distinguished: 'cxmscious-symbolic interactionism' (SCI) and 'psychoanalytic charaoterology' (PC). Their contributions to the explanatory task aire appraised. Bait them it As argued that there is an _ area of explanatory theory, as yet largely undeveloped, that lies between CSI and PC, which can ibe termed psychody-namic group psychology. Some hypotheses in this area are advanced, moving towards an account of the demonic in social life.

'If we look behind the sober scenes that the members of our bour-geoisie create, aind see the way they really work and adt, we see that these solid citizens would tear down the world if it paid. Even as they frighten everyone with fantasies of proleta-rian rapacity and revenge, they themselves, through their inex-haustible dealing and developing, hurtle masses of men, materials and money up and down ithe earth, and erode or explode the foundations of everyone's lives as they go. Their seoret — aseoret they have managed -to keep even firom themselves — is thait, behind their facades, they are most violently destructive .ruing class on history. All the anarchic, measureless, axplosive drives thalt a later generation will baptise by the naime of nihilism — drives that Nietzsche and his follo-wers will ascribe to such cosmic trauimas as the Death of God — are locaited by Marx in the seemingly banal everyday wonkimg of the market economy. He uraveilis the modem bourgeois as consummate nihilists on a far vaster scale than modem intel-lectuals can conceive. Bu)t these bourgeois have alienated them-selves from their own creativity because they cannot bear to look into the moral, social and psychic abyss that their cre-ativity opens up.

'Some of Marx's most vivid and striking images are meant to force us aiLl to confront that abyss... When MaTX depicts the bour-geois as sorcerers he is poiimltiing to depths they deny... For this miraoulous and magical world is also demonic and terrifying, swinging wildly out of control, menacing and destroying blindly as it moves. The members of the bourgeoisie repress both won-der and dread at whart they haive made: these possessors don't want to iknow how deeply they are possessed'.

from Marshall Berman — All That Is Solid Melts Into Air (1983)

BELEŠKA 0 PISCU

TOM KITVUD 'je profesor na školi za nauku i društvo na Univer-zitetu Bredford (Engleska). Bavi ise istraživanjima u oblasti so-cijalne i masovne ipisiholagiije i teorije naoke, tehnologije i dru-štva. Autor je većeg broja rasprava i knjiga od kojih su naj-značajnije: Disclosures at a Stranger, R. K. Paul, London, 1980; Technology, Development and Domination, Manchester Mono-graphs, 1984. Sarađuje kao organizacioni direktor u Interuniver-zatetskom centru za poslediplomske stadije u Dubrovniku, na kursu "Social Initeipretation of Technics".. (Prim. red.).

trevor I- pinch

wiebe e. bijker

DRUŠTVENO PROIZVOĐENJE ČINJENICA I TVOREVINA: O CJELOVITOM PRISTUPU IZUČAVANJU

ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE *

UVOD*'1

Jedna od najupečatljivijih crta izuzetnog rasta »studija o zna-nosti« posledinjih godina jest razdvajanje znanosti od te-hnologije. Na primjer, sociološke studije obiluju novim spoznajama o znanosti, poput studija o tehnološkim ino-vacijama, ali je malo pokušaja koji teže objedinjavanju ova dva područja.1) Da li su .doista znanost i tehnologija u svojoj biti tako različiti, da se to odražava i na razli-

* Ovaj rad prezentiran je na seminaim »Social Interpretation of Technics«, Dubrovnik, 1—13. travnja/apirila 1984. godine. Znan-stvenoj javnosti izvan naše zemlje poznat je na osnovu publici-ranja u časopisu Social Studies of Science (SAGE, London, Be-verly Hills and New Delhi, vol. 14 (1984, 399—441). Smatrajući

..- rad dovoljno vrijednim i zanimljivim i za širu ičitalačtku publiku, . objavljujemo ga u časopisu »Gledišta«. Zahvaljujemo se i auto-

rima i izdavaču (SAGE) što su oam <u tome pomogli — (Napo-. mena Redakcije).

** Zahvalni smio Henk van den Beltu, Ernstu Homburgu, Donaldu Madkemzieu i Steveu Woolgaru na komentarima ranijeg teksta ovoga rada. Željeli bismo se također zahvaliti Zadužbini Volks-wagen, Saveznoj Republici Njemačkoj, Sveučilištu tehnologije Twente, Nizozemska, fcao i UK SSRC (G/00/23/0072/1) na JK-nansdjsikoj podršci. !) Razvod znanosti i tehnologije nije uslijedio kao posljedica izostanka općih analitičkih ciljeva unutar »studija znanosti«, već prije zbog trajnih zahtjeva za empirajsikam radovima u ovim područjima. Da damo samo jedan primjer: nova sociologija znanstvene spoznaje, koja uzima u Obzir aiktualni sadržaj znan-stvene spoznaje, svoje najbolje reprezentainte ima među istra-živačima koji imaju i određeno isGoustvo u , području koje prou-čavaju, ili su barem vrlo blisiki sa širom tehničkom literaturom (i zaista, mnogi od istraživača su bivši znanstvenici prirodnih znanosti). Jednom obavljena ekspertiza pojačava tendenciju os-tanka unutar područja gd'je se ona može najbolje razvijati.

čite pristupe (njihovom izučavanju? Kako bilo da bilo, sve dok se vrše napori da se stave u isti analitički okvir, nismo za tu različitost. Jedna cjelovita studija bi, na lcra-ju ,krajeva, pomogla u točnijem razjašnjavanju različito-sti između znanosti i tehnologije.

Osnovna nakana ovoga rada sažeta je u tvrdnji: proučavanje znanosti i proučavanje tehmoilog-ilje trebalo 'bi, što je i moguće, doprinositi uzajamnim koristima u oba područ-ja ljudskoga znanja. Nastojeći promotriti moguće .kori-sti, predlažemo jedan cjeloviti sociološki pristup zasno-van na idejama prisutnima u sociologiji znanosti i socio-logiji tehnologije. Posebno pokazujemo kako je stajalište društvenog proizvođenja, već prisutno unutar sociologije znanosti, sada i unutar sociologije tehnologije, plodna po-lazna pozicija za takav pristup. Razmotrićemo na ana-litički i empirijski način i konstitutivna pitanja cjelovi-tog pristupa ina osnovu društvenog proizvođenja znano-sti i tehnologije. Kako ne namjeravamo samo dati odre-đeni programatski poziv, empirijski primjeri uzeti .iz na-šeg dosadašnjeg rada na znanosti i tehnologiji, moći će ilustrirati dosege ovog programa istraživanja.2)

Rad čine tri cjeline. U prvom dijelu .naznačit će se razni a-rgu-mentacijski trendovi i prikazati korpus literature za koji držimo da je relevantan za ciljeve našeg stajališta. U drugom dijelu razmatramo pobliže dva specifična pri-stupa iz kojih se razvija naše cjelovito stajalište: Empi-rijsiki Program Relativizma (EPR)3 i pristup društvenog proizvođenja u izučavanju tehnologije4 (Bijiker et al., 1982). U trećem dijelu sintetski se donose oba pristupa

Sličraojsiu istraživanja 2oarastveffM-i9traživaakiih odijela (firmi) j inovacijske stadije, sa naglaskom analize na »firmi« i »polo-žaju na -tržištu«, zahtijevala specijalističku -kompetenciju ekono-mista. Talko različiti poduhvati ne vode laiko prema integral-noj koncepciji znanosti d tehnologije. Izuzetak je •vrijedan pa-žnje J. R. Ravetz, Scientific Knowledge and its Social Problems (Oxford, Oxford University Press, 1971). To 'je jedan -od rijetkih radova među -novijim studijama u kojem ,se znanosti d tehnolo-gija i njihove r-azlike isitražiujiu unutar zajedničkog teorijsikog okvira. 2) Proučavanja znanosti preuzeta su od Pincha. Primjeri na kojima temelijimo ovaj irad dolaze iz nedavne komparativne studije o četani slučaja zmanstveniiih sporova. Za nelke od pri-vremenih nalaza u ovoj studiji, treba pogledati u: T. J. Pinch, Towards an Analysis of Scientific Observation: The Externality and Evidential Sdgmficannce of Observation: Reports in Physics, Social Sudies of Science, u tisku. U ovom radu koni'sfcićemo primjere vezaine uz rad jednoga od znanstvenika — Henryja Hilla. Proučavanja 'tehnologije vršio je Biijlker. Istraženo je šest tehno-loških inovacija. Viđa W. E. Biijeiker i E. C. J. van Oost, The Social Cons&ruatdon of Technological Artefacts«, rad prezentiran na EASST Conference (Deutschlandsberg, Austrija, 24—26. rujna /septembra/, 1982). U ovom radu najviše se služimo pnknjerima iz stadija o razvoju biciikla. 3) H. M. Collins, Stages in the Empirical Programme of Rela-tivism, Social Studies of Science, vol. 11 (1981), 3—10. 4) Bijker et »1., op oit. bilješka 2.

kao i empirijski primjeri za njih. Zaključiti ćemo sažima-njem naših hipotetskih nalaza iz komparativinog prouča-vanja znanosti i tehnologije i naznakom pravaca u fco-

' jima 'bi se program istraživanja mogao plodno nastaviti.

RELEVANTNA LITERATU-RA

U ovom odjeljiku usmjeravamo našu pažnju na tri skupine literature unutar studija znanosti i -tehnologije. Razmot-

- ' rit ćemo pomnije -studije iz domene sociologije znanostii, domene odnosa znanost — tehnologija, -te tehnološke studije.

Sociologija znanosti

Mije nam namjera prikazati sveobuhvatno razvoj ovoga pod-ručja kao zasebne cjeline.5 Ovdje smo zaokupljeni samo novijom pojavom luaiutar sociologije znanstvene spoznaje.6

Studije unutar sociologije znanstvene spoznaje, naime, za predmet analize uzimaju aiktualni sadržaj znanstvenih ideja, teorija i eksperimenata, nasuprot ranijim ra-dovi-ma koji su zaokupljeni proučavanjem znanosti ikao in-stitucije, proučavanjem ponašanja znanstvenika, obras-cima karijere i strukturama nagrada u znanosti.7 Veliki, ako ne i najveći, napredak u ovom području u zad-njem desetljeću predstavlja širenje sociologije znanosti u sferu »tvrdih« znanosti«. Potrebu za ijednim takvim

-.-.- »strogim programom« u sociologiji znanstvene spoznaje ocrtao je Bloor8: njegovi osnovni principi pretpostavljaju nepristrasnost sociologa spram istine ili lažnosti vjero-vanja koje proučavaju i zahtjev da se ta uvjerenja raz-jašnjavaju simetrijstki. Drugim riječima, različita objaš-

.:..-• njenja ne bi se trebala smatrati određenom znanstve-nom istinom« -(npr. postojanje X-zra-ka) ili .znanstvenom »laži« (postojanje N-araka). Unutar ovog programa cje-lokupna spoznaja i spoznajni ciljevi promatraju se kao određena društvena tvorevina. To znači da se objašnje-nja za genezu, prihvaćanje ili odbijanje određenih spo-

5) Dublji -pregled može se naći u M. J. Muffikay i V. MiMć, The , Sociology of Science in East and West, Current Sociology, vol.

28. (Zima 1980), 1—342. 6) Za noviji pregled sociologije znanstvene spoznaje, vidi H. M.

. Collins, The Soaiology of Scientific Knowledge: Studies of Con-temporary Science, Annual Review of Sociology, vol. 9 <1983),

:v 265—85. ') Za raspra-vu o ranijim radovima (najšire povezanim za Ro-

; berta Mertona i njegove nastavljače), vidi R. D. Whitley, Blaok . -.Boxism and the Sociology of Science: A -Discussion of the

Major Developments in .the Field, u: P. HaiLmos (ed.), The So-.., ciology of Science, Sociological Review Monograph, No. 18. (Ke-

cle: University of Keele, 1972), 61—92. 8) D. Bloar, Wittgenstein and Mannheim on the Sociology of Mathematics, Studies in History and Philosophy of Science, vol. -4 (1973), 173-91.

znajnih ciljeva trebaju tražiti pr i je u -domeni društvenoga nego li prirodnoga svijeta.9

Ovaj pristup proizveo je jedan žustri program empirijskih istraživanja tako da smo u mogućnosti razumjeti proce-se stvaranja znanstvene spoznaje u različitim mjestima i kontekstima. Na primjer, grupe istraživača usmjerile su se na izučavanje lahori torjs:kei radionice.10 Drugi su za sadržaj istraživanja odabrali znanstvenu raspravu i sto-ga se usredotočili na problem društvenog proizvođenja znanstvene spoznanje unutar šire zajednice znanstveni-ka.11 Kao i u »tvrdim znanostima«, poput fizike ili bio-logije, pnistap se pokazao plodnim i u studijama srodnih znanosti12, te u proučavanju rasprava javnost — zna-nost, ikao što je slučaj zagađivanja okoline olovom.13

') Za obuhvatniju raspravu, vidi B. Bames, Scientific Knowled-ge and Sociological Theory (London: Routladge and Kegan Paul, 1974); M. Mdlikay, Science and the Sociology of Knowledge {Lon-don: Allen and Unwin, 1979); Collins, otp. cit. bilješka 6; i B. Barnes, D. Edge (eds), Science in Context (Milton Keynes, Bucfcs.: The Open University Press, 1982). Izvorišta ovoga pri-stupa mogu se naći u: L. Bleck, Entstehung und Entwicklung einer wissenschaftlichen Tatsache: Einfiihrung in die Lehre vom Denkstil und Denkkollektiv (Basel: Beimo Schwalbe &Co., 1935; Frankfurt am Main: Suhricamp, 1980); englesko_ izdanje: L. Fledk, The Genesis and Development of a Scientific Fact (Chicago: The University of Chicago Press, 1979). i") Vidi, na primjer, B. Latour i S. Woalgar, Laboratory Life (London and Beverly Hills, Calif.: Saige, 1979); K. D. Kniorr — Cetina, The Manufacture of Knowledge: An Essay on the Con-structivist and Contextual Nature of Science (Oxford: Pargamon, 1981); M. Lynch, Art and the Artefact in Laboratory Science: A Study of Shop Work and Shop Talk in a Research Laboratory (London:. Routledge and Kegain Paul, <u tiisiku, 1984); d S. Woolgair, Laboratory Studies: A Comment on the State of Art, Social Studies of Science, vol. 12 (1982), 481—98. u ) Vidd, na primjer, H. M. Collins, The Seven Sexes: A Study in the Sociology of a Phenomenon, Or 'the 'Replication of Expe-riments in Physics, Sociology, vol. 9 (1975) 205—24; B. Wynne, C. G. Barkla and the J. Phenomenon: A Case Study of ithe Treatment of 'Deviance in Physics, Social Studies of Science, vol. 6 (1976) 307—47; T. J. Princh, What Does a Proof Do if it Does not Prove? A Study of 'the Social Conddtdons and Metaphy-sical Divisions 'leading rto David Bohm amd John von Neumann Fadffing to Communicate in Quantum iPhyisics, u: E. Mendelsohn, P. Weiingart i R. Whiitley(eds), The Social Production of Scien-tific Knowledge (Dordrecht and -Boston, Mass.: Redidel, 1977, 171—215); 'bao i studije A. Pickeringa, B. Harveya, H. M. Col-linsa, G. D. L. Traivisa i T. J. Pinincha objavljene zajedno u: Collins (ed.), Knowledge and Controversy, Social Studies of Science, vol. 11 (1981), 3—158. 12) H. M. Collins i T. J. Princh, The Construction of the Para-normal: Nothing UoscderatiifiLc i-s Happening, iu: R. Wallis (ed.), On the Margins of Science: The Social Construction of Rejec-ted Knowledge,Sociological Review Monograph, No. 27. (Keele: University of Keele, 1979), 237—70; i Collins i Pinch, Frames of Meaning: The Social Construction of Extraordinary Science (London: Routledge and Kegan Paul, 1982).

D. Robhiras i R. John9ton, The Role of Cognitive and Occupa-tional Differentiation in -Scientific Controversies, Social Studies of Science, vol. 6 (1976) 349—68. Za sličnu analizu javnih znan-stvenih rasprava, vidi B. Gillespie, D. Eva i R. Johnston, Carci-nogenic Risk Assesmenit an -the United States and Great Britain:

l a k o i ovdje postolje uobičajene razlike u mišljenjima među istraživačima u vezi ma primjer, o tome gdje locirati

; istraživanje, kao, recimo laboratoriju, raspravu ili znan-stveni rad i kalkvu metacMošiku strategiju slijediti,14 po-stoji široko slaganje u tome da znanstvena spoznaja jest, društveno konstituirana. Ovi pristupi, ko je ćemo nazvati pristupima »društvenog proizvođenja«, označa-vaju novi trend razvoja unutar sociologije znanosti. Tret-man znanstvene spoznaje kao društvene tvorevine/kon-strukcije implicira stav da ne postoji epistemološki ni-šta posebno u vezi s prirodom znanstvene spozmaj'e: radi se samo o jednoj između mnogih spoznajnih kultura (uključujući, npr. i spoznajne sisteme tzv. »primitivnih« plemena)15. Naravno, još uvijek se moraju -razjasniti -raz-lozi uspjeha i neuspjeha izvjesnih spoznanjnih kultura; no, to je pr i je sociološki -nego epistemološki zadatak.

Sociologija znanstvene spoznaje još više obećava u ostalim područjima »studija o znanosti«. Na primjer, već se do-kazuje da novii .rad ima veliki značaj za historiju zna-nosti,16 ' f i lozofiju znanosti,17 i znanstvenu politiku.18 Osim toga, čini -sa da stajalište društvenog proizvođenja zna-nosti i tehnologije, stalno 'dokazuje moć šire primjene. Upravo ono čini jedasn od stubom našeg vlastitog pri-stupa proučavanju znanosti i tehnologije.

Odnos znanost — tehnologija

Literatura o odnosima između znanosti i tehnologije, nasuprot prethodno naznačenoj, prilično je heterogena i uključu-je radove iz različitih disciplinarnih perspektiva. I ov-dje ćemo se ograničiti na parcijalan pregled, imajući u vidu naše posebne interese.

Jedna od tema koju slijede f i lozof i jest pokušaj odjelj ivanja tehnologije od zn-amosti na analitičkoj osnovi. Pri tome

The Case of Aldrin/DieMrin', Social Studies of Science, vol. 9 (1979), 265—301; i F. B. McCrea d G. E. MaiMe, The Estrogen Replacement Controversy in the USA and UK: Different Answers to the Same Question? Social Studies of Science, vol. 14 (1984), 1—26. M) Neke od najnovijih rasprava mogu se naći iu: K. D. Knorr — Cetina i M. J. MuLkay (eds), Science Observed-Perspectives in the Social Study of Science (London and Beverly Hills, Calif.: Sage, 1983). :15) Kao što, na primjer, dokarauje Barnes, op. cđt. bilješka 9, te Collins i Pinch, op. ok. bilješka 12. ls) S. Shapdn, History of Science and its Sociological Recon-structions, History of Science, vol. 20 .(1982), 157—211. " ) T. Niokles, ERISS and International Sociology of Science, prezentirano na Šestom godišnjem sastamikiu Društva za dru-štvena proučavanja znanosti .(Atlanta: 5—7. studenoga 1981.), i Nickles, How Discovery is Important to Cognitive Studies of Science, rad prezentiran na sastanfiou Udruženja za filozofiju znanositd (Philadelphia: 30. listopada 1982). 'P F. Healey, The Research Eumdiog Organization As a Focus for Science Studies, rad prezentiran na Science Studies Confe-rence '(Oxford: 27—28. rujna/septembcra 1982.) -i H. M. OoUAas, Scientific Knowledge and Science Policy: Some Foreseeable Implications, EASST Newsletter, vol. 2 (studeni 1983), 5—8. 25

filozofi teže stvaranju (pare-idealiziranih distinkcija, kao što je npr. ona da is'ei znanost bavi otkrivanjem istine, dok se tehnologija bavi primjenom istine. Uistinu, lite-ratura o filozofiji tehnologije iprilično razočarava u tom smislu.19 Međutim, uzdržaćemo se od (konačne ocjene sve dok filozofi ne predlože realističnije modele i znano-sti i tehnologije.

Istraživači inovacija predstavljaju drugu liniju istraživanja prirode veza između znanosti i tehnologije. Oni su poku-šali empirijski istraživati stupanj u koj'Eim tehnološka inovacija uključuje, ili u kojem je proizvod, temeljnć zna-nosti (fundamentalne znanosti). Logična posljedica ovo-ga pristupa rad je izvjesnih učenjaka koji su tražili re-lacije u idrtuigom pravcu tj. dokazivali su da čista/fuoda-mentalna znanost svoj razvoj duguje razvoju tehnologi-je.20 Rezultati empirijskih ispitivanja zavisnosti tehno-logije od znanosti bili su prilično frustrirajući. Bilo je teško specificirati međuzavisnost. Na primjer, Projekt Hindsight, financiran od Američkog ministarstva obra-ne, pronašao je da najveći tehnološki rast dolazi iz ciljno-orijentiranih projekata (mission-oriented projects) i inženjerskog istraživanja i razvoja (engineering R & iD), a ne od čiste znanosti.21 Ovi su rezultati bili podržani u izvjesnom stupnju kasnijim britanskim istraživanjem22. Na dnugoj strani, Proje'kt TRACES, financiran od strane National Science Foundation, našao je da najveći tehno-loški razvoj potječe iz fundamentalnog istraživanja23. Sve su te studije već kritizirane zbog metodološke nedosljed-nosti i sitoga valja ibiti oprezan u donošenju bilo kalkvih čvrstih zaključaka iz tih radova.24 Većina istraživača da-nas se slaže u tome da se tehnološka inovacija odvija u različitim okolnostima i Mstorijskam epohama i da se stoga utjecaj fundamenta'lne/čiste znanosti umnogome

19) Za noviji ipnilcaz 'dijela ove .literature, vidi Ron Johnston, Gorateoliinig Technology: Am Issue for the Social Studies of Science, Social Studies of Science, vol. 14 >(1984), 97—112. 20) Klasična studija toga Itiipa (locus classicus) jest B. Hessena, The Social arad Economic Roots of Newton's iPrincipria', u: N. I. Bukhanin, A. F. Joffe, M. Riubinistein, B. ZaivadOMsky, E. Colman, N. I. Vavilov, W. Th. MitJkewuch i B. Hessen, Science at the Crossroads (London: Frank Cass, .1931), 147—212. 21) C. W. Sherwin i R. S. Isenson, First Interim Report on Project Hindsight: Summary (Washington, DC: Office of the Director of Defense Research and Engineering, 1966); Sherwin i Iisenison, Project Hindsight: A Defence Department Study of the Utility of Research, Science vol. 156 <23. Jiipraja/juna 1967.), 1571—77. a ) J. Langrish, M. Gibbons, W. G. Evans i F. R. Jevons, Wealth from Knowledge .(London: Macmillan, 1972). H) Illinois Institute of Technology, Technology in Retrospect and Critical Evants in Science (TRACES) {Chicago: IIT Re-search Institute, 1968). 24) Vidi K. 'Kreulkamip, Hindsight and -the Real World of Science Policy, Science Studies, vol. 1 (1971), 43—66, i D. C. Mowery i N. Rosenberg, The Influence, of Marikeit Demand upon Iranova-tiion: A Giitdcai Reiview of Some Recent Empirical Studies, Research Policy, -vol. 8 (1979), 103—53.

razlikuje od prilike do prilike.25 Izvjesno j's da više ne vrijedi stav iz .»loših starih dana«26 kako znanost otkri-va a tehnologija primjenjuje. Napušteni su pojednostav-ljeni modeli d generalizacije. Kao što je Layton zamijetio u jednom novijem prikazu: »Znanost i tehnologija su se ispreplele. Moderna tehno-logija uključuje znanstvenike koji 'čina' tehnolgiju i te-hnologe koji funkcioniraju ikao znanstvenici... Stari po-gled prema kojem fundamentalne znanosti proizvode cjelokupnu spoznaju .koju poitom tehnolozii primjenjuju jednostavno više neće pomoći u razumijevanju suvreme-

• ne tehnolgije«27

čini se da su istraživači, zaokupljeni mjerenjem točne me-đuzavisnosti [znanosti i tehnologije, zapravo provjeravali pogrešno pitanje pretpostavljajući da su znanost i teh-nologija dobro definirane monolitne strukture28. Ukratko, nisu shvaćali da su i znanost i tehnologija i same druš-tveno proizvedene u svoj različitosti društvenih prilika. Ipak, unatoč tome pojavljuje se pomak prema jednoj so-ciološkoj ikoncepciji odnost znanost — tehnologija. Na primjer, Layton paše: »Podjele između znanosti i tehnolgije nisu podjele .iz-među apstraktnih funkcija znanja i činjenja. Prije da su socijalne naravi.. ,«29

Barnes je nedavno ovu promjenu u mišljenju opisao na slije-deći način: »Započinjem sa prevladavajućom orijentacijom našeg mišljenja u pogledu odnosa znanost — tehnologija koja se očitovala zadnjih godina... Moramo priznati da su znanost i tehnologija ravnopravne jedna drugoj. Obje pretpostavljaju profesionalce koji 'kreativno šire i raz-vijaju njihove postojeće kulture; ali isto tako obje pre-uzimaju i eksploatiraju izvjesni dio kulture one drngei.. one su zapravo zapletene u jednoj simbiotskoj relaciji«.30

Iako je Barnes možda preoptimističan kad govori o pojavi »prevladavajuće orijentacije«, vidljivo je da se stajalište društvenog proizvođenja znanosti i tehnolgije vrlo do-bro slaže sa njegovom koncepcijom veze znanost — te-

Vidi, .na primjer, Derek J. de Solla Pcrice, The Structure of Publication in Sđence and Technology, iu: W. H. Gruber i D. G. Marquis (eds), Factors in the Transfer of Technology (Cambridge, Maiss.: MIT Press, 1969), 91—104; F. R. Jevons, The Interaction of Science and Technology Today, or, is Science the Mother of Invention? Technology and Culture, vol. 17 (1976) 729—42; i O. Mayr, The Science — Technology Relationship as a H'istariographic Problem, Technology and Culture, vol. 17 (1976), 663—73. 26) B. Barnes, The Science — technology Relationship: A Model and a Query, Social Studies of Science, vol. 12 (1982), 166—72 2') E. Layitan, Conditions of Technological Development u- I Spiegel — Rosing i D. J. deSolla Price (eds), Science, Technology and Society (London aod Beverly Hills, Calif.: Sage, (1977), 210. a ) 'Mayr, op. cat. bilješka 25. n ) Lay-ton, op. oit. bilješka 27, 209. 3°) Barnes, op. oit. bilješka 26, 166.

hnologija. Znanstvenici i tehnolozi konstruiraju vlastita znanja i ,tehnike unutar i na osnovu resursa ananosti i tehnologije tada, i tamo gdje se oni mogu uspješno is-koristiti. Drugim riječima, i znanost i tehnologija .druš-tveno ;su konstatirane kulture, -koje istovremeno i stva-raju kulturne resurse podobne za svrhe pri ruci i prilici. Prema ovom stavu, granica između znanosti i tehnologi-je je u zasebnim prilikama stvar društvenog pregovara-nja/dogovora, i ne predstavlja čvrstu distinkciju: stoga nema smisla da se. sa vezom znanost — tehnologija po-stupa na jedan jednosmjerni način. Premda u ovom radu dalje ne razvijamo ovu temu, bez sumnje je da druš-tveno proizvođenje veze znanost — tehnologija: zaslužuje dalje empirijsko ispitivanje.

Tehnološke studije

Naša rasprava o radovima pod ovim naslovom još je shema-tičnija. Postoji vrlo veliki :broj tekstova koji se vode pod rubrikom »tehnološke studije«. Uobičajeno se dijele na tri .grupe — studije o inovacijama, Misteriju, tehnologije i na sociologiju tehnologije. Raspravicemo svaku od njih zasebno.

Većinu inovacijskih studija radili su ekonomisti koji tragaju za (uvjetima uspješnih inovacija. Istraživani faktori uklju-čuju različite aspekta inovativne organizacije {na .prim-jer, veličina ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D), sna-ga managamenta i sposobnost marketinga) zajedno s ma-kroekonomskim faktorima, koji su odraiz ekonomije u cjelini. Na neki način, ovaj tip literature .podsjeća na rane dane u sociologiji znanosti, kad je znanstvena spo-znaja držana za »crnu kutiju«31, a poradi svrhe takvih studija znanstvenici su mogli jednako uspješno proizvo-diti i mesnate pđite. Na sličan način, u ekonomskim anali-zama (tehnološke inovacije nalazimo sve one elemente za koje se očekuje da iutječu na inovaciju, izuzev bilo kakve rasprave o samoj tehnologiji. Kako je Layton zamijetio: »Potrebno nam 'je razumijevanje tehnologije iznutra, d to istovremeno kao određenoga znanja i jedne vrste soci-jalnog sistema. Umjesto toga, tehnologija se često tretira 'kao 'orna kutija' za čiji se sadržaj i ponašanje pretpo-stavlja neko općenito znanje«.32

Tek odnedavno započeli su i ekonomisti gledati unutar ove »ome kutije.«33

Zanemarivanje stvarnog sadržaja tehnoloških inovacija rezul-tira u široko 'korištenom jednostavnom linearnom mode-lu pomoću kojega se opisuje proces inovacija. Broj raz-vojnih koraka koje uključuje taj model prilično je pro-

31) Vidi WMtley, op. cit. bilješka 7. 32) Laystall, op. cat. bilješka 27, 198. 33) Vidi, za primjer, N. Rosenberg, Inside the Black Box: Tech-nology and Economics (Cambridge : Cambridge Umlivemsity Press,

izvaljaa <za primjer, vidjeti šestofazni proces na Slici l.)34. Premda su taikve studije bez sumnje mnogo dopri-nijele našem razumijevanju okolnosti podobnih za eko-nomski .uspjeh u tehnološkoj inovaciji35, zbog ignoriranja njenog tehnološkog sadržaja mogu se upotrijebiti za os-novu stajališta dmštvenog proizvođenja .tehnologije.

•slika-1. f i neami model inovaciiskog procesa u šest faza

Yjpotrebaj

J r t j S l / i B t P a I 1

Ova kritika ne vrijedi jednaiko i za historiju tehnologije, koja ima vrlo temeljite studije o razvoju pojedinih tehnologi-ja. Ipak, zbog cljeva sociologije tehnologije, ovdje nala-zimo dvije vrste problema. Prvi 'leži u tome što je des-kriptivna historiografija još uvijek (rijetkost u ovom području. Samo je nekoliko znanstvenika zaokupljeno pokušajem .generalizacije određenih historijskih situaci-ja, pa je vrlo teško i razabrati neki općenitiji obrazac na kojem bi se gradila neka teorija tehnologije36. To ne zna-či .da ova vrsta studija ne bi mogla biti korisna kao »građevna opeka« za stajalište 'društvenog konstruktiviz-ma, prije je riječ o tome da ovi .historičari još uvijek ne demonstriraju stvaranje sociologije spoznaje u nešto

...--•. drugačijem okvirno37. Drugi problem odnosi se na asimetrij'siki fokus analize. Na

primjer, u dvadeset i pet godišta časopisa (»Te-chnology and Culture« nalazimo svega devet članaka posvećenih izučavanju neuspjelih tehnoloških inovaci-ja38. To doprinosi implicitnom usvajanju jedne linearne

M) Prilagođeno prema L. Ublmann, Der Irmovationsprozess in westeuropaischen Industrielandern. Band 2: Den Ablauf indu-striellen Innovationsprozesse (Berlin and Miinchen: Dunoker arad Humblot, 1978), 45. M) Vidi, na primjer, C. Freemain, The Economics of Industrial Innovation (Hanruondswonth, Mdddx: Penguin, 1974), i Freeman, Economics of Research and Development, u: Spiegel — Rosing i deSolla Price (eds), op. ait. hilješka 27, 223—75. 3f) John M. Staudenmaier, SJ, What SHOT hath Wrought and What SHOT Hath Not: Reflections on 25 Years of the History of Technology, rad prezentiran na 25th Annual Meeting of SHOT, 1983. Za opširniji ievještaj, vidi Staiudenmaier, Technology's Storytellers: Recovering the Human Fabric (Cambridge, Mass.: Mit Press, .u tisku), zasnovano ina njegovom radu Design and Ambience: Historians and Technology, 1958—1977 neobjavljena dototorSka teza, University of Pennsylvania, Philadelphia, 1980). 3T) Shap&n piše da »osnovna perspektiva upotreba znanosti može oitikiitd da sociologija spoznaje d historija tehnologije imaju mnogo više zajedničkoga no što se to uobičajeno misli«: S. Shapin, Social Use of Science, u: G. S. Rousseaiu and R. Porter (eds), The Ferment of Knowledge (Cambridge: Cambridge Uni-versity Ptress, 1980), 93—139, str. 132. Premda simpaitizsiramo

. Shapinov argument, mislimo da ije sazrelo vrijeme da se mnogo više traži od histoid jakih studija. 38) Staudenmaier, op. cit. bilješka 36.

strukture tehnološkog razvoja, .koji sugerira »da je cije-la historija tehnološkog razvoja slijedila jedan uobičaje-ni ili iracionalni pravac, kao da je današnji svijet imao precizan cilj prema .kojem su svjesno usmjeravane sve odluike, učinjene od početka historije do danas«39.

Sklonost uspješnim inovacijama čini se da je dovela neke znanstvenike do postavke da je uspjeh neke tvorevine nđsa vrsta objašnjenja njenog kasnijeg razvoja. Histori-čari tehnologije često se oslanjaju -na manifestni uspjeh tvorevine kao na evidenciju zbog koje nema potrebe za daljnjim eksiplanatoimim radom. 'Na primjer, mnoge hi-storije sintetskih plastičnih masa započinju sa »tehnički dražesnim« .karakteristikama bakelita: te se osobine po-tom implicitno koriste da bi se pozicija bakelita označi-la za polaznu točku izuzetnog razvoja na ovom pod-ručju: »Bog reče: 'Neka bude zemlja Bakelita', i sve po-stade plastična •masa!«'10

Ipak, iscrpnije studije razvoja plastične industrije 'koje su us'lijedle nalkon publikacije o nastaniku bakelita u 1909. .godini pokazuju da je na početku bakelit jedva prepo-znat kao kasnija čudesna sintetska smola.42 Ta se situa-cija nije mijenjala značajnije u idućih desetak godina. Za vrijeme prvoga svjetskoga rata naglo su se pogor-šale tržišne perspektive za sintetske plastične mase. No, durnping-cijene ratnih zaliha fenola (korištenog za pro-izvodnju bakelita) u 1918. godini sve su izmjenile43, i omo-gućile dovoljno niske cijene za takmičenje .sa (polu)pri-rodnim smolama, kao što je to celuloid. Može se, daka-ko, spekulirati da li bi bakelit osigurao svoju dominaciju

3') Eugene Ferguson, Toward a Discipline of the History of Technology, Technology and Culture, vol. 15 <1974), 13—30, 19. 40) M. Kauf-mam, The First Century of Plastics; Celluloid and its Sequel .(London: Plastics Institute, 1963), 61. 41) L. H. Baekeland, The Synthesis, Constitution, and Uses of Balkelite, Industrial and Engineering Chemistry, vol. 1 (1909), 149—61; i Baekland, On Soluble, Fusible, Resinous Condensation Products of Phenols and Formaldehyde, Journal of Industrial and Engineering Chemistry, vol. 1 (1909), 545—49. 42) Piiitnuonici o smolastim materijalima spominju baikelit, ali ne tajko pažljivo, ikao što on .to, po marna, retrospektivno za-služuje. Na pnimijsr, profesor Max Bottler posvećuje bakeliltu samo ijeidinu .stranu .u svojoj .knjizi od 228 stranica, koja govoiri o smolama i industriji smole: Bottler, Harze und Harzindustrie (Leipzig: Max Janecke, 1924). Čaik kada Bottler govori, iu jednoj drugoj knjizi, o sintetičkim smolastim materijalima, bakelit među nijima .ne zaiuaima nedvojbeno »prvo mjesto«. Gotovo po-lovica knjige posvećena je kondenzacdjakim proizvodima feno-la/formaidehida, a tek četvrtina stranica govori o bakelitu: Bottler, Uber Herstellung und Eigenschaften von Kunstharzen und deren Verwndung in der Lack — und Firnisindustrie und zu elektrotechnischen und industriellen Zwecken <Miinchen: J. F. Lehmanns Verlag, 1919). Pogledaj talkođer A. R. Matthis, Insula-ting Varnishes in Electrotechnics (London: John Heywood, pri-bližno oko 1920). 43) W. Haynes, American Chemical Industry, vol. 2 (New York: Van Nostraind, 1954), posebno 137—38.

bez dumping-cijena fenola. U svakom slučaju, jasno je da historijsko saopćenje utemeljeno na retrospektivnom

. uspjehu neke tvorevine ostavlja mnogo toga nedore-čenoga.

Imajući u vidu našu nakanu izgradnije sociologije tehnolo-gije koja promatra tehnološko znanje na isti simetrijski •način, nepristrano, kako se znanstvene činjenice proma-traju unutar sociologije znanstvene spoznaje, čini se da većina historijskog matenijala ne ide dovoljno duboko. Ono što treba razjasniti precizno jest uspjeh neke tvo-revine. Za sociološku teoriju tehnologije to ibi trebao biti explanandum, nikako explanans.

Međutim, naš pregled ne bi bio kompletan ako ne bismo spomenuli i novije trendove razvoja, posebno u američ-koj historiji tehnologije. Oni pokazuju da raste broj .teo-rijskih tema na koje se koncentriraju istraživanja44. Na primjer, sistemski pristupi tehnologiji45, i razmatranja efeikata radnih odnosa na tehnološki razvoj46, čini se da navješćuju odvajanje od »stare« historij'a tehnologije. Ovakvi radovi su od velike vrijednosti za sociološku ana-lizu tehnologije, stoga ćemo im se .malo docnije opet vratiti.

Poslednja skupina radova na koju se osvrćemo može se na-zvati .»sociologija tehnologije«41 Poslednjih godina svje-

44) Staudenmaier, op. cat. bilješka 36. Viidii također Thomas P. Hughes, Emerging Themes in ithe Historv of Technology, Tech-nology and Culture, vol. 20 (1979), 697—711. 45) Vidi, na primjer, Edward W. Constant, II, The Origins of the Turbojet Revolution (Baltimore, Md.: Johns Hopkins Uni-versity Press, 1980); Thomas P. HAghes, Networks of Power: Electrification in Western Society: 1880—1930 (Baltimore, Md.: Johns Hopkins University Press, 1983); i John F. Haniieski, The Airplane as an Economic Variable: Aspects of Technologi-cal Chaoge in Aeronautics, 1903—1955, Technology and Culture,

. vol. 14 (1973), 535—52. •«) Vidi, na patimjer, David F. Noble, Sooial Choice dn Machine Design: The Case of Automatically Controlled Machine Tools, u:

.•• A. ZirrobaiMst <ed.). Case Studies on the Labor Process <New York: Monthly Review Press, 1979), 18—50; Merritt Roe Smith, Harpers Ferry Armory and the New Technology: The Callenge of Change .(Ithaca, NY and London: Cornell University Press, 1977); i W. Lazonick, Industrial Relations and Technical Change: the Case of the Self — Acting Mule, Cambridge Journal of Economics, vol. 3 (1979), 231—62. 47) Postoji određena američka tradicija u sociologiji. Vidi, na primjer, S. G. Gilfillan, The Sociology of Invention (Cambridge: Mass.: MIT Press, 1935); W. F. Ogbiron. The Social Effects of Aviation <B»>ston, Mass.: Houghton Mifflin, 1945); Ogfaurn i F. Meyers Nimikoff, Technology and the Changing Family (Boston, Mass.: Houghton Mifflin, 1955). Pogledaj, taikođer R. Wesfcrum, What Happened to the Old Sociology of Technology?, rad .pre-zentiran na Osmom godišnjem sastanku Društva za društveno proučavanje znanosti (B'laoksb.urg, Virginia: 3—6. studeni/nc-vcm-bar 1983.). Vario temeljiti uvid .u dosadašnji razvoj sociologije tehnologije u SR Njemačkoj nalazi ise .u knjizi R. Jotaisch (ed.\ Techniksoziologie (Frankfurt: Suhrkamp, 1982). Nekoliko studija iz sociologije .tehnologije ikoje pokušavaju prekinuti s tradicio-nalnim pristupom mogu se naći u W. Krohn, E. T. Layton i

- P. Weingart (eds), The Dynamic of Science and Technology, Sociology of the Sciences Yearbook, vol. 2. (Dordrecht and Bo-ston, Mass.: Reidel, 1978).

doci srno nekoliko radova 'koji rade na zasnivanju ove sociologije, koristeći se pri tome idejama iz historije i sociologije znanosti — npr. studije •Johnstona48 i Dosija45

zagovaraju opis tehnološkog znanja u terminima para-digme50. Zasigurno, ovi pristupi obeićavaju mnogo više od standardne deskriptivne Mstoriografije, no nije jasno dijele li ovi autori naše shvaćanje tehnoloških tvorevina kao društvenih proizvoda. Na primjer, niti Johnston niti Dosi ne razmatraju eksplicitno potrebu za simetrijskim sociološkim objašnjenjem koje promatraju na ekviva-lentan način i uspješne i neuspješne tvorevine'. I zaista, locirajući svoju diskusiju na razinu tehnoloških paradig-mi, oni su ostavili nerazjašnjene pristupe samim tvorevi-nama. Kako do sada ni jedan od autora nije završio neku empirijsku studiju koristeći Kuhnove ideje, tešiko je procijeniti mogućnost operacionalizacije Kuhnovih ter-mina.51 Zasigurno je ovo jedan od .teških problema so-ciologije znanosti, jer nije uvijek ibilo moguće Kuhnovim terminima dati jasna empirijska uporišta52.

Mulkay je, međutim, odsikora nagovijestio nove mogućnosti radikalnijeg stajališta društvenog proizvođenja znanosti i tehnologije.53 On pokazuje kako uspjeh i efikasnost te-

4S) R. Johnston, The Internal Stnuoture of Technology, u: Hat-mos (ed.), op. cit. bilješka 7, 117—30.

G. Dosd, Technological Paradigms and Technological Trajec-tories: A Suggested Interpretaifiion of .the Determinants and Directions of Technical Change, Research Policy, vol. 11 (1982), 147—62. Dosi korist koncept »tehnološke paitamje« (technological trajeotory), koji su razradili R. R. Nelson i iS. G. Winter, In Search of a Useful Theory of Innovation, Research Policv, vol. 6 (1977), 36—76. 50) Osltali pristupi tehnologiji utemeljeni na Kuihijovoj ideji o zajedničkoj strukturi znanosti .mogu se naći u Constanta., op. cit. bilješka 45, i u P. Weingarta, Struktuiren technologischen Waffldels. Zu einar sociologi'sche Analyse der Technik, u: Jokisch (ed.), op. ait. bilješka 47, 112—41. sl) Dobro je podsijetiti se prve pojave KubnovsMh sitiidija u sociologiji znanosti. Očekivalo se da će se koncept Kuhnove paradigme vrlo jednostavno primjenjivati u sociološkim istra-živanjima znanosti. I doista, napisano je nekoliko radova s po-kušajima identifikacije faza znanosti, kao što su pre-para-digmatska, narma'lna i revolucionarna. Ipak, ubrzo se pokazalo da su Kuhnove kategorije loše formulirane, i kao takve v.rlo podložne različitim interpretacijama, te da njihova operaciona-lizacija isključuje' bilo kakvu jednostavnost. Također se pokaza-lo da opis znanosti, pogotovo .'kada ise paradigme tamače kao forma socaiometrijske mreže ili »nevidljivi fakultet«, i nije oso-bito radikalan. Pogledaj osobito T. J. Pinch, Kuhn — The Con-servative and Radical Intearpretatians: Are some Mertonians »Kulmiams« and some Kuhnians »Mertonians«?, S Newsletter, vol. 7, No. 1 (1982), 10—25. 52) Vidi, na primjer, još nezaključenu rasipraivu o tome može li Kuhmova analiza primijeniti na psihologiju, u D. S. Palermo, Is a Scientific Revolution Taking Place in Psychology?, Science Studies, vol. 3 (1973), 211—44. Izuzetak .vrijedan .pažnje jest Barnesov noviji doprinos raspraivi o Kuhnovom dijelu: B. Bar-nes, T. S. Kukn and Social Science (London: Macmillam, 1982). B ) M. J. Mulkay, Knowledge and Utility: Implications for .the Sociology o£ Knowledge, Social Studies of Science, vol. 9 (1979), 63-80.

bnologije postavlja specijalan problem tza pogled druš-tvenog proizvođenja znanstvene spoznaje. Mulkay se za-pravo suprotstavlja stavu prema koj'ettn praktička efek-tivnost tehnologije na izvjestan način demonstrira privi-legiranu apistmiiologiju znanosti, te je stoga izuzima od sociološkog Objašnjenja. Mulkay se suprotstavlja tom stajalištu, po nama posve opravdano, naglašavajući da inherentna pretpostavka istog stava jest .ideja o »zna-nosti koja otkriva, i tehnologiju koja primjenjuje«. U drugom argumentu protiv ove pozicije, Mulkay bilježi (slijedeći Maria Bungea)54 da je moguća da posve, ili dje-lomično pogrešna teorija postane temelj uspješnih prak-tičnih aplikacija: u tom slučaju uspješnost tehnologije ništta nam ne govori o .»istinitosti« znanstvene spoznaje na kojoj je zasnovana. Ne .držimo da je ovaj argument dovoljno čvrst. Prije bismo podvukli da su istina i'li laanoist znanstvene spoznaje irelevantni za sociološku analizu vjerovanja: a .priklanjanje argumentu, ška'ko zna-nost griješi iako je na njoj zasnovana (tehnologija dobra, promašuje ovo uvjerenje. Nadalje, unutar ove argumen-tacije i dalje ostaje nerazjašnjen uspjeh neke tehnologije. Jedini djelotvorni način za hvatanje ulkoštac sa ovim poteškoćama leži .u prihvaćanju perspesktive koja nastoji pokazati da se i tehnologija, kao i znanost, mogu ra-zumjeti 'kao društvene tvorbe.

se da Mulkay odbija poduzeti takav jedan korak, jer, kao što 'je naglasio, »postoji svega nekoliko studija... koje razmatraju društveno proizvođenje tehničkog zna-čenja tvrde tehnologije«55. Međutim, ova se situacija ipak mijenja: jedan broj takvih studija javio se u novije vrijeme. Na primjer, Michel Gallon je u jednoj takvoj pionirskoj studiji pokazao veiliku djelotvornost usmje-ravajući se na tehnološke sporove. Na primjeru jednog ekstanzivnog :»case-study« rada o električnom vozilu u Francuskoj (I960—1975) .on pokazuje kako je gotovo sve stvar pregovora: što je izvjesno a što nije; tko je znan-stvenik a tlko tehnolog;. što je tehnološko, a što Ije druš-tveno; i tko sve može sudjelovati u diskusiji.56. Studija Davida Noblea o uvođenju numerički-kontroliranih stroj-nih oruđa također- predstavlja važan doprinos stajalištu

5') M. Bunge, Technology as Applied Science, Technology and Culture, vol. 7 (1966), 329—47. a ) Mulkav, op. cit. bilješka 53, 77. ss) M. Calton, The State and Technical Innovation: A Case Stu-dy of the Electrical Vehicle in France, Research Policy, vol. 9 (1980), 358—76. Skladište empirijsikos! materijala o razvoju elek-tričnog vozila još nije publicirano. U [jednoj seriji .naipisa Callon koristi primjere iz isvoga rada da bi ilustrirao vlasl&ti pristup tehnologiji: pogledaj Caillom, Struggles and Negctolioms to De-fine what is Problematic and what is Not-the Soaiologic of Translation, u: K. D. Knorr, R. Krohn i R. Whitley (eds). The Social Process of Scientific Investigation, Sociology of the Scien-ces Yearbook, vol. 4 (Dordrecht aind Boston, Mass.: Reidel, 1980), 197—219; d Callon, Pour une sociologie des controveitses teebnofo-giques, Fundamenta .Scientim, vol. 2.. (19S.V), 381—99...

društvenog .proizvođenja tehnologije57. Nobleovi ekspla-natorni ciljevi dolaze iz jedne prilično drugačije (marksi-stičke) -.tradicije38, a njegova studija ima mnogo toga da preporuči: on razmatra jednako razvoj i uspješne i ne-uspješne tehnologije, i idaje -simetrijs-ki pregled njihova razvoja. Drugu intrigantou studiju iz ove tradicije pred-stavlja Lazonickova studija o uvođenju automatske pre-dilice (self-acting mule)59: ona pokazuje da se aspekti tehnološkog razvoja mnogo bolje poimaju preko kate-gorija odnosa proizvodnje nego bilo Osalkvom unutarnjom -logikom tehnološkog razvoja. Rad Bij'kera, Boniga i Van Oosta predstavlja drugi pokušaj da se pokaže kako se društveno proizvedeni sadržaj tehnoloških tvorevina mo-že zahvatiti na empirijski način60: u tu svrhu završeno je šest studija slučaja, koristeći se histori'j'skim izvorima.

Zaključno se može reći da dominirajuće tradicije kako u teh-nološkim studijama, tako i 'kod studija inovacija i unu-tar 'historije tehnologije, još uvijek nedovoljno potvrđuju i ohrabruju naš pristup. No, bez obzira na to, postoje i izuzeci, tako da novije -studije unutar sociologije tehno-logije predstavljaju obećavajuće početke na kojima se može graditi jedan cjeloviti pristup. Sad ćemo prezenti-rati ekstenzivniji izvještaj o -mogućoj sintezi tih ideja.

EMPIRIJSKI PROGRAM RELATIVIZMA (EPR) I DRUŠTVENO PROIZVOĐENJE TEHNOLOGIJE

'(DPT-e)

U ovom .dijelu rada naznačit ćemo detaljnije koncepte i -me-tode koje koristimo u daljem izlaganju. -Počinjemo 'opi-som Empirijskog programa relativizma i(EPR) onakvog kakav je razvijen u sociologiji znanstvene spoznanje. Po-tom ćemo razmotriti iscrpnije jedan pristup preuzet iz sociologije tehnologije.

Empirijski program relativizma (EPR)

Empirijski program relativizma predstavlja jedan pristup ikoji je već proizveo više studija pokazujući društvenu pro-izvodnju znanstvene spoznaje u »tvrdim« znanostima. Ova istraživačka tradicija nikla je iz novije sociologije znanstvene spoznaje. Njene glavne karakteristike, koj's

57) Noble, iop. cit. bilješka 40. 58) Za dublji pnilkaz manksističlkog pristupa -u ovoj domeni, po-gledaj D. Maokenzie, Marx and ithe Machine, Technology and Culture, u tislku. 59) Lazonidk, op. dit. bilješka 46. 60J Za privremeni izvještaij o toj studiji, vidi 'Bijiker et al., op. ailt. bilješika 2. Riječ tvorevina (artefact) označava materaiatae proizvode, ikao i proizvodne procese. Proučavano je slijedećih šest tvorevina: aluminij, bakailiit, 'fluorosceritna iamipa, »safety bicycle«, Sulzerov tkalački stan 'i 'tranzistor.

- je razlikuju od ostalih pogleda na ovom .polju, jesu us-, - mjerenost na empirijsko proučavanje suvremenog znan-

stvenog razvoja, a posebno proučavanje znanstvenih spo-rova (nedoumica).61

Unutar EPR-a razlikujemo tri stupnja na raeini eksplana-tormi'h oiljeva. U prvom stupnju razmatra se interpretativ-na fleksibilnost znanstvenih rezultata; dragim riječima, pokazuje se da su znanstveni nalazi otvoreni za više in-terpretacija. To mijenja žarište objašnjenja znanstvenog razvoja od Prirodnog ka Društvenom svijetu. Ipak, prem-da se iinterpretativna fleksibilnost razotkriva u izvjesnim okolnostima, najčešće imamo slučaj da fleksibilnost br-zo nestaje u znanosti — to samo znači da se pojavljuje određeni znanstveni consensus oko toga što jest »istina« u svakom zasebnom slučaju/probemu. Na drugom stup-nju opisuju se društveni mehanizmi koji ograničavaju inteipretativnu fleksibilnost i tako zaključuju znanstve-ne rasprave. Na trećem stupnju 'koji još uvijek nije re-aliziran niti 'jednom zasebnom studijom suvremene zna-nosti, dovodi se u vezu takav »zaključni mehanizam« sa širim socio-ikulturnim milieuom. Kad ba se u nekoj stu-diji mogli realizirati ciljevi sva tri navedena stupnja »utjecaj društva na spoznaju 'proizvedenu' i u laborato-riji« — ikako je pisao Collins — »feio bi .prepoznat čak i u najtvrđem mogućem slučaj-u«62

Empirijski program relativizma predstavlja kontinuirani na-uor sociologa da sadržaj prirodnih znanosti razumiju u kategorijama društvenog tvorenja. Različiti dijelovi pro-grama bolje su istraživani no ostali. Treći stupanj pro-grama još uviiek mije do kraja -razvijen, no postoje mno-ge vrsne studije koje realiziraju njegov prvi stupanj. Većina tekućih istraživanja usmjerena je -ka razjašnja-vajućem »zaključnom mehanizmu« iza kojeg se pojavlju-je consensus '(drugi stupanj). Mnoga su istraživanja unu-tar EPR-a (najplodnija u domeni znanstvenih sporova. Sporovi nude određenu .prednost u komparativnoj olak-šici s koiom se razotkriva in-terpretativna fleksibilnost

- znanstvenih rezultata. Kako fleksibilnost vrlo brzo iš-čezava iz znanosti, teško ju je rekonstruirati na temelju tekstualnih izvora s kojima obično rade historičari. Collins ie rasvijetlilo značaj »grupe u sporu« u znanosti koristeći se terminom »Grupa-jezgro« (»Core-Set«)63. To su zapravo oni znanstvenici najintimnije uključeni u komtroverzmu istraživačku temu. Upravo stoga što je »Grupa-jezg.ro« definirana u odnosu na proizvodnju zna-

Istraživanja ikoja možemo svrstati cod EPR rađena su -prven-stveno pri Science Studies Cen-treu. Urafversitv of Bath (Collins, Pinch i Travis) -i twi Science Studies Unit, University of Edin-burgh (Harvev i Pickering). Vidi. na ranimier, studije saJtmpljene zajedno u: Collins (ed.), op. edit, bilješka 11. 62) Collins, op. cilt. bilješke 3, 7.

H. M. Collins, The Place of the Core-set ie Modern Science: social Contingency with Methodological Propriety in Science, History of Science, vol. 19 (1981), 6—19.

uja u znanosti (»Grupajjezgro«) stvara/konstruira znan-stvenu spoznaju), neki od empirijskih problema s koji-ma se obično susrećemo pri identifikaciji igsnupa u zna-nosti Masianim sociometrijs'ki'm sredstvima često se is-ključuju iz vidokruga. Druga ja prednost kategorije »Gmpa-jezgro« mogućnost promatranja rezultirajućeg consensusa. Drugačije kazano, određena ©rupa znanstve-nika, koja eksperimentira i teoretizira o istraživačkim granicama, i koja je upletena u znanstvene rasprave, isto tako odražava rastući consensus 'kao moguću posij ediou •rasprava. Zato se iista »Grupa-jezgro« znanstvenika može proučavati i na prvom i na drugom stupnju Empirij-skog programa relativizma".

Društveno proizvođenje tehnologije (DPT)

Prije no ocrtamo plodne koncepte Bijkera i njegovih surad-nika iz njihovih proučavam ja unutar sociologije tehnolo-gije, potrebno je svratiti pozornost ma određenu nerav-notežu između ova dva pristupa koja razmatramo (EPR, DPT). EPR 'je dio blistave tradioije u sociologiji znan-stvene spoznaje:, to je temeljno zacrtan .program zasno-van na mnogim empirijskim istraživanjima. iNjemu na-suprot, sociologija tehnologije je jedno embrionalno po-dručje s nedovoljnom tradicijom istraživanja: pristup kojega razlažemo (DPT) je u svom ranom empirijskom stadiju. Možda stoga većina čitalaca, imajući otprije uvid u EPR, i neće biti svjesna ncrvih koncepata korištenih u DPT-e. Kad se zajedno povezuju jedna zrela istraživači a •tradicija i jedno istraživačko područje u nastajanju, uvi-jek postoji opasnost da se neravnoteža interpretira na štetu »mlađeg« partnera. Nastojeći to izbjeći, posvetit ćemo nešto više prostora .razvoju koncepata i empirijskog materijala koji se 'koristi unutar programa DPT-e. Na-ravno, i dalje će postojati osjećaj neravnoteže, jer je to realna neravnoteža. • Međutim, smatramo da samo »kraj-njom islkrenošou o statusu naših vlastitih istraživanja možemo pofcazasti -što 'jesmo, a što ni'stmo »postigli.

Razvojni proces neke tehnološke tvorevine .shvaća se u DPT-e kao izmjenjivanje varijacije i selekcije.® To rezultira

**) Zbog ciljeva (trećega stupnja ovdje pojam »Gmpa-jeagro« treba ikooistiti vrlo oprezno. « ) Za sličan evolucijski pristup opisu tehnološkog razvoja vidi u Constanta, op. cit. bilješka <V5. CoUstantov i naš model po-javljuju se miimo radova u evolucijskoj epistemologiji: vidi, na primjer, S. Toulmin, Human Understanding, vol. 1 (Oxford: Oxford University Press, 1972), i D. T. Campbell, Evolutionary Epis-temology, u: P. A. SchMpp (ed.), The Philosophy of Karl Popper The Librarv of Living Philosophers, vol. 14—I (La Salle, III.: Open Court, 1974), 413—63. Za .prifcaz evolucijskih modela tehničke promjene, vidi Jon Elster, Explaining Technical Change (Cambridge: Cambridge University Press, '1983).

jednim '»multi-smjemkn« modelom (multi-directional model), za razliku od linearnih modela eksplicitno koriš-tenih u mnogim inovacijskm studijama, ili implicitno u

» historijama tehnologije. Multi-smjemo stajalište je u sr-ži bilo kojeg rada o društvenoj proizvodnji tehnologije. Naravno, sa historijskim uvidom moguće je svesti mul-ti-smjerni model na jednostavniji linearni model; no to promašuje naš argument prema kojem .»uspješni« stup-njevi razvoja nisu d jedini mogući stupnjevi razvoja.

Razmotrimo razvoj bicikla00). Multi-smjerno stajalište primje-njeno na razvoj tvorevina na ovom području sažeto je prikazano na Slici 2. Ovdje vidimo tvorevinu »Ordinary« (kad je postala manje običnom, preimenovana je u bi-cikl pod nazivom »Peany-£arthing«) i 'dijapazon mogućih varijacija. Važno je shvatiti da su sve ove varijante u očima njihovih zastupnika istovremeno bile vrlo razli-čite i jednako ozbiljni rivali jedna drugoj. Samo ih (.na-še) retrospektiv-no razmatranje svodii na kvazildnearini obrazac razvoja, kako to prikazuje Slika 3. U toj retro-spektivi .taikozvani »sigurnosni bicikli« (»safety ordina-ries«) (»Extraordinary« /187S/, »Facile« /1879/, i »Club Safety« /1885/) stoje samo kao zabaivna zastramjemja koja se ne trebaju uzimati previše ozbiljno. Prava situacija postaje jasnija pogledamo li na aktualnu situaciju iz 1880. godine. Neki od /»sigurnosnih bicikla« .počeli su se proizvoditi komercijalno, dok se Lawsonova »Bdcyclette« pokazala kao potpuni komercijalni promašaj67.

Prihvaćanje .multi-smjernog modela omogućuje pitanja o tome zašto neke varijante »urnđiru«, a druge »preživljavaiju«. Da bismo osviijelflMii taj »selekcijski« dio razvojnog pro-cesa, razmotrimo probleme d rješenja vezane za svaki od pojedinih momenata. Racionala za ovaj potez ista je po-put one koja se usmjerava u EPR-u na problem znan-stvenih sporova — na ovaj način se može mnogo jasnije prikazati intenpretativna fleksibilnost tehnoloških proiz-voda.

Biće IkOrusno ikažemo li eiksplioitno da bicikle razmatramo kao posve .razvijenu .tehnologiju, ikao šito je to, na primjer, auitobomil ili avion, čitaoce izvan zemalja sa .tako dugom tra-dicijom bioilkia 'kao što sm Nizozemsika, Framcusika iJi Britanija bit će dobro .podsjetiti -da su i automobilska i avionska indu-strija na neki način nasljednici industrije .bicikla. Mnoga su

: imena zajednička i historiji bicikla kao i historiji automobila: Triumph, Rover, Huimber, Ralaigh, da samo neke spomenemo.

' Braća Wright su prije izgradnje letjelica prodavala i proizvodila biaiikle — iminoge letjelice imale su ,u sebi i dijelove .bicikla. Vidi C. F. Caiuoter, The History and Development of Light Cars (London: HMSO, 1957); Caunter, The History and Development of Cycles (as illustrated by the collection of cycles in the Scien-ce Museum); Part I: Historical Survey (London: HMSO, 1955); C. H. Gibbs — Smith, The Aeroplane: An Historical Survey of its Origins and Development .(London: HMSO, 1960). " ) J. Woodforde, The Story of the Bicycle (London: Routledge and Kegan Paul, 1970).

Slika 2.

Multismjerni pristup razvoju bic ik la Penny-farthing

fGuilmetoT l b i c i k l

, / 1 /Lawsonova' | / \ ] \ f i icyc let teX cKanjeroo • f I ' '

\ ' \ \ S a f e t j /

Primjedba:Sadržaj crnoga kruga objašnjen ja na S l i c i 7«

Tumač za s l ike 2-7.

^Tvorevina \ [Društvena grupa\

Pri odlučivanju o relevantnim problemima kirucijalnu ulogu imaju društvene grupe zaokupljene određenom tvorevi-nom i značenje koje te grupe pridaju pojedinim proizvo-dima: problem je kao takav definiran samo onda kad po-stoji neka društvena grupa koja mproblem« konstituira.

Upotreba koncepta »relevantna društvena grupa« prilično je jednostavna. Taj koncept označava institucije i organi-zacije (kao što su vojska ili neka posebna industrijska 'kompanija), kao i organizirane ili .neorganizirane grupe pojedinaca. Ključni zahtjev međutim, jest u tome da svi članovi izvjesne društvene grupe imaju isti značemjski

Uspješan r a z v o j

Neuspjeli razvoj . — okvir koji pripisuju specifičnoj tvorevini68. Odlučujući o relevantnosti društvenih grupa, pivo se pita ima Li

' 1 (tehnološki) proizvod uopće neko značenje za društvenu

" ) Ne postoji kuhinjski recept za idenitofikaciju društvene gru-pe. U izvjesnim slučajevima mogu biti od pomoći kvantitativni instrumenti koji koriste podatke o citatima. Potrebno je još istraživanja da bd se razvila operacionalizacija pojma »relevamt-

društvena grupa«, podobna za različita historijska i socio-loska istraživanja.

griupu koja je u istraživanju. Očigledno je da društvena gnupa »potrošača« ili »korisnika« proizvoda ispunjava 1

ovaj zahtjev. Međutim, itu mogu ibiti relevantne i manje vidljive društvene -grupe. U slučaju bicikla, na primjer nužno je spomenuti i »anti-cibliste«. Njihove su akcije išle od velikog oduševljenja do destruktivnih metoda. ,Na primjer, L. Meadows White • opisao je takav otpor bi-ciklu u. 'knjizi A Photographic Tour on Wheels: » . . . ali ikad se trojetična dodaju djela, baoa kamenje, tu-raju štapovi (u kotače, ili bacaju krpe na stroj, slika je ponešto drugačija. tJ nekim regijama to se sve javlja zajedno, i sve mi se to najčešće događalo dok sam pro-lazio kroz sela neposredno po svršetku -nastave«.65

Jasno je da za anti-cikiiste riječ »bicikl« nije imala nikakvo značenje.

Drugo pitanje koje se postavlja jest da li je neka privremeno definirana društvena .grupa (homogena s obzirom na zna-čenja koja za nju ima određena tvorevina, ili je mnogo efektnije opisati cijeli razvojna proces dijeleći prilično heterogenu grupu na više različitih društvenih grupa? Tako unutar grupe korisnika .bicikla možemo posabrio izdvojiti cfctfštvetnsu guupu žena biciklista. Za vremena visoko-kotačnog »Ordinaryja« nije se očekivalo da žene voze bicikl. Na primjer, u savjetodaraoj rubrici jednog magazina, kao odgovor nekoj mladoj ženi (1885) stajalo je slijedeće: »Vožnja (biciklom sama po sebi i nije giri-ješna, posebno kad je bicikl jedino sredstvo prevoza do crkve nedjeljom«.70 Ženama dozvoljene mašine bile su tricikli. No, inženjeri i proizvođači navijestili su svu važnost žena kao potencijalnih biciklista. \Neki autor je u prikazu godišnje Stanleyeve izložbe bicikla 1890. pisao slijedeće: .»Sudeći prema broju bicikla prilagođenih, žena-ma za upotrebu biciklizam postaje sve populanniji među slabijim spolom, što i nije tako iznenađujuće, ima li se u vidu ušteda snaga što je proizvodi stroj .sa samo jed-nim ramenom.«11

Dakle, neki (momenti u razvoju bicikla mogu se bolje razjasniti uzmemo li u obair žane-konisnike bicikla kao zasebnu društvenu grupu. Ovo, naravno, ne mora biti pravilo: na primjer, vjerojatno nije osobito plodno raz-matrati žene kao posebnu društvenu grupu korisnika kod pojave fluorescentne lampe.72

Po identifikaciji relevantnih društvenih grupa slijedi nji-hov detaljniji opis. Jer, iako je njihovo jedino defini-ramo svojstvo određeno homogeno značenje koje pridaju određenoj tvorevini, njihov opis ne može se svesti na istrošene i opća iskaze o »potrošačima« i »proizvođa-čima«. Isanpniji opis relevantnih .društvenih grupa po-

™ fi? i ^ ? 1 , Woodfordeu, qp. cat. bilješka 67 49-50 I $ f a t ^ Woodfomdea, op. rit. bilješka 67, 122. '

A Th?jSita0ley Exhibition of Cyoles, Thk En°ineer vol m (7. veljača/februara 1890.), 107—08 *n0ineer, vol. 6V

K j S š ^ " c i t ' t u g f c f z . ' 4 ' ^ 1 1 3 k o j a ,se spora in j e u

treban je prvenstveno zbog toga da se bolje definira funkcija tvorevine u odnosu na svaku grupu ponaosob.

-"• - Bez toga je teško doći do valjanoga objašnjenja razvoj-noga procesa. Na primjer, društvena grupa biciklista na visoko-kotačnom »Ordinaryj«« sastojala se od »mladih ljudi od stila i živaoa: ljudi od profesije, činovnika, uči-telja i (uglednika« 73 .Za ovu. društvesnju grwpu bicikl ije imao prvenstveno sportsku funkciju. Naredili komentar u »Daiily Telegraiphu« stavlja sport ispred transporta: »Biciklizam rje zdravo i muško zanimanje koje prepo-ručujemo svima, i kao i mnoge druge smiješne ludosti, neće nikada umrij eti« .74

No, vratimo se sada daljnjem izlaganju našega modela. Pošto •smo identificirali relevantne društvene grupe za određe-nu tvorevinu, {Slika 4.) moramo vidjeti koje probleme posebno naglašavaju svaka od giupa u odnosu na do-tični proizvod (Sliica 5.) Za svaki problem može se naći više varijanti rješenja {Slika 6.). Za primjer bdcilkla ne-ke od relevantnih .problema i rješenja vide se na Slici 7., .(na kojoj se nalazi naznačen sadržaj crnoga kruga iz Slike 2.). Ovaj način opisivanja razvojnog procesa iznosi na viidjelo sve vrste mogućih konflikata: konflikte zbog tehničkih zahtjeva različitih društvenih grupa (na prim-jer, zahtjevi .»brzine« i zahtjevi »sigurnosti«); konfliktna rješenja u vezi istoga problema (na primjer, bicikli malih kotača i bicikli tipa »Ordinary«-ova vrsta konflikata često se (razrješavala (tek patentnom zaštitom); kao i moralne konflikte (na primjer, između žena-bioilkli'sitkinja sa suk-njama i žena-bieiMistikinja s hlačama). Unutar ove sheme, moguća su različita rješenja konflikata i problema — i to ne samo tehnoloških, već i pravnih, ili čak i moralnih problema (na .primjer, promijenjeni stavovi spraim žena u hlačama).

Na ovom stupnju razvojnog procesa primjećuju se -veći ili manji stupnjevi stabilizacije75 različitih tvorevina. Prin-cipijelno, stupanj .stabilizacije različit je za različite dru-tvene grupe. Koristeći koncept stabilizacije možemo vi-djeti da »izium« »safety Bdcyolea« nije jedan izolirani događaj (1884), već devetnaestogodišnji proces (1879—98). Primjera satno, na početku tog perioda relevantne grupe nisu zapazile .»safety bicycle«, već su usmjerene na razli-, čite bicikle između njih i na jedan ružni, bicikl sličan krokodilu s relativno malenim prednjim kotačem i sfcraž-,3) Woodforde, op. oit. bilješka 67, 47. 74J Daily Telegraph (7. rujna/septembra 1877.), citirano prema Woadftwdeu, op. oit. hflijeaka 67, 42. 75) Korištena 'su dva koncepta, koja se mogu shvatiti kao dva distinktivna kcxncepita unutar šiire ideje stabilizacije. Postvarenje (reificatdon) označaiva »društveno postojanje« — postojanje u •svijesti članova određene društvene grupe. Ekonomska stabili-

,• zacija (economic stabilization) označava »ekonomsko postojanije« " određene tvorevine — ina tržištu. Oba koncepta korištena su i i.; pa jedan. (kontinuirani i na relatdirod način; odaitle i odgovarajući • Poput narednog: »stupanj postvarenje bioifcla sa visokim •i i i Koitalčem veći je .u .gnupi wmladdli Ijiudi od ugleda i živaca« nego

XUJ.fi u grupi starih ljudi«. Pogledaj u Bijfcer et al., op. cit. bilješ-

Slika 4.

Slika 5. Odaos izmed.ju .jedne društvene grupe i percipiranih problema

njim lančanim pogonom (Lawsonova Bicyolette). Na kra-ju perioda auječ »safety .bicycle« označavala je bicikl sa malim prednjim kotačem, stražnjim lančanim pogonom, romiboidnini okvirom i sa zračnim gumama. Ove mo-mente na iraju stabilizacionog perioda nitko nije trebao

Slika 6.

Odnos izmedju jednog problema i moprućih rješenja

.poseibno naglašavati: nakon 1898. oni isu postali bitni dijelovi »safety bicyclea«.

Treba naglasiti da ne 'držimo naš model nekakvim kalupom u kojega se na silu trebaju tepati empirijski podaci. Model je razvijen na osnovu serije studija slučaljeva, a ne na temelju čiste filozofske ili teorijske analize. 'Nje-gova je uloga prvenstveno heuristička — da iznese na vidjelo sve aspekte relevantne za svrhe kojima težimo. To, dakako ne znači da on ne pretpostavlja eksplanatonne i .teorijske ciljeve analogne različitim stupnjevima Empi-rijskog programa relativizma.76 Uostalom, kako smo vi-n ) Pojam relevantne društvene grupe omogućuje polaznu točku za stvaranje teorijskih hipoteza o javljanju specifičnog zaključ-nog mehanizma pod izvjesnim uvjetima. Pokusna .skica takvog teorijskog okvira može se naći u: W. E. Bijker, Collectifs technoiogiques et styles technoiogiques: elements pour un mo-dele expldcaitif de la constaucticm sooiale des artefacts techniques,

: rad prezentiran na Collogue STS » TraviaiMeur collectif et rela-tions science — production«, Lyon, France, 10—11. listopada/ok-

: tobra^ 1983. U tom radu korištene su ideje Ludwika Flecka, op. cit. bilješka 9;kako ibi se povezala struktura društvenih grupa sa

^ pojavljivanjem specifičnih • zaključnih .mehanizama. U analizu : su uvedeni također koncepti »tehnološke zajednice«, stehnološ-

c?® stila« i »uključivanje u tehnološki stil«. Vidi također W. Shrum, Scientific Specialist and Technical Systems, Social

if';/ , Studies of Science, vol. 14 (1984.), 63—90. 43

djeli, ovaj model već ide mnogo dalje od rauW „ • tehnološkog razvoja: on osvjetljava n Lov ffifL^ karakter. Osini toga, kako će se on ukazuje m ioteipretalSvnu fl^Mno^tSm&l' tvorevina t na n ogu koju u stabiiizac™ odvSene t } revine unaju različiti zaključni mehanizmi. l v o"

Slika 7.

DRUŠTVENO PROIZVOĐENJE ČINJENICA I TVOREVINA

Nakon opisa dva pristupa proučavanju znanosti i tehnologije ^ j razmotri titi ćemo iscrpnije neke paralele između njih.

Pri tome ćemo našu argumentaciju, tamo gdje to dr-žimo primjerenim, podržati i sa empirijskim ilustraci-jama iz našeg vlastitog istraživanja.

P r v a stepenica u EPR-u obuhvaća (i) demonstraciju interpre-ti.: tativnc fleksibilnosti znanstvenih nalaza. Radi ilustra-

cije ove misli pogledajmo slijedeći primjer.

Interpretativna fleksibilnost — slučaj znanosti

Naš primjer potječe iz spora o solarnoj oscilaciji. Ova se rasprava usredotočila na mjerenja prvi put izvršena od Henryia Hilla 1975. godine (fizičar, Sveučilište u Ari-

••:.. zoni, Tucson) koja su indicirala da sunce oscilira na !više različitih frekvencija. Slijedeći Hillov izvještaj, ne-koliko drugi'h grupa fizičara 'i astronoma pokušalo je

:v pomoću raznih tehnika promatrati ove oscilacije. Do 1978. godine šest Efrupa dalo je negativne izvještaje u pogledu Hillovih frekvencija i time bacilo sumnju na

-.[•i-, njegove rezultate. Činilo se da unutar zajednice solar-riih fizičara izrasta consensus o .nepostojanju po Hillu

j navedenih oscilacija. Da bi pokazao interpretativmu fleksibilnost znanstvenih nala-

za, sociolog znanosti mora pokazati da su moguće ra-: v , zličite interpretacije prirodnog svijeta: ukratko, mora

. dokazati da priroda na ovaj ili onaj način ne sili na postojanje ili nepostojanje izvjesnih smisaonih pojava,

i U ovom slučaju, označena pojava su 'solarne oscilacije. Kako eksperimentalni rezultati nisu potvrdili niihovo

• postojanje, nema poteškoća u obrani intepretacije da - oscilacije doista ne postoje. Poteškoća, međutim, kao i

uvijek u ova'feovim slučajevima, leži u zadobivanju uvjer-ljivosti odbačenog stajališta prema kojemu te oscilacije zaista postoje. Metodu zadobivanja vjerodostojnosti od-

/ : bačenog stajališta demonstrirao je Collins u svojoj do-bro poznatoj studiji o epizodi sa gravitacijskim tala-soni.77) U ovom slučaju radilo se o jednom eksperimen-tato.ru, Josephu Weberu, 'i njegovim oponentima koji su pobijali njegove nalaze o postojanju velikih strujanja

-• gravitacijske radijacije. Intervjuirajući Webera i nje-gove kritičare, Collins je pokazao manjkavost negativnih nalaza jer nije bilo moguće saglasiti se o tome što se

s j - računa kao »isti« eksperiment. .No bilo je moguće pi-W ^tati se, da li su zaista opovrgavajući eksperimenti pred-•ri'- stavljali ponavljanje Weberova originalnoga ebsperimen-

o;, ta. Na taj način potkopano je povjerenje spram opovr-gavajućih eksperimenata.

"J Collins, op. cat. bilješka 11.

Slična metodologija koristila se u slučaju solarne oscilacije. Interpretativna fleksibilnost demonstrirana je promatra-njem Hillovih odgovora na negativne rezultate, do ko-jih se došlo posve različitim tehnikama od onih koje je koristio sam Hill. Da bi se uspoređivale različite teh-nike potrebno je, međutim, prethodno imati određene teorijske pretpostavke o fizikalnim procesima u sunče-voj fotosfari. Hillov odgovor na protivničke rezultate sa-stojao se u opovrgavanju valjanosti tih pretpostavki i tvrdnji kaiko različiti rezultati zapravo indiciraju siro-maštvo teorijskih premisa. Potom je mogao ustvrditi postojanje »njegovih« oscilacija, koje se — iz različitih teorijskih razloga, nisu mogle zamijetiti u drugim mje-renjima. Slijedeći Hillov (komentar (iz intervjua) ilustrira snagu ovog pristupa u odnosu na kritiku: »Držim da Stanford nije pogrešio, niti je pogrešio Kitt Peak, ili Eric Fossat (grupe sa opovrgavajućim eksperimentima). Postoje izvjesna mjerenja koja se smatraju korektnima, stoga i uzimate brojke kao vjerodostojne podatke i pitate se što dalje činiti... Pretpostavljam da je to baš znanost: gledate na prirodu, vršite osmatranja i potom se okrećete i pitate se što to nije u redu sa teo-rijom.«

Izražavajući sumnju u teoriju Hill je priznao da su svi ekspe-rimenti dali koreiktne rezultate, međutim oni se nisu mogli 'korektno i uspoređivati. S novim teorijskim pret-postavkama je zatim pokušao pokazati zašto te druge tehnike ne bi moglo biti osjetljive na oscilacije. Tako je mogao »spasiti« pojavu. Stav kritičara bio je posve drugačiji. Jedan od neuspješnih promatrača je rekao: »Trebali biste uzeti upravo ono što promatramo, i kori-steći vrlo jednostavne pratpostavlke . . . , trebali biste imati jednu veliku oscilaciju prema našim podacima — ali je nemate.«

Za kritičare su se njihovi negativni rezultati mogli vrlo valja-no upotrijebiti za opovrgavanje Hillovih mjerenja, im-plicirajući nepostojanje solarnih oscilacija.

Naravno, ovaj je primjer tipična ilistracija; da bi se jedan ta'kav slučaj još uvjerljivije prikazao trebali bi se ispi-tati svi tehnički argumenti u pogledu realiteta oscilacija te istinitost različitih teorijskih analiza. Ipak, mislimo da je :i takav dovoljan za demonstraciju interpretaitivne fleksibilnosti u slučaju znanosti.

Interpretativna fleksibilnost — slučaj tehnologije

U DPT-e pristupu ekvivalent prvom stupnju EPR-a predstavlja demonstracija kulturnog proizvođenja i interpretacije tehnoloških tvorevina — drugačije rečeno, mora se po-kazati što znači interpretativna fleksibilnost tehnolo-ških tvoreviina. Pod tim ne mislimo samo na fleksibilnost mišljenja ili na fleksibilnost interpretacije određene tvo-revine, već i na fleksibilnost u pogledu tehničke reali-

zacije tvorevine. Ne postoji samo jedan mogući, ali samo jedan, najbolji način tehničke realizacije proizvoda. U principu se to može pokazati na isti način kao i u slučaju znanosti — preko intervjua sa tehnolozima — sudionicima aktualnih tehnoloških rasprava. Na primjer: da su se vodili intervjui sa inženjerima bicikla iz 1890. godine vjerojatno bismo mogli pokazati interpretativnu fleksibilnost zračne gume. Za neke je ova tvorevina bila rješenje problema vibracija u vozila sa malim 'kotačima: »(Zračna guma je bila) proizvedena radi naraslih pred-nosti koje pokazuju vozila na 'kotačima — poglavito ona lakše kategorije kao što su dvokolice, invalidska kolica, ambulantna kola — kad se nađu na cestama i putelj-cima, osobito na onima od grubog i neujednačenog ma-terijala«.78)

Za druge je zračna guma omogućavala samo bržu vožnju (ovo ćemo nešto niže objasniti detaljnije). Za jednu drugu grupu inženjera ona je predstavljala samo još jedan od ružnliih načina kako da -bicikli sa malim ko-tačima postanu još nesigurniji (zbog bočnog iskliznu-ća). Ilustrativan je u tom slučaju slijedeći komentar iz opisa Stanleyeve izložbe bicikla: »Najdvojbenija inova-cija u konstrukciji bicikla jest pojava pneumatskih gu-ma. Gume su šuplje, promjera oko dva incha, a pum-paju se malenom zračnom pumpom. Priča se da omo-gućuju vrlo udobnu vožnju, tako da se, čak i najgru-blja makadamsika cesta može usporediti sa asfaltnim putem. Kako ih nismo isprobali, ne možemo o njima govoriti na osnovu praktičnog iskustva. No, gledajući či-sto sa teorijskog stajališta, smatramo da će biti veli-kih poteškoća u održavanju valjanog pritiska u gumama. Zrak pod pritiskom izaziva mnoge nevolje. Na osnovi izvještaja onih 'koji ih koriste da se naslutiti da često istklieuju po vlažnim cestama. Ako je to točno, bojimo se da će njihova upotreba na biciklima s upravljačem — a ti su manje-više svi skloni bočnom iskliznuću (pre-vrtanju) — biti izlišna, a svako buduće poboljšanje na ovom području trebalo bi štititi korisnike od mogućeg prevrtanja i pojačati sigurnost vožnje. Osim ovih ne-dostataka, pojava guma narušava simetriju i ljupki iz-

i gled bicikla, što je već po sebi dovoljno da se zabrani njihova opća upotreba«.7')

činilo se doista, da neke druge tvorevine uspješno rješavaju problem vibracija: »Sa pojavom bicikla na stražnji po-gon došao je i zahtjev za anti-vibracijskim proizvodima, jer su maleni 'kotači tih vozila podložni vibracijama čaik

™l J B. Duntap, An Improvement in Tyres of Wheels for Bi-cycles, Tricycles, or other Road Cars, British Patent No. 10607 (datum primjene: 23. snpn-ja/'jula 1888.).

" ) Op. cit. bilješka 71, 107,

i na najboljim cestama. Gotovo svaki izlagač ovog tipa strojeva ima i neki proizvod za suzbijanje vibracija.«8')

Većina rješenja koristila su izvornu konstrukciju okvira, sje-dišta i upravljača. Čak su se i 1896. godine, nakon vi-sokog stupnja stabilizacije modela "safetu bicycle" (sa zračnim gumama), još uvijek prodavali izvorne konstruk-cije okvira.

Važno je shvatiti da je demonstracija interpretativne fleksi-bilnosti putem intervjua i historijskih izvora samo jed-na od mogućih metoda. Jedna od ostalih mogućih me-toda već je isprobana upravo u proučavanju tehnologije. Može se pokazati da različite društvene grupe imaju ra-dikalno različita shvaćanja tehnoloških tvorevina. 'Ove razlike nazivamo »radikalnima« jer obuhvaćaju sam sadržaj neke tvorevine. To je, međutim, mnogo više od intencije Mulkaya da pokaže »kako društveno značenje televizije varira zavisno od različitog društvenog kon-teksta u kojem djeluje«. Rako bilježi Mulikay, »mnogo je teže pokazati kako je i ono što se smatra »televizijskim aparatom« na sličan način ovisno o kontekstu u sva-kom pogledu«.81)

Mislimo da naš pristup, u kojem različite interpretacije sa-držaja tvorevina od strane društvenih grupa vode preko različitih lanaca problema i rješenja daljnjem razvoju — uključuje i sam sadržaj nekoga proizvoda. Na to ukazuje već i naš prethodni primjer sa "safety bicyc-leom". Drugi primjer predstavljaju varijacije među bi-ciklima sa visokim kotačima. Značenje visoko-kotačnog bicikla, kao muževnog i brzog 'bicikla, dovelo je do ra-zvoja većeg prednjeg kotača, jer je to, budući je imao fiksiranu ugaonu brzinu, bio jedini mogući način po-većanja transmisijske brzine u radijusu. Jedan od zad-njih modela bicikla ovog razvojnog pravca bio je "Rudge Ordinary" iz 1892, sa zračnim gumama i promjerom ko-tača od 56 inćha. No, visoko-kotačni bicikl imao je po-sve drugačije značenje za grupe žena i starije ljude. Za njih je njegova najvažnija osobina bila njegova nepo-uzdanost. »Zahvaljujući nesrazmjeru promjera kotača i maloj težini hrbata i pogonskog kotača, kao i položaju vozača koji je praktički iznad centra kotača, ukoliko prednji kotač iznenada naleti na neku prepreku od ka-mena ili cigle na cesti, .nepripremljeni vozač se obično nađe na zemlji leteći preko 'upravljača. Zbog toga je to vrlo opasan stroj, i koliko god je netko, možda, za-ljubljen u bicikl — i ja sam ga vozio vrlo ushićen njime jedan: puta — nema sumnje da je to vozii'lo samo za re-lativno mlade i atletski građene ljude«.82)

S0J The Stanley Exhibition of Cycles, The Engineer, vol. 67 (22. velijače/febnuar a 1889.), 157—58. 81) Mulkay, op. ait. bilješika 53, 80. 82) W. Grew, The Cycle Industry, its Origin and Latest Deve-lopments (London: Sir I. Piitman& Sons, 1921), 8.

aJsav stav utjecao je na smanjenje prednjeg kotača, pre-mještanje sjedišta unazad, i na okomitiju konstruk-ciju prednjih vilica bicikla. Drugim nizsom problema i

\-rješenja (vidi sliku 7) to je rezultiralo pojavom Lawso-nove Bicyclette (1979) i »Xtraordinaryja« (1878). Dakle, nije bio u igri samo jedan visoko-kotačni bicikl; posto-jao je macho stroj, koji je doveo do kreiranja bicikla sa još većim prednjim kotačima, ali i nesiguran stroj, ko-ji je doveo do bicikla sa nižim prednjim kotačima, sje-dištem otpozadi, i do obrnutog rasporeda malog i ve-likog kotača.83) Na taj je način interpretativna fleksi-bilnost "Penny-farthing" bicikla materijalizirana u po-sve različitim konstrukcijskim linijama.

Zaključak i stabilizacija

Drugi stupanj EPR-a predstavlja dobivanje mehanizama koii-ma se zakljuouiu rasprave, ili — kod programa DPT-e — odvija stabilizacija neke tvorevine. Već smo napo-menuli da je stabilizacija određenoga proizvoda uvijtek pitanje određenog stupnja stabilizacije: sličnim katego-rijama može se opisati i consensus u znanosti. Na pri-mier, Latour i Woolgar su pokazali da su različiti mo-daliteti u društvenom proizvođenju znanstvenih činje-nica postavljani i'li povučeni iz iskaza o činienicama u skladu sa'Stupnjem stabilizacije činjenice.84) Zato iskazi: »Eksperimenti sugeriraju postojanje X-a«, »Eksperimenti pokazuju da X postoji« i »X nostoii« ne označavaju samo progresivno manje modalitete već istovremeno i progresivne stupnjeve stabilizacije X-a.85) U slučajevima tehnologiie također smo našli različitosti u definicijama, specifikacijama i pojašnjenjima vezane za iskaz o tvo-revinama. To možemo uzeti kao mjeru stupnja stabili-zacije koju ie dosegla neka tvorevina. Ipak, tu postoii jedan metodološki problem lingvističke naravi. Potreba za dodavanjem definicija i razjašnjenja radi komunika-cije o nekoj tvorevini zavisi ioš više neao li sam stu-panj stabilizacije tvorevine od dotične društvene grupe; također zavisi od konteksta iskaza (radi li se na pri-mjer, o istraživačkom oradu, o patentu, ili o nekom pri-ručniku).86)

Postoji ipak jedna razlika kod poiave consensusa i stabiliza-cije između znanosti i tehnoloftiie. U znanosti se poiava consensusa može proučavati studiranjem jedne grupe (Gru-pa-jezgro), iako i "ovdje specifičnu uilogu igra šira znan-stvena zajednica, posebno u slučaiu retoričkog zakliu-

. čivanja rasprava (vidjeti nešto niže). No, u slučaju teh-

83j The Amernican »Star« (1881) je imao maleno kormilo ispred velikog kotača. 84) Latoiinr i _ Woolgar, oip. cit. bilješka 10.

Postojanja različitih stupnjeva consensusa među pripadnici-ma Gruipe — jezgra još nisu istražena. 86l Vidi taikođer Lautor i Woolgar, op. ait. bilješka 10.

nologije (potrebno je stabilizaciju određene tvorevine analizirati na više grupa, kako smo već pokazali; a kako' se radi o identifikaciji različitih društvenih ©rupa, u slučaju tehnologije nije moguće načiniti tako pomne studije slučajeva kao u znanosti. Djelomično je to i pitanje strategije, jer je čak i u znanosti ponekad nu-žno slijediti više od jedne društvene skupine. Na pri-mjer, -KnorrCetiina je u isvojoij atudiiji znanstvene labo-ratorije pokazala kako se stabilizacija javlja među ra-zličitim grupama — pripadnicima takozvanih »trans--znanstveniih područja«.87)

Različiti mehanizmi zaključivanja igraju uloge i kod znan-stvenih »dogovora« ,i kod stabilizacije određene tvore-vine. U nekim slučajevima dominira određeni mehani-zam; drugi se slučajevi razrješavaju ostalim mehani-zmima i kombinacijama. Što smatramo zaključnim me-hanizmima ilustriraćemo na primjerima dva posebna tipa koji su odigrali važnu ulogu u sličnim slučajevima. Razmotrićemo posebno »retorički zaključak« i »zaklju-čak putem redefinicije problema«. Prvo ćemo iznijeti re-torički zaključak na primjerima iz znanosti i tehnologije, a potom ćemo na primjeru tehnologije ilustrirati »za-ključak putem redefinicije problema«.

Retorički zaključak — slučaj znanosti

"Riječ je o izvjesnim »brucijalniim« eksperimentalnim rezultati-ma, »definitivnim« dokazima, ili o »obarajućim« argu-mentima koji zaključuju raspravu o nekoj određenoj temi. Po svom karakteru ta'kvi eksperimenti, dokazi ili argumenti nisu uobičajeni za znanstvenike koji su glav-ni sudionici rasprave — za one ikoji tvore Grupu — jezgro. Ti su znanstvenici, naime, obično svjesni nedo-statnosti takvih »krucijalnih« eksperimenata, »definitiv-nih« dokaza i »obarajućih« argumenata, kojima su obi-čno skloniji pripadnici šire znanstvene zajednice.

Primjer za to pruža nam jedan eksperiment koji je odigrao značaljnu .ulogu u sporu oko gravitacij skog talasa. Ovaj ek-speriment (izvršilo ga je »Ques;t«) nije imao dovoljnu osjet-ljivost da bi opovrgao Weberove rezultate, ali je igrao važnu ulogu u njihovom nipođištavanju.88) Drugi je primjer ritualno deiklamiranje von Neumannova do-kaza nemogućnosti skrivenih varijabli kao sredstva za zaključivanje rasprave o interpretaciji kvantne mehanike Davida Bohma iz 1952. .godine. Taj se dokaz i kasnije nastavio citirati i bez mnogo .pokušaja da se provjeri njegova vjerodostojnost.89) Pickeringova studija o usva-

S TrC0411121' «P- cit bilješka 10. Zr ' 9°^™®. S c » of Seven Sexes: The Social Destruction (1981) 33^62 Phenomenon, Social Study of Science, vol. 11 89j Pinch, op. cit. bilješka 11.

janju Briceove teze o magnetskom monopolu pruža - treći primjer retoričkog argumenta u službi zaključnog

mehanizma. Razgovor sa Louisom Alverezom, koji je vrvio retoričkim argumentima (što nije uobičajeno za

•i - jednog specijalistu), pri tome je odigrao značajnu ulogu v. . u odbacivanju te teze unutar zajednice fizičara velikih

-energija.00) Da bismo još jednom ilustrirali ovaj tip mehanizma, pogle-

dajmo primjer iz rasprave o sunčevoj zakrivljenosti.91) Ovaj spor je započeo 1967. godine, usmjerivši se na tvrdnje Roberta Diokea, fizičara u Princetonu, o sun-čevoj zakrivljenosti — ito jest, njegove nalaze prema kojima je sunčev ekvatorijalni promjer veći od sunčeva polarnoga promjera. Rezultat je imao važnost stoga što je sugerirao alternativno objašnjenje dobro poznate ano-malije peirtiheMj'skog (perihelion) udaljavanja Mer.kiurove putanje. Ova se nepravilnost općenito i prihvaćeno ob-jašnjavala Einsteinovom općom teorijom relativnosti; štoviše, .predstavljala je jedan od najvećih uspjeha same teorije. Bilo kako bilo, četverostruka moment sunčeve zakrivljenosti (pretpostavljalo se da je zakrivljenost •prouzročena izuzetno brzim okretanjem jezgre) uzimao je u obzir i nepravilnost putanje Merkura, itako da je istovremeno sugerirao da bi se ispravno objašnjenje moglo naći u suparničkoj teoriji kao što je to Brans--Dickeova »scalar-tensor« teorija.

Po publiciranju Dickeovih rezultata o zakrivljenosti Sunca došlo je do žestokih rasprava. Do 1974. godine publi-cirano je osamnaest velikih teorijskih radova koji su oponirali Dickeovim nalazima. Henry Hill (sudionik i rasprava o solarnoj oscilaciji) je izvršio nova mjerenja zakrivljenosti. Njegova su mjerenja protivurječila Dicke-ovima i nadalje podržala ispravnost Einsteinove teorije. Izazvala su veliku pozornost i u znanstvenom tisku, tako da su zapravo zaključili raspravu. Kadgod prijeti po-novno otvaranje teme o zakrivljenosti Sunca, Hillovi

. se rezultati ritualno citiraju, kao da su dokaz pogrešno-sti Diokeovih nalaza. I kako je tipično za retorički za-ključak, nijedna od mogućih interpretativnih. rupa u HAllovom eksperimentu nije istražena (što nije bio slu-čaj s njegovim radom o solarnim oscilacijama), tako da su postali od većeg značaja za cijelu znanstvenu za-jednicu nego li za pripadnike Grupe — jezgra.

®®l. Piakeitinig je to mišljenje potvrdio u ličnoj 'komunikaciji. Vidi taScođer A. Pickering, Discovery Clams, Ad Hamnnem Arguments and Research Programmes: Case Studies in Elementary Particle Physics (Edinburgh:- Science Studies Unit, University of Edin-burgh, rujna/septemhra 1978, neobjavljeno, rukopis), " j Za više detalja u vezi ove rasprave, vidi Pinch, op. oSt. bi-lješka 2. Podvlačimo da je primjer jednino ilustracija.

Retorički zaključak — slučaj tehnologije

Zaključak u tehnologiji uključuje stabilizaciju određene tvo-revine i »iščezavanje« problema. Da bi se razriješila tehnološka »kontroverza« nije moguće razrješavati pro-bleme u običnom smislu -te riječi. Ključno je pitanje da li relevantna društvena grupa .problem vidi kao rje-šeni problem. Ne zaboravimo, u tehnologiji i reklama igra značajnu ulogu u stvaranju značenja koje određena grupa daje nekoj tvorevini.08) Tako, na primjer, razni materijali svjedoče o tome da se rasprava o visoko-ko-tačnim biciklima pokušala završiti tezom o njihovoj sa-vršenoj sigurnosti. Jedan oglas za model "Facile Bicycle" •obznanjivao je ovo: »Biciklisti! Zašto da riskirate vaše glave i živote na visokim strojevima kad vam za ce-stovni transport 'Facile Bicycle' od 40 ili 42 inoha pruža -sve moguće prednosti, kao i gotovo apsolutnu sigur-nost.«93)

Teza o »gotovo apsolutnoj sigurnosti« bila je retorički potez koji se odnosio na težinu bdciskla i prećteji položaij vo-zača, što je bilo poznato inženjerima od tadašnjih mo-dela bicikla pa sve do danas.

Zaključak •.pomoću redefinicije problema. — slučaj tehnologije

Već smo spomenuli raspravu oko zračne gume: za većinu inženjera ona je ibila teorijska i pra&tička nakaza. Za javnost 'su u početku 'predstavljale tek estetski grozne sporednosti: :» . . . poštari su se smijali ikobasičastoj gu-mi, .tvonničke radnice previjale su se od smijeha, čak su se i •oaMljni građani odavali zabavi s tom neobično-šću, koja je stvorena izgleda samo zato da bi uljepšala za tren njihovu sumornu svakodnevnicu.94)

Za Dunlopa i ostale protagoniste zračna guma je izvorno bila samo rješenje problema vibracija. Međutim, grupe sport-skih biciklista na visoko-kotačkim biciklima vibracije uopće nisu shvaćale taJko problematično. Vibracije su bile problem samo za potencijalne korisnike nisko-ikotač-nih bicikla. Među protivnicima zračniiea možemo razli-kovati tri igmpe. V međuvremenu je i trkaći ibicik'l do-bio zračne 'gume. Kad su prvi put impotrebljene ina trka-ćim stazama, dočekivane su sa podrugljivim smijehom.

9I) Reklamne (oglasne ponude) su veliki i potencijalno vrlo_ plo-dan izvor za empirijsko proučavanje tehnologije. Razmišljanja profesionalnih reiklamera o razJiffisim >*potrošačIam grupama« dobro se slažu s .korištenjem razMMh relevantnih grupa. Za-divljujući izviještaj o ulozi reMame u razvoju tehnologije za domaćinstva pogledaj u Ruth Schwartz Cowan, More Work For Mother: The Ironies of Household Technology from The Open Hearth to the Microwave {New Yortk: Basic Booiks, 1983). ») Illustrated London News, 1880, citirano prema Woodfordeu, op. cit. bilješlsa 67, 60. M ) Woodforde, op. cit. 67, 89.

Ali, nalkon postizanja Velikih brzina bicikla sa žraonica-? ma, smijeh se utišao i potom ustupio mjesto čuđenju,

pogotovo pobijeđenih rivala.95) Nakon toaćeg perioda jedva da je i bio kvalitetnijeg trkača koji j-e vozio nešto drugo osdim li — bicikl sa zračnim gumama.96

Što se dogodilo? U odnosu na dvije važne grupe — sportaše i običnu javnost — došlo >je do svršetka rasprave, ali ne procesom uvjeravanja ikako je zračna guma izvrsno anti-vd'bracdjslco sredstvo. Može se reći da je znaosmje zračne gume prevedemo97 ina novu razinu: ona je postala

. rješenije posve dragog problema, (naime, problema »kako voziti što hrže!«. Stoga je svršetak rasprave za dvije od relevantnih .grupa uslijedio po redefiniciji ključnog pro-blema u odnosu na koji j<& dotična tvorevina, u početku imala značenje rješenja. Kako je treća grupa '(inženjeri) prihvatila konačno zračnu .gumu, ifco već predstavlja dru-gu priču koju ovdje i ne moramo ispričati. Naravno, ne postoji ništa »prirodno« ili 'logički nužno što određuje baš ovu foonmu zaključka rasprave. Moglo bi se dofcazi-vati da brzina i nije najvažnija osobina bicikla, ili da trke bioiMa nisu adekvatni prostori za testiranje »prave«

: brzine koj,u bicikl može postići '(nakon svega, idealizi-rani svijet trkaćih staza daleko ja od svakodnevnih ce-sta, jednako ikao što su osobine trkaćih 'kola tipa »For-mula—1« daleko iznad tehničkih osobina bilo koljeg

- prosječnog obiteljskog automobilskog salona). Ipak, bi-cdblistioke trke odigrale su veliku ulogu u razvoju bici-kla, a uzmemo li utiskivanje 'kao .specifičnu formu te-stiranja, onda je to posmatrainje posve sukladno Con-stantovom zahtjevu da se u proučavanju tehnologije mnogo veća pažnja poklani tesitkajučim postupcima.98

Siri kontekst

Konačno, došli smo i do trećeg stupnja našeg programa. Na podmčju tehnologije imamo zadatak stocan onomei az domena znanosti — da povežemo sadržaj određene teh-nološke tvorevine sa širim sociopolitičkim miheuom. U

; slučaju znanosti ovaj aspekt još .uvijdk noije proučen, )

95j Viidi L. Qraon, Das Fahrrad und seine Entwicklung IBerlin: VDI —Verlag, 1939). % ) Viidi Grew, op. cat. bilješka 82. 97) Koncept »prenošenja« (translation) plodno je upotrebljen na jedan širi način u Caliona, op. cit. bilješka 56; vidi također M. Caiion d J. Law, On interests and their Transformation: Enroimant -and Counter — Enml'mmt, Social Studies of Science, vol. 12 (1982), 615—25, i B. Laltour, Give Me a Laboratory and I will Raise the World, ,u: Knonr — Cetina i Mulkay (eds), op. cit. bilješka 14, 141—70. 98) E. W. Constant, Scientific Theory and Technological Testabi-lity: Science, Dynamometers, and Waiter Turbines in the 19th Century, Technology and Culture, vol. 24 (1983), 183—98.

Model jednog taikvog objašnjenja »stapnj-a 3« ponudio je H. M. Coliins u: Am Bmpiaieal Relativist Programme in the Sociology of Scientific Knowledge, u: Know — Cetina i Mulkay (edis), op. cat. baijeska 14, 85—113, posebno 96—97.

bat-em u savremenmm .sociološkim studijama.1®) Iipa/lc, metoda opisivanja tehnoloških tvorevina usmjerena na odnos određene društvenia grupe i značenja ikoje ona pridaje određenoj tvorevini '(proigram DPT-e) pokazuje na put mogućih istraživanja. Jasno je da sociokulturna i politička situacija dmuštveaie 'grupe stvara i njene nor-me i vrijednosti, ikoje paik povratno utječu na značenja tvorevina. Kako .smo već pokazali kaiko različita znače-nja .proizvode i različite razvojne linije, mislimo da des-kriptivni model DPT-e nudi i moguću operacionalizaciju između 'šireg imiMeua i aktualnog sadržaja tehnologije.101)

ZAKLJUČAK I IMPLIKACIJE ZA BUDUĆA ISTRAŽIVANJA

U ovom radu pokušali .smo zacrtati ijedan integralni dru-štveno izveden pristup empirijskom proučavanju znano-sti i tehnologije. Prvo .smo prikazali nekoliko relevant-nih literaimih korpusa i argumentacijskih trendova. Na-značili smo da društveno dzvedmi pristup ima .blistavu tradiciju unutar sociologije znanosti i da mnogo obećava u drugim područjima. Razmotrili smo i literaturu o od-nosu znanost — tehnologija i pokazali moguću valja-nost pristupa d na ovom polju. -Uz (to smo prodiskutirali neke od glavnih tradicija unutar tehnoloških studija. Po-kazali snao zašto smatramo da su studije o inovacijama i većina historija tehnologije nepodesni za naše socio-loške interese. Potom smo razmotrili neka od najnovijih radova iz sociologije tehnologije i ustvrdili ohrabrujuće znaike »movog italasa« studija slučajeva .utemeljenih na društveno izvedenom .pristupu.

Zatim smo iscrpnije opisali dva pristupa jedan iz podnučja sociologije znanstvene spoznaje (EPR), drugi iz područja sodiologij© tehnologije (DPT-e) — na 'kojima smo ute-meljili naš integralni pristup. Konačno, naznačili smo i sličnosti eksplanatonndh effljeva u oba .pristupa, i ilustri-rali ih na nekoliko primjera iz znanosti i tehnologije.

Osim neravnoteže između ova dva stajališta — koja je poslje-dica nerazvijenosti sociologije tehnologije — ovdje snio zapazili i nekoliko važnih momenata usporedbe. Posebnio smo prim j etili ida koncepti »imterpretatSvne fleksibilno-

m ) Historijske studije ikoje naznačuju treći stupanj mogu ovdje biti vario koristan vodič. Vidi, na primjer, D. MaoKenzae, Sta-tistical Theory and Social Interests: A Case Study, Social Stu-dies of Science, -vol. 8 (1978) 35—83, i S. Shapin, The Politics of Qbsesrvaifiian: Cerebrai Anatomy and Social interests An the Edin-burgh Phrenology Disputes, u: Waffiis (ed.), op. oit. bilješka 12, 139—78. m ) Studije koje izgleda idu u isuisret ebajjlanatornim ciljevima trećega stupnja su one Noblea, op. cit. bilješka 46, d Laaonićka, op. <s!t. bilješka 46. Viidi tatoođer i D. MacKenaie, Technology, the Staite asnd the Strategic Missile: A Pre&rainaiiy Working Pa-per (Bddrfxingh: Science Studies Uriit, University of Edinburgh, 1983, neobjavljeno, rokopis).

siti«, .»zaključnog mehanizma« i pojam »društvene grupe« imaju adekvatnu empirijsku osnovu u znanosti i na području tehnologije. O tome svjedoče i zaključci izve-deni' iz naših usporedbi.102)

Već smo napomenuli da metoda interpretativne fleksibilnosti demonstrirana kad tehnologije .predstavlja samo jednu od mogućih meitoda. Bilo bi plodno primijeniti i »metodu rasprave«, dokazanu .uspješno u slučaju znanosti, te istražiti suvremene sporove oko (tehnologije.

Potrebne su nam i .sistematičnije studije ključnih mehanizama u znanosti i itehno'logjiji. Ovdje smo govorili samo o dvije vrste zaključnog mehanizma: drugi se tek trebaju istra-žiti. Moguće je da se dominantni tipovi zaključnog me-hanizma u znanosti razlikuju od onih kod tehnologije. Na primjer, inJismo mogli pronaći blisku analogiju sa »zaključkom pomoću redefinicij e problema« u solarnoj fizici. Međutim, čajni se da su pojave kao »zanemarivanje problema« ili .»nastavimo dalje«, s kojima smo se sre-tali u drugim područjima znanosti, uslco povezane sa »zaključkom pomoću redefanicije«. Može se razmišljati da li su razlike u tipovima zaključnih mehanizama po-vezane sa razlikama u broju relevatnih grupa uključe nih u razvojni proces? U znanosti i(u najmanju ruku za dobro istražene dijelove fizike i biologije) društveno proizvođenje znanstvene spoznaje može se pratiti pro-učavanjem djelatnosti 'jedne dominantne društvene gru-pe — Grupe — jezgre. U tehnologiji nemamo takve ekvivalentne 'grupe, ovdje se mora proučavati nekoliko grupa. Što je više .grupa .uključeno, wredefdnioija proble-ma« kao zaključak rasprava efektnija je u tehnologiji nego li u znanosti. Stoga bi proučavanje (tehnologije tre-balo omogućiti i bodlju analizu zaMjučciih mehanizama. Povratno, ovo bi trebalo dovesti i do sistematičnijeg proučavanja funkcioniranja različitih društvenih grupa, kako kod tehnologije tako i u znanosti. Na primjer, uloga ikoju govorništvo (teoiijško-logički dokazi) ima u odnosu 'između Grupe — jezgra i šire znanstvene zajed-nice gotovo je analogna ulozi koju ima reklama u od-nosu između društvene grupe proizvođača i različitih grupa (potencijalnih) korisnika.

Različitost relevantnih društvenih grupa donekle osvjetljava i različite pravce razvoja sociologije znanosti i sociolo-gije tehnologije. Veliki broj u tehnologiji relevantnih društvenih grupa predstavljaju probleme za mikro-pri-stup koji se pokazao tako plodan u sociologiji znanstve-ne spoznaja No, kako se kod tehnologije ne pojavljuje

m ) Za detaljniju rasptravu o nekim metodološkim i strateškim zaključcima, 'dobivenim na osnovu naišeg komparativnoj pro-•učaivanja znanosrti i tehnologije, pogledaj W. E. Bijkar i T. J. Pinch, La Construction socdale de fadfcs et d'artefacts: Imjpera-tifis strategdques et methodologdques pour ime approche unifiee de Iletude des sciences et de la technique, rad prezentiran za »L'atelder de recherche (III ) sur les problemes starategiques et methodo'logiques des 'sciences socdales en (milieu scientifiqiue et technique« (Paris: 2—3. ožujka 1983.).

samo jedna 'ključna društvena grupa, istraživači misu često sMoni proučavanju detalja, bojeći se da promaše osnovne pravce razvoja povezane sa neistraženim dru-štvenim gxiupama. Rješenje za ovaj problem očito ne leži u drugom ekstremu d u -korištenju sakupljačkih tehnika, jer se tada .(kako smo već primjetili) zanama-nuje tehnološki sadržaj određene tvorevine. .Vjerujemo da upravo ocrtani pristiup — identifikacije relevantnih •društvenih grupa — omogućuje valjano istraživanje teh-nologije, i ne gubeći pri itome osjetljivost za sadržaj određene tworevdne; na taj način ovaj pristup omogu-ćuje plovidbu iiameđu Scale izolirane tvorevine i Hailibde masovnog sakupljanja.103)

Odnedavno postoje i zagovornici alternativnih područja za mikro-proučavanje znanosti — o tome svjedoče etnograf-ske stuidije znanstvene laboratorije. Ova isu se istraži-vačka mjesta pokazala djelomično korisna za dokaziva-nje intarpretativne fleksibilnosti znanstvene spoznaje.104) Međutim, prostor laboratorije prilično je siromašan da bi se unutar cajega moglo proučavati stvaranje znanstve-nog consensusa. Upravo stoga što itaj proces nadmaša pojedinačnu laboratoriju. Sve dok netko zastaje samo na .takvim etnografskim podacima, virio je teško prouča-vati proces nastajanja consensusa.105) Problem je čak iz-razitiji radi li se o proučavanju stabileacije tehnološke tvorevine. Ovdje je potrebno proučavati i veći broj dru-štvenih grupa, o kojiima se još manje podataka može naći u pojedinačnim laboratorij ama. Zasigurno, takve su etnografske studije — npr. o nekoj istraživačkoj la-boratoriji — vrlo značajne, no (njihova je korisnost veća za dokazivanje intenpretatiwne fleksibilnosti tehnološkog proizvoda nego li za proučavanje zaključnih mehani-zama.

Studije o utjecaju šireg kulturalnog i društvenog milieua još uvijek su rijetke i (međusobno udaljene, kako u znanosti tako i u području tehnologije. Pojaim »relevantna dru-štvena. grupa«, kako simo već naznačili unutar DPT-e, ovdje izgleda da omogućuje pllodan pristup. Ovo su i najteže studije, i možemo se samo nadati da naim uskoro predstoje, budući su integralni dio našeg društveno ute-meljenog programa.

no) Izgleda .da Bruno Latour slijedi jedinu sličnu liniju argu-mentacije sa »viojim zadnjim zahtjevom za »drugom generacijom laboratorijskrih studija«; on predlaže .»da ise poslužimo metodo-logijom razvijenom za proučavanja laboratorijskih područja, ali sada se ne usnoj erara juai na samu laboratoriju već na odnos laboratorije i njene diriu-šltvene sredine«: Latour, oip. cit. bilješka 97, 143. U skladu s tim, on mora proučiti "više .društvenih grupa no što je nelko laboratorij siko »pleme«. U svojoj studiji o Pasteu-rovoj laboratoriji zaista |e opisao (različite (uioge statističara, >ve-teninara, zemljoradnika, .držaivnih službenika, te javnosti. m ) LatCausr i Woolgar, ap. cit. bilješka 10, i Ksrvorr — Cetina, op. cit. bilješka 10. m ) Izgleda da Latour i Woolgar (komiste 'druge podatke iu nji-hovoj studiji o .proizvođenju TRF; Laitouir i Woolgar, op. cat. bilješka 10, glava 3.

Kako smo često spominjali, u odnosu na sociologiju znanstve-ne .spoznaje sodi'ologija tehnologije još uvijek je neraz-vijeno istraživačko područje. Bila bi šteta da se posled-njii dosezi iz sociologije ananstvene spoznaje uskoro ne primjene i na područje tehnologije. S druge strane, ima indikacija da metoda koju smo primjeniM u našem pro-učavanju tehnologije (koja uMjučuje u analizu više dru-štvenih .grupa) može biti plodonosna u istraživaiuju zna-nosti. Stoga naš cjeloviti pristup društvenom proučava-nju znanosti i tehnologije istovremeno pokaizuje područ-ja od uzajamne koristi i za sociologiju znanosti i za sociologiju tehnologije.

Za takav cjieloviiii pristup postoji još jedan, možda još važniji, razlog. Riječ ije, naime, o pitanju za koje se možda oče-kvailo da iga i prije postavimo: kako razdvojiti znanost od tehnologije? Bojimo se da je vrlo nekorisno vršiti ovo razlikovanje a priori, koristeći se pri tome nekim gotovim definicijama. Mnogo je vrednije započeti sa općeusvojenim pojmovima znanosti i tehnologije, te ih proučavati integrallmo na već predloženi način. Kakve god zanimljive razlike da se pojave između ananosti i tehnologije, one će se očitovati i unutar takvoga pri-stupa. To (bi predstavljalo još jedan konkretan rezultat integralnog proučavanja društvenog .proizvođenja činje-nica i .tvorevina.

prevod s engleskog drago čengić

BILJEŠKA 0 AUTORIMA:

TREVOR PINCH je profesor sociologije Sveučilišta u Yorku. Bavi se istraživanjima .u sociologiji znanstvene spoznaje, posebno na području prirodnih znanosti (fizika). Aiktualne istraživačke inte-rese veže uz pojam promatranja u znanosti a pokušaj primjene spoznaje iz sociologije znanstvene spoznaje u domenu tehnolo-gije. Osim radova u sociologija znanosti Pinch je objavio .knjigu (zajedno sa H. M. Coliinsom) Frames of Meaning (London: Routledge and Kegan Paul, 1982).

WIEBE E. BIJKER radi kao istraživač pri Tehnološkom sveučili-štu Twente. Studirao je fiziku i filozofiju znanosti. Bavi se posebno teorijskim analizama tehnološkog razvoja. Osim studija djela iz područja historije i sociologije tehnologije, radi na aktivnom prenošenju .receotmih spoznaja iz znanosti i tehnolo-šikdh studija u nastaivne materijale za znanst-veno obrazovanje

(D. Ć.)