mu je odgovorio: “Kad sam sam sjedio razmišljajući o svom položaju u društvu, pomalo sam se ponosio. Onda sam odlučio da se podsjetim na stvarni položaj koji sam imao. Uvjerio sam samoga sebe da sam na počasnom položaju u društvu samo iz čiste Allahove Milosti.”Hazreti Omer r.a. zauzima važno mjesto u historiji čovječanstva

83

općenito, a osobito u historiji islama. Bio je veliki vladar, veliki poglavar i veliki vođa. Bio je svakoj osobi pristupačan i trudio se da otklanja istinske nevolje svake osobe.Potpomagao je obrazovanje. Uzdizao je učenje Časnog Kur’ana i hadisa. Uistinu, hazreti Omer r.a. je imao sve osobine koje su svojstvene velikim ličnostima.

POlOŽaj nEmUSlImana U mUSlImanSkOj ZEmljI

Položaj stranih državljana bio je lošiji nego položaj robova u Rimskom ili Perzijskom carstvu. Iako su sirijski kršćani bili iste vjeroispovijesti kao njihove vođe, ipak nisu imali prava nad posjedima koje su obrađivali. Nasuprot tomu, i prema njima samima su se ophodili kao prema vlasništvu. U slučaju kad bi vlasnik prodao posjed drugom gazdi, svi radnici bi pripadali zajedno sa posjedom novom gazdi, koji je imao ista prava nad njima kao i prethodni gazda. Položaj Jevreja bio je još gori.S druge strane, kada su ove imperije osvojene za vrijeme halifata hazreti Omera r.a., ljudi koji su bili druge vjere uživali bi ista prava kao i muslimani. Njihovi životi i imeci su bili sigurni, kao i bogomolje. Mogli su bez straha da slave svoje vjerske praznike i bila su sačuvana prava i privilegije njihovih vjerskih vođa kao i prije.Pravilo iz Časnog Kur’ana da u vjeri nema prisile strogo je primjenjivano. Mnogo se poštovala čast i samopoštovanje svakog nemuslimana i smatralo se potpuno pogrešnim da se izjavljuje prezir ili oholost prema njihovim vjerovanjima i praksi.Predrasude na koje se može naići u nekim muslimanskim zemljama danas koje se odnose na nemuslimansku manjinu strane su islamskoj kulturi. Neki takozvani muslimanski učenjaci današnjice tvrde da nijedan nemusliman ne smije biti zaposlen u muslimanskoj državi na važnoj poziciji, ali za vrijeme halifata hazreti Omera r.a. svi zapisi prihoda Iraka, Sirije i Egipta bili

84

su napisani na sirijskom, koptskom i perzijskom jeziku i iz tog razloga zvaničnici tih ministarstava su bili kršćani ili magijanci. Štaviše, prema zapovijedi hazreti Omera r.a., rimski kršćanin je bio zadužen da sastavlja zapise poreza u Medini. Hazreti Omer r.a. je također dozvolio služenje vojske svakome bez ograničenja po pitanju zemlje, nacionalnosti ili vjerovanja. Kaže se da se više od pet hiljada rimskih i grčkih vojnika borilo pod zastavom islama tokom osvajanja Egipta. Kada je Amr bin Al-Aas osnovao grad Fustat, oni su bili smješteni u odvojenim kvartovima. Isto tako, spomenuto je u historijskim knjigama da je veliki broj Jevreja i magijanaca bio zabilježen među muslimanskim snagama.Magijanci, koji su također poznati kao parsees, bili su sljedbenici Zaratustre, Božijeg poslanika koji je živio prije mnogo vremena u Perziji. I oni su također živjeli u odvojenom naselju u Fustatu koje se zvalo paresee naselje.

Neki muslimanski učenjaci današnjice govore kako nijedan nemusliman ne može posjetiti sveti grad Meku. To se smatra vjerskim naređenjem. Međutim, u doba hazreti Omera r.a. nemuslimani su mogli posjećivati Meku bez ikakve smetnje i mogli su tamo ostajati koliko su željeli. To pokazuje da nije bilo nikakvog ograničenja za nemuslimane da posjete Mekku u ranim periodima islama. To nepravilno vjerovanje se izgleda uvuklo u muslimansku vjeru poslije.

šEHadET HaZrETI OmEra r.a.

Hazreti Omer r.a. imao je šezdeset pet godina kada ga je jedan perzijski rob Feroz, poznat pod imenom Abu-Lu’Lu, izbo šest puta. Feroz je bio hazreti Mugejrahov rob. Kaže se da je jednog dana prišao hazreti Omeru r.a. i požalio mu se na svog gazdu hazreti Mugejraha. Rekao je: “Moj je gazda prema meni okrutan. Moram obavljati mnogo posla za njega, ali mi on zauzvrat plaća veoma malo.”

85

Tražio je od hazreti Omera r.a. da kaže njegovom gazdi da ne bude tako strog prema njemu i da mu smanji posao.Hazreti Omer r.a., nakon što je poslušao detalje u vezi s njegovim poslom, rekao mu je: “To nije puno posla za tebe. Ne uviđam da tvoj gazda loše postupa prema tebi. Boj se Allaha i budi pravedan prema svome gazdi.”Razočaravši se njegovim odgovorom, Feroz je otišao proklevši hazreti Omera r.a. Odlučio je da ga ubije i načinio je bodež u tu svrhu.Jednog dana dok je hazreti Omer r.a. predvodio sabah-namaz, Feroz, koji je bio prisutan u džamiji, potrčao je naprijed i napao hazreti Omera r.a. tim bodežom. Hazreti Omer r.a. je pao na tlo. Stoga je dao znak hazreti Abdur-Rahmanu bin Aufu da nastavi predvoditi namaz. Feroz je uhvaćen i znajući da ne može izbjeći kaznu, počinio je samoubistvo.Najvjerovatnije da su Ferozova djela bila dio velike zavjere protiv muslimana od strane neprijatelja islama. Veliki napredak koji su muslimani postigli i pobjede koje su ostvarili tokom halifata hazreti Omera r.a. prouzrokovale su ljubomoru među neprijateljima islama i uvijek su pokušavali do krajnjih svojih granica da sruše islam kako bi spriječili njegovo širenje.Hazreti Omera r.a. su odveli kući na liječenje. Imao je sedam dubokih uboda na svome tijelu. Često je gubio svijest. Jednom kad je došao sebi, pitao je hazreti Ibn-e-Abbasa, koji ga je njegovao, da sazna ko ga je napao. Kad mu je rečeno da ga je napao Feroz, hazreti Mugejrahov sluga, hazreti Omer r.a. se zahvalio Allahu da napadač nije bio musliman. Potom je zamolio Ibn-e-Abbaasa da sazna da li je ijedan musliman bio umiješan u tu zavjeru. Hazreti Ibn-e-Abbaas ga je obavijestio da nijedan musliman nije bio umiješan u taj napad. Štaviše, svi su bili veoma uznemireni tim užasnim događajem.Poslije je hazreti Omer r.a. pozvao svoga sina Abdullaha i rekao mu da ode hazreti Aiši r.a., ženi Časnog Poslanika s.a.v.s., i da joj

86

kaže da je Omer r.a. tražio dozvolu od nje da se ukopa kraj svoga voljenog Časnog Poslanika s.a.v.s. Posebno je naglasio svome sinu Abdullahu da ne kaže “Omer, Ameer-ul-Momineen”, nego samo “Omer”.Hazreti Abdullah je otišao hazreti Aiši r.a., koja je ožalošćena plakala, i prenio joj poruku svoga oca.Hazreti Aiša r.a. mu je rekla da je to mjesto ostavila za sebe, ali da hazreti Omer r.a. ima prednost nad njom u tome. Kad je hazreti Omer r.a. saznao za hazreti Aišinu odluku, osjetio je olakšanje i rekao je: “ Nema boljeg mjesta odmora za Omera do tog.”

Ljekari su bili zabrinuti što se nije oporavljao. Shvativši da će uskoro biti lišene svoga vođe, neke žene su počele naricati i plakati. Hazreti Omer r.a. ih je izgrdio riječima: “Časni Poslanik s.a.v.s. je zabranio ljudima da nariču, pa čak i kod preseljenja njihovih voljenih.”Kad mu je stanje postalo veoma ozbiljno, neko ga je pokušao razveseliti rekavši mu: “Veliki dio svoga života si proveo sa Časnim Poslanikom s.a.v.s., i kad je on preselio, bio je tobom zadovoljan. Potom si blisko surađivao sa hazreti Abu-Bakrom r.a. i bio si mu najbolji prijatelj i saputnik. Kad je preselio, i on je također bio tobom zadovoljan. Onda si postao halifa muslimanima i služio im na najbolji mogući način. Cjelokupna zajednica muslimana je tobom zadovoljna i dovi za tebe.”Hazreti Omer r.a. je odgovorio: “Samo se Allaha bojim i brine me da li sam svoje obaveze izvršio uredno ili ne.”Napomenuo je: “Da sam posjedovao zlato i srebro koliko je cijela planeta, dao bih to na Allahovom putu kako bi On bio mnome zadovoljan.”Četiri dana nakon napada voljeni halifa muslimana je preselio.

INNA LILLAH-I-WA INNA ILAIHI RADŽIUN (Mi pripadamo Allahu i Njemu se vraćamo).

87

Hazreti Omer r.a. bio je halifa deset godina i šest mjeseci. Cjelokupna muslimanska zajednica bila je ožalošćena kad je preselio. Njegovo tijelo je preneseno na mjesto gdje je trebao biti ukopan. Hazreti Ali r.a. je izrazio svoju tugu rekavši: “O Omere, bio si moj voljeni prijatelj. Često sam se divio tome da ćeš biti s Časnim Poslanikom s.a.v.s. i sa hazreti Abu-Bakrom r.a. poslije svoga preseljenja, kao što si s njima bio uvijek tokom njihovog života.”Hazreti Omer r.a. je ukopan tako da je njegova glava bila blizu nogu Časnog Poslanika s.a.v.s.

Hazreti Omer r.a. je odredio odbor od šest članova tokom svoga života da odaberu novog halifu nakon njegove smrti. Odbor je izabrao hazreti Osmana r.a. za svoga halifu i cijela se muslimanska zajednica predala u njegove ruke.

88

rjEČnIk

AD – broj godina otkako se vjeruje da je Isa a.s. rođen

Ezan – poziv na namaz

AH – poslije Hidžre, prelazak Časnog Poslanika s.a.v.s. iz Meke u Medinu

Allah-o-Akbar – Allah je najveći

Ameer-ul-Mominee – vođa muslimana

Essalamu Alaikum – islamski pozdrav. Značenje – Mir neka je s tobom

Bait-ul-Maal – državna kasa

Dinar – arapska valuta. Zlatna kovanica

Dirhem – arapska valuta, srebrena kovanica

Džannat-ul-Baki – sveto mezarje u Meki

Hazreti – časni

Hadis – govor i djela Časnog Poslanika s.a.v.s.

Hidžra – prelazak Časnog Poslanika s.a.v.s. iz Meke u Medinu

Imam – vjerski vođa, osoba koja predvodi namaz

Inna lillah-i-wa inna ilaihi radžiun – Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo

InšAllah – ako Bog da

Ka’bah – prva građevina koja je napravljena u svrhu obožavanja Allaha. Smještena je u Mekki

Kalima Tayyaba – izjava vjerovanja kod muslimana

Kaba – mjesto blizu Medine

89

Kadija – muslimanski sudija

Karavan – grupa ljudi koja zbog sigurnosti zajedno putuje mjestima poput pustinja

Koptski – onaj koji se odnosi na Egipat, egipatski

Kurejši – arapsko pleme. Časni Poslanik s.a.v.s. je rođen među Kurejšijama

Magijanci – sljedbenici poslanika Zaratustre

Madžli-e- Šura – savjetodavni organ. Odbor u kojem se raspravlja o važnim društvenim pitanjima

Minber – govornica, koja je uglavnom napravljena od drveta za imama da se popne i drži hutbu

Pagani – ljudi čija vjerovanja ne pripadaju nijednoj od velikih svjetskih religija

Parsee – sljedbenici poslanika Zaratustre

Ramazan – mjesec posta

Šehid – neko ko je ubijen na Allahovom putu

Tavaf – kruženje oko Kabe sedam puta

Zekat – obaveza koju plaća svaki musliman koji ima bogatstvo, nakit ili druge dragocjenosti za cijelu godinu, koje ima zasigurno preko određene granice

Ako želite više informacija o Ahmadija muslimanskom džematu preporučujemo Vam slijedeću literaturu na bosanskom jeziku:

Filozofija učenja islama • Osnovne i bitne informacije o ahmadijanstvu • Istina o ahmadijama i njihovom svetom osnivaču • Knjiga o namazu • Preporod vjere • Ljubaznost Časnog Poslanika prema djeci • Ahmad i Sara • Ahmad i Sara idu u džamiju • Molba za našu braću i sestre • Zašto sam postao ahmadi • Poruka mira • Ahmadija muslimanski džema’at – kratak uvod • Odgovor na primjedbe protiv ahmadija i njihovog osnivača • Naše učenje • Odabrani ajeti iz Časnog Kur’ana • Odabrani hadisi Časnog Poslanika islama • Odabrani hadisi Časnog Mesije • Hazreti Ahmad - Obećani Mesija • Halifat u ahmadijatu • Oporuka • Šta je Ahmadija muslimanski džema’at ponudio čovječanstvu? • Islamski odgovor na suvremena pitanja • Potreba za Imamom • Časni Kur’an i kosmologija • Uvjeti Bai’ata i odgovornosti ahmadi muslimana • Islam – moja vjera • Ljubaznost Časnog Poslanika prema djeci • Hazreti Sejjida Hatidža r.a. • Blagoslovljeni uzor, Časni Poslanik s.a.v.s. i stvarna pozadina karikatura • Stvarno značenje izraza ‘Khataman-Nabiyyeen’ • Predskazanja Časnog Kur’ana • Halifa je određen od Boga • Ponovno uspostavljanje halifata • Hulafa-e-Rašedeen • Božija uputstva za muškarce i žene navedena u Časnom Kur’anu • Islamski veo • Uloga žene u islamskom društvu • Žena u islamu • Odgovori na četiri pitanja gosp. Siradžuddina, kršćanina • Ponovna uspostava svjetskog mira • Život Muhammeda s.a.v.s. i mnoge druge knjige, brošure i materijali...

Bilo kakve informacije o islamu ili literaturu na raznim jezicima možete dobiti na slijedećim adresama:

bosna i Hercegovina:Mesdžid Baitul - IslamTuzlanska 1b71000 SarajevoTel. 00-387-33-612612Web: www.ahmadija.baE-mail: info@ahmadija.ba

belgija:Brusselstraat 31700 Sint-Ulriks-Kapelle(Dilbeek), BrusselsTel. 00-32-2-4666856Holandija:De MoskeeOostduinlaan 792596 JJ, Den HaagTel. 00-31-703-242881kanada:Baitul - Islam10610 Jane StreetMaple, OntarioL6A 3A 2

švedska:Nasir MoskeTolvskillings Gatan 1414-82 GotenborgeTel. 00-46-31-414044švicarska:Mahmud MoscheeForchstrasse 3238003 ZurichTel. 00-411-3815570njemačka:Genfer Strasse 1160437 Frankfurt am MainTel. 00-49-69-50688600Fax. 00-49-69-50688666norveška:Ahmadiyya Muslim MissionFrogner VN 530266 Oslo 2Tel. 00-472-244718Velika britanija:The London Mosque16 Gressenhall RoadLondon SW 18 5QLTel. 00-44-20-8870-8517