4« MONUMENTA SPECTANTIA HISTORIAM

SLAVORUM MERIDIONALIUM

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

OPSADA ZADRA

RUKOPIS VELJKA GORTANA PRIREDILI

BRANIMIR GLAVICIC I VLADIMIR VRATOVIC

U SURADNJI S

DAMIROM KARBICEM, |MIROSLAVOM KURELCEM

I ZORANOM LADIĆEM

л > № М ^

^öcccv*4

ZAGREB 2007.

ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM CROATICA

OBSIDIO IADRENSIS

MANUSCRIPTUM POSTUMUM A |VELJKO GORTAN

EXARATUM DIGESSERUNT

BRANIMIR GLAVIČIĆ ET VLADIMIR VRATOVIC

COOPERANTIBUS

DAMIR KARBIC, MIROSLAV KURELAC,

ZORAN LADIC

ZAGRABIAE MMVII

MONUMENTA SPECTANTIA HISTORIAM SLAVORUM MERIDIONALIUM

VOLUMEN LIV.

SCRIPTORES VOLUMEN VI.

Glavni urednik Tomislav Raukar

Recenzenti Radoslav Katičić

Lujo Margetić

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 684916

ISBN 978-953-154-841-0

Izrađeno u Odsjeku za povijesne znanosti ZPDZ HAZU u Zagrebu

UVOD

LJETOPIS "OBSIDIONIS IADRENSIS LIBRI DUO", NJEGOVO HISTORIOGRAFSKU I POVIJESNO ZNAČENJE

Zadar između Venecije, ugarsko-hrvatskog kralja i hrvatskih velikaša

Uli Veneti Iaderanorum urbem, quq principatum inter ciuitates regionis Dal-matiq dicitur obtinuisse, delere de terra uiuentiumproposuerunt (Grad Zadar, za koji se kaže daje bio prvi među gradovima pokrajine Dalmacije, ti Mlečani odluče zbrisati sa zemlje živih). Ova rečenica iz prologa "Opsade Zadra" obuhvaća bitne odrednice položaja Zadra unutar Dalmacije u svijesti suvremenika sredinom XIV. stoljeća, te žestoki protumletački stav autora navedenog djela. Zadar je još od ranog srednjeg vijeka predstavljao metropolu Dalmacije i samim time je vlast nad njime ujedno označavala i davala zakonitu podlogu vlasti nad čitavom kraljevinom te omogućavala prevlast nad cijelim Jadranskim morem. Stoga je, uz neospornu stratešku važnost grada na putu za Levant, posjed Zadra bio nešto čega se Venecija nije nikada mogla niti htjela odreći, kao ni vladari hrvatskog zaleđa (hrvatski i kasnije ugarsko-hrvatski kraljevi različitih dinastija te hrvatski banovi iz roda knezova Bribirskih - Šubića).

Prvenstvo Zadra među dalmatinskim gradovima datira još iz ranog srednjeg vijeka, kada je grad bio središte bizantske provincije Dalmacije. Iako se bizantska vlast u Zadra uglavnom nije ni osjećala, a zbog svojih zemljopisnih karakteristika i udaljenosti od centra, provincija nije nikada uspjela zaživjeti kao funkcionalno jedinstvena cjelina, ipak je sama činjenica daje Zadar bio sjedište bizantskih dužnosnika (arhonata, stratega) davala gradu istaknuti položaj među dalmatinskim gradovima.1 Taj je istaknuti položaj Zadar zadržao i nakon konačnog utjelovljenja Dalmacije hrvatskom kraljevstvu u doba Petra Krešimira IV i Zvonimira. Selidba državnog središta u udaljenu Panoniju prihvaćanjem ugarske dinastije Arpadovića za hrvatske kraljeve omogućila je tijekom XII. stoljeća Veneciji da počne ostvarivati svoja presizanja za gospodstvom nad cjelokupnim prostorom Jadranskog mora. Venecija se pritom smatrala nasljednicom Bizanta na Jadranu te je kao takva smatrala svojim posjedom nekadašnje bizantske provincije na jadranskom području.2 U tu je svrhu počela izgrađivati

O problemu bizantske vlasti nad Zadrom i Dalmacijom vidi: Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409., Prošlost Zadra, knj. 2, Zadar 1976., str. 62-94, 103-114; Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975., str. 109-125,239-250, 334-347; Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb 1992.; Isti, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995., str. 256-260, 346-351. Opširnije vidi u: N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 149-167; Ferdo Šišić, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102-1301). Prvi dio (1102-1205): Od Kolomana do Ladislava III, Zagreb 1944., str.

3

ideološki sustav, koji će svoj najrazrađeniji oblik dostići u djelu mletačkog povjesničara i dužda Andrije Dandola u XIV. stoljeću,3 kao i poduzimati ograničene vojno-političke akcije na Jadranu.

U takvim akcijama na prostora ranosrednjovjekovne Donje Dalmacije gotovo je isključivi cilj mletačke politike bilo osiguranje vlasti nad Zadrom i prostorom sjeverno od njega. Venecija je očevidno bila svjesna da joj za zamašnije pothvate nedostaje stvarne snage. Ona istina tijekom različitih ratnih operacija osvaja ili uništava i druge tvrđave i gradove, ali izgleda daje to više bio rezultat vojne strategije nego stvarna namjera da osvojeno zadrži pod svojom vlašću.4

Zadar pod mletačku vlast dolazi prvi put 1115. godine. Uvjeti koje Venecija tom prilikom uspijeva nametnuti nisu bili jako teški. Građanima je ostavljena široka samouprava bit koje je bila da građani među sobom biraju kneza i biskupa.5 Stanje se pogoršava tijekom pedesetih godina istog stoljeća. Tada se uz pomoć svog oca, mletačkog dužda Dominika Morosinija, Zadru za kneza nameće njegov istoimeni sin Dominik.6

Otprilike istovremeno, Veneciji uspijeva da od pape Anastazija dobije pristanak za promaknuće zadarske biskupije na rang nadbiskupije i metropolije kojoj su podređene biskupije kvarnerskih komuna, tj. onog dijela Dalmacije koji se tada nalazio pod mletačkom vlašću. Ovaj, u svakom slučaju za grad pozitivan pomak, ubrzo je poništen djelomičnim podlaganjem novouspostavljene nadbiskupije gradeškom patrijarhu odredbom pape Hadrijana IV 1155. godine.7 Ova dva ograničenja zadarske autonomije (gubitak prava na izbor kneza te podlaganje zadarske crkve mletačkom primasu) ubrzo su dovela do nezadovoljstva zadarske elite koje je rezultiralo prvim zbacivanjem mletačke vlasti 1159. godine. Budući da pomoć ugarsko-hrvatskog vladara nije bila dovoljna, Dominik Morosini je ponovo uspostavljen u časti zadarskog kneza, a grad ponovo podvrgnut vrhovnoj mletačkoj vlasti.8 Ni sljedeće tri pobune šezdesetih godina istog stoljeća nisu urodile nikakvim pozitivnim rezultatom za grad.9

U tom smislu nije bilo nikakve koristi niti od obnove bizantske vlasti nad većim 28-37; Isti, Zadar i Venecija od godine 1159. do 1247, Rad JAZU 142 (1902.), str. 219-274; Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997., str. 65-66.

3 O Andriji Dandolu i njegovoj kronici vidi: Girolamo Arnaldi, Andrea Dandolo doge-cronis-ta, u: La storiografia veneziana fino al secolo XVI. Aspetti е problemi, ur. A. Pertusi, Firenca 1970., str. 127-268; kritički osvrt na vijesti Andrije Dandola o povijesti Dalmacije vidi u: N. Klaić, Povijest Hrvata u ranom, str. 41-43; Lujo Margetić, Vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji u XII. stoljeću i njegovi izvori, Historijski zbornik 35 (1982.), str. 209-258. Kao najizrazitiji primjer takve politike može se smatrati uništenje Biograda 1125. godine (Šišić, Poviest, str. 38-39).

5 N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 161. 6 Isto, str. 165.

Isto, str. 163-165; Šišić, Zadar, str. 220-226; Zvjezdan Strika, Zadar - novo nadbiskupsko i metropolijsko sjedište Dalmacije u kontekstu političkih prilika 12. stoljeća, Croatica Christiana Periodica, god. 27 (recte 26), br. 52, Zagreb 2003., str. 1-45. N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 165; Šišić, Zadar, str. 226.

9 N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 166; Šišić, Zadar, str. 226-228.

4

dijelom Dalmacije i dijelom Hrvatske tijekom vladavine Manuela Komnena, budući da su se Morosini i dalje zadržali na položaju zadarskih knezova, a Venecija zadržala vlast nad gradom.10 Unatoč tome, tijekom cijelog XII. stoljeća komunalni sustav u gradu polako jača i izgrađuju se njegove institucije (konzuli, suci, vijeće, notarijat).11

Prilikom povratka Dalmacije i Hrvatske pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja Bele III. nakon smrti Manuela Komnena, Zadranima se opet pružila prilika da zbace, ovaj put puno uspješnije, mletačku vlast 1182. godine. Od tada je Zadar kroz dvadeset godina ostao pod vlašću ugarsko-hrvatskog vladara. Kroz to vrijeme proces sve čvršćeg povezivanja Zadra s njegovim prirodnim zaleđem i sve jačeg izgrađivanja komunalnih ustanova konstantno napreduje.12

Sukobi između hrvatskog hercega Andrije (kasnijeg kralja Andrije II.) i ugarsko-hrvatskog kralja Emerika omogućili su Veneciji ponovnu uspostavu vlasti nad Zadrom. Mletački dužd Henrik Dandolo, stvarni tvorac kolonijalne moći Venecije, iskoristio je 1202. godine križare IV križarskog pohoda da bi uz njihovu vojnu pomoć zadobio vlast nad gradom. Tom je prilikom Zadar potpuno opustošen, a brojni građani, koji nisu poginuli prilikom osvojenja grada, pobjegli su u Nin odakle su nastavili borbu protiv Mlečana.13 Iskoristivši odlazak glavnine mletačkih postrojbi i križara prema Carigradu, Zadrani su 1203. godine uz pomoć hercega Andrije i sidraškog i šibenskog kneza Domalda, tada najmoćnijeg hrvatskog velikaša, ponovo oslobodili grad. Knez Domald je tada postao i zadarski knez.14 Unatoč ovom privremenom uspjehu, Zadrani su se pod određenim uvjetima 1204. godine ponovo podložili Veneciji.15

Tim su ugovorom Zadrani dobili pravo izbora kneza, ali isključivo među mletačkim plemićima, i izbora nadbiskupa, ali s područja mletačkog dukata. Kneza je prema ugovora potvrđivao dužd, a nadbiskupa gradeški patrijarh.16

Do nove pobune Zadra protiv Venecije došlo je 1242. godine. Iako su Mlečani već 1243. godine ponovo zauzeli grad, zadarska komuna nastavila je djelovati u iz-

10 N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 166-167. O kratkotrajnoj obnovi bizantske vlasti u Dalmaciji u tom razdoblju vidi opširnije: Ivo Goldstein, Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 30, Zagreb 1997., str. 9-28 i Paul Stephenson, Political Authority in Dalmatia during the Reign of Manuel I Comnenus, u: Günter Prinzing-Maciej Salamon (ur.), Byzanz und Ostmitteleuropa 950-1453, Mainzer Veröffentlichungen zur Byzantinistik 3, Wiesbaden 1999., str. 127-150. U istom zborniku nalazi se i engleska verzija navedenog članka Ive Goldsteina (Byzantine Rule in Dalmatia in the 12th Century, str. 97-125).

11 N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 167-174, 196-199. n Isto, str. 170-172; Šišić, Zadar, str. 229-234. 13 N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 175-180; Šišić, Zadar, str. 235-253; Petar Skok, Tri starofrancuske

hronike o Zadru u 1202. godini, Zagreb 1951.; Donald Е. Queller-Thomas F. Madden, The Fourth Crusade: the Conquest of Constantinople, Philadelphia 1997., str. 1-99.

14 N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 181; Šišić, Zadar, str. 253-255. 15 Kronologija ovih događaja još uvijek nije u potpunosti razjašnjena. Vidi: Šišić, Zadar, str. 256-258. 16 N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 182-184.

5

gnanstvu u Ninu do 1247. godine.17 Tada je došlo do novog ugovora s Venecijom, ovaj put pod još nepovoljnijim uvjetima. Tim ugovorom Venecija je stekla pravo postavljanja kneza i nadbiskupa, nameti koje je grad prinuđen plaćati povećani su, a građani se obvezuju stalno držati u Veneciji određeni broj talaca.18

Iako je novouspostavljeno stanje bilo teško za grad, gospodarski i društveni razvoj, a samim time i jačanje snaga koje su budućnost grada vidjele u njegovoj čvršćoj povezanosti sa prirodnim zaleđem, nije se mogao lako prekinuti. Poticaj takvim snagama dala je i promjena odnosa snaga u Hrvatskoj. Udaljenu i oslabljenu kraljevsku vlast zamijenila je novouspostavljena prevlast hrvatskog bana Pavla Bribirskog iz roda Subića i njegove braće, koji su svoju vlast uspjeli nametnuti ostalim dalmatinskim gradovima, hrvatskim velikašima, Bosni i Humu.19 Grad Zadar imao je kao simbol vrhovne vlasti nad Dalmacijom istaknutu ulogu u Pavlovim političkim planovima. Ban Pavao ishodio je od Venecije da mu isplaćuje dio lučkih pristojbi koji je dugovala ugarsko-hrvatskom kralju čime je želio naglasiti svoj suverenitet nad Zadrom, a na što je polagao pravo kao hrvatski ban.20 Pavao je uz to poveo i zamašnu akciju pridobivanja zadarskih građana, već ionako nezadovoljnih mletačkom upravom, na svoju stranu. U tu je svrhu postavljao pojedine među njima na visoke položaje u sebi podložnim krajevima ili im povjeravao druge značajne diplomatske zadatke.21 U tome su se posebice isticali Stane Varikaša (otac Pavla, jednog od zadarskih rektora 1346. godine), Domald Zadulin22 i Vit Crne Merđe.

Pavlova nastojanja urodila su plodom 1311. godine, kada se Zadar ponovo pobunio protiv mletačke vlasti.23 Prilika se pružila nakon što se Venecija našla pod inter-diktom poslije neuspjele okupacije Ferrare, grada koji se nalazio pod papinskim suverenitetom, 1309. godine. Papa je također razriješio mletačke podanike zakletve

v N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 189; Šišić, Zadar, str. 264-272. 18 N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 189-191; Šišić, Zadar, str. 272-274. 19 Usporedi: Raukar, Hrvatsko, str. 73 (i tamo navedenu opsežnu literaturu). 20 Vjekoslav Klaić, Bribirski knezovi od -plemena Šubić do god. 1347., Zagreb 1897., str. 92-93; Tadija

Smičiklas et ah, Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje: CD), sv. 8, Zagreb 1910., dok. 249, str. 297-298.

21 O tome vidi opširnije: Damir Karbić, Diplomacija hrvatskih velikaša iz roda Subića, u: Hrvatska srednjovjekovna diplomacija, ur. Mladen Andrlić i Mirko Valentić, Zbornik Diplomatske akademije, sv. 4 [2], Zagreb 1999., str. 234, bilj. 72.

22 Isto, str. 239-240. 23 Detaljnije podatke o zadarskom ustanku 1311. godine vidi u: Dane Gruber, Obsjedanje Zadra

po Mlečanih god. 1311. do 1313., Vijenac, god. 14 (1882.), str. 530-531, 545-547, 562-564, 578-582; Ante Strgačić, Zadarsko-mletački rat godine 1311-1313. i pogibija mletačkog admirala pod Zadrom, u: Pomorski zbornik, sv. 2, Zagreb 1962., str. 1597-1614; V. Klaić, Bribirski, str. 90-95; Ferdo Šišić, Pad Mladena Subića, bana hrvatskoga i bosanskoga. Istorička studija, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 14 (1902.), str. 340-341; Stjepan Antoljak, Ban Pavao Bribirski »Croatorum dominus«, Radovi Instituta JAZU u Zadru 19 (1972.), str. 59-60; Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976., str. 425-426; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 210-215; Miroslav Granić, Jadranska politika Subića Bribirskih, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 36 (1994.), str. 47-51.

6

vjernosti.24 Venecija je bila oslabljena i unutrašnjim sukobima unutar vlastitog patri-cijata, koji su kulminirali pokušajem Bajamontea Tiepola da obori s vlasti dotadašnju oligarhiju.25 Budući daje Bajamonte bio rođak bana Pavla, lako je moguće daje bio od njega i potpomagan tijekom pobune. Bajamonte se nakon ugušenja pobune i sklonio kod njega.26

Nakon što su se Zadrani pobunili, ban Pavao im je u pomoć poslao vojsku predvođenu njegovim sinom Mladenom, kasnijim hrvatskim banom Mladenom II., koji je tada izabran za zadarskog kneza.27 Vrijedno je naglasiti daje Mladen ujedno uzeo i naslov "vladara Dalmacije" (princeps Dalmacie), što potvrđuje prije spomenutu pretpostavku daje upravo vlast nad Zadrom u sebi sadržavala i pravo na suverenitet nad čitavom Dalmacijom. Da taj naslov nije bio samo prazna fraza, dokaz je i kasnije mletačko insistiranje prilikom mirovnih pregovora da ga se Mladen odrekne. Uz Mladena kao kneza grad je dobio i potestata, kojeg je gradsko vijeće izabralo u Anconi, talijanskom gradu koji je sa Zadrom već imao dugotrajne političke veze, kao i sa Bribircima, a koji je i sam bio zainteresiran za slamanje mletačke hegemonije nad Jadranom. Za potestata je izabran vitez Konrad Šimunov. Pošto je Venecija uložila protest kod ankonitanske vlade da zabrani Konradu preuzimanje dužnosti potestata, ona je to i učinila, ali je ujedno pronađeno diplomatsko rješenje problema. Konrad je ipak otišao u Zadar te u njemu vršio dužnost potestata, ali pod naslovom "branitelja" (defensor).28

O ratu za Ferraru vidi: Samuele Romanin, Storia documentata di Venezia, sv. 2, Venecija 1854., str. 11-25; John Julius Norwich, A History of Venice, London 1982., str. 186-189; Frederic Chapin Lane, Venice, a Maritime Republic, Baltimore 1991., str. 64-65. O implikacijama u vezi sa Zadrom, vidi: V Klaić, Bribirski, str. 89; Šišić, Pad, str. 340; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 424; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 210; Granić, Jadranska, str. 47.

O uroti Bajamontea Tiepola, vidi opširnije: Romanin, Storia, sv. 2, str. 25-51; Horatio Robert Forbes Brown, Bajamonte Tiepolo and the Closing of the Great Council, Studies in the History of Venice, sv. 1, London 1907., str. 48-78; Norwich, A History, str. 190-199; Lane, Venice, str. 109-117; Isti, The Enlargement of the Great Council of Venice, u: Frederic Chapin Lane, Studies in Venetian Social and Economic History, ur. Benjamin G. Kohl i Reinhold C. Mueller, London 1987., br. III, str. 237-274. O Bajamonteovoj vezi s banom Pavlom, vidi: V. Klaić, Bribirski, str. 89; Šišić, Pad, str. 340; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 424; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 210; Granić, Jadranska, str. 47; Giuseppe Praga, Baiamonte Tiepolo dopo la congiura, Atti е memorie della Societä Dalmata di storia patria, sv. 1 (1926.), str. 5-67. Micha Madii de Barbazanis. Incipit historia edita per Micam Madii de Barbazanis de Spaleto de gestis Romanorum imperatorum et summorum pontificum pars secundae partis de anno Domini MCCXC, prir. Vitaliano Brunelli, Programma dell'I.R. Ginnasio superiore di prima classe in Žara alia fine dell'anno scolastico 1877-78 (1878), cap. 6, p. 19; CD 8, dok. 95, str. 105-106; V Klaić, Bribirski, str. 91-92; Šišić, Pad, str. 340; Antoljak, Ban Pavao, str. 22-23; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 425; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 210; Granić, Jadranska, str. 47. N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 195; Konrad se spominje kao "branitelj" od 27. srpnja 1311. (Arhiv Samostana Sv. Marije u Zadru, Pergamene [dalje: ASM], sv. 2, dok. 83) do 18. travnja 1312. (ASM, sv. 2, dok. 87).

7

Ban Pavao je za preuzimanje Zadra pribavio i diplomatsku podršku pape Klemen-ta V.29 i ugarsko-hrvatskog kralja Karla I. Roberta,30 ali se u vojnim operacijama morao osloniti isključivo na vlastite i zadarske snage. Unatoč tome, ratne su operacije tekle nepovoljno po Mlečane. Čini se da ni Pavlova smrt (1. svibnja 1312.) nije prouzročila veće probleme. Smjena vlasti obavljena je, koliko se može vidjeti iz oskudnih podataka, bez ikakvih osporavanja Mladenova nasljedstva, ali je moguće pretpostaviti da je preuzimanje banske vlasti ipak oslabilo Mladenov interes i njegovu sposobnost da se izravno bavi zadarskim problemom. On je doduše zadržao gore spomenute naslove, ali je očevidno daje uglavnom izbivao iz grada kojim su u njegovo ime upravljali gradski rektori.31

Primjetno je da nijedna strana nije mogla sukob riješiti vojnim sredstvima. Iako su Zadrani, iskoristivši jednu olujnu noć, uspjeli nanijeti mletačkoj floti koja je blokirala grad s mora osjetan poraz te čak i zarobiti mletačkog admirala, bilo je očevidno da je mletačka prevlast na moru prevelika da bi je pomorske snage Zadra i ostalih dalmatinskih gradova pod dominacijom Bribiraca mogle poraziti. Izgleda da je rat bitno štetio cijeloj dalmatinskoj trgovini, a izgledi da bude uspješno okončan nisu bili realni te je vjerojatno zbog toga, iako je pridobio mletačku plaćeničku vojsku na svoju stranu te time razbio opsadu Zadra s kopnene strane, Mladen pristao na pregovore i povratak grada pod vrhovnu vlast Venecije.32

Uvjeti ugovora pod kojima se grad u jesen 1313. godine predao Veneciji bili su najblaži od svih ikad propisanih u nekom od mletačkih ugovora. Pravo izbora kneza između mletačkih plemića vraćeno je Zadranima, a dužd je zadržao samo pravo potvrđivanja. Kneževe ovlasti i utjecaj mletačke vlasti također su bitno ograničene, budući da su sve ostale komunalne funkcije zadržali sami građani. Građani su ponovo dobili i slobodu prilikom izbora nadbiskupa što je u razdoblju koje je uslijedilo omogućilo da se zadarski nadbiskupi uglavnom biraju među članovima zadarskih patricijskih obitelji. Zanimljivo je da su ugovori između Zadrana i bana Mladena te ugarsko-hrvatskog kralja zadržali važnost, iako se Mladen odrekao naslova zadarskog kneza i vladara Dalmacije. Kao temeljni zakoni u Zadra su vrijedili propisi zadarskog statuta i običajnog prava, a ne mletački zakoni, kako je to bilo pretežito u prethodnom razdoblju. Uz ove političko-administrativne, Zadrani su dobili i određene trgovačke povlastice u Veneciji.33

N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 211; Granić, Jadranska, str. 48. V Klaić, Bribirski, str. 92-93; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 425-426; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 212; Granić, Jadranska, str. 48. Izgleda da položaj potestata nakon Konrada nije više popunjavan. Gradski rektori izrijekom se spominju u izvorima od 10. rujna do 10. prosinca 1312. godine (Državni Arhiv u Zadru, Spisi zadarskih bilježnika, Datia et incantus, b. 1/1; CD 8, dok. 263, str. 318-320). Micha Madii, cap. 6, pp . 19-20; Albertino Mussato, De gestis Italicorum post Henricum VII (citirano prema Ivan Lučić-Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae, lib. IV, pp. 198-200); V. Klaić, Bribirski, str. 100-104; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 428.

8

Sustav vladavine uspostavljen ugovorom od 1313. godine ostao je na snazi sve do izbijanja novog mletačko-zadarskog sukoba 1345. godine te opsade koja je i predmet ove kronike.

Drugi čimbenik važan za razumijevanje zadarskih zbivanja sredinom XIV. stoljeća je politika ugarsko-hrvatskih kraljeva iz kuće Anžuvinaca (1301.-1395./1409.). Anžuvinci, podrijetlom mlađa grana francuske kraljevske kuće Kapetovića (Capet), su uz papinski pristanak i pomoć uspjeli sredinom XIII. stoljeća zadobiti vlast u Sicilskom (Napuljskom) kraljevstvu (1266.).34 Svoja prava na ugarsko-hrvatsko prijestolje temeljili su na nasljednom pravu kraljice Marije, sestre ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava IV. Kumanca i supruge napuljskog kralja Karla II. Hromog, koja je, nakon bratove smrti, u siječnju 1292. prenijela svoja prava na svog sina Karla Marte-la, a nakon njegove rane smrti (1295.) na unuka Karla Roberta.35 Iako Karlo Robert nije uspio zadržati u svojoj vlasti Napuljsko kraljevstvo, koje mu je preoteo stric Robert II. Mudri, niti on, a ni njegovi nasljednici nisu se nikada odrekli tog prava te su pokušaji njegovog ostvarivanja gotovo konstanta njihove politike sve do izumrća ugarske grane Anžuvinaca. U toj činjenici leži i najvažnija vanjskopolitička karakteristika njihove vladavine koja ih bitno razlikuje od vanjske politike Arpadovića. Temeljni je interes anžuvinske politike bilo povezivanje njihovih posjeda na obje obale Jadrana te su pri tome Hrvatska i Dalmacija igrale izuzetno značajnu ulogu. Samim time, anžuvinski vladari nisu mogli prihvatiti mletačku hegemoniju nad Jadranom, kao što ni Veneciji nije mogla odgovarati perspektiva da se obje jadranske obale nađu pod vlašću jednog snažnog vladara.36

Značajnu ulogu u dovođenju Anžuvinaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje odigrali su upravo hrvatski ban Pavao I. Bribirski i njegova braća Juraj I. i Mladen I. Oni su s napuljskim dvorom uspostavili prisne veze ubrzo nakon smrti kralja Ladislava IV.

33 Šime Ljubić, Listine o odnošajih između južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, knj. 1, Monumenta Spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. 1, Zagreb 1868. (dalje: Listine), dok. 420, str. 266-271; V. Klaić, Bribirski, str. 104; Šišić, Pad, str. 341; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 428-429; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 213-215; Granić, Jadranska, str. 50.

34 O dolasku Anžuvinaca na vlast u Sicilskom kraljevstvu, vidi: Steven Runciman, The Sicilian Vespers. A History of the Mediterranean World in the Later Thirteenth Century, Cambridge 1998.; Jean Dunbabin, Charles I of Anjou. Power, Kingship and State-making in Thirteenth-Century Europe, London 1998.; David Abulafia, The Western Mediterranean Kingdoms, 1200-1500: the Struggle for Dominion, London 1997., str. 57-81; Isti, The Kingdom of Sicily under the Hohenstaufen and Angevins, u: The New Cambridge Medieval History, sv. 5, Cambridge 1999., str. 508-521.

35 O borbi Anžuvinaca za ugarsko-hrvatsku krunu, vidi opširnije: Adalgisio de Regibus, Le contese degli Angioini di Napoli per il trono di Ungheria (1290-1310), Rivista storica Italiana ser. IV, sv. 5, fasc. I-III (1934), str. 1-90; Bälint Homan, Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290-1403, Studi е documenti 8, Rim 1938., str. 68-74, 80-118, 129-130; Päl Engel, The Realm of St. Stephen. A History of Medieval Hungary 895-1526, London-New York 2001., str. 107, 110-111, 128-134; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 416-422.

36 O tome vidi opširnije: Engel, The Realm, str. 159-161; David Abulafia, The Italian South, u: The New Cambridge Medieval History, sv. 6, Cambridge 2000., str. 496, 508-514; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 505-506, 511-513; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 325-326.

" ,,1 V.. 9

Kumanca te od Anžuvinaca uspjeli postići potporu svojim dinastičkim interesima. Godine 1292. napuljski je dvor dodijelio gotovo čitavo Hrvatsko kraljevstvo Bribirci-ma u osobni posjed kao i doživotnu bansku čast Pavlu I. Iako su Bribirski sličnu darovnicu dobili i od posljednjeg kralja iz kuće Arpadovića, Andrije III. Mlečanina, 1293. godine (kojeg oni zapravo i nisu u punom smislu ni priznavali), čini se da su i dalje ostali među najčvršćim pristalicama anžuvinskih presizanja. Moguće je da je upravo jadranska politika Anžuvinaca odgovarala Bribircima i privlačila ih na njihovu stranu nasuprot promletačkoj politici Andrije III.37

Godine 1301. Karlo Robert, tada još maloljetan, doveden je u Split od delegacije hrvatskih i ugarskih velikaša predvođene Pavlovim bratom Jurjem I. Sam Pavao otpratio je mladog kralja do Zagreba, gdje gaje predao slavonskim i ugarskim velikašima, ali se nakon toga nije više bitno upletao u prijestolne borbe, koje je Karlo Robert morao voditi s drugim protukraljevima, a nakon toga s nepokornim ugarskim i slavonskim velikašima. Razdoblje kraljeve slabosti i malodobnosti iskoristio je za daljnju izgradnju svoje dinastičke vlasti u sklopu koje možemo promatrati i već spomenutu borbu s Venecijom za prevlast nad Zadrom i Dalmacijom.38

Nakon stoje 1321. godine skršio otpor posljednjih ugarskih velikaša i proveo niz administrativnih i poreznih reformi sa ciljem podizanja u prethodnom razdoblju gotovo potpuno poljuljane kraljevske vlasti, Karlo I. Robert je usmjerio svoj interes na posljednje područje koje se još, iako ne formalno, opiralo njegovoj vlasti. U anžuvinskoj centraliziranoj državi u kojoj su sve vodeće državne funkcije zavisile isključivo od kraljevske milosti, nije moglo biti mjesta za jaku nasljednu banovinu Bribirskih koja je u svojim granicama obuhvaćala čitavu jadransku obalu i samim time predstavljala smetnju neposrednom komuniciranju između Ugarske i Napulja.

Priliku za upletanje u Hrvatsku pružile su nesuglasice i sukobi koji su izbili između bana Mladena II., dalmatinskih gradova Šibenika i Trogira te Mladenovog brata Pavla II. i ostalih hrvatskih velikaša 1322. godine. Iste sukobe iskoristila je i Venecija koja je pod svoju "zaštitu" primila pobunjeni Šibenik i Trogir ne dirajući formalno u suverenitet ugarsko-hrvatskog kralja nad njima. Karlo I. Robert je smijenio Mladena i zarobio ga na prijevaru te na njegovo mjesto postavio slavonskog bana Ivana Babo-nića.39 Čitava kraljevska akcija ipak se pokazala pogrešnom, budući da je ban Ivan nakon nekoliko mjeseci otjeran pobunom istih hrvatskih velikaša kojima su se ovaj

Opširnije vidi u: V. Klaić, Bribirski, str. 54-61, 64-66, 72-76; Šandor Szentgyörgyi, Borba Anžuvinaca za prijestolje ugarsko-hrvatsko do prve krunidbe Karla Roberta, Zagreb 1893.; Antoljak, Ban Pavao, str. 44-51; N. Klaić, Paulus de Berberio, banus Croatorum dominus et Bosne, Arhivski vjesnik 17-18 (1974.-75.), str. 414-423; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 416-422; Granić, Jadranska, str. 42-46; Karbić, Diplomacija, str. 226-230. O borbi Karla Roberta za uspostavu jake kraljevske vlasti u Ugarskoj vidi: Engel, The Realm, str. 124-126 i 128-134; N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 350-357. V. Klaić, Bribirski, str. 118-135; Šišić, Pad; Raukar, Hrvatsko, str. 78.

10

puta pridružile i bivše Mladenove pristalice (predvođene njegovim bratom Jurjem II., koji je preuzeo i starješinstvo unutar obitelji) te je kralj zapravo izgubio svu vlast u Hrvatskoj za duže vrijeme, a Hrvatska ušla u razdoblje potpune velikaške anarhije, budući da se niti jedan od Mladenovih sljednika (Juraj II., Nelipac, Grgur Kurjaković i njegova braća) nije uspio nametnuti ostalima. Kraljevi pokušaji da u Hrvatskoj obnovi svoju vlast tridesetih godina XIV. stoljeća nisu uspjeli te je takvo stanje potrajalo sve do njegove smrti 1342. godine.40

Venecija je iskoristila Mladenov pad da pod svoju vlast podvrgne i ostale dalmatinske gradove (Split i Nin) tijekom dvadesetih godina XIV. stoljeća.41 S time je po prvi put uspjela pod svojom vlašću okupiti gotovo cijelu istočnojadransku obalu. Pod njenu vlast nisu od hrvatskih obalnih gradova došli jedino Skradin i Omiš koji su se još nalazili pod vlašću Jurja II. i njegovih potomaka, iako je nekoliko puta pokušavala da se i njih domogne. U tome ju je ometala s jedne strane vojna snaga navedenih hrvatskih velikaša, kao i politički obziri prema njima, budući da su im bili potrebni kao tampon-zona prema teritoriju pod kraljevskom vlašću.

Politička situacija se bitno izmijenila početkom četrdesetih godina XIV stoljeća kada umire Karlo I. Robert ostavljajući sinu Ludoviku jaku i centraliziranu državu. Otprilike u isto vrijeme (1344.) umire i knez Nelipac, u tom trenutku jedan od glavnih kraljevih protivnika u Hrvatskoj. Koristeći tu činjenicu, Ludovik je energičnom akcijom uspio prisiliti Nelipćevu udovicu Vladislavu na nagodbu i preuzeti od nje kraljevski grad Knin, tradicionalno sjedište hrvatskih banova. Kralj je ujedno primio zakletvu vjernosti većine hrvatskih velikaša, čime je konačno uspio uspostaviti svoju vlast i na užem srednjovjekovnom hrvatskom teritoriju. Jedini hrvatski velikaši koji mu se tada nisu pokorili bili su knezovi Pavao II. i Grgur Bribirski, gospodari Ostrovice, te njihovi nećaci knezovi Mladen III., Pavao III., Juraj i Deodat, gospodari Skradina, Klisa i Omiša. Ostali članovi roda Šubića na čelu s knezom Budislavom Ugrinićem, tada gospodarom Roga i najuglednijim članom roda koji se nalazio u Bribira, prihvatili su također kraljevsku vlast.42

Pojava kralja u Hrvatskoj izazvala je interes dalmatinskih gradova koji su mu kao svom vrhovnom suverenu poslali poslanstva s darovima. To je pokušao i Zadar, ali su njegovi poslanici zbog vlastite neodlučnosti zakasnili na sastanak s kraljem. Vrijedno je primijetiti, da se mletačke vlasti nisu previše uzbudile zbog poslanstva nijed-

O tom razdoblju vidi opširnije: N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 593-598. Opširnije vidi u: N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 90-97; Raukar, Hrvatsko, str. 78-79. Najdetaljniji prikaz ovih događaja vidi u: Dane Gruber, Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji sa hrvatskimi velmožami i sa Mletčani od početka njegova vladanja pa do osamgodišnjega primirja sa Mletčani, Izvješće Kralj, velike gimnazije u Požegi koncem školske godine 1887./88., Požega 1888., str. 3-6. Vidi i: N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 598-599. Kronološki slijed događaja na temelju Opsade Zadra i dokumentarnih izvora vidi u sljedećem poglavlju, str. 21-35.

11

nog od gradova osim Zadra. Reakcija je bila energična, ali vrlo promišljena, te se u kratko vrijeme pred gradom pojavila jaka kopnena i pomorska vojska, koja je ubrzo blokirala grad. Mletački je knez povučen, a gradu predložena bezuvjetna predaja. Iako su Zadrani bili zbunjeni, ubrzo su se odlučili na otpor, proglasili svoje pokoravanje kralju i započeli borbu protiv mletačkih opsadnih snaga, koju detaljno opisuje ova kronika.43

Djelo "Obsidio ladrensis" kao izvor, dokument vremena i politički spis

Nakon što smo ukratko ocrtali događaje koji su prethodili glavnom predmetu ovog djela, zadarskoj opsadi 1345.-1346. godine, potrebno je reći i nekoliko riječi o samom djelu koje se ovom prilikom prvi put predstavlja javnosti u kritičkom izdanju. "Obsidio ladrensis" u svakom je slučaju značajno djelo srednjovjekovne hrvatske historiografije, koje po svojim književnim i historiografskim vrijednostima spada u sam vrh srednjovjekovne književnosti. Iako djelo obuhvaća relativno kratko vremensko razdoblje ono u sebi sadrži čitavu problematiku povijesnih zbivanja, te nam daje izravan uvid u onodobna politička kretanja i mišljenje.

Iako je tekst djela Obsidio ladrensis često korišten kao izvor, u historiografiji mu nije posvećena veća pažnja. Prvi ga je od hrvatskih modernih povjesničara prikazao i obradio već 1864. godine Franjo Rački u odjeljku "Dva ljetopisa o obsjednuću grada Zadra god. 1345-46" njegove studije "Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest srednjega vieka", objavljene u časopisu Književnik.44 Prvi povjesničar iza Račkog, koji je ovom problemu posvetio veću pozornost u sklopu svojih sinteza hrvatske i zadarske srednjovjekovne povijesti bila je tek Nada Klaić.45 Nakon N. Klaić o tom je pitanju pisao još Neven Budak,46 a uz navedene povjesničare, djeluje kraći članak "Obsidio ladrensis (Opsada Zadra)" posvetio jedino klasični filolog Veljko Gortan, koji je ujedno i prvi započeo rad na ovom njegovom kritičkom izdanju.47 U najnovije je vrijeme pitanju autorstva djela pažnju posvetila i Olga Perić.48

Budući daje autor osobno sudjelovao u događajima o kojima izvještava, barem se tako može zaključiti iz samog teksta djela, njegov je prikaz zbivanja od izrazite vrijednosti za povjesničara. Prikaz događaja u djelu vrlo je plastičan, te obiluje detaljima koji su mogli biti poznati samo očevidcu. Autor pruža brojne podatke o detaljima koji

Sv. 1, Zagreb 1864., str. 557-562. N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 216-220; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 337-344. "Obsidio Jadrensis" kao povijesno i književno djelo naše predrenesanse, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 23, 1983.-84., str. 353-358. Umjetnost riječi, god. 14, br. 1-2, Zagreb 1970., str. 101-106. Autorica je o toj temi podnijela referat O autorstvu djela "Obsidio Jadrensis" na znanstvenom skupu "Sedamnaest stoljeća zadarske crkve. Znanstveni skup povodom 1700. obljetnice muče-ništva svete Stošije" održanom u Zadru 16. i 17. studenog 2004., a tekst rasprave predviđen je za objavljivanje u zborniku radova skupa.

12

nisu zabilježeni u drugim sačuvanim djelima hrvatske srednjovjekovne proze, pogotovo u slučaju opisa ratne opreme, topografije srednjovjekovnog Zadra i njegove bliže okolice, živih opisa pojedinih ceremonija povezanih sa svrgavanjem mletačke vlasti, pregovorima tijekom sukoba, te ponovnog pokoravanja nakon što se grad poslije neuspjele kraljeve vojničke akcije našao pred gotovo potpunom propašću. Sa te motrišne točke djelo daleko nadilazi okvire ne samo hrvatske srednjovjekovne historiografske proze, dajući jedan od najživljih i najautentični]ih opisa ratnih zbivanja unutar čitave zapadnoeuropske književnosti XIV. stoljeća.

Navedene vrijednosti djela, osobito Činjenica da je bio očevidac i sudionik događaja, ujedno u sebi kriju i pitanje autorove objektivnosti. Sam autor u "Pismu onome na čiju je zamolbu sastavljeno ovo djelo" posvećuje svoje djelo "pobjedi naroda grada Zadra", te navodi razloge koji su ga potaknuli na pisanje. Na zaključak o autorovoj neobjektivnosti mogao bi upućivati dragi od dva razloga koje navodi: ne tom horren-dus excessus per Venetos exactus in prolixitate defluat temporis, sed ut posteris eo-rum crudelitas reminiscentiae comendetur (Da ne bi tako strašno nasilje, što su ga izvršili Mlečani tijekom vremena palo u zaborav, nego da bi se njihova okrutnost predala sjećanju potomaka). Nasuprot tome, prvi razlog za sastavljanje djela, tj. želja da molitelju po redu i trijezno objasni motionis casus ... discordiasque habitas inter emulos (glavni uzrok sukoba i sporove među suparnicima) istovremeno svjedoči o autorovoj težnji za istinitim i objektivnim prikazom događaja.

Iako je autor prožet žestokim protumletačkim stavovima, kojima daje oduška naročito u Prologu svog djela i koji su do sada jasno podcrtani u modernoj historiografiji,49 iz gore se navedenih načela ne može zapravo zaključiti daje autor neobjektivan. Govoreći o zločinima počinjenim tijekom sukoba, autor podjednako upozorava kako na mletačke tako i na zadarske zločine i okrutnosti. Tako izvještava o pokolju zarobljenih dubrovačkih mornara počinjenom od zadarskih pirata,50 ubojstvu dominikanaca počinjenom na nekom od zadarskih školjeva51 i tome slično. Autor često moralizira o zadarskom nemoralnom ponašanju, te njihov neuspjeh tumači pravednom Božjom kaznom. U tom smislu govori u Prologu i u uvodu drage knjige. Autor je vrlo daleko od toga da bi idealizirao Zadrane, te upozorava i na njihove konkretne prijestupe, za koje su već tijekom rata neposredno bili kažnjeni. Tako opisuje lakomost kojom su Zadrani prodavali živežne namirnice ugarsko-hrvatskoj vojsci koja im je došla u pomoć, što im se dvojako osvetilo. S jedne strane interes kraljevske vojske za borbu bio je ozbiljno oslabljen, a s druge strane nužne zalihe živeža osjetno su sma-njene.52

Žestoki protumletački stav autora jasno je uočen već u spomenutim studijama Franje Račkog, Nade Klaić i Nevena Budaka. Obsidio, lib. I, cap. 13. Obsidio, lib. 1, cap. 21. Obsidio, lib. 2, cap. 8.

13

Unatoč tome, autoru je potpuno jasno da glavna krivnja za sukob počiva na mletačkoj himbenoj politici koja je isprovocirala sukob u namjeri da Zadar svede na položaj zauzetog grada. Takva je politika došla jasno do izražaja kako prilikom pripremanja opsade kada su Zadrani umirivani čestim duždevim pismima,53 tako i prilikom gušenja ustanka kada su uvjeti predaje, isprva blaži, ubrzo promijenjeni u pravu diktaturu nad gradom.54 Mletačka je vlast privremeno uspjela ukinuti sve rezultate koje su Zadrani postigli u prethodnom ustanku, a koji su gradu osiguravali veliku autonomiju,55 te se okrutno razračunati sa svojim protivnicima namećući im ponižavajuće uvjete i ekonomski ih iscrpljujući prisilnim boravkom u Veneciji u svojstvu talaca.56 Prirodno je, daje autor kao Zadranin, bio ogorčen takvim postupcima mletačkih vlasti, no to još ne znači daje njegov prikaz odviše pristran.

Prikaz samih događaja, u mjeri u kojoj ga je moguće provjeriti i usporediti s drugim narativnim izvorima57 i službenim spisima mletačkih vlasti,58 doima se točnim. Opisani događaji su uklopljeni u šira zbivanja (kraljevska akcija za ponovnu uspostavu vlasti nad Hrvatskom,59 sudbina kraljevog brata Andrije u Južnoj Italiji,60

dauphinov križarski pohod61), iako autor ne ulazi u dublju analizu njihove međusobne ovisnosti. Unatoč tome, očevidno je daje autor bio svjestan njihove važnosti i imao dobar uvid u šira politička zbivanja.

Svi gore navedeni razlozi dopuštaju zaključak da "Obsidio Iadrensis" pripada u sam vrh hrvatske srednjovjekovne proze. Za povjesničara djelo predstavlja prvo-

53 Obsidio, lib. 1, cap. 5-6. 5 1 Obsidio, lib. 2, cap. 19. 55 Proces sužavanja gradske autonomije tekao je postepeno, a završen je potpunim razvlašćiva-

njem komunalnih organa i njihovim zamjenjivanjem kneževskom upravom, kada vlast nad gradom vrše isključivo gradski knez i kapetan i njegovi "vijećnici" (također dvojica mletačkih plemića postavljenih izravno iz Venecije). Proces je započet neposredno nakon predaje grada naredbom mletačkog Vijeća umoljenih da se u Veneciju pošalju "gradski statut i običaji" (statuta et consuetudines scriptas communis Iadre) da bi ih se moglo prepraviti u skladu s novous-postavljenim poretkom (Listine 2, dok. 674, str. 425).

56 Prvi taoci otpravljeni su u Veneciju već 27. siječnja 1347. godine (Obsidio, lib. 2, cap. 19), a brojni Zadrani konfinirani su i na području zadarskog distrikta. O položaju taoca u Veneciji i konfiniranim Zadranima govore brojni dokumenti mletačkih vijeća (Listine 2, dok. 687, str. 434, dok. 692, str. 437-438, dok. 709, str. 450, dok. 721, str. 457, dok. 728, str. 463, Listine 3, dok. 1, str. 1, dok. 10-11, str. 8-9, dok. 36, str. 27 itd.).

57 Podatke koje o opsadi pruža Obsidio Iadrensis s drugim narativnim izvorima je do sada najdetaljnije usporedio Dane Gruber u svom već spomenutom članku Vojevanje Ljudevita I. (za p u n u bibliografsku referencu vidi bilj. 42). O glavnom izvoru koji događaje prikazuje s promletačke pozicije, djelu Chronaca Jadratina, vidi više u: Rački, Ocjena, str. 557-559; Reperto-rium fontium historiae medii aevi, sv. 3 (Fontes C), Rim 1970., str. 357.

™ Opsada Zadra izuzetno je dobro dokumentirana službenim mletačkim dokumentima objavljenim u spomenutoj Ljubićevoj zbirci te se na razdoblje sukoba odnosi više stotina dokumenata objavljenih u njenom drugom svesku (Listine 2, dok. 422-671, str. 252-418).

99 Obsidio, lib. 1, cap. 3-4. 60 Obsidio, lib. I, cap. 12. 61 Obsidio, lib. 1, cap. 19.

14

razredan izvor, pisan rukom očevidca dobro upućenog u širi politički kontekst. Autor je, unatoč osobnoj povrijeđenosti razvojem događaja uspio uglavnom zadržati objektivan pristup ne štedeći prilikom prikaza niti svoje sugrađane, niti njihove neprijatelje Mlečane, kao ni neuspješne i neodlučne, a možda i neiskrene, saveznike (ugarsko-hrvatskog kralja Ludo vika i njegove banove i velikaše). Tako je ostavio za sobom djelo koje unatoč pristranosti svojstvene učesniku takvih događanja, pruža povjesničaru detaljan prikaz jednog od najtragičnijih trenutaka zadarske prošlosti XIV. stoljeća.

***

Književna vrsta djela može se odrediti kao kronika, pošto događaje opisuje u sustavnom vremenskom slijedu. Unatoč tome, djelo predstavlja daleko kompleksniji slučaj. Kronike su obično imale za cilj prikazati daleko duža vremenska razdoblja, uglavnom završavajući detaljiziranim prikazom piscu suvremenih događanja, kao što je to slučaj u kronici Tome Arhiđakona. Za razliku od toga "Obsidio ladrensis" bavi se isključivo prikazom kratkog razdoblja od otprilike dvije godine. Prikaz je vrlo detaljan, tako da zapravo graniči s memoaristikom. Od nje ga ipak odvaja jedna vrlo značajna razlika. Glavni junak djela nije sam pisac, nego Zadrani kao cjelina. Uloga nijednog od pojedinaca nije posebice istaknuta, iako se kroz djelo provlače različiti značajni likovi. Taje činjenica u historiografiji obično tumačena namjernim prikrivanjem piščevog identiteta, možda izazvanog strahom od mletačke osvete.62 Čini se da je to razmišljanje ipak bilo sporedno prilikom stvaranja koncepcije djela. Autor je svoj stav odredio već u navedenom Pismu, posvećujući djelo "Pobjedi naroda grada Zadra". Pri tome ipak ne treba zaboraviti da se pod tim vjerojatno podrazumijevao samo zadarski patricij at, pošto se djelom provlači prilično izraženo nerazumijevanje za niže slojeve gradskog stanovništva.63

Djelo je pisano s jasnom pragmatičnom namjerom, kako onom izrečenom u predgovoru, tako i s namjerom da se pažnja onodobne političke javnosti zadrži na Zadru. "Naručilac" djela čije ime također nije izričito navedeno bio je u svakom slučaju Zadranin64 i to očevidno na važnom ili utjecajnom položaju negdje u inozemstvu u trenutku sastavljanja djela. Koji je to položaj bio ne može se za sada utvrditi. Moguće je da je to bio neki od Zadrana koji su tijekom rata uspostavili bliske veze s budimskim dvorom te se tada, nakon sloma pobune, nalazili u izbjeglištvu na kraljevskom dvoru

Nada Klaić, smatrajući da je autor djela zadarski nadbiskup Nikola de Matafaris, držala je da ga je na anonimnost potakla činjenica da je, iako u dobrovoljnom izgnanstvu nakon uspostave mletačke vlasti, on i dalje držao položaj gradskog nadbiskupa te implicira da mu zbog toga nije bilo u interesu da djelo publicira pod svojim imenom (N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 218; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 341). O pitanju autorstva vidi niže. Vidi npr. Obsidio, lib. 2, cap. 11-12. Autor u svom uvodnom pismu (Obsidio, lib. 1, cap. 2) navodi da u djelu želi opisati događaje "dostojno našega spomenutoga rodnoga grada" (condecens memorate nostre patrie).

15

u Budimu.65 U tom bi slučaju bila pomalo čudna oštrina kojom se autor obara na kralja govoreći o tome daje prepustio grad njegovoj sudbini.66 No, budući da spis nije pisan za kralja, nego za informaciju neke drage ugledne osobe očevidno bliske autoru, moguće je pretpostaviti da je njemu bilo prepušteno birati najprikladniji način njegove upotrebe. Isto je tako moguće, da se radi o nekom Zadraninu koji se u to vrijeme nalazio na nekom drugom od onodobnih svjetskih centara - nekom sveučilištu, papinskom dvoru ili u nekom od susjednih talijanskih gradova neprijateljski nastrojenih prema Veneciji (Ancona, Fermo, Ferrara, Padova...),67 ali za njegovu identifikaciju nema dovoljno pokazatelja. Po samom tekstu pisma izgleda da nije bio u Zadru tijekom pobune, budući da mu autor po njegovoj želji treba iznijeti {legare) "glavni uzrok sukoba i sporove među suparnicima", što bi u protivnom slučaju znao i sam. Ipak, ne treba isključiti mogućnost da se zapravo ne radi o informiranju naručioca, nego o spisu namijenjenom za informiranje drugih osoba.

Djelo je najvjerojatnije nastalo neposredno nakon događaja koje opisuje, a u svakom slučaju prije izbijanja novog rata između Venecije i kralja Ludovika za Dalmaciju 1353. godine. Kako je već Rački ispravno primijetio, teško bi se moglo vjerovati da autor s obzirom na svoj izrečeni stav ne bi takav događaj, a pogotovo njegov uspješan ishod 1358. godine, nikako spomenuo.68 Vjerojatnije je nastalo još ranije, budući da su neke osobe spomenute u djelu umrle ili izmijenile svoj status ubrzo iza tih događaja, a u tekstu o tome nema nikakve naznake.69 Autor ne spominje niti kugu 1348.

® Jedan od mogućih kandidata bio bi Crne Fanfonja, jedan od najutjecajnijih članova gradskih vlasti tijekom pobune (vidi bilj. 88 uz hrvatski prijevod na str. 162), ali njegova sudbina iza sloma pobune nije poznata. Drugi mogući kandidat bio bi Franjo Pavlov Jurjević, jedan od najznamenitijih Zadrana u razdoblju obnovljene anžuvinske vlasti nakon 1358. godine (o Franji Jurjeviću vidi opširnije: Branka Grbavac, Prilog proučavanju životopisa zadarskog plemića Franje Jurjevića, kraljevskog viteza, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, sv. 22, Zagreb 2004., str. 35-54). Identitet naručioca usko je povezan s datacijom djela te, ukoliko je ono starije od 1348., Franjo Jurjević nije vjerojatan budući da se do svibnja 1348. nalazio u konfinaciji u Veneciji (Grbavac, Prilog, str. 38).

66 Obsidio, lib. 2, cap. 10. ™ Vrijedno je spomenuti da bi toj kategoriji mogao odgovarati upravo nadbiskup Nikola de

Matafaris, koji je nakon ugušenja zadarske pobune izbjegao u Padovu te tamo obnašao dužnost biskupskog vikara. O tome vidi opširnije: Ugo Inchiostri, Di Nicolo Matafari е del suo "Thesaurus pontificum" in relazione con la cultura giuridica nel secolo XIV, Archivio storico per la Dalmazia 7 (1929.), str. 211; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 338. Rački izričito kaže: "Niti o tome ne dvojim, da je Lučićev ljetopis bio sastavljen odmah posije god. 1346.", ali ne datira nastanak preciznije nego njegov postanak jednostavno smješta između 18. ožujka 1347. (posljednji datirani podatak u samom djelu) i sljedećeg mletačko ugarskog rata 1356.-1357. (Rački, Ocjena, str. 560).

® Akvilejski patrijarh Bertrand spomenut u djelu (Obsidio, lib. 2, cap. 8), ubijen je od njegovih nezadovoljnih plemića 6. lipnja 1350. (vidi bilj. 150 uz hrvatski prijevod na str. 183-184), a dauphin Humbert II. (Obsidio, lib. 1, cap. 19) abdicirao je 1349. godine i stupio u red dominikanaca u Parizu te ubrzo bio imenovan latinskim aleksandrijskim patrijarhom i upraviteljem nadbiskupija Reims i Pariz. Uzevši u obzir da je autor djela najvjerojatnije bio neki zadarski crkveni dostojanstvenik, teško je pretpostaviti da o takvim događajima ne bi bio informiran.

16

godine, koja je također imala teške posljedice za ionako iscrpljeno gradsko stanovništvo.70 Iako je zaključno poglavlje djela koje bi nam moglo pružiti više podataka i staviti čitav spis u drugačiji kontekst izgubljeno, osim vrlo oštećenog naslova i neposrednog početka, čini se da je čitavo djelo zatvorena cjelina nastalo u relativno kratkom vremenskom razdoblju od završetka događaja koje opisuje.

Autor djela također nije poznat. Ono što sam kaže o sebi u "Pismu" je da je Zadranin plemenitog roda.71 Iz teksta djela razvidno je da je bio prisutan događajima, te daje ili imao priliku prisustvovati sjednicama gradskog vijeća ili je bar o njima mogao čuti informacije iz prve rake, kao i da je bio vrlo dobro upućen u različite diplomatske aktivnosti gradske uprave. Očevidno je također, daje imao uvidu službene spise koje često uvršćuje u svoj spis (kraljeva i duždeva pisma, te zadarska pisma upravljena kralju). Često citiranje Biblije i teoloških djela, kao i korištenje grecizama, navodi na osobu solidnog obrazovanja, možda nekog visokog crkvenog dostojanstvenika.

Jedina do sada formulirana pretpostavka o autorstvu povezuje djelo s onodobnim zadarskim nadbiskupom Nikolom Matafarom, koju je prvi put iznijela Nada Klaić, a s njom se složio i Neven Budak.72 Oboje autora zasnivalo je tu pretpostavku na činjenici nadbiskupove visoke obrazovanosti te smatralo daje on najprikladniji, zapravo gotovo jedini, mogući kandidat za tu atribuciju. Ujedno su izrazili nadu da će filološka usporedba "Opsade Zadra" s djelom "Thesaurus Pontificum", do sada jedinim djelom nepobitno atribuiranim Nikoli Matafaru,73 moći dokazati ili opovrći navedenu pretpostavku.

Na sadašnjem stupnju istraženosti gotovo se može biti siguran da Nikola Matafar nije bio autor "Opsade Zadra". Pretpostavka da je on bio gotovo jedina osoba u onodobnom Zadru sposobna da sastavi to djelo sigurno ne stoji, a i samo djelo na više mjesta inzistira na obrazovanosti nekih onodobnih Zadrana.74 To potvrđuje i činjenica

O pomoru koji je kuga izazvala u Zadru svjedoče podaci u brojnim oporukama sastavljenim u doba njenog haranja (svibanj-lipanj 1348.) te parnice za imovinu izumrlih obitelji iz ranih pedesetih godina. Opširnije vidi u: Gordan Ravančić, Curia maior ciuilium - najstariji sačuvani registar građanskih parnica srednjovjekovnog Zadra (1351.-1353.), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 43 (2001.), str. 85-160. Čini se da se radilo o osobi koja je bila starija od naručioca, barem bi na to mogla upućivati činjenica da se autor uspoređuje s starozavjetnim patrijarhom Izakom, a naručilac s njegovim sinom Jakovom (Obsidio, lib. 1, cap. 2). Naravno, moguće je da je autor samo želio istaći sadržaj biblijskog teksta koji citira ne aludirajući istovremeno na karakterizaciju likova iz biblijskog teksta, ali mislimo da ni tu mogućnost ne treba isključiti iz analize.

N. Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 216-220; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 337-344; Budak, "Obsidio Jadrensis". O djelu "Thesaurus pontificum" i njegovim izdanjima vidi: Repertorium fontium historiae medii aevi, sv. 7 (Fontes L-M), Rim 1997., str. 507. Vidi, npr., autorovu tvrdnju u Prologu (Obsidio, lib. 1, cap. 1): Iadre leges periti et in trono prophetico aprobati reperiuntur (u Zadru se nalaze ljudi koji se razumiju u zakone i priznati su na proročkom tronu).

17

da sam jezik kronike, iako odaje vrlo učenog čovjeka, nije toliko kvalitetan koliko bi se očekivalo od osobe Matafarove naobraženosti.75 Usporedba jezika djela "Thesaurus Pontificum", koju je izvršila Olga Perić, nadalje osnažuje ovu pretpostavku.76

Iako se na temelju do sada poznatih izvora identitet autora ne može sa sigurnošću ustanoviti, ukoliko prihvatimo gore spomenute pretpostavke da se radi o starijem svećeniku iz patricijske obitelji, u razdoblju koje djelo opisuje u Zadra je djelovalo nekoliko mogućih kandidata za autora djela. Prvi je od njih Krševan de Cigalis, koji se od 1346. do 1349. spominje kao zadarski primicerij, a umro je u razdoblju između 1349. i 1354., najvjerojatnije već 1349. godine ili ubrzo potom. U razdoblju zadarskog ustanka obnašao je i dužnost nadbiskupskog vikara (spomenut kao takav 1346.).77

Spomenutom opisu mogao bi odgovarati i tadašnji župnik sv. Petra Novog Mihovil de Zadulinis, koji je u proljeće 1346. (dakle u samom razdoblju mletačke opsade) sastavio svoju oporuku, a umro prije 1349. kada se spominje njegov nasljednik Filip de Sloradis.78 Vrijedno je napomenuti da je Mihovil bio učena osoba, što možemo zaključiti i iz činjenice da u svojoj oporuci izričito spominje svoje knjige iz logike i filozofije, koje ostavlja stanovitom Ivanu, kleriku na službi u crkvi sv. Petra Novog {libros suos hice [!] etphilosophie), ukoliko ih bude želio koristiti za studij, kao i jedan brevijar.79 U nešto manjoj mjeri, autor bi mogao biti i tadašnji zadarski arhiđakon Demetrije Matafar, nadbiskupov brat i kasniji pićanski te potom ninski biskup, koji je bio i bratov generalni vikar za vrijeme njegovog dobrovoljnog izgnanstva u Padovi u pedesetim godinama 14. stoljeća.80 Naravno, popis potencijalnih autora time nije iscrpljen, a jedino se možemo nadati da će neka nova istraživanja baciti neko novo svjetlo na ovaj problem.81

O karakteristikama latinskog jezika djela vidi uvodnu studiju Branimira Glavičica "Latinski jezik Kronike Obsidio Iadrensis" (str. 37-49). Vidi gore, bilj. 48. CD 11, dok. 247, str. 326-327; Robert Leljak, Andrija рок. Petra iz Cantua. Andreas condam Petri de Canturio (dalje: AC), sv. 1, Spisi zadarskih bilježnika (dalje: SZB) 4, Zadar 2001., dok. 252, str. 399. CD 11, dok. 4, str. 5-7; CD 11, dok. 223, str. 298-301; AC, sv. 2, SZB 5, Zadar 2003., dok. 67-68, str. 106-109. CD 11, dok. 223, str. 299. O Demetriju Matafaru vidi opširnije u: Daniele Farlati, Illyricum sacrum, sv. 4, Venecija 1769., str. 220-221; Carlo Federico Bianchi, Žara Cristiana, sv. 2, Zadar 1879., str. 212-213; N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 231 i 338-341. Osim spomenut ih osoba u Zadru su u kasnim četrdesetim i tijekom pedesetih godina 14. stoljeća djelovali još sljedeći svećenici iz zadarskih patricijskih obitelji: Nikola рок. Maura de Calcina, župnik sv. Petra Starog (spominje se 1350.-1356.; Jakov Stipišić, Spisi zadarskog bilježnika Franje Manfreda de Surdis iz Piacenze 1349-1350., SZB, sv. 3, Zadar 1977. [dalje: SZB 3], dok. 179, str. 124, dok. 223, str. 152, dok. 242, str. 164-165, dok. 264-265, str. 177-179; AC, sv. 1, dok. 73, str. 127, dok. 82, str. 139, dok. 100, str. 167, dok. 131, str. 220, dok. 208, str. 336-338, dok. 236, str. 377, dok. 237, str. 379, dok. 319, str. 496, dok. 369, str. 571; AC, sv. 2, SZB 5, dok. 55, str. 90, dok. 57, str. 92, dok. 144, str. 218-219, dok. 158-159, str. 236-239, dok. 165, str. 250); Krševan, sin ser Ivana

18

*** Originalni rukopis djela "Obsidio Iadrensis" nažalost nije sačuvan. Rukopis je

izgleda već tridesetih godina XVI. stoljeća bio u prilično lošem stanju što se može zaključiti iz pripisa koji je svom prijepisu dodao najstariji poznati prepisivao Franjo Jeronima de Fumatis u kojem kaže da ga je prepisao iz nekih "valde obscuris frag-mentis" 1532. godine. Vjerojatno je da se taj opis odnosi na originalni rukopis. Neke od pogrešaka u tekstu vjerojatno se mogu atribuirati njegovoj teškoj čitljivosti. De Fumatisov prijepis čuva se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod signaturom II. a 35.82

Djelo je prvi puta objavio Ivan Lučić-Lucius u prilogu "Scriptores rerum Dal-maticarum nondum impressi" svog djela "De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex" 1666. godine.83 Budući da Lucius nigdje ne spominje de Fumatisa, moguće je daje koristio još uvijek postojeći originalni rukopis. Na to mogu upućivati i neke razlike u čitanjima među njima dvojicom, ali bi se to moglo dokazati tek pomnijom analizom. Sačuvao se i Luciusov rukopisni primjerak, čistopis, Čitavog djela prema kojem je izvršena priprema za tisak, te se pomoću njega mogu ispraviti pogreške koje je prilikom tiskanja učinio izdavač Ioannes Blaeu. Luciusov rukopis čuva se u Biblioteca Apostolica Vaticana, Vatikan, pod signaturom Ms. 6958, a tekst Opsade Zadra nalazi se na ff. 2-52.84

Posebno je pitanje zašto su de Fumatis i Lucius prepisali, odnosno objavili, upravo ovaj spis prožet izrazitim antimletačkim duhom. U de Fumatisovom slučaju poda-

Butadeo, župnik sv. Stjepana (spominje se 1351.-1356.; Ravančić, Curia, dok. 13, str. 104, dok. 15, str. 105, dok. 30, str. 116-117; AC, sv. 1, dok. 62-63, str. 109-112, dok. 118, str. 196, dok. 121, str. 200-203, dok. 260, str. 410, dok. 273, str. 429, dok. 326, str. 508; AC, sv. 2, SZB 5, dok. 47, str. 79, dok. 63, str. 101, dok. 160, str. 241, dok. 205, str. 313); Rambaldin, sin Kože de Saladinis, župnik sv. Mateja (spominje se 1353.-1356.; AC, sv. 1, SZB 4, dok. 15, str. 42, dok. 92-93, str. 152-156, dok. 159, str. 265, dok. 205, str. 333, dok. 236, str. 368-369 i već spomenuti Filip, sin ser Barte de Sloradis, župnik sv. Petra Novog (spominje se 1349.-1356.; CD 11, dok. 394, str. 522; SZB 3, dok. 38, str. 24-25, dok. 78, str. 51, dok. 89, str. 62, dok. 126, str. 86, dok. 155, str. 107, dok. 200, str. 138; AC, sv. 1, SZB 4, dok. 129-130, str. 216-219, dok. 131, str. 221, dok. 207, str. 334-336, dok. 208, str. 336, dok. 248, str. 394 i bilj. 352, dok. 279, str. 439, dok. 282, str. 443, dok. 390, str. 602-604, dok. 401, str. 619; AC, sv. 2, SZB 5, dok. 49, str. 82, dok. 126, str. 189-191, dok. 202, str. 307-309, dok. 203, str. 309-311, dok. 259, str. 409) te ujedno kapelan i rektor odnosno župnik sv. Ilije (1353.-1354.;) i sv. Ivana u Mocirama (1354.). Plemićkom staležu pripadali su i Jakov, sin ser Ivana de Petrigo, klerik na službi u crkvi sv. Stjepana 1354. (AC, sv. 1, SZB 4, dok. 171, str. 282-285) i đakon Nikola рок. Lompre de Soppe, koji se spominje 1349. (SZB 3, dok. 13, str. 10), ali su oni u tom trenutku bili previše mladi da bi mogli biti autori Opsade Zadra.

O Franji de Fumatisu i njegovoj kulturnoj i političkoj djelatnosti vidi opširnije u natuknici koju je o njemu za Hrvatski biografski leksikon sastavio Nikša Lučić (Trpimir Macan (ur.), Hrvatski biografski leksikon [dalje: HBL], sv. 4 [E-Gm], Zagreb 1998., str. 503-504) i tamo navedenoj literaturi. Amsterdam 1666, str. 387-422. O ovom i kasnijim izdanjima Lučićevog djela De Regno vidi opširnije: Miroslav Kurelac, Ivan Lučić Lucius: otac hrvatske historiografije, Zagreb 1994., str. 59-65. O rukopisu vidi opširnije: Miroslav Kurelac, Lučićev autograf djela "De Regno Dalmatiae et Croatiae" u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi rukopisi, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, Zagreb 1969., str. 155-159; Kurelac, Ivan Lučić Lucius, str. 66-69.

19

ci su nažalost previše oskudni da bi se moglo doći do ikakvog zaključka, no u Lu-ciusovom slučaju je riječ o osobnom izboru. Lucius je poznavao i Zadarsku kroniku, promletačku verziju istog događaja, koju je koristio i u manjim izvadcima citirao u svom djelu.85 Nju nije objavio u cjelini, iako je i ona do tada bila neobjavljena, a u njenom originalnom latinskom tekstu ostala je takva i do danas. Nažalost, Lucius nije nigdje izrijekom objasnio ovaj svoj izbor, no sama činjenica mnogo govori o njegovom stajalištu spram Mletaka.

Čitavo Luciusovo djelo pretisnuto je kao treći svezak djela "Scriptores reram Hungaricaram, Croaticaram et Dalmaticarum" koje je 1748. godine u Beču objavio Johann Georg Schwandtner.86 Tom prilikom provedene su određene izmjene, tako da je tekst prilagođen onodobnim tiskarskim i ortografskim pravilima. Provedena je i drukčija razdioba teksta kronike, a sam je tekst mjestimice prerađen onako kako se priređivaču činilo da bi bilo logičnije i ispravnije. Nije nimalo vjerojatno da su priređivači ovog izdanja imali uvid u neki dragi sačuvani rukopis.

Osim gore navedenih izdanja i rukopisa, sačuvan je još jedan zadarski primjerak. Njega je u XVIII. stoljeću prepisao zadarski bibliotekar i starinar Domenico Ignazio Frauenberger.87 Iako se uglavnom smatra daje Frauenberger prepisao de Fumatisov primjerak, na što upućuje i činjenica daje prepisao i njegov gore spomenuti pripis, u tekstu ovih rukopisa postoji i nekoliko značajnijih razlika koje se teško mogu objasniti samo slučajnom pogreškom prilikom prepisivanja. Postoji, iako mala, mogućnost, da je Frauenberg također imao uvid u sada izgubljeni original. Frauenbergov rukopis čuva se u zbirci rukopisa Znanstvene knjižnice u Zadra pod signaturom Ms. 735.

\Miroslav Kurelacl i Damir Karbić

O Zadarskoj kronici vidi gore, bilj. 57. str. 665-723. O životu i djelovanju Domenica Ignazia Frauenbergera vidi opširnije u natuknici Nikše Lučića u Hrvatskom biografskom leksikonu (HBL 4, str. 453) i tamo navedenoj literaturi. N. Klaić-Petricioli, Zadar, str. 165; Sišić, Zadar, str. 226.

20

KRONOLOGIJA DOGAĐAJA

1344. 21.6. Marko Corner potvrđen za zadarskog kneza {Listine 2, dok. 363) 28.6. zapovijeda se šibenskom, trogirskom i splitskom knezu da pruže pomoć

Vladislavi za očuvanje Knina {Listine 2, dok. 365) 20.7. oformljen odbor za pregovore s poslanstvom kneza Ivana Nelipića {Listine

2, dok. 367-368) 8.8. upute knezovima u "Slavoniji" u vezi Ivana Nelipića {Listine 2, dok. 369) 23.8. Trogirani traže oružje u Veneciji [za obranu od kralja Ludo vika] (CD 11,

dok. 112) 28.8. odgovori na poslanstvo knezova Mladena i Pavla {Listine 2, dok. 371) 30.8. izabrani providuri za Hrvatsku zbog dolaska ugarske vojske {Listine 2, dok.

372) rujan Ludovik šalje bana Nikolu da uspostavi kraljevsku vlast u Hrvatskoj {Obsi-

dio Iadrensis, lib. 1, cap. 3) 14.9. upute providurima o dojavljivanju vijesti iz Hrvatske {Listine 2, dok. 375) 19.9. izmjena dvojice sapientes pro factis Sclavonie {Listine 2, dok. 376) 11.10. naređuje se providurima da sklope savez hrvatskih velikaša i dalmatinskih

gradova protiv Ugara {Listine 2, dok. 378) 11.11. ban Nikola u Zagrebu (CD 11, dok. 125)

- upute providurima da sklope savez među hrvatskim knezovima i obećaju im mletačku pomoć {Listine 2, dok. 382)

1345. 3.1. providuri se vraćaju u Veneciju {Listine 2, dok. 386) 13.1. produžen rok odboru za hrvatske poslove do kraja veljače {Listine 2, dok.

387) 10.2. produžen rok odboru za hrvatske poslove do kraja ožujka {Listine 2, dok.

390) 17.2. šalje se poslanik Vladislavi u vezi s nekim naseljima kneza Konstantina {Lis

tine 2, dok. 392) 22.2. rok gorespomenutom odboru produžen do kraja travnja {Listine 2, dok.

394) 3.3. šalju se galije u Hrvatsku i neko oružje u Trogir {Listine 2, dok. 396) 7.3. dalje odredbe o istim galijama {Listine 2, dok. 397)

21

20.3. Vladislava se obvezuje srušiti neku tvrđavicu kneza Konstantina i nadoknaditi štete (Listine 2, dok. 398)

23.3. pogodba Vladislave i Šibenčana (Listine 2, dok. 399) 5.4. odbij aju se ponude nekih hrvatskih velikaša (Vladislava, Vuka, Mladena) (Lis

tine 2, dok. 402) 10.4. određeno da državni brod odvede u Trogir poslanika kneza Mladena (Listine

2, dok. 403) 17.4. kralj Ludovik potvrđuje Budislavu Ugriniću posjede Ivana Jurišića (CD 11,

dok. 149) 9.5. o nekom sukobu kneza Mladena i Splita (Listine 2, dok. 407) 5.6. odlučeno da se izabere odbor za hrvatske poslove (Listine 2, dok. 410) 7.6. postavljaju se providuri radi vijesti o dolasku Ugara u Hrvatsku (Listine 2,

dok. 411) 17.6. naredba providurima da krenu u Hrvatsku (Listine 2, dok. 415) 18.6. prvo pismo dužda Zadranima (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 5) 23.6 ugovor bana Nikole i bana Stjepana i Vladislave (CD 11, dok. 157-158)

- nove odredbe u vezi stanja u Hrvatskoj (Listine 2, dok. 417) - Pažanima se nalaže da isplate neke štete Zadranima (Listine 2, dok. 419)

27.6. Ludovik u Sv. Gjurgju preko Save (CD 11, dok. 159) - naredba providurima da hitno odu u Hrvatsku (Listine 2, dok. 421)

28.6. šalju se dva banderija u Nin za obranu Nina (Listine 2, dok. 422) 29.6. drugo pismo (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 5)

- dizanje vojske za Hrvatsku (100 balistarija) i naređuje knezovima u Rabu i Pagu i potestatu u Hvaru da pomažu providurima i ninskom knezu (Listine 2, dok. 423)

2.7. opremanje 2 galije u Veneciji (Listine 2, dok. 424) 5.7. odobrava se oružje knezu Mladenu, diže još vojske i šalje u Nin, zahvaljuje se

gospodaru Padove za ponuđenu pomoć (Listine 2, dok. 425) 7.7. posljednji put u dataciji Marko Corner (CD 11, dok. 162)

- šalje se brod prema Senju da ometa dovoz namirnica ugarskoj vojsci i dva manja broda za prenošenje vijesti o stanju u Hrvatskoj (Listine 2, dok. 426)

10.7. treće pismo (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 5) 14.7. naređuje se Rabljanima da opreme galiju i još jedan brod i pošalju je provi

durima (Listine 2, dok. 427) 18.7. četvrto pismo (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 5)

- postavljen zapovjednik balistarija u Ninu (Listine 2, dok. 428) srpanj Ludovikov pohod u Hrvatsku 20.7. Ludovik u Klokoču (CD 11, dok. 167) 22.7. Ludovik u Bihaću 23.7. peto pismo (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 5)

22

1.8. Ludovik u Zagrebu (CD 11, dok. 170) 10.8. obavijest rapskom knezu o dizanju vojske protiv pobunjenih Zadrana (Lis

tine 2, dok. 432) 12.8. naredba Petra de Canale da svi Mlečani isele iz Zadra i početak opsade (Ob

sidio ladrensis, lib. 1, cap. 7) 13.8. zatvaranje Zadrana na mletačkom teritoriju, posebno u Pagu; pokolj težaka

na povratku u Zadar (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 6, 8) 16.8. Franjo de Georgiis ide u poslanstvo kralju; zarobljeni Trogirani (Obsidio

ladrensis, lib. 1, cap. 9) 20.8. ovlašćuju se providuri da sklope savez sa hrvatskim velikašima (Listine 2,

dok. 433) 22.8. mletačka vojska pljačka okolicu; grad opsjednut

- kapetan kopnene vojske traži dozvolu da napada Zadrane (Listine 2, dok. 434)

25.8. Ludovik piše Zadranima (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 11) 29.8. naređuje se kapetanu kopnene vojske da škodi Zadranima koliko najviše može

i odbija sve pregovore (Listine 2, dok. 434) - odgovara se pomorskom kapetanu da potpuno blokira Zadar s mora i plijeni zadarsku stoku (Listine 2, dok. 435) - odobrava se providurima sklopiti savez s knezom Grgurom Kurjakovićem (Listine 2, dok. 436) - naređuje se providurima da idu u Šibenik, Trogir i Split i tamo zatraže vojnu pomoć (brodove) protiv Zadra (Listine 2, dok. 437) - određuje se da se imenuje knez paški i dozvoljava Pažanima oružanje broda protiv Zadrana (Listine 2, dok. 438)

30.8. postavljanje lanca (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 9) - knezovi Grgur i Budislav Kurj ako vici prihvaćaju savez s Venecijom (Listine 2, dok. 439) - ovlašćuju se providuri da sklope savez s knezovima Mladenom i Pavlom Ostrovičkim; odobrava se građa kopnenom kapetanu; naređuje se rapskom knezu da nastoji pridobiti za savez krčke knezove (Listine 2, dok. 440)

2.9. odlazak zadarskog poslanika u Napulj (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 10) 3.9. naređuje se zapljena zadarske imovine (Listine 2, dok. 441) 6.9. pokušaj proboja lanca (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 10) 8.9. primljeno Ludovikovo pismo od 25.8. (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 11) 11.9. odredbe o čuvanju zatvorenih Zadrana (Listine 2, dok. 444) 13.9. pogodba knezova Pavla Ostrovičkog i Mladena s Mlečanima (Listine 2, dok.

446) 14.9. započeta gradnja bastide (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 12)

- dalje odredbe o zatvorenim Zadranima (Listine 2, dok. 447)

23

15.9. odšteta Ninj anima za stoku koju im j е voj ska poj ela i dalj е odredbe u vezi sa zatvorenim Zadranima {Listine 2, dok. 448)

17.9. dolazak zadarskog poslanika kod kralja Andrije {Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 12) - prva isprava bez dužda u dataciji (rektori) (CD 11, dok. 178)

18.9. ubojstvo kralja Andrije {Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 12) - naređuje se progon zadarskih pirata kod Apulije i prosvjeduje u Anconi zbog potpore zadarskim piratima {Listine 2, dok. 449) - sukobi Šibenika i Budislava Ugrinića {Listine 2, dok. 450)

20.9. odobrava se korištenje glavnica za rat s time da se nakon rata nadoknadi {Listine 2, dok. 451) - zahvaljuje se rapskom knezu za poslane Zadrane {Listine 2, dok. 452)

24.9. naređuje se da se sa Krete pošalje vojsci kod Zadra neki majstor Franjo {Listine 2, dok. 453) - dalje ovlasti kapetanima kod Zadra i piše se knezovima Mladenu i Pavlu Oštrovičkom {Listine 2, dok. 454)

25.9. Zadrani zarobljavaju jednu dubrovačku lađu {Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 13) 27.9. iskrcavanje Mlečana u uvali sv. Eufemije {Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 14) 28.9. mletački poraz kod tvrđave sv. Mihovila {Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 14)

- naređuje se rapskom knezu da šalje uhode u Ugarsku i da odvrati krčke knezove od Zadrana i obavještava ga se o smrti kralja Andrije {Listine 2, dok. 456)

29.9. naredbe o utvrđivanju Nina; isprike Kurjakovićima, Subićima i Gusicima za štete počinjene od vojnika; odredbe za vojsku {Listine 2, dok. 457)

6.10. ovlašćuju se zapovjednici pod Zadrom da sklapaju saveze s hrvatskim velikašima {Listine 2, dok. 458)

8.10. prvi put u ispravi spomenut u dataciji Ludovik (CD 11, dok. 183) 10.10. dozvoljava se Ankonitancima napustiti Zadar {Listine 2, dok. 459) 15.10. određuje se izbor novog pomorskog kapetana i još odredaba u vezi s ratom

{Listine 2, dok. 460) - ostavlja se sloboda kapetanima u vezi s nagradom za vojnike ukoliko zauzmu grad najuriš {Listine 2, dok. 461) - raški kralj Stevan Dušan nudi Mlečanima pomoć protiv Zadra (Ljubić 2, dok. 462-463)

17.10. zabranjuje se reizbor nekog tko je već bio zapovjednik kod Zadra (Ljubić 2, dok. 464)

19.10. povratak fra Marina od kralja {Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 15) 20.10. ban Nikola u Bihaću (CD 11, dok. 186)

- naređuje se istraga o bjegu Saladina Zadranina iz zatvora {Listine 2, dok. 465)

24

23.10. umjesto Marka Cornera postavljen kao sapiens pro factis Sclavonic Andrija Morozini {Listine 2, dok. 466)

25.10. produžen rok odboru za hrvatska pitanja za mjesec studeni {Listine 2, dok. 467)

3.11. Saladin ponovo utamničen; dozvola Pažanima za nabavu hrane u Italiji i Istri; Ninjanima predani zadarski posjedi na uživanje {Listine 2, dok. 468)

5.11. određuju se kazne za dobavu hrane Zadru {Listine 2, dok. 469) -javlja se zapovjednicima pod Zadrom o dolasku ugarske vojske {Listine 2, dok. 470)

6.11. dolazak banske vojske u Mogorovu Dubravu {Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 16) - naređuje se haranje zadarske okolice i otoka {Listine 2, dok. 471)

8.11. - slanje vojske u Istra, ukoliko tamo bude nepotrebna da produži za Zadar; skupljanje dodatne vojske u Lombardiji {Listine 2, dok. 472) - odluka da se ne šalju poslanici u vezi žalovanja i Zadra Ludoviku {Listine 2, dok. 473)

10.11. vojska skupljena za Istra šalje se ravno u Zadar {Listine 2, dok. 474) - određuju se ovlasti časnika pod Zadrom {Listine 2, dok. 475)

12.11. razgovori s nekim "ugarskim biskupom" koji se našao u Veneciji {Listine 2, dok. 476) - naredba Pažanima o pljenidbi imovine Zadrana na Pagu {Listine 2, dok. 477) - piše se kapetanu zaljeva da se vrati u Veneciju ako je more sigurno; spominje se Dauphin {Listine 2, dok. 478)

13.11. poslan i treći poslanik banovima {Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 16) 19.11. zapovijeda se pomorskom kapetanu da zadarske zarobljenike pošalje u Veneciju

i određuju ovlasti časnika pod Zadrom {Listine 2, dok. 479) - naredba pomorskom kapetanu da zapriječi dovoz hrane morem ugarskoj vojsci koja se nalazi kod Vrane {Listine 2, dok. 480)

20.11. pohvaljuju se zapovjednici što su napravili ugovor s Ugrima i neke drage odredbe o opskrbi vojske pod Zadrom {Listine 2, dok. 481)

21.11. pomirenje kralja i Ivana Nelipića (CD 11, dok. 192) 22.11. zahvala raškom kralju za ponudu pomoći i učtivo odbijanje {Listine 2, dok.

482) - zapovijed patronima arsenala da Dubrovčanima pomognu u oružanju broda protiv Zadra {Listine 2, dok. 483)

25.11. dizanje kraljevskog barjaka; bitka na dan sv. Krševana {Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 17)

26.11. dauphinov pokušaj posredovanja; odbijeno primirje {Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 18) - pohvala Rabljanima za slanje galije pod Zadar {Listine 2, dok. 484)

25

27.12. produžen rok odboru za hrvatske poslove za prosinac (Listine 2, dok. 485) 29.12. određeno da se postave novi zapovjednici pod Zadrom (Listine 2, dok. 486) 2.12. početak bombardiranja grada sa marana u luci (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 19) 3.12. dalje odredbe o zapovjednicima pod Zadrom (Listine 2, dok. 487; vidi i 490) 5.12. traži se bolje izvještavanje o stanju pod Zadrom i pooštrenje opsade (Listine

2, dok. 488) - šalje se treća smjena vojske pod Zadar i naređuje haranje zadarske okolice i otoka (Listine 2, dok. 489)

6.12. odredbe o zajedničkom djelovanju drage i treće smjene (Listine 2, dok. 491) - pohvale Splitu, Šibeniku, Trogiru i Pagu za njihove brodove pod Zadrom i prijedlog da pošalju umjesto starih nove (Listine 2, dok. 492) - šalje se novac gospodara Padove za plaćenike (Listine 2, dok. 493) - dozvola novopostavljenom opatu sv. Krševana da u Zadar pošalje jednog redovnika (Listine 2, dok. 494)

8.12. potiču se zapovjednici da novcem pridobiju Zadar (Listine 2, dok. 495) 9.12. kupuje se neki stari veliki brod za upotrebu prilikom opsade Zadra (Listine

2, dok. 496) 12.12. zauzeta tvrđava sv. Kuzme i Damjana (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 19) 15.12. produžujе se rok vojnicima pod Zadrom; pljačkanjе Vrane; pitanjе izbjeglica

iz Zadra (Listine 2, dok. 497) - zapovjednicima se poručuje da zatraže nove bojne sprave (Listine 2, dok. 498)

20.12. početak gradnje drage bastide (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 20) 23.12. zapovijeda se postavljanje posade u tvrđavu sv. Kuzme i Damjana te dalje

pustošenje zadarske okolice (Listine 2, dok. 499) 27.12. o zadarskim zatvorenicima; dopušta se prolaz ugarskog poslanika preko Senja

u Napulj (Listine 2, dok. 500) - žalba Anconi zbog pomoći Zadra (Listine 2, dok. 501) novačenje konjice za vojsku pod Zadrom (Listine 2, dok. 502) pismo kralja Ludovika Zadranima (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 2)

odbijen izbor Petra de Canale za kopnenog kapetana (Listine 2, dok. 503) izabran odbor petorice (Listine 2, dok. 504) odbija se prijedlog kneza Mladena da preotme Knin (Listine 2, dok. 505) - šalju se novi zapovjednici pod Zadar; izabran zapovjednik tvrđave sv. Kuzme i Damjana (Listine 2, dok. 506) odredbe o vojsci pod Zadrom (Listine 2, dok. 507) oslobađanje jednog od kapetana tvrđave sv. Kuzme i Damjana i zarobljenih redovnika (Listine 2, dok. 508)

30.12 31.12

1346, 1.1. 2.1. 7.1.

9.1. 10.1.

26

14.1. šalje se nova pomorska vojska u Zadar (Listine 2, dok. 509) - o pokušajima pridobivanja Zadra novcem i o zadarskim zarobljenicima (Listine 2, dok. 510) - istraga o nekom brodu koji je potajno probio opsadu (Listine 2, dok. 511)

19.1. naredbe Pažanima o zaplijenjenoj zadarskoj imovini (Listine 2, dok. 512) - izmjena brodovlja dalmatinskih gradova pod Zadrom (Listine 2, dok. 513)

20.1. preotet mletački maran (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 21) 21.1. čarka s Mlečanima i pokušaj izdaje (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 21)

- novo novačenje konjice (Listine 2, dok. 514) 23.1. Mlečani probijaju lanac; dolazi 40 brodova (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap.

22) 26.1. borba za zadarske brzoplovke (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 22) 29.1. izgradnja nekakve bastide (Listine 2, dok. 515) 1.2. prihvaća se posredovanje austrijskog vojvode u pregovorima s ugarskim

kraljem (Listine 2, dok. 516) 3.2. šalju se poslanici austrijskom vojvodi; Marin Faliero ide za Zadar (Listine 2,

dok. 517-518) 4.2. naputci za poslanike austrijskom vojvodi Albertu (Listine 2, dok. 519) 6.2. neka se prouče mogućnosti za osvajanje Zadra najuriš (Listine 2, dok. 520) 7.2. odluka o pokušaju osvajanja Zadra najuriš; darovi poslaniku austrijskog voj

vode (Listine 2, dok. 521) 8.2. uspostavljen odbor za pripreme opreme za juriš (Listine 2, dok. 522) 11.2. Petar Canale mij enj a Marka Giustinianij a kao kopneni kapetan (Obsidio lad

rensis, lib. 1, cap. 23) - dalje pripreme za juriš (Listine 2, dok. 523) - odobravaju se razgovori sa knezom Grgurom Kurj ako vicem (Listine 2, dok. 524)

12.2. borba za maran (Obsidio ladrensis, lib. 1, cap. 23) - izbor nekih časnika (Listine 2, dok. 525)

13.2. šalju se dva redovnika da pridobiju bosanskog bana (Listine 2, dok. 526) - izabrani časnici za gradnju neke bastide (Listine 2, dok. 527) - piše se ninskom knezu da utvrdi grad (Listine 2, dok. 528) - odobrava se razmjena zarobljenih Trogirana za Zadrane zatvorene u Trogiru (Listine 2, dok. 529) - o zadarskoj imovini zaplijenjenoj na Pagu (Listine 2, dok. 530)

14.2. odredba o slanju poslanika austrijskom vojvodi (Listine 2, dok. 531) - izabran odbor za reviziju troškova u vezi s ratom (Listine 2, dok. 532)

18.2. o slanju vojske u Zadar (Listine 2, dok. 533) - napuci poslanicima austrijskom vojvodi za moguće pregovore s ugarskim kraljem (Listine 2, dok. 534)

27

22.2. odredba o slanju poslanika bosanskom banu (Listine 2, dok. 536) - napuci zapovjednicima pod Zadrom da drže dobre odnose s knezovima krbavskim (Listine 2, dok. 537)

24.2. rušenje katapulte na groblju sv. Krševana (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 23)1

25.2. odredba o izboru generalnog pomorskog kapetana (Listine 2, dok. 538) 27.2. Marin Faliero "dolazi za opsadu Zadra", tj. za kopnenog kapetana (Obsidio

Iadrensis, lib. 1, cap. 23) 1.3. napuci za općeg pomorskog kapetana (Listine 2, dok. 539) 3.3. kralj šalje pismo Zadranima (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 2)

- odgovori na prijedloge Stevana Dušana (Listine 2, dok. 540) 6.3. poslanstvo papi i protest kod austrijskog vojvode zbog suradnje nekog njego

vog podanika u Senju i Zadrana (Listine 2, dok. 541) 9.3. odgovor papi o Ludovikovim planovima za provalu u Napuljsko Kraljevstvo

(Listine 2, dok. 542) 12.3. šalje se još galija u Zadar (Listine 2, dok. 543) 15.3. dopušta se Firmancima da napuste Zadar; traži se još brodova od dalmatin

skih gradova; šalju se novi zapovjednici u Zadar i traži da se zarobljeni Zadrani pošalju u Veneciju (Listine 2, dok. 544)

24.3. naputak poslanicima kod austrijskog vojvode (Listine 2, dok. 545) 25.3. slanje nove vojske u Zadar (Listine 2, dok. 546) 26.3. dolazak kraljevog pisma od 31.12.1345. 28.3. dolazak kraljevog pisma od 3.3.1346. (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 2) 3.4. dan brod hvarsko-bračkoj komuni za rat kod Zadra (Listine 2, dok. 547) 5.4. srušila se velika mletačka metaljka; 4 mletačka opsadna broda pristaju uz

hrid Zle nakane (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 3) 6.4. šalje se glavnog pomorskog kapetana u Zadar (Listine 2, dok. 548) 8.4. napuci za juriš na Zadar (Listine 2, dok. 550)

- određen dar za bosanskog bana (Listine 2, dok. 551) 11.4. dolazak 50 mantovanskih brodova (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 3)

- napuci za vrhovnog pomorskog kapetana kod Zadra (Listine 2, dok. 552) 17.4. povlačenje poslanika od austrijskog vojvode (Listine 2, dok. 553)

- odbijen prijedlog da se pošalju dvije galije protiv zadarskih pirata kod Južne Italije (Listine 2, dok. 554)

18.4. odgovori na ponude bosanskog bana (Listine 2, dok. 555) - određena nagrada za sudionike juriša na tvrđavu sv. Kuzme i Damjana (Listine 2, dok. 556)

19.4. vijest o dolasku ugarske vojske, izabrani providuri (Listine 2, dok. 557)

U tekstu se kao datum navodi 24. siječnja, ali se to čini pogrešno.

28

20.4. šalju se providuri u Hrvatsku {Listine 2, dok. 558) 22.4. šalju se brodovi u potjeru za zadarskim piratima; prosvjed Anconi za pomoć

Zadru; nagrade za osvojenje Zadra najuriš ili izdaju vrata {Listine 2, dok. 559)

27.4. potiču se zapovjednici najuriš {Listine 2, dok. 560) 29.4. izvlačenje opsadnih kula iz bastide {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 3, 5) 1.5. oružanje još galija; vijest o mogućem dolasku đenovske mornarice {Listine

2, dok. 561) 3.5. zapovjednici se potiču najuriš {Listine 2, dok. 562) 5.5. šalju se providuri u Hrvatsku da obodre zapovjednike i pridobiju knezove

Pavla Ostrovičkog i Mladena {Listine 2, dok. 563) 7.5. ponovljen nalog providurima {Listine 2, dok. 564) 9.5. dalje upute providurima {Listine 2, dok. 565)

- odgovori na ponude kneza Grgura Kurjakovića {Listine 2, dok. 566) 14.5. zahvala knezu Mladenu za dolazak pod Zadar i utječe se na kneza Pavla da

ne predaje Oštro vicu Ugrima {Listine 2, dok. 567) 16.5. opći juriš u kojem su Mlečani poraženi {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 4) 20.5. poslanstvo fra Mihovila kralju Ludoviku {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 5)

- protest kod akvilejskog patrijarha što potiče neprijatelje protiv Venecije i slično {Listine 2, dok. 568)

21.5. izbor 5 providura koji trebaju otići pod Zadar i izvidjeti mogućnost novog juriša i potrebe za osiguranje ostalih gradova {Listine 2, dok. 569)

22.5. naputci za providure; izbor poslanika akvilejskom patrijarhu {Listine 2, dok. 570)

23.5. nalog providurima da krenu, dalji razgovori s akvilejskim patrijarhom, o pomoći knezovima Mladenu i Pavlu {Listine 2, dok. 571)

26.5. određuje se povlačenje ili uništavanje bojnih sprava {Listine 2, dok. 572) 27.5. kraljev dolazak u Klokot {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 5) 28-29.5.rušenje bojnih sprava izvučenih 29.4. {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 5) 1.6. rušenje katapulta kod sv. Jakova {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 5)

- požuruje se zapovjednik potjere za zadarskim piratima da se što prije vrati prema Zadra, a od flote kod Zadra da prati kretanje Đenovljana {Listine 2, dok. 573)

3.6. rušenje manje bastide {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 5) 4.6. kralj kod Zemunika {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 6) 5.6. dozvola Šibenčanima i Trogiranima da kontaktiraju s banovima {Listine 2,

dok. 574) 8.6. napuci zapovjednicima vojske pod Zadrom u vezi dolaska ugarske vojske ili

đenovskih galija; naredba da se uništi ili pokvari neki zadarski bunar {Listine 2, dok. 575)

29

9.6. naputak ninskom knezu da ne dopušta čarkanja s neprijateljima; opomena zapovjednicima pod Zadrom da riješe svoje nesuglasice {Listine 2, dok. 576) - naređuje se zapovjednicima pod Zadrom da opskrbe Nin posadom i paze na krijumčarenje oružja iz Marki u Zadar {Listine 2, dok. 577)

10.6. kraljev dolazak do međe sv. Ivana {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 6) 11.6. zadarsko izaslanstvo kralju {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 6) 12.6. pohvale zapovjednicima za hrabrost iskazanu protiv Ugara; pokušaji da se

omete ankonitanska pomoć Zadranima {Listine 2, dok. 578) 14.6. upozorava se na opasnost od dolaska đenovskih galija i obećaje pomoć op

sadnoj vojsci {Listine 2, dok. 579) 15.6. kraljev dolazak do Zadra {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 7) 19.6. napuci za pregovore sa kraljem (među ostalim i da se u njih uključe i knezovi

Mladen i Pavao) i poticaji na otpor ugarskoj vojsci {Listine 2, dok. 580) 20.6. dolazak akvilejskog patrijarha Bertranda u Zadar {Obsidio ladrensis, lib. 2,

cap. 8) 22.6. upute da se u mirovni sporazum uključe i knezovi Mladen i Pavao Ostro-

vički {Listine 2, dok. 581) 1.7. poraz kod mletačke bastide {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 9) 2.7. Mlečani nesmetano pale katapulte {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 9) 3.7. kraljev odlazak {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 9) 4.7. pohvale zapovjednicima što su porazili ugarsku vojsku {Listine 2, dok. 582) 6.7. kralj u Luki; ban Nikola kod Zadra (CD 11, dok. 231) 9.7. Mlečani javljaju napuljskoj kraljici da se Ludovik povukao i da se vraća u

Ugarsku {Listine 2, dok. 583) 10.7. odluka o čašćenju ugarskih poslanika na državni trošak {Listine 2, dok. 584) 11.7. ustrojen odbor za pregovore s ugarskim poslanicima {Listine 2, dok. 585) 14.7. dalje o pregovorima u Veneciji {Listine 2, dok. 586) 15.7. kralj u Bihaću

- dalje upute vojnim zapovjednicima pod Zadrom; šalju se providuri za razgovore s vojvodom Lackovicem prije njegovog odlaska od Zadra {Listine 2, dok. 587)

16.7. odluka o slanju poslanstva ugarskom kralju {Listine 2, dok. 588) 19.7. pobuna puka; pregovori s Mlečanima {Obsidio Ladrensis, lib. 2, cap. 11) 23.7. zarobljeni neki prebjezi, otkrivena izdaja {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 12)

- upute zapovjednicima u vezi s mogućim jurišom na Zadar; povlačenje providura iz Hrvatske u Veneciju {Listine 2, dok. 589)

25.7. smaknuća izdajnika {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 12) - dopuštenje zastavniku vojske pod Zadrom da dođe u Veneciju na liječenje {Listine 2, dok. 590)

29.7. započeta opsada tvrđave sv. Mihovila {Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 14) - traži se posredovanje raškog kralja kod kralja Ludovika {Listine 2, dok. 591)

30

30.7. kralj u Zagrebu (CD 11, dok. 233) - odlučeno da se ne juriša na Zadar {Listine 2, dok. 592)

31.7. odobravaju se dosadašnje odluke zapovjedništva i bira se novo zapovjedništvo {Listine 2, dok. 593)

3.8. o naoružavanju dva broda više od prije određenog broja {Listine 2, dok. 594) 5.8. kapetan tvrđave Zoilo de Ursulino prebj egao Mlečanima {Obsidio Iadrensis,

lib. 2, cap. 14) 6.8. poslanstvo nekog biskupa pomorskom kapetanu {Obsidio Iadrensis, lib. 2,

cap. 14) 9.8. borba oko tvrđave sv. Mihovila, ubojstvo neke djece {Obsidio Iadrensis, lib.

2, cap. 14) - pohvala zapovjednicima što su opsjeli tvrđavu sv. Mihovila; naredba rap-skom knezu da pošalje uhode u Ugarsku da ispitaju kretanje vojske {Listine 2, dok. 595) - nagrada franjevačkom provincijalu Caterinu koji je bio poslanik kod bosanskog bana {Listine 2, dok. 596)

10.8. predaja tvrđave {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 14) - napuci u vezi opsade tvrđave sv. Mihovila; odbijaju se prijedlozi hrvatskih velikaša u vezi Knina; traži se od kneza Dujma Krčkog da ne pomaže Zadranima i piše mu se u vezi sina kneza Pavla Ostrovičkog {Listine 2, dok. 597)

12.8. požar u bastidi {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 15) - odbijena ponuda napuljske kraljice o savezu protiv Ludovika {Listine 2, dok. 598)

13.8. - naredba kopnenom kapetanu da pođe iz Venecije u Zadar {Listine 2, dok. 599)

15.8. ponovo se odbij a ponuda napulj ske kralj ice za savez protiv kralj a Ludovika {Listine 2, dok. 600)

17.8. napuci poslanicima za ugovaranje mira sa kraljem Ludovikom {Listine 2, dok. 601)

20.8. određen odbor za logistiku vojske pod Zadrom {Listine 2, dok. 602) 21.8. naredba zapovjednicima pod Zadrom da izdaju proglas na hrvatskom i latin

skom sa pozivom na predaju {Listine 2, dok. 604) - potiče se kneza Grgura da ne predaje Oštro vicu i kneza Mladena da se pomiri sa Šibenčanima; određen načelnik tvrđave sv. Mihovila {Listine 2, dok. 605)

24.8. odredbe u vezi flote pod Zadrom i pregovora u vezi Ostrovice i kneza Mladena {Listine 2, dok. 606)

26.8. izvješćuje se bosanskog bana o pregovorima s Ugrima {Listine 2, dok. 607) - odredbe o izboru poslanika za Ugarsku {Listine 2, dok. 608)

27.8. dalje odredbe za čvrsto održavanje opsade {Listine 2, dok. 609)

31

29.8. dozvoljena odgoda puta u Zadar kopnenog kapetana Marka Giustinianij a zbog bolesti sina {Listine 2, dok. 610)

3.9. povratak nekih prebjega {Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 16) - odredbe o smjeni kopnenih kapetana (Listine 2, dok. 613)

4.9. odgovori na zahtjeve bosanskog poslanstva (Listine 2, dok. 614) - odgovori na poslanstvo kneza Grgura Kurjakovića (Listine 2, dok. 615) - diplomatske akcije u vezi pregovora sa ugarskom (Listine 2, dok. 616)

5.9. smaknuće bivših prebjega, dolazak Andrije Morosinija (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 16)

8.9. određen odbor za ispitivanje 3 zadarska plemića koji su izišli iz Zadra (Listine 2, dok. 617)

9.9. pismo opata sv. Kuzme i Damj ana Mihovila Andrij i Moroziniju (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 16)

10.9. uhapšen opat Mihovil (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 16) 22.9. šalje se poslanik da uspostavi mir između bana i kneza Mladena (Listine 2,

dok. 620) - dalje odredbe o jačanju opsade (Listine 2, dok. 621)

25.9. šalje se još vojske zbog vijesti primljenih u vezi slavonskog bana (Listine 2, dok. 622)

26.9. odgovor na zahtjeve bosanskog poslanika (Listine 2, dok. 623) - upute zapovjednicima da pokušaju sklopiti sporazum sa stranim plaćenicima u Zadru (Listine 2, dok. 624)

30.9. bivši zapovjednik tvrđave sv. Mihovila šalje se u opsadnu vojsku pod Zadrom (Listine 2, dok. 627)

1.10. zarobljavanje neke zadarske brzoplovke (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 17) 5.10. traže se osiguravajuća pisma za poslanike od kralja Ludo vika i vojvode (Lis

tine 2, dok. 632) 10.10. zarobljena tri mletačka vojnika (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 17)

- mjere za pojačanje opsade (Listine 2, dok. 636) 11.10. budući da su pregovori s kralj em Ludo vikom propali određuju se dalj е mj ere

za pojačanje opsade; napuci poslaniku za sklapanje saveza s bosanskim banom (Listine 2, dok. 637)

14.10. o pregovorima sa ugarskim kraljem i akcijama akvilejskog patrijarha (Listine 2, dok. 638)

16.10. odobrava se zapovjednicima u Zadru što su odbili zadarske prijedloge i potiče ih se na dalje jačanje opsade (Listine 2, dok. 639)

21.10. naredba kapetanu zaljeva da pođe s galijama pod Zadar (Listine 2, dok. 640) 28.10. prihvaća se posredovanje bosanskog bana za pregovore sa Zadranima; vijesti

o banovom dolasku; skuplja se još vojske za opsadu (Listine 2, dok. 641)

32

29.10. utječe se na kneza Grgura da ne predaje Oštro vicu; razmatra se prijedlog zapovjednika pod Zadrom o novom jurišu i naređuje dalje jačanje opsade (Listine 2, dok. 642)

31.10. opominju se krčki knezovi da se ne pletu u predaju Ostrovice, a zapovjednika vojske pod Zadrom da pokuša odgovoriti kneza Grgura od predaje grada kralju (Listine 2, dok. 644)

4.11. šalje se još konjice pod Zadar zbog opasnosti od bana Nikole; zabranjuju se pregovori sa Zadranima osim o bezuvjetnoj predaji; zapovijeda se haranje zadarskog distrikta (Listine 2, dok. 645)

7.11. nagovara se krčke knezove da predaju Republici malodobnog kneza Jurja (Listine 2, dok. 647)

10.11. zapovij eda se kopnenom kapetanu da se uzdrži od plj ačkanj a i da tajno dostavi poruku bosanskom banu (Listine 2, dok. 648-649) - novačenje novih odreda za vojsku pod Zadrom i odredbe o daljem stezanju opsade zbog straha od banove intervencije (Listine 2, dok. 650)

13.11. priprema se šesta smjena vojske za Zadar (Listine 2, dok. 651) 14.11. odredbe o zapovjedniku odreda za pustošenje zadarskog distrikta (Listine 2,

dok. 652) 16.11. dalje podizanje vojske; traži se zapovjednike pod Zadrom da pošalju u Vene

ciju kapetana zaljeva ukoliko im nije potreban; određuje se izbor novog pomorskog kapetana (Listine 2, dok. 653)

17.11. o pregovorima sa Zadranima (Listine 2, dok. 654) - o savezu sa bosanskim banom (Listine 2, dok. 655) - o boravku kneza Mladena kod vojske u Zadru i njegovim odnosima s bosanskim banom (Listine 2, dok. 656)

25.11. rasprava u velikom vijeću i nova buna puka (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 18)

4.12. odluka o zauzimanju Zadra najuriš (Listine 2, dok. 659) 5.12. određen odbor da pripremi juriš na Zadar (Listine 2, dok. 660) 7.12. Zadrani postavljaju opunomoćenike za predaju grada (Listine 2, dok. 661) 8.12. izaslanstvo Zadrana u Veneciju (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 18) 11.12. priprema brodova za juriš na Zadar (Listine 2, dok. 662) 12.12. izabiru se načelnici za gorespomenute brodove (Listine 2, dok. 663) 13.12. zadarski poslanici u Veneciji utanačuju uvjete predaje (Listine 2, dok. 664) 15.12. Ludovik još uvijek u intitulaciji (CD 11, dok. 254)

- upute zapovjednicima o ponašanju prilikom predaje grada (Listine 2, dok. 664) - ugovor o miru između Zadrana i Venecije (Listine 2, dok. 665) - postavljaju se poslanici da prime predaju grada (Listine 2, dok. 666)

33

17.12. dozvolj ava se sinu kopnenog kapetana Marka Giustinianij a da može dolaziti na svečanosti u veliko vijeće (Listine 2, dok. 667)

21.12. povratak j ednog od izaslanika; ulazak mletačke voj ske u Zadar (Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 18)

23.12. zakletva na vjernost (Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 19); prvi put dužd u dataciji isprave (CD 11, dok. 256)

28.12. oslobođeni utamničeni Zadrani (Listine 2, dok. 669) 31.12. produžen rok odboru za hrvatska pitanja do kraja siječnja (Listine 2, dok.

670) prosinac Zadrani potvrđuju mirovni ugovor (Listine 2, dok. 671)

1347. 3.1. zapovijeda se zapovjednicima da opreme grad vojskom (Listine 2, dok. 673) 4.1. odredbe o pacifikaciji Zadra (zabrana držanja oružja kod kuće, zabrana go

milanja zaliha hrane, ukidanje nekih odredaba donesenih u vrijeme samostalnosti itd.) (Listine 2, dok. 674)

6.1. odredbe o uspostavi redovne vlasti (knez i njegovi sudrugovi) i njenim ovlastima (Listine 2, dok. 675)

9.1. dalje odredbe o upravi u Zadru (Listine 2, dok. 676) 11.1. prihvaća se posredovanje bosanskog bana u pregovorima s kraljem Ludo-

vikom (Listine 2, dok. 677) 18.1. razgovori s poslanikom nekog gospodina Karla u vezi s pregovorima s ugar

skim kraljem (Listine 2, 679) 20.1. posljednji put kapetani i rektori Marko Giustiniani i Andrija Morozini (CD 11,

dok. 258) - određen povratak Andrije Morozinija u Veneciju; Marko Giustiniani ostaje u upravi grada (Listine 2, dok. 680)

24.1. proglas o predaji oružja (Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 19) 27.1. 50 građana odlazi u Veneciju kao taoci (Obsidio ladrensis, lib. 2, cap. 19) 1.2. određuj е se polaganj е zakletve zadarskog kneza Marka Giustinianij a (Listine

2, dok. 683) 4.2. dalje o polaganju zakletve (Listine 2, dok. 684) 10.2. povlačenje vojnih naplatnika u Veneciju i slanje kneževih sudrugova; odred

ba o izboru komornika (Listine 2, dok. 685) - dalje odredbe o utvrđivanju Zadra (Listine 2, dok. 686)

22.2. odredbe o boravku zadarskih talaca u Veneciji (Listine 2, dok. 687) - nagrađivanje nekog magistra koji je radio na predaji tvrđave sv. Mihovila (Listine 2, dok. 688)

27.2. dalje odredbe o utvrđivanju Zadra i obrani kotara (Listine 2, dok. 689)

34

1.3. šalju se providuri u Zadar da rade na uređenju grada i vlasti (Listine 2, dok. 690) - sređivanje raznih stvari u vezi s Zadrom (Listine 2, dok. 691)

4.3. zamjena četrnaestorice talaca (Listine 2, dok. 692) 7.3. Marko Giustiniani knez i kapetan Zadra (CD 11, dok. 265) 8.3. naredba providurima da pođu u Zadar; odredba da se sruši utvrda sv. Kuzme

i Damjana (Listine 2, dok. 693) 15.3. Crne de Fanfogna i sin osuđeni na progonstvo; dalje odredbe o utvrđivanju

Zadra (Listine 2, dok. 696) 18.3. još 10 talaca ide u Veneciju (Obsidio Iadrensis, lib. 2, cap. 19) 22.3. odredbe o utvrđivanju tvrđave sv. Mihovila (Listine 2, dok. 697) 5.4. dalje odredbe o postupanju sa Zadranima (Listine 2, dok. 701) 9.4. produžen rok za plaćanje servicija opatu sv. Kuzme i Damjana (CD 11, dok.

273) 16.4. dalje odredbe o vojsci u Ninu i Zadru (Listine 2, dok. 703) 18.4. ponuda akvilejskog patrijarha za posredništvo u pregovorima između Vene

cije i ugarskog kralja (Listine 2, dok. 704) 28.4. olakšani uvjeti prognanim Zadranima (Listine 2, dok. 709) 29.4. šalje se novac za plaće u Zadar (Listine 2, dok. 710) 9.5. naređuje se providurima da se vrate u Veneciju; dalje odredbe o utvrđivanju

Zadra; zapljena imanja Crne de Fanfogna (Listine 2, dok. 712)

Damir Karbić i Zoran Ladić

35

LATINSKI JEZIK KRONIKE OBSIDIO IADRENSIS

Tekst Kronike, u prijepisu kakav je došao do nas, na podosta je mjesta iskvaren, pa je njegova uspostava za potrebe kritičkoga izdanja dodatno otežana, a ponegdje na zadovoljavajući način i nemoguća. S druge strane, i sam se autor - za koga se ne može reći da je neobrazovan, što već dokazuju brojni njegovi citati vrhunskih antičkih djela i pisaca - ipak slabije služi latinskim jezikom tako da nerijetko, da bismo ga razumjeli, nije dovoljno znati stoje rekao, nego se iz konteksta valja domisliti stoje zapravo htio reći, ali se nije znao adekvatno izraziti.

Takvi su jezični nedostatci, uz brojne druge nedosljednosti i dvostrukosti - koje su samo dijelom odraz srednjovjekovnog uzusa i tadašnje opće prakse - nazočni na svim razinama, počevši od pravopisa i fonetike preko morfologije, sintakse i stilistike do leksika i frazeologije, uz vrlo zamjetljiv njegov vlastiti doprinos svakakvim odstupanjima od svekolikih klasičkih gramatičkih norma. Ogledajmo ih redom sa po nekoliko primjera.

Pravopis i fonetika. Autor ne bilježi diftonge ae ni oe, nego umjesto njih donosi ili tzv. repato е (ej ili obično e, podjednako za oba diftonga. Otuda nalazimo: - е mj. ae, npr. ediflcium, presidium, preter, pa čak i eneus mj. aeneus, ali uvijek

aer; piše Iadre i Iadrg. - ae (zapravo tzv. repato е - g ) mj. e: cereus mj. ce-; infglices mj. -fe-. - е ili s mj. oe: obedire, cepit, Phebus, pgna, menia i me_nia, federe i fgderis.

Mjesto i često piše y, npr. ty_ara, dy_abolus, dyadema, pyrata, Hydremias, i obratno, i mj. у, npr. tipus, Porphirius, a drugdje Tkan i Tytan, maiestas i mayestas, martyr i martir, abyssus i abissus, immo i ymmo.

Nepotrebno piše aspiraciju, uz opće poznato lachryma mj. lacrima još i cathena, pa hostium mj. ostium (217,2), honere mj. onere, hedificare mj. ed-, prohicere (239,14) mj. proiicere, ili je pak izostavlja gdje je etimološki opravdana, npr. aurire mj. haurire, exalare mj. exhalare, corda mj. chorda, tronus mj. thronus. Ili ima jedno i drugo: uz caritas - charitas, uz eras - hems, uz cithara - citarizo.

Cesto ne bilježi dvostruke konsonante, npr. oportuna mj. -pp-, asperimum mj. -rr-, atemptat mj. -tt-, agregauit mj. -gg-, rebehones mj. -11-, percusio mj. -ss-. Drugdje ih opet, gdje nemaju etimološkog opravdanja, bilježi, pa uz opće poznato littus mj. -t-čitamo i dupplex. dupplicare. peüagus, deffensio, diffinitio, gazza, allacriter, admiri ratio, neccesse, neccesitas i dr. Rado piše defenssiones, defenssare, dispenssare.

37

Otuda i sumus (263,7) mj. summus i summe (205,11) mj. sume (od sumere). Može se naći i jednostruki i dvostruki konsonant, oba na krivu mjestu: tyrranicus mj. tyrannicus.

Česte su i dublete poput quattuor i quatuor, flamrna i flarna, pugiles i pugiües, tolerare i toHerare.

Exsoluere, exsecrare, exspectare pojednostavljuje u exoluere, execrare, expec-tare, a acquiescere u aquiescere.

Po tadašnjem običaju konsonantsko u bilježi u principu jednako kao i vokalsko; otuda npr. ima uulgare ili Veneti i Vngari. Ali se može pročitati i Uictoriq mj. Vic- i vrbis mj. ur-.

U složenicama glagola iacere bilježi i konsonantsko i, npr. adiiciat, abnciunt, obb iciente.

Često piše -d- mj. -ti-, npr. terdus, inducie, saduntur i, još češće, -ti- mj. -d-, npr. efficatia, inditium, mendatium, offitium, prouintia, solatium, sotius, ili donosi nuntius i nundus, patiens i padentia, spatium i spadari, audada i audatia, offidum i offitium.

Uz asimilirano tanquam nađe se i neasimilirano tamquam, dok inače u to doba često asimilirano iccirco glasi u njega klasički neasimilirano idcirco.

Neke se riječi javljaju u nešto drugačijem fonetičkom liku nego u klasičkih pisaca, npr. uz opće poznato epistola mj. -ula čitamo iocunde, iocunditas, iocunditer mj. iu-, octuaginta (281,15) mj. octo-, benmolus, beniuolentia mj. bene-, ali uvijek bene^ dicere, a jednom pubbis (215,2) mj. puppis. obbrobrium (189,25) mj. oppr-. gelatus (117,2) mj.zel-.

Ovamo se mogu pribrojiti i dublete tegumentum (205,20) i tegimentum te quatej: nus i quatmus (131,11), Croatia i Crouatia (121,9-15).

U izrazito srednjovjekovne crte pripadaju primjeri poput erumpnosus mj. erum-nosus, obsedium mj. obsi-, consedentis (s vokalizmom simpleksa) mj. -si-, inexti-mabilis (passim) mj. inaestimabilis i haplologija extimare (npr. 137,19) mj. existimare.

U mo r f o 1 o g ij i bismo očekivali najmanje odstupanja u odnosu na klasički la-tinitet, što i jest pravilo za većinu srednjovjekovnih pisaca. U pisca pak naše Kronike uz neke opće crte nalazimo i nešto jače izraženih vlastitih osobitosti.

Od imenskih oblika spominj em: - povremeni nastavak -is u abl. pl. III. deklinacije mj. -ibus. npr. mejiiis od mejnia

mj. menibus. a rectoris (271,20) mj. rectonbus, grandis uocibus (253,3) mj. grandibus. in codids (243,3) mj. codicibus;

- pridjev creber po III. mj. po II. deki.: crebrium iaculorum mj. crebroram (221,21-22), crebribus percussionibus (275,15) mj. crebns;

- pridjev illustris po II. mj. po III. deki.: illius illustre solemnitatis mj. illustns. - tako i feruentorum (277,11) mj. feruentium;

38

- latinski akuzativ aerem mj. uobičajenoga grčkog aera; - u komparativu abl. sg. na -i mj. na -e: in spaciori foro, in maiori logia, in eminen-

tion turri (165,6); - opisni komparativ plus imminentibus (211,6) mj. pravilnoga imminentioribus: - decern et septem. decern et octo (127,6-7) mj. septendecim. duodeuiginti.

Kod glagolskih pak oblika mogu se, kao prvo, zapaziti sljedeće dvostrukosti: - 3.1. pl. pf.a završava se u pravilu na -erunt, a rijetko na -ere: affixere, latuere; - u pf.u glagola ire uz oblike na -u dolaze i oni na -iui, npr. exiit, ali adiuit, intromit.

Uz te opće crte nalazimo i sljedeće dvije, karakteristične upravo za pisca Kronike.

U prvoj je riječ o tvorbi perfekta pasivnoga pomoću extitit (pf. od exsistere) umjesto est ili fuit, za što ima mnogo primjera: extitit interfectus. extitit confectus. extitit commotum. extitit punita. extiterat condeletum itd.

U drugoj je riječ o neobičnoj tvorbi perfekta od prezentske osnove, npr. opprimerunt (223,23), impremerunt (s vokalizmom simpleksa, 159,18) mj. oppresse-rant, impresserunt. infringerunt (289,16), infringerant (259,11) mj. infregerunt. in-fregerant. siniuit (189.9) mj. siuit persistissent (289.1) mj. perstitissent. as(s)isterant (219,10) mj. astiterant. consentierunt (199,13-14) mj. consenserunt. haurierunt (189,17) mj. hauserunt. reperierunt (189,20) mj. repererunt. delinquerunt (223,15) mj. deliquerunt.

Pogrešan j е imperfekt fodebant (217,21) mj. fodiebant i gerund fodendi (221,19) mj. fodiendi. Pogrešan je i gerundiv u pro inienda conuentione (281,25), mj. ineunda (uz pravilno circumeundo 155,9).

Tu je i srednjovjekovni ptc. pf.a prestatum (221,16) mj. prestitum (od prestare). Infinitiv perfekta pasivnoga može se tvoriti s pomoću fore umjesto esse, što je

također jedna od crta srednjovjekovnog latiniteta: existimant Iadertini ab hominum comitiua fore derelictos (277,7-8) mj. esse.

I genus verb i u Kronici odudara kadšto od onoga u klasičkom jeziku. Kao prvo, neka deponentia dolaze kao puni glagoli, npr. non cessant deprecare (233,5-6), inimicis pollicitant (171,3). Otuda pasiv u primjerima kakvi su propugnacula relicta intuita sunt (239,7) ili de quibus ciues hortati (=osokoljeni, 287,1), što se sve često događa u srednjovjekovnom latinitetu.

Neprijelazan pak glagol adherere dolazi kao prijelazan u adherent scalas (221,6), a prijelazan obiicere kao neprijelazan u obiiciebant (221,24 "opirahu se").

Više iznenađuje neadekvatna uporaba glagolskoga roda u sljedećim primjerima: ex quo capitaneus oppidum obtinere nequiretur mj. nequiret П 79.14-16). prouisione Sedis apostolice nos elegisse (175,9) mj. electos esse, pugillatores festinabantur mj. festinabant (261,2), gallea que maranum abstractum fuerat mj. abstraxerat (195,24),

39

nullus angromagus presidium prebere curabatur mj. eurabat (203,5), (Paulus) affec-tione cordis imbuebat mi. imbuebatur (205,6), velle ense succumbi mj. succumbere (281,12-13), Iadertini tres nuntios delegantur mj. delegant (231,2), transfretare ad tarn grande premium accepturum mj. accipiendum (175,12), menia et propugnacula erant destructura mj. destruenda (237,12).

U tvorb i r i ječi uz remigatores nalazimo i neobično remitores (195,11) (veslači). Interesantno je spomenuti da ime Zadra glasi u Kronici i ladra i Iadera, a Zadrani se nazivaju Iadertini. Iaderani (117,3) i Iadrenses (149,6).

Sto se tiče roda r i ječi , privlači pozornost uulgus, jer uz srednji može biti i muškoga roda pa čitamo totus vulgus (155,6-7), vulgus subiectus (185,10), omnem vulgum (231,4). Aether pak uz muški može biti i srednjeg roda: tranquilum ether (265,20-21). Tako i paro uz muški (paronem quern 275,2-3) može biti i ženskog roda: quedam paro (159,13).

Kongruenci ja . Uz subj ekt u singularu stoj i kadšto predikat u pluralu. Rij eč j е o primjeni tzv. konstrukcije po smislu (ad sensum): paro, in qua erant viri triginta. angromagum Raguseorum detexerunt mj. detexit (159,14-15), nemo pretorum pre-sumebant. mj. presumebat (255,14-15), quilibet (=omnes) properat intuentes (267.2). populus aduenerant (171,16-17), grex accenditur. obtemperare non student (253,24-25), centenarius numerus mortem consecuti sunt (275,18-19), Iadre šibi eligunt locum tanta copia virorum (149,8-9).

Naprotiv, uz subjekt u pluralu stoji kadšto predikat u singularu: nuntii intellexisse habetur mj. habentur (253,19).

S in taksa . Raznovrsne dvostrukosti i nedosljednosti, uz daljnja odstupanja od klasičkog latiniteta, još su brojnije i drastičnije na području sintakse.

U sintaksi imenskih oblika redovita je, po srednjovjekovnom uzusu, zamjena akuzativa predikata uz glagol "biranja" prijedložnim izrazom in + ak.: eligere alqm in capitaneum (175,9-10), Iadertini sex conciues eligunt in missos (283,4-5).

Na biblijsku sintaksu upućuje akuzativ mj. dativa, u izrazu benedicere Deum (257,23), a također ablativ sa in mj. samog ablativa: in animositate cordis repletus (125,22-23); in calamitate affici (249,20-21); in stupefactione cordis commoueri (241,2-3).

Uz standardno alqm preficere alicui jednom donosi Kronika i genitiv, što je neobično: cuius (mj. cui, sc. exercitui) prefecit ducem Nicolaum (121,14).

Umjesto genitiva dvaput nalazimo srednjovjekovnu zamjenu de + abl.: nobiles de ladra (159,2) mj. Iadre., nobilium de ciuitate (139,5) mj. ciuitatis.

Suprotno tomu, umjesto de + abl. može se naći sam genitiv: legationum fidelita-tis informati (123,21) mj. de fidelitate. Također se može naći genitiv umjesto samog ablativa: multorum edificiorum decorare civitatem (151,1-2), mj. multis edificiis: Capitaneus durioris voluntatis instigatus (147,26) mj. voluntate.

40

Jednom stoji akuzativ mj. ablativa na pitanje: gdje? Regem in fines Clochot reper-iit (227.11). mj. in finibus.

Pozornost privlači i čest izraz in verba prorumpere (npr. 253,8-9), koji u Kronici može doći i sa samim akuzativom: hos prorupit sermones (125,3-4), oratorios prorupit sermones (285,21-22). Tako čitamo i Veneti inimicos prosiliunt (153,6-7) mj. in inimicos. ciuitatem redire (145,6), ciuitatem deducere (203,7-8) mj. in, ad s akuzativom. Također pergebat Panoniam (125,16), mj. in Panoniam. Vngariam perexit (129,4) mj. in Vngariam. U istoj rečenici glagol ingredi stoji sa in i akuzativom i sa samim akuzativom: hii in bastidam. isti ingressi sunt ciuitatem (173,13).

Ali je sintaksa padeža kod upotrebe imena gradova na pitanja: gdje? i kamo? klasički besprijekorna, a upravo tu inače nalazimo srednjovjekovna rješenja s raznim prijedložnim izrazima. Ovdje međutim čitamo: data Iadre. Iadre situs - u Zadru, Venetiis quiescere - u Mlecima; Iadram transfugare - u Zadar, Venetias adire - u Mletke, itd.

Za pitanje: odakle? postoji ovaj primjer: Iadra abire (159,27). Samo ako ime grada nije latinizirano stoji predložni izraz: in Vissegrad (207,18)-

u Višegradu. U sintaksi imenskih oblika privlači pozornost genitiv osobne zamjenice umjesto

posvojne zamjenice: ad vestri voluntatem (283,24) mj. vestram. Vrlo često stoji genitiv osobne povratne zamjenice sui umjesto povratno posvo

jne suus. npr. in sui vsum conuerterunt (149,2-3 i passim) mj. suum. cognito sui facinore (283,10) mj. suo. rex cum sui comitiva ad sua properauit tentoria (229,14-15) mj. sua.

Suus može doći umjesto eius: dolum illius principis et suorum baronum auari-tiam (245,15-16) mj. eius.

Suprotno tomu, eius i eorum mogu zamijeniti suus: capitaneus per eius galeas (141,15-16) mj. suas. Veneti conficiunt in eorum nauigiis (179,9-10) mj. suis. Ia-dertini eorum vrbem derelinquerent (225,24).

U sintaksi g lago lsk ih oblika ukazujem prvo na pojačanu uporabu ablativa apsolutnog u izrazima poput Saluatoris gratia opitulante (225,25-227,1), humili im-pensa reuerentia (123.18-19), nutu permittente diuino (191.15-16). diuina concedente pietate (211.21-22). nulla interueniente pietate (161,26) i si. te za oznaku datuma i dijela dana: adueniente die octauodecimo Martii mensis. clarescente die (193,15), lucescente die (259,12), luminante die (141,23), soliš cursum agente die (261,22), regnante vespere (149,18), obumbrante nocte (161,5) - sve poetski lijepo rečeno.

Sam, poimenčen particip pf. pas. kao ablativ apsolutni nalazim na dva mjesta: imperato ciuibus, ut arma amiciant (261,4) i deducto ad regis notitiam (125,21).

Na nekim je mjestima upotrijebljen abl. aps., gdje bismo očekivali participium coniunctum. npr. Ouibus Venetiis manentibus ... ipsos in aspero clauserunt ergastulo (137,21-22) mj. quos Venetiis manentes clauserunt.

41

Tipično srednjovjekovnu crtu predstavlja upotreba participa prezenta u službi određenoga glagolskog oblika, za što u Kronici ima podosta primjera kako u nezavisnim tako i u raznim vrstama zavisnih rečenica: sub menus currebant ас cum aduer-sariis certantes (197,23-24) mj. certabant. Petentes et exhortantes. ut ... studeatis (207,8-10) mj. petimus et exhortamur. prorupit sermones. quibus spondens gratiam (285,21-22) mj. spondebat. et quamdiu certantes. visa est quedam mulier (201,23) mj. certabant. contigit quod rebeliones ... remigantes (255,28-257,1) mj. remiga-bant.

I uporaba gerunda/gerundiva u Kronici pokazuje poneka odstupanja od klasi-čkoga uzusa: za izricanje namjere može stajati i sam akuzativ umjesto prijedložnog izraza s ad, npr. gallee religuis succurrendum transnatarunt (197,19-20), hortantur eos maiores amplexandas uires (251,11-12).

Nadalje, uz cessare i desistere umjesto infinitiva može se kao dopuna naći i ablativ gerunda: roborando non cessant (167,8) mj. roborare. non desistunt celebrando (171,14) mj. celebrare. operando non cessant (259,20-21) mj. operari. uz non cessant decorare (151,1), non cessabant uisitare (233,21-22).

Ablativ gerunda kadšto stoji umjesto participa prezenta: dogmatizando alloquitur (205,10) mj. dogmatizans. valuas elemosvnando circuibant (263,23) mj. elemosvnantes.

Gerund s objektom u akuzativu češće se ne zamjenjuje negoli zamjenjuje gerun-divom, npr. ad debellandum urbem (211,1) mj. ad urbem debellandam: sub specie confirmandi reconciliationem (245,4-5) mj. reconciliationis confirmandae.

Konstrukcija akuzativa s infinitivom dobro je zastupljena, a stoji uz glagole uz koje i u klasičkom latinskom, npr. spopondit se facturum. iusserunt fabricari cathe-nam, reliquos sinebant ire ili uz glagol facere. što se češće događa u srednjem vijeku: conduci saluum fecit (139,13-14), familiam fecit transfretare (139,15-16).

Svojevrsna osobitost pisca Kronike ogleda se u čestom izostavljanju akuzativa pa je konstrukcija svedena na sam infinitiv, npr. asserebas (te) illos dilexisse (249,16-17), nemo putabat (se) euadere posse (255,19-20), negamus (nos) aliquem ad uos legasse (269,2-3).

Možda pod utjecajem hrvatskoga supstrata stoji sam infinitiv umjesto akuzativa s infinitivom u primjerima kakav je hostes putauerunt Iadram capere (213,19) "neprijatelji su mislili osvojiti Zadar."

Umjesto infinitiva pasivnog pisac Kronike kadšto stavlja uz iubere infinitiv aktivni, iako subjekt infinitiva nije naveden: fodere iubent (se. Iadertini) fasceninas (151,2-3) mj. fodi.

Čest je i nominativ s infinitivom, a dolazi uz videtur. dicitur. iubetur. fertur. creditor, existimatur. narratur. putatur. affirmatur f265.20). a pojedinačno i uz habetur: grandem copiam gentis suq Capitaneus habetur amisisse (153,14), uz conspicitur: ille formam commutasse conspicitur (279,6-7), uz cernitur: fumus spaciari cernebatur (265,17-19).

42

Nominativ je s infinitivom piscu Kronike tako drag da ga zna upotrijebiti umjesto akuzativa s inf.: illic tuti fore Veneti reputabantur (211,10) mj. se tutos fore reputa-bant.

Umjesto akuzativa, ali ne i nominativa s infinitivom, pisac Kronike upotrebljava podjednako često srednjovjekovnu zavisnu izričnu rečenicu s quod (no nikad s quia ili quoniam) s indikativom ili konjunktivom, npr. existimandum est, quod pauci per-gunt (241,20), audientes. quod vrbs erat conculcanda (213,18), putantes. quod ali-quis occupasset aliquam ex turribus (203,11-12), certos reddimus. quod Iadertini affectarent (241,10-11).

Jednom umjesto akuzativa s infinitivom nalazimo rečenicu sa ut i konjunktivom, što je i u srednjovjekovnom latinitetu rijetkost: spondent. ut castrum liberum relin-quatur (181,2). Tako i uz decet: decet. ut oppida sint subiecta (125,24-25).

Quod je i inače iskorišten u Kronici kao veznik raznih zavisnih rečenica koje se u klasičkom latinskom uvode raznim drugim veznicima.

Tako se u pravilu posljedične rečenice uvode sa quod - samo izuzetno sa ut: sagittas coniectant. ut aer putabatur infectus nube (195,27) - koje stoji s indikativom (češće) ili s konjunktivom (rjeđe), npr. tanta fidelitate uigebant. quod potius morti se disponebant (247,1-2), extitit talis tumultus ... quod credebatur ... f 221.6-8), ita ... percutiunt. quod multi intereunt (223,11-13), tali dissipatione commouit. quod plurimi facti sunt fugaces (247,17), tantus ... amor Iadertinorum erat ... quod potius eligerent ... (IS7A-6). sic quod cingebant (201,9-10), sic ... quod possitis (131,28).

I u relativno posljedičnim rečenicama dolaze promiscue indikativ (srednjovjekovni) i konjunktiv (klasički): nullus ... reperiebatur. qui... non habebat (241,18), nemo reperiebatur. qui ... porrigeret (237,2-3), nec erat ... qui ... poterat (255,1-2), non est, qui manum adiiciat (241,21).

Može se naći i postulativno quod umjesto ut: nisi... hortatus fuisset. quod nihil hesitent (243,13-14), deprecatus est, quod valeant ... destinare (141,7-8).

Kadšto quod stoji umjesto quin: nil dubium. quod effudissent (185,8-9). Samo pak quin stoji s konjunktivom, ali i s indikativom: nullus ciuium posset

subleuari. quin ... relinqueret (243,16-17), nullus preteribat dierum. quin inimici ... conflciebant (157,17-18).

Jednom nalazim quod mjesto cum inversum: nondum precamina expleta fuissent. quod partes ... scaramutias perpetrarunt (173,6-7).

Dum (dok) dolazi i u značenju cum (kad), a može također stajati s indikativom i konjunktivom: dum patriam intromit (285,10) - dum hec acta fuissent (287,9), dum dies appropinquasset (255,16).

I ex quo (otkako) dolazi s indikativom i konjunktivom: ex quo obsidentes conci-piunt (227,18-19) - ex quo capitaneus obtinere nequiretur (179,14-16).

43

Cum causale dolazi na više mjesta s indikativom: npr. (comitem) non fore dig-num ... cum deuiauerat (163,20-21), nostram gratiam immeruerit acceptare. cum ... extitit infidelitate occupatus (123,22-23), suscipiunt maiores alas, cum nullum famis medicamentum ... arbitrator (277,17-18).

U dopusnim rečenicama quamvis i licet stoje s konjunktivom, ali i s indikativom: quamuis edificia sint laborata (211,17-18) - quamuis aluntur (185,15); licet thesaurus esset distrahendus (249,17-18) - licet ... cognoscimus (131,9-10).

I uz dopusno cum može se naći indikativ: tribuant (se. Iadrenses) comiti ... liberum dominium aut contra Venetorum potentiam procurent resistere. cum puto fore sanetius ... (145,4-5).

Zavisne upitne rečenice nerijetko stoje u indikativu, npr. minim (est), quare tarn aspera perpetrantur (139,23), nullus nostrum ignorare debet, quale nobis instat peric-ulum (145,18), a kao upitna čestica javlja se srednjovjekovno si (li, da li): Sciscitan-tur ... si degerent (267,17).

Umjesto određenog glagolskog oblika, u takvoj zavisnoj rečenici može stajati i infinitiv: cui hero tradere vrbem ... disputant (145,12-14) mj. tradant.

Zahtjevne se rečenice ne uvode samo sa ut ili ne, nego i sa quatenus/quatinus. npr. exorant. quatenus ... dignemini (177.14-16). supplicant, quatinus dignetur (143.15-16).

U istoj funkciji može doći i qualiter. npr. hortantes ... qualiter... insistatis (133,11-13), laborant, qualiter ... vlcisci possent (191,1).

Jednom nalazim qualiter u službi veznika zavisne izrične rečenice: paginam re-portauit continentem. qualiter rex reputat Iadertinos inter electos fldeles (163,15-17).

Namjerne i relativno namjerne rečenice uvijek stoje u konjunktivu, ali se u Kroni-ci, suprotno klasičkom uzusu, javljaju kadšto s konjunktivom plpf.a mjesto s konjunktivom imperfekta, npr. mandauit ... angromagos tegi tabulis ... ne remigatores defectum pati valuissent (191,1-3) mj. valerent: denarios nobiles associarunt. ut nu-merus sexagenarius adimpletus fuisset (291,1-3) mj. adimpleretur.

Tako i uz donec s namjernom nijansom (da međutim): fecimus eum prestolari. donec venissetis (271,22) mj. ueniretis.

Kao piščevu osobitost navodim sljedeću namjernu rečenicu s quomodo i futurom I: aliquos ... transmittere sub fiducia. quomodo conferent et proponent ... (173.26-175,1-2).

Za rečeničnu su sintaksu Kronike karakteristična i sljedeća odstupanja od klasi-čkog uzusa: - od dva predikata drugi je odriješen od uže gramatičke sveze s glavnim glagolom:

rex affirmauerat eos non relinquere. sed ... in suffragium ... aceelerabit (169,22-24) mj. se aceeleratorum esse: federe firmato ... quod ipsa ... procuret ас faciet

44

(123,13-15) mj. faciat. Takvu parataksu predstavlja i compromiserant ... obse-raabunt (287,25-26) mj. se obseruaturos esse; cum ipsi hesitent immo con-summuntur (227,7-8) mj. consummantur: guis tanta perspicacitate decoratus. qui libraret ... nee quiescere potest (233,7-8) mj. posset:

- od dva predikata u apodozi sljedeće pogodbene irealne rečenice jedan je u indikativu, drugi u konjunktivu: nisi suffragium esset prestatum. vel grandem copiam amittebant vel edificium incideret (221.15-17):

- od dva predikata jedan je izrečen gerundom, a dragi namjernom rečenicom: gal-lee reliquis succurendum et ut subsidium preberent transnatarunt (197,19-20).

- od dva predikata prvi je izrečen gerundivom, a drugi finalnim infmitivom: pro inferenda grauiora dispendia ac patriam esu suffulcire (275,1-2);

- dvostrukost se u nekim primjerima ogleda u upotrebi dvaju različitih vremena konjunktiva, npr. exiit edictum. ut arma describerentur et auferantur (289,2-3) mj. auferrentur; nisi ... rex ... ciues hortatus fuisset. quod ... nihil hesitent... пес turbarentur (243,12-15);

- odstupanja od consecutio temporum: elegerunt viros ... qui studeant (141,11-13) mj. studerent: iussit ut ... debeant recedere (141,16-18) mj. deberent; dum ... supplicassent. ut edictum perficiant (167,18-20) mj. perficerent:

- neopravdana upotreba konjunktiva mj. indikativa: Venetis insit naturaliter exci-tare simoniam (169,3-4) mj. inest; grauius pondus est Iadertinorum quam sint scelera Venetorum (265,5) mj. sunt: fulciunt ciuitatem anona. si neccesse foret ... exercendum (289,23-24) mj. ent; Ouoddam scelus sit diuulgatum. quod pyrate Iadertini commiserunt (183,11-12) mj. est;

- dvije se negacije ne poništavaju kao u klasičkom latinskom: nee intro nee extra ciuitatem nullus egredi attemptat (273,14-15) mj. ullus. Kod duljih misli izrečenih interkaliranim rečenicama autor se zna zaplesti pa dolazi

do ovakvih anakoluta: tale commissum decreuerant effecrui perducere, ut hostibus ... aliquas ex turribus ... hostibus designare ianuasque ... reserare (259,3-6) mj. designar-ent reserarent: banus. quem rex ... transmiserat ... asseritur fore assecutum (277,11-13) mj. assecutus; quia Iadra. que ... infecta scelere ... adhuc quiddam in ipsa maius ... viget (193,1-3); ilia ... conceptio. de qua ... intonauimus, per quosdam ... qui... partic-ipabant... illis qui preadebant sunt promulgata (193,15-17) mj. est.

Neobična je uporaba nekih priloga kao veznika konjunktivnih zavisnih rečenica: - quippe "jer": quippe nullus remigatorum compertus foret (275,17); - forsan "ne bi li možda": forsan aliquem adipisci potuissent (273,17-18); - quousque "sve dok ne": пес talia dispendia velle pati, quousque Pucali dignitati

indicent (143,16-17). I obrnuto, uporaba veznika u službi prijedloga: postquam aliquibus diebus П67.11)

-"poslije".

45

Loša je sintaksa napose na sljedećim mjestima: - post aliguibus diebus (271.1-2) mj. aliquos dies: - propter Iadertinomm destinati fuerant (169,13) mj. Iadertinos: - inter manibus (251,16) mj. manus: - pro inferenda dispendia (275,1) mj. ad; - vnus pre alium abierunt (281.16) mj. alio: - per decern et octo diebus (127,6-7) mj. dies: - ex Iadertinomm hi (219,10) mj. Iadertinis: - causa id (se. ostiolum) consumere (223,3) mj. ostioli consumendi causa: - guidni sa zališnim non: guidni non eligunt (279,19-20).

Sintaksa je posve zakazala u primjerima kakvi su: Veneti ... preconceptum ani-mum sui exeguendi propositi grandem stipendiarunt turbam (129,17-18) - valjda: ad preconceptum animum exeguendum: Et cum nuntii coram ... ducibus presentati missent ... dum inguisiuissent causam ... induciarum necnon ... supplicassent. ut ... regis edictum perficiant (167,16-20) - sve bez glavne rečenice. Da bi se uspostavila suvislost, valjalo bi zavisnu rečenicu sa dum pretvoriti u glavnu: inguisiuerunt ... supplicauerunt.

U Kronici se događaji živo opisuju, pa su uz obilno zastupljenu hipotaksu česti i primjeri paratakse: Veneti putant per portum spaciari. sed cathena non permittit. nimio dolore comprimuntur (151,22-23) - hipotaksa: guia non permittit: inimici in multa animi admirratione compellunrur. petunt nullum responsum suscipiunt (155,9-10) -hipotaksa: etsi petunt: ducem remouent. nomen regium intitulant (155,16-17) -hipotaksa: postguam remouerunt: Veneti audiunt... parant se ad pugnam - hipotaksa: ubi audierunt: hostes sentiunt. retrocedere compelluntur (261,13) - hipotaksa: ubi senserunt. itd.

S t i l i s t ika . I tu su česte razne dvostrukosti pa se ista misao izriče kadšto na klasicki, a kadšto na srednjovjekovni način. Tako osobito kod navođenja datuma. U jednom se naime slučaju datum računa od rimskih Kalenda, Ida ili Nona, ili od 1. III. kad je započinjala rimska godina, a u drugom kao u nas danas, npr. Nonas Sextilis (5.VIII), decimo die septimi mensis (10.IX), die Martis XVI Maii mensis (utorak, 16.V), a isti se mjesec, srpanj, naziva sad Iulius, sad Ouintilis.

Pokazne se zamjenice hic i iste često zamjenjuju, po srednjovjekovnom uzusu, participima dictus, predictus. supra dictus. prefatus. nominatus. prenominatus. prescriptus. supra patefactus, memoratus.

Ipse dolazi i u značenju "taj", npr. ipso die "toga dana", a često je molestirajuće i zališno upotrijebljeno. Tako u nevelikom razmaku čitamo ipsos prouisores. ipsis prouisoribus. ipsi Veneti ad ipsas partes (135,20-24), a malo dalje dicti Veneti dictis Iadertinis (137,2).

46

Velik dio srednjovjekovnih crta otpada ovdje na leksik. Tako npr. čitamo quondam (pokojni), relicta (udovica), ingenium (bojna sprava), parsimonizare (štedjeti), exemplum (prijepis pisma), trabuchus (katapult), plathus (vrsta bojnog broda s ravnom palubom) itd.

Česte su tuđice, napose grčke, s latinskim ekvivalentima ili bez njih, npr. agon. agonia. athleta. chaos, deca, domata. (h)epar, megagosmus. monos. sarcosmos. руг i dr.

Od ostalih tuđica privlače pozornost guerra (173,3 rat), tregua (175,5 primirje), viagium (175,14 putovanje) te naše voiuoda (241,14).*

Na području rječnika vrlo su uočljiva pomaknuta značenja, drugačija nego inače uobičajena. Samo jedan blaži primjer: fugam arripere: occupatus infidelitate (123,23), in formidine (189,2-3), vulneribus (223,5), labore (225,5-6).

Uočljiva je autorova sklonost pjesničkom rječniku i metaforičkom načinu izražavanja - za što sam veli tipo dicere (115,6 slikovito se izraziti) - što nije uobičajeno u djelima ovakve vrste i ovakva sadržaja.

Otuda za "vodu" alternativno čitamo lvmpha. za "vatru" Lar (161,1) i rogus (199.2). "bitku" Mars (277,2), "vino" Falernum (235,1) ili "Bakhova tekućina" Bac-chi liquor, "konj" sonipes (237,1), "sunce" Titan (165,5), "prijeka smrt" Parca acci-dentalis (185,20-21), za Boga "veliki Grmitelj" ili "višnji Snježitelj" magnus Tonans (259,10), excelsus ningens (265,15).

Tu su i epiteti poput "ugodno i ukusno piće" delectabilis et sapida potio. "ukusno vino" merum saporabile. "medeno piće", "ljubazna milost, "preslatko milosrđe" meliflua potio. meliflua gratia, meliflua misericordia (217,7), "slasno meso" dulcedo carnium (219,11), "mračna tamnica" tenebrosum ergastulum i dr.

Ovamo pripadaju i perifraze, često banalne (što vrijedi za brojeve) npr. bis ащ = quattuor. bis tertia (255,9) = sexta, bis tetras (277,24) = octo. bis denarii = viginti. bis quadraginta = octoginta: ternum numerum ex eis capiunt (273,20 trojicu uhvate); cui posse est (255,21-22) = qui potest.

Drage su mu i ovakve perifraze: consensum pribere (257,18-19) mj. consentire. effectui aliquid perducere (259,4) mj. efficere. ad hostes saltum facere (255,28) mj. transfugere i dr.

Za "umrijeti" rabi ovakav "typus" i perifraze: migrare (185,24), debitum nature, persoluere (197,25), debitum sue fatalitatis exoluere (121,6), debitum uniuerse car-nis persoluere (185,23), ad superna conuolare (225,1), res humanas relinguere (215.23-217.1). a gloria huius seculi defecisse (185.21). spiritus defectum pati (191.3).

Tu su i daljnje perifraze za dijelove dana, za koje je bilo više primjera uz ablativ aposlutni: dum volucres suarum vocum inchoant suauia modulamina (237,15-16) -

Za osebujan leksik Kronike v. i V. Gortan, "Obsidio Iadrensis (Opsada Zadra)", Umjetnost riječi, XIV 1-2 (1970.), 101 i d., napose 105-106.

47

zora, sol minabatur suam lucem claudere (225,3) - sumrak, dum animalia suaue recipiunt somnum (161,5-6) - noć.

Uočljiva je i autorova sklonost sinonimima: se_pe et crebrius (229,18), totaliter et omnino (209.13-14), promptus etparatus (131.29). mdulgentiabeniuolaetbenigna (283.21-22).

Frazeološki su pak interesantni sljedeći izrazi: aure matutinalis potum assumere (149,15-16, "srkati jutarnji lahor", tj, zavaravati se), alia suscipere carbasa (155,14-15, udariti u druge diple), deteriorem sustinere iacturam (173,10, izvući tanji kraj), in agrum spargere (179,9, baciti u igra), guttam suffragii prestare (239,23, iole pomoći), anchoram infringere (259,10-11, sasjeći u korijenu), non est, qui manum adiiciat (241,21, ni prstom maknuti), nee iota unum ommittere (269,4-5, ni za dlaku), maiores alas suscipiunt (277,17, "porastu im krila").

Pisac se često izražava izvještačeno i zakučasto. Za ilustraciju bit će dovoljan već ovaj primjer: militia prolixo tangebat inducias (167,12) - što bi trebalo značiti "vojska dugo nije dolazila"!

Nesklonost Mlečanima pokazuje i njegova ironija: na neprijatelje koji ih opsjedaju Zadrani sa zidina izlijevaju smrdljive izmetine - "ugodna mirisa u suprotnom smislu" suaui aromate per antifrasim (221,1); Mlečani na prijevaru uhvate neke Zadrane, što njihove sugrađane nije "veoma obradovalo" non ualde gaudentes (263,3), tj. veoma ih je ozlojedilo. Ovamo pripada i etimologiziranje ironiziranja radi: Venecija se, veli, zato tako zove što uenatur "lovi" sve da bi ih proždrla (117,12).

Za stil Kronike karakteristično je i to da joj je tekst protkan citatima iz Biblije, Staroga i Novog zavjeta. Čak na početku obiju knjiga stoji kao motto po jedan takav citat, s vapajem protiv neprijatelja i pozivom na obranu od đavla! Na mnogo mjesta formulacija misli upućuje na biblijski izraz, npr. dicunt. et non faciunt (179,2); er-rauimus sicut ouis. que periit (283,17); non uultis mortem peccatoris. sed ut conuer-tatur et uiuat (283,19-20), temporalis uanitas. temporalis mamona (115,18-19), an-tiqui serpentes (225,18-19) - "drevne zmije", tj. đavli (o Mlečanima!).

Vrijedno je ukazati i na autorovu sklonost uporabi poslovica i mudrih izreka, bilo iz Biblije bilo odrugud, npr. qui parcit uirge. odit filium (251,20-21); Numquam cre-das inimico reconciliato (289,12); quale semen seminarunt. hoc eligent et metent (289,9-10); dum horreum sonat legumine. futura in corde non proponuntur (179,7-8); secus bos et secus arator intelligit (187.16); Scannum cecidit. scannullum resurexit (279,22); ars deluditur arte (149,24).

Za stil srednjovjekovnog djela karakteristična je i česta uporaba upravnog govora, ali ni neupravni govor nije rijedak. Svojevrsna se pak osobitost Kronike ogleda u tome da se i jedan i drugi mogu uvoditi istim izrazom (in) hec verba/ sermones prorupit (123,20; 233,17-19; 253,8-9; 263,5).

Sto se pak tiče ritma kojim je obilježen kraj srednjovjekovne prozne rečenice, uz najfrekventnije, tj. cursus planus (igne cremäri). cursus tardus (uia certissima) i

48

cursus velox (minime recordäntur). koji su i ovdje dobro zastupljeni, vrlo je uočljiv jedan, inače slabije uobičajen - cursus trispondaicus (pedes osculändo), koji u tom pogledu čini jasno distinktivno obilježje Kronike u odnosu na mnoge druge srednjovjekovne tekstove.

U Kronici nalazimo i sljedeća dva stiha, daktilska heksametra, koji svojom osebujnom ritmičkom strukturom, leoninskom rimom - prvi sa cezurom pentemimerom, a dragi dapače s trećom dijerezom - ukazuju na versifikacijske karakteristike razvijenoga srednjeg vijeka:

Dicor fortuna./quia non sum omnibus una. Nam si non rotarer./non fortuna uocarer (247,10-11). I što se tiče reda riječi ili rečenica, tekst Kronike pokazuje neke osobitosti od

kojih za ovu prigodu izdvajam ovih nekoliko: - prijedlozi causa i versus, koji se u klasičkom jeziku, ali i šire, obvezno post-

poniraju, ovdje ponajčešće dolaze ispred riječi na koju se odnose, npr. causa offensionis. causa recreationis. causa eas comburendi. versus urbem. versus bastidam. versus soliš occasum:

- za biraniji red riječi, naslijeđen iz antike, najveći je broj primjera tzv. hiperbata, koji je ovdje najčešće blag jer u pravilu samo jedna riječ rastavlja drage dvije koje gramatički pripadaju zajedno, npr. honoratos elegerunt viros, pestifera subire fame, nulla versi compassione. Dulji je hiperbat vrlo rijedak, npr. tanta siquidem ipsius dementis gregis geminata erat iniquitas (253,25-26). Može se također zapaziti daje hiperbat najradije upotrijebljen na kraju rečenice ili na kraju rečeničnih perioda, kao u upravo navedenim primjerima. Također je u Kronici zamjetljiv paralelizam i homoioteleuton, npr. nunc ense iug-

ulatos. nunc duetu captiuatos (157,19); tam mari suffocatos quam framea erudeli iugulatos (163,1-2); humanum est peccare. angelicum emendare. diabolicum perse-uerare (283,26-27); ladertini ... religuerunt. aduersarii adduxerunt ... conuerterunt ... tradiderunt (165,21-22).

Za suprotan red riječi, hijazam, postoji ovaj primjer: dolum principis et baronum auaritiam (245,15-16). - u Kronici nova rečenica slijedi u pravilu iza dovršene rečenice, što znači da se

tzv. interkaliranje rjeđe prakticira. Takvu naime postupku autor, čini se, nije dovoljno vješt, što se može zaključiti po tome što upravo u takvim slučajevima dolazi do pokazanih anakoluta. Na temelju svega iznesenog možemo u zaključku ukratko konstatirati daje Ob-

sidio ladrensis kvalitetnije djelo u historiografskom, pa i književnom negoli jezičnom pogledu. I to znatno.

Branimir Glavičić

49

INTRODUCTION

\

THE CHRONICLE OBSIDIONIS IADRENSIS LIBRI DUO AND ITS HISTORIOGRAPHICAL AND HISTORICAL IMPORTANCE*

Zadar between Venice, the King of Hungary-Croatia and Croatian Magnates

Illi Veneti Iaderanorum urbem, ащ principatum inter ciuitates regionis Dalmatic dicitur obtinuisse, delere de terra uiuentium proposuerunt (The city of Zadar, of which it is said that it was the first among the cities of the province of Dalmatia, the Venetians decided to delete from the world of the living). This sentence from the prologue of the Obsidio Iadrensis points to the main characteristics of the position of Zadar within Dalmatia in the eyes of contemporaries in the middle of the fourteenth century as well as to the strong anti-Venetian position of the author of the aforementioned work. Even in the early Middle Ages Zadar was already the metropolis of Dalmatia, and consequently dominion over this city signified and gave a legal background to the rule over the entire kingdom. It also enabled rule over the entire Adriatic Sea. Therefore, besides the unquestionable strategic importance of the city on the way to the Levant, the possession of Zadar was something from which Venice as well as the rulers of the Croatian hinterland (Kings of Croatia and later Kings of Hungary-Croatia from various dynasties and Bans of Croatia from the family of the Counts of Bribir of the Šubić kindred) never gave up.

The primacy of Zadar among Dalmatian cities dated from the early Middle Ages, when this city was a centre of the Byzantine province of Dalmatia. Although Byzantine rule in Zadar was never felt too strongly, and because of its geographical characteristics and long distance from the centre the province never became functionally united, the fact that Zadar was a seat of Byzantine officials (archontes, strategoi) gave that city a distinguished position among Dalmatian cities. Zadar kept that distinguished position also after the final incorporation of Dalmatia into the Kingdom of Croatia during the rule of Peter Krešimir IV and Zvonimir. After the recognition of the members of the Hungarian dynasty of Arpäd as Kings of Croatia, the seat of state was transferred to distant Pannonia. This enabled Venice to realise its pretensions to dominion over the entire space of the Adriatic Sea during the twelfth century. Venice considered itself as the successor to the Byzantine Empire, and consequently considered the former Byzantine provinces on the Adriatic as its own pos-

The following texts are translations of the complete text of the introductory studies published above in Croatian. However, the notes with some additional information and references are omitted, and so the reader is asked to peruse the Croatian version.

53

sessions. For that purpose Venice started to build an ideological system that was to receive its best expression in the work of the Venetian historian and Doge Andrew Dandolo in the fourteenth century. For the same purpose Venice also started with limited military and political actions on the Adriatic.

By means of such actions in the area of early medieval Dalmatia Inferior the main goal of Venetian policy was to secure dominion over Zadar as well as over the area to the north of the city. Venice was obviously aware that for certain greater actions it had no real power. Although Venice conquered and destroyed some other castles and cities in various military actions, this was more the result of military strategy than of any real intention to keep the conquered area under its rule.

Zadar came under Venetian dominion for the first time in 1115. The conditions imposed by Venice were not particularly hard. Zaratin citizens obtained wide self-government with rights to elect the city count and the bishop. The situation worsened during the 1150s. Then, with the support of his father and Venetian doge of the same name, Domenico Morosini became the Count of Zadar. Approximately at the same time Venice obtained from Pope Anastasius the agreement to the promotion of the bishopric of Zadar to the rank of archbishopric and metropolis. To the new archbishopric were subordinated the bishoprics of the Kvarner communes, which were at that time under the dominion of the Venetian government. This, for the city in any case, positive shift, was soon partly negated by the decision of Pope Hadrian IV in 1155 by which the newly founded archbishopric was subordinated to the patriarchate of Grado. These two limitations of autonomy of the metropolis of Zadar (that is, the loss of the right to elect the city count and the subordination of the Zaratin Church under the Venetian primate) soon resulted in the discontent of the Zaratin elite and consequently in the first overthrowing of the Venetian government in 1159. Since the help of the Hungarian-Croatian ruler was not sufficient, Domenico Morosini fils was again installed as a Count of Zadar and the city was again subordinated to Venetian rale. The next three uprisings of the Zaratins during the 1160s did not have any positive result for the city. In that sense, there was no benefit to the city from the reestablishment of Byzantine dominion over the greatest part of Dalmatia and part of Croatia during the reign of Manuel Comnenus, since the Morosinis kept the position of counts of Zadar and Venice maintained its rule over the city. Regardless of that, during the entire twelfth century the system of communal organisation slowly progressed and the city's institutions (consuls, judges, council, notary practice) were built.

When, after the death of Manuel Comnenus, Dalmatia and Croatia came again under the rule of King Bela III of Hungary-Croatia, the Zaratins were given the opportunity to throw off Venetian government in 1182. This time it was much more successful. For the next twenty years Zadar stayed under the rale of the King of Hungary-Croatia. During that time there was a continual advancement in the strength-

54

ening of connections between Zadar and its natural hinterland as well as in the strengthening of various communal institutions. The conflicts between Croatian Duke Andrew (later King Andrew II) and King Emeric of Hungary-Croatia enabled Venice to reestablish its rale over Zadar. Venetian Doge Henry Dandolo, as a real creator of Venetian colonial power, took the opportunity, and in 1202 with help of the Crusaders he imposed his rule over the city. On that occasion Zadar was completely destroyed, while many of the citizens who did not die during the siege of the city escaped to Nin. From that town they continued their fight against the Venetians. Using the departure of the main part of the Venetian forces towards Constantinople, and with the help of Duke Andrew and Count Domald of Sidraga and Šibenik, at that time the most powerful Croatian magnate, in 1203 the Zaratins liberated the city. After that Count Domald became the Count of Zadar also. Regardless of that temporary success, the Zaratins again recognised Venetian dominion under some conditions. By the agreement the Zaratins obtained the right to elect the city count, but only from among the Venetian patricians. They also obtained the right to elect the archbishop, but he had to originate from the area of the Venetian duchy. According to the agreement the count was confirmed by the doge and the archbishop by the Patriarch of Grado.

A new uprising of Zadar against Venice took place in 1242. Although the Venetians conquered the city as early as 1243, the communal authorities continued to work in exile in Nin until 1247. Then a new agreement with Venice was signed, this time under even worse conditions. By that agreement Venice acquired the exclusive right to elect and install the count and the bishop, and taxes paid by the city increased, while the citizens were obliged to keep a certain number of hostages constantly in Venice.

The newly established situation was difficult for the city, but its economic and social development, and the consequent strengthening of those forces that saw the future of the city in its firm connection with its natural hinterland, were not easy to harm. The impetus to these forces was also given by a change in the balance between the powers in Croatia. Distant and weakened royal rule was replaced by the newly founded predominance of Ban of Croatia Paul of Bribir, of the Šubić kindred,* * and his brothers. They succeeded in imposing their dominion on other Dalmatian cities, Croatian magnates, Bosnia and Hum. As a symbol of supreme dominion over Dalmatia, the city of Zadar played an important role in Paul's political plans. Ban Paul managed to get Venice to pay to him a part of the harbour dues that Venice owed to the King of Hungary-Croatia. By this Paul wanted to underline his sovereignty over Zadar, to which he had a right as a Ban of Croatia. Paul also undertook an

** Henceforth, Ban Paul and his brothers and sons will be, when speaking about them as a collective, referred to as the Šubići or by their principal title of the Counts of Bribir.

55

extensive action in order to get the citizens of Zadar, who were already dissatisfied with the Venetian government, on his side. To that purpose Paul placed some of them in high positions in the regions that were under his dominion. In some cases he appointed them for certain diplomatic tasks. In that sense the most distinguished among them were Stane de Varicassis (the father of one of the Zaratin rectors in 1346, Paul), Domald de Zadulinis and Guy, son of Crne de Mergia.

Paul's attempts came to fruition in 1311 when Zadar again rose up against Venetian rule. The opportunity for that happened when Venice came under the interdict after the unsuccessful occupation of Ferrara, a city that was under papal sovereignty, in 1309. On that occasion the Pope also absolved the Venetian subordinates from the oath of faith. Venice was weakened also by internal struggles between the Venetian patricians, which culminated after Baiamonte Tiepolo attempted to overthrow the ruling oligarchy. Since Baiamonte was Ban Paul's nephew, it may be the case that he was also supported by the ban during the rebellion. After the defeat of that rebellion Baiamonte found refuge at Paul's court.

After the Zaratins rebelled against Venice, Ban Paul sent them as a support an army led by his son Mladen, later Ban Mladen II, who was on that occasion elected as a Count of Zadar. It is worth underlining the fact that Mladen also took the title "ruler of Dalmatia" (princeps Dalmacie). This confirms the already mentioned presumption that dominion over Zadar was both a necessary and a sufficient condition for acquiring also the right of sovereignty over the entire region of Dalmatia. That title was not only an empty phrase. This may be proved by the fact that Venice later, during the peace negotiations, insisted that Mladen give up that title. Besides Mladen, as a count of the city of Zadar, there was also established the function ofpotestas, as chosen by the city council in the Italian city of Ancona, which had had long political relations with Zadar as well as with the Šubići and which was also interested in breaking the Venetian hegemony over the Adriatic. As a potestas was elected the knight Corrado, son of Simone. After a Venetian protest before Ancona's government in order to forbid Corrado from taking over the function of potestas, a diplomatic solution to that problem was found. Corrado went to Zadar, taking up the position of potestas, but under the title of "defender" {defensor).

For the takeover of Zadar Ban Paul also obtained the diplomatic support of Pope Clement V and King Charles Robert I of Hungary-Croatia, but in military operations he could count only on his own and Zaratin forces. Regardless of that, the war situation was unfavourable for the Venetians. It seems that even Paul's death (May 1, 1312) did not cause significant problems. According to the scarce source data, the replacement of rule was done without any dispute regarding Mladen's inheritance. But it may be supposed that Mladen's taking over of the banal title weakened his interest and his ability to deal with the problem of Zadar. Although he kept the aforementioned titles, Mladen was mainly absent from the city, where the rule was managed by the city rectors.

56

Apparently, neither of the sides involved was able to solve the problem by military actions. The Zaratins, covered by a stormy night, succeeded in defeating the Venetian fleet, which blocked the city from the sea side, and even succeeded in taking the Venetian admiral prisoner. Yet it was obvious that the Venetian naval forces were too strong to be defeated by Zaratin and naval forces of other Dalmatian cities under the domination of the Šubići. It seems that the war had a negative influence on the trade activities of all Dalmatian cities. Although Mladen succeeded in winning over the Venetian mercenaries to his side and in casually breaking the Venetian siege of Zadar from the continent, the chances of a successful ending of the war on behalf of Mladen were not realistic. Probably for that reason Mladen agreed to negotiate and eventually to recognise the return of Zadar under Venetian dominion.

The conditions of the agreement under which the city again recognised Venetian rule in the autumn of 1313 were the most convenient of all agreements signed between Zadar and Venice. The right of election of the city count among the Venetian patricians was given to the Zaratins. Of course, the doge preserved the right to confirm the elected count. However, the authority of the count was significantly limited, since all other administrative functions in the city were reserved for Zaratin citizens and patricians. The citizens of Zadar again received the right to freely elect the archbishop. In the following period, thanks to that regulation, the archbishops of Zadar were mainly elected from among the members of Zaratin patrician families. It is interesting that previous agreements between Zadar, on the one side, and Ban Mladen and the King of Hungary-Croatia, on the other, were still valid, although Mladen abandoned the title of Count of Zadar and ruler of Dalmatia. The legal constitution of Zadar was also based primarily on the statute law of Zadar and communal customary law, and was not subjugated to Venetian law as had been the case in the previous period. Besides these political and administrative privileges the Zaratins also obtained certain trade privileges in Venice.

The system of Venetian rule over Zadar, which was based on the agreement from 1313, stayed valid until the beginning of a new Venetian-Zaratin conflict in 1345 and the Venetian siege of Zadar, which is the subject of this chronicle.

Another factor important for a better understanding of the historical circumstances in Zadar in the middle of the fourteenth century was the policy of the Kings of Hungary-Croatia from the house of Anjou (1301-1395/1409). In the middle of the thirteenth century the Angevin dynasty, by origin the younger branch of the French royal house of Capet, succeeded with papal agreement and support in gaining the right and opportunity, successfully taken, to rule over the Kingdom of Sicily (the Kingdom of Naples) in 1266. Their pretensions to the throne of Hungary-Croatia were based on the hereditary rights of Queen Mary, the sister of King Ladislas IV the Cuman of Hungary-Croatia and wife of King Charles II the Lame of Naples. Namely,

57

after the death of her brother, in January 1292 Mary ceded her hereditary rights on her son Charles Martel and after his premature death (1295) on her grandson Charles Robert, who was also the heir to the Kingdom of Naples. However, Charles Robert did not succeed in keeping the Kingdom of Naples under his rule, since it came under the dominion of his uncle Robert II the Wise. Nevertheless, neither he nor his successors ever resigned from their rights to the throne of the Kingdom of Naples. Moreover, the attempts to restore their dominion over that kingdom formed one of the constant characteristics of their policy until the extinction of the Hungarian branch of the Angevin dynasty. Precisely in that lies one of most important characteristics of the foreign policy of the Angevin dynasty, marking a significant difference from the foreign policy of the previous Hungarian-Croatian dynasty, that of Arpäd. Thus, the main goal of the foreign policy of the Angevins was to unite their dominions on both coasts of the Adriatic Sea. In that policy Croatia and Dalmatia played very important roles. For that reason the kings from the Angevin dynasty simply could not have accepted any kind of Venetian hegemony over the Adriatic. Equally, Venice could have not agreed to such a political constellation, in which both coasts of the Adriatic would be united under one powerful ruler.

An important role in the installation of the Angevin kings on the Hungarian-Croatian throne was played by Ban of Croatia Paul I of Bribir and his brothers George I and Mladen I. Soon after the death of King Ladislas IV the Cuman, they established close and intimate relationships with the court in Naples. In return, the Šubići received support for their dynastic interests and plans. Thus, in 1292 the King of Naples assigned almost entire Kingdom of Croatia as a private estate of the Subići. Even more, the king awarded Paul I the position of Ban of Croatia for life. Although the Šubići also received a similar privilege in 1293 from the last king of the Arpäd dynasty, Andrew III the Venetian (the Šubići even did not fully recognise him as a king) it seems that they still stayed one of the firmest allies of the Angevin dynasty in Hungary and Croatia. It may be presumed that the Angevin Adriatic policy corresponded to the interests of the Šubići and attracted Croatian magnates on the side of the Angevins in contrast to the pro-Venetian policy of Andrew III.

In 1301 one delegation composed of Croatian and Hungarian magnates under the leadership of Paul's brother George I brought Charles Robert, at that moment still under age, to Split. Paul himself escorted the young king to Zagreb, where Charles Robert met with Slavonian and Hungarian noblemen. After that Paul did not involve himself in the dynastic straggles between Charles Robert and other counter-kings and later between Charles Robert and some disobedient Hungarian and Slavonian magnates. Paul took advantage of the king's weakness and minor age in that period in order to strengthen his dynastic power, in the frame of which we may also observe the already mentioned conflict between Paul and Venice regarding the dominion over Zadar and Dalmatia.

58

After breaking the resistance of the last Hungarian magnates in 1321 and introducing a number of administrative and tax reforms with the aim of strengthening the royal authority, which in the previous period had been weakened, Charles Robert I directed his interest towards the last region in the kingdom that still resisted, although not formally, his power. In the centralised Angevin state, in which all leading positions depended in the first place on royal mercy, there could have been no place for a strong hereditary banate of the Šubići covering the entire eastern Adriatic coast and being therefore a great impediment to direct communications between Hungary and Naples.

The king got the chance for involvement in that, for him inconvenient, situation, after there erupted misunderstandings and conflicts between Ban Mladen II and the Dalmatian cities of Šibenik and Trogir as well as between Mladen and Mladen's brother Paul II and some other Croatian noblemen in 1322. Venice also took advantage of these conflicts, putting under its "protection" the rebellious cities of Šibenik and Trogir, while not formally challenging royal sovereignty over these two cities. Charles Robert I first removed Mladen from the ban's position and than he captured Mladen by deceitful means. The new man installed as Ban of Croatia was Ban John Babonić of Slavonia. Yet the entire king's action appeared to be a mistake, since after only a few months Ban John was driven away by rebellious Croatian magnates, this time accompanied by Mladen's supporters (they were led by Mladen's brother George II, who also took over the leading role within the family). After that the king lost all his authority in Croatia for a long period, while Croatia entered a period of absolute anarchy of magnates. It was a consequence of the fact that neither of Mladen's successors (George II, Nelipac, Gregory Kurjaković and his brothers) could have implemented their authority over all the other magnates. Since the king's attempts to restore his authority in Croatia in the 1330s finished unsuccessfully, such a situation lasted until Charles' death in 1342.

After the fall of Mladen, Venice took the advantage and subordinated other Dalmatian cities and towns (Split and Nin) under its rule during the 1320s. Thus, for the first time Venice succeeded in making firm its dominion over almost the entire eastern Adriatic coast. After that, only two Croatian coastal towns, Skradin and Omiš, remained outside Venetian rule. Although Venice on several occasions attempted to subject these two towns as well, Skradin and Omiš still recognised the rale of George II and his successors. On the one hand, Venetian attempts to subordinate these two towns were broken because of the significant military power of George and his successors. On the other, Venice had certain political interests regarding these two towns, since Skradin and Omiš played the role of buffer zones between Venetian territories and territories under royal dominion.

The political situation significantly changed at the beginning of the 1340s after the death of Charles Robert I. He left to his son Louis I the Great a strong, consoli-

59

dated and centralised state. Approximately at the same time (1344) Count Nelipac, who was one of the main opponents and enemies against royal authority in Croatia, died. Using that opportunity, Louis undertook a vigorous action succeeding in forcing Vladislava, the widow of Nelipac, to accept the king's taking over of the fortress of Knin, which was the traditional seat of the Bans of Croatia. At the same time most of the Croatian magnates swore fidelity to the king. By that Louis finally succeeded in implementing royal power on the territory of the medieval Croatian state. The only Croatian magnates who still did not want to recognise Louis' royal authority were Counts Paul II and Gregory of Bribir, Lords of Ostrovica, as well as their nephews Counts Mladen III, Paul III, George and Deodatus, Lords of Skradin, Klis, and Omiš. The remaining members of the Šubić kindred, led by Count Budislav Ugrinić, at the time the Lord of Rog and the most respectable member of the kindred residing in Bribir, also accepted royal authority.

The appearance of the king in Croatia caused great interest among the Dalmatian cities, which, recognising Louis as their highest sovereign, sent him their emissaries with gifts. Zadar also attempted to do so, but because of the personal hesitation of the city's emissaries they came too late for the meeting with the king. It is worth noticing that the Venetian government was not greatly excited because of the deputation sent to the king by Dalmatian cities except for that sent by Zadar, which Venice considered extremely negative. Venetian reaction because of this Zaratin action was vigorous but at the same time cautious. In a short time under the city wall there appeared a strong land and naval army, which soon blockaded the city. The Venetian count was withdrawn, and unconditional capitulation (which would annul former agreements granting Zadar's autonomy) was proposed to the city. Although the Zaratins were confused, soon they decided to resist the Venetian army and they proclaimed the subordination of Zadar to the royal authority. After that they began the fight against Venetian forces that besieged Zadar, as is described in detail in the chronicle presented here.

The Chronicle Obsidio Iadrensis as a Source, Document of One Historical Period and Written Political Statement

After presenting a short review of events that preceded the main object of this work, that is, the siege of Zadar in 1345-1346, it is necessary to say a few words about the chronicle as a work that is on this occasion for the first time presented to the public as a critical edition. In any case, the Obsidio Iadrensis is an important work of medieval Croatian historiography, one that, regarding its literary and histo-riographical qualities, belongs to the group of best examples of medieval European literature. Although this work covers a relatively short period, it describes and deals with complex historical events, giving explicit insight into contemporary political thoughts.

60

Although certain paragraphs of the chronicle were often used as a source for the explanation of some historical events, the Obsidio Iadrensis was still not examined with the scholarly attention that it certainly deserves. The first historian who paid greater attention to the chronicle and analysed it to a certain degree was Franjo Rački. In his study entitled "The Evaluation of Older Sources for Croatian and Serbian Medieval History" Rački dealt with the chronicle in the chapter entitled "Two Chronicles on the Siege of the City of Zadar in the Year 1345-46." That study was published in the journal Književnik in 1865. The first historian after Rački who paid greater attention to that problem, writing more than a century later and considering it within her syntheses of Croatian and of Zaratin medieval history, was Nada Klaić. After Klaić the chronicle was briefly discussed by Neven Budak. Besides the aforementioned historians, the chronicle was also discussed by the philologist Veljko Gor-tan in his short article entitled "Obsidio Iadrensis (Opsada Zadra)." Gortan also started the first serious work on the preparation of a critical edition of the chronicle. Recently, the still unanswered question of the authorship of the chronicle was examined by philologist Olga Perić.

Since the author of the chronicle personally took part in the events on which he reported in this narrative source, or at least it may be concluded from the text of the chronicle that he was an eyewitness, his descriptions of these events are of great value for researchers. His descriptions of events are very plastic and vivid and rich in details that could have been known only to an eyewitness. Thus, the author provides us with a quantity of information on details that were not recorded in the other extant works of Croatian medieval literature, particularly in cases of descriptions of military equipment, the topography of medieval Zadar and its close surroundings, a vivid description of certain ceremonies connected to the deposition of Venetian rule, negotiations during the conflict, and the reestablishment of Venetian government after the city, following the unsuccessful military action of the king's army, faced almost total destruction. From that point of view, the chronicle significantly not only surpasses the frame of Croatian medieval literature but also gives one of most vivid and most authentic description of war circumstances within all Western European literature of the fourteenth century.

The aforementioned qualities of the work, particularly the fact that the author was an eyewitness to or participant in the events described in it, are at the same time obstacles because of the question of the author's objectivity in reporting. In the paragraph entitled "Letter to the Person at whose Request this Work has been composed" the author devoted his work "to the victory of the people of the city of Zadar" mentioning the reasons that influenced his decision to write the chronicle. The author's questionable objectivity is particularly obvious in the second reason: ne tam horrendus excessus per Venetos exactus in prolixitate defluat temporis, sed ut posteris eorum crudelitas reminiscentiae comendetur (In order that such horrible

61

violence perpetrated by the Venetians would not be forgotten in the course of time and that their cruelty would be given to remembrance of descendants). Contrary to that, the first reason for composing the work, that is, the author's wish to explain in due order and soberly the motionis casus... discordiasque habitas inter emulos (the main reason for conflict and discord between adversaries), also testifies to the author's tendency towards giving truthful and objective descriptions of events.

Although the author writes strongly in an anti-Venetian spirit, which is best expressed in the "Prologue" to the work and which is already underlined in recent Croatian historiography, from the aforementioned principles it is hard to conclude that the author is not objective. Speaking about the crimes committed during the conflict, the author reports equally about crimes committed and cruelties inflicted both by the Venetians and by the Zaratins. Thus, he reports the massacre of imprisoned Ragusan sailors who were executed by Zaratin pirates on some of the Zaratin small rocky islands and so on. The author often moralises about the immoral behaviour of the Zaratins, and he explains their failure as righteous punishment by God. He speaks in that way in the "Prologue" as well as in the introduction to the second book of this work. The author is quite far from idealising the Zaratins, and he warns also about their specific offences, for which they were punished already during the war. Thus, he describes the greediness of the Zaratins while they were selling their products to the Hungarian-Croatian army that came in support of Zadar. The vengeance was twofold. On the one hand, the interest of the royal army in taking part in the fight was seriously weakened. On the other, the necessary stocks of victuals were significantly diminished.

Despite that, the author clearly points out that the main responsibility for the conflict may be laid at the door of the Venetian hypocritical policy that provoked the conflict in order to put Zadar into the position of a subordinated city. Such a policy was clearly visible during the Venetian preparation for the siege, when the Zaratins were calmed down by frequent letters sent by the doge, but also during the crushing of the uprising, when the conditions of surrender were at first milder but were soon transformed into a real dictatorship over the city. For the time being, the Venetian government succeeded in abolishing all the results that the Zaratins had achieved during the previous uprising and that guaranteed significant autonomy to the city. The Venetians cruelly squared accounts with their adversaries by imposing humiliating conditions upon them and by exhausting them economically. For that purpose they forced their Zaratin adversaries to come to Venice and stay there as Venetian hostages. It is understandable that the author, a Zaratin by origin, was embittered by such behaviour on the part of the Venetian government. Yet it still does not mean that his account is simply a one-sided report.

The description of events, at least when it is possible to check and compare it with some other narrative sources and official documents issued by the Venetian

62

government, seems to be punctual and correct. The events described in the chronicle are incorporated in a certain wider historical context (the king's action directed towards the reestablishment of royal authority in Croatia, the destiny of the king's brother Andrew in southern Italy, and the crusade of the dauphin), although the author does not search for any deeper correlation between these events. Despite that, it is obvious that the author was aware of their importance and that he had a good insight into the wider political context.

All the aforementioned reasons allow the conclusion that the Obsidio Iadrensis belongs among the best examples of medieval Croatian literature. For the historian this work presents a first-class source written by the hand of an eyewitness who was very well informed in the wider political context significantly influencing events described in the chronicle. Despite his personal injury occasioned by the development of events, the author generally succeeded in giving an objective report of events, not sparing his fellow citizens, the Venetians or unsuccessful and indecisive and perhaps even insincere allies (King Louis of Hungary-Croatia and his bans and magnates), from criticism. For that reason, the author left as his heritage a work that gives, despite his partiality characteristic for the participant of such an event, the historian a detailed report of one of the most tragic moments in fourteenth-century Zaratin history.

*** The Obsidio Iadrensis is a literary work that may be qualified as a chronicle,

since it describes events in systematic chronological order. Despite that, this work is much too complex to be qualified as belonging to only one literary genre. Usually, as is the case with the chronicle written by Thomas the Archdeacon, the aim of medieval chronicles was a description of much longer time spans and in most cases they finished in a detailed description of the events witnessed by the writer himself. In contrast to that, the Obsidio Iadrensis deals with description of one short period covering approximately two years. The description is very detailed, so this work has also the characteristics of the literary genre of memoirs. Yet there is one very important difference. The main actor of the work is not the writer himself but the Zaratins as a whole. The role of any particular individual is not especially underlined, although there are various important persons mentioned in the work. That fact was explained in historiography by an intentional wish on the part of the writer to keep his identity secret, perhaps because of his fear of Venetian revenge. However, it seems that that consideration was of secondary importance during the creation of the conception of the work. Namely, the author presented his statement already in the aforementioned Letter dedicating the work to the "Victory of the people of the city of Zadar." It should not be forgotten that by that phrase the author probably understood only the Zaratin patricians, since throughout the work there is a quite obviously expressed indifference towards the lower strata of communal society.

63

The work was written with a clear pragmatic intention, first expressed in the prologue and later by the intention to keep the attention of the contemporary political public on Zadar. "The ordering party" of the work, whose name was also not explicitly mentioned, was without doubt a Zaratin, certainly a person obtaining an important and influential position somewhere abroad at the moment of composition of the work. For now his position remains unknown. It is possible that he was one of those Zaratins who established close relationships with the royal court in Buda and who after the crushing of the insurrection found refuge there. However, in that case the bitterness of the author towards the king, when openly stating that the king left the city to its own destiny, would be rather strange. Yet since the work was not written for the king but rather as information for some other respectable person obviously close to the author, it may be supposed that that person was given the choice of most appropriate way of its use. It is also possible that the work was written for some Zaratin citizens who lived, during the period described in the work, in some of the contemporary political, cultural or university centres, for instance at a certain university, at the papal court, or in certain neighbouring Italian cities that at that time had hostile relations with Venice (for example, Ancona, Fermo, Ferrara, Padua, and so on). However, there are no sufficient data that could help in the identification of that person. The contents of the letter allow the presumption that he was not personally present in Zadar during the rebellion. This is obvious from the fact that the author, according to his wish, has to set forth (legare) "the main reason that caused the conflict as well as the disagreements between the adversaries." There is no doubt that if that person had been present in Zadar during the conflict he would also have been aware of the reasons that caused the conflict and disagreements. Nevertheless, there is no need to exclude the possibility that the author's intention was not to inform the ordering party himself but rather to inform some other interested persons.

The work was probably finished immediately after the events described in it. In any case it was written before the beginning of a new war between Venice and King Louis for Dalmatia in 1353. As Rački already correctly noticed, it is hard to believe that the author, whose anti-Venetian position is clearly expressed in the work, would not have mentioned such an event, particularly bearing in mind the fact that the war finished successfully for the king in 1358. The work was probably created even earlier, since some of the persons mentioned in it died or changed their positions and status shortly after the events described. Yet in the contents of the work there is no any information or indication concerning that. The author does not mention the plague epidemic in 1348, which also had serious consequences for the already exhausted population of the city, either. Although the conclusive chapter of the work, which if preserved might have given more data and might have put the entire work in a somewhat different context, is lost except for a heavily damaged title and the very

64

beginning of it, it seems that the work is a complete narrative entirety created in a relatively short period after the end of the events described in it.

The author of the work remains unknown. All that he says about himself in "The Letter" is that he is a Zaratin of noble origin. The contents indicate that he was personally present during the events described in the work. From the contents it is obvious that he was either allowed to participate in the sessions of the city council or at least that he could have obtained first-hand information. This may be confirmed by the fact that he had a good insight into various diplomatic activities of the city administration. The text of the work clearly testifies that he had an insight into the official documents such as letters issued by different authorities (the king, the doge, Zaratin letters addressed to the king). Frequent quotations from the Bible and other theological works, as well as frequent usage of Greek words, indicate that the writer must have had a solid educational background and might have been a certain high-ranking Church official.

Until now there has only been one formulated hypothesis about the authorship of the work. According to that hypothesis, presented for the first time by Nada Klaić and later adopted by Neven Budak, the author of the work would be the contemporary Archbishop of Zadar, Nicholas de Matapharis. Both of the aforementioned historians based their presumptions on the fact that the archbishop was a highly educated person and as such the only possible candidate for that attribution. They also expressed the hope that some further philological comparison between the Obsidio Iadrensis and the Thesaurus Pontificum, until now the only work that may be doubtless attributed to Nicholas de Matapharis, will confirm or disprove the aforementioned hypothesis.

At the present stage of research it may be stated with great certainty that Nicholas de Matapharis was not the author of the Obsidio Iadrensis. The presumption that he was almost the unique person in contemporary Zadar who was able to write down such a work is certainly without any foundation in reality. Even in the work itself the author in several places insists on the good educational background of some of his fellow Zaratins. This may be confirmed by the fact that the language of the work, although it certainly points to the author as a learned person, is still not of a degree of quality that one would expect from a person of Nicholas de Matapharis' erudition. The comparison with the language of the Thesaurus Pontificum examined by the philologist Olga Perić even strengthened this presumption.

Although the identity of the author of the Obsidio Iadrensis remains unknown, at least as far as the analysis of known sources allows, there are still a few candidates who may have been possible authors of that work. The circle of possible authors may even be narrowed if we agree with the presumption, springing out from the contents of the chronicle, that the author had to be an elderly priest belonging to one of the Zaratin patrician families. The first among them is Chrysogonus de Cigalis,

65

who obtained the function of Zaratin primicery between 1346 and 1349 and died in the period between 1349 and 1354, most certainly already in 1349 or shortly later. During the uprising of the Zaratins he acquired the function of the vicar of the Archbishop of Zadar (mentioned as vicar in 1346). Another person who may have been the author of the chronicle is the parish priest of St. Peter the New, Michael de Zadulinis, who recorded his last will in the spring of 1346 (that is, in the period of the Venetian siege) and died before 1349, when his successor in the parish church, Philip de Sloradis, is mentioned. It is worth mentioning the fact that Michael was a learned person, as is testified by the fact that in his will he explicitly mentioned his books on logic and philosophy, which he bequeathed to a certain John, a clergyman in the church of St. Peter the New {libros suos loice [!] et philosophic), under the condition that the aforementioned John used them for the purpose of study. Michael also donated to John one breviary. The author of the chronicle could also have been the Zaratin archdeacon at that time, Demetrius de Matapharis, although this presumption is less certain than the previous one. He was a brother of Archbishop Nicholas and later he was installed as the Bishop of Pićan and then the Bishop of Nin. Demetrius was also the vicar-general of his brother Nicholas during the archbishop's voluntary exile in Padua in the 1350s. Of course, the list of potential authors of the Obsidio Iadrensis does not end with the aforementioned persons. However, we may only hope that future research will shed some light on this and enable scholars to solve the question of authorship.

***

Unfortunately, the original manuscript of the Obsidio Iadrensis is not preserved. It seems that the manuscript was already in rather poor shape in the 1530s, as may be concluded from the appendix added to the transcription by the oldest known transcriber, Francis, son of Jerome, de Fumatis. Namely, in the appendix Francis noticed that he transcribed the work in 1532 from a certain valde obscuris fragmen-tis. It is probable that this notice is related to the original manuscript. Some of the mistakes in Francis' transcription may be attributed to the illegibility of some parts of the original. The transcription made by Francis de Fumatis is now kept in the Archive of the Croatian Academy of Sciences and Arts under the signature II. a 35.

The work was for the first time published in a printed version by John Lučić (Lucius) in the appendix to his work De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex from 1666 entitled Scriptores rerum Dalmaticarum nondum impressi. Since Lučić never mentioned de Fumatis, it is possible that he used the original manuscript, which may have still existed in his time. This presumption may be confirmed by certain differences in readings between Lučić and de Fumatis. However, to prove this hypothesis requires further examinations. Lučić's manuscript version of the entire work is, fortunately, preserved, and it helps in the preparation of the work for publication.

66

Lučić's manuscript may also help in correcting the errors made by Ioannes Blaeu during the printing of the work. The manuscript written by Lučić is kept today in the Biblioteca Apostolica Vaticana (Vatican) under the signature Ms. 6958. The text of the Obsidio Iadrensis is to be found on the folios 2-52.

Another important question is why de Fumatis and Lučić transcribed and published precisely this document, which is imbued with such a strong anti-Venetian spirit. In the case of de Fumatis the data that may help in an explanation of that question are so inadequate and poor so that it is impossible to answer it. In the case of Lučić that question may be explained as his personal choice. Namely, Lučić was aware of the existence of the Chronaca Jadratina, the pro-Venetian version of events described in the Obsidio Iadrensis, and he even used and quoted some smaller parts of that chronicle. Yet he did not publish the entire version of that work, although it was also still unpublished in his time. Moreover, in its original Latin version the Chronaca Jadratina is still not published. Unfortunately, Lučić never explicitly explained the reasons for his decision, but that fact alone clearly illustrates his attitude towards the Venetians.

Lučić's entire work was reprinted as the third volume of "Scriptores rerum Hungaricarum, Croaticarum et Dalmaticaram" published by Johann Georg Schwandt-ner in Vienna in 1748. On that occasion certain changes were made so that the text was adjusted in accordance with contemporary printing and orthographic standards. Also, the text of the chronicle was divided into different chapters in comparison to the manuscript versions. Certain parts of the text were adapted and rewritten in accordance with the editor's opinion in order that it might look more logical and correct. It is unlikely that the editors of that edition had an insight into some other preserved manuscript.

Besides the aforementioned manuscripts and printed editions of the work, there is also preserved one Zaratin manuscript. This manuscript was transcribed in the eighteenth century by the Zaratin librarian and antiquary Domenico Ignazio Frauenberger. Although it is generally accepted that Frauenberger transcribed the manuscript written by de Fumatis (as is indicated by the fact that he also transcribed de Fumatis' aforementioned appendix), in these two versions of the work there also exist certain significant differences, which can hardly be explained just as accidental errors that arose during the transcription. There is also a possibility, although small, that Frauenberger had an insight into the lost original. The manuscript written by Frauenberger is kept in the Manuscript collection in the Scientific Library in Zadar under the signature Ms. 735.

Miroslav Kurelac and Damir Karbić Translated by Zoran Ladić and Matthew J. Sujf

67

A CHRONOLOGY OF EVENTS

1344 June 21 Marco Corner is confirmed as a Count of Zadar June 28 The Counts of Šibenik, Trogir and Split are ordered to provide aid

for Vladislava in preserving Knin July 20 The formation of a committee for negotiations with the embassy

sent by Count John Nelipić August 8 Instructions to the Venetian counts of "Slavonia" regarding John Nelipić August 23 The Tragurins request weapons in Venice for defence against King

Louis August 28 Responses are given to the embassy sent by Counts Mladen and Paul August 30 The provisores for Croatia are elected because of the arrival of the

Hungarian army September King Louis sends Ban Nicholas to establish royal rale in Croatia September 14 Instructions to the provisores regarding the reporting of news from

Croatia September 19 The replacement of two sapientes pro factis Sclavonie October 11 The provisores are ordered to establish an alliance between Croatian

magnates and Dalmatian cities against the Hungarians November 11 Ban Nicholas in Zagreb

- Instructions are issued to the provisores to establish an alliance between Croatian counts and promise them Venetian support

1345 January 3 The provisores return to Venice January 13 The period of service of the committee for Croatian affairs is exten

ded until the end of February February 10 The period of service of the committee for Croatian affairs is exten

ded until the end of March February 17 An envoy is sent to Vladislava regarding some violent action taken by

Count Constantine February 22 The period of service of the aforementioned committee is extended

until the end of April March 3 Galleys are sent to Croatia as well as a certain quantity of weapons to

Trogir

69

March 7 March 20

March 23 April 5

April 10 April 17 May 9 June 5 June 7

June 17 June 18 June 23

June 27

June 28 June 29

July 2 July 5

July 7

July 10 July 14

July 18

Further instructions regarding the aforementioned galleys Vladislava undertakes to tear down a certain small fortress belonging to Count Constantine and to compensate the damage The agreement between Vladislava and Šibenik The offers made by some Croatian magnates (Vladislav, Vuk and Mladen) are rejected The order for an official ship to transport Count Mladen's envoy to Trogir King Louis grants the landed estates of John Jurišić to Budislav Ugrinić A certain conflict between Count Mladen and Split is discussed The decision is taken to form the committee for Croatian affairs Provisores are appointed because of the reports regarding the arrival of the Hungarian army in Croatia The provisores are commanded to depart to Croatia The first letter written by the doge to the Zaratins The agreement between Ban Nicholas, Ban Stephen and Vladislava - New regulations regarding the situation in Croatia - The people of Pag are ordered to pay for some damage done to the Zaratins King Louis crosses the River Sava at St. George and starts his campaign in Croatia - The provisores are ordered to immediately leave for Croatia Two banderia are sent to Nin for the defence of the town The second letter - The gathering of the army for Croatia (100 balistarii); the Counts of Rab and Pag as well as the Potestas of Hvar are ordered to help the provisores and the Count of Nin Two galleys are equipped in Venice The purchase of arms for Count Mladen is allowed, and more troops are gathered and sent to Nin; the Lord of Padua is thanked for offering aid Marco Corner is mentioned in the datation for the last time - A ship is sent towards Senj with a mission to obstruct the arrival of supplies for the Hungarian troops; two smaller ships are dispatched to carry the news about the situation in Croatia The third letter The men of Rab are ordered to equip one galley and one other ship and to send them to the provisores The fourth letter - The commander of the balistarii in Nin is appointed

70

July 20 King Louis in Klokoč July 22 King Louis in Bihać July 23 The fifth letter August 1 King Louis in Zagreb August 10 The notice to the Count of Rab about raising the troops against the

rebelled Zaratins August 12 The order of Pietro de Canale to all the Venetians in Zadar to leave the

city is issued and the siege begins August 13 The incarceration of Zaratins on Venetian territories, especially in

Pag; the slaughter of agricultural workers on their way to Zadar August 16 Francis de Georgiis leaves Zadar as an envoy to King Louis; some

Tragurins are captured August 20 The provisores are empowered to form an alliance with Croatian mag

nates August 22 The Venetian army pillages the vicinity; the city is besieged

- The commander of the field army (capitaneus exercitus) requests permission to attack the Zaratins

August 25 King Louis writes to the Zaratins August 29 The commander of the field army is ordered to harm the Zaratins as

much as he can and to refuse any negotiations - The commander of the navy {capitaneus maris) is ordered to block Zadar completely from the sea and to plunder Zaratin cattle - The provisores are empowered to form an alliance with Count Gregory Kurjaković - The provisores are ordered to depart to Šibenik, Trogir and Split and demand military aid (ships) against Zadar - The decision is taken to appoint the Count of Pag, and permission is granted for the men of Pag to arm a ship against the Zaratins

August 30 The placing of the chain - Counts Gregory and Budislav Kurjaković accept the alliance with Venice - The provisores are empowered to form an alliance with Counts Mladen and Paul of Ostrovica; the supply of building material to the commander of the field army is approved; the Count of Rab is ordered to try to win the Counts of Krk to their alliance

September 2 The departure of the Zaratin envoy to Naples September 3 The confiscation of Zaratin property is ordered September 6 The attempt to breach the chain September 8 King Louis' letter from August 25 is received

71

September 11 Regulations regarding the keeping of imprisoned Zaratins September 13 The treaty of Counts Paul of Ostrovica and Mladen with the Venetians September 14 The beginning of the construction of the bastida

- Further instructions regarding the imprisoned Zaratins September 15 Compensation is paid to the people of Nin for their cattle eaten by

troops and further regulations are made regarding the imprisoned Zaratins

September 17 The arrival of the Zaratin envoy to King Andrew - The first document omitting any mention of the doge in datation mentioning there only the city rectors

September 18 The murder of King Andrew - The attack on and destruction of Zaratin pirates operating near Apulia is ordered; protests are directed to Ancona because of its support given to Zaratin pirates - The conflict between Šibenik and Budislav Ugrinić

September 20 The use of the capital deposited in Venetian banks for financing the war is approved but with an obligation to compensate it after the war - The Count of Rab is commended for sending Zaratin prisoners to Venice

September 24 Orders are issued to send a certain Master Francis from Crete to troops at Zadar - Further warrants to the commanders at Zadar are issued and letters to Counts Mladen and Paul of Ostrovica are written

September 25 The Zaratins capture one Ragusan vessel September 27 The disembarking of the Venetians at St. Euphemia's Cove September 28 The Venetians are defeated at the Castle of St. Michael

- The Count of Rab is ordered to send spies to Hungary and to persuade the Counts of Krk to abandon the Zaratins and is also informed of the death of King Andrew

September 29 Orders are issued regarding the fortification of Nin; an apology is made to the Kurj ako vici, the Šubići and the Gusići for damage done by soldiers; regulations are made for troops

October 6 The commanders besieging Zadar are empowered to form an alliance with Croatian magnates

October 8 King Louis is mentioned in the datation of Zaratin documents for the first time

October 10 Anconitans are allowed to leave Zadar October 15 The appointment of a new commander of the navy is confirmed and

further instructions regarding the war are given

72

- The commanders of the field army and the navy are given liberty regarding the reward for soldiers in the case that they storm the city - King Stephen Dušan of Rascia offers the Venetians aid against Zadar

October 17 The prohibition on the reelection of any former commander at Zadar October 19 The return of Friar Martin from King Louis October 20 Ban Nicholas in Bihać

- An investigation into the escape of a certain Saladin of Zadar from prison is ordered

October 23 Andrea Morosini is appointed as sapiens pro factis Sclavonie instead of Marco Corner

October 25 The period of service of the committee for Croatian affairs is extended until December

November 3 Saladin is imprisoned again; permission is granted to the people of Pag to import food from Italy and Istria; the estates belonging to the Zaratins are handed over to the people of Nin for their temporary use

November 5 The determination of punishments for bringing food into Zadar is made - The commanders besieging Zadar are informed of the arrival of Hungarian troops

November 6 The arrival of the ban's troops in Mogorova Dubrava - The pillaging of Zaratin surroundings and islands is ordered

November 8 Troops are dispatched to Istria with instructions to continue to Zadar if they are not needed in Istria; additional troops in Lombardy are collected - The decision is taken not to send envoys to express condolences and negotiate on the matter of Zadar to King Louis

November 10 The troops gathered for Istria are sent directly to Zadar - The warrants of the military officers participating in the siege of Zadar are issued

November 12 Talks are conducted with a certain Hungarian bishop who found himself in Venice - The men of Pag are ordered to confiscate Zaratin property in Pag - The captain of the bay {capitaneus culphi) is instructed to return to Venice if the sea is safe; mention is made of the dauphin, Humbert of Vienna

November 13 The sending of the third envoy to the bans November 19 The commander of the navy is ordered to send Zaratin prisoners to

Venice and the designation of the powers of the officers besieging Zadar is made

73

- The orders to the commander of the navy to prevent transport of the provisions by sea for the Hungarian army at Vrana

November 20 The commanders are commended for making an agreement with the Hungarians, and other regulations are made regarding the supplying of the troops besieging Zadar

November 21 The reconciliation of the king and John Nelipić November 22 Acknowledgment is made to King Stephen Dušan of Rascia for the

help that he previously offered, but a polite refusal is issued - The command to the patroni of the arsenal to assist the Ragusans in arming a vessel against Zadar

November 25 The raising of the Royal Standard; battle on St. Chrysogonus' Day November 26 An attempt at mediation by the dauphin is made; the Zaratins reject

the offer of a settlement - The people of Rab are commended for sending a galley to the siege of Zadar

November 27 The period of service of the committee of Croatian affairs is extended until December

November 29 The decision to appoint new commanders of the army besieging Zadar December 2 The beginning of the bombardment of the city from the marani in the

harbour December 3 Further regulations regarding commanders besieging Zadar December 5 Better information about the situation in Zadar, as well as a strength

ening of the siege, is demanded - The third shift of troops is sent to the siege of Zadar and the order to pillage the Zadar's surroundings and islands is issued

December 6 Regulations regarding the mutual cooperation of the second and the third shift of besieging troops - A commendation is issued to Split, Šibenik, Trogir and Pag for their vessels besieging Zadar and proposal to send the new vessels instead of the old - The money for mercenaries is sent to the Lord of Padua - Permission is granted to the newly appointed abbot of St. Chrysogonus to send one monk to Zadar

December 8 The commanders are encouraged to win Zadar over with money December 9 An old big ship to be used during the siege of Zadar is bought December 12 The capture of the Castle of SS. Cosmas and Damian December 15 The extension of the service for troops besieging Zadar; pillaging of

Vrana; discussions regarding the refugees from Zadar - The commanders are told to ask for new siege weapons

74

December 20 The beginning of the construction of the second bastida December 23 The command to appoint a crew in SS. Cosmas and Damian, and

further pillaging of Zadar's surroundings December 27 Decisions regarding Zaratin prisoners; the passage of the Hungarian

envoy over Senj to Naples is permitted - The complaint to Ancona for helping Zadar

December 30 The recruitment of the cavalry for the army besieging Zadar December 31 The letter from King Louis to the Zaratins

1346 January 1 The election of Pietro de Canale as the commander of the field army

is rejected January 2 The election of a committee of five January 7 Count Mladen's proposal to take over Knin is rejected

- New commanders are sent to the siege of Zadar; the commander of the Castle of SS. Cosmas and Damian is elected

January 9 Regulations regarding the troops besieging Zadar January 10 One of the Zaratin captains of the Castle of SS. Cosmas and Damian

and captured monks are liberated January 14 New naval troops are sent to Zadar

- Decisions are taken regarding the attempts to win Zadar over with money and regarding Zaratin prisoners - The investigation about a certain ship that secretly broke the siege

January 19 Orders are issued to the people of Pag regarding confiscated Zaratin property - The ships of Dalmatian cities change shifts in the siege of Zadar

January 20 The Venetian marano is won over by the Zaratins January 21 The skirmish with the Venetians and an attempt at betrayal

- The new recruitment of the cavalry January 23 The Venetians break the chain; 40 ships are coming January 26 The fight over Zaratin swift longships January 29 The construction of a certain bastida February 1 The mediation of the Duke of Austria in negotiations with King Louis

is accepted February 3 Envoys to the Duke of Austria are sent; Marin Faliero goes to Zadar February 4 Instructions for the envoys to Duke Albert of Austria February 6 It is decided to study options for the storming of Zadar February 7 The decision is taken to make an attempt to storm Zadar; gifts are

given to the Duke of Austria's envoy

75

Febraary 8 The committee for preparing the equipment for the storming of Zadar is formed

February 11 Pietro de Canale replaces Marco Giustiniani as a commander of the field army - Further preparations for the storming of Zadar - Talks with Count Gregory Kurjaković are approved

February 12 The fight for the marano - The election of certain officers

February 13 Two monks are sent to win the Ban of Bosnia over - Officers for the construction of a certain bastida are elected - The Count of Nin is instructed to fortify the city - The exchange of captured Tragurins for Zaratins imprisoned in Trogir is approved - Decisions regarding Zaratin property confiscated in Pag

February 14 The decision regarding the sending of envoys to the Duke of Austria - A board for the revision of war-related costs is elected

February 18 Decisions regarding the sending of troops to Zadar - Instructions to the envoys to the Duke of Austria for possible negotiations with King Louis

Febraary 22 The decision regarding the sending of envoys to the Ban of Bosnia - Instructions to the commanders besieging Zadar to maintain good relations with the Counts of Krbava

Febraary 24 The destruction of a catapult erected in St. Chrysogonus' cemetery February 25 The regulation regarding the election of the general commander of

the navy (capitaneus generalis maris) February 27 Marin Faliero "comes for the siege of Zadar," that is, as the com

mander of the field army March 1 Guidelines are issued for the general commander of the navy March 3 King Louis sends a letter to the Zaratins

- Responses are given to the proposals of King Stephen Dušan of Rascia

March 6 An embassy to the Pope is sent, and a protest is made to the Duke of Austria regarding the collaboration in Senj of a certain subject of his with the Zaratins

March 9 The Venetian response to the Pope is given regarding King Louis' plans regarding an assault on the Kingdom of Naples

March 12 More galleys are sent to Zadar March 15 The men of Fermo are allowed to leave Zadar; more vessels are de

manded from Dalmatian cities; new commanders are sent to the siege of Zadar and transportation of captured Zaratins to Venice is ordered

76

March 24 March 25 March 26 March 28 April 3

April 5

April 6 April 8 April 11 April 17

April 18

April 19 April 20 April 22

April 27 April 29

May 1

МауЗ May 5

May 7 May 9

May 14

May 16 May 20

Instructions to the envoys to the Duke of Austria The sending of new troops to Zadar The arrival of King Louis' letter from December 31, 1345 The arrival of King Louis' letter from March 3, 1346 A ship is given to the commune of Hvar and Brač for war against Zadar A big Venetian catapult collapses; 4 Venetian besieging ships dock at the "Rock of Evil Counsel" The general commander of the navy is sent to Zadar The instructions for the storming of Zadar The arrival of 50 Mantuan ships The withdrawal of the envoys from the Duke of Austria - A suggestion to send two galleys against Zaratin pirates operating near southern Italy is rejected Responses are given to the offer of the Ban of Bosnia - The decision regarding the reward for participation in the storming of the Castle of SS. Cosmas and Damian News of the arrival of the Hungarian troops; provisores are elected The provisores are sent to Croatia Ships are dispatched in a search for Zaratin pirates; a protest to An-cona for giving aid to Zadar; rewards for taking Zadar by storm or by betrayal (unlocking the city gate) The commanders are encouraged to try the storming of the city The pulling out of the siege towers from the bastida into the assault position The arming of the additional galleys; news of possible arrival of the Genoese navy Commanders are encouraged to take the city by storm Provisores are sent to Croatia to raise the spirit of the commanders and to win Counts Paul of Ostrovica and Mladen to their cause The order to the provisores is repeated Further instructions to the provisores - Responses to the proposals of Count Gregory Kurjaković Acknowledgment is made to Count Mladen for his arrival at the siege of Zadar, and Count Paul is encouraged not to surrender Ostrovica to the Hungarians Venetian defeat during the attempted storming of the city Friar Michael is sent as an envoy to King Louis - A protest is made to the Patriarch of Aquilea for encouraging the enemies of Venice etc.

77

May 21 The election of five provisores who need to go to Zadar and explore the possibility of a new attempt at storming the city as well as an obligation to secure other Dalmatian cities

May 22 Instructions are given to the provis ores; the election of envoys to the Patriarch of Aquilea

May 23 Instructions are given to the provisores to go to Aquilea; further negotiations are conducted with the Patriarch of Aquilea; aid to Counts Mladen and Paul is discussed

May 26 The withdrawal or destruction of siege weapons is ordered May 27 King Louis' arrival in Klokoč May 28-29 The destruction of the siege weapons that were pulled out on April

29 June 1 The destruction of catapults erected near the Church of St. James

- The commander of the Venetian flotilla tracking the Zaratin pirates is urged to return to Zadar as soon as possible, and the Venetian fleet at Zadar is admonished to track the movements of the Genoese fleet

June 3 The demolition of the smaller bastida June 4 King Louis at Zemunik June 5 The men of Šibenik and Trogir are permitted to contact the bans June 8 Instructions are given to the commanders of troops besieging Zadar

regarding the arrival of the Hungarian army or Genoese galleys; the order is issued for the destruction or corruption of a certain Zaratin well

June 9 An instruction is given to the Count of Nin not to allow skirmishes with the enemy; commanders besieging Zadar are warned to settle their disagreements - Commanders besieging Zadar are ordered to supply Nin with a garrison and to watch for possible smuggling of weapons from the March of Ancona to Zadar

June 10 King Louis' arrival at the border of the greater area of the city, at St. John

June 11 The Zaratin embassy to King Louis June 12 A commendation is given to Venetian commanders for their bravery

shown in the battle against the Hungarians; attempts are made to obstruct Anconitan support to Zaratins

June 14 Information about the arrival of Genoese galleys and promises of support are given to the Venetian besieging army

June 15 King Louis' arrival at Zadar June 19 Instructions are given regarding negotiations with King Louis {inter

alia, that Counts Mladen and Paul should be included in them); the

78

Venetian forces besieging Zadar are encouraged to resist the Hungarian army The arrival of the Patriarch Bertrand of Aquilea in Zadar Instructions are given that Counts Mladen and Paul from Ostrovica should be included in the peace agreement Defeat at the Venetian bastida The Venetians burn catapults without any resistance on the part of their adversaries King Louis' departure A commendation is given to Venetian commanders for their victory over the Hungarian army King Louis in Luka County; Ban Nicholas at Zadar The Venetians report to the Queen of Naples about King Louis' withdrawal and his return to Hungary The decision to honour the Hungarian envoys with feasts at the expense of the state The formation of a committee for negotiations with the Hungarian envoys More on negotiations in Venice King Louis in Bihać - Further instructions are given to the military commanders besieging Zadar; provisores are sent for negotiation with Voivode Lacko-vić before his departure from Zadar

July 16 The decision to send the envoys to King Louis July 19 The rebellion of the Zaratin commoners; negotiations with the Venetians July 23 The capture of some defectors; treason is uncovered

- The instruction to the military commanders regarding a possible assault on Zadar is given; withdrawal of the provisores from Croatia to Venice is ordered

July 25 The execution of traitors - Permission is granted to the standard-bearer of the Venetian army besieging Zadar to return to Venice for medical treatment

July 29 The siege of the Castle of St. Michael starts - King Stephen Dušan of Rascia is asked to intervene with King Louis

July 30 King Louis in Zagreb - The decision is taken not to attack Zadar

July 31 The previous decisions of the commanding staff are approved and new commanding staff are appointed

June 20 June 22

July 1 July 2

July3 July 4

July 6 July 9

July 10

July 11

July 14 July 15

79

August 3 Decisions are taken regarding the arming of two ships more than was previously ordered

August 5 Zoilo de Ursulino, a captain of the Castle of St. Michael, defects to the Venetians

August 6 The embassy of a certain bishop to the commander of the navy August 9 The battle for the Castle of St. Michael; the murder of certain chil

dren - A commendation is given to commanders for successfully besieging the Castle of St. Michael; an order is issued to the Count of Rab to send spies to Hungary with the task of enquiring into the movements of the Hungarian army - A Franciscan provincial, Caterin, an envoy to the Ban of Bosnia, is rewarded

August 10 The surrender of the Castle of St. Michael -Instructions are given regarding the siege of the Castle of St. Michael; proposals of Croatian magnates regarding Knin are rejected; Count Duimus of Krk is requested not to support Zaratins and a letter is sent to him regarding a son of Count Paul of Ostrovica

August 12 Fire in the bastida - The offer of an alliance against King Louis, proposed by the Queen of Naples, is rejected

August 13 The commander of the field army is ordered to depart from Venice to Zadar

August 15 The offer of an alliance against King Louis, proposed by the Queen of Naples, has been rejected again

August 17 Instructions to the envoys for arranging peace with King Louis August 20 The committee for logistics of the army besieging Zadar is formed August 21 The order to commanding staff besieging Zadar to issue a proclama

tion in Croatian and Latin with a request for surrender - Count Gregory is encouraged not to surrender Ostrovica, while Count Mladen is advised to make peace with the people of Šibenik; the commander of the Castle of St. Michael is appointed

August 24 Regulations regarding the fleet at Zadar and regarding negotiations connected to Ostrovica and Count Mladen

August 26 The Ban of Bosnia is informed about negotiations with the Hungarians - Regulations regarding the election of envoys to Hungary

August 27 Further regulations for holding a firm siege August 29 The delay of the commander of the field army Marco Giustiniano's

journey to Zadar is approved because of his son's illness

80

September 3 The return of some defectors - Regulations regarding the replacement of the commanders of the field army

September 4 Responses are given to the demands of the Bosnian embassy - Responses are given to the embassy of Count Gregory Kurjaković - Diplomatic actions regarding negotiations with Hungary

September 5 The execution of former defectors; the arrival of Andrea Morosini September 8 A committee for the interrogation of three noblemen of Zadar who

came from the city is formed September 9 The letter of Abbot Michael of SS. Cosmas and Damian to Andrea

Morosini September 10 Abbot Michael is arrested September 22 An envoy is sent to establish a peace between the ban and Count

Mladen - Further regulations regarding a strengthening of the siege

September 25 More troops are sent because of the news received regarding the Ban of Slavonia

September 26 The response to the demands of the Bosnian envoy - Instructions for the commanders to try to arrange an agreement with foreign mercenaries serving in Zadar

September 30 The former commander of the Castle of St. Michael is sent to the army besieging Zadar

October 1 The capture of some Zaratin swift longship October 5 Safe conduct is asked from King Louis and the Duke of Austria for

the envoys October 10 Three Venetian soldiers are captured

- Measures for improving the siege are taken October 11 Further measures for improving the siege are taken, since the nego

tiations with King Louis have failed; instructions are given to the envoy to make an alliance with the Ban of Bosnia

October 14 Decisions regarding negotiations with King Louis and the actions of the Patriarch of Aquilea

October 16 The commanders at Zadar have their decision to turn down suggestions from Zadar approved, and they are encouraged to continue the siege

October 21 The order is issued for the captain of the bay to take his galleys and go to the siege of Zadar

October 28 The mediation of the Ban of Bosnia is accepted for negotiations with the Zaratins; news is received of the ban's arrival; more troops for the siege are gathered

81

October 29

October 31

November 4

November 7

November 10

November 13 November 14

November 16

November 17

November 25

December 4 December 5 December 7 December 8 December 11 December 12 December 13 December 15

Count Gregory is urged not to surrender Ostrovica; a proposal of a new assault made by the commanders besieging Zadar is considered and a further strengthening of the siege is ordered The Counts of Krk are warned not to interfere with the surrender of Ostrovica and commander of the army besieging Zadar is urged to try to persuade Count Gregory not to surrender the castle to King Louis More cavalry is sent to the siege of Zadar because of the danger from Ban Nicholas; any negotiations with the people of Zadar except regarding unconditional surrender are forbidden - The plundering of Zadar's district is ordered The Counts of Krk are urged to hand the minor Count George over to the Republic The commander of the field army is commanded to withhold his men from plundering and to secretly deliver a message to the Ban of Bosnia - Recruitment of new troops for the army besieging Zadar and regulations regarding further siege improvements because of the fear of the ban's intervention The sixth army shift is preparing for Zadar The regulations regarding the commander of the squad for pillaging Zadar's district A further raising of the troops; orders to the commanders besieging Zadar to send the captain of the bay home to Venice if he is no longer needed at Zadar; election of the commander of the navy is confirmed Decisions regarding negotiations with the Zaratins - Decisions regarding an alliance with the Ban of Bosnia - Decisions regarding Count Mladen's stay with the troops at Zadar and his relations with the Ban of Bosnia A discussion in the Grand Council and a new rebellion of the commoners The decision to take Zadar by storm The committee for preparation of an assault on Zadar is formed The Zaratins appoint envoys for the surrender of the city The Zaratin embassy to Venice The preparation of the ships for the assault on Zadar The commanders for the aforementioned ships are elected Zaratin envoys in Venice determine the terms of surrender King Louis is mentioned in the datation of Zaratin documents for the last time - Instructions to the commanders for conduct during the surrender of the city

82

- The peace treaty between Zadar and Venice - Envoys to accept the surrender of the city are appointed

December 17 The son of the commander of the field army Marco Giustiniani is permitted to attend the celebrations in the Grand Council

December 21 The return of one envoy; Venetian troops enter Zadar December 23 The oath of allegiance; the doge is mentioned for the first time in the

datation of a Zaratin document December 28 The release of the imprisoned Zaratins December 31 The period of service of the committee for Croatian affairs is exten

ded until the end of January December The Zaratins confirm the peace treaty

1347 January 3 Commanders are ordered to supply the city with troops January 4 Regulations regarding the pacification of Zadar (prohibition against

holding arms at home and stockpiling of food, abolition of some regulations made during the independence etc.)

January 6 Regulations regarding the establishing of a regular government (the count and his assistants) and its empowerments

January 9 Further regulations regarding the governing of Zadar January 11 The mediation of the Ban of Bosnia in negotiations with King Louis is

accepted January 18 Talks with the envoy of a certain Lord Charles regarding negotiations

with King Louis January 20 The rectors and captains Andrea Morosini and Marco Giustiniani are

mentioned as governors of Zadar for the last time - The return of Andrea Morosini to Venice is determined; Marco Giustiniani remains in the city government

January 24 A proclamation is made regarding a surrender of arms January 27 50 citizens depart to Venice as hostages Febraary 1 The taking of an oath by Marco Giustiniani as Count of Zadar is

determined February 4 Further decisions regarding the taking of the oath Febraary 10 The withdrawal of the army treasurers to Venice and sending of the

count's assistants; regulations regarding the election of a chamberlain - Further regulations regarding the fortifying of Zadar

Febraary 22 Regulations regarding the stay of Zaratin hostages in Venice - A reward is given to a certain magister who worked on the surrender of the Castle of St. Michael

83

Febraary 27 Further regulations regarding the fortifying of Zadar and the defence of its district

March 1 Provisores are sent to Zadar to work on the rebuilding of the city and its government - The settling of different affairs regarding Zadar

March 4 The exchange of 14 hostages March 7 Marco Giustiniani is called Count and Captain of Zadar in the datation

of a charter from Zadar March 8 The order to the provisores to depart to Zadar; a regulation to tear

down the Castle of SS. Cosmas and Damian March 15 Crne de Fanfogna and his son are condemned to exile; further regu

lations are made regarding the fortifying of Zadar March 18 An additional ten hostages go to Venice March 22 Regulations regarding the fortifying of the Castle of St. Michael April 5 Further regulations regarding conduct towards the Zaratins April 9 The extended deadline for paying the servicium to the abbot of SS.

Cosmas and Damian April 16 Further regulations regarding troops in Nin and Zadar April 18 An offer is made by the Patriarch of Aquilea for mediation in negoti

ations between Venice and King Louis April 28 Eased terms for exiled Zaratins April 29 Money for salaries is sent to Zadar May 9 The provisores are ordered to return to Venice; further regulations

regarding the fortifying of Zadar; confiscation of the property belonging to Crne de Fanfogna

Compiled by Damir Karbić and Zoran Ladić

Translated by Goran Budeč and Matthew J. Suff

84

THE LATIN LANGUAGE OF THE CHRONICLE OBSIDIO IADRENSIS

The text of the chronicle, in the transcription as it has come down to us, is corrupted in a number of places, so that its reconstruction for the purposes of creating a critical edition is made additionally difficult and occasionally even impossible to carry out in a satisfactory manner. On the other hand, the author himself -although it cannot be said that he is illiterate, as his education is proved by his numerous quotations from some of the finest Antique works and writers - has certain difficulties when writing in Latin. Not rarely, in order to understand him fully it is not enough to know what he said but it is also necessary to find out from the context what exactly he wanted to say. All of that is because he did not know how to express himself adequately in Latin.

Besides numerous other inconsistencies and ambiguities, such linguistic imperfections - which are only partly reflections of medieval customs and general practice - are present on all levels, starting from orthography and phonetics, through morphology, syntax and stylistics, up to lexis and phraseology, together with the author's own noticeable contribution to the various departures from Classical grammatical norms. Let us illustrate and examine them one by one with a few examples.

Orthography and phonetics. The author does not note diphthongs ae and oe. Thus, instead of them he writes either е caudata (e) or just e, regardless of which of these diphthongs they represent.

- е instead of ae, e.g. edificium, presidium, prefer, even eneus instead of aeneus, but regularly aer; he also writes ladre, ladre.

- ae (that is, the so-called tailed e — e) instead of e: cgreus instead of ce_-', in/slices instead of -fe-.

- е or <=? instead of oe: obedire, cepit, Phebus,pena, menia and mgnia, federe and federis.

Instead of i he frequently writes y, e.g. tyara, dyabolus, dyadema, pyrata and Hyeremias, and vice versa i instead of y, e.g. tipus and Porphirius, and in some other places Tüan and Tytan, maiestas and mayestas, martyr and martir, abyssus and abis-sus, and immo and ymmo.

He writes the aspiration unnecessarily; besides the well-known lachryma instead of lacrima, he also writes cathena (151,5) instead of catena, then hpstium instead of

85

ostium, hedificare mstead ofed-, and prohicere (239,14) mstead ofproiicere. Sometimes the aspiration is omitted in places where it is etymologically justified, e.g. aurire instead of haurire, exalare mstead of exhalare, gorda instead of chorda and tronus instead of thronus. Or he writes both forms: thus, besides caritas there is charitas, besides erus there is hems, and besides cithara there is citarizo.

Frequently he does not note double consonants: hence he writes oportuna instead of -pp-, asperimum instead of -rr-, atemptat instead of -tt-, agreaguit instead of-gg-, rebeliones instead of-//- andpercusio instead of -ss-. In some other places, where there is no etymological justification for it, he doubles them. Thus, besides the well-known littus instead of -t- we can find duppjex, duppjicare, peUagus, dejz. fensio, dififinitio, gazza, aUacriter, admirratio, neccesse, neccessitas, and so on. The author also likes to write defenssiones, defenssare and dispenssare.

Thus there also appears sumus (263,7) instead of summus, and summe (205,11) instead of sume (from sumere). There may also be found single and double consonants, both in the wrong places: tyrranicus instead of tyrannicus.

There are also often such pairs as quattuor and quatuor, flamma and flama, pugiles an.dpugiU.es, and tolerare and toUerare.

The author simplifies words such as exspluere, exsecrare and exspectare into exoluere, execrare and expectare, and acquiescere into aquiescere.

According to contemporary custom, the author in principle writes the consonant u in the same way as the vocal u: therefore, for example, he writes uulgare or Veneti and Vngari. But there may also be read Uictorie instead of Vic- and vrbis instead of ur-.

In the compound words of the verb iacere the author notes the consonant i, e.g. adiiciat, abiiciunt and obiiciente.

The author frequently writes -ci- instead of -ti-, e.g. tercius, inducie and saciun-tur, and, even more often, -ti- instead of -ci-, e.g. ejjicatia, inditium, mendatium, offitium, prouintia, solatium and sotius. He also writes nuntius and nuncius, patiens andpacientia, spatium and spaciari, audacia and audatia, and officmm and offitium.

Besides the assimilated tanquam there may be found the unassimilated tamquam, while the author of this work writes iccirco, at that time often assimilated, in a Classical way - that is, as an unassimilated idcirco.

Some words appear in, to a certain extent, a different phonetic form in comparison to the works of Classical authors. Thus, besides the well-known epistola instead of -ula, there may be found iocunde, iocunditas and iocunditer instead of iu-, octuaginta (281,15) instead of octo-, bemuolus, benioulentia instead of bene- (but regularly benedicere), and oncQpubbis (215,2) instead of puppis, obbrobrium (189,25) instead of oppr- and gelatus (117,2) instead of zel-.

Here may also be included the pairs tegumentum (205,20) and tegmentum as well as quatenus and quatinus (131,11), Croatia and Crouatia (121,9-15).

86

Among distinctly medieval characteristics there belong examples such as erumpno-sus instead of erumnosus, obsedium instead of obsi-, consedentis with the vocalisation of the simplex instead of -si-, inextimabilis (passim) instead of inaestimabilis and the haplology extimare (137,19) instead of existimare.

As far as morphology is concerned, one would expect the smallest number of aberrations as compared to Classical Latin, as is the rale in the cases of most medieval writers. However, in the case of the author of this chronicle, besides some features common for all medieval writers, one may also find certain more strongly expressed individual characteristics.

Regarding the nominal forms it is worth mentioning the following:

- the occasional suffix -is in the ablative of the plural of the third declension instead of -ibus. e.g. mentis, from menia instead of menibus., rectoris. (271,20) instead of rectoribus. grandis_ uocibus (253,3) instead of grandibus and in codicis. (243,3) instead of codicibus:

- the adjective creber declined according to the third instead of the second declension: crebrium iaculorum (221,21-22) instead of crebrorum. and crebribus per-cussionibus (275,15) instead of crebris.;

- the adjective illustris declined according to the second instead of the third declension: illius illustre solemnitatis instead of illustris;,

- feruentorum (277,11) instead of feruentium:

- the Latin accusative aerem instead of the usual Greek aera;,

- in the comparative of the ablative a singular ending with -i instead of -e: in spacioriforo, in maiori logia, in eminentiori turri (165,6);

- the synthetic (periphrastic) comparative/?/^ imminentibus (211,6) instead of the correct imminentioribus;

- decern et septem, and decern et octo (127,6-7) instead of septendecim, and duo-deuiginti.

In the case of verbal forms the following inconsistencies may be observed: - the third person plural perfect finishes regularly with -erunt, and only occasion

ally with -ere: affixere and latuere:

- in the perfect tense of the verb ire, besides the forms with -ii, there appear also those with im, e.g. exiit, but adiuit and intromit.

Besides these common features there are two others, characteristic for the writer of the chronicle.

The first of these two features is related to the creation of the passive perfect tense by using extitit (the perfect of exsistere) instead of est or fuit. There are a number of examples: extitit interfectus, extitit confectus, extitit commotum, extitit punita, extiterat condeletum, and so on.

87

The second feature is related to a rather unusual creation of the perfect tense out of the present tense stem: opprimerunt (223,23) and impremerunt (with the vocalisation of the simplex, 159,18) instead of oppresserunt and impresserunt; infringerunt (289,16) and infringerant (259,11) instead of infregerunt and infregerant; siniuit (189.9) instead of siuit; persistissent (289,1) instead of perstitissent; as(s)isterant (219.10) instead of astiterant; consentientur (199,13-14) instead of consenserunt; haurierunt (189,17) instead of hauserunt; reperierunt (189,20) instead of repererunt; delinquerunt (223,15) instead of deliquerunt.

There is also an incorrect imperfect fodebant (217,21) instead offodiebant, and a gerund fodendi (221,19) instead of fodiendi. Incorrect too is the gerundive in the pro inienda conuentione (281,25) instead of ineunda (with the correct circumeundo 155,9).

There is also the medieval past participle prestatum (221,16) instead of prestitum (from prestare).

The infinitive of the passive perfect tense may be created by using fore instead of esse, which is also one of the characteristics of medieval Latin: existimant Iaderti-ni ab hominum comitiua fore derelictos (277\1'-8) instead of esse.

The genus of verbs in the chronicle occasionally also differs from that found in Classical Latin. In the first place, some of the deponent verbs become full verbs, e.g. поп cessant deprecare (233,5-6) and inimicis pollicitant (171,3). From these there may be formed passives, in examples such aspropugnacula relicta intuitu sunt (239,7) or de quibus dues hortati ( = "encouraged", 287,1), as often occurs in medieval Latin.

The intransitive verb adherere becomes an active verb in adherent scalas (221,6), while the active verb obiicere appears as an intransitive verb in obiiciebant (221,24 "they resisted").

There is a rather surprisingly inept usage of verbal aspects of tense, voice and mood in the following examples: ex quo capitaneus oppidum obtinere nequiretur (179,14-16) instead of nequiret; prouisione Sedis apostolice nos elegisse (175,9) instead of electos esse; pugillatores festinabantur (261,2) instead of festinabant; gallea que maranum abstractum fuerat (195,24) instead of abstraxerat; nullus an-gromagus presidium prebere curabatur (203,5) instead of curabat; (Paulus) affec-tione cordis imbuebat (205,6) instead of imbuebatur; velle ense succumbi (281,12-13) instead of succumbere; Iadertini tres nuntios delegantur (231,2) instead oidele-gant; transfretare ad tarn grandepremium accepturum (175,12) instead of accipien-dum; menia etpropugnacula erant destructura (237,12) instead of destruenda.

In the formation of words, besides remigatores there can be found also the unusual remitores (195,11 "rowers"). It is interesting to note that the name of the city of Zadar in the chronicle is written Iadra and Iadera, while Zaratins are recorded under the names Iadertini, Iaderani (117,3) and Iadrenses (149,6).

88

Concerning the gender of words, attention is attracted by the word uulgus, because this word may be found in both the neuter and the masculine gender. Thus, there may be found totus vulgus (155,6-7), vulgus subiectus (185,10), omnem vulgum (231,4). As well as the masculine gender the word aether may also be found in the neuter gender: tranquilum ether (265,20-21). The word paro may be found in the masculine (paronem quem 275,2-3) and in the feminine gender (quedamparo 159,13).

Agreement. Alongside a subject in the singular, the predicate is occasionally found in the plural. Here it is a case of use of so-called construction by sense {ad sensum):paro, in qua erant viri triginta, angromagum Raguseorum detexerunt (159,14-15) instead of detexit; nemo pretorum presumebant (255,14-15) instead of presume-bat; quilibet ( = omnes) properat intuentes (267,2); populus aduenerant (171,16-17); grex accenditur, obtemperare поп student (253,24-25); centenarius numerus mortem consecuti sunt (275,18-19); Iadre sibi eligunt locum tanta copia virorum (149,8-9).

Conversely, alongside a subject in the plural the predicate is occasionally found in the singular: nuntii intellexisse habetur instead of habentur (253,19).

Syntax. Various inconsistencies, together with further departures from Classical Latin, are even more numerous and more drastic in the field of syntax.

In accordance with medieval custom, in the syntax of nominal forms there is regularity in the replacement of the accusative form of a predicate found alongside a verb of "choosing" with a prepositional expression, in + accusative: eligere alqm in capitaneum (175,9-10) and Iadertini sex conciues eligunt in missos (283,4-5).

Biblical syntax is visible in the usage of the accusative instead of the dative, as, for instance, in the expression benedicere Deum (257,23) as well as in the usage of the ablative with in instead of the ablative alone: in animositate cordis repletus (125,22-23); in calamitate affici (249,20-21); in stupefactione cordis commoueri (241,2-3).

Besides the standard alqm preficere alicui in the chronicle there also once appears the genitive, which is unusual: cuius (instead of cui, sc. exercitui) prefecit ducem Nicolaum (121,14).

Instead of the genitive there is twice to be found its medieval replacement de + ablative: nobiles de Iadra (159,2) instead of Iadre, nobilium de ciuitate (139,5) instead of ciuitatis.

Conversely, instead of de + ablative there can be found the genitive alone: lega-tionum fidelitatis informati (123,21) instead of de fidelitate. There can also be found the genitive instead of the ablative alone: multorum edificiorum decor are civi-tatem (151,12-13) instead of multis edificiis; capitaneus durioris voluntatis instiga-tus (147,26) instead of voluntate.

Once there can be found the accusative instead of the ablative answering the question "where?": Regem in fines Clochot reperiit (227,11) instead of in finibus.

89

Attention is also merited by the frequent expression in verba prorumpere (e.g. 253,8-9), which in the chronicle can be found together with the accusative: hos prorupit sermones (125,3-4) and oratorios prorupit sermones (285,21-22). In the same way there can also be found Veneti inimicos prosiliunt (153,6-7) instead of in inimicos. and ciuitatem redire (145,6) and ciuitatem deducere (203,7-8) instead of ш, ad with the accusative. There can also be found pergebat Pannoniam (125,16) instead of in Pannoniam, and Vngariam perexit (129,4) instead of in Vngariam. In one and the same sentence the verb ingredi appears with in and the accusative but also with the accusative alone: hii in bastidam, isti ingressi sunt ciuitatem (173,13).

However, the syntax of cases in the usage of names of cities answering the questions "where?" and "where to/whither?" is Classically irreproachable. Yet, precisely in connection with this issue, in other contemporary works one may often observe medieval solutions using various prepositional expressions. Conversely, here we can read data Iadre, Iadre situs - "in Zadar", Venetiis quiescere - "in Venice", Iadram trans/ugare - "to Zadar", Venetias adire- - "to Venice", and so on.

For the question "where from/whence?" there exists one example: Iadra abire (159,27).

Only when the name of the city is not given in the Latin form can there be found a prepositional expression: in Vissegrad (207,18) - "in Višegrad".

In the syntax of nominal forms attention is attracted by the genitive of the personal pronoun used instead of a possessive pronoun: ad vestri voluntatem (283,24) instead of vestram.

There can frequently be found the genitive of the personal reflexive pronoun sui instead of the reflexive possessive pronoun suus: in sui usum converterunt (149,2-3 and passim) instead of suum: cognito sui facinore (283,10) instead of suo: rex cum sui comitiva ad sua properavit tentoria (229,14-15) instead of sua.

EJUS can be replaced by suus: dolum illius principis et suorum baronum auari-tiam (245,15-16) instead of eius.

Conversely, eius and eorum can replace suus: capitaneusper eius galeas (141,19-20) instead of suas: Veneti conficiunt in eorum navigiis (179,9-10) instead of suis: Iadertini eorum urbem derelinquerent (225,24).

In the syntax of verbal forms, in the first place the frequent usage of the ablative absolute in expressions such as Saluatoris gratia opitulante (225,25-227,1), humili impensa reuerentia (123,18-19), nutu permittente diuino (191,15-16), diuina con-cedente pietate (211,21-22), nulla interueniente pietate (161,26), and so on, should be mentioned. Also characteristic is the frequent usage of the ablative absolute in writing the date and parts of the day: adueniente die octauodecimo Martii mensis, clarescente die (193,15), lucescente die (259,12), luminante die (141,23), solis cur-sum agente die (261,22), regnante vespere (149,18) and obumbrante node (161,5)-all poetically beautiful expressions.

90

A nominalised perfect participle passive used as an ablative absolute can be found in two places: imperato ciuibus, ut arma amiciant (261,4) and deducto ad regis notitiam (125,21).

In some places the ablative absolute is used instead of the more expectable par-ticipium coniunctum, e.g. Quibus Venetiis manentibus... ipsos in aspero clauserunt ergastulo (137,21-22) instead of quos Venetiis manentes clauserunt.

A typical medieval feature is shown in the usage of present participles serving as verbal forms. There are many such examples in the chronicle, both in main and subordinate clauses: sub meniis currebant ac cum aduersariis certantes (197,23-24) instead of certabant: petentes et exhortantes, ut... studeatis (207,8-10) instead of petimus et exhortamur: prorupit sermones, quibus spondens gratiam (285,21-22) instead of spondebat: et quamdiu certantes, visa est quedam mulier (201,23) instead of certabant: contigit quod rebelliones... remigantes (255,28-257,1) instead of remi-gabant.

The usage of gerunds and gerundives in the chronicle exhibits certain departures from Classical customs: for the expression of intent there can be found the accusative alone instead of a prepositional expression with ad, e.g. galee reliquis succurren-dum transnatarunt (197,19-20) and hortantur eos maiores amplexandas uires (251,11 -12).

Furthermore, besides cessare and desistere, instead of the infinitive there additionally occurs the alternative of the ablative of the gerund: roborando поп cessant (167,8) instead of roborare; поп desistunt celebrando (171,14) instead of celebrare; operando поп cessant (259,20-21) instead of operari; besides поп cessant decorare (151,1), поп cessabant uisitare (233,21-22).

In some cases the ablative of the gerund is found instead of the present participle: dogmatizando alloquitur (205,10) instead of dogmatizans; valuas elemosynando circuibant (263,23) instead of elemosynantes.

The gerund with an object in the accusative is more frequently not replaced with a gerundive than replaced with it: ad debellandum urbem (211,1) instead of ad urbem debellandum; sub specie confirmandi reconciliationem (245,4-5) instead of reconciliations confirmandae.

The construction of the accusative with the infinitive is well represented and usually occurs together with the same verbs as in Classical Latin, e.g. spopondit se facturum, iusserunt fabricari cathenam, and reliquos sinebant ire, or together with the verb facere, which happens more often in the Middle Ages: conduct saluum fecit (139,13-14) and familiam fecit transfretare (139,15-16).

A specific peculiarity of the writer of this chronicle is shown in his frequent omitting of the accusative so that the construction is reduced to the infinitive alone: asserebas (te) illos dilexisse (249,16-17); nemoputabat {se) euadereposse (255,19-20); negamus (nos) aliquem ad uos legasse (269,2-3).

91

Perhaps under the influence of a Croatian-language substrate in the author's work, the infinitive sometimes remains alone, instead of the accusative with the infinitive, as in the following case: hostesputauerunt Iadram capere (213,19)- "the enemies intended to conquer Zadar".

Instead of the passive infinitive, together with iubere the writer of the chronicle occasionally writes an active infinitive, although the subject of the infinitive is not mentioned: fodere iubent (sc. Iadertini) fasceninas (151,2-3) instead of fodi.

There also often appears the nominative with the infinitive: together with videtur, dicitur, iubetur,fertur, creditur, existimatur, narratur,putatur and affirmatur (265,20); together with habetur: grandem copiam gentis sue capitaneus habetur amisisse (153,14); together with conspicitur: ille formom commutasse conspicitur (279,6-7); together with cernitur. fumus spaciari cernebatur (265,17-19).

The writer of the chronicle is particularly attached to the nominative with the infinitive, and so from time to time he uses it instead of the accusative with the infinitive: Illic tutifore Veneti reputabantur (211,10) instead of se tutosfore reputabant.

Instead of the accusative with the infinitive, but not instead of the nominative with the infinitive, the writer of the chronicle equally often uses a medieval subordinate noun clause with quod (but never with quia or quoniam) together with the indicative or the subjunctive, e.g. existimandum est, quod pauci pergunt (241,20), audientes, quodvrbs erat cunculcanda (213,18), putantes, quod aliquis occupasset aliquam ex turribus (203,11-12) and certos reddimus, quod Iadertini affectarent (241,10-11).

In one sentence, instead of the accusative with the infinitive there is ut and the subjunctive, which is rather rare in medieval Latin: spondent, ut castrum liberum relinquatur (181,2). A similar phenomenon occurs in the case of decet: decet, ut oppida sint subiecta (125,24-25).

In the chronicle quod is used as a conjunction between various subordinate clauses that are in Classical Latin connected with some other conjunctions.

Thus subordinate clauses only occasionally begin with ut - e.g. sagittas coniect-ant, ut aer putabatur infectus nube (195,27) - where ut is found with the indicative (more often) or with the subjunctive (rarely); as a rule they begin with quod, e.g. tanta fidelitate uigebant, quod potius morti se disponebant (247,1-2), extitit talis tumultus... quod credebatur... (221,6-8), ita... percutiunt, quod multi intereunt (223,11-13), tali dissipatione commouit, quod plurimi facti sunt fugaces (247,17), tantus... amor Iadertinorum erat... quod potius eligerent... (187,4-6), sic quod cinge-bant (201,9-10) and sic... quodpossitis (131,28).

In relative subordinate clauses there also may be found promiscue the indicative (medieval) and the subjunctive (Classical): nullus... reperiebatur, qui... поп habebat (241,18), nemo reperiebatur, qui... porrigeret (237,2-3), nee erat,... qui... poterat (255,1-2) and поп est, qui manum adiiciat (241,21).

92

There also may be found a quodpostulativum instead of ut as the conjunction in substantive clauses of purpose: nisi... hortatus fuisset, quod nihil hesitent (243,13-14) and deprecatus est, quod valeant... destinare (141,7-8).

Occasionally quod is to be found instead of quin: nil dubium, quod effudissent (185,8-9).

When quin is alone it is to be found with the subjunctive but also with the indicative: nullus ciuiumposset subleuari, quin... relinqueret (243,16-17) and nullus preteribat dierum, quin inimici... conficiebant (157,17-18).

In one place quod is to be found instead of the cum inversum: nondum precami-na expleta fuissent, quod partes... scaramutias perpetrarunt (173,6-7).

Dum ("while") may also be found with the meaning of cum ("when") but it can also appear together with the indicative and the subjunctive: dum patriam intromit (285,10); dum hec acta fuissent (287,9); dum dies appropinquasset (255,16).

Ex quo ("since when") also appears together with the indicative and the subjunctive: ex quo obsidentes concipiunt (227,18-19) and ex quo capitaneus obtinere nequiretur (179,14-16).

The cum causale occurs in several places with the indicative: (comitem) поп fore dignum... cumdeuiauerat(163,20-21); nostramgratiam immerueritacceptare, cum... extitit infidelitate occupatus (123,22-23); suscipiunt maiores alas, cum nullum famis medicamentum... arbitratur (277,17-18).

In concessive clauses quamvis and licet appear with the subjunctive but also with the indicative: quamuis edificia sint laborata (211,17-18) and quamuis aluntur (185,15); licet thesaurus esset distrahendus (249,17-19) and licet... cognoscimus (131,9-10).

Together with the concessive cum there may be found the indicative as well: tribuant (sc. Iadrenses) comiti... liberum dominium aut contra Venetorum potentiam procurent resistere, cum puto fore sanctius... (145,4-5).

Subordinate interrogative clauses often occur in the indicative, e.g. mirum (est), quare tam aspera perpetrantur (139,23) and nullus nostrum ignorare debet, quale nobis instat periculum (145,18). As an interrogative particle there sometimes appears the medieval si ("whether"): sciscitantur... si degerent (267,17).

In such subordinate clauses, instead of certain verbal forms there may also be an infinitive: cui hero tradere vrbem... disputant (145,4-5) instead of tradant.

Substantive clauses of purpose do not begin exclusively with ut or ne but also with quatenus/quatinus, e.g. exorant, quatenus... dignemini (177,14-16) and supplicant, quatinus dignetur (143,15-16).

Qualiter may also have the same function, e.g. hortantes... qualiter... insistatis (133,11-13) and laborant, qualiter... ulciscipossent (191,1).

93

In one place there may be found qualiter serving as a conjunction in a subordinate noun clause: paginam reportauit continentem, qualiter rex reputat ladertinos inter electos fideles (163,15-17).

Final and relative final clauses are always in the subjunctive, but in the chronicle (contrary to Classical custom) they occur occasionally with the subjunctive of the pluperfect instead of the subjunctive of the imperfect: mandauit... angromagos tegi tabulis... ne remigatores defectum pati valuissent (191,1-3) instead of valerent; de-narios nobiles associarunt, ut numerus sexagenarius adimpletus fuisset (291,1-3) instead of adimpleretur.

A similar phenomenon occurs in the case of donee with intentional nuance ("until") :fecimus eum prestolari, donee uenissetis (271,21-22) instead of ueniretis.

One peculiarity of the writer is illustrated by the following example of a final clause with quomodo and future I: aliquos... transmittere subfiducia, quomodo con-ferent etproponent... (173,26-175,1-2).

For the syntax of clauses of the chronicle the following departures from the Classical habit are also characteristic:

- out of two predicates, the second one is discharged from close grammatical connection with the main verb: rex affirmauerat eos поп relinquere, sed... in suffragium... accelerabit (169,22-24) instead of se acceleraturum esse; federe firmato... quod ipsa... procuret ac faciei (123,13-15) instead of faciat. Such parataxis is also represented by the following: compromiser ant... obseruabunt (287,25-26) instead of se obseruaturos esse; cum ipsi hesitent, immo consum-muntur (227,7-8) instead of consummantur; quis tanta perspicacitate decoratus, qui libraret... nee quiescerepotest (233,7-8) instead of posset;

- out of two predicates in apodosis of a following unreal conditional clause, one is in the indicative and the other in the subjunctive: nisi suffragium essetprestatum, vel grandem copiam amittebant vel edificium incideret (221,15-17);

- out of two predicates, one is expressed with a gerund and the other with a final clause: gallee reliquis succurendum et ut subsidium preberent transnatarunt (197,19-20);

- out of two predicates, the first one is expressed with a gerundive and the second with a final infinitive: pro inferenda grauiora dispendia acpatriam esu sujfulcire (275,1-2);

- in some cases inconsistency is shown in the usage of two different subjunctive tenses: exiit edictum, ut arma describerentur et auferantur (289,2-3) instead of auferrentur;nisi... rex... dues hortatus fuisset, quod... nihil hesitent... nee tur-barentur (243,12-15);

- there are departures from consecutio temporum: elegerunt viros... qui studeant (141,11-13) instead of' studerent; iussit, ut... debeant recedere (141,16-18) in-

94

stead of deberent; dum... supplicassent, ut edictum perficiant (167,18-20) instead of perficerent;

- there is unjustified usage of the subjunctive instead of the indicative: Venetis insit naturaliter excitare simoniam (169,3-4) instead of inest; grauius pondus est la-dertinorum quam sint scelera Venetorum (265,5) instead of sunt; fulciunt ciui-tatem anona, si neccesseforet... exercendum (289,23-24) instead of erit; quod-dam scelus sit diuulgatum, quodpyrate Iadertini commiserunt (183,11-12) instead of est;

- two negations do not cancel each other as is the case with Classical Latin: nee intro nee extra ciuitatem nullus egredi attemptat (273,14-15) instead of ullus. In cases when the author tries to express his longer thoughts with embedded

clauses, from time to time he becomes confused and there appear the following instances of anacoluthon: tale commissum decreuerant effectui perducere, ut hosti-bus... aliquas ex turribus... hostibus designare ianuasque... reserare (259,3-6) instead of designarent, reserarent; banus, quern rex... transmiserat... asseriturfare as-secutum (277,11-13) instead of assecutus; quialadra, que... infecta scelere... adhuc quiddam in ipsa maius... viget (193,1-3); ilia... conceptio, de qua... intonauimus, per quosdam... qui... participabant... illis quipresidebant suntpromulgata (193,15-17) instead of est.

Unusual is the usage of some adverbs with the function of conjunctions between subjunctive subordinate clauses: - quippe ("because"): quippe nullus remigatorum compertus faret (275,17); - forsan ("would not it perhaps"): forsan aliquem adipisci potuissent (273,17-18); - quousque ("until"): nee talia dispendia velle pati, quousque Ducali dignitati

indicent (143,16-17). Conversely, there can be found the usage of conjunctions with the function of ad

verbs: postquam aliquibus diebus (167,11) - "after(wards)". Bad syntax is visible in the following places: - post aliquibus diebus (27'1,1 -2) instead of aliquos dies; - propter Iadertinorum destinati fuerant (169,13) instead of Iadertinos; - inter manibus (251,16) instead of manus; - pro inferenda dispendia (275,1) instead of ad; - vnus pre alium abierunt (281,16) instead of alio; - per decern et octo diebus (127,6-7) instead of dies; - ex Iadertinorum hi (219,10) instead of Iadertinis; - causa id (sc. ostiolum) consumere (223,3) instead of ostioli consumendi causa; - quidni with a superfluous поп: quidni поп eligunt (279,19-20).

The syntax is extremely weak in the following examples: Veneti ...preconceptum animum sui exequendi propositi grandem stipendiarunt turbam (129,17-18) - per-

95

haps for adpreconceptum animum exequendum; Et cum nuntii coram ... ducibus presentatifuissent... dum inquisiuissent causam ... induciarum necnon ... supplicas-sent, ut ... regis edictum ... perficiant (167,16-20) - all of this without the main clause. In order to make sense of the aforementioned syntax it would be necessary to transform a subordinate clause with dum into a main clause: inquisiuerunt... supplicauerunt.

Events are rather vividly described in the chronicle, so that besides the frequently used hypotaxis there are many examples of parataxis. Thus, example of parataxis Venetiputantperportum spaciari, sed cathena попpermittit, nimio dolore comprimun-tur (151,22-23) has its counterpart in hypotaxis: quia поп permittit; that of inimici in multa animi admirratione compelluntur, petunt, nullum responsum suscipiunt (155,9-10) that in hypotaxis: etsi petunt; that of ducem remouent, nomen regium intitulant (155,16-17) that in hypotaxis: postquam remouerunt; that of Veneti audi-unt... par ant se adpugnam that in hypotaxis: ubi audierunt; that of hostes sentiunt, retrocedere compelluntur (261,13) that in hypotaxis: ubi senserunt, and so on.

Stylistics. In the stylistics there are also often various inconsistencies, so that the same thought is in one place expressed in the Classical manner and in another place in a medieval manner. This is particularly obvious in the case of dating. Namely, in some cases the date is calculated according to the Roman Kalendae, Idae and Nonae, or starting from March 1st, when the Roman year began. In some other cases the date is calculated in the same manner as today, e.g. Nonas Sextilis (August 5th), decimo die septimi mensis (September 10th) and die Martis XVI Mai mensis (Tuesday, May 16th), while one and the same month, July, is in one place named lulius and in another Quintilis.

The demonstrative pronouns hie and iste are often replaced, according to the medieval habit, by the participles dictus, prgdictus, supra dictus, prefatus, nomina-tus, prenominatus, prqscriptus, supra patefactus and memoratus.

Ipse also appears with the meaning of "that one", e.g. ipso die, "that day", and it is often used in an intrusive way and to no purpose. Thus there can be found ipsos prouisores, ipsis prouisoribus, ipsi Veneti ad ipsas partes (135,20-24), and only a few sentences later dicti Veneti dictis Iadertinis (137,2).

Medieval features are greatly represented in the lexis. Thus, there can be found quondam ("deceased"), relicta ("widow"), ingenium ("battle device"), parsimoniza-re ("to economise"), exemplum ("transcription of a letter"), trabuchus ("catapult"), plathus ("type of battleship with a flat deck of one level"), and so on.

Loan words, particularly Greek, also appear often together or without their Latin equivalents, e.g. agon, agonia, athleta, chaos, deca, domata, (h)epar, megagosmus, monos, sarcosmos, pyr, and so on.

Out of some other loan words particularly interesting are guerra (173,3, "war"), tregua (175,5, "truce") and viagium (175,14, "travel, journey") as well as the Croatian voivoda (241,14).*

96

In the field of lexis attention is merited by the unusual meanings of some words, quite opposite to their usual meanings. Thus, for instance, fugam arripere; occupa-tus infidelitate (123,23), informidine (189,2-3), vulneribus (223,5) and lahore (225, 5-6).

Also worthy of note are the author's tendency towards poetic vocabulary and his metaphorical manner of expressing himself. In that sense he says tipo dicere (115,6, "to express oneself in a metaphorical manner"). However, this is not unusual for works of this kind and with such contents.

As a consequence of this tendency, for the word "water" there can be read lympha, for "fire" Lar (161,1) and rogus (199,2), for "battle" Mars (277,2), for "wine" Falernum (235,1) or Bacchi liquor ("Bacchus' liquor"), for "horse" sonipes (237,1), for "sun" Titan (165,5), for "violent death" Parca accidentalis (185,20-21), for "God" magnus Tonans (259,10, "great Thunderer") or excelsus Ningens (265,15, "almighty Snowmaker").

Further, there can be found epithets such as delectabilis et sapida potio ("delightful and tasty drink"), merum saporabile ("tasty wine"), meliflua potio, meliflua gratia and meliflua misericordia (217',7, "honeyed drink", "gentle grace" and "(over)sweet mercy"), dulcedo carnium (219,11, "deliciousness of meat"), tenebro-sum ergastulum ("dark dungeon"), and so on.

Here also belong periphrases, which are often banal (in the case of numbers): bis ащ = quattuor, bis tertia (255,9) = sexta, bis tetras (277,24) = octo, bis denarii = viginti and bis quadraginta — octoginta; ternum numerum ex eis capiunt (273,20, "they captured three of them"); cui posse est (255,21-22) = qui potest.

The author also likes the following periphrases: consensum prebere (257,18-19) instead of consentire, effectui aliquidperducere (259,4) instead ofefficere, ad hostes saltum facere (255,28) instead of transfugere, and so on.

For "to die" he uses such periphrases: migrare (185,24), debitum naturq persol-uere (197,25), debitum su^fatalitatis exoluere (121,6), debitum vniuersq carnis per-soluere (185,23), ad superna conuolare (225,1), res humanas relinquere (215,23-217,1), a gloria huius sqculi defecisse (185,21) and spiritus defectum pati (191,3).

There are also periphrases for parts of the day, for which there are more examples related to the ablative absolute: dum volucres suarum vocum inchoant suauia modulamina (237,15-16, "dawn"), sol minabatur suam lucem claudere (225,3, "dusk") and dum animalia suaue recipiunt somnum (161,5-6, "night").

The author's tendency towards the use of synonyms is obvious in the following examples of reinforcement, repetition and even redundancy: sepe et crebrius (229,18), totaliter et omnino (209,13-14), promptus et paratus (131,29) and indulgentia be-niuola et benigna (283,21-22).

* For the peculiar lexis of the chronicle, see also Veljko Gortan, "Obsidio Iadrensis (The Siege of Zadar)," in: Umjetnost riječi XIV, 1-2 (1970), p . 101 et passim, particularly pp. 105-106.

97

From the point of view of phraseology, the following examples are interesting: aurq matutinalis potum assumere (149,15-16, "to sip the morning's gentle breeze", i.e. "to delude oneself), alia suscipere carbasa (155,14-15, "to play on another shepherd's flute"), deteriorem sustinere iacturam (173,10, "to pull out a thinner end"), in agrum spargere (179,9, "to cast into the game"), guttam suffragii prestare (239, 23, "to help if only a bit"), anchoram infringere (259,10-11, " to cut up in the root"), поп est, qui manum adiiciat (241,21, "to not even move a finger"), nee iota unum ommittere (269,4-5, "not by a hair's breadth") and maiores alas suscipiunt (277,17, "their spirits have got wings").

The writer frequently expresses himself artificially and abstrusely. For illustration here is one example: militia prolixo tangebat inducias (167,12), which should mean "the army did not arrive for a long time"!

The author's aversion towards the Venetians is also shown in his irony: onto the enemies besieging them Zaratins pour down from the city walls stinking excrement, which is of a "pleasant smell in the opposite sense" suaui aromate per antifrasim (221,1); Venetians captured some Zaratins by means of deceit, which did not give "too much pleasure" to their fellow citizens, поп ualde gaudentes (263,3) - in other words it made them very angry. Here belongs also an example of etymologising, in the service of the making of irony: Venice is called so because it uenatur, that is, "hunts" everybody in order to devour them (117,12).

As for the style of the chronicle, the interweaving of its text with quotations from the Bible, Old and New Testament, is characteristic. Right at the beginning of each of the books there is, as a motto, a biblical quotation. The first one cries out against enemies and the second calls for the defence against the devil! In many places the formulations of thoughts suggest certain biblical quotations: dicunt, et поп faciunt (179,2); errauimus sicut ouis que periit (283,17); поп uultis mortem peccatoris, sed ut conuertatur et uiuat (283,19-20); temporalis uanitas, temporalis mamona (115,18-19); antiqui serpentes (225,18-19) - "ancient serpents", in other words devils (on Venetians!).

Also worth emphasising is the author's tendency towards the use of proverbs and wise sayings either from the Bible or from some other books: qui parcit uirge, oditfilium (251,20-21); Numquam credas inimico reconciliato (289,12); quale semen seminarunt, hoc eligent et metent (289,9-10); dum horreum sonat legumine, futura in corde nonproponuntur (179,7-8); secus bos etsecus arator intelligit (187,16); scannum cecidit, scannulum resurexit (279,22); ars deluditur arte (149,24).

Characteristic for the style of medieval works is the frequent usage of direct speech, although indirect speech is also not rare. One specific characteristic of the chronicle is shown in the fact that both direct and indirect speech can be introduced

98

by the same expression (in) hq verba/sermones prorupit (123,20; 233,17-19; 253,8-9; 263,5).

Concerning the rhythm that characterises the end of medieval prose sentences, the most frequent are cursus planus (igne cremdri), cursus tardus (uia certissimd)

and cursus velox (minime recordantur), and they are also well represented in this work. However, in this work also well represented is cursus trispondiacus (pedes

osculändo), which is otherwise less represented in other medieval works and therefore presents a clearly distinctive characteristic of the chronicle examined here.

In the chronicle there are also to be found two verses, dactyl hexameters, which by their particular rhythmic structure of the Leonine rhyme (the first one with the penthemimeres and the second one, moreover, with the third diaeresis) exhibit versifying characteristics of the High Middle Ages:

Dicor fortuna, I quia non sum omnibus una.

Nam si non rotarer, / non fortuna uocarer (247,10-11).

As far as the word and sentence order is concerned, the text of the chronicle

exhibits certain peculiarities. Here only a few of them are presented:

- the prepositions causa and versus, which in Classical Latin, but also in some

other languages, must in fact be postpositional, in this work most often precede

the word to which they are referring: causa offensionis; causa recreationis; cau

sa eas comburendi; versus urbem; versus bastidam; versus solis occasum;

- for more carefully chosen word order, inherited from Antiquity, the greatest

number of examples are of the so-called hyperbaton, which is in the chronicle

most often mild, because as a rule only one word divides two other words that

grammatically belong to one another: honoratos elegerunt viros: pestifera subire

fame: nulla versi compassione. The longer hyperbaton is very rare, e.g. tanta

siquidem ipsius dementis gregis geminata erat iniquitas (253,25-26). It can also

be seen that hyperbaton is most readily used at the end of a sentence or at the

end of sentence periods, as was the case in the previously mentioned examples.

In the chronicle there are also notable cases of parallelism and homeoteleuton:

nunc ense iugulatos. nunc ductu captuatos (157,19); tam mari suffocatos quam

framea crudeli iugulatos (163,1-2); humanum est peccare, angelicum emendare,

diabolicumperseuerare (283,26-27): Iadertini... reliquerunt. audersarii adduxerunt...

conuerterunt... tradiderunt (165,21-22).

For the opposite word order, chiasm, there is the following example: dolum

principis el baronum auaritiam (245,15-16).

- in the chronicle, as a rule, a new sentence follows the finished clause, which means that embedding is rarely practised. It seems that the author is not suffi-

99

ciently skilled to take such action. This can be concluded from the fact that it is precisely in such cases that instances of anacoluthon as shown occur. On the basis of everything that has been said, it can be concluded that the Obsi-

dio ladrensis is a work that is of a higher quality from the point of view of historiography and even from the point of view of literature than in a linguistic sense - and to a great extent.

Branimir Glavičić Translated by Zoran Ladić and Matthew J. Suff

100

TEHNIČKE NAPOMENE O IZDANJU

Rad na rukopisu koji se ovdje objavljuje započeo je prije tridesetak godina pokojni akademik Veljko Gortan, koji je na temelju poznatih rukopisa i tiskanih izdanja rekonstruirao latinsku verziju teksta i napravio grubu verziju prijevoda na hrvatski jezik. Nažalost, autorova smrt spriječila ga je da djelo u potpunosti priredi za tisak te je rukopis ostao duže vremena u pohrani u Razredu za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Početkom devedesetih godina XX. stoljeća Akademija je odlučila navedeni rukopis pripremiti za tisak te je taj zadatak povjeren akademiku Branimiru Glavičicu, dr. Miroslavu Kurelcu i prof. dr. Vladimiru Vratoviću. Samim uvidom u rukopis zaključilo se da način na koji je rukopis bio priređen više ne zadovoljava suvremene egdotičke standarde te je odlučeno da se na njegovom temelju priredi suvremeno kritičko izdanje. U taj zadatak su potom uključeni i djelatnici Odsjeka za povijesne znanosti HAZU u Zagrebu dr. Damir Karbić i dr. Zoran Ladić.

U cilju pripreme kritičkog izdanja kao temeljni rukopis određenje najstariji koji se čuva u Arhivu HAZU (sign. II. a. 35) u Zagrebu te je kritičko izdanje teksta rađeno na njegovoj osnovici. Izvršeno je kolacioniranje svih rukopisa i starih tiskanih izdanja te je latinski tekst dopunjen s variae lectiones. U skladu s tako nastalim novim latinskim tekstom provedena je revizija prijevoda te ispravljena na nejasnim mjestima. Struktura samog djela također je preuređena da bi se uspostavila njegova originalna razdioba, a izrađena je i konkordancij a rasporeda poglavlja prema svim rukopisima i izdanjima. Jezik prijevoda također je osuvremenjen, a prijevod je dopunjen uvodnim studijama, kronologijom događanja, znanstvenim aparatom i faksimilima najstarijeg sačuvanog rukopisa.

Rad na izdanju izvršenje u Odsjeku za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu, a iz objektivnih i subjektivnih razloga, a posebice zbog toga što je tekst kronike znatno iskvaren, nije mogao biti priveden kraju u onom vremenu kako su to priređivači u početku predviđali. Unatoč tome, obzirom na izuzetnu književno-povijesnu vrijednost ovog djela, nadamo se da će njegovo objavljivanje biti značajan doprinos proučavanju hrvatske srednjovjekovne baštine.

*** U znanstvenom aparatu i konkordanci poglavlja korištene su sljedeće kratice za

rukopise i izdanja: Fumatis rukopis prijepisa Franje Jeronima de Fumatisa, Arhiv HAZU, Zbirka

kodeksa, sign. II. a 35, fol. 2-78'.

101

Ms. ZKZd rukopis prijepisa Domenica Ignazia Frauenbergera, Znanstvena knjižnica Zadar, Zbirka rukopisa, sign. Ms. 735, str. 4-288.

Lucius Ms. čistopis Ivana Lučića-Luciusa, Biblioteca Apostolica Vaticana, Zbirka rukopisa, sign. Ms. 6958, fol. 2-52.

Lucius DR Ivan Lučić-Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae, Amsterdam 1666., str. 387-422.

Schwandtner Johann Georg Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum, Croati-carum et Dalmaticarum, sv. 3, str. 665-723.

102

KONKORDANCA POGLAVLJA U RAZLIČITIM RUKOPISIMA I IZDANJIMA

Fumatis Ms. ZKZd Lucius Ms. Lucius DR Schwandtner

o

lib.

Prologue 1

... /acfera utique ...

Epistola auctoris ad ilium, pro cuius rogatu presens opus est editum 1

Incipit pars executiua, qualiter congregauit rex

Ludouicus exercitum 1

Responsio regis

Verba legati ad regem

Qualiter Ludouicus rex mouit se uersus Croatiam 1

Quomodo Veneti sub tegimento quinque litteras inferius descriptas destinarunt 1

Prima epistola

Secunda epistola

Tertia epistola

Quarta epistola

Quinta epistola

De Venetorum fraudulenta perpetratione 1

Qualiter Veneti obsederunt ladram per mare 1

... Eodem diem quemdam fratrem ...

De abominabili opere per Venetos exacto 1

Qualiter ladertini sanctius sibi elegerunt consilium 1

De pugna occasione cathene 1

... Veneti utique putant ...

Dies receptionis litterarum regis 1

Exemplum epistole destinate per regem Lodouicum

ladertinis

cap.*

< 1 >

< 2 >

< 3 >

< 4 >

< 5 >

< 6 >

[7]

< 8 >

< 9 >

< 1 0 >

< 1 1 >

fol. 2

2-3'

3 -4

4-5'

5'-6

6

6-7

7-8

8'

8'-9

9-9'

10

1 0 4 0'

1 0 4 1

11

1 1 4 2

1 2 4 3

1 3 4 4

14-15

1 5 4 7'

17'

18

18'

18'

1 8 4 9

lib. cap. pp.

4-5

5-11

11-12

12-18

18-19

19-20

20-21

22-26

26-27

27-30

30-33

33-34

34-36

36-37

37-38

38-42

42-46

46-48

48-54

55-66

66-67

67-70

70

71

71-75

lib.

I

cap.

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

fol. 2

2-3

3-3'

3'-4

4

4'

4'-5

5-6

6

6-6'

6'-7

7

7-T

T

7'-8

8-8'

8 -9

9-9'

9 4 01

1 0 4 21

12'

13

13-13'

13'

1 3 4 4

lib.

I

cap.

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

pp. 387

387

388

388

388-389

389

389

389

390

390

390

390

391

391

391

391-392

392

392

392-393

393-394

394

394-395

395

395

395

lib. Prol.

Ep.

cap.

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

pp. 665

665-666

667

667-668

668

669

669

669-670

670-671

671

671

672

672

672

673

673

674

674-675

675-676

676-678

678

678

678-679

679

679

о ON lib.

Qualiter Veneti obsederunt ladram per terram I De quodam conflictu, quod Ragusini per pyratas ladre sustinuerunt 1 Quomodo Veneti conflicti sunt sub Monte S. Michaelis in quantitate in sequenti capitulo descripta 1 De rumoribus exercitus et de nuntio reuerso de rege 1 De gaudio, quod ladertini conceperunt de quadam pugna habita inter partes 1 Quomodo ladertini prestolantur exercitum et de ipsis induciis et reuersione ad propria 1 Quomodo ladertini erexerunt in medio foro vrbis vexillum regis in festo S. Chrysogoni, eorum patroni 1 Quomodo Delphinus imposuit vires suas ad iniendum aliquod fedus inter partes, ad quod ladertini aquiescere non curarunt 1

Verba Delphini ad legates ladre

Responsio ladertinorum ad Delphinum

Quomodo ladertini laudabile consilium renuerunt et de triumpho Venetorum obtento castri S. Cosme et Damiani ladre districtus 1 De dolore ladertinorum ammissionis castri et eorum quodam facinore ac confectione alterius sticati i De triumpho quern ladertini habuerunt de quodam trabucho confecto in quodam nauigio appellate maranum 1 Capitulum de triumpho Venetorum occasione cathene 1 De quodam tryumpho, quern ladertini obtinuerunt de quadam turri laborata in duobus plathis Mantuanis 1

Fumatis cap.* < 1 2 >

< 1 3 >

< 1 4 > < 1 5 >

< 1 6 >

< 1 7 >

< 1 8 >

< 1 9 >

< 2 0 >

< 2 1 >

< 2 2 >

< 2 3 >

< 2 4 >

fol . 19'-20

20'-21

21-22'

22'-23'

23'-24'

24'-27

27-28

28-28'

29-29'

29'-30

30-30'

30'-32'

33-35

35-37'

37'-42

42-45

Ms. ZKZd l ib. cap. pp.

75-78

79-80

81-85 85-88

88-91

91-100

100-104

104-106

106-108

108-110

110-111

111-120

120-127

127-136

136-148

149-157

Lucius Ms. l ib. cap.

24

25

26 27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

37

38

fol . 14-14'

1 4 4 5

15-16 16-16'

16'-17

17-18

18'-19

19-19'

19'-20

20-20'

20'

20 ' -21 '

22-23

23-24'

24'-26'

26'-28

Lucius DR l ib. cap.

24

25

26 27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

37

38

pp.

395-396

396

396-397 397

397

397-398

398-399

399

399 400

400

400-401

401-402

402-403

403-404

404-405

Schwandtner l ib. cap.

18

19

20 21

22

23

24

25

26 27

28

29

30

30 !

32

PP-680

680-681

681-682 682

683

683-685

685

686

686 687

687

688-689

689-690

691-692

692-694

695-696

Fumatis Ms. ZKZd Lucius Ms. Lucius DR Schwandtner lib.

Incipit liber secundus II De inextimabili consolatione ladertinorum, de susceptione regalium litterarum II Tenor epistole regis

Alius tenor epistolarum regalium

Quomodo Veneti parant sibi neccessaria ad debellandum vrbem ladre II Quomodo hostes putauerunt ladram agone capere, in quo ladertini preualuerunt II Qualiter Veneti timuerunt aduentum regis et eorum edificia deseruunt et qualiter ladrenses expectant regem II Aduentus regis Lodouici existentis in districtu ladrensi II De benignitate regis et ipsius descensu penes Sticatum II De ingratitudine II De bello dato bastide, in quo Veneti palmam victorie gerunt II Lamentatio ladertinorum aduersus radios fortune et ad alios II De seditione in plebe et qualiter ingenui pro ipsius inquietatione numos aureos eis dispenssant II Qualiter generosi cives suppetunt plebeiatos propter iustitiam contra ipsos exactam II Propter ineffectum proditionis grandis pars exercitus Venetorum recessit, et de confectione vnius batifolle II

cap.* <1>

<2>

<3>

<4>

<5>

<6>

<7> <8>

<9>

<10>

<11>

<12>

<13>

fol. 45-46

46 46-47

47 47-47'

47'

48-49

49'-53

53-54

54-54'

54'-55' 55'-56'

56'-59

59-60

60-62

62-63'

63'

lib. II

cap. pp. 158-160

160-161 161-163

163 164-165

166

167-173

173-191

191-195

195-199

199-202 202-207

207-220

221-227

227-236

236-240

240-241

lib. II

cap. 1

2 3 4 5

6

7

8

9

10 11

12

13

14

15

16

fol. 28'

29 29 29' 30 30

30'-31'

ЗГ-341

34'-35'

35'-36

36-36' 37-37'

37'-40

40-41

41'-43

43-43'

44

lib. II

cap. 1

2 3 4 5

6

7

8

9

10 11

12

13

14

15

16

pp. 405

406 406 406 406 406

406-407

407-409

409-410

410

410-411 411-412

412-413

413-414

414-415

415-416

416

lib. II

II II

II

II

II

II

II

II II

II

II

II

II

II

cap.

1 2

3

4

5

6

7

9! 10!

11!

12!

13!

14!

15!

pp. 696-697

697 697 697 698 698

698-699

699-703

703-704

704

705-706 706

707-709

709-710

710-712

712-713

713

o -J

о оо Fumatis Ms. ZKZd Lucius Ms. Lucius DR Schwandtner

lib. Quomodo ladertini inimicorum duas combusserunt machinas et qualiter Veneti ceperunt castrum S. Michaelis II Quomodo diuinitus sticatum dicitur esse accensum ab igne et de quodam miraculo ibidem ostenso II Quomodo emuli mutuo contulerunt sermones ac etiam de quadam prouisione in ladra peracta nee non de quadam proditione incompleta II Exemplum epistolg

De quadam iustitia et agone hostium, in quo ladertini preualuerunt II Quomodo ciuitas Iadre egestatem victus patiebatur II Quomodo Veneti cruciant ladertinos cum molestatione non obstante eorum sponsionis iuramento II Excusatio auctoris II

cap.*

<14>

<15>

<16>

<17> <18>

<19> <20>

fol.

64-66'

66'-67'

67'-69 69-69'

69'

69'-71' 7V-77

77-78' 78'

lib.

II

cap. pp.

242-250

250-253

254-259 259-261

261

261-266 266-283

283-288

lib.

II

cap.

17

18

19 20

21 22

23

fol.

44-45'

45'-46

46-47 47-47'

47'

47'-48' 48'-51'

5Г-52

lib.

II

cap.

17

18

19 20

21 22

23

pp.

416-417

417-418

418 418-419

419

419 419-421

421-422

lib. cap.

16!

17!

18! 19!

20! 21!

22!

pp.

714-715

715-716

716-717 717 717

718-719 719-722

722-723

OPSADA ZADRA

OBSIDIO lADRENSIS

SADRŽAJ DJELA

PRVAKNJIGA 114

1. Prolog 114 2. Autorovo pismo onome na čiju je molbu izdano ovo djelo 118 3. Započinje prikaz događaja. Kako je kralj Ludovik sakupio vojsku 120

Kraljev odgovor 122 Izaslanikove riječi kralju 124

4. Kako je kralj Ludovik krenuo prema Hrvatskoj 126 5. Kako su Mlečani himbeno uputili pet niže navedenih pisama 128

Prvo pismo 130 Drago pismo 130 Treće pismo 132 Četvrto pismo 132 Peto pismo 134

6. O himbenu postupku Mlečana 136 7. Kako su Mlečani opsjeli Zadar s mora 138 8. O odvratnom činu Mlečana 140 9. Kako su Zadrani izabrali za sebe probitačniju odluku 144

10. O bitci zbog lanca 150 11. Dan primitka kraljeva pisma ....: 152

Prijepis pisma što gaje kralj Ludovik uputio Zadranima 152 12. Kako su Mlečani opsjeli Zadar s kopna 156 13. O nekom sukobu koji su Dubrovčani imali sa zadarskim gusarima 158 14. Kako su Mlečani pod Brdom sv. Mihovila pobij eni u velikom broju što j е

opisano u slijedećem poglavlju 158 15. O glasinama u vezi s vojskom i o izaslanikovu povratku od kralj a 162 16. O veselju koje je obuzelo Zadrane zbog neke bitke između dvije strane 164 17. Kako Zadrani očekuju vojsku. O mirovanju vojske i povratku njezinu u

vlastiti kraj 166 18. Kako su Zadrani na blagdan svog zaštitnika sv. Krševana nasred gradskog trga

podigli kraljevski barjak 170 19. Kako je dauphin uložio svoje sile da bi se između dvije strane sklopio kakav

sporazum, na što Zadrani nisu htjeli pristati **. 172 Dauphinov govor zadarskim izaslanicima 174 Odgovor Zadrana dauphinu 176

20. Kako su Zadrani odbili pohvalan savjet i o pobjedi Mlečana u utvrdi sv.Kuzme i Damj ana u zadarskom kotaru. 176

21. O tuzi Zadrana zbog izgubljene tvrđave, o nekom njihovu zlodjelu i o gradnji drugog stikata 182

22. O pobjedi koju su Zadrani izvojevali nad nekom katapultom podignutim na brodu što se naziva maran 186

DISPOSrnO CAPrrULORUM

LIBERPRIMUS 115

1. Prologus 115 2. Epistola auctoris ad ilium, pro cuius rogatu presens opus est editum 119 3. Incipit pars executiua, qualiter congregauit rex Ludouicus exercitum 121

Responsio regis 123 Verba legati ad regem 125

4. Qualiter Ludouicus rex mouit se uersus Croatiam 127 5. Quomodo Veneti sub tegimento quinque litteras inferius descriptas destinarunt 129

Prima epistola 131 Secunda epistola 131 Tertia epistola 133 Quarta epistola 133 Quinta epistola 135

6. De Venetoram fraudulenta perpetratione 137 7. Qualiter Veneti obsederunt Iadram per mare 139 8. De abominabili opere per Venetos exacto 141 9. Qualiter ladertini sanctius sibi elegerunt consilium 145

10. De pugna occasione cathene 151 11. Dies receptionis litterarum regis 153

Exemplum epistole destinate_ per regem Lodouicum Iadertinis 153 12. Qualiter Veneti obsederunt Iadram per terram 157 13. De quodam conflictu, quod Ragusini per pyratas Iadre_ sustinuerunt 159 14. Quomodo Veneti conflicti sunt sub Monte S. Michaelis in quantitate

in sequenti capitulo descripta 159 15. De rumoribus exercitus et de nuntio reuerso de rege 163 16. De gaudio, quod ladertini conceperunt de quadam pugna habita inter partes 165 17. Quomodo ladertini pre_stolantur exercitum et de ipsius induciis

et reuersione ad propria 167 18. Quomodo ladertini erexerunt in medio foro vrbis vexillum regis in festo

S. Chrysogoni, eorum patroni 171 19. Quomodo Delphinus imposuit vires suas ad iniendum aliquod

fe_dus inter partes, ad quod ladertini aquiescere non curarunt 173 Verba Delphini ad legatos Iadrq 175 Responsio Iadertinoram ad Delphinum 177

20. Quomodo ladertini laudabile consilium renuerant et de triumpho Venetoram obtento castri S. Cosme_ et Damiani Iadre districtus 177

21. De dolore Iadertinoram ammissionis castri et eorum quodam facinore ac confectione alterius sticati 183

22. De triumpho quern ladertini habuerant de quodam trabucho confecto in quodam nauigio appellate» maranum 187

111

23. Poglavlje o triumm Mlečana u vezi slancem 190 24. O nekoj pobjedi koju su Zadrani izvojevali nad tornjem podignutim na dva

mantovanska broda široke palube 198

POČINJE DRUGA KNJIGA

1 204 2. O neizmjernoj utjesi Zadrana, o primitku kraljeva pisma 204

Sadržaj kraljeva pisma 206 Sadržaj drugoga kraljevskog pisma 208

3. Kako Mlečani pribavljaju potrebno za osvajanje grada Zadra 210 4. Kako su neprijatelji mislili osvojiti Zadar borbom, u kojoj su Zadrani bili

nadmoćni 212 5. Kako su se Mlečani bojali kraljeva dolaska pa napustili svoje bojne sprave

i kako Zadrani očekuju kralja 224 6. Dolazak kralja Ludovika koji se zadržao u Zadarskom kotaru 228 7. O kraljevoj dobrostivosti i o njegovu silasku do stikata 230 8. O nezahvalnosti 232 9. O navali na bastidu u kojoj Mlečani odnose palmu pobjede 236

10. Jadikovanje Zadrana protiv zraka sudbine i protiv drugih 244 11. O pobuni puka i kako mu koljenovići, da ga umire, dijele zlatnike 250 12. Kako su plemići suzbili pučane time što su neke od njih po pravdi smaknuli 254 13. Zbog neuspjeha izdaje velik se dio mletačke vojske povuče.

O gradnji drvene kule 258 14. Kako su Zadrani spalili dvije neprijateljske bojne sprave i kako su Mlečani

osvojili tvrđavu sv. Mihovila 258 15. Kako se govori daje Božjim djelovanjem stikat ognjem spaljen i o nekom

čudu koje se tu pokazalo 264 16. Kako su protivnici međusobno zapodjeli razgovor i o nekoj odredbi

provedenoj u Zadru kao i o nekoj nedevršenoj izdaji 266 Tekst poslanice 270

17. O nekoj osudi i o bitci s neprij atelj ima u koj oj su Zadrani bili nadmoćnij i 272 18. Kako je građanstvo Zadra podnosilo oskudicu hrane 276 19. Kako Mlečani, usprkos obećanju danom pod zakletvom, muče i zlostavljaju

Zadrane 286 20. Autorova isprika 290

112

23. Capitulum de triumpho Venetoram occasione cathenQ 191 24. De quodam tryumpho, quem ladertini obtinuerunt de quadam turri laborata in

duobus plathis Mantuanis 199

INCIPIT LIBER SECUNDUS

1 205 2. De inextimabili consolatione ladertinorum, de susceptione regalium litterarum 205

Tenor epistolQ regis 207 Alius tenor epistolarum regalium 209

3. Quomodo Veneti parant sibi neccessaria ad debellandum vrbem Iadre 211 4. Quomodo hostes putauerunt Iadram agone capere,

in quo ladertini preualuerunt 213 5. Qualiter Veneti timuerunt aduentum regis et eorum edificia deseraunt

et qualiter Iadrenses expectant regem 225 6. Aduentus regis Lodouici existentis in districtu Iadrensi 229 7. De benignitate regis et ipsius descensu penes Sticatum 231 8. De ingratirudine 233 9. Debello datobastidQ, in quo Veneti palmam victorie gerunt 237

10. Lamentatio ladertinorum aduersus radios fortune et ad alios 245 11. De seditione in plebe et qualiter ingenui pro ipsius inquietatione

numos aureos eis dispenssant 251 12. Qualiter generosi cives suppetunt plebeiatos propter iustitiam contra ipsos

exactam 255 13. Propter ineffectum proditionis grandis pars exercitus Venetorum recessit,

et de confectione vnius batifoll$ 259 14. Quomodo ladertini inimicorum duas combusserunt machinas et qualiter

Veneti ceperunt castram S. Michaelis 259 15. Quomodo diuinitus sticatum dicitur esse accensum ab igne et de

quodam miraculo ibidem ostenso 265 16. Quomodo ejnuli mutuo contulerant sermones ac etiam de quadam

prouisione in Iadra peracta nee non de quadam proditione incompleta 267 Exemplum epistol$ 271

17. De quadam iustitia et agone hostium, in quo ladertini preualuerunt 273 18. Quomodo ciuitas Iadrq egestatem victus patiebatur 277 19. Quomodo Veneti cruciant Iadertinos cum molestatione non obstante

eorum sponsionis iuramento 287 20. Excusatio auctoris 291

113

OPSADA ZADRA

<Prva knjiga>

<1.> Prolog

Gospode, zašto su se namnožili oni koji me muče? Mnogi se dižu protiv mene} Usuđujem se govoriti zvonkim glasom, slikovito ću se izraziti, jer se za čovjeka kojim je ovladala zemaljska taština i pun je mana smatra da je poput ovce bez vodstva zalutao s puta i ne misli kamo će na kraju pasti. Kaže se da je zamračena uma, da uopće ne poznaje spasonosnu nakanu i da kao krmeljivac ne vidi ono što mu je najbliže, štoviše da i ne pokušava upraviti pogled na vrhunske ciljeve. David, doista izvrstan pjesnik i Božji miljenik, koji je spoznao svoj grijeh, fralač Kristov i lira Novoga zavjeta, bježeći od lica najnepravednijeg Šaula, svojega strašnog tasta, obuzet silnom opčinjenošću svog duha, onomu koji pokazuje svoju neiscrpnu moć prema listu drveta2

vapio je riječima navedenim u početku: Gospode, zašto itd. Tako ta sjetna no draga izjava, snažnom rukom razmršena, najavljuje trodijelni ili alegorijski smisao.3

Doista, Zadar je tijekom već dugo proteklog vremena bio uz tolika poniženja i muke veoma nemilo zlostavljan od Mlečana. Snašlo ga je to zato stoje nastojao ne samo uživati u vremenitom bogatstvu, koje u naše doba ljudi smatraju pravim životom, nego je, što je još gore, htio otimati ljudima tijelo i dušu. Nije se obazirao na diku

1 Apud Fumatis deest titulus; Lucius Ms. Obsidionis Iadrensis Libri duo; Lucius DR Obsidionis Iadrensis libri dvo; Schwandtner SCRIPTORIS ANONYMI LIBRI DVO OBSIDIONIS IADRENSIS DE ANNO DOMINI MCCCXLV

2 Apud Fumatis et Schwandtner deest. 3 Apud Fumatis, Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR deest; Schwandtner PROLOGVS. 4 Lucius DR et Schwandtner typo. 5 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner resancitur. 6 Lucius Ms. uideatur; Lucius DR et Schwandtner videatur. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner immo. 8 Ms. ZK Zadar summa. 9 Ms. ZK Zadar non dirigere. 10 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR attemptat; Schwandtner attentat.

114

(fol. 2) OBSIDIONIS IADRENSIS LIBRI DUO

<Liber primus>2

<1.> Prologus3

Domine, quid multiplicati sunt, qui tribulant me? Mulu insurgunt aduersum me. Resonare audeo, tipo4 dicam, quoniam homo qui uanitate temporali est resancitus5 ac ponderosus uitiorum sicut ouis absque gubematione in uico errasse iudicatur6 non recolens, ubi corraat finis eius. Tenebratus mente dicitur, salubre consilium penitus ignorans lippusque uisu proximum, ymmo7 ad suprema8 suum intuitum dirigere non9

atemptat10. Dauid equidem uates egregius ac Deo dilectus, cognitor sui facinoris, tibicen Christi11 et lyra12 Noui testamenti, a facie iniquissimi Saulis, terribilis sui soceri, factus profugus, quodam13 uehementi stupore mentis ad ilium, qui contra folium arboris suam inhaustibilem ostendit potentiam, et quondam14 in extasi15 sue mentis positus uerba in principio proposita16 titubabat: Domine, quid etc. Uti17 reuera ip-sum18 elegicum19 carumque,20 manu forti denodatum, tripartitam aut alegoricam21

presignat22 censuram. Iadera utique, que_ tantis ignominiis et molestiis Venetorum multo iam temporis

profluxo23 curiculo24 (fol. 2/2') extitit dirissime cepsitata, quod non solum mamo-nam temporalem, quam homines presenti seculo ducunt uitam, consumere nitebatur, verum etiam, quod deterius est, corpore et uita cupiebat priuare, decus nee gloriam

11 Lucius DR et Schwandtner veteris. 12 Lucius Ms. lira. 13 Corr. ex Fumatis quoddam. 14 Corr. ex Fumatis quoddam. 15 Corr. ex Fumatis extasi. 16 Ms. ZK Zadar praeposita. 17 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Multi. 18 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest ipsum. 19 Ms. ZK Zadar Elogicum. 20 Ms. ZK Zadar eorumque. 21 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner allegoricam. 22 Ms. ZK Zadar preesignant. 23 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perfluxo. 24 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner curriculo.

115

i slavu, već ih je odbacivao daleko od sebe nekako prigušujući pravednost i kao krijući u špilji revnu upravu, za koju se zalagao najviši vladar.4

Grad Zadar, za koji se kaže daje bio prvi među gradovima pokrajine Dalmacije, ti Mlečani odluče zbrisati sa zemlje živih,5 a stanovnike nemilo i okrutno raspršiti. Nisu mu predbacivali nikakvo zlodjelo, nego su vjerovali riječima klevetnika i nisu mu dopuštali da bude zadovoljan vlašću Carstva6 u tom gradu. Iako u njemu nisu nalazili nikakav dokaz niti išta nalik na zabludu, napali su ga kao što nemilosrdan vuk grabi janje. Koliko li su nevinih koje su majke još dojile oteli i, da bi ostvarili svoj naum, otjerali ih da širom svijeta žive u bijedi! Koliko li su odličnika, koliko ljudi drugačijeg položaja, koji bi zacijelo još živjeli, otpremili na drugi svijet! Mleci su za sebe uzeli dolično ime, jer taj grad sve ljude lovi da bi ih progutao,7 a ono što mu upadne u ždrijelo nikada ne vraća. Izjave Mlečana nikada nisu pouzdane. Kao što ptica leti po zraku na sve strane, tako oni imaju dvosmislen jezik i jedini zaziru od pravila i odredaba valjanijih i biranijih govornika. Stoga im se ne smije vjerovati. Prema Egidiju,8 koji u hvale vrijednoj knjizi Odgoj vladara otvoreno prekorava upotrebu uzde u vladanju nad vjernim podanicima, oni ne upravljaju svojim podanicima kako treba, nego ih gore od samih tirana ruše u propast. Zato se svatko mora čuvati da ne padne pod njihovu kletu vlast i da ne poklekne pred njima bez valjana jamstva.

O svemu tome Zadrani tužaljkama i silnim jadikovanjem vape vječnom Sabaotu: Zašto si, najpravedniji Eli, tim nitkovima tako jako povećao snagu da se dižu protiv mene bez ikakva pravna temelja? Veliko mnoštvo boraca nasrće na mene a da im nisam pružio nikakav povod. Možda se osvećuješ neprijateljima pomoću svojih neprijatelja. Bog naime neće uslišati grješnika.

1 Ms. ZK Zadar tamquam. 2 Lucius Ms. uelud. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner attribuentes. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner detrahentium. 5 Ms. ZK Zadar eidem. 6 Lucius DR et Schwandtner donatione. 7 Corr. ex Fumatis nullamque. 8 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner spem. 9 Lucius Ms. immisericor. 0 Lucius DR et Schwandtner alitorum. 1 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner motoris. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quod. 3 Ms. ZK Zadar venatores.

116

recolens, sed eas procul a se abiiciens tanquam1 iustitiam suffocans atque studiosam politicam, quam summus Monarcha gelatus est, uelut2 tegens in antro.

lili Veneti Iaderanorum urbem, que_ principatum inter ciuitates regionis Dalmati^ dicitur obtinuisse, delere de terra uiuentium proposuerunt ac anguste et horrende

5 dissipare, nullum genus sceleris atribuentes3 eidem, sed dethrahentium4 linguis fidem5

adhibentes spiritum contentum non gerere de imperii dominatione6 in praesenti ciuitate illi imponebant nullumque7 argumentum aut alicuius speciem8 erroris in ea comperientes, sicuti lupus immisericors9 rapit agnum. Quot insontes adhuc ubere alitos10 ipsorum motionis11 času ualuas per orbis giram erumnando direxerunt! Quot

i o egregios, quot alterius conditionis, qui forte adhuc potirentur uita, spiritum nature ad superiora fecerunt conuolare! Equum nomen Veneti^ šibi assumpserant, quia12 omnes uenatur13, (fol. 273) ut absorbeat14, et numquam gurgitatum refundens15. Nam ser-mo eius numquam16 fixus in ore habitat, sed ut uaga per aera fertur auis, geminata perutitur parabola, id quod decentiores17 et elegantiores oratores statuunt18 et ratifi-

15 cant ipsa sola abhorret. Fides igitur non est eis admittenda pro eo quod camum in regendo fidelem subditum Egidius in libro laudabiliter Regiminis principum autentice disciplinat, regulariter non gubernant, sed deterius more tyrannico in chaos precipitant. Ergo19 quibusque est cauendum, ne sub ipsorum perfida corruant20 potestate et sine21

idonea cautione genuflectant22. 20 De cunctis his Iadertini ad eternum Sabaoth conquestu23 et magno ululatu

conclamant24: "Quid25, iustissime26 Helii, his prauis tarn grandes dilatasti uires, et absque titulo iuris incedunt? Copia grandis uiroram pugillum27 in me nulla preuia rationis causa irruit. Forte uindicas inimicos cum tuis inimicis? Deus enim peccatores non exaudit."

Ms. ZK Zadar absorbeant. Ms. ZK Zadar refundant. Ms. ZK Zadar nunquam. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner docentiores. Corr. ex Fumatis statuum. Ms. ZK Zadar quo. Corr. ex omnibus mss. corruat. Ms. ZK Zadar е поп. Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar genuflectat. Corr. ex omnibus mss. conquesta. Corr. ex omnibus mss. conclamat. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quod. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. Iustissimi; Lucius DR et Schwandtner iustissimi. Lucius DR et Schwandtner pugilum.

117

No čuj što Jeremija, nadahnut od Duha svetoga, potvrđuje u devetom poglavlju svoga djela: Svrstajte se protiv Babilona, tj. protiv smućenog Zadra, opkolite ga svi strijelci, strijeljajte na nj! Ne štedite strijele, jer je zgriješio Gospodu,9 počinio je naime okrutno zlodjelo. Ako je naime tko u vlasti neznanja, izmišlja lažne riječi, čega se svi moraju čuvati,10 no u Zadru se nalaze ljudi koji se razumiju u zakone i priznati su na proročkom tronu.11 Međutim neću govoriti o razmetanju Zadra ohološću jer za više lakata nadvisuje bahatost Sabthaela12 - a on je velik, nije najmanji - koji je, stvoren prema Božjem liku, njegovom milošću bio proslavljen, ali je zauvijek lišen gledanja njegova sjajnog lica i strmoglavljen u bezdan. Ne možeš dakle, Zadre, pjevati onu jadikovku kralja Davida. Jakom naime prevagom prošlih i sadašnjih opačina morao je izazvati žestoki bijes oluje. Zato neka grešnik napusti svoj put, i Gospod će mu se smilovati; neka se vrati Gospodu, i njegovi će koraci biti sretni navijeke.

<2.> Autorovo pismo onome na čiju je molbu izdano ovo djelo

Za pobjedu naroda grada Zadra! Pošiljalac, rođen u plemenitoj obitelji, bez navođenja svog imena pozdravlja onako kako je Izak pozdravio Jakova.13

Dva su me razloga potakla da sam odlučio objaviti ovu gorku porugu u ovom stilu po svojem nacrtu ispisujući stranice.

Prvi je ovaj: Obvezala me je molba Vaše dobrohotnosti, kojom ste u svojim čestim iskrenim pismima ponavljali želju da Vam dostojno našega spomenutoga rodnoga grada što prije iznesem po redu i trijezno glavni uzrok sukoba i sporove među suparnicima.

1 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quod. 2 Ms. ZK Zadar Jeremias. 3 Ms. ZK Zadar alme.

Ms. ZK Zadar Operamini; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Speramini. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Babylonem. 6 Schwandtner id est. 7 Lucius DR et Schwandtner quae. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner commisit. 9 Corr. ex omnibus mss. fingi. 0 Ms. ZK Zadar madaciorum; Lucius DR et Schwandtner mendaciorum. 1 Lucius DR et Schwandtner throno. 2 Lucius Ms. et Lucius DR profetico. 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner approbati.

118

Sed audi quid1 Hyeremias2 nono sue lectionis capitulo pneumatis almi3 prolatione attestatur: Preparamini4 contra Babilonem5, id6 contra confusionem (fol. 3/3') Iadr$, per circuitum omnes qui tenditis arcum, debellate earn, non parcatis iaculis, quia1

Dominopeccauit, cradeliter nempe ipsa comisit8. Nam si quis ignorantia estpreuentus, 5 fingit9 stilum mendatiorum10, qui a cunctis est cauendus, Iadr$ leges periti et in trono11

prophetico12 aprobati13 reperiuntur. Sed de eius superbie_ elatione sileo, eo quod plurrimis14 excedit cubitis fastum de grandis Sabthael15 non minimus, qui diuina similitudine formatus16 ac eius fuerat gratia illustratus, visione decora est perpetuo priuatus ac in17 abissum18 est precipitatus. Igitur, Iadera, non uales illud elegicum

10 metrum regis Dauid resonare. Debuit enim tarn19 horum, quam illorum nimio librante onere20 uitiorum grandem tempestatis rabiem excitare. Derelinquat ergo21 impius uiam suam et Deus22 ipsius miserebitur, reuertatur ad Dominum, et gressus sui prospe-rentur23 in sempiternum.

<2.> Epistola24 auctoris ad ilium, pro cuius rogatu presens opus est editum

15 Uictorie25 populi vrbis IaderQ. Ex nobili ortus (fol. 374) progenia, premisso nomine mittentis, salutem illam quam Isaac intulit Iacob.

Motu bino coactus presens sarcasmos26 meo indice paginans27 presenti stilo disposui propalare.

Primo, quia captato uestre beniuolenti^28 rogatu, quo sincero uestro scripto 20 crebrius auxistis flagitandum, ut motionis29 casus et condecens memorate nostra

patrie discordiasque habitas inter emulos seriatim30 uobis segniter31 festinarem legare.

Ms. ZK Zadar plurrimis.

Ut supra omnia manuscripta; fortasse Sam(m)hael. Ms. ZK Zadar formatur; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner format.

Lucius DR et Schwandtner ire. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner abyssum. Ms. ZK Zadar nam.

Corr. ex omnibus mss. honore. Ms. ZK Zadar quo. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Dominus.

Ms. ZK Zadar persperentur; Lucius DR et Schwandtner prosperent.

Lucius Ms. Epistolae. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Victoris.

Corr. ex omnibus mss. sarcosmos.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner paginas.

Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. beneuolenti^; Lucius DR benevolentiae; Schwandtner beneuolentiae.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner motoris.

Ms. ZK Zadar serianti.

Corr. ex omnibus mss. segniem.

119

Drugi je razlog: Da ne bi tako strašno nasilje, što su ga izvršili Mlečani tijekom vremena palo u zaborav, nego da bi se njihova okrutnost predala sjećanju potomaka, nastojao sam u ovom spisu po poglavljima pojedinačno i jasno prikazati vojnička djela i borbe obiju strana.

Završava Prolog i Pismo.

<3.> Započinje prikaz događaja. Kako je kralj Ludovik sakupio vojsku

Kad je sretni Karlo,14 ugarski kralj, prirodnom smrću napustio ovaj svijet, ostavi tri sina. Jedan je od njih bio Ludovik,15 prvorođeni sin i očev nasljednik, drugi brat Andrija,16 kralj Sicilije, koji još nije nosio kraljevsko žezlo, koji je poslije bio zločinački umoren od svojih, a posljednji je bio Stjepan,17 najmlađi među njima, koji je imao biti postavljen za hercega zemlje18 Hrvatske.

Taj isti kralj Ludovik, nasljednik oca Karla, pošto je neometano držao i posjedovao žezlo svog kraljevstva, godine od utjelovljenja Gospodinova 1344., indikcije 12., mjeseca rujna nagomila snažnu vojsku da naknadi gubitke svojih prethodnika. Za njezina zapovjednika postavi Nikolu,19 bana čitave Slavonije,20 i pošalje ga u hrvatske krajeve da podvrgne pod kraljevsku vlast sve tvrđave i gradove tog područja sa svim njihovim pripadnostima onako kako su prethodno bili podložni vlasti njegovih prethodnika.

Kad se taj po zapovijedi svoga gospodara našao s vojskom u Hrvatskoj, započe po tome kraju krstariti uzduž i poprijeko te naposljetku bez gubitaka stigne u područje Knina. Tu pokuša podvrgnuti pod svetu kraljevsku vlast kninsku tvrđavu, koju je tada zajedno sa sinom Ivanom posjedovala Vladislava, udovica Nelipca,21 od roda Svačića.22 To nikako nije mogao postići jer na taj grad, zaštićen neobičnom visinom tvrđave nije bilo moguće jurišati ni na koji način. Kad je ban s pratnjom vidio zaklone od pruća i branike, vrlo se uznemiri u svojem srcu. Izgubivši nadu da će taj grad

1 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner commendetur. 2 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner sigillatim et ex Ms. ZK Zadar sigilatim. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Carolus. 4 Ms. ZK Zadar Hungarorum. 5 Ms. ZK Zadar patrie. 6 Ms. ZK Zadar fertur. 7 Fumatis scepterum; Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner sceptra; Lucius Ms. sceptera. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner regalia. 9 Ms. ZK Zadar Croatiae.

10 Schwandtner dioecesis. :1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Carolo. 12 Lucius DR et Schwandtner MCCCXLIV.

120

Secundo, ne tam horrendus excessus per Venetos exactus in prolixitate defluat temporis, sed ut posteris eorum cradelitas reminiscentiQ comendetur1, curaui actus militiam agonesque partium per capitula singillatim2 et distincte in his scriptis pertractare.

Explicit prologus et epistola.

5 <3.> Incipit pars executiua, qualiter congregauit rex Ludouicus exercitum

Felix Karolus3, Vngarorum4 rex, debitum dum sue fatalitatis exoluisset, tres reliquit natos, quorum unus (fol. 4/4') Ludouicus hie primogenitus ac patris5 succedens, fratrum6 alius Andreas, Sicilies rex nondum sceptrum7 baiulans regale8, qui iniquissimo interitu a suis extitit interfectus, etultimus Stephanus. Hie omnibus iunior, qui Crouatiq9

10 diocesis10 erat dux constituendus. Et idem Ludouicus rex succedens Krolo11 patri cum iam sui regni baculum pacifice

et possessum tenuisset, pro recuperanda perdita ex suis predecessoribus anno Dominic^ incarnationis MCCCXLIIII12, indictione XII mensis13 Septembris ualidum cumulauit exercitum. Cuius prefecit ducem Nicolaum, totius Slauoni^14 banum, quern

15 ad partes Croatia direxit, ut imperio regio subiugaret15 omnia castella ipsiusque16

regionis ciuitates cum eorum cunctis pertinentiis, secundum quod hactenus dignitati predecessoram illius extiterunt17 subiecta.

Quo in Croatia existente cum exercitu iuxta sui domini edictum18, cepit per ipsam percurere19 ac discurere20 regionem. Tandem cum incolumitate in fines Tnini peruenit

20 ibidemque conatus est ipsum Tnini castrum, quod tunc possidebat Vladislaua, relicta Neliptii generationis Suadcich, cum Iohanne21, eius filio, (fol. 475) sacr$ subicere22

ditioni, quod minime obtinere ualuit; nam ipsum oppidum nullum genus agonis pati poterat23 eo, quod mire altitudinis necnon24 et fortitudinis est conualatum25. Quod uidens ipse banus cum comitiua castri fasceninas ac defenssiones26, in multa

Schwandtner mense. Ms. ZK Zadar Sclauoni^. Ms. ZK Zadar subjugasset. Ms. ZK Zadar ipsius. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner extiterant. Corr. ex Fumatis editum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner percurrere. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner discurrere.

Ms. ZK Zadar Ioanne.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner subiicere.

Ms. ZK Zadar potebat.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nee rum.

Ms. ZK Zadar et Schwandtner conuallatum; Lucius DR convallatum.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner defensiones.

121

moći osvojiti ratom, brižljivo razmisli o svojoj odluci pa naredi da se tom okrugu nanesu vrlo teške štete paljenjem sela, uništavanjem trsova u vinogradima i rušenjem kuća. No, kad ga ni tim silovitim razaračkim naletom nisu mogli ugrabiti, ban, opasan iznimnim junaštvom, pomisli da bi bilo dovoljno da pod vlast njegova prirodnoga gospodara23 padne neko tamošnje brdo zvano Spas,24 pa stane na nj junački jurišati. Tu je njegova vojska stavila na kušnju svoju silnu hrabrost i tjelesnu izdržljivost; oni su to pokazali, ali i osvojiti, on to nije mogao.25 Njegovi neprijatelji, vidjevši odlučnost i smionost njegove vojske, pomisle da to nisu razumni ljudi, nego bijesni lavovi. Toliko su bili zadivljeni njihovom izvanrednom borbenošću.

Kad je spomenuta Vladislava uzela u obzir sve to, poboja se da se neće moći oduprijeti tolikoj vojnoj sili koja se sastojala od četiri tisuće oklopnika. Stoga odluči stupiti u pregovore s rečenim banom Nikolom da ona i njezin baštinik vjerno ostanu u ljubavi kraljevoj, pa tako i učini. Između njih bi sklopljen ugovor neka se sama Vladislava u ime svoje i svoga sina pobrine i poradi na tome da pred kraljevsko veličanstvo bude predočen valjan i prikladan izaslanik, koji će obećati i izraziti spremnost da u njihovo ime prihvaća vjernu poslušnost i ispunjavanje svega što god sveta kruna26 zapovjedi. Izabrani izaslanik, pun vrlina i opskrbljen punomoćima, pohiti do kralja i, došavši pred kralja, iskaže mu ponizno poštovanje i ponizno izloži uzrok svog poslanstva. Saslušavši izaslanikov govor, kralj mu upravi riječ.

Kraljev "Premda sin Nelipčev, kao ni otac, nije zaslužio primiti našu milost jer je osobno u dugom proteklom vremenu bio silno obuzet nevjerom prema na

šem Veličanstvu, mi, djelotvorno obaviješteni o vjernosti izaslanstva, ipak u svojoj dobrohotnosti obećavamo da ćemo one koji pristupaju našem prijestolju uzdići do vrhunca časti i da ćemo s onima za koje si nam pokazao tolik znak vjernosti postupati

Ms. ZK Zadar Animi ratione; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner animi ratione. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner commotus. 3 Lucius Ms. eumdem; Lucius DR et Schwandtner id. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner districtui. 5 Corn ex Fumatis quoddam et Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. quemdam. 6 Corr. ex Fumatis vocationi. 7 Ms. ZK Zadar etiam. 8 Lucius DR nequivit. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner audaciam.

•° Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner admiratione. 1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millium. 2 Schwandtner galeatorum. 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner per.

122

ammiratione1 cordis est comotus2 ac despiciens eundem3 bello capere non posse, diligentius deliberato consilio grauissima dispendia ipsi districtu4 imperauit impendere tarn eius mra combustui tradendo, quam etiam vinearam uites et domos eradicando. Et non ualentibus id uiolento laceratu rapere, uisus est quendam5 montem Spas

5 vocatum6 nimia uirtute praecinctus in domini naturalis suppetere potestate, uiriliter ipsum cepit agonizare. Ibique multas probitates ac corporum strenuitates ipsa militia experta est7; demonstrarunt, quod et obtinere nequiuit8. Cuius exercitus probitatem et audatiam9 eius aduersarii intuentes putarunt non rationales homines, sed rabiosos leones sic mirabiliter pugnare in admirationem10 compelluntur.

10 Que_ omnia supradicta prefata Via- (fol. 5/5') dislaua considerans, timuit quippe ac tante potentiq, que_ erat numero quatuor milium11 galleatorum12, non posse resistere, extimata est pacisci cum dicto Nicolao bano, qualiter ipsa et eius heres in regis dilectione fideliter permanerent, sicque confecit. Interueniente siquidem federe ac firmato, uidelicet quod ipsa Vladislaua pro13 se et pro sui nati parte procuret ac presentari

15 faciet14 unum idoneum ac sufficientem legatum coram Maiestate regali, qui spondeat ac uelit pro eorum parte parere, quicquid15 sanctum imperauerit16 dyadema17, fideliter obedire et adimplere. Electusque nuntius uirtutibus plenus et legationibus potestatis18

instructus ad regem suum iter properauit19 ac, ad ipsum regem accedens humili impensa reuerentia, causam sue legationis humiliter exposuit. Audito rege20 legati

20 sermone, hec uerba ipsi nuntio21 est prolocutus.

Responsio "Legationumfidelitatis efficacitermformati, quamuis genitor22, filiusNeliptii g l s nostram gratiam immeruerit ac- (fol. 576) ceptare, cum ipse prolixo

iam tempore nostre Mayestati23 plurimum24 extitit infldelitate occupatus, nihilominus nos beniuoli25, qui ad nostrum accedunt solium, ad apicem honoris sublimare ac

2 5 illos, pro quibus tantum nobis premonstrasti fidelitatis signum, non ut dignos interim26,

Pro faciat. Vide Ms. ZK Zadar.

Ms. ZK Zadar quidquid. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner imperauit; Lucius DR imperavit. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner diadema. Ms. ZK Zadar partis. Ms. ZK Zadar perperauit; Lucius DR properavit. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Rex. Ms. ZK Zadar nuncio.

Ms. ZK Zadar genitus.

Ms. ZK Zadar et Lucius DR Majestati; Lucius Ms. et Schwandtner Maiestati. Ms. ZK Zadar plurrimum.

Ms. ZK Zadar Beneuoli; Lucius DR benevoli; Schwandtner beneuoli.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner introitu.

123

ne kao s onima koji zaslužuju propast već milostivo kao s posinjenim sinovima i vjernim podanicima."

Kad je kralj završio govor, sam izaslanik u nazočnosti mnogih baruna27 održa ovakav govor.

izaslanikove riječi "Prejasni gospodine vladaru! Vladislava i njezin sin Ivan, u ime r a JU kojih sam kod Vas izaslanik, sklopljenih ruku i savijenih obaju ko

ljena predaju Vam u potpunosti sebe i svoja dobra, koliko gradove, toliko i oranice, i sve utvrde koje Vaša kraljevska dobrostivost odluči primiti prema volji i nalogu Vašeg kraljevskog Veličanstva."

Tad je kralj otkrio svoju volju i želju da ima ono stoje taj isti izaslanik obećao da će pružiti, jer je, kako smo rekli, taj kralj namjeravao i želio podvrći pod svoju vlast sve njihove utvrde. Ipak je izjavio da će im u drugom kraju vratiti više od onoga što uzme. Kad se izaslanik odatle udaljio, dođe u kninski kraj i isporuči kraljev odgovor onim istima koji su ga bili odaslali. Premda su u srcu tugovali, ipak su izvana pokazivali veselje. Kad je to uočio prije spomenuti ban, pokrene vojsku i udalji se odatle; putovao je u Panoniju.

No kad je taj isti kralj htio upravljati predanim mu utvrdama po svojoj volji, rečeni darovatelji promijene mišljenje. Nikako nisu htjeli čvrsto ostati pri zadanom obećanju, i to na poticaj i nagovor nekih hrvatskih velikaša, osobito sinova kneza Kurjaka iz Krbave,28 koji su bili istaknutiji buntovnici i veći varalice prema svetoj kraljevskoj kruni nego ostali Hrvati. Kad je sam kralj saznao daje počinjena tolika himba i prevara, ispuni mu se srce osobito žestokom srdžbom. Duboko u srcu odluči: makar u tom sporu trebalo potrošiti blago polovine njegova kraljevstva, dolikuje da svi gradovi i utvrđenja hrvatskog područja budu trajno podvrgnuti njegovu kraljevskom dostojanstvu.

Lucius Ms. et Lucius DR tamquam. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Banorum. 3 Ms. ZK Zadar in hos. 4 Corr. ex Fumatis genitor. 5 Ms. ZK Zadar Joannes. 6 Ms. ZK Zadar quam et Arces. 7 Lucius Ms. fortalicias; Lucius DR et Schwandtner fortalitias. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner duxit. 9 Ms. ZK Zadar et Lucius DR Majestatis; Lucius Ms. maiestatis; Schwandtner Maiestatis.

10 Ms. ZK Zadar suam. 11 Lucius DR et Schwandtner habetur. 12 Ms. ZK Zadar Nuncius; Lucius DR nuncius. 13 Apud Ms. ZK Zadar deest ablatis.

124

sed tanquam1 adoptionis filios et subditos fideles tractare cum gratia nostra polli-cemur."

Finitoque regis famine (ipse)met nuntius multoram baronum2 in presentia hos3

prorupit sermones.

Verba legati ad "Serenissime domine princeps! Vladislaua et genitus4 eius lohannes5, regem p r o дијђиб acj u o s s u m legatus, plicatis manibus ac ambobus geni-bus flexis totos se offerunt eorumque bona, ita oppida quam etiam arua6 et quasque fortilicias7 et que et quas regalis Benignitas duxerit8 acceptandas iuxta mayestatis9

regie, uoluntatem atque mandatum." Cum rex patefecit sui10 uoluntatem ac ilia habere11 uelle, que_ idem nuntius12 (fol.

6/6') spoponderat se exhibiturum, nam prefatus rex, ut diximus, intendebat omnia castra ipsorum suo imperio uelle supponere, tamen in aliis finibus ablatis13 proposuit restituere maiora. Et recesso inde nuntio14, uenit ad partes Tnini narans15 eisdem, per quos fuerat destinatus, regis responsiuam16. Quamuis intrinsecus merentes, sed extrinsecus17 letati sunt. Intelligens hec18 prenominatus banus, mouit militiam et inde secessit19; pergebat Panoniam20.

Sed cum idem rex ipsa castra tradita per sui libitum uolebat gubernare, dicti exeniatores uoluntatem mutarunt et in sponsione facta nullatenus permanere fixi uoluerant, hec21 in inducru22 et suasu quorandam23 magnoram Croatorum, precipue filiorum24 comitis Curiati de Corbauia, qui principaliores rebelliones et fraudulentiores sacro regio dyademate25 pre ceteris Croatis extiterunt. Deducto ad ipsius regis notitiam tarn grandem dolum et fraudem fuisse comissum26, non in parua animositate cordis fuit repletus. Penitus statuit in se, licet27 dimidii regni sui thesa- (fol. 677) urus in confusione esset dispergendus, decet ut cuncta oppida et uallata regionis Croatia sue dignitati regali sint perpetuo subiecta.

Ms. ZK Zadar Nuncio. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner narrans. Ms. ZK Zadar responsum. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest merentes, sed extrinsecus. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner hoc. Ms. ZK Zadar recessit. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Pannoniam. Ms. ZK Zadar hoc. Corr. ex Fumatis in ductu. Ms. ZK Zadar et Lucius DR quorumdam. Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. filiorum et. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Diademati; Lucius Ms. diademati. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner commissum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner si.

125

<4.> Како je kralj Ludovik krenuo prema Hrvatskoj

Godine 1345. od navještenja Isusa Krista, indikcije 13., u mjesecu srpnju spomenuti kralj Ludovik sakupi jaku vojsku, na broju dvadeset tisuća oklopnika, želeći i imajući za cilj da gradovi i tvrđave pokrajine Dalmacije i Hrvatske padnu pod njegovu vlast. Krenuvši na put s tom svojom vojskom, sretno stigne do područja Bihaća i tu provede u tabora gotovo osamnaest dana. Kad su čuli za kraljev dolazak, uplaše se svi Slaveni, oni viši, i srednji i najniži, a isto tako silan strah obuze i primorske gradove, kojima je tada upravljala mletačka vlast. Zato dođu k njemu svi Hrvati osim dvojice, koje ću odmah poimence navesti, iskazujući mu dužno poštovanje i nudeći mu ključeve utvrda i svih svojih utvrđenja i posjeda. Kralj ih prijazno primi, a onog Ivana s majkom, iako su ga već dvaput povrijedili, milostivo primi pod svoje okrilje. Od njih pak dobije grad Knin s njegovim pripadnostima, kojim sada po svojoj želji sretno upravlja i vlada. Tom istom Ivanu spomenuti kralj dade kao nagradu neku vlast u Cetini.29

Jedino tri utvrde kralj nije mogao dobiti u posjed, naime Ostrovicu, Klis i Skradin, i to zato što su se tada knez Pavao30 Banić iz roda Šubića,31 koji drži pod svojom vlašću grad Ostrovicu, i knez Mladen32 istoga roda, pod čijom su naredbom i okriljem Klis i Skradin, bili pobunili protiv svete vlasti, međusobno se zavjerili protiv toga kralja te nisu htjeli iskazati kraljevskom veličanstvu nikakav znak vjernosti, kako su bili uglavili i čvrsto zaključili.

Dalmatinski pak gradovi pošalju tom kralju, dok je boravio u području Bihaća, svečane glasnike, odnosno izaslanike sa sjajnim darovima. Posebno je Zadar izabrao tri plemića, kojih su imena: Martinusije Butovan,33 ser Mihovil Blažov Sope34 i, posljednji,

1 Ms. ZK Zadar et Lucius DR Annunciationis; Lucius Ms. et Schwandtner Armuntiationis. 2 Schwandtner anno MCCCXLV. 3 Ms. ZK Zadar et Schwandtner XIII; Lucius Ms. et Lucius DR 13. 4 Schwandtner mense. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner aggregauit; Lucius DR aggregavit. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner viginti. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millia. 8 Schwandtner galeatorum. 9 Ms. ZK Zadar Prouincio; Lucius DR Provinciae; Schwandtner Prouinciae.

10 Ms. ZK Zadar iterum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner iter. 11 Ms. ZK Zadar Bihagz; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Bihachi. 12 Ms. ZK Zadar ubi. 13 Ms. ZK Zadar castra mentatus. 14 Ms. ZK Zadar dies. 15 Ms. ZK Zadar Sublimi; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner sublimi. 16 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nee non. 17 Lucius DR gubernat. 18 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. Joannem; Lucius DR et Schwandtner Ioannem.

126

<4.> Qualiter Ludouicus rex mouit se uersus Croatiam

Fluente itaque Anuntiationis1 lesu Christi MCCCXLV2, indictione tertiadecima3

Iulii mensis4 memoratus Ludouicus rex agregauit5 validam militiam, numero uiginta6

milia7 galleatorum8, cupiens ac proponens tarn ciuitates, quam castra prouintie_9

Dalmatie_ et Croatiq sue succumbere potestati. Et accipiente dicta comitiua itinere10, cum incolumitate peruenit in fines Bihach11, ibi12 castrametatus13 est fere per decern et octo diebus14. Omnes Slaui sublimes15, mediocres et inflmi aduentum regis intelligentes, timuerunt quippe, necnon16 ciuitates maritime, quas tunc temporis Venetoram potentia gubernabat17, vehementer conceperunt formidinem, atque ad eum omnes Croati preter tantum duos, quos confestim nominabo, transmearunt debitam reueren- (fol. 7/7') tiam impendentes ac claues castroram cunctarumque suarum uallationum et possessionum offerentes. Quas rex gratanter suscepit illumque Iohannem18 cum sua genitrice offendentes iam bis ad sui gratiam benigne conuocauit ab eis recipiens Tnini oppidum cum suis pertinentiis, quod et ipse rex suo nutu feliciter regit et gubernat. Eidemque19 Iohanni20 prefatus rex pro brauio21 quandam22

diocesim23 in Cetina premiauit, preterquam24 tria castra idem rex nequiuit possidere, videlicet Ostrouicam25, Clissam et Scardonam, tunc temporis eo, quod comes Paulus Banich seu generationis Subichieuich, cuius brachio oppidum Ostrouice manutenetur, nee non comes Mladinus generationis eiusdem, cuius mandate Clissa et Scardona protegitur, rebelliones sacro imperio ac eius inspirationem adinuicem contra prefatum regem conficientes nee aliquod26 fidelitatis signum regie celsitudini nolle impendere, sicque per eos extitit exactum et firmatum.

Ciuitates siquidem Dalmati$ ad dictum regem in dictis metis Bihach27

castrametantem28 solemnes destinant29 nuntios30 siue legatos pariter cum preclaris exeniis31. Precipue ladera (fol. 778) elegit tres ambassatores32 nobiles, quorum nomina

Ms. ZK Zadar eidem. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. Joanni; Lucius DR et Schwandtner Ioanni. Ms. ZK Zadar bracehio. Lucius Ms. quamdam. Lucius DR et Schwandtner dioecesim. Ms. ZK Zadar prqterque. Ms. ZK Zadar Ostrouicam; Lucius Ms. et Schwandtner Ostrouizam; Lucius DR Ostrovizam. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner aliquid. Ms. ZK Zadar Bihacz.

Ms. ZK Zadar castramentantem; Schwandtner castram erantem.

Ms. ZK Zadar destinarunt; Lucius Ms. destinantur.

Ms. ZK Zadar Nuncios. Schwandtner xeniis.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Ambasciatores.

127

Nikola Madijev Galeli,35 da kao izaslanici budu upućeni rečenom kralju s vrlo lijepim darovima. Dok su oni putovali dostojanstveno, ali sporim korakom, saznaju za neugodnu vijest, naime daje kralj otišao iz tih krajeva i požurio se u Ugarsku. Stoga, kad su ti izaslanici čuli takve glasine, vrate se s darovima u Zadar. Zbog njihova povratka svi građani, i plemići i pučani, silno se uzbude i stanu ih prekoravati što su se vratili s puta. Doduše, jedan je od njih, ser Mihovil, bacao krivnju na sudrugove, ali jer su kao dvojica bili u većini i nadmoćni, da se morao pokoriti njihovoj volji.

Mlečani se beskrajno obraduju kraljevu povratku jasno procjenjujući da nitko drugi nije potaknuo kralja da krene na put nego revnost Zadrana. Tvrdili su da je Zadar vjeran kralju i da su na poticaj toga grada predane njemu sve hrvatske utvrde, kojima sada on muževno upravlja. Razljućeni time, stanu Mlečani iskaljivati strašan bijes na Zadar, što sam, ako mi Bog dopusti, odlučio prikazati.

<5„> Kako su Mlečani himbeno uputili pet niže navedenih pisama

Da bi izvršili već prije stvoren naum, Mlečani sakupe veliko mnoštvo plaćenika da ih na dvanaest brodova, kojima je glavni kapetan bio zapovjednik Petar da Canale,36

prevezu preko mora u dalmatinske krajeve radi smućivanja Zadra. Radi nekog prikrivanja svoje himbe, da ne bi Zadrani možda pomislili da je to ljudstvo, nagomilano u brodovima kojima je stiglo, došlo na njihovu štetu, odmah samim Zadranima pošalju na pergameni s obješenim olovnim pečatom pisma niže navedenog sadržaja.

Ms. ZK Zadar Buttouane. Apud Ms. ZK Zadar et Schwandtner deest ser. Corr. ex omnibus Machi. Ms. ZK Zadar et Schwandtner quoddam. Ms. ZK Zadar ipsis. Ms. ZK Zadar Hungariamque; Lucius DR et Schwandtner Vngariam. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner perrexit. Ms. ZK Zadar Nuncijs. Schwandtner xeniis. Lucius Ms. reddierunt. Ms. ZK Zadar Sier; Lucius Ms. et Lucius DR ser; Schwandtner scilicet. Lucius DR et Schwandtner tyrannis. Ms. ZK Zadar opportuit. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner acquiescere. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest clare estimantes nullos alios miscuisse regis motionem.

128

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

scribuntur: Martinussius de Butouann1, ser2 Michael Blasii de Soppe etultimus Nicolaus Madii3 de Gallellis, cum optimis donis ad dictum regem destinandos. Et transmeantibus ipsis honoranter, sed lento gressu, quodam4 uulgare ad ipsorum notitiam extitit deductum, videlicet quod prefatus rex secessit ab illis5 partibus Vngariamque6 perexit7. Concipientibus itaque ipsis nuntiis8 tales rumores, ladram pariter cum exeniis9

redierunt10. De quorum reuersione uniuersi ingenui atque plebei uehementem conce-perunt cordis turbationem increpantes eosdem de ipsorum itineris reuersione, quamuis alter eoram s.11 Michael tirannis12 apponebat, sed quia duo ut maior pars et uis, oportuit13 aquiescere14 eoram uoluntati.

Immensam suscipientes Veneti letitiam propter regis reuersionem, clare estimantes nullos alios miscuisse regis motionem15 preter16 Iaderanorum17 industriam ac asserentes ladram18 fore fidelem regis ac eius inducru omnia castra Croatica regi tradita ipse uiriliter gubernat. Propter quod inanimati19 ipsi Veneti dirissimum20 mrorem contra ladertinos eructarunt, sicut Deo concedente studui propalare. (fol. 8/8')

<5.> Quomodo Veneti sub21 tegimento22 quinque litteras23 inferius descriptas destinarunt

Veneti quidem iam preconceptum animum sui exequendi propositi grandem stipendiarunt turbam pro transfretatione ad Dalmatinas partes in conmsionem Iadrq in classibus duodenis, quaram24 generalis erat capitaneus prefectus Petras de Canali. Ipsis ladertinis quodam tegimento25 ypocrisis26, ne forte arbitraretur ipsa gens in ipsis cumulata classibus in detrimenrum illorum fuisse, per quos aduenerant, penitus epistolas plumbeis apositione27 sigillis in membranis tenoris infrascripti28 mandarant.

16 Ms. ZK Zadar propter. 17 Lucius DR Iaderanoram. 18 Ms. ZK Zadar Jaderam. 19 Ms. ZK Zadar injuriati; Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner incitati. 20 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner durissimum. 21 Ms. ZK Zadar Jadrensi; Lucius Ms. et Lucius DR Iadrensi; Schwandtner IADRENSI. 22 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR regimento; Schwandtner REGIMENTO. 23 Lucius DR liter as; Schwandtner LITERAS. 24 Ms. ZK Zadar quorum. 25 Ms. ZK Zadar Regimento. 26 Lucius DR et Schwandtner Ypocritis. 27 Ms, ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner appositione. 28 Schwandtner infra scripti.

129

Prvo Andrija Dandulo,37 po milosti Božjoj dužd Mletaka, Dalmacije i Hrvatske, gospo-p i s m 0 dar četvrtog i po dijela čitavog carstva Romanije,38 pozdrav uz osjećaje ljubavi plemenitom i mudrome mužu Marku Corneru,39 po svom nalogu zadarskom knezu, razboritim muževima sucima, Vijeću i Komuni zadarskoj, ljubljenim vjernim ljudima.

Budući da saznajemo za dolazak Ugara u krajeve Slavonije i da se posebno brinemo za očuvanje vaše i dragih naših vjernih podanika, odlučili smo poslati k vama i k drugim našim vjernim podanicima naše provizore.40 Oni će odavle krenuti bez oklijevanja, a preko njih ćemo se pobrinuti da vam objasnimo našu nakanu i želju. I premda poznajemo spremnu i gorljivu postojanost vaše vjere i privrženosti na čast vaše vjernosti prema nama, ipak tražimo vašu vjernost i molimo da se, u vezi s vašim očuvanjem i vaše vjernosti, obvezno tako vladate i učinkovito djelujete da biste mogli još obilatije zaslužiti našu milost, kako bismo pronašli daje vaša vjernost, kojoj se nadamo, postojana, jer svim silama želimo i na sve načine namjeravamo osigurati vaše očuvanje.

Dano u našoj duždevskoj palači 18. lipnja, 13. indikcije.

Drugo Andrija Dandulo, po milosti Božjoj dužd Mletaka itd., kao gore, pozdrav uz pismo o s j eć a j e ljubavi.

U trajnoj brizi za očuvanje vaše i dragih naših vjernih podanika i zemalja, poslali smo k vama i u krajeve Slavonije41 svoje provizore da bi se mogli pobrinuti i čvršće osigurati ono što se tiče naše časti, a probitka vašeg i naših zemalja. A budući da nam je poznata vaša spremna i vatrena odanost da vjerno čuvate našu čast, kako ste stvarno djelom dokazali i neprekidno dokazujete, smatramo nepotrebnim mnogo kod vas riječima izlagati ono što je tako nepokolebivo uvršteno u naše riječi. No ipak potičemo i molimo vašu vjernost da, koliko jasno može, upozna dobrohotnost našu, naše vlasti, koja je sva usmjerena na to da sačuva naše vjerne podanike, a radi očuvanja vaše časti i vjernosti da se obvezno i spremno tako vladate da u svako doba možete kod nas zaslužiti milost. Pronaći ćete daje ta milost uvijek gotova i spremna u svemu vas pomagati i podupirati kako bude prikladno, nad čime revno bdijemo.

Apud Ms. ZK Zadar deest dux. Lucius Ms. dimidio; Lucius DR et Schwandtner dimidiae. Ms. ZK Zadar Cornaro. Ms. ZK Zadar Communi; Lucius DR et Schwandtner communi. Ms. ZK Zadar Hungarorum. Lucius DR Sclavoniae; Schwandtner Sclauoniae. Lucius DR et Schwandtner destinari. Lucius DR quam. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quatenus. Ms. ZK Zadar operare. Ms. ZK Zadar 18; Lucius DR et Schwandtner XIIX. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Dandulo. Ms. ZK Zadar Venetiarum, Dalmatiae atque Croatiae Dux, Dominus quarts partis et Dimidii totius Imperii Romaniae.

130

Prima Andreas Dandulo, Dei gratia Venetiarum, Dalmati$ atque Croatia dux1, dominus quarte partis et dimidii2 totius imperii Romania, nobili et sapienti

uiro Marco Cornario3, de suo mandato comiti Iadr$, ae prudentibus uiris iudicibus, consilio et comuni4 Iadr$, fidelibus dilectis salutem et dilectionis affectum.

5 Intelligentes de aduentu Vngarorum5 in partes Slauoniej5 ас gerentes curam specialem ad conseruationem uestram et aliorum nostrorum (fol. 879) fidelium, nostros prouisores ad uos et ad alios nostras fideles prouidimus destinare7, qui8 hinc sine mora discedent, per quos uobis nostram intentionem et desiderium curabimus denotare. Et licet constantiam fidei et deuotionis uestre promptam et feruentem ad

10 honorem fidelitatis nostre cognoscimus, tamen fidelitatem uestram requirimus et rogamus, quatinus9 circa conseruationem uestram et fidelitatis uestre sic uos regere debeatis et effectualiter operari10, quod possitis nostram gratiam uberius promereri et ut reperiamus fidem stabilem, quam speramus, cum uestram conseruationem totis uiribus affectemus et intendamus modis omnibus procurare.

15 Data in nostra ducali palatio die XVIII11 Iunii, XIII indictione.

Secunda Andreas Dandolo12, Dei gratia Dux Venetiarum13 et cetera ut supra, salutem epistoia e t diiectionis affectum.

Curis assiduis ad conseruationem uestram et aliorum nostrorum fidelium et terrarum misimus ad uos et ad partes Slauoni^14 nostros prouisores, ut circa ea, qu$

2o sunt honoris nostri (fol. 9/9') et salutis uestre et terrarum nostrarum, ualeant prouidere et diligentius procurare. Et quia cognoscimus fidelitatem uestram promptam15 et feruentem ad nostrum honorem fideliter conseruandum16, sicut per effectum operis demonstrastis et continue demonstratis, non credimus fore necessarium17 multum apud uos uerbis insistere ad id, quod est dictis nostris insertum18 taliter inconcusse.

25 Sed tamen hortamur et rogamus fidelitatem uestram quam clare potest cognoscere benignitatem nostram, nostri dominii, qu$ tota est disposita ad conseruationem nostrorum fidelium qualiter circa honorem et fidelitatem uestram conseruandam, taliter et sic prompte19 uos gerere debeatis, quod apud nos possitis omni tempore gratiam promereri, quam inuenietis semper promptam20 et paratam in omni auxilio

30 uestro et succursu, sicut merit oportunum21, ad quod solicite22 uigilamus.

Lucius DR Sclavoniae; Schwandtner Sclauoniae. Schwandtner promtam. Corr. ex Fumatis conseruandam. Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar necessariam. Lucius Ms. infertum. Schwandtner promte. Schwandtner promtam. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner opportunum. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner sollicite.

131

Što se pak tiče novosti o kojima nas ljubazno obavješćujete, hvalimo vašu razboritost i preporučujemo vam da u svojim pismima brižno iznosite sve što se događa neprekidno iz dana u dan, da bismo se, od vas obavještavani, brinuli za potporu i za sve drugo što bude potrebno. Spremamo dvije opremljene galije koje ćemo ubrzo poslati u te krajeve.

Dano u našoj duždevskoj palači, pretposljednjeg dana mjeseca lipnja, 13. indikcije.

Treće Andrija Dandulo, dužd Mletaka, Dalmacije itd., kao gore, pozdrav uz osjećaje pismo v ,

ljubavi. Preko pisama naših provizora u krajevima Slavonije dobro smo obaviješteni o

postojanosti i vjernosti koju spremno iskazujete i gajite prema našoj vlasti. Zbog toga opravdano hvalimo vašu vjernost potičući vašu razboritost da revno i vjerno u njoj ustrajete radi nepovrediva čuvanja naše časti i radi vašeg dobra, koje smatramo osobnim. Veoma smo raspoloženi i spremni očuvati vas jednako kao i vaše dobro, pa ako se pojavi i druga potrebna potpora, namjeravamo vam pomoći kako bude prikladno.

Dano u našoj duždevskoj palači 10. srpnja, 13. indikcije.

četvrto Andrija Dandulo, po milosti Božjoj dužd Mletaka, Dalmacije, Hrvatske itd., p i s m o kao gore, pozdrav uz osjećaje ljubavi.

Preko pisama koliko vašega kneza, toliko naših provizora, što smo ih uputili u krajeve Slavonije, jasno smo upoznali vjernost i odanost koju iskazujete i gajite prema našoj komuni, što sada namjeravate sačuvati kao obvezu svoje vjernosti. Zbog toga vašu vjernost veoma mnogo hvalimo. Na održanje dakle i obranu osoba i imanja vašega grada, kako ste još potpunije mogli saznati po našim djelima i očitim znakovi-

1 Lucius DR et Schwandtner commendamus. 2 Ms. ZK Zadar occurrentiam; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner occurrentia. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Uteris. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner sollicite. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner opportunis. 6 Ms. ZK Zadar galleas. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Data. 8 Lucius Ms. et Lucius DR Epistola tertia; Schwandtner EPISTOLA TERTIA. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Dandulo.

t0 Lucius Ms. Venetii?; Lucius DR et Schwandtner Venetiae. 11 Ms. ZK Zadar et Croatiae Dux. 12 Lucius DR et Schwandtner literas. 13 Lucius DR Sclavoniae; Schwandtner Sclauoniae. 4 Schwandtner promte.

l5 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner commendamus.

132

De nouis autem per uos comitem significatis uestram prudentiam comendamus1

mandantes, ut occurentiam2 continue de die in diem uestris litteris3 solicite4 declaretis, ut informatione percepta a uobis, sicut expediet prouidere de subuentione et omnibus aliis oportunis5. Paramus duas galeas6 armatas, quas celeriter mittimus ad partes illas.

Datum7 in nostra ducali palatio die penultimo Iunii, XIII indictione. (fol. 9710)

Tertia Andreas Dandolo9, Venetiarum10, Dalmatiej1 et cetera ut supra, salutem et dilectionis affectum.

Habuimus per litteras12 prouisoram nostrorum existentium in partibus Slauonie_13

plenam notitiam de constantia et fidelitate, quam ad nostrum dominium prompte14

geritis et habetis, de quibus fidelitatem uestram merito comendamus15 hortantes uestram prudentiam, qualiter circa conseruationem nostri honoris illesam et bonum uestrum, quod proprium reputamus, sollicite et fideliter insistatis. Sumus enim16

feruenter dispositi et parati ad conseruationem uestram, pariter et bonum, ac degente et alio necessario17 subsidio uobis subueniri18 intendimus, sicut fuerit opportunum.

Datum in nostra Ducali19 palatio die X20 Iulii, XIII Indictione.

Quarta Andreas Dandolo21, Dei gratia Venetiarum22, Dalmati^ atque Croatia Dux et episto a c e { e r a U£ SUpr£lj salutem et dilectionis affectum.

Tarn per litteras uestri comitis, quam prouisorum nostrorum, quos destinauimus ad partes Slauonie23, fidem et deuotionem, quam ad nostram commune24 geritis (fol. 10/10') et habetis, que modo intenditis sub debito uestre fidelitatis conseruare, cognouimus manifeste, pro quibus uestram fidelitatem plurimum25 comendamus26. Nos ergo circa conseruationem270 et defenssionem28 ciuitatis uestre personarum bonorumque uestrorum, prout operibus et inditiis29 manifestis audire plenius potuistis,

16 Ms. ZK Zadar nam. 17 Lucius Ms. neccessario. 18 Ms. ZK Zadar subuenire. 19 Apud Lucius DR et Schwandtner deest Ducali. 20 Ms. ZK Zadar 10. 21 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Dandulo. 2 2 Lucius Ms. Venetio; Lucius DR et Schwandtner Venetiae. 2 3 Lucius DR Sclavoniae; Schwandtner Sclauoniae. 24 Corr. ex Fumatis comitem. 25 Ms. ZK Zadar plurrimum. 26 Lucius DR et Schwandtner commendamus. 27 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner compromissionem. 28 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner defensionem. 29 Ms. ZK Zadar et Schwandtner indiciis.

133

ma, revno mislimo svim silama kao oni koji u svako doba silno želimo vaše blagostanje kao svoje vlastito.

Dano u našoj duždevskoj palači 18. srpnja, 13. indikcije.

Peto Andrija Dandulo, po milosti Božjoj dužd Mletaka i Dalmacije itd., kao gore u pismo ргуощ pi s m u ? pozdrav uz osjećaje ljubavi.

Obavještavamo vas da smo radi sigurnosti i očuvanja vas i drugih naših vjernih podanika i zemalja Slavonije zdušno izabrali i postavili našega vrhovnog kapetana. Doskora ćemo ga poslati u te krajeve s našim galijama i s kopnenom vojskom, spremni priteći u pomoć i svakom drugom potporom, kako budemo vidjeli da je prikladno. Potičemo vašu vjernost da, ustrajući postojano u svojoj vjernosti, nastojite u svim prilikama tako se vjerno i spremno držati da biste obilatije mogli zaslužiti našu milost i da bismo mi na temelju djelotvornog čina spoznali daje vaše raspoloženje naklonjeno svim našim častima, kako se pouzdajemo i nadamo. Budite ujedno revni da izviđate i da nas obavještavate o svim novostima.

Dano u našoj duždevskoj palači 23. srpnja, 13. indikcije. Ta su pisma Zadrani primili s golemim veseljem pa su same provizore, koje

spominje neko od tih pisama, dočekali s počastima obećavajući im spremnost da iskazuju nesalomljivu i još odaniju vjernost i poslušnost u svemu što god Duždeva uzvišenost zapovjedi obaviti. Pošto su proveli u Zadra samo jedan dan, ti se provizori odvezoše u ostale primorske gradove u Dalmaciji potičući u njima svoje vjerne da vjernost koju su iskazivali učine još postojanijom.

Gore navedena pisma i provizore uputili su Mlečani u te krajeve dok kralj Ludo-vik još nijе bio napustio bihaćko podračje.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schzuandtner anhelamus. Schzvandtner velut. Schwandtner Data. Ms. ZK Zadar 18. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Dandulo. Schwandtner superius. Apud Ms. ZK Zadar deest prima epistola. Schwandtner Sclauonine. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner eligere. Ms. ZK Zadar galleis. Schwandtner armada. Ms. ZK Zadar quatenus; Lucius Ms. qu^rimus; Lucius DR et Schwandtner quaerimus. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner perseuerare; Lucius DR perseverare. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius ID nostra. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner occurrentibus.

134

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

totis uiribus anhellamus1 tamquam illi, qui statum uestrum prosperam uelud2 proprium omni tempore peroptamus.

Datum3 in nostra Ducali palatio die XVIII4 Iulii, XIII Indictione.

Quint a Andreas Dandolo5, Dei gratia Venetiaram et Dalmatie. et cetera ut supra6

5 eP l s t o a prima epistola7, salutem et dileetionis affectum. Denotamus uobis, quod ad uestram et ad aliorum nostrorum fldelium et terrarum

Slauonie_8 securitatem et conseruationem totis viribus elligere9 et facere nostrum Capitaneum Generalem, quern cum nostris galeis10 et armata11 breuiter ad ipsas partes mittemus, parati etiam omni alio subsidio subuenire, ut uidebimus conuenire, hortantes

10 fidelitatem uestram, quatinus12 perseuerantes13 in fidelitate uestra14 constanter sic (fol. 10711) uos in cunctis occurentibus15 fideliter et prompte16 habere studeatis, quod nostram gratiam exaltatis17 uberius promereri, et cognoscamus operis per effectum uestram dispositionem in omnibus nostris honoribus fideliter preparatam, ut confidimus et speramus. De nouis autem sitis solliciti inquirere et nobis facere

15 manifesta. Datum18 in nostra Ducali pallatio19 die XXIII20 Iulii, XIII Indictione. Quas epistolas Iadertini suscipientes ingenti gaudio ac ipsos prouisores, quos

aliqua istarum epistolarum commemorat, honorifice perceperunt spondentes eisdem fidem infrangibillem21 et deuotiorem22 fidelitatem gerere ac in cunctis uelle parere,

20 quicquid23 Ducalis sublimitas iusserit exercendum. Et morantibus ipsis prouisoribus Iadre_ tantum24 uno naturali die, uersus reliquas maritimas ciuitates Dalmatie transfretarunt ibidem fideles eorum hortantes, ut fidelitatem, quam ceperant, constantiorem25 efficerent.

Epistolas quidem superius perscriptas26 ac prouisores ipsi Veneti ad ipsas partes 25 destinarant nondum ipso Ludouico rege a finibus Bihacii27 sequestrato. (fol. 11/11')

16 Schwandtner promte. 17 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. ualeatis; Lucius DR et Schwandtner valeatis. 18 Lucius DR Dati; Schwandtner Data. 19 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner palatio. 20 Ms. ZK Zadar 23. 21 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infrangibilem. 22 Lucius Ms. deuotionem. 23 Ms. ZK Zadar quidquid. 24 Ms. ZK Zadar tandem. 25 Con. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner constantiores. 26 Lucius Ms. perscriptas (f. 7yo) / prescriptas (f. 8). 27 Ms. ZK Zadar Biha§z; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Bihachi.

135

<6.> О himbenu postupku Mlečana

Mlečani pošalju Zadranima još više drugih pisama s porukom da u vjernosti, koju su od njih uvijek željeli, moraju postojanije ustrajati da bi pred Duždevim gospodstvom mogli steći obilatiju milost. No to su Mlečani radili zlobno i himbeno da bi što lakše mogli ostvariti svoju prijetvornu zamisao. Pri tome doista nisu nimalo imali pred očima Boga, koji je uzrok svih uzroka i vrhovno biće, niti su se obazirali na bilo kakvu bar prividnu pravdu poput onih koji bijedno provode život u bezakonju.

Pripovijeda se da su počinili neko užasno djelo: Dana 13. mjeseca kolovoza godine i indikcije prije navedenih, po čitavom svijetu, gdje gospoduje njihova vlast i ondje gdje bi grješnom trgovinom na svoj zahtjev mogli ugrabiti kojega zadarskoga građanina, to su revno pokušavali i tako su svuda po svijetu, ako su kojega od njih mogli uloviti i držati, koliko su više mogli bacali u tešku tamnicu kao kradljivce ili gusare; nisu im predbacivali nikakvu vrstu zločina, već su to, kako se pripovijeda, činili iz čiste samovolje. Osobito u mjestu Pagu, odnosno u paškom području, koje se tada bilo pobunilo protiv Zadra, uhvaćeno je i zadržano pod jakom stražom tih Pažana 12 plemića i oko 37 pučana. Plemića istaknutijega podrijetla u to vrijeme nije se moglo uopće naći u samom gradu, a ni biti pučaninom nije se smatralo sigurnijim ni česti-tijim. Koliko jedne, toliko i ove druge, koji su tako bili utamničeni u Pagu, prebace pod sigurnom pratnjom u Nin. Pošto su zarobljeni Zadrani ostali tu nekoliko dana, upute ih u Mletke. Dok su bili u Mlecima, u mračnoj ih noći odvedu u strogu tamnicu i tu ih zatvore.

U gradu Ninu Mlečani smjeste doista veliko mnoštvo oružanih ljudi, i pješaka i konjanika, a sve ljudstvo gradova i tvrdi gradovi s područja Hrvatske i Dalmacije pograbe oružje protiv Zadra, na zaštitu Mlečana.42 Osim toga, Dubrovčani, Splićani, Rabljani i Trogirani, svaki od tih gradova opremi jedan brod, odnosno galiju za opsadu i na zator Zadra, a u korist Mlečana. I drugi gradovi, koliko su dolično mogli, pripreme opremljene omanje naoružane brodove.

1 Corr. ex Fumatis uberiore. 2 Lucius DR fraudolenter. 3 Ms. ZK Zadar demum; Lucius Ms. et Lucius DR dictum. 4 Ms. ZK Zadar poenitens; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner potens. 5 Ms. ZK Zadar prae; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner pro. 6 Ms. ZK Zadar circumsumentes. 7 Ms. ZK Zadar aliquid. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner aerumnosam. 9 Ms. ZK Zadar 13. 0 Ms. ZK Zadar intitolatis. 1 Ms. ZK Zadar principatus; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Principatus. 2 Ms. ZK Zadar plurrimos.

136

<6.> De Venetorum fraudulenta perpetratione

Et quamplures alias epistolas dicti Veneti dictis Iadertinis mandarant, ut in fidelitate, quam semper de eis optarunt, deberent constantius perseuerare, ut uberiorem1 gratiam possent coram Ducali dominatione promereri. Hec autem ipsi Veneti inique et

5 fraudulenter2 peragebant, ut possent aptius eoram perfidam conceptionem efficaciter terminare, certe Deum3, qui est causa causaram et primum ens4, pre5 eoram oculis minime circumponentes6 nee aliquod7 genus colons iustiti^ inspicientes sicut illi, qui sine lege erumpnosam8 ducunt uitam.

Quoddam horribilissimum uitium per eos illatum fertur, quod die XIII9 Augusti 10 mensis, millesimo et indictione superius intitulatis10 per vniuersum megagosmum,

ubi eoram principatur11 dominium et ubi simoniace de rogatu rapere potuissent aliquem ciuem Iadre^ ardenter conati sunt et ita per mundi fines si quos capere et habere potuerunt, quamuis plurimos12 in duro ergastulo ut fores et pyrratas13 detruserunt, nullum genus sceleris imponentes, sed sola uoluntate animi hec14 perpetrasse naratur15.

15 Et praecipue in oppido Pagi (fol. 11712) seu in terra Pagi, quae tunc ciuitati Iadr$ rebellauerat, nobiles ultra duodecim et plebeios fere 3716 capti et detenti sunt sub bona17 dictorum Pagensium custodia. Quorum nobilium progenies excellentior illis diebus in ipsa urbe minime reperiebatur atque ipsorum populariorum plebeitas tutior non extimabatur18 nee probior. Et tarn istos, quam illos Pagi sic detentos cum tuta

20 comitiua Nonam transmiserunt et, ibidem per aliquot dies captiuatis manentibus, Venetias eos destinarunt. Quibus Venetiis manentibus ductis nocte tenebrosa, ipsos in aspero clauserunt ergastulo.

Grandem equidem copiam uirorum armatoram in ciuitate None_, tarn peditum quam equitum, ipsi Veneti stabilierant, omnesque ciuitatum homines ac castra regionis

25 Croatia et Dalmati$ contra ladram arma sumpserunt19 et in tutelam Venetorum, nee non Ragusienses, Spalatenses et Arbenses atque Tragurienses, quilibet20 eorum unam classem seu galeolam in obsidium21 et iacturam Iadre_ in fauoremque Venetorum armauerunt. Alieque ciuitates parauerunt lebulos22 armatos iuxta eorum dignam possibilitatem. (fol. 12/12')

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR pyratas; Schwandtner piratas. Ms. ZK Zadar habere. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner narratur. Schwandtner triginta septem. Ms. ZK Zadar lena.

Lucius Ms., Lucius DR, Schwandtner existimabatur. Schwandtner sumserunt.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quibuslibet.

Ms. ZK Zadar obsedionem.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner lembulos.

137

[7.] Kako su Mlečani opsjeli Zadar s mora'

Kad je svanulo jutro 12. dana mjeseca kolovoza, rečeni Petar, glavni kapetan deset galija, po duždevoj zapovijedi opsjedne Zadar sa sjeverozapadne strane zadarske luke poviše Sagula,44 tako daje za izlaz i ulaz ostao veoma uzak prolaz. K njemu se preveze Marko Corner, tadašnji zadarski knez, u pratnji dvojice gradskih plemića, od kojih se jedan zvao Bivald Grgurov Botono,45 a drugi Juraj Franjin Carbonosi.46

Budući da su Zadrani smatrali da njihov knez nikako ne hlepi prigrabiti u gradu vlast,47

kaže se da se zbog toga njegova čina među samim zadarskim građanima pojavilo veliko čuđenje stoje počinio takvo djelo kakvo se nije pamtilo. Pripovijeda se da se taj isti kapetan dugo zadržao u razgovora sa rečenim knezom Markom iznoseći mnoge tajne poruke te daje njega i njegove drugove zadržao na brodu i nije im dopustio da se vrate u grad. Naposljetku, na nagovor i molbu spomenutoga kneza, pusti na slobodu i odobri da se u sigurnosti sprovede u grad knežev drug Bivald, a drugog sudruga, Jurja, zadrža na brodu i ne dopusti mu da ode. Po svojoj naime zapovijedi dade prevesti na galiju čitavu družinčad48 i namještaj samoga kneza. Ali ljudi u Zadra se zbog tog neuobičajenog postupka nikako nisu smeli. Odaberu dvanaest predstavnika koji su bili plemenitog roda uz odluku da pošalju dva izaslanika Petru da Canale, često spomenutom kapetanu. To je tako izvršeno, a njihova su imena: Petar Matafar49 i Martinusije Butovan. Kad su došli pred lice samoga kapetana, pomno ga stanu pitati za uzrok glasina koje je on izazvao i da ako je koji građanin ili komuna počinila kakvu grješku, neka se to ispravi po volji Mletačke komune, ali je čudno zašto se protiv Zadra poduzimaju tako oštre mjere. Neka izjavi: Što Duždeva preuzvišenost želi od vjernih Zadrana, pa će se oni zacijelo prikloniti volji Mletaka. Kad je to čuo, kapetan

1 Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwanätner itaque. 2 Lucius DR et Schwandtner exeuntibus penitus. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner arctissima. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Gregorius. 5 Ms. ZK Zadar Carbonosis; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Carbanosis. 6 Lucius Ms. transfetarunt. 7 Lucius DR Iadretinis. 8 Ms. ZK Zadar Arcanorum; Lucius DR et Schwandtner arcanorum. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner pertraxisse.

10 Ms. ZK Zadar et Schwandtner ciuitatem; Lucius DR Civitate. 11 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner socium. 12 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Iadra. 13 Ms. ZK Zadar Gregorium. 14 Ms. ZK Zadar in in.

138

[7.] Qualiter Veneti obsederunt Iadram per mare

Mane quidem facto duodecimi diei ipsius mensis Augusti dictus Petrus, Capitaneus generalis decern galearam, iussu Ducali ex parte quirinali portus Iadr$ ultra Sagularum obsedit Iadram, ita quod1 exeuntibus et intrantibus penitus2 erat uia artissima3. Ad

5 quern Marcus Cornario, tunc comes Iadrq, cum comitiua duorum nobilium de ciuitate, quorum unus Biualdus Gregorii de Botono, alius Georgius4 Francisci de Carbanossis5

appellati sunt, transfretarant6. Considerantibus itaque Iadertinis7, quod eorum comes ad regimen ciuitatis accedere minime gliscebat, de huius actu inter ipsos ciues Iadrq grandis dicitur fuisse admiratio, cum simile opus, cuius non habetur memoria, extitit

10 perpetratum. Ibique idem Capitaneus cum dicto Marco comite in multorum archanorum8 uerborum prolatione simul protraxisse9 fertur nee non ipsum ac eius collegas in classe detinuit redireque in ciuitate10 eos non permisit. Denique suasu et rogatu prefati comitis Biualdum, eius sotium11, libere relaxauit ac Iadram12 conduci saluum fecit et Georgium13, reliquum consortem, in14 classe15 detinuit nee ipsum

15 abire permisit. Nam totam familiam (fol. 12713) et supelectilia16 ipsius comitis eius iussu ad galeam fecit transfretare. Sed homines Iadre_ ad nullius nouitatis inditium17

sunt comoti18: decreuerunt oratores, qui erant nobili progenia, numero XII, cum deliberatione mandare duos ambassatores19 ad dictum Petrum de Canali, Capitaneum sepe nominatum, quod ita extitit completum, quorum nomina sunt: Petrus de

2 o Matafarro20 et Martinussius21 de Butouano. Et ad ipsius Capitanei conspectum presentati causam ramoris per ipsum illatam diligenter inquisierunt ac ut si22 aliquis ciuium uel commune aliquo errore est mandatus23, correctio cedat iuxta uoluntatem communitatis Venetiaram, sed mirum, quare tarn aspera24 contra25 Iadram рефеи-аппдг26. Dicito: Quid cupit Ducalis sublimitas a fidelibus Iadertinis, forssan27 uoluntati Venetiaram

25 se28 adherebunt. Capitaneus, his auditis, tale responsum suorum uerborum cepit

Lucius Ms. classem; Lucius DR Classem. Ms. ZK Zadar suppelectilia; Lucius Ms. supellectilia; Lucius DR et Schwandtner suppellectilia. Lucius DR et Schwandtner indicium. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner commoti. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Ambasciatores. Ms. ZK Zadar Petrus de Matafaris. Lucius DR et Schwandtner Martinusius. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest si. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner mandatum. Ms. ZK Zadar aspra. Apud Lucius DR et Schwandtner deest contra. Ms. ZK Zadar perpetratur. Corr. ex Fumatis forssan. Apud Schwandtner deest se.

139

započe svoj odgovor ovakvim riječima: Ono što se kaže da on gradu nanosi, to on izvršava i provodi po zapovijedi Preuzvišenog dužda, ne svojevoljno, pa ako se što čini po njegovoj zapovijedi, na to je prinuđen i prisiljen. Kad su saznali njegov odgovor, zadarski se plemići silno uplaše.

Istoga dana pošalju k rečenom kapetanu nekog fratra iz reda propovjednika imenom Nikolu iz Krka.50 Pošto su neko vrijeme međusobno razgovarali, taj isti fratar Nikola kao izaslanik usrdnim traženjem zamoli u ime Zadrana tog kapetana da, zbog riječi koje su im izrečene i zbog gore rečenog spora, Zadrani uz njegovo odobrenje i pristanak mogu poslati Duždevskom veličanstvu tri svečana poslanika. Kad je od samoga kapetana ishodio to odobrenje, taj izaslanik ono što je doznao od kapetana iznese pred zadarsko Vijeće. Zadrani se tome veoma obraduju pa izaberu tri ugledna muža, od kojih se prvi zvao gospodin Nikola, milošću Božjom zadarski nadbiskup,51

drugi već prije rečeni Martinusije, a posljednji Toma Jakovljev Petrizo.52 Oni dobiju nalog da brzo otplove u Mletke, da pred duždom i pred mletačkim Vijećem izraze čuđenje zbog neuobičajena postupka s njihove strane prema Zadranima i zbog nanijete im štete, i da obećaju da će se dragovoljno podvrgnuti njihovim popravnim mjerama ako su se okaljali kakvom pogrješkom. No istoga dana spomenuti kapetan dade po svojim galijama preko glasnika javno proglasiti da svi Mlečani koji žive u Zadru imaju zajedno sa svojim pokretninama i svim dobrima u roku od sljedeća četiri dana napustiti grad Zadar. Tko se do rečenoga roka ne požuri otići, neće se smatrati mletačkim građaninom, nego ga svi imaju držati nevjernim. Oni koji su odlučili otići, u sigurnosti su pušteni i nitko od njih nije zadržan.

<8.> O odvratnom činu Mlečana

Kad je osvanuo 13. dan mjeseca kolovoza gore označene godine i indikcije, neke od već spomenutih galija pod zapovjedništvom mletačkoga kapetana Petra poslije treće ure53 toga dana počine veoma strašan zločin, koji smatraju odvratnim ne samo ljudi nego koji bi držali jezivim čak i zli Asmodeji.54 Dok su se neki skromni ljudi, zadarski građani i stanovnici, ploveći po moru sa svojih posjeda na otocima vraćali u

Lucius Ms. et Lucius DR perferre. Lucius Ms. et Lucius DR eaque. Ms. ZK Zadar si que. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Ambasciatores. Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR Ducalis. Schwandtner supra dicto. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Martinussius. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Admirantes.

140

proferre1: Ea, que2 per eum illata feruntur, iussu Ducalis excellent^ peфetrat et exercet, non sponte sed coacte et uiolenter, si qua3 iussu suo agantur. Cuius responsionem nobiles Iadr$ intelligentes valde territi sunt. (fol. 13/13')

Eodem die quendam fratrem Predicatoram ordinis nomine Nicolaum Veglensem 5 ad dictum Capitaneum transmiserant. Et cum mutuos sermones aliquos protraxissent,

idem frater Nicolaus legatus ipsum Capitaneum pro parte Iadertinorum multo rogatu deprecatus est, quod licentia et nutu ipsius Capitanei Iadertini valeant tres solemnes ambassatores4 ad maiestatem Ducalem5 destinare de rumore eis illato et negotio supradicto6. Et obtenta ab ipso Capitaneo licentia, retulit idem legatus ea, que_ a

i o Capitaneo didicerat, Iadrensi Consilio. De quo Iadertini valde gauisi tres honoratos elegerunt viros, quorum primus dominus Nicolaus, Dei gratia Iadrensis archiepiscopus, alius Martinusius7 predictus et vltimus Thomas Iacobi de Petrizo vocati sunt, qui Venetias transfretare celeriter studeant, admirrantes8 coram Duce et Consilio Venetiarum de nouitate eisdem facta et damno Iadertinis perpetrato, spondentes volentes statuere

15 eoram correctioni, si aliquo errore forent inquinati. Et ipso die nommatus Capitaneus per eius galeas publice iussit voce preconis peruulgare9, vt omnes Veneti IadrQ morantes pariter cum eorum mobili et bonis omnibus10 vsque per11 quatuor continuos dies12

debeant (fol. 13714) a ciuitate Iadre_ recedere. Et si qui ad terminum predictum abire non festinauerint, non ut ciuis Venetus habebitur sed ut eius infidelis erit ab omnibus

20 habendus. Et si qui recedere curauerunt13, tuti relaxati sunt nee aliquis ipsorum extitit detentus.

<8.> De abominabili opere per Venetos exacto

Luminante vero XIII014 die mensis Augusti, anno et indictione supra patefactis, dum tertia hora ipsius diei defecisset, que_dam galee_ de superiori numero15 imperio

25 Petri, Capitanei prefati, quoddam horribilissimum scelus, non solum hominibus abominabile putatur, immo16 nequitie Asmodeorum horrendum haberetur, perpetrarunt. Quosdam homines egenos, ciues et habitatores Iadrq, per mare nauigantes, ab eorum

Ms. ZK Zadar prouulgare. Ms. ZK Zadar omnibus bonis. Apud Ms. ZK Zadar deest per. Ms. ZK Zadar dies continuos. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner curauerint; Lucius DR curaverint. Ms. ZK Zadar 13.; Lucius DR et Schwandtner XIII. Schwandtner N. Ms. ZK Zadar imo.

141

Zadar, neke od njih poubijaju smrtonosnim udarcima mača, neke udave u mora, neke zarobe uzimajući njihove čamce i brodove za svoju upotrebu i korist, neke dadu spaliti, štoviše nejaku djecu i nevine dječake koji su spavali u svojim kolijevkama mačem smaknu bez ikakve samilosti i obzira prema pravdi. Pripovijeda se da su čitavoga toga dana samo to radili.

To silno zaprepasti zadarske građane, koliko mali puk, toliko i one najviše. Pošalju onog istog fratra Nikolu k rečenom kapetanu i stave mu u dužnost da kaže ovo: "Zadrani se nemalo čude djelima koja ste, plemeniti kapetane, izvršili nad njima, jer se osjećaju nevinima. Još prije nego mine ovaj dan, imaju Zadrani, na temelju Vašeg dopuštenja, odano uputiti tri ili više izaslanika Duždevu dostojanstvu da pred njegovim licem otvoreno prikažu svoje stanje nudeći da će izvršiti sve što mletačka vlast naredi u skladu sa svojom čašću i s položajem grada Zadra. Zato te ti građani kao posebnog zapovjednika ponizno s odanošću mole da se tvoje slavno gospodstvo izvoli suzdržati od takvih postupaka i od želje da Zadrani trpe takve nedaće dok o tome po redu ne izvijeste Duždevo dostojanstvo. Naime neka traže da njegova za njih izdana odredba bude vjerno, štoviše odmah provedena u djelo."

Na te njegove riječi spomenuti kapetan nakon dogovora s nekim svojim savjetnicima odgovori:

"Molbu Zadrana savršeno smo razumjeli, ali nikako nismo voljni prihvatiti je. Kako je naša Komuna u prvom redu meni povjerila određeni zadatak, nije probitačno da se uvjeti Zadrana iznose pred Duždevo dostojanstvo, jer je ono o svemu tome potpunije obaviješteno i jer su mi moji drugovi u službi dali u vršenju moje kapetanske službe potpuno slobodne ruke. Zadrani treba da odaberu jedno od dvoga: ili neka sve utvrđene zidine ovoga grada do temelja sruše, a također sve tvrđave i utvrđenja kako ona koja se nalaze unutar tako i ona izvan grada Zadra spremno bez ikakvih dvoličnih prepreka predadu i povjere vlasti dužda i čitave mletačke komune i uz to neka svome

Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. laetaliter. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner captiuos; Lucius DR captivos. Corr. ex Fumatis praui. Lucius DR Eumdem. Corr. ex Fumatis Capititaneum. Schwandtner hac. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR commissione. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR admirantur. Ms. ZK Zadar Jadretini; Lucius Ms. et Lucius DR Iadretini. Ms. ZK Zadar Jadretini; Lucius Ms. et Lucius DR Iadretini.

142

insulis etpossessionibus recedentes Iadramque venientes, aliquos ictu ensis lethaliter1

interfecerunt, aliquos in mari suffocauerunt et aliquos captiuatos2 detinuerunt ipsorumque lembulos et lintres pro ipsorum vsu et vtilitate conuerterunt et aliquos igne iusserunt cremare, nec non infantulos et insontes pueros in cunabulis eorum

5 quiescentes, nulla moti misericordia nec intuitu pietatis, gladio occiderant. Et sic illo die toto nihil aliud per eos egisse narratur.

Ad quod ciues Iadr$ tam parai3 quam magnates, (fol. 14/14') in multa stupefactione cordis sunt commoti. Eundem4 fratrem Nicolaum ad dictum Capitaneum5 trans-miserunt ac6 comissione7 sibi apposita: "Non modicum admirrantur8 Iadertini9 per

i o vos, nobilis Capitanee, de gestis eisdem illatis, cum insontes se fore sentiant. Nondum naturalis dies suum cursum terminauit, quod, a vobis obtenta licentia, Iadertini10 tres vel plures ad Ducalem dignitatem deuote destinent legatos in cuius conspectu condiciones11 ipsorum fideliter patefacient offerentes se executuros12 quicquid13

Venetoram14 potentia iusserit exercendum, cedentia honori eius statuique ciuitatis 15 Iadr$. Quamobrem dicti ciues humiliter ut domino speciali deuote supplicant, quatinus15

dignetur vestra nobilis Dignitas ab horam perpetratione actuum cessare, nec talia dispendia eos velle pati, quousque Ducali dignitati indicent seriatim. Nam mandatum eius ipsis institutum fideliter, immo16 presto executioni demandent."

Ad cuius verba prefatus Capitaneus, consulte cum quibusdam suis consiliariis, 20 tale protulit responsum:

"Petitionem Iadrensium perfecte17 concepimus, quam admittere nullatenus sumus dispositi mandato nostri comunis18 nobis principaliter imposito, nec expedit Ducali dominationi Iadertinorum inserere19 conditiones, cum ipsa sit plenius informata et mihi a collegis meis (fol. 14 VI5) sit tradita in negotio Capitaneatus libera potestas.

25 De duobus vnum eligant: Aut huius vrbis omnia mejtiia circumualata20 funditus euertant nec non omnia castra fortitudinesque, tam sitas intra quam extra ciuitatem Iadrq, tradere ac designare sine alicuius ambiguitatis obstaculo velint in potentiam Ducis et totius comunis21 Venetiarum - hoc addito, quod tribuant comiti electo per ipsum

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner conditiones. Ms. ZK Zadar executores. Ms. ZK Zadar quidquid. Ms. ZK Zadar Venetiarum. Ms. ZK Zadar quatenus; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quantum. Ms. ZK Zadar imo. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perficere.

Ms. ZK Zadar et Schwandtner Communis; Lucius Ms. et Lucius DR communis.

Ms. ZK Zadar interere. Lucius Ms. et Schwandtner circumuallata; Lucius DR circumvallata.

Ms. ZK Zadar communis; Lucius DR et Schwandtner Communis.

143

knezu izabranom od naše komune predadu slobodnu i izričitu vlast u svemu a on će voditi računa o pravdi prema svojoj odluci i volji, a uza sve to neka se oni svim svojim selima i posjedima služe za svoju upotrebu i korist prema vlastitoj odluci i želji - ili neka se muževno pokušaju oduprijeti mletačkoj moći, iako smatram da je za njih mnogo probitačnije pristati uz prvi prijedlog."

Kad je čuo takve riječi, izaslanik se s pratnjom vrati u grad i izvijesti o tome svoje sugrađane. Oni odluče daje za njih probitačnije htjeti se oduprijeti mletačkoj moći nego gledati kako se njihov grad stubokom ruši, pa da stoga ne pristaju na takav ugovor i ne žele zapasti u takvo stanje.

<9.> Kako su Zadrani izabrali za sebe probitačniju odluku

Sada Zadrani pripremaju za sebe oružje jer su se već nesumnjivo osvjedočili o mržnji Mlečana. Učvrste grad različitim vrstama naprava i stanu međusobno vrlo živo raspravljati kojem bi upravo gospodaru predali svoj grad, koji bi htio, mogao i znao štititi uspješno njih i njihov grad od njihovih takmaca i od opsada. Tada jedan od njih, plemenita roda i u tom trenutku revniji od dragih, kad je zapovjeđen muk, među njima odvažno prozbori:

"Učeni55 Zadrani, ovdje se okupio cvijet, ovdje cjelokupna razboritost grada. Svatko od nas mora znati kakva nam opasnost prijeti od mržnje Mlečana, ali još je teža nesreća vlastitim očima gledati propast našega grada. Potičem sve vas, ugledne građane ovoga grada na dvoje. Prvo, da se prekrižimo i pograbimo oružje jer Bog u prvome redu mrzi oholost, a ta je veoma obilato nazočna kod naših protivnika. K tome imamo siguran i zidinama čvrsto utvrđen grad i u njemu hrane za preko godinu i po. Drugo, tražimo sklonu zaštitu od sina kralja sretne i pobožne uspomene Karla, naime od njegova nasljednika Ludo vika neka ne napusti nas koji smo već odavna ustrajno vjerni Svetoj kruni, jer je taj isti kralj Karlo prema ovom gradu i njegovim plemenitim ljudima gajio posebnu naklonost i ljubav. Treba pouzdano vjerovati u Boga i našeg pastira. On će naše pobožne molbe lako uslišati. Takav sam govor takvim riječima želio izreći pred vašim licem."

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Commune; Lucius Ms. commune. Ms. ZK Zadar iura. Ms. ZK Zadar Nuncius. Ms. ZK Zadar discrutari; Lucius Ms. et Lucius DR disputare; Schwandtner disputari. Lucius Ms. et Lucius DR in dicto. Corr. ex Fumatis faminaum. Lucius DR universae; Schwandtner vniuersae. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest est.

144

nostrum comune1 liberum et expressum dominium in omnibus iustitiam meditando iuxta ipsius nutum et voluntatem, nihilominus rura2 possessionesque eorum omnes in vsum et vtilitatem iuxta ipsorum beneplacitum et libitum conuertant - aut ipsi contra Venetorum potentiam viriliter procurent resistere, cum multo plus puto fore sanctius eis velle ad primum applicare partitum."

Percipiensque tales rumores nuntius3 cum comitatu ciuitatem rediit relationemque ipsis ciuibus indicauit. Decernentes pro sanction velle potenti$ resistere Venetorum quam tunc eorum videre ciuitatem in ruinam precipitare, nee tali consentire pacto et ad talem deuenire conditionem. (fol. 15/15')

<9.> Qualiter Iadertini sanctius sibi elegerunt consilium

Nunc Iadertini parant sibi arma, quia iam veraciter sunt certificati de Venetorum odio. Muniunt ciuitatem diuersis generibus edificiorum atque cui potissimo hero tradere ipsorum vrbem, qui velit, possit ac sciat eos et ciuitatem ipsorum ab eorum emulis et obsidionibus fejiciter tueri, toto conamine mutuo disputant4. Vnusque illorum generosus prosapia, digniori suffultus industria, inter eos indicto5 silentio audacter faminauit6:

"Diserti Iadertini, hie flos, hie vniuersa7 ciuitatis perspicacitas est8 cumulata9. Nullus nostrum10 ignorare debet, quale nobis instat periculum de Venetorum odio, sed grauius est discrimen nostram vrbem nostris oculis intuentibus dissolatam11 videre. Hortor vos vniuersos huius12 vrbis egregios ciues, ut primitus cruce premuniti Christi arma sumamus, cum primum Deus superbiam odio habeat, que precipue in nostris abundat e_mulis13. Tutamque ciuitatem et menus fixe firmatam habemus, in qua14

vnius anni et semis victualia superfluunt, et secundario inquiramus fauoris presidium a nato felicis et pi$ memorie_ Kroli15 regis, scilicet a Ludouico, ipsius successore, ut nos non deserat a prolixo iam curriculo fideles sacre_16 coron$ persistentes17, cum idem Carolus rex specialem charitatis amorem in vrbem et homines generosos huius ciuitatis gesserit. Spes certitudinaliter in Deum et nostrum pastorem est tenenda. (fol. 15716) Pro nostris piis precibus facile prebebit assensum. Hec autem in conspectu vestro, tales sermones et verba curaui diffundere."

9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner concumulata. 0 Lucius DR et Schwandtner vestrum. 1 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner desolatam; Lucius Ms. dessolatam. 2 Ms. ZK Zadar habere; Lucius Ms. nostrq; Lucius DR et Schwandtner nostrae. 3 Ms. ZK Zadar Emulis abundat. 4 Ms. ZK Zadar inquam. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Caroli. 6 Ms. ZK Zadar Sanctae. 7 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms. et Lucius DR persistant; Ms. ZK Zadar persistamus.

145

Na to svi odobre pohvalan savjet i mudro odrede poslati žurno i potajice svečanog izaslanika k rečenom Ludoviku, već više puta spomenutom kralju Panonije. Taj mu treba ukratko bez ikakva suprotna ograničenja ponizno ponuditi rečeni grad Zadar, jednako ljude kao i sva njegova dobra, i pokretna i nepokretna, i ujedno spremnost da mu se pokoravaju i gaje pohvalnu vjernost blagoslovljenoj kruni kako je podanik dužan svojem prirodnom vladaru. Nadalje, treba da ga na koljenima odano zaklinje neka izvoli primiti taj neznatan dar od svojih milih i vjernih podanika, koje je nekoć silno pobožni gospodin Karlo, presretni roditelj Njegova svetog Veličanstva, zaštićivao tolikom ljubavi da nije iskazivao manje dobrohotnu naklonost prema Zadranima nego prema bilo kome od Panonaca. Pošto je među samim građanima i plemićima svečano obavljen izbor, za svog izaslanika odaberu sugrađanina Franju рок. Pavla Jurjevića.56 Dana 16. rečenog mjeseca kolovoza poslije sumraka on žurno krene k rečenom kralju, za malo dana stigne u rečenu zemlju Ugarsku i, iskazavši dužno poštovanje, pristupi samom kralju. Sagnute gole glave i klečeći savjesno mu izloži uzrok svog dolaska i tako duga putovanja te ga obavijesti o nevolji grada koji predstavlja napominjući mu neka se Sveta kruna poskrbi da svoje vjerne izbavi iz tolike nesreće, "da bi ono izgubljeno, što su prethodni kraljevi smatrali propalim, preko Vašeg dobrohotnog Veličanstva bilo opet vraćeno."

Pomno slušajući izlaganje tog poslanika, kralj se u srcu veoma obraduje i prepun veselja tom istom prilikom obeća, potvrđujući to na temelju pouzdanog saznanja, da je neprijevamo i radosno voljan, čim mu to bude moguće, udovoljiti molbi onih, kojih je taj izaslanik. Onaj dar koji su mu Zadrani tako odano poklonili primi sa zahvalnošću.

No još uvijek Zadrani nisu prestajali preko posebnih izaslanika učestalo od rečenoga kapetana tražiti nagodbu. No kapetan, suviše tvrde volje, nije želio saslušati Zadrane ako ne prihvate njegov gore navedeni zahtjev, štoviše danju i noću još je tješnje opsjedao grad brodovima koji su međusobno bili udaljeni koliko se može dobaciti kamen. Plovili su i na otoke i Zadranima nanosili silnu štetu. Svu krupnu i sitnu

1 Corn ex Fumatis confestin. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schzuandtner Ludouicum; Lucius DR Ludovicum. 3 Lucius Ms. Pannoni^; Lucius DR et Schwandtner Pannoniae. 4 Ms. ZK Zadar suo tenetur. 5 Ms. ZK Zadar Domine. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner exemplum. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Carolus. 8 Schwandtner Suae. 9 Schwandtner tutabatur. 0 Lucius DR Pannonis; Schwandtner Pannoniis. 1 Corr. ex Fumatis conciue.

146

Vniuersique approbant laudabile consilium et confestim1 clam decreuerant vnum solemnem nuntium ad dictum Lodouicum2, regem Panoniej3 iam sejpe memoratum, sagaciter destinare, qui humiliter presentare debeat precise sine vllo alicuius contra-dictionis obstaculo dictam vrbem ladre_, pariter homines eorumque omnia bona, tam mouentia quam fixa, ac ei velle parere necnon fidelitatem laudabilem gerere benedict^ coronq, prout subditus tenetur suo4 naturali domino5, supplicando ipsi flexis genibus deuote, ut hoc exiguum exenium6 a charis eius subditis et fidelibus dignetur acceptare, quos olim piissimus dominus Krolus7, fejicissimus genitor SanctQ8 maiestatis, tanta affectione tutabat9, quod non minus ipsis Iadertinis, benigniorem charitatem quam vni ex Panonis10 premonstrabat. Et electione inter ipsos ciues nobilesque solemniter celebrata, Franciscum quondam Pauli de Georgio, ipsorum conciuem11, elegerunt in missum. Qui XVI012 die post crepusculum dicti mensis Augusti suum iter ad dictum regem accelerauit in breuibusque diebus ad dictam regionem Vngarie_13 peruenit et ad ipsum regem debita reuerentia impensa accessit. Cui prono capite et denudato ac etiam genibus flexis causam sui aduentus et tam prolixe peregrinationis pie indicauit necnon neccessitatem14 ipsius vrbis presentate15 palam fecit iniungens16, ut ipsos fideles (fol. 16/16') sanctum prouideat diadema a tanto eruere discrimine, "ut ammissa17, id quod predecessores reges perditum18 putarunt, per vestram benignam maiestatem recuperata19 existant."

Cuius nuntii legationem idem attente intelligens in multa cordis alacritate extitit usque ad cacumen repletus ibidemque spopondit affirmans ex certa scientia petitioni illorum, quorum erat legarus, velle infallibiliter, quantocius erit facultas, hilariter adimplere. Munus illud, quod Iadertini tam deuote sibi exeniauerant20, gratanter suscepit.

Adhuc etiam Iadertini non cessant per suos speciales missos concordiam a dicto Capitaneo frequentando postulare. Atque Capitaneus durioris voluntatis instigatus solum Iadertinos audire non affectat, nisi accedant petitioni superius declarate_, immo die noctuque arctius obsessum cum clasibus21 separatim quantum iactus est22 lapidis

Ms. ZK Zadar 14.; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner XVI.

Ms. ZK Zadar Hungariae.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necessitatem.

Ms. ZK Zadar presentare; Lucius DR et Schwandtner potestate.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner inuigens; Lucius DR invigens.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner amissa.

Corr ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perditam.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner recuperare.

Ms. ZK Zadar exemiauerunt; Lucius Ms. exemiauerant.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner classibus.

Ms. ZK Zadar est jactus.

147

stoku, više od dvjesta tisuća grla, ugrabe za svoju uporabu i to po svojoj volji, a kućice i kolibe otočana i zadarskih građana bezbožno spale.

Međutim, vojska od dvadeset tisuća pješaka i konjanika, sakupljena u gradu Ninu, tri je dana na sve strane prolazila preko njiva i sela sve do međe sv. Martina.57 Toj je vojsci bio na čelu kapetan Marko Giustiniani.58 Ako bi našao koje zadarske građane ili njihove podložnike, stravično ih je ubijao i naređivao da se sve seoske nastambe spale. Tada vjerni otočani i seljani napuste svoja obitavališta. U Zadra odabere sebi boravište toliko mnoštvo ljudi sposobnih da nose oružje daje prelazilo šest tisuća, ali svih zajedno koji su se smjestili u gradu Zadru i trošili hranu bilo je otprilike na broj dvadeset osam tisuća.

Zadrani se pouzdavaju u svoju valjanost i znanje jer misle da su učeniji od Alana59

i mudriji od mudrosti, sami upravljaju gradom uz mnogo mlitavosti i neposluha, ne žele pozvati za upravljača nijednog došljaka60 koji bi ih znao i mogao savjetovati i bio sposoban izbaviti ih iz tolike nevolje. Zasićuju se ispraznim riječima, opijaju se jutarnjim lahorom, spremaju sebi težak poraz te zapadaju u vrlo bijedne prilike, kako uz pomoć Božje milosti nastojimo dovoljno jasno prikazati.

U vrijeme večeri 15. dana prije rečenog mjeseca kolovoza netko pristane u uvalu Maistro61 brodom ili galijom, u kojoj je bilo preko deset uglednijih ljudi iz grada Trogira. Smatralo se da plove u Mletke. Pomoću dva oboružana broda Zadrani tu galiju zarobe, a sve plemiće i nekoliko pučana koji su bili u njoj strpaju u zatvor zato što su i sami Trogirani bez opravdana razloga zatočili mnoge Zadrane koje su zatekli u svojem gradu. / ti postupaj slično, tako se varka izigrava varkom.62

1 Schzuandtner transfretantes. 2 Ms. ZK Zadar Et omnes. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millia. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner per. 5 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest per. 6 Corn ex Fumatis dies. 7 Corn ex fumatis siquo. 8 Schwandtner ruris. 9 Ms. ZK Zadar habitiones. 0 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. 1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR milliarium; Schwandtner millium. 2 Ms. ZK Zadar excedebant. 3 Ms. ZK Zadar omnis. 4 Ms. ZK Zadar Anon$; Lucius Ms. anon^.

148

exequebatur. Atque transfretant1 in insulis, multa dispendia inferunt Iadrensibus. Omnes2 pecudes et pecora, plusquam ducenta milia3 in sui vsum et4 libitum conuerterant, domunculas et tuguria insulanoram ciuiumque Iadre impie comburant.

Sed exercitus numero 20000 peditum et equitum in ciuitate cumulatus None, per5

terno die6 agros et rura et vsque ad fines S. Martini visitat et discurrit. Cuius exercitus Capitaneus Marcus Iustiniano erat prefectus. Et si quos7 ciues Iadrenses aut subditos reperit, terribili nece submittit, omnia habitacula ruram8 igne iubet conburi. (fol. 16V 17) Nunc insulani et villici fideles suas deserunt habitationes9. Iadre sibi eligunt locum tanta copia virorum, qui dignabantur armis decorari, quod10 numerum sex miliarium11

excedebat12, sed omnes13 in vniuerso, qui annone14 mandendo non parcebant, erant fere numerus15 viginti millenarius et octo, qui in vrbe Iadre extiterat collocatus.

Confidunt ladertini in sui probitate et scitu, quod eloquentiam Alani sapientiamque philosophies6 putant excedere, soli gubernant vrbem in multa lentitate et inobedientia, neminem aduenam, qui sciret et posset consulere ac a tanto posset Hberare discrimine, affectant accersire in gubematorem. Verbis friuolis saciantur17 et aur$ matutinalis potum assummunt18, in magna clade se immiscunt19 et ad arctissimas perueniunt conditiones, ut Deo condonante gratiam satis lucide propalare studemus.

Regnante vero vespere diei XV'20 Augusti predicti mensis, quidam21 classem22

seu galellam23, in qua vltra24 decern potentiores viri de ciuitate Tragurii, qui Veneris25

transfretare extimabantur26, in Vallem magistrorum applicauit. Quam ladertini cum duabus barcis armigeratis ce_perunt omnesque eius nobiliores et aliquos eius plebeios in carcerem detraserant pro eo, quod27 et ipsi Tragurini quamplures28 Iadertinos in eorum ciuitate repertos absque causa rationabili in captiuitatem deduxerunt29. Tu quoque fac simile, sic ars deluditur arte.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner numero.

Ms. ZK Zadar Philosophiae; Lucius Ms. philosophie; Lucius DR et Schwandtner Phil.

Ms. ZK Zadar et Schwandtner satiantur; Lucius Ms. saciatur; Lucius DR satiatur.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner assumunt.

Lucius DR et Schwandtner immiscent.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner XV.

Ms. ZK Zadar quidam.

Ms. ZK Zadar classis.

Ms. ZK Zadar galleola.

Lucius DR ultima; Schwandtner vltima.

Ms. ZK Zadar Venetias; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Venetiis.

Ms. ZK Zadar et Lucius DR extimabant; Schwandtner existimabant.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia.

Ms. ZK Zadar quam plures.

Lucius DR et Schwandtner reduxerunt.

149

Sami Zadrani doista neprekidno opremaju svoj grad mnogim još višim napravama, naređuju da se uz obalu luke i uz velika vrata iskopaju veoma duboki jarci i okolo grada podignu prikladni nasipi. Za svoju obranu i zaštitu svojih brodova i galija naprave uz luku neki lanac silne veličine od trinaest međusobno željezom povezanih i spojenih greda. Pretposljednjeg dana spomenutog mjeseca kolovoza bio je protegnut i učvršćen u rečenoj morskoj luci. Naime, taj je lanac bio konstruiran poviše luke, a protezao se od rta sv. Ivana Evanđeliste,63 sve do druge strane prema gradu malo se udaljujući od ravne crte prema južnoj strani. S toliko je mara i snage taj lanac bio učvršćen u moru da njegov drveni potporanj nijedan graditelj nije mogao ni u misli predočiti. Uz veliko veselje Zadrani su morali čuvati ga budnom revnošću, noću još budnije i pažljivije.

<10.> O bitci zbog lanca

Nadalje, 2. dana rujna prije navedene godine Gospodnje i indikcije Zadrani u mračnoj noći potajno pošalju plemenitog muža Bartula Petrova Zlorada64 k spomenutom Andriji, sinu sretne uspomene Karla, kralja ugarskoga. On je bio kralj Sicilije, ali na glavi još nije nosio kraljevsku krunu kad je okrutno ubijen od vlastitih ljudi. Trebalo je da ga izaslanik moli neka iz ljubavi prema rođenom bratu, prije rečenom Ludo-viku, kome su Zadrani vjerni podanici, izvoli pribaviti opsjednutom gradu kakvu pomoć, koliko u brodovlju, toliko u novcu i ostalim potrepštinama. Radi kratkoće ostavljamo to po strani.

Mlečani svakako misle kretati se slobodno po luci, ali im to ne dopušta lanac pa su od prevelike žalosti bili potišteni. Željeli su ostvariti svoj naum, ali kad se nekog dana, naime 6. rečenoga mjeseca rujna, spomenuti kapetan brodova što su opsjedali

1 Ms. ZK Zadar multis. 2 Ms. ZK Zadar Sublimis. 3 Ms. ZK Zadar aediflciis. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner fasceminas. 5 Lucius Ms. uallationes; Lucius DR et Schwandtner vallationes. 6 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner defensionem. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tutelam. 8 Lucius Ms. et Lucius DR quamdam. 9 Ms. ZK Zadar Catenam; Schwandtner catenam. 0 Lucius DR grassitiei; Lucius ID et Schwandtner crassitiei. 1 Lucius Ms. ad inuicem. 2 Corn ex Fumatis a. 3 Corn ex Fumatis et Lucius Ms. constructi. 4 Lucius DR ultima; Schwandtner vltima. 5 Ms. ZK Zadar nam. 6 Ms. ZK Zadar Catena. 7 Schwandtner perspicacius.

150

Non cessant certe ipsi Iadertini multorum1 sublimiorum2 e_dificiorum3 decorare eorum ciuitatem atque fodere iubent iuxta ripam portus et ianuas magnas profundissimas fasceninas4 ac valationes5 decoras per girum vrbis conflciunt (fol. 17/17') et in deffensionem6 ipsoram et tutellam7 nauigiorum et galearum iuxta portum quandam8 cathenam9 mire grossitiei10 ех tredecim tignis adinuicem11 ferro connexis ас12 confibulatis, que pejtiultimo prefati mensis Augusti in dicto maritimo portu extitit firmata et protensa. Nam a puncta S. Ioannis Euangeliste, constructa13 vltra14 portum, erat extensa vsque ad aliam partem, versus vrbem, aliquantulum a uia rectitudinis deuiando versus plagam austri. Tante_ enim15 industrie_ et virtutis eadem cathena16 erat stabilita in едиоге, quod eius stipitem nullus architectorum poterat cum speculatione imaginari. Quam Iadertini vigilanti studio in nocte perspicatius17 et nocte tutius ingenti gaudio compulsi sunt custodire.

<10.> De pugna occasione cathene18

Porro die secundo19 intrante Septembris20 anno Domini et indictione prescriptis nocte tenebrosa latenter nobilem viram Bartholomeum Petri de Sloradis21 ciuem destinarunt ipsi Iadrenses ad prefatum Andream, natum fejicis memorie_ Kroli22, regis Vngarorum23, regem Sicilie, sed nondum regalem tyaram in c^phaliis portans24, qui a suis sub crudeli succubuit25 interitu, supplicando eidem, vt dilectione fratris germani, Ludouici predicti, cuius Iadertini sunt fideles subditi, dignetur aliquem fauorem impendere tarn clasium26 quam etiam ejris ac reliqua oportuna27 ciuitati obssesse_28, que causa expeditionis postponimus. (fol. 17V18)

Veneti utique putant per portum spaciari29, sed cathena30 non permittit, nimio dolore comprimunrur. Cupiunt intentum suum efficacitati adimplere, sed dum quadam die, sexto dicti mensis Septembris memoratus Capitaneus clasium31 obsedentium32

Ms. ZK Zadar et Schwandtner CATENAE. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner primo. Lucius DR et Schwandtner Septembri. Lucius DR et Schwandtner Storadis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Caroli. Ms. ZK Zadar Hungarorum. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner portantem. Lucius Ms. succumbuit. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner classium. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner opportuna. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner obsessae; Lucius Ms. obsess?. Ms. ZK Zadar Spatiari; Schwandtner spatiari. Schwandtner catena. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner classium. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner obsidentium.

151

Zadar, sa dvije sjajno opremljene galije uputio prema tom lancu i pokušao ga razbiti, zazvoni gornje zvono sv. Krševana65 koje zove na uzbunu. Mladići i ljudi srednje dobi s velikom hrabrošću u srcu navuku na sebe sjajno oružje i porazmjeste se uz obalu luke da brane lanac.

Tu su se obje strane međusobno sjajno borile: Mlečani rečenim galijama sa sjeverne strane, a Zadrani nekim drugim brodovima s južne. Jedni su drugima učestalo zadavali udarce, a Mlečani saspu na neprijatelje tako nebrojeno obilje strijela da se činilo kao da je tu zrak potamnio od magle. Ali Zadrani su se vrsnije branili koliko pomoću nekoga bojnog stroja sagrađena na poljani velike utvrde koja se naziva Mletačka utvrda - on je pet puta gađao galije, ali nije uspio pogoditi nijednu od njih dvije -toliko su također branili taj lanac različitim vrstama metaljki. No vrsniji ljudi na tim galijama, uistinu uvjereni da ne mogu ostvariti svoj naum i ne mogući nikako više podnositi krvave i strašne pogotke Zadrana, smeteni i svladani odatle odu. Smatra se da je taj kapetan izgubio velik broj vojnika, a Zadrani malen, ali su oni imali vrlo mnogo ranjenih. Taje bitka započela oko šeste ure66 i trajala do vremena večernje.67

<11.> Dan primitka kraljeva pisma

Kad je osvanuo 8. dan spomenutog mjeseca rujna, kojega se dana po čitavom svijetu pobožno slavi blagdan Rođenja slavne Djevice, opsjednuti se Zadrani silno utješe time što im je spomenuti kralj Ludovik poslao pismo kojega sadržaj iznosimo u ovome spisu.

Prijepis pisma Ludovik, po milosti Božjoj kralj Ugarske, plemenitim muževima Ludovik uputio sucima> Vijeću i Komuni grada Zadra izražava spremnost za milost s Zadranima p o z d r a v o m .

1 Schwandtner catenam. 2 Ms. ZK Zadar Sancti. 3 Ms. ZK Zadar Chrisogoni. 4 Apud Ms. ZK Zadar deest que; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner et. 5 Lucius DR cordis dis induunt. 6 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner pontus. 7 Schwandtner catenam. 8 Lucius DR et Schwandtner galeis. 9 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner iaculorum in.

10 Lucius Ms. costructa. 11 Schwandtner vocant. 12 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. 13 Ms. ZK Zadar generibus.

152

Iadram versus cathenam1 cum duabus suis galeis mirifice ornatis se direxit, quam conatus est infringere, clangit altior nola S.2 Chrysogoni3, que4 ad storaium. Iuuenes et mediocres in multa animositate cordis induunt5 lucentia arma, ad fretum portus6 se disponunt, ut defensent cathenam7.

Ibi partes mirabiliter inter se pugnant: Veneti cum dictis galleis8 a boreali parte, Iadertini cum quibusdam crapulis ex australi. Pars parti crebrat ictus, et Veneti tantam copiam innumerabilem iaculorum9 inimicos prosiliunt, quod ibidem aer caligine ofmscatus putabatur. Sed Iadertini nobilius se defendebant tarn cum quadam machina constructa10 in campo magni castri, quod Venetoram vocatur11 castrum, que quinquies in galleis iactauit, sed neutram valuit attmgere, quam12 etiam varioram generum13

ingeniorum ipsam cathenam14 defensabant. Sed probiores ipsarum gallearum viri veraciter considerantes eoram intentionem non posse aliqualiter effectui15 producere nee valentes Iadertinoram cruentatos et terribiles ictus tollerare16, conmsi et conflicti inde abierunt. Grandem copiam gentis sue. idem Capitaneus habetur amisisse17, Iadertini vero modicam, sed maxima vulneratur. Inchoauit18 ipsa certatio a sexta vsque in horam vesperarum. (fol. 18/18')

<11.> Dies receptionis litterarum regis

Adueniente quidem octauo die prefati Septembris mensis, quo19 per vniuersum orbem festum natiuitatis Virginis glorios$ deuote celebratur, Iadertini obsessi vehementem20 gesserunt consolationem ex eo, quod Lodouicus21, memoratus rex, quandam22 epistolam ipsis transmisit, cuius seriem presentibus denotamus.

Exempium epistoi? Lodouicus24, Dei gratia rex Vngariq25, nobilibus viris iudicibus, es ma е per regem £ o n s j ] j 0 e t Comuni26 ciuitatis Iadre animum ad grata paratum

Lodouicum23 ° ^ Iadertinis CUm Salute.

14 Schwandtner catenam. 15 Schwandtner effectum. 16 Schwandtner tolerare. 17 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. ammisisse. 18 Lucius Ms. incoauit. 19 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest quo. 20 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. uehementer; Lucius DR et Schwandtner vehementer. 21 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicus; Lucius DR Ludovicus. 22 Lucius Ms. et Lucius DR quamdam. 23 Lucius DR Ludovicum; Schwandtner LVDOVICVM. 24 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicus; Lucius DR Lvdovicus. 25 Ms. ZK Zadar Hungary. 26 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Communi.

153

Nikola, ban čitave Slavonije, obavijestio nas je o vašoj nevolji. O tome znajte ovo: evo, krenusmo s čitavom svojom vojnom silom da vam pomognemo i hitamo vama u pomoć brzim korakom. Stoga se muževno držite i vladajte!

Dano u Višegradu 25. dana mjeseca kolovoza. To pismo zadarski rektori dadoše, naravno, istoga dana pročitati i razglasiti na

javnom trgu,68 gdje se bilo sakupilo mnogo plemića u pratnji pučana. Sav se puk veseli, obuzet je neizmjernom radošću, potaknut je da po ulicama pleše i igra u kolu jer čitavo građanstvo poskakuje od silne radosti. Sada širom obilaze čitav grad pjevajući vedre pjesme uz zvukove zvona i truba. To kod protivnika izaziva jako čuđenje, pitaju, a ne dobivaju nikakav odgovor. Eto, koliko su željeli moć i vlast Mlečana oni koji su čak i poslije primitka tog pisma radije uzdizali ime dužda nego kralja. No Mlečani su svojim nepravednim zahtjevom i nakanom izazivali još jači otpor.

Kad su Zadrani uvidjeli da ne mogu mijenjati naklonost tih ljudi, udare u drage diple. Smjesta zbace mletačku vlast i iz dna duše srdačnom ljubavlju stanu spominjati svog prirodnog gospodara. Duždevo ime uklone, a na štitove, kacige i drago obrambeno oružje napisu časno ime kraljevo, iskite ga i oboje miješanim bojama kao očevidan znak vjernosti.

Po kraljevoj zapovijedi gomila se vojska za pomoć Zadranima. Kao vođa stavljen joj je na čelo bosanski ban po imenu Stjepan,69 gojenac heretičke opačine,70 kao što se tvrdi da je i njegova zemlja već odavna time okaljana, a što je doista istina. Postoje on sa sakupljenom vojskom u velikom klinastom bojnom redu krenuo na put po kraljevoj zapovijedi, poče se u zaštitu Zadra kretati sporim korakom jer su ga Mlečani, što je prirodno, bogato obdarili zlatnim novcem.

Drugoga glasnika po imenu fra Marina iz reda Male braće, kojega je resila velika učenost i neizmjerna mudrost, zadarski građani mudro pošalju svom rečenom kralju

1 Ms. ZK Zadar Nunciauit. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necessitatem. 3 Lucius Ms. pr^paramus; Lucius DR et Schwandtner praeparamus. 4 Ms. ZK Zadar 25. 5 Lucius DR divulgavere; Schwandtner diuulgauere. 6 Lucius DR et Schwandtner plebeiorum. 7 Schwandtner inaestimabilem. 8 Ms. ZK Zadar vicus. 9 Ms. ZK Zadar et. 0 Lucius Ms. et Lucius DR ergo; Schwandtner Ergo. 1 Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest animi. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner admiratione. 3 Ms. ZK Zadar nam. 4 Ms. ZK Zadar quod quae; Lucius Ms. quod que; Lucius DR et Schwandtner quodque. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ascendebat.

154

Nuntiauit1 nobis Nicolaus, banus totius Slauonie_, neccesitatem2 vestram, super qua sciatis: ecce processimus cum tota potentia nostra iuuare vos et properamus3

celeri gressu succurrere vobis. Vnde viriliter vos teneatis et regatis. Data sub Alto Castro die XXV4 mensis Augusti.

Quam epistolam rectores IadrQ eodem die legere et diuulgare5 in publico foro, vbi multoram erat nobilium congeries et plebeorum6 comitiua, siquidem fecerunt. Torus vulgus le_tatur, inextimabilem7 suscepit lejitiam, tripudia et choreas per vicos8 discurrere compellitur, nam tota ciuitas ingenti exultat gaudio. Nunc cantica suauia cum melodiis, campanis ac9 rubis totam vrbem circumeundo discurrunt, quo10 inimici in multa animi11 admirratione12 compelluntur, petunt, nullum responsum suscipiunt. (fol. 18 V 19) Quantam enim13 potestatem et dominium Venetorum ipsi affectabant, quod qui14

iam post ipsius epistole_ susceptionem nomen Ducis potius quam Regis ascendebant15? Sed adhuc16 roboriores ipsi Veneti in eorum iniqua petitione et proposito efficiebant17.

Intelligentes quidem Iadertini eorum voluntatem non posse mutare alia susceperunt carbasa. Venetorum dominium protinus18 abiiciunt, tota mente et cordis affectione dominum naturalem commemorant. Ducem remouent, venerabile nomen19 regium intitulant in clypeis, galleis20 et aliis togis armorum in signum fidelitatis insigne cum mixtis coloribus epigramant21 et depingunt.

Cumulatur22 exercirus iussu regio in suffragio23 Iadertinoram, cuius dux banus Bosnensis nomine Stephanus, heretice prauitatis alumnus, prout et eius regio tali errore a prolixitate iam temporis asseritur et, prout rei est Veritas fore mandata, est prefectus. Congregataque ipsa militia in multo cuneo nominatus dum suum iter aripuit24

imperio regis, c$pit deambulare in tutelam Iadr$ lento gressu eo quod Veneti animi (quod est naturale) impleuerunt aurea ejra.

Secundum nuntium nomine fratrem Marinum Minorum ordinis Iadrensem25, qui multa scientia ac sapientia incomendabili26 fuerat presignitus27, dicti ciues Iadre_ ad

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ad hue. Ms. ZK Zadar efficierant. Lucius DR ptotinus. Corr. ex Fumatis numen. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner galeis. Lucius DR et Schwandtner epigrammant.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner cumulant.

Corr. ex Fumatis suffragiorum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner arripuit.

Ms. ZK Zadar Jadrensium.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner incommendabili.

Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. pr^signatus; Lucius DR et Schwandtner praesignatus.

155

povećavajući svoje obećanje i vjernost tom kralju te ponizno tražeći od njega pomoć kojom bi se mogli oduprijeti neprijatelju i drugo što za sada ne spominjem. Kralj ga dobrohotno primi i obeća da će im još obilatije iskazati svoju milost.

<12.> Kako su Mlečani opsjeli Zadar s kopna

U zoru onoga svečanog blagdana kada mati Crkva u propisane kanonske ure veoma pobožno izriče dužne pohvale divnom uzvišenju Svetoga križa,71 vojnici koji su opsjedali Zadar s mora i onaj odred smješten u gradu Ninu, koji se sastojao od trista konjanika i osam stotina pješaka, sakupljenih iz čitave Italije, stanu graditi čvrstu nastambu uz crkvu sv. Krševana od zdenca72 prema gradu. Tu podignu protiv njihova grada utvrdu, koju Talijani i Langobardi obično nazivaju bastida, a Dalmatinci i Hrvati stikat.73 Ta je bastida bila toliko duga koliko su glavna zadarska vrata udaljena u pravcu crkve sv. Vida,74 a široka koliko se od rečenih vrata proteže trg. Sa svih je strana bila pokrivena drvenim, zadivljujuće izrađenim daskama, a na njoj su u gustim razmacima bili podignuti i izrađeni visoki zakloni. Međutim, od podizanja tog stikata ili bastide sve do njezina uklanjanja nije prošao gotovo, ni jedan dan a da protivnici nisu tu zametali čarke ili manje okršaje. Ponajviše, štoviše gotovo uvijek Zadrani su iznosili pobjedu nad neprijateljima, sada ubijajući ih mačevima, sada odvodeći ih u zarobljeništvo, neke opet ubijajući strijelama i na drugi način kako to već obično biva u bitci.

Uto, kad je osvanuo 17. dan spomenutog mjeseca, onaj izaslanik iz Zadra, koji je u ime Zadrana bio poslan sicilskom kralju Andriji, dođe k njemu i opširno mu izloži svrhu svog poslanstva. On ga ljubazno sasluša i obeća da će njihove usrdne prošnje stvarno ispuniti bez ikakva odlaganja. Ali, kad je svanuo sljedeći dan, sveta nedjelja istog mjeseca, spomenuti kralj Andrija poslije noćnih bdjenja bi kletim umorstvom ubijen od svojih dvorjanika.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner destinare. Ms. ZK Zadar Jadretinorum; Lucius Ms. et Lucius DR Iadretinorum. Ms. ZK Zadar reststi; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner resisti. Ms. ZK Zadar jllustris; Lucius DR et Schwandtner illustris. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Sancti. Lucius Ms. Chrisogoni. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest coeperunt habitaculum versus urbem et ibi confecerunt contra ciuitatem. Lucius DR et Schwandtner Chroati. Corr. ex omnibus Mss. sticatam.

156

dictum eorum regem sagaciter destinarunt1 roborando sponsionem ac Iadertinorum2

fidelitatem ipsi regi ac humiliter ab eo postulando iuuamen, per quod inimicis resistere3

valerent, et alia, que ad presens dimitto. Cui rex benignum se reddidit ac suam gratiam vberiorem spopondit se exhibiturum. (fol. 19/19')

5 <12.> Qualiter Veneti obsederunt Iadram per terram

Diluculo applicante illius illustre^4 solemnitatis, qua mater Ecclesia laudes debitas horis canonicis mirifice_ exaltationi Sanctq cracis deuotissime decantat, obsidium equoris et cuneus ille in Nonq ciuitate collocatus, qui erat equitum trecentorum et peditum octingentoram ex tota Italia congregatorum, iuxta ecclesiam S.5 Chrysogoni6

10 de fonte fixum construere ceperunt habitaculum versus vrbem et ibi confecerant contra ciuitatem eorum7 quam Italici et Longobardi bastidam, Dalmatici et Croati8

sticatum9 appellare consueuerunt. Longitudo vero ipsius bastide erat quantum ianua magistra Iadre ab ecclesia S.10 Viti recta linea procedendo distat et amplitudo eiusdem quantum forum a dicta ianua prolongatur. Que vndique vallata ligneis tabulis mire

15 pulchritudinis fabricatis, propugnacula crebra et alta in ea confecta et constructa sunt. Porro quia a11 constitutione12 ipsius sticati seu bastidq usque ad eius remotionem nullus fere preteribat dieram, quin inimici mixtim scaramutias seu badalutios13

conficiebant, sed ut plurimum, immo14 fere semper Iadertini brauium de aduersariis asportabant, nunc ense iugulatos, nunc ductu15 captiuatos, aliquos iaculis impressos

20 aliaque, prout in pugna solet euenire. (fol. 19У20) Item perueniente decimoseptimo16 die prefati mensis ille missus Iadr$, qui ad

pre^sentiam Andrew, regis Sicilie, fuerat pro parte Iadertinorum transmissus, coram dicto rege se praesentauit suamque legationem abundanter narrauit. Quern17 benigne intelligens, petitiones deuotas obtulit se efficaciter omni mora postposita impleturum.

25 Sed clarescente die sequenti S.18 Dominice post vigiliam noctis eiusdem mensis memoratus Andreas rex a suis tyronibus impia nece extitit interfectus.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Sancti. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest a. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner constitutionem. Lucius DR et Schwandtner badalatios. Ms. ZK Zadar imo. Ms. ZK Zadar ductos. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner decimo septimo. Schwandtner quam. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Sanctae.

157

Zbog njegove smrti Zadrane obuze silna žalost pa stanu kukati. Brojni zadarski plemići u znak žalosti skinu odijela sašivena za vesele prilike i u dubokoj boli navuku tužne haljine, koje doista nisu svukli dok nije isteklo vrijeme od punih šest mjeseci. Sve su to Zadrani radili zato što su u toga kralja polagali veliku nadu i pouzdanje. Da se nije dogodila ta nesreća, nesumnjivo bi bili postigli oslobođenje svoga rodnoga grada.

<13.> O nekom sukobu koji su Dubrovčani imali sa zadarskim gusarima

Između obje strane izbije još veći razdor. Sada Mlečani živo žele i zahtijevaju da se sklopi sporazum i suzbiju tako okrutna djela da ne bi došlo do još pogubnijeg neprijateljstva, ali Zadrani ne mare pristati na njihovo traženje, pripreme što više manjih brodova, potajno ih šalju da napadaju neprijatelja, nanose Mlečanima goleme gubitke i ako pronađu kojega od svojih protivnika, nemilo ga ubijaju.

Kad je jednog dana, naime 25. tog mjeseca rujna, neki gusarski brod, u kojem je bilo oko trideset Zadrana, krstareći po moru otkrio na pučini neki dubrovački brzi brod, stane ga hitro progoniti. Jedan je brod bježao, a drugi ga je progonio. Naposljetku, pristane uz njega, u kojem je bilo više od šezdeset ljudi, i stane ga muževno osvajati. Bez ikakve samilosti gusari smrtonosnim udarcima smaknu sve osim trojice koje zadrže kao zarobljenike, a sam taj brzi brod upotrijebe za sebe. Na sličan način Zadrani su postupali s nebrojenim svojim neprijateljima.

<14.> Kako su Mlečani pod Brdom sv. Mihovila pobijeni u velikom broju, što je opisano u sljedećem poglavlju

Mnogim doista lukavštinama i nebrojenim varkama, od čega smo se pobrinuli iznijeti samo mali dio, Mlečani nastojahu podvrgnuti pod svoju vlast sam grad ili kakvu zadarsku tvrđavu. Tome su Zadrani divno odolijevali ne svojom sposobnošću, nego potporom samog Duha svetoga. Češće su naime mnoge svoje plaćenike, potkupljene novcem silili da odu iz Zadra i da se dadu u bijeg, da ne bi počinili štogod

Lucius Ms. hilaritates; Lucius DR et Schioandtner hilaritatis. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infallibiliter. 3 Schwandtner PIRATAS. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner parantque. 5 Corn ex omnibus Mss. aduersariis. 6 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. pestiferq; Lucius DR et Schwandtner pestiferae. 7 Apud Ms. ZK Zadar deest cum quadam. 8 Ms. ZK Zadar cum quaedam; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quidam. 9 Corr. ex Fumatis quandam. 0 Lucius DR et Schwandtner pellago.

158

De cuius morte ladertini nimio dolore compuncti ingemiscere ceperunt et quamplures nobiles de Iadra amaritudinis tactu togas hilaritate1 confectaš exuunt lugubriaque vestimenta in multo assumunt mejore et ea veraciter non mutarunt, donec spatium sex mensium circulariter non defluxit, ex eo, quod dicti ladertini grandem

5 spem et fiduciam in ipso rege retinebant et, nisi talis euentus contigisset, iam ladertini liberationem sue patriq infalibiliter2 percepissent. (fol. 20/20')

<13.> De quodam conflictu, quod Ragusini per pyratas3 Iadre sustinuerunt

Oritur altior discordia inter partes. Nunc Veneti affectant et requirunt velle f$dus inire et tarn cradelia suffocare, ne adhuc pestilentior inimicitia oriatur, sed ladertini

l o eorum inquisitionibus adhe/ere non curant, parrant4 quamplures parones, quas latenter in offensionem inimicorum transmittunt, enormia dispendia inferant Venetis ac eorum aduersarios,5 siquos reperiunt, pestifere.6 morti tradunt.

Nam cum quadam7 vigesima quinta die ipsius Septembris mensis quedam8 paro discurrens per mare, in qua erant fere viri ladertini circa triginta, quendam9

15 angromagum Raguseorum alto pellago10 detexerunt, ipsum cum celeritate insecuta est. lile fugiens, ista appropinquans tandem huius11 applicauit ipsumque viriliter cepit expugnare, in quo erant homines plusquam sexaginta. PyratQ12 quidem nulla13 pietate moti omnes le talibus14 ictibus impremerunt15 exceptos tres, quos captiuatos detinuerunt, (fol. 20721) ipsumque angromagum in sui vsum conuerterunt. Et hiis16 similibus

20 infinitis per Iadertinos inimicis illata sunt.

<14.> Quomodo Veneti conflicti sunt sub Monte S. Michaelis in quantitate in sequenti capitulo descripta

Multis quidem dolositatibus et infinitis argumentis Veneti, quorum particulam curauimus propalare, ipsam vrbem seu aliquod17 castrum18 Iadertinorum procurabant

25 in sui gubernationem submittere, quibus ladertini non sui industria, sed virtute ipsius S.19 Paraclyti mirabiliter obiiciebant. Nam crebrius multos ex eorum stipendiariis numisma coinquinatis Iadra20 abire et fugam ampere exercebant, ut aliquid abominabile,

Ms. ZK Zadar licet; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner se. Schwandtner piratae. Ms. ZK Zadar nulla quidem. Lucius DR et Schwandtner lethalibus. Ms. ZK Zadar imprimerunt; Lucius DR et Schwandtner interemerunt. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner his.

Ms. ZK Zadar aliquem. Ms. ZK Zadar castrorum.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Sancti.

Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Iadram.

159

gnusno, npr. podmetali u gradu požar, ili spaljivali brodove ili, možda, okrutno mačem smaknuli kojeg uglednijeg građanina i činili druga brojna nedjela. No za sve to Zadrani su se zdušno brinuli. Nisu bez opreza nikome dopuštali ući u grad.

Kad je pak s mrakom nastupala 27. noć tog mjeseca rujna u vrijeme kad živa bića zapadaju u ugodan san, Mlečani, preko šesto izabranih i vrsnih ljudi, potajno se u svojim brodovima do vezu u uvalu sv. Eufemije75 na otoku i tu se na mjestu zvanom Brgačelj vrh76 skriju do treće ure77 sljedećeg dana. Čim je taj dan uoči svetkovine prvaka arhanđela Mihovila počeo ljudima svitati, oni koji su se našli u tvrđavi sv. Mihovila na brdu78 otkriju protivnike što su se prišuljali poput lopova. Uz pristanak i odobrenje svih u toj tvrđavi, a bilo ih je oko šest stotina izabranih, između sebe odaberu sto trideset boraca vrsnijih i sposobnijih od drugih. Ti s velikim veseljem navuku oklope, opašu se mačevima, pokriju glavu kacigom i uz silno oduševljenje odvažno krenu prema neprijateljima. Mlečani ih čuju i zamjećuju njihove korake, spremaju se za bitku. Sad jedni, sad drugi gusto bacaju koplja i odapinju strijele, a mnogi se Mlečani povlače ranjeni. Naposljetku, obje strane se sudare, pa odzvanja zvuk mačeva i galama glasova. Pogine mnogo mletačkih plaćenika, jedna strana ne oprašta drugoj udarce, pa konačno umornih mišića od udaranja obje se strane stanu odmarati. No Zadrani se okrjepljuju mirisnim vinom, a oni drugi trpe nestašicu toga slatkog pića. Ispunjeni bijesom Zadrani se dižu na neprijatelje i nasrćući na njih podvostručuju snagu, nižu udarce za udarcima, kopljima i strijelama pogađaju im lopatice i ne štede okrvavljene mačeve. Mlečani udaraju u bijeg, neprijatelji ih progone sve do morskog tjesnaca i napadaju, pa i na tome mjestu Zadrani junački ranjavaju neprijatelja. Od strane Mlečana mnogi se bacahu u more, a njih je, jer nije bilo nikakva milosrđa, more progutalo.

1 Ms. ZK Zadar quamplurrima. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner his. 3 Ms. ZK Zadar solicitatam. 4 Schwandtner suauem. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Sanctae. 6 Ms. ZK Zadar Euphemio; Schwandtner Euphemiae. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner classibus. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tertiam. 9 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Varh. 0 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner hi. 1 Schwandtner castra. 2 Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar repti. 3 Ms. ZK Zadar deuenerunt. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner extiterunt. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner assumunt. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner dirigunt.

160

puta larem in ciuitatem iactare seu classes cremare vel forte aliquem ex nobilioribus cradeli subiicere gladio et alia quamplurima1 iniqua exercerent. Sed hiis2 omnibus Iadrenses curam sollicitatam3 gerebant. (fol. 21/21') Nullum in vrbem sinebant sine cautione introire.

Obumbrante nempe nocte vigesima septima ipsius mensis Septembris dum animalia suaue4 recipiunt somnum, Veneti, vltra sexingentos electos et probos viros, in vallem S.5 Eufemie_6 in insulis in eorum clasibus7 latenter duxerunt et ibi vsque ad horam tertiaram8 sequentis diei in loco vocato Briacel Verh9 latuerunt. Cum ipsa dies vigilie dedicationis principis Michaelis archangeli suam lucem cejpisset patescere hominibus, hii10 qui in castro11 Sancti Michaelis de monte reperti12 sunt, aduersarios, qui more latroneo deuenerant13, palam detexerunt et consensu et voluntate omnium, qui in dicto castro extiterant14, in quo erant viri electi fere sexingenti, inter quos mutuo elegerunt centum et triginta pugillatores excellentiores et probiores aliis, assummunt15

magno (fol. 21V22) loricas gaudio, cingunt se frameis atque caput tegunt casside et versus inimicos audacter se dirrigunt16 in multa animositate cordis. Quos Veneti audiunt et gressus eorum sentiunt, parant se ad pugnam. Nunc isti, nunc illi crebra iacula iactant et tela, multi ex Venetis recedunt sauciati, tandem partes vicissim se miscuunt17, fit sonitus ensium et tumultus vocum. Multi ex18 Venetorum stipendiariis pereunt, non indulget pars parti ictus, denique nutu partium musculorum19 lassati20, ipse partes quieti dant operam. Sed ladertini hortantur mero saporabili, illi egestatem melliflu$ potionis patiuntur. Surgunt ladertini21 in multo furore contra aduersarios impetumque22

in ipsos facientes dupplicant vires, crebrant ictus ictibus, instringunt missilia et tela23

in eorum spatulis ac ensibus cruentatis non parcunt. Veneti fugam arripiunt, hostes eos insequuntur24 (fol. 22/22') et inuadunt usque ad fretum e_quoris et ibi viriliter ladertini mutilant inimicorum membra. Qui multi ex Venetorum parte25 in mari se disponebant, quos equor absorbebat nulla interueniente pietate.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner miscunt.

Apud Ms. ZK Zadar deest Venetis recedunt sauciati, tandem partes vicissim se miscunt, fit sonitus ensium et tumultus vocum. Multi ex; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Venetis recedunt sauciati, tandem partes vicissim se miscunt, fit sonitus ensium et tumultus vocum. Multi ex.

Ms. ZK Zadar masculorum.

Ms. ZK Zadar lassat^.

Apud Ms. ZK Zadar deest hortantur mero saporabili, illi egestatem mellifluae potionis patiuntur. Surgunt ladertini; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner hortantur mero saporabili, illi egestatem mellifluae potionis patiuntur. Surgunt ladertini.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner impetum.

Ms. ZK Zadar tella.

Corr. ex Fumatis insquntur.

Lucius Ms. et Lucius DR pars.

161

U toj bitci iz mletačkog ljudstva poginulo ih je više od pet stotina, dijelom utopljenih u moru, a dijelom smaknutih okrutno oštricom koplja. Na suprotnoj strani nije poginuo nitko osim trojice koji su našli smrt zbog pretjerane odvažnosti. I tako se Mlečani vrate poraženi i svladani, a Zadrani, razdragani zbog postignute pobjede, vrate se na brdo u svoje stanište. Taje bitka započela s devetom urom79 i trajala je do večernje.80

<15.> O glasinama u vezi s vojskom i o izaslanikovu povratku od kralja

Eto, Zadrani već jasno čuju glasine da vojska, koja je sakupljena da im pomogne, mora stići, pa podižu u opsegu grada više od osamnaest bojnih metaljki. Jedna od njih, veća, sazdana kod Baba,81 ponajviše je gađala sredinu neprijateljske bastide. O ostalima ne govorim da ne bih duljio.

Neke dakle maglovite noći 19. listopada onaj fra Marin iz reda Male braće, vrati se s povećanim uspjehom od kraljevske visosti, stigne u Zadar i izvijesti daje prirodni gospodar pokazao prema Zadranima toliku milost da ih je zavolio tolikom ljubavi ne kao gospodar, nego kao razborit otac svoga sina. O tome taj je isti fra Marin donio od kralja Zadranima pismo zapečaćeno njegovim tajnim pečatom.82 Ono je stvarno sadržavalo izjavu da taj kralj ubraja Zadrane među odabrane pouzdanike, pa neka muževno ustraju protiv njegovih neprijatelja jer im pruža vojnu zaštitu i uz pomoć Kristove milosti doskora će ih osloboditi. Ktomu, za kneza Grgura Kurj ako vica,83 za kojega su građani molili kralja neka bude preporučen Kraljevskoj uzvišenost, izjavi da ne zaslužuje da ga primi pod svoje okrilje jer je više puta zastranio od kraljevskog prijestolja. Međutim, podložnost rečenih vjernih Zadrana toliko je uznosita da njihove molbe on mora prihvatiti, ali ipak neka se pobrinu da taj isti knez Grgur ne bude više imao snage upasti u prijašnju zabludu nevjere kao što je već više puta posrnuo.

O, kako je to plemenit vladar! O, kako je slavan i milostiv uslišatelj koji tako dobrohotno sluša riječi toliko odanih pouzdanika! Treba ljubiti slavu tog vladara i mnogo se pouzdavati u takva gospodara kad na molbu poniznih svojih podanika izvoljeva obuhvatiti ljubavlju svoje dobrohotnosti čak i buntovnike.

Ms. ZK Zadar suffocati. Ms. ZK Zadar jugulati. Ms. ZK Zadar becilitate; Lucius DR et Schwandtner imbecillitate. Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest mediae; Lucius ID media.

162

Defecitque ibi in ipso bello ex Venetorum gente tam mari suffocatos1, quam framea cradeli iugulatos2 plusquam quingenti. Ex opposita parte nemo preterquam tres qui ex sua becillitate3 morti se disposuerunt. Itaque Veneti conflicti et debellati, Iadertini ad montem sue. habitationis cum obtento triumpho alacriter redierunt.

5 Inchoauitque ipsa pugna ab hora попа et vsque ad vesperas durauit.

<15.> De rumoribus exercitus et de nuntio reuerso de rege

Ecce iam Iadrenses claros percipiunt rumores de exercitu, qui in eoram subsidium fuerat aggregatus, debere aduenire, vltra quam decern et octo machinas in circuitu urbis erigunt, (fol. 22723) quarum vna maior confecta ad Babas, que in maiori parte

l o medie4 bastide inimicorum iactabat, reliquas vero causa prolixitatis relinquo. Quadam igitur nocte caliginosa in quatuordecimis5 Kalendas Nouembris mensis6

ille frater Marinus Minorum ordinis a Magnificentia regali cum prosperitatis augmento7

est reuersus et Iadram peruenit referens gratiam domini naturalis versus Iadertinos taliter donasse et tanta affectione dilexisse non ut hems, sed discretus pater filium.

15 Et super hiis8 idem frater Marinus pro parte regis ipsis Iadertinis paginam sua secreta munitam impressione reportauit continentem in effecru, qualiter ipse rex reputat Iadertinos inter electos fideles, ac viriliter contra inimicos regis persistant, cum exercitus presidium eis prebet et in modico temporis spatio Christi gratia opitulante erit eos liberaturas. Ac comitem Gregorium Curiatii9 pro quo ciues regi supplicauerant,

20 habere10 eundem regie, celsitudini comendatum11, non fore dignum ad sui gratiam (fol. 23/23') assumere, cum ipse pluribus vicibus solio regio deuiauerat12. Sed tam sublimis est fidelium subiectio dictorum Iadertinomm, quod eoram preces erunt admittend^, nmilominus firmantes taliter, ut postmodum idem comes Gregorius non habeat vim in pristinum infidelitatis errorem incidere, prout crebrius lapsus est.

25 O quam nobilis Princeps, o quam gloriosus et gratiosus exauditor, qui sic aures misericorditer ad tam deuotos fideles inclinat! He_c est Principis gloria amanda, hec fiducia in tali domino habenda, vt rebelliones pro instantia humilium fidelium ad amorem sue. benignitatis dignatur amplecti.

Ms. ZK Zadar quatuordecima; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quatuordecim. Corr. ex Fumatis mesis. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner augumento. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner his. Corr. ex omnibus mss. Cruati. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner habetur. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner commendatum. Ms. ZK Zadar dominauerat.

163

<16.> О veselju koje je obuzelo Zadrane zbog neke bitke između dvije strane

Kad su ti isti Zadrani čuli izvještaj tog izaslanika, silno se u svome srcu razvesele tako da su, kad je sunce najavljivalo treći čas,84 uz zvuk trubalja i uz veliko oduševljenje na najvišoj kuli smještenoj sa sjeverozapadne strane glavnih gradskih vrata podigli na vrlo visokom stupu u čast i na diku svoga kralja veliku zastavu, na kojoj je bila naslikana slika, odnosno obilježja Njegova kraljevskog Veličanstva.

Čas protivnici češće traže od protivnika nagodbu, ali oni ne žele nipošto pristati da ih ne smete teži udarac, čas obje strane češće zameću čarkanja, u kojima gotovo uvijek Zadrani oduzimaju neprijateljima zastavu. Sada zadarski gusari krstare po moru, pa kojega god Mlečanina pronađu, vežu mu ruke iza leđa i okrutno ga potapaju u more ne obazirući se ni na kakav oblik ili vrstu milosrđa.

Mlečani trpe na moru silnu štetu tako da, prinuđeni teškim gubicima, progone te gusare. Ovi udaraju u bijeg, sklanjaju se na otok, u utvrdu na brdu sv. Kuzme i Damjana,85 gdje je sada samostan, i primorani su snažnim rukama izvući svoje brodove na kopno pod samom tvrđavom. Do njih mletačke galije nikako nisu mogle dospjeti. Ali vojnici se iz njih iskrcaju na kopno i krenu prema brodovima kušajući ih oteti, a iz tvrđave siđu Zadrani da svoje brodove zaštite. Tako sad jedni, sad drugi trpe vrlo teške gubitke. Naposljetku zamoreni Zadrani napuste te brodove koje neprijatelji odvuku u more. Tri broda uzmu za sebe, a jedan, i to posljednji, spale. U tom sukobu izgubili su vrlo mnogo svojih ljudi, a na drugoj strani vrlo su brojni bili ranjeni, ali nitko nije izgubio život.

1 Schwandtner iidem. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. 3 Ms. ZK Zadar deuotionem. 4 Schwandtner insignia. 5 Lucius Ms. et Lucius DR hora. 6 Corr. ex Fumatis presignibat et Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner prosignabat. 7 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner magistri. 8 Lucius DR turbarum. 9 Corr. ex Fumatis crebrium. 0 Corr. ex Fumatis postulat. 1 Lucius Ms. et Lucius DR attemptant; Schwandtner attemtant. 2 Corr. ex omnibus mss. conturbetur. 3 Schwandtner scaramutias.

164

<16.> De gaudio, quod ladertini conceperunt de quadam pugna habita inter partes

Cuius nuntii relationem audientes idem1 ladertini, in multa hilaritate mentis sunt exhilarati, quod2 in honorem et decus3 sui regis vexillum grande, in quo erat depicta effigies seu insignies4 ipsius regalis maiestatis, dum Titan tertiarum horam5

pr^signabat6, (fol. 23 724) in eminentiori turri locate, ex plaga quirinali ianue magistre7

tubarum8 sonitu ac grandi hortatione in tranco eminentissimo erexerunt. Nunc aduersarii crebrius9 concordiam postulant10 ab aduersariis, ad quos ipsi

minime aquiescere atemptant11, ne iactu grauiori conturbentur12. Nunc partes sepius conficiunt scaramucias13, inter quas fere semper ladertini vexillum14 ab inimicis asportant. Nunc pyrate15 ladertini per mare nauigant, quempiam Venetum reperiunt, post tergum manibus complicatis in equore cradeliter submergunt, nullum genus vel speciem misericordie_ aspiciunt.

Enormem iacturam ipsi Veneti per mare supportant, quod16 idem Veneti dispendio graui coacti eosdem pyratas17 insequuntur18. Hii19 fugam arripiunt et in castro de monte Sanctorum Cosme_ et Damiani ad insulas, vbi nunc cejiobium tenetur, sibi locarunt statum eorumque lembos sub ipso oppido violento lacerto subducere compel-luntur. Ad quos gale$20 Venetorum accedere nequaquam valuerant. (fol. 24/24') Sed viri inde in terram descendentes versus lembos se disponunt conantes ipsos abstrahere et ex oppido ipsi ladertini eosdem tuentes. Sic isti21, sic illi grauissimos tollerant22

iactus. Denique ladertini lassati ipsos lembos reliquerunt, quos aduersarii in mari23

adduxerant, tres in sui vsum conuerterunt, vnam et vltimam igni tradiderunt, cum maxima ammissione24 gentis25 suq. Ex parte reliqua plurimi plaga percussi, sed nemo morti derelictus.

14 Lucius DR et Schwandtner per vexillum. 15 Schwandtner piratae. 16 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. 17 Schwandtner piratas. 18 Corn ex Fumatis insequntur. 19 Lucius DR et Schwandtner hi. 20 Ms. ZK Zadar Gallee. 21 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner iste. 22 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tolerant. 23 Ms. ZK Zadar mare. 24 Lucius DR et Schwandtner amissione. 25 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner gratiae.

165

<17.> Како Zadrani očekuju vojsku. O mirovanju vojske i povratku njezinu u svoj kraj

S vrlo velikim pripremama Zadrani očekuju vojsku sakupljenu po kraljevoj zapovijedi. Ona se 6. dana mjeseca studenoga utabori u Mogorovoj Dubravi.86 Zadrani grade bojne sprave protiv mletačke bastide i s vrlo velikim veseljem u srcu navlače na sebe oružje, oklope i kacige, ali Mlečani se trude da se neprijateljima ne vrati u srce želja za napadanjem. Za okrjepu vojske Zadrani podnose silne troškove i nimalo ne štede ni u najmanjim sitnicama. Neprijatelji pak bez prestanka utvrđuju svoj stikat. Stanu u njemu graditi dva vrlo visoka katapulta, od kojih jedan žurno dovrše na zapadnoj strani, a dragi na istočnoj. No onaj koji je bio sagrađen na zapadu sruši se na zemlju prije nego su njegovi hitci dodirnuli zidine, a bio je podignut tek nekoliko dana prije.

Kad su Zadrani opazili da ta vojska dugo oteže s dolaskom, da bi istražili što je na stvari, pod budnim okom vojske žurno pošalju k zapovjednicima dva izaslanika kojih su imena Franjo Pavlov Jurjević i Pavao Grubonja,87 građane koji su neprekidno bili u rečenoj vojsci, a 13. dana devetog mjeseca trećeg izaslanika, po imenu Crne Fanfonja.88 Čim su se ti izaslanici pojavili pred licem Stjepana bosanskog bana, odmetnika od univerzalne crkve, i Nikole, bana čitave Slavonije, pred zapovjednicima cijele te vojske, ponizno ih upitaju za uzrok tolikog otezanja pa ih molbama i žarkom revnošću stanu zaklinjati da izvrše nalog gospodina kralja u čije su ime bili sakupljeni u pomoć podanicima kraljevske prejasnosti. Ali taj ban Stjepan sa svojim sukrivcima i viši dvorjanici iz te vojske radije su mletačkim zlatom i novcem popunili svoju kesu, koja se na tako dugom putovanju bila dosta ispraznila, negoli su htjeli svom prirodnom gospodara pribaviti tako uzvišenu slavu i pohvalnu čast, poput čovjeka koji radije stječe sramotu nego pohvalu.

1 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ipsius. 2 Lucius Ms. et Lucius DR castrametatus; Schwandtner castra metatus. 3 Corr. ex Fumatis ingenuam. 4 Corr. ex Fumatis rducatur. 5 Schwandtner sumtus. 6 Lucius DR et Schwandtner tolerant. 7 Apud Ms. ZK Zadar deest eiusdem. 8 Schwandtner adtigisset. 9 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner pro. 0 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR. et Schwandtner tertio decimo. 1 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner tertium. 2 Lucius DR adduces. 3 Corr. ex Fumatis et Phano. 4 Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. Bosnensis.

166

<17.> Quomodo Iadertini pr^stolantur exercitum et de ipsius1 induciis et reuersione ad propria

Prestolantur Iadertini cum apparatu maximo exercitum iussu regio collectum, qui sexto mensis Nouembris in Mogoroua Dubraua castramentatus2 est. Fabricant ingenia3 contra Venetorum bastidam, arma et loricas cassidesque sufiulciunt in multa letitia cordis. Sed Venetiani satagunt, ne hostibus appetitus mente reducatur4. Grandes sumptus5 Iadrenses pro militia (fol. 24725) recreanda tollerant6 ac minimis minime parsimonizant. Inimici quidem sticatum roborando non cessant: duos altissimos trabuchos in ipso construunt, quorum vnum ab occidentali plaga, vltimum ab orientali celeriter conficiunt. Sed is, qui in occidente fabricatus fuerat, priusquam mejiia iactus eiusdem7 attigisset8, in humum rait. Postquam aliquibus retroactis diebus extitit erectus.

Concipientibus Iadertinis, quod9 ipsa militia prolixo tangebat inducias, pro inquirenda veritate duos legatos, quorum nomina sunt Franciscus Pauli de Georgio et Paulus de Grabogna, ciues, qui continue in dicto exercitu persistunt, exercitus vigilanti animo festinanter transmiserunt, tertiodecimo10 die noni mensis tercium11

nomine Cerne de Fanfogna, ad duces12. Et cum ipsi nuntii coram Stephano13 bano Bosnensi14, rebelli dicte. vniuersalis15 basilice_, et Nicolao, totius Slauonie_16 bano17, ducibus totius militi^ presentati iuissent ab eis dum18 humiliter inquisiuissent causam tantarum induciarum (fol. 25/25') necnon19 eos rogatu et prece astantissima supplicassent20, ut domini regis edictum perficiant, pro quo in suffragium subditorum regie excellent^ fuerant21 congregati. Sed ille Stephanus banus cum eorum complicibus et maioribus tyronibus ipsius exercitus potius crumenam22 auro et numismate Venetico, que in tarn23 longo itinere erat excussa, elegerunt resarcire quam tam excellentem24 gloriam et laudabilem decorem velle suo naturali domino asscribere25

sicut ille26 qui magis dedecus quam laudem aquirit.

Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. uniuersitatis; Lucius DR universitatis; Schwandtner vniuersitatis. Lucius Ms. Sclauoniq; Lucius DR Sclavoniae; Lucius ID et Schwandtner Sclauoniae. Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest bano. Apud Lucius DR et Schwandtner deest dum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nee non. Ms. ZK Zadar supplicarent; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner supplicarunt. Ms. ZK Zadar fuerunt. Ms. ZK Zadar erumnam.

Apud Ms. ZK Zadar deest in; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quoniam. Lucius DR excellente.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ascribere.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner illi.

167

Nego, premili druže, kao što filozof Aristotel89 i Porfirije90 u svojim dijalektičkim zaključcima izrijekom potvrđuju da su tjelesnost91 i razumnost bitna svojstva čovjeka, a da sposobnost smijanja pripada samo njemu, tako je očigledno Mlečanima od prirode usađeno poticati simoniju, a njegovo92 je svojstvo i ugarske vojske da zbog simonije drijemaju. Definicija dakle čovjeka koju su dobro postavili ljubitelji znanosti, morala bi se, ukoliko se tiče tih opakih ljudi pooštriti, a ne samo ublažiti, kako se očevidno pokazuje na temelju prethodnoga.

A spomenuti zapovjednici cijele vojske navodili su tim izaslanicima mnoge razloge i neopravdane isprike i nisu htjeli prihvatiti molbe Zadrana izlažući i iznoseći da njihov dolazak očekuje u mletačkom stikatu toliko mnoštvo boraca da bi bilo opasno ići dalje od tog mjesta čak kad bi se snaga ove vojske udvostručila. Kada rečeni izaslanici, koji su po nalogu zadarske vlasti bili k njima upućeni radi Zadrana, nisu mogli te ljude sklone potkupljivanju ili pohlepne za novcem odvratiti od njihove pogubne nakane, smjesta žurnim korakom požure do kralja Ludo vika. Ti pak zapovjednici vojske, prezirući zapovijed svoga gospodara, sutradan u zoru povuku se iz Mogorove Drage93 i požure prema ugarskim krajevima.

Vjerni Zadrani uviđaju da su Ugri prostački prezreli međusobne prisne odnose, da su ih odbili i da nisu voljni osloboditi ih tolike nevolje, a za tu vojsku imali su tako krupne izdatke. Iako su u srcu trpjeli tešku bol, ipak su još uvijek zadržavali u duši pouzdanje i neuništivu nadu u toga kralja zato što im je on potvrdio da ih neće napustiti, nego da će im, bude li potrebno, sam osobno uistinu doći u pomoć i da će se požuriti sa svojom vojnom silom.

Preko glasnikova glasa Mlečani su vikali da su voljni prihvatiti ono što Zadrani odaberu. Njihovi neprijatelji ne samo što ne žele to čuti nego nastoje da glasnikov glas ne dopre do

1 Lucius DR et Schzvandtner a. 2 Lucius DR et Schwandtner amantissimo. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR. et Schwandtner Aristoteles. 4 Ms. ZK Zadar Philosof. 5 Schwandtner Porphyrius. 6 Ms. ZK Zadar Dialecticis; Lucius DR et Schwandtner dialecticis. 7 Lucius Ms. expressi. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR Porphirius; Schwandtner Porphyrius. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner definitio. 0 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner et. 1 Ms. ZK Zadar et. 2 Corr. ex Fumatis disciminosum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner discriminosa. 3 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest cum. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner per.

168

Sed, o1 collega amantissime2 , sicut Aristotiles3 philosophus4 et Porphirius5 in eorum dialeticis6 et conclusionibus expresse7 attestantur, animalitatemrationalitatemque fore essentialiter hominis ac risibilitatem proprium eius8, sic manifeste Venetis insit naturaliter excitare s imoniam ac eius proprietas Vngar ic^que turbe_ cum simonia

5 somnium appetere. Bene ergo diffmitio9 hominis descripta ab amatoribus scientie_, inquantum tangit illos sceleratos viros, deberet augumentari , (fol. 25V26) non autem tantum decapitari, prout ex premissis luculenter designatur.

Duces vero1 0 tot ius exerci tus memorat i multas occasiones ac11 i rrat ionabiles excusat iones ipsis legatis a l legabant ad dictorum Iader t inorum suffragium nol le

i o accedere proponentes ac conferentes tantam copiam virorum bellatoram in sticato Venetoram eorum aduentum expectasse, quod potentia h o r a m si dupplicata fuisset, discriminosum1 2 esset vlterius ab illis finibus procedere. Et cum13 dicti missi , qui propter14 Iadertinorum1 5 ad illos destinati fuerant mandato dominationis Iadre_, ipsos simoniacos seu n u m o sicoratos16 non valuissent ab illorum iniquo proposito remouere ,

15 confestim ad regem Lodouicum1 7 festino gressu ambularant. Et idem duces exercitus mane facto diliculo18 a Mogoroua Draga recesserant sui domini spernentes edictum ad partesque Vngaricas properauerant.

Intelligunt fideles Iadertini vulgaria peraeridicas relationes19 Vngaros2 0 spreuisse et recusasse illos nee eos velle a tanto liberare discrimine et tarn grandia suscepisse

2o dispendia parata pro ipsa militia. Quamuis grauibus doloribus (fol. 26/26') intrinsecus passi fuerint, nihilominus adhuc fiduciam spemque infallibilem in ipso rege intrinsecus re t inentes , eo quod2 1 ipsis dictus2 2 rex affirmauerat eos non re l inquere , sed, si neccesse23 merit , solus personaliter in eoram suffragium vere futuras24 et cum sua potentia accelerabit.

2 5 Clamabant Veneti voce preconia per Iadertinos eligenda velle applicare, ad25 quam hostes non tantum exaudire gliscunt, sed nee pre_conis intonationem26 eo ram aures

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Iadertinos.

Ms. ZK Zadar Num m o Sicoratos; Lucius DR, Schwandtner numosicoratos.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicum; Lucius DR Ludovicum.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner diluculo.

Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR deest properauerant. Intelligunt fideles Iadertini vulgaria perueridicas; Schwandtner properauerunt. Intelligunt fideles Iadertini vulgaria peraeridicas.

Ms. ZK Zadar Hungaros.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Dominus.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necesse.

Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner futura et Ms. ZK Zadar facturus.

Lucius DR et Schwandtner et ad.

Lucius Ms. intonaciones.

169

njihovih ušiju. Protivna strana nanosi vrlo teške štete Zadranima, iz zemlje čupaju stabla maslina i dragih voćaka i gazeći u vinogradima trsje iz korijena ga uništavaju. Ne dira ih nikakvo sažaljenje, već neprijateljima prijete još težim mjerama ako ne odaberu radije vlast dužda nego kraljevskog veličanstva. Stoga, tko je god od građana prije gledao oranice, sada ne bi vidio plodonosna polja ni obilje plodova svakovrsnoga ugodnog okusa, već bi prije smatrao daje to pustoš. No premda se Zadrani žale na tako šibu i strašnu štetu, ipak postaju sve hrabriji i uzdaju se u onoga dobrostivoga gospodara koji ih je primio pod svoje okrilje. Ne žele stoga nikakav postupak za mir i nagodbu s Mlečanima na temelju kojega bi gradom Zadrom upravljala njihova vlast.

<18.> Kako su Zadrani na blagdan svog zaštitnika sv. Krševana94 nasred gradskog trga podigli kraljevski barjak

Dana 25. studenog, kada posebice Zadrani ne propuštaju veoma svečano proslaviti blagdan svoga zaštitnika, sjajnog mučenika Krševana, domaći sin gospodin Nikola, velečasni otac i nadbiskup zadarski, odsluži svetu misu u crkvi preblaženog mučenika Krševana, gdje je bilo sakupljeno cjelokupno svećenstvo i kamo je došao slušati službu Božju čitav narod toga grada. Postoje pročitano sv. Evanđelje, pope se on na propovjedaonicu, izreče mnogo riječi bodrenja i vrlo snažnim glasom, tako da su ga čuli svi koji se bijahu sakupili na toj pobožnoj svečanosti, blagoslovi kraljevski barjak koji je Zadranima u znak vjernosti poslao kralj Ludovik. Kad je taj blagoslov završen, svi sakupljeni u bazilici jednodušnim glasnim odobravanjem rekoše: "Amen!" Nakon svečanog otajstva mise cjelokupno svećenstvo, svečano odjeveno u dalmatike,95

praćeno mnogim plemićima i pučanima, pjevajući hvalospjeve,96 himne97 i svete psalme,98 dođe s tim istim duhovnim pastirom do trga u središtu grada. Kad je čitav narod primio od njega blagoslov, podigoše uz nepojmljivo veselje rečeni barjak na drveni stup na središnjem gradskom trgu koji se dizao uvis gotovo 11 koraka.

1 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. Vineasque; Lucius DR et Schwandtner vineasque. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner his. 3 Lucius DR et Schwandtner pollicitatur. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner potius quam. 5 Apud Ms. ZK Zadar deest ergo. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner asperrimum. 7 Ms. ZK Zadar Nullumque; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nullumque. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner officium. 9 Ms. ZK Zadar Sancti Grisogoni; Lucius Ms. et Lucius DR S. Grisogoni; Schwandtner S. GRISOGONI. 0 Lucius DR et Schwandtner mirifice. 1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR martyris; Schwandtner Martyris. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Grisogoni. 3 Lucius Ms. et Lucius DR Compatriotta.

170

student audire. Irrogant grauissimas iacturas Iadertinis aduersarii malos usque a stipite oliuaram fractuumque alioram euellunt vinearumque1 vites conculcando eradicant. Nulla commouentur pietate, sed deteriora hiis2 inimicis pollicitant3, nisi appetere eligant dominium Ducale potiusquam4 maiestatis Regie_. Quisquis ergo5 virorum aruaprimitus

5 inspiceret, non agros fructiferos nec fractus abundantes omni amejnitate saporis, sed potius desertum locum existimaret. Et quamuis Iadertini tam enorme deplorent damnum et asperimum6, nihilominus firmiorem hortationem (fol. 26V27) assummunt ac sperant flduciam in illo benigno hero, qui sub protectione sui eos amplexatus est. Nullum ergo7 pacis et concordie_ cum Venetis optant offitium8, pro quo ipsorum

1 o dominium in ciuitate Iadertina principaretur.

<18.> Quomodo Iadertini erexerunt in medio foro vrbis vexillum regis in fešto S. Chrysogoni9, eorum patroni

Septimo Kalendas decimi mensis, in quo precipue Iadertini solemnissime eorum pastoris festum, mirifici10 martins11 Chrysogoni12, celebrando non desistunt, dominus

15 Nicolaus, venerabilis pater et archiepiscopus ladrensis compatriota13, in ecclesia beatissimi athlete, Chrysogoni14, in qua totus erat apparatus clems ac populus15 vniuersus eiusdem ciuitatis ad solemnia audienda officia aduenerant, deuotam celebrauit missam. Et post Sancte euangelicq lectionis enuntiationem pulpitum ascendit multosque hortatorios pronuntiauit16 sermones et benedicens altissima voce omnibus audientibus, qui ad deuotionis

2 o festum congregati fuerant, vexillum regis, quod idem rex Lodouicus17 in signum fidelitatis Iadertinis transmiserat. Expletaque benedictione omnes in basilica (fol. 27/27') adunati vnanimiter cum iubilatione clamauerunt dicentes: Amen. Et dum solemnia explerentur misteria18, vniuersus clems Dalmaticis19 decoratus vestibus laudibus hymnisque20 et sanctorum psalmorum ductu in multorum nobilium et plebeiorum21 comitiua cum eodem

25 antistite in foro in medio ipsius vrbis usque deuenenmt et, susceptam22 a dicto antistite totus23 vulgus benedictionem24, in trunco eminenti passuum fere vndecim in dicto medio foro dictum vexillum inextimabili25 letitia erexerunt.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Grisogoni. Ms. ZK Zadar Principalis. Lucius Ms. pronunciauit; Lucius DR pronunciavit. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicus; Lucius DR Ludovicus. Lucius DR et Schwandtner mysteria. Corr. ex Fumatis Dalmaticus. Lucius Ms. himnisque. Lucius Ms. Plebeiorem. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner suscepta. Schwandtner totum. Lucius DR et Schwandtner benedictione. Schwandtner inaestimabili.

171

Toga je dana grad bio u vedrom raspoloženju. Po ulicama odzvanjao je divan sklad glasova u pjevanju himni i svjetovnih pjesama; ugodne melodije spajale su se sa zvukom truba i lira. Čitav se puk radovao i u bučnom se plesu, jadan, tješio. Nitko više nije mislio na rat, nego su imali pred očima tu vrlo čvrstu slogu. U velikoj radosti uznosili su se vlastitim riječima i uznoseći se psovali neprijatelje.

Još nisu bile završene večernje molitve" toga dana, kad su obje strane stale zametati oštre okršaje. Nekolicina s jedne i druge strane sudare se, prijete mačevima i lome štitove. Brojnim udarcima na smrt prebiju nekoga zadarskog plemića, a više njih rane. Zadrani su tada izvukli tanji kraj jer ih je mnogo na polju ubijeno, a mnoštvo ranjenih bilo je nebrojeno. Da im tada nije žurno bila pružena pomoć iz grada, bili bi pretrpjeli težak poraz. To se odigralo na graničnom području zvanom Melta.100 Obje se strane povuku, pa jedni uđu u bastidu, a drugi u grad.

<19.> Kako je dauphin uložio svoje sile da bi se između dvije strane sklopio kakav sporazum, na što Zadrani nisu htjeli pristati.

Kad je neposredno sljedećeg dana sunce bilo na sredini neba, ugledan dauphin,101

prirodni gospodar grada Vienne,102 koji je uskim krvnim srodstvom bio povezan s rečenim kraljem Ludovikom,103 sa svoje dvije primjereno opremljene galije, kojima je želio otploviti u turske krajeve, jer je po apostolskoj naredbi bio zapovjednik i kapetan kršćanske vojske, pristane uz mletački stikat i, kako se kaže, s Mlečanima se zadržao u dugom razgovoru. No ono o čemu su međusobno raspravljali odlučio sam prepustiti sudu čitatelja.

Međutim, 26. studenoga u vrijeme oko podne spomenuti dauphin sa svoje dvije galije pristane uz obalu sa sjeverozapadne strane luke i uputi Zadranima dva posebna izaslanika, koji su u ime onoga čiji su bili izaslanici vrlo gorljivo molili Zadrane neka pred tog dauphina obvezno i spremno pošalju nekoliko uglednih zadarskih plemića,

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner mirabilia. 2 Lucius Ms. himnorum. 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner sonettorum. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR miscunt; Schwandtner miscent. 5 Schwandtner aestimatur. 6 Ms. ZK Zadar Scaramucias; Lucius DR staramutias. 7 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. miscuunt; Lucius DR et Schwandtner miscent. 8 Schwandtner perimunt. 9 Ms. ZK Zadar plurrimosque. 0 Ms. ZK Zadar Sanciunt. 1 Ms. ZK Zadar quamplurrimi.

172

Fiunt solatia illo die per vrbem, fiunt per vicos mirrabilia1 modulamina vocum hymnorum2 et sonetomm3, cum tubis et lyris miscuunt4 suaues melodias. Tota plebs le tatur et in miserabili consolatur tripudio. Omnibus pariter non guerra extimatur5, sed firmissima reputatur concordia. In multa cordis delectatione exultant in propriis

5 sermonibus, exultando inimicos vituperant. Et nondum eiusdem diei vespertina precamina expleta fuissent, quod partes inter

se magnas scaramutias6 perpetrarunt, miscunt7 se alique particule_ partium, (fol. 27V 28) minantur ensibus, infringunt clypeos. Vnum nobilem ex Iadertinis in multorum ictuum impressione imprimunt8 usque ad mortem plurimosque9 sauciant10. Sed illi

1 o deteriorem sustinent iacturam, nam in campo quamplurimi1 x lejaliter12 fuerunt interfecti innumerabilisque13 copia vulneratorum et, nisi tunc Iadertinis ab vrbe suffragium fuisset velocius pre_starum14, grandem ipsi15 sustinebant conflictum. HQC acta sunt in confmio Melt$. Remote sunt partes, sed hii16 in bastidam, isti ingressi sunt ciuitatem.

<19.> Quomodo Delphinus imposuit vires suas ad iniendum aliquod f^dus 15 inter partes, ad quod Iadertini aquiescere non curarunt

Existente sole immediate subsequentis diei in medio polo, egregius Delphinus, naturalis dominus Vienensis, qui arcta sanguinis affinitate dicto Lodouico17 regi fuerat alligatus, cum duabus suis galleis congruenter apparatis, cum quibus versus partes Turchenas cupiebat transfretare18, eo quod19 iussu20 apostolico erat dux et capitaneus

2 o exercitus Christian^ gentis, et ad sticatum Venetorum applicauit et ibidem cum Venetis in multorum prolatione sermonum fertur protexisse. Sed ea, que mutuo contulerant, iudicio lectoris disposuimus relinquere. (fol. 28/28')

Et sexto Kalendas Decembris fere hora proxima meridiei prefatus Delphinus ex quirinali parte portus cum dictis suis galleis21 se adhesit et duos suos speciales legatos

25 Iadertinis delegauit rogans instantissime eosdem ladertinos pro parte illius, cuius missi fuerant, quatenus22 aliquos ex discretis nobilibus IadrQ ad presentiam ipsius

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner lethaliter.

Corr. ex Fumatis innurabilisque

Schwandtner praestitum.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner illi.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner hi.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouico; Lucius DR Ludovico.

Ms. ZK Zadar transfretari.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia.

Corr ex Fumatis visu.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeis.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quatuor.

173

kojima on jamči sigurnost, kako bi raspravljali i naizmjence predlagali ono na što će njihov grad možda rado pristati. Toj molbi i želji Zadrani spremno udovolje te odrede dva izaslanika: Andriju Zlorada104 i Nikolu Madijeva Galeli, za kojega ističem da sam ga u ovom djelu već spomenuo.

Toga je dana vladalo primirje i trajalo do pjevanja večernje. Kad su se ti zadarski izaslanici pojavili pred samim dauphinom, iskažu mu doličnu počast. On ih ljubazno primi i održa im govor ovog sadržaja:

Dauphinov govor "Po odluci i nalogu Apostolske stolice ja sam izabran za glavnog zadarskim zapovjednika katoličke voiske protiv Turaka i pogana. Ponizno sam izaslanicima r J r r

smatrao da to zapovjedništvo moram preuzeti, a već je silno mnoštvo spremno otploviti na to sveto i hvale vrijedno putovanje da bi dobilo tako veliku nagradu, jer je sam apostolski papa i zamjenik Božji za one koji se odluče na taj put, ako se uistinu pokaju i ispovjede, odredio oprost svih grijeha.105 Stoga ovaj razdor između onih Mlečana i vas Zadrana uvelike ide na štetu onih koji žele postići tako silno visoku zaslugu. A da bi moj dolazak u ove krajeve većma povećao dobročinstvo kršćanske vjere za spasenje, tražim, čak najusrdnijom molbom molim neki dogovor za savez prema kojem bi obje strane bile voljnije nagoditi se jer su odluke rata odveć opasne i pokudne koliko za dušu, toliko za tijelo.

Međutim, za vas je mučno dizati oružje protiv moćnijih jer je veliki dio svijeta pod mletačkom vlašću, a vi ste nevjesti ratnim vještinama, pa vas navodim da sretno dođete do spasonosne odluke. Zbog toga potičem sve vas da se nastojite prilagoditi i mojim savjetima i dostojnim molbama kako biste od sviju dobili pohvalu i blagoslov."

Spomenuti zadarski izaslanici promišljeno prema svome zadatku u potpunosti shvate sadržaj toga govora. Odgovore mu ovo:

1 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. quoniam. 2 Ms. ZK Zadar confertur. 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner alacriter. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner duos. 5 Ms. ZK Zadar et Nicolaum. 6 Ms. ZK Zadar Gallelli. 7 Lucius DR et Schwandtner tantum. 8 Ms. ZK Zadar Jidem; Schwandtner iidem.

174

Delphini debeant et velint transmittere sub fiducia, quomodo1 conferent2 et adinuicem proponent ilia, ad que ciuitas libenti forte animo se adherebit. Cuius petitioni et voluntati ipsi Iadertini allacriter3 complacuerant: duo4 legatos, Andream de Sloradis, Nicolaum5

Madii Galleli6, quem in presenti graphia recolimus nominasse, destinauerunt. 5 Et facta est tregua illo die, que vsque ad vesperarum cantum7 durauit. Et cum

idem8 legati Iadrenses9 conspectui ipsius Delphini se manifestassent, honorem decentem impenderunt, quos ille iocunde10 suscepit et eisdem verba in hunc explicauit tenorem. (fol. 28729)

Verba Delphini Prouisione Sedis apostolice et mandato nos elegisse in generalem i o ad legatos iadr? capitaneum fidei Catholice contra Turcos et paganos. Cuius im-

perium humiliter duximus acceptandum copiosaque turba disposi-ta est hoc sanctum et laudabile iter transfretare ad tarn grande premium accepturum, quod ipse11 apostolicus deique vicarius vere pejiitentibus et confessis veniam cunctorum peccatorum ad dictum viagium se disponentium12 instituit. Quare h$c

15 discordia illorum Venetorum et vestri ladertinomm redundat in validum13 detrimentum appetentium tarn altissimum consequi meritum. Et ut noster accessus ad ipsas partes magis fidei Christiane augeat beneficium salutis, postulo, immo rogatu affectuosissimo precor coniunctionem aliquam fe_deris, in qua partes eligere magis concupiuerint velle conscendere, cum nimis discriminosa sint guerre iudicia tarn anim$, quam

20 corporis vituperabilia. (fol. 29/29') Durum interim est vobis contra potentiores arma leuare, cum grandis pars orbis

Venetorum subiaceat imperio14, et vos rudes bellicosis magisteriis ad salubre intentum imputo vos fejiciter peruenire. Quare hortor vniuersos et meis consiliis et petitionibus dignis asuescere15 intendatis, ut benedictionis laudem ab omnibus aquiratis16.

25 Cuius sermonis seriem prefati Iadertinorum nuntii consulte iuxta eorum commissionem plenarie intellexerunt. Tale responsum eidem dederunt:

Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. Jadertini; Lucius DR et Schwandtner Iadertini.

Ms. ZK Zadar et Lucius DR jucunde; Lucius Ms. et Schioandtner iucunde.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ipsi.

Ms. ZK Zadar disponentibus.

Corr. ex Fumatis inualidum.

Lucius DR imperium.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner assuescere.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner acquiratis.

175

Odgovor Zadrana "yrjj vladaru i slavni gospodine, dok su Zadrani bili u mogućnosti Dauphinu , n . . i v, , • „ . . , . . . .

sklopiti savez s mletačkom komunom, oni su to odbijali s prijezirom. Međutim, kad se ovaj grad Zadar predao u zaštitu plemenitom i prirodnom gospodaru Ludoviku, kralju ugarskom, s kojim ste Vi u srodstvu, sada Mlečani misle da su Zadrani voljni podvrći se pod njihovu vlast. Ali to se nipošto neće ostvariti ako se prethodno ne dobije izričito odobrenje Presvijetloga našega spomenutoga kralja. Ovaj naime grad ne pripada više Zadranima, nego prirodnom gospodaru, kojemu smo ga obećali. Dok nam je dano da živimo, odabrali smo trajno zadržati i poštovati podaničku vjernost, tako da bi prihvaćanje molbi, štoviše poticanja slavnoga vladara završilo teškom opasnošću za grad i nepoštovanjem našega gospodara. Neka se oni nagode sa sretnim kraljem; što on zapovjedi, bit će potpuno izvršeno.

Doista svi zajedno i pojedinačno koji vuku lozu iz toga grada s naklonošću se preporučuju slavnoj osobi, nude se da će mu biti odani i moleći preklinju: ako Vam milost silnoga Gromovnika dade uspjeha, na povratku udostojite se pokazati ovdašnjim milim i vjernim ljudima."

Zamoljen obeća da će to učiniti potičući vrlo ljubaznim riječima Zadrane neka vjernost, kako su započeli, još postojanije čuvaju jer je onaj koji ih je primio pod svoje okrilje takav gospodar da obiluje mnogo većom moći negoli je mletačka.

Rečeni izaslanici u ime komune počaste tog dauphina darovima i, oprostivši se od njega, povuku se. Napuštajući ove krajeve, on je želio ostvariti svoj vlastiti zadatak.

<20.> Kako su Zadrani odbili pohvalan savjet i o pobjedi Mlečana u utvrdi sv. Kuzme i Đamjana u zadarskom kotaru

Uslijed one nesreće koju su Zadrani pretrpjeli zbog pohlepne lakomosti što su je dvorjani i onaj prvak u opačini, bosanski ban, željno iskazali radije nego da svome prirodnom gospodaru izvrše tako važan čin poslušnosti, Zadrani radi održanja svoje

1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouici; Lucius DR Ludovici. 2 Ms. ZK Zadar Hungarorum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Vngarorum. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ne. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner nequaquam; Lucius Ms. nee quaquam. 5 Corr. ex Fumatis subiectioni. 6 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner per. 7 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner moliti; Lucius ID incliti. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner commendant. 9 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner augumenti. 0 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner propalare. 1 Ms. ZK Zadar receptauit. 2 Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest dicti nuntii. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR, Schwandtner communitatis.

176

Responsio Strenue Princeps et inclyte domine, dum erat Iadertinis facultas D е i p h i n u m c u m Venetorum collectione lidera firmare, illi recusando spemebant.

Sed cum vrbs he_c Iadre extitit tradita in protectione liberalis et natu-ralis domini Lodouici1, regis Vngareorum2, cuius sanguine vos participatis, nunc3

5 putant Veneti Iadertinos eoram velle submitti dominio. Sed hoc necquaquam4 effecrum habebit, nisi prius habita (fol. 29730) et expressa licentia Illustrissimi regis nostri memorati. Nam h^c est ciuitas non iam ladertinorum, sed naturalis domini, quam ipsi pollicitauimus. Dum nobis presens conceditur vita, subiecta5 fidelitatis elegimus in perpetuum retinere et obseruare, sic quod6 rogationes, immo potius hortationes

10 Inclyti7 principis nobis admittendas inualido huius ciuitatis cederet discrimini et in dedecus nostri domini. Componant cum felici rege; ilia, que iusserit, executioni fient terminata.

Sane vniuersi et singuli, qui ab hac vrbe duxerunt originem, inclytq person^ se comendant8 propensius offeruntque grata impendere ас orando exorant, quatenus

15 vestrum aspectum, si gratia magni Tonantis augumentum9 prestabit, in vestri reuersione dignemini charis fidelibus notum propallare10.

Ad quorum petitionem spopondit se facturum hortans eosdem Iadertinos dilectissimis sermonibus, ut fidelitatem, quam inceperant, constantius obtineant, cum talis herus sit ille, qui in sui protectione ipsos acceptauit11, qui in multo maiori potentia

20 quam sit Venetorum abundat. Ipsumque Delphinum dicti nuntii12 (fol. 30/30') honorifice pro parte comunitatis13

exeniauerunt14 et, accepto ab eo commearu, inde abierant. Ille ab hiis15 confinibus secedens suum propositum exequi cupiebat.

<20.> Quomodo Iadertini laudabile consilium renuerunt16 et de trhimpho 25 Venetorum obtento castri S17. Cosm§ et Damiani Iadre districtus

Illud infortunium18 ex quo Iadertini tollerauerant19 pro auida cupidite20, quam tyrones et ille athleta iniquitatis, Bosnensis21 banus, potius optasse quam tarn grande obsequium suo naturali impendere domino, plurimas22 laudandas23 prouisiones pro re

14 Schwandtner xeniauerunt. 15 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner his. 16 Ms. ZK Zadar renuerant. 17 Ms. ZK Zadar Sancti. 18 Corr. ex Fumatis infortunium. 19 Lucius DR toleraverunt; Schwandtner tolerauerunt. 20 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner cupiditate. 21 Ms. ZK Zadar Bosniensis. 22 Ms. ZK Zadar plurrimas. 23 Schwandtner laudandes.

177

komune predlože brojne pohvalne mjere koje su bile vrlo preporučljive, ali se nitko nije trudio da ih ostvaruje prema onoj izreci Učitelja istine: Govore, ali ne rade.106

Tako odrede da se svaki nemoćan čovjek koji ne može pružiti nikakvu prikladnu pomoć pošalje u izgnanstvo i da ostane ondje do svršetka rata, ali zbog čovjekoljublja i samilosti potpuno napuste svoju nakanu. Da su Zadrani znali predviđati, ne bi taj spasonosni savjet tako naglo bili odbacili, nego bi ga, štoviše, svim silama bili do kraja ostvarili, ali dok je ambar pun hrane, ne misli se na budućnost.

No Mlečani bace u igru svu svoju sposobnost da bi mogli ostvariti svoj naum. Na nekim svojim brodovima koje Latini nazivaju marani izrade strojeve kojima 2. prosinca stanu gađati grad s mora i naposljetku nakon nekoliko dana podignu na sličnim brodovima šest katapulta pomoću kojih obavljahu svoj zadatak.

Otkako dakle kapetan mletačkih galija nije zbog više razloga mogao osvojiti utvrđenje sv. Mihovila, gdje su Mlečani bili nemilo poraženi, odluči bar kakvim lukavstvom zaposjesti drago utvrđenje, i to sv. Kuzme i Damjana. Kad je neke noći jedan od kapetana ili upravljača tog utvrđenja plovio u Zadar, na svoju golemu nesreću pade u rake neprijatelja koji od njega pomno saznadu podatke o stanju u tvrđavi. Mletački kapetan107 smjesta zapovjedi da se pripremi nekoliko galija i u njih ukrca gotovo pet stotina boraca pa ih u zoru pošalje da opsjedaju tu tvrđavu.

U osvit dana 12. prosinca ti se Mlečani pripreme za bitku, a i na suprotnoj strani njihovi protivnici svrstavaju vojsku. Nadošli Mlečani opkoljuju odasvuda tu tvrđavu, bacaju koplja, kreću se prema njezinim zidinama i nanose teške gubitke onima koji im

1 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner republica. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner rem. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner commendata. 4 Corr. ex omnibus quamquam. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner imbecille. 6 Lucius Ms. null^ue; Lucius DR et Schwandtner nullaeue. 7 Ms. ZK Zadar comoditatis. 8 Schwandtner consummationem. 9 Ms. ZK Zadar imo. 0 Ms. ZK Zadar produxissent. 1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR legumini. 2 Lucius Ms. prgponuntur; Lucius DR et Schwandtner praeponuntur. 3 Ms. ZK Zadar adh^reri. 4 Lucius DR et Schwandtner latine. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nuncupare. 6 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner domum. 7 Ms. ZK Zadar Trabucos.

178

publica1 sustentanda perquam scilicet2 fore comendata3 proponunt, quas nemo executioni studuit demandare iuxta illud Magistri veritatis: Dicunt et non faciunt. Statuunt quemque4 imbecillem5, qui nullius6 commoditatis7 presidium prestare valeret, in exilium deponi ibidem moraturum vsque ad operis consumationem8, sed moti intuitu pietatis et misericordia ab eorum proposito sunt pejtiitus reuocati. Quod si ipsi Iadertini prognosticationis speciem agnouissent, ipsum salubre consilium (fol. 30V 31) non tarn repente abiecissent, immo9 totis viribus mente perduxissent10. Sed dum horreum sonat legumine11, futura in corde non proponuntur12.

Sed ipsi Veneti omnem facultatem in agrum spargunt, ut possint eorum voluntatem fmi adherere13. Conficiunt in quibusdam eorum nauigiis, que Latini14 nunchupare15

solent marana, machinas, quibus quarto Nonas Decembris inchoant per mare vrbem machinare, et demum16 aliquibus diebus reuolutis, super similia nauigia sex trabuchos17

fabricauerant et cum hiis18 suum offitium19 exercebant20. Ex quo ergo21 Capitaneus Venetarum22 galearum23 oppidum S.24 Michaelis

demittere, ubi Veneti crudeliter fuerant conflicti, obtinere25 pluribus argumentis intentus nequiretur, saltern aliquo ingenio aliud oppidum, qui26 est Sanctorum27 CosmQ et Damiani, arbitratus est occupare. Cum quadam nocte vnus ex capitaneis seu gubernatoribus dicti oppidi Iadram transfretaretur et, sui ex ingenti28 infortunio, manibus incideret aduersariorum, a quo conditiones castri diligenter perscratate_29

sunt, et confestim iussit aliquas ex galleis30 parare, (fol. 31/31') in quibus viros bellatores fere quingentos locare et eos in obsessum dicti castri mane mandauit.

Clarescenteque die, hoc est secundo31 Idus Decembris, dicti Veneti parauerant se ad pugnam et etiam ex opposito aduersarii ordinant acies. Hii32, qui ex parte Venetorum affuerant, cingunt quaque ipsum oppidum, iactant missilia33, dirigunt se

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner his.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR officium.

Lucius DR et Schwandtner coercebant.

Apud Ms. ZK Zadar deest ergo.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR Venetorum; Schwandtner Venetarum.

Ms. ZK Zadar Gallearum; Lucius DR et Schwandtner gallearum.

Ms. ZK Zadar Sancti.

Apud Ms. ZK Zadar deest obtinere.

Ms. ZK Zadar quod.

Ms. ZK Zadar Sancti; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner S.

Corr. ex Fumatis exigenti et Ms. ZK Zadar exingenti.

Ms. ZK Zadar perscrutati.

Lucius Ms. galeis.

Lucius DR 2.; Schwandtner II.

Ms. ZK Zadar Hi; Lucius DR et Schwandtner hi.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner immissis.

179

se odupiru. Laskavim riječima i lažnim i nepostojanim obećanjima jamče da će tvrđavu ostaviti slobodnom. Zadrani u to nimalo ne vjeruju, već ih često gađaju kamenjem i strijelama i nagone u bijeg. Oni pak još češće bacaju kamenje pomoću katapulta koji su tu postavili. Međutim, iz jednog i drugog odreda vrlo su mnogi bili ranjeni.

Ali dok su Mlečani vodili i pojačavali borbu, kukavnom majstorijom izgrade nekakav drveni zaštitni krov i dovuku ga do zidina tvrđave, a pod njim ljudi nastoje potkopati njezin zid. No žestoko raspaljeni protivnici ruše na nj mnogo kamenih blokova tako da su mnoge koji su se pod tim krovom skrivali krvavo poslali u smrt, pa se Mlečani nisu usuđivali primaknuti se drugi put takvom bojnom napravom.

Kad su ti Mlečani uočili da hrabrost njihovih ljudi nije mogla osvojiti tu tvrđavu, nastojali su primijeniti svoj prirođeni dar i tako ostvariti svoju nakanu. Neke kojima je bila milija pohlepa za zlatom negoli spremnost da svojem zavičaju sačuvaju slavu ovoga svijeta, Mlečani potkupe i obećaju da će ostale pustiti nedirnute zajamčivši im sigurnost.

Dok su obje strane bile zauzete borbom, neki iz tvrđave koji je već želio izvršiti ugovoreni zločin, potajno se s nekim redovnicima koji su se tu našli uputi u konobu, gdje se Čuvalo vino te tvrđave, i na tome mjestu željeznim oruđem stane kopati zid tvrđave. Ostali sudionici na zidinama, koji su također sudjelovali u tom nedjelu, preuzmu od neprijatelja barjak s likom sv. Marka i podignu ga iznad zgrada. Oni pak koji su u tvrđavi ostali neporočni, zaprepašteni stanu gubiti snagu i udarati se u prsa. Očito ih je mučila silna gorčina što su njihovi vlastiti ljudi počinili takvu prevaru i opačinu.

Kako su im Mlečani obećavali sigurnost, dva kaštelana plemićkog roda predadu tim neprijateljima ključeve tvrđave koje oni rado prime. Uđu u tvrđavu, pa ako se namjere na kojeg otočanina, mačem mu sakate tijelo i ubijaju ga, nimalo se ne sjećaju obećanja za zajamčenu sigurnost, ne dira ih nikakva samilost te smrtonosnim udarci-

1 Ms. ZK Zadar et. 2 Ms. ZK Zadar policitationibus. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner percussione. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner et. 5 Ms. ZK Zadar locauerunt. 6 Ms. ZK Zadar plurrimi. 7 Ms. ZK Zadar Sancia. 8 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner feriunt. 9 Apud Ms. ZK Zadar deest crebrando. 0 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms. et Schwandtner quandam, Ms. ZK Zadar quemdam et Lucius DR

quamdam. 1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner artificio. 2 Schwandtner assumto. 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quam.

180

versus menia eiusdem, grande damnum inferunt obstantibus. Adulatoriis sermonibus ac fictitiis ac1 instabilibus pollicitationibus2 spondent, ut castram liberum relinquatur. Ad quas ipsi Iadertini nequaquam adhibent fidem, sed ipsos cum crebrorum percusione3 saxorum ac4 sagittarum in fugam repellunt. Et illi frequentant iacere lapides cum eorum trabucho, quern ibidem locauerant5. Sed ex utraque comitiua plurimi6 saucia7 feriuntur8.

Sed ipsi Veneti certamen exercendo, crebrando9 componunt ex flebili magisterio quendam10 catum ligneo laboratum artifitio11, quern ad menia ipsius castri protrahunt, in quo homines murum eiusdem fodere procurant. Sed hostes, multo assumpto12

cordis vigore, (fol. 31732) quamplures crepidines in ipsum premunt, quod13 multos ibidem latentes letali14 morbo cruentant, nee secundario cum simili ingenio accedere presumebant.

Arbitrantibusque prefatis Venetis, quod ipsum castrum ilia virtus hominum obtinere non poterat15, suo naturali esse studuerunt et intentioni suq tribuere effectum16. Quosdam, qui magis cupiditatem auri amabant quam sue. patrie. gloriam mundalem velle assciuere17, ipsi Veneti coinquinauerunt et reliquos sub fiducia incolumes relaxare18

promiserunt. Et quamdiu ipse partes in agonia vigilantes, quidam ex castro, qui iam scelus

perpetratum executioni volebat finire, in cauponato, vbi falernum ipsius oppidi conseraabatur, clam cum quibusdam cejiobitis ibidem repertis se direxerunt et ibi feramentis19 murum castri ceperunt fodere. Reliqui ex consortibus super menus existentes, qui hoc etiam participabant facinore, vexillum effigiei S.20 Marci ab inimicis assumunt et super edificia erigunt. Innocentes vero oppidi stupefacti ammittunt21

vires, percutiunt pectora. (fol. 32/32') Nimia amantadine torqueri videntur talem22

dolum et perditionem a suis factam fore. Quibus Veneti fiduciam pollicitantes, duo castellani nobiles inimicis donauerunt

claues eiusdem castri, quas aduersarii gratanter susceperunt. Intrant castrum, siquibus obuiant insulanis, mucrone membra mutilant et occidunt, sponsionem23 cum fiducia minime recordantur, nulla misericordia mouentur, ultraquam quadraginta viros insulanos

Lucius DR et Schwandtner lethali.

Corr. ex Fumatis poterant.

Ms. ZK Zadar officium; Lucius Ms. et Lucius DR affectum.

Ms. ZK Zadar ascribere; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner asseruare.

Corr. ex Fumatis relaxarare.

Schwandtner ferramentis.

Ms. ZK Zadar Sancti.

Lucius DR et Schwandtner amittunt.

Lucius Ms. et Lucius DR Tale.

Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR sponsione et Schwandtner sponsionis.

181

ma pobiju više od četrdeset otočana. Ona pak dva kaštelana zarobe i prebace u Mletke. Jednoga od njih nakon izvjesnog vremena dadu zdrava otpremiti u domovinu, a drugoga su zajedno s ostalim zarobljenicima držali sputane u strogom zatvoru sve do kraja rata. Plaćenike iz tvrđave sačuvaju na životu i zarobljene otpreme u Mletke.

Taje bitka započela u podne i trajala je do zalaza sunca.

<21.> O tuzi Zadrana zbog izgubljene tvrđave, o nekom njihovu zlodjelu i o gradnji drugog stikata

Nesretni Zadrani uviđaju da im nitko nije vjeran, čuju za svoju nesreću i shrvani su silnom žalošću. Ali njihovu je srcu toliko prirođeno nagnuće k utjesi, da se nimalo ne simićuju ako ih snađe bilo kakva nevolja. Već, eto, Zadranima počinju slabiti snage, zacijelo zbog njihovih grijeha koji ih pritišću. Proširio se naime glas o nekom strašnom zločinu što su ga okrutno izvršili zadarski gusari. Oni su 2. dana posljednjeg mjeseca neke redovnike, koji su pripadali redu braće propovjednika, ostavili na nekoj hridi u zadarskom otočju, ujedno lišili ih života i bacili im tijelo, a njihovo blago oteli pa otplovili u Zadar. Zbog toliko strašnog zločina, koji su izvršili ti ubojice, Zadrani nisu protiv njih proveli sudski postupak, nego su odobrili da se stvarno opljačkane stvari izlože na prodaju na javnom trgu. Ali najpravedniji Sudac odredio je za te ubojice dostojnu kaznu jer su neki umrli u zatvoru, neki bili smaknuti mačem, neki se udavili u mora i neki pomrli od pogubne i zarazne bolesti. Kada čovjek tako zastrani od puta pravednosti, toliko se od njega udaljuje Božja zaštita.

Koliko je doista nevolja, uz odobrenje Božjeg suda, podnio Zadar zbog tog nedjela! Od toga što su neprijatelji zauzeli onu tvrđavu, i to ne silom, kolika je i kako teška šteta obilno proistekla za njihove protivnike Zadrane! Odatle se Zadar redovno hranio svježom hranom, koliko mesom za jelo, toliko vinom za piće, a sada trpi nestašicu toga. Tamo su se kao u luku spasa sklanjali gusarski brodovi, a sada im preostaje samo uzak prolaz, štoviše od straha ne usuđuju se ni prilaziti tome mjestu.

1 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schvoandtner lethali. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schvoandtner propria. 3 Ms. ZK Zadar usque usque. 4 Ms. ZK Zadar uexauerunt; Lucius Ms. et Lucius DR vexaverunt; Schwandtner vexauerunt. 5 Lucius DR captivos; Schwandtner captiuos. 6 Lucius DR amissionis; Schwandtner AMISSIONIS. 7 Ms. ZK Zadar Sticatus. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner si quid. 9 Ms. ZK Zadar quo. 0 Ms. ZK Zadar nouum. 1 Schwandtner piratae. 2 Corr. ex Fumatis quasdam.

182

lutali1 ictu interimunt. Illosque duos castellanos captiuatos Venetias transmittunt, quoram vnum aliquo tempore retroacto sanum ad patriam2 conduci fecerunt, reliquum usque3 ad executionem operis in duro carcere cum reliquis captiuis nexauerunt4. Stipendiaries oppidi cum salute custodiunt Venetiasque captiuatos5 deducunt.

A meridie inchoauit pugna et vsque ad solis occasum terminauit. (fol. 32V33)

<21.> De dolore Iadertinorum ammissionis6 castri et eorum quodam facinore ac confectione alterius sticati7

Infejices Iadertini neminem sibi fidelem reperiunt, suum infortunium audiunt, immenso merore confliguntur. Sed tanta est consolatio eorum pectoris naturalis, quod siquidue8 accidat sinistri, minime recolunt. lam ergo9 Iadertini inchoant suas vires debilitare, certe eorum peccatis imminentibus. Quoddam enim10 scelus horrendum sit diuulgatum, quodpyrate^11 Iadertini crudeliter commiserunt. Qui quarto Nonas vltimi mensis quosdam12 religione13 sacra14 qui dedicati fuerant15 ordinis pre^dicatorum fratrum in quodam scopulo insularum Iadre_ reliquerunt, vita pariter et corpore eos priuauerant eorumque gazas abstulerant ladramque transfretauerunt. In quos Iadertini non iudicium promulgantes de tanto et horribili scelere per ipsos homicidas perpetrato16, sed etiam17 rei veritate res predatas in publico foro consenserunt venumdari. Sed iustissimus Iudex digna vltione in ipsos homicidas presignauit18, quod aliqui morte carceris, aliqui ictu mucronis, aliqui suffocatione maris et aliqui (fol. 33/33') iniqua et pestilentiali nece interierunt. Et ex quo homo a via19 rectitudinis sic recedit, tanto diuinum20 ab eo prolongatur presidium.

Quot ergo21 incomoda22 propter ipsum facinus ladra diuino permittente iudicio supportauit, quod ipsum castrum, quod hostes ceperunt non violenta manu, in quantum et grande damnum aduersariis Iadertinis redundauit! Inde cibariis recentibus, tam esu carnium quam etiam meri liquore crebro ladra alebatur, quibus nunc priuationem patitur. Ibi parones portum salutis adueniebant, nunc quidem arcta via eis conceditur, immo23 timore preuenti ad locum ilium accedere non presumunt.

Ms. ZK Zadar Religioni. Ms. ZK Zadar Sacr<?. Lucius DR et Schwandtner fuerunt. Lucius DR petrato; Schwandtner patrato. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ex. Lucius DR prosignavit; Schwandtner prosignauit. Corr. ex Fumatis auia.

Corr ex Fumatis diuitum.

Ms. ZK Zadar quo.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner incommoda.

Ms. ZK Zadar imo.

183

Koliko Mlečani postižu sve uspješniju nadmoć, toliko ljuće pooštravaju svoje mjere protiv neprijatelja. Noću gušće razmještaju straže da se neprijateljima ne bi dostavljala hrana. A da bi ih lakše mogli nadzirati, podignu iznad zadarske luke drugi stikat koji se protezao od crkve sv. Petra108 prema crkvi sv. Ivana na rtu započinjući od sjeveroistočne strane tog zemljišta. Počnu ga graditi 20. dana spomenutog mjeseca. U njemu podignu dva katapulta koji su nemilo pustošili protivnički grad, i to jedan s južne strane, a drugi sa sjeverne. No da su Zadrani bili voljni valjano rasporediti svoje snage, bez sumnje bi ga bili iz temelja porušili.

Ipak se prikloniše probitačnijem savjetu. Da ne bi tolikoj pogibelji bio izložen puk, nastojalo se ublažiti tu nevolju. Sada se u Zadru podvostručuju straže, sužava se prolaz za ulazak u grad, opsjednutima se zabranjuje da u gradu drže tovne životinje. Nikakva pomoć ne dolazi, iz straha nitko se u gradu ne usuđuje ulaziti, ni izlaziti van.

Sada Zadranima nedostaje svježeg životinjskog mesa, iako se obilno hrane ukusnom ribom.

Strašan se sud silnoga Gromovnika sračuje na te opsjednute, što se ne pamti, jer se mijenja zrak, vlada kišovito jugo, vrlo mnogo kako najviših tako najnižih u gradu obolijeva od neizlječive bolesti i ujedno gubi život. Navodi se naime da je od početka ovog opisa do sljedećega prvog dana mjeseca srpnja od plemića napustilo bilo prijekom bilo prirodnom smrti slavu ovog svijeta njih preko osamdeset. Od tog broja nije ih od neprijateljskog mača poginulo više od dvadeset. I od pučana nebrojeno je mnoštvo platilo dug ljudskog života, dok se ne zna točan broj onih koji su otišli na drugi svijet prijekom smrću. Građane obuzima golema tuga. Gotovo svi plemići srednjih i najviših mogućnosti oblače žalobne i crne haljine. Sada ovaj pokapa sina, sada onaj

1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner assequuntur. 2 Corr. ex Fumatis acunt et Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. accuunt. 3 Ms. ZK Zadar nocte spargunt. 4 Ms. ZK Zadar Sticcatum. 5 Lucius DR et Schwandtner S. 6 Lucius DR et Schwandtner S. 7 Ms. ZK Zadar Punctam. 8 Ms. ZK Zadar Trauersali. 9 Corr. ex Fumatis temerime. 0 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner dubitant. 1 Apud Schwandtner deest in. 2 Schwandtner subiectum. 3 Ms. ZK Zadar incomodum. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tolerare. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner duplicator. 6 Ms. ZK Zadar quo.

184

Et quanto Veneti supereminentiorem assequntur1 prosperitatem, tanto ipsi asperius contra hostes acuunt2 vires. Custodes spargunt nocte3 arctius, ne victus prebeatur inimicis. Sed ut ipsis leuior habeatur custodia, alium sticatum4 vltra portuni Iadr$ extensum ab ecclesia Sancti5 Petri versus ecclesiam (fol. 33734) Sancti6 Ioannis siti

5 ad puntam7 procedendo a parte transuersali8 plage, quem vigesimo prefati mensis die fabricare inchoauerunt. In quo duos trabuchos confecerant, qui vrbem aduersariorum teterrime9 deuastabant, vnum quidem situm ex austro, reliquum ex borea. Quodsi Iadertini vires suas cum industria affectassent dissipare, nil dubium10, quod ipsum radicitus effudissent.

10 Tamen sanction consilio se disposuerunt: ne vulgus in11 tanto esset subiectus12

discrimini, potius hoc incommodum13 tollerare14 studuerunt. Nunc Iadre. dupplicatur15

custodia, arctatur callis appetentium, pinguia in vrbe stabilire vetatur obsessis. Nullum ergo16 auxilii17 subuenire, nemo in vrbe timoris causa prejientus disponitur ingredi, nee18 extra transmeare. Nunc Iadertini escis19 animalmmrecentiumpriuantur20, quamuis

15 sapore21 aquatilium in fertilitate22 aluntur23. Terribilia iudicia magni Tonantis super ipsos obsessos irruerunt, cuius non extitit

memoria, nam mutatur aer, auster regnat imbricus, plurimi24 tarn imflmates25, (fol. 34/34') quam magnates ciuitatis incurabili opprimuntur languore simulque vita euacuantur. Nam ab exordio huius descriptionis vsque ad Quintilis proximas Kalendas

20 ex collectione ciuitatis egregia progenie vltra octigenarium numeram tarn Parca accidentali, quam naturali a gloria26 huius se culi numeratur defecisse. De quorum numero non excessit numerus bisdenarius, qui gladio hos tunc27 incubuerunt28. Ex infimatibus29 quidem infinita turba debitum vniuerse carnis persoluit. Horum autem, qui morte accidentali migrauerant, incerta redditur Veritas. Fit me/or ingens inter

25 ciues. Fere omnes nobiles mediocris et magnatis possibilitatis existentes elegica et

Schwandtner auxilium. Corr. ex omnibus nunc. Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR escas. Ms. ZK Zadar priuant. Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. sapores. Corr. ex Fumatis fortilitate. Schwandtner alantur.

Ms. ZK Zadar plurrimi.

Corr. ex Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner intimates.

Ms. ZK Zadar agonalia; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner agonia.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tunc.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner occubuerunt.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infirmitatibus.

185

brata, sada drugi oca i srodnika tako da mnogi, ranjeni bolom, što prije žele sličnu smrt.

Dolazi i do oskudice i nestašice jednostavnije hrane, jer je zahvaćena zarazom. Uza sve to, kod Zadrana je bila čvrsta i postojana u srcu tako velika i sve prisnija ljubav i povjerenje u svoga kralja Ludovika da su u to vrijeme radije odabrali glad, žeđ i gubitak života nego spremnost da se podvrgnu pod mletačku vlast.

<22.> O pobjedi koju su Zadrani izvojevali nad nekim katapultom podignutim na brodu što se naziva maran

Doista su, eto, opsjedatelji Zadra, koji su stariji nazivali Teronija,109 iz dana u dan gomilali protiv svojih neprijatelja sve jače snage da bi im zadavali još veće gubitke i teškoće. Jedan od onih brodova, za koje kažem da sam ih gore spomenuo, što ga Talijani zovu maran, na kojem su bili podignuti katapulti, smjeste u uvalu sv. Jakova110

uz luku i iz njega neprestano gađahu neprijateljski grad. Tako su Zadrani sa četiri strane svijeta od katapulta bili zasipani kamenjem bacanim iz tih bojnih strojeva. Kaže se naime da drukčije shvaća vol, a drukčije orač.

A budući da se smatralo da ta ratna naprava ne nanosi neprijateljima tako teške gubitke, koliko su im oni111 zadavali neprilika, protivnici stanu misliti kako bi taj brod s njegovom bojnom opremom mogli upotrijebiti u svoju korist, pa se upnu oko toga iz sve snage. Zapovjede da graditelji načine neki lanac s gredama, izrađen slično kao onaj prvi, ali slabijeg sastava. Kad su ga izradili, 20. siječnja o dragoj noćnoj straži tiho ga protegnu od rečene crkve sv. Jakova, naime od njezine obale do drugog dijela luke u smjeru prema gradu, dadu ga učvrstiti u moru i gotovo u isto vrijeme za obranu tog lanca okrenu i usmjere prema njemu pet katapulta. U vrijeme oko treće noćne straže te iste mračne noći Zadrani u nekim svojim manjim brodovima prikladno oboružanima i s nekom velikom galijom, na kojoj su bili izgrađeni vrlo visoki

1 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner induerunt. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quam. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner intimus. 4 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. mente. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouico; Lucius DR Ludovico. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Principatui. 7 Ms. ZK Zadar Sancti. 8 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Venetis. 9 Ms. ZK Zadar Jadertinis. 0 Ms. ZK Zadar trabucorum. 1 Schwandtner existimabatur. 2 Schwandtner catenam.

186

lugubria induunt1 vestimenta. Nunc iste filium, nunc ille fratrem, nunc reliqui patrem et propinquum sepeliunt, quod2 multi doloris tactu similem transitum properabant.

Fit etiam defectus ac penuria subtilium alimentorum appetentium morbo languido. Nihilominus tantus (fol. 34735) ac tam intimior3 amor ac Iadertinorum fiducia erat prefixa et in eoram mentes4 stabilita in Lodouico5, ipsoram rege, quod tunc temporis potius eligerent fame, siti ac vita priuari quam Venetorum principatu6 subiugare se velle.

<22.> De triumpho quem Iadertini habuerunt de quodam trabucho confecto in quodam nauigio appellate maranum

Sane igitur obsidentes Iadram, que a senioribus appellata est Teronia, de die in diem acriores cumulant contra hostes suos vires ad inferendam aduersariis grandiorem iacturam et molestiam. Monos ex illis nauigiis, de quibus supra recolimus tetigisse, quod Italici maranum nominant, super quo erant laborati trabuchi, in valle S.7 Iacobi iuxta portum locauerunt, cum quo continue hostium ciuitatem machinabant, sic quod a ventis8 quatuor ex machinaram tactu Iadertini9 lapides trabuchoram10 suscipiebant, nam secus bos et secus arator intelligere dicitur.

Et cum dicta machina hostibus non tam grandem iacturam inferre extimabatur11, (fol. 35/35') qualem molestiam eisdem deducebant, putauerunt aduersarii, qualiter dictum nauigium pariter cum eius machina possent in sui vsum conuertere, toto nixu studuerant. lusserant ab architectoribus fabricari quandam cathenam12 tignoram similis confectionis prioris, sed compositionis debilioris. Qua expleta, ipso tertiodecimo13

Kalendas Februaru noctis14 secunde_ vigilie_ et sub silentio a15 dicta ecclesia S.16 Iacobi ab ipsius ripa usque ad alteram partem portus recto tramite incedendo versus ciuitatem protenderunt ipsamque in e_quore figere mandauerunt et eadem hora fere quinque trabuchos ob defensionem ipsius cathene_17 tensos18 versus ipsas19 girauerant. Circaque tertia20 vigilia21 noctis tenebros$ eiusdem Iadertini in quibusdam22 eoram crapulis decore armigeratis ac cum quadam magna gallea, in qua constracta erant eminentissima

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tertio decimo. Ms. ZK Zadar mensis. Ms. ZK Zadar in. Ms. ZK Zadar Sancti. Schwandtner catenae.

Ms. ZK Zadar tentos.

Ms. ZK Zadar ipsam.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tertiam.

Ms. ZK Zadar Vigiliam; Lucius Ms. uigiliam; Lucius DR et Schwandtner vigiliam.

Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quosdam.

187

zakloni, smjelo otplove prema rečenom mletačkom maranu smještenu u rečenoj uvali sv. Jakova. Kad ih protivnici ugledaju uza se, silan im strah obuze srce. Dadu vrlo mnogo znakova vatrom ostalim mletačkim brodovima tada sakupljenima u uvali Maistro, kako je među njima bilo određeno.

A kad je Petar Civrano,112 glavni kapetan mletačkih galija, opazio težak položaj svojih, naredi da dvije galije otplove u pomoć tom njegovu brodu. Kad su se te dvije galije primakle prije spomenutom lancu i onom udaljenijem, smatrahu da plove po sigurnom moru, ali im se ispriječi naprava tog lanca i ne dopusti im plovidbu. Ujedno i bojni strojevi usmjereni na te galije stanu ih učestalo gađati. Njihova momčad, uzdrhta-la i uplašena, žurno se vrati k sakupljenim galijama i po redu izloži glavnom kapetanu što im se dogodilo na putu. Onom maranu koji su Zadrani opkolili spremao se taj kapetan pružiti pomoć, ali je tada oklijevao pristupiti koliko zbog lanca koji se ispriječio, toliko i zbog hitaca iz katapulta. No već su zadarska galija i manji brodovi pristajali uz taj brod marano, ali se tvrdi da na njemu nisu zatekli nijednog mornara jer su svi na sve strane skakali u more, koje ih je, kaže se, okrutno progutalo. A u zoru kad je svanulo, Mlečani ih izvuku iz mora lišene razumske duše.113 Taj oteti brod s njegovom ratnom opremom, u kojem su našli mnogo jedara, kormila i mornarskih motki kao i obilje drugoga prikladnog oruđa, njihovi neprijatelji s podrugljivim veseljem odvuku u svoju luku.

Kad je svitao sljedeći dan, Zadrani skinu taj lanac s greda i do vuku ga u grad. Neprijateljskom metaljkom sagrađenom na rečenom maranu uništavaju prednji dio protivničke bastide. Zbog otmice tog broda onaj kapetan jednako kao i njegovi zemljaci smatraju da su im neprijatelji nanijeli vrhunsku sramotu, pa se u teškoj tjeskobi

Ms. ZK Zadar dictam. Ms. ZK Zadar locatam. Ms. ZK Zadar Sancti. Ms. ZK Zadar aduersariis. Corr. ex Fumatis p^nas. Ms. ZK Zadar plurrima. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner classibus. Ms. ZK Zadar Ciuranus. Apud Schwandtner deest Capitaneus. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Venetorum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necessitatem. Schwandtner suarum. Schwandtner catenam. Lucius DR cathena; Schwandtner catena. Lucius DR et Schwandtner crebrabant. Schwandtner catena. Ms. ZK Zadar objicientur.

188

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

propugnacula, ad dictum1 Venetorum maranum, locatum2 in dicta valle S.3 Iacobi, audacter transfretauerant. (fol. 35V36) Quas aduersarii4 pejties5 se concernentes, in multa cordis formidine sunt occupati. Plurima6 signa larium reliquis Venetorum clasibus7 in valle magistroram tunc congregatis, secundum inter eos fuerat decretum,

5 propalauerunt. Intuens autem Petras Cifranus8, Capitaneus9 generalis Venetarum10 gallearum,

neccesitatem11 suoram12 iussit duas galleas in subsidium sui nauigii transfretare. Et cum due galleq ad prefatam cathenam13 et vltimam accessissent, tutum mare putabant nauigare, sed obstante cathene_14 edificio non siniuit. Atque ipse machine^ tense in

i o ipsas galleas crebrabrant15 iactare. Que tremebunde_ et perterrite. effect^ festinanter ad comitiuas galleas redierunt dictoque Generali capitaneo ea, qu$ in via eisdem acciderant, ordinate indicauerunt. Cui marano obsesso per Iadertinos idem Capitaneus se disponebat eisdem presidium prastare. Cum cathena16 obiiciente17, tunc18 etiam trabuchorum (fol. 36/36') tactu19 accedere dubitabat20. Sed iam gallea21 et crapuli22

15 Iadrq ad classem marani se adheserant et neminem nautarum ibidem comperisse testificator eo quod omnes equori se disposuerant, quos mare crudeliter conglutinasse dicimus23. Et mane facto diluculo Veneti ipsos a mari haurierunt absque špiritu rationabili. Quod nauigium ablatum pariter et cum eius machina, in quo etiam multa carbassa24, amplustras et perticas nee non alia oportuna25 et superabundantia

20 instrumenta reperierant26 ipsi hostes insultando in sui portom conduxerant. Lucescente vero proximo die Iadertini ipsam cathenam27 a stipite fregerunt

ipsamque in ciuitatem28 pertraxerunt. Et cum inimicorum machina, fabricata in dicto marano, hostium bastidam oppositam deuastabant. De cuius nauigii astractione29 ille Capitaneus pariter cum patriotis superlatiuum dedecus eis per inimicos fore30 factum

2 5 asscribunt31, in magna spiritos angonia32 laborant, qualiter obbrobrium33 illatom mederi

Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner turn.

Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. tacta; Ms. ZK Zadar et Lucius DR jacta; Schwandtner iacta.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner dubitabant.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galea.

Corr. ex Fumatis crapul.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner dicitur.

Schwandtner carbasa.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner opportuna.

Schwandtner repererunt.

Schwandtner catenam.

Lucius Ms. et Lucius DR Ciuitate.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner abstractione.

Corr. ex Fumatis fere.

Ms. ZK Zadar describunt; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ascribunt.

Ms. ZK Zadar agonia.

Lucius DR et Schwandtner opprobrium.

189

trude kako bi mogli nanesenu sramotu popraviti i osvetiti. On naredi da se šest njihovih brzih brodova ozgora pokrije drvenim daskama tako gusto da se nimalo ne može vidjeti nebo da ne bi od bačenih strijela i kopalja veslači mogli pretrpjeti kakvu štetu. To je tako izvršeno.

Međutim, 21. siječnja otprilike trinaestorica pridošlica izvana i zadarskih plaćenika pohlepnih za neprijateljskim novcem odvedu sa sobom preko tri stotine uglednih i običnih građana grada Teronije da zameću okršaje s protivnicima ne bi li bar nekoga od građana najvišeg ili srednjeg sloja mogli predati u ruke neprijateljima. Na tome je naime mjestu mletačka vojna snaga bila peterostruko veća. Kad su se dvije strane međusobno sukobile, protivnici su se naizmjence krvavo uništavali. Ali zadarski se odred nije borio zbijeno, nego raštrkano. Oni su ih zlotvori vrlo uporno poticali neka se ne bore razdvojeni i razmaknuti, nego neka se zbiju, jer su po njihovu mišljenju na taj način čvršći i postojaniji. To su im, naravno, kleti izdajice savjetovali iz želje da budu slabi kako bi lakše mogli ostvariti svoj himbeni i strašni naum. No, s dopuštenjem Božje volje, Zadrani nikako nisu htjeli prihvatati nagovaranje. Ne treba doduše vjerovati da su mogli prozreti njihovu opaku namjeru, nego se slučajno i po sreći desilo da ih nisu poslušali. Da su naime ti građani bili svrstani zbijeno, kao stoje običaj i kako uči pravilo i način ratovanja, gotovo nitko od njih ne bi bio mogao pobjeći niti se sigurno vratiti u rodni grad, nego bi bio pao u vlast neprijatelja.

To se odigravalo uz Meltu, a u tom okršaju palo je Mlečana vrlo mnogo, a na suprotnoj strani vrlo malo, no jedan od plemića ostao je osakaćen.

<23.> Poglavlje o triumfu Mlečana u vezi s lancem

Izvanredna uzvišenost Božja, koja upravlja i vlada svime na nebu i na zemlji, na zaslijepljene zločinom češće usmjeruje bič strašne žestine da bi napustili kletu stazu i žurno pohitali k Suncu pravednosti.114 Jer dakle Zadar, koji je tako duboko ogrezao u

1 Lucius Ms., Lucius DR et Schzuandtner glomerati. 2 Schwandtner aliquem. 3 Ms. ZK Zadar hora. 4 Ms. ZK Zadar virorumque; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Virorumque. 5 Ms. ZK Zadar Tesoni^. 6 Ms. ZK Zadar colleggio. 7 Corr. ex omnibus mss. perdere. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner postea. 9 Corr. ex Fumatis abundatior; Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner abundantia. 0 Lucius Ms. et Lucius DR finioris; Schwandtner firmioris. 1 Corr. ex omnibus mss. arbitretur. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner acquiescere.

190

et vlcisci possent. (fol. 36737) Mandauit sex suos angromagos sursum ligneis tegi tabulis ita glomeranti1, ut ceji aerem minime intueri possent propter telorum et missilium iactionem, ne remigatores ex eis defectum aliquod2 pati valuissent, quod ita executioni extitit deductum.

5 Nam Kalendas XII Februaru die3 fere XIII forinseci aduene_ et stipendiarii Iadre_, qui, auidi numismate hostium, pretereuntem numerum trecenarium tarn egregioram quam inflmatum virorum4 vrbis Teronie_5 in sui collegio6 ad conficienda cum aduersariis certamina conduxerunt, vt saltern aliquem ex magnatibus vel mediocribus ciuibus possent in manibus prodere7 inimicoram. Fit Venetorum ibidem potestas8 abundantior9

1 o quintupla parte. Et cum dicte_ partes mutuo se miscuissent, cruentaliter se hostes adinuicem deprimunt. Sed Iadertinorum turba non collectim, sed distinctim certat, quibus malefici instantissime persuadentibus, ut non diuisi et dispersi altercarentur, sed adinuicem (fol. 37/37') se glomerarent, cum eo modo fixioris10 stabilitatis esse arbitrentur11. He_c quidem iniquissimi proditores zelo leuitatis consulebant, ut facilius

15 possent dolosum perficere et terribile propositum. Ad quorum persuasionem, nutu permittente diuino, minime acquiescere12 studuerant. Non quidem credendum, quod peruersum intentum concipere possent, sed casu et euentu eis sic contingit13 non14

obtemperasse. Nam si idem15 de vrbe vicissim coadunati fuissent, prout16 moris est et ut regula et modus docet bellandi, nullus eorum fere fugam17 arripere valeret nee

20 ad patriam tutus posset accedere, quin18 in hostium incideret voluntatem. Acta sunt he_c penes Meltam, in quo certamine quamplurimi ex parte corruerant

Venetorum, ex contrariis paucissimi, quamuis vnicus nobilium membratim extitit mutilatus.

<23.> Capitulum de triumpho19 Venetorum occasione cathenf20 (fol. 37738)

2 5 Quoniam crebrius supereminentia deitatis21, que super cunctis celestibus et terrenis gubernat et tenet imperium, obcecatis crimine flagellum dire_ asperitatis coniectat, vt

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner contigit. Corr. ex omnibus mss. nunc. Ms. ZK Zadar ijdem; Schwandtner iidem. Lucius DR pro ut. Ms. ZK Zadar pugna.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia. Schwandtner TRIVMPHPO.

Schwandtner CATENAE.

Ms. ZK Zadar Deitas.

191

zločin, kako sam već djelomice pokazao u proslovu ovoga našega djela - još uvijek u njemu cvate i buja neki veći ili jednak zločin, naime ona najgora omraza bratske ljubavi, koja suši kosti i ubija dušu. Ali što više ti Zadrani griješe, toliko ih težim teretom pritišće previšnji Otac kako bi uvidjeli da je to kazna i krenuli najsigurnijim putem.

Kad je već prošla osma ura 23. noći mjeseca siječnja iste godine Gospodnje i indikcije što sam ih gore naveo, Mlečani koji ubacuju na neprijatelje sve svoje sile, iz zaliva crkve sv. Petra sagrađene poviše luke, potajno otpreme dva manja zapaljena broda uz bijesni vjetar sjevernjak koji je puhao te noći prema neprijateljskom brodovlju pokraj grada. Čim su protivnici, koji im se vrlo oštro suprotstavljaju, otkrili njihov čin, da bi onemogućili naum Mlečana, stanu vodom gasiti te brodove i počnu većim marom čuvati svoje brzoplovke.

U osvit sutrašnjeg dana onu bezočnu nakanu nekih stanovnika o kojoj sam nešto malo natuknuo dojave onima koji su predsjedali upravi grada neki sudionici koji su također imali udjela u začetku toga. Ti zločinci stavljeni na muke priznadoše izdaju i tako težak zločin kako ovdje izlažem. Tako nisu, dakako, mogli uspješno ostvariti onu zavjeru o kojoj sam govorio već u prethodnom poglavlju. Doista, onog dana kad su Mlečani započeli okršaj da razbiju lanac, oni bi se bili potrudili i pobrinuli da izdajom predadu u njihove rake jednu ili više zadarskih kula. Da su ti zlotvori to ostvarili, bili bi, kako se spominje prema njihovoj slobodnoj izjavi, dobili od Mlečana vrijednu nagradu.

Mlečani su nastojali podvrgnuti pod svoju vlast taj grad na više načina i s mnogo lukavosti. Da su ga na bilo koji način osvojili, prema njihovu bi uvriježenu načinu, naredbi i odredbi svaki građanin, štoviše, bilo tko pronađen u njemu, bio okrutno

1 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quantam. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infectam. 3 Corr. ex omnibus mss. perio. 4 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. opifici. 5 Corr. ex omnibus mss. quidam. 6 Ms. ZK Zadar dissicat; Lucius DR et Schwandtner desiccat. 7 Ms. ZK Zadar dissicat; Lucius DR et Schwandtner desiccat. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner committunt. 9 Lucius DR et Schwandtner consumasset. 0 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner duos. 1 Schwandtner freto. 2 Ms. ZK Zadar Sancti. 3 Ms. ZK Zadar fabricate 4 Lucius DR Vltima; Schwandtner vltima.

192

perfida abiecta calle ad solem iustitie^ properando festinet. Quia igitur Iadra, que tarn1

alto infecta2 scelere, ut iam in proemio3 huius nostri opificii4 particulam monstrauimus, adhuc quiddam5 in ipsa maius uel equale florendo viget, scilicet ilia iniquissima inuidia fraterne_ gratis, que ossa desicat6 et animam occidit7. Sed quanto ipsi Iadertini

5 commitunt8, tanto altissimus sator eos grauiori confibulat pondere, ut cognita vltione via gradiantur tutissima.

Cum iam hora octaua vigesimQ terti$ noctis consumasset9 lanuarii mensis eodem anno Domini, indictione, quibus superius descripsimus, Veneti, qui cunctas suas vires eructant in hostes, clam due10 lembulos igne accensos a fretu11 ecclesie. S.12

l o Petri fabricati13 vltra14 portum (fol. 38/38') cum rabioso flatu venti septentrionalis, qui eadem nocte afflauerat15, versus classes inimicorum penes vrbem impulerunt. Quibus aduersarii austerrime aduersantes, cum ipsorum actum detexissent, ut Venetoram16 delerent internum, et ipsos lembulos lympha offuscauerunt suosque anquiromagos17 fortiori ceperunt studio custodire.

15 Sequenti18 clarescenti diei polo ilia proterua incolarum conceptio, de qua paulisper intonauimus, per quosdam consortes, qui hac radice etiam participabant, illis, qui prejsidebant regimini ciuitatis, sunt promulgata. Nam ipsi sceleratores in aculeo19 positi proditionem et tarn grande facinus sic confessi sunt, ut20 presentibus instruimus, quod videlicet illam conspirationem, iam superius in pre_cedenti capitulo21 expressam,

20 fini22 adhe_rere non possent commode23. Saltem eo die, quo pugna foret mota ad cathenam24 infringendam per Venetos, studuissent ac procurassent vnam vel plures turres (fol. 38739) Iadre_ prodere ac designare in eorum manibus. QUQ si ipsi malefici compleuissent25, ut memoratur iuxta eorum spontaneam loquellam26, munus dignum ab eis erant27 percepturi.

25 Multifarie multisque argumentis Veneti ipsam vrbem conati sunt sub eorum suppetere dominio. Quam si quauis via cejpissent, iuxta ipsorum firmatam rationem,

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner afflatu erat.

Lucius DR Venetotum.

Ms. ZK Zadar anguinomagos; Lucius DR et Schwandtner anguiromagos.

Ms. ZK Zadar Sequentis.

Schwandtner equuleo.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner in.

Schwandtner capite.

Ms. ZK Zadar fine.

Ms. ZK Zadar comode.

Schwandtner catenam.

Corr. ex Fumatis compleuisset.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner loquelam.

Corr. ex Fumatis erat.

193

smaknut mačem. No Zadrani, koliko im je dopuštala milost Božja, moćno im se suprotstavljahu, a one zločince bace u težak zatvor.

Na izmaku podneva toga dvadeset trećeg dana kapetan mletačkih galija sa devet galija, sjajno opremljenih, od kojih je šest bilo pokriveno pločama, kako smo poviše napomenuli, i s nekim tornjem drvene izrade podignutim sprijeda na brodu široku gotovo osam lakata, koji Talijani nazivaju burgo ili mantovanskim brodom ravne palube, uputi se prema onom lancu da ga razbije. Toranj podignut na tom brodu ravne palube bio je tako izgrađen da je od dna do vrha bio dulji od četiri koraka, a bila su i četiri zaštitna krova s katom gdje su veslači veslali. Naime u donjem katu sjedilo je veslajući preko petnaest veslača, a iznad njega bio je zaštitni krov naokolo učvršćen drvenim daskama, udaljen od prvog zaštitnog krova dva koraka. Tu je stajalo šest do osam vrsnih boraca naoružanih od glave do pete željeznim oružjem i oklopima. Poviše njih bijaše još posljednji zaklon na kojem je bio izgrađen visoko uzdignut branik, udaljen od drugoga samo jedan korak. Tu je šest boraca vrsnijih od onih prvih gađalo balis-tama. Na onom pak najnižem katu bila su neka vratašca koja su se otvarala ili zatvarala po želji onih koji su bili u tom brodu.

Kad su Zadrani ugledali kako neprijateljski kapetan tako izvrsno opremljen ide prema rečenom lancu, po gradskim ulicama stane odjekivati konjanička truba i zvoniti zvono za bitku. S mnogo snage i odvažnosti, okrijepivši se znakom križa žurno su hitali da brane lanac. U silnoj hrabrosti domišljatiji se ukrcaju na onu galiju koja je, kako sam, napominjem, izložio, odvukla brod s tornjem, smješten u uvali sv. Jakova, s njegovim katapultom i postave se kod tog lanca nasuprot neprijateljima. Sa suprotne strane nadođu neprijatelji i stanu gađati mnoštvom kopalja i strijela iz balista tako da se činilo daje svijetao zrak zahvaćen tamnim oblakom. Bojnim strojevima jedna strana pogađa drugu, udarci pljušte neštedimice, s obje strane mnogi padaju ranjeni. Neprijatelji gađaju sa šest katapulta, ali ne mogu pogoditi nijednog Zadranina. Onaj

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galearum. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeis. 3 Lucius Ms. s^pius; Lucius DR et Schwandtner saepius. 4 Lucius Ms. Carabolato; Lucius DR et Schwandtner carabolato. 5 Lucius DR et Schwandtner Platum. 6 Schwandtner catenam. 7 Schwandtner Plato. 8 Ms. ZK Zadar longitudinis. 9 Schwandtner potrahebant. 0 Ms. ZK Zadar et Schwandtner quindecim. 1 Ms. ZK Zadar circum qua. 2 Lucius DR distan; Schwandtner distantia. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner balistrantes.

194

ordinationem et statutom omnis ciuis, immo quilibet repertus in ipsa, sub crudeli succumberet gladio. Sed Iadertini, in quantum diuina permittebat gratia, potenter contrastabant ipsosque maleficos sub duro detruserunt carcere.

Deficiente quidem sexta hora ipsius vigesimi tertii diei Capitaneus Venetarum 5 gallearum1 cum nouem galleis2 mirabiliter prejparatis, quarum sex erant tabulis tecte_,

prout superius3 expressimus, ac cum quadam turre Hgnea operata fabricatione in quodam carabo lato4 fere cubitoram octo, quam Italici burgum seu plathum5 vocant Mantuanum, (fol. 39/39') prefixa versus cathenam6 ad infringendam ipsam se direxit. Qu$ quidem turris in ipso platho7 fabricata huius compositionis extitit confecta, nam

i o ipsa turris a planta eiusdem usque ad cacumen commensurando erat longitudo8

passuum plurium quatuor et quatuor propugnaculorum cum pauimento, vbi remitores remos protrahebant9. Nam in inferiori pauimento, vbi considebant remitores remigando vltra viri XV10, super quo erat propugnaculum circumquaque11 contextom ligneis tabulis distans a primo passibus duobus, sex vel octo probi bellatores manentes a

15 planta pedis usque ad verticem ferro et loricis decorati. Et adhuc sursum istos vltimum erat propugnaculum, in quo erant fabricata mejiia eminentis stature , distans12 ab alio vnico passu. Sex viri pugnatores et probiores primiš ibidem balistantes13. Sed in illo pauimento infimo erat hostiolum quoddam, quod secundum libitum in dicto carabo (fol. 39740) volentium aperiebatur atque claudebatur.

20 Et cum Iadertini Capitaneum inimicum sic excellenter paratum conspicerent ad dictam14 accedere cathenam15, tubicula equestris clangit per vicos ciuitatis ac intonat nola pro pugna. Et in multo vigore et audacia muniti crucis signaculo ad defensandam cathenam celeriter properabant. Ascendunt in multa16 animositate mentis sagatiores17

in ilia gallea18, que19 maranum cum eius trabucho20 situm in valle S.21 Iacobi abstractum 25 fuerat, secundum quod narrasse recolimus, ad dictam cathenam22 ex opposito

inimicorum se firmauerunt. Et econtra hostes accedunt, multa misilia23 ac balistarum sagittas coniectant ut aer lucidus atra putabatur infectus nube. Machinat pars partem, ictus ictum, non parsimonizant, multi partium corruunt vulnerati. Iactant sex trabuchos

Lucius DR et Schwandtner dictum. Lucius DR et Schwandtner catenam.

Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest multo uigore et audacia muniti crucis signaculo ad defensandam cathenam celeriter properabant. Ascendunt in. Ms. ZK Zadar et Schwandtner sagaciores.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galea.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quam.

Ms. ZK Zadar Trabuco.

Ms. ZK Zadar Sancti.

Schwandtner catenam.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner missilia.

195

brod ravne palube s tornjem nastoji se približiti lancu, a protivnici ga oštećuju čestim pogotcima. Na tome mjestu dođe do velikog pokolja Mlečana. Onaj brod ravne palube, često pogađan, nešto se malo povuče, ali kad se nešto popravio, pripremi se da zada težak poraz i, napustivši svaki strah ljudske slabosti, smjelo se pripije uz rečeni lanac. Iako su se trudili da ga odbiju, Zadrani nikako nisu to mogli. A ljudi s tog broda bace na lanac težak teret, zahvate ga željeznim verigama, vitlima ga otrgnu i do vuku sve do uvale sv. Jakova. Sad se luka otvara i postaje slobodna.

Premda se njihovi neprijatelji, Zadrani, jecajući i smućeni od prejake žalosti raz-bjegoše, pokrivene galije ispunjene veseljem zapale zublje i na njima odzvanjaju raznovrsna glazbala. Zbog izvojevane tako krupne pobjede postaju drski, izruguju se hrabrosti Zadrana i veslaju po luci uz najveću galamu.

Naposljetku, neke se od tih galija upute prema nekakvom brodu, a ostale prema dvjema neprijateljskim galijama koje su Zadrani nastojali potopiti u more da tu ostanu sigurnije. One galije koje su krenule prema rečenom brodu žele ga žurno spaliti. No neprijatelji ulažu sve svoje snage i strahovito na njih nasrću. Pogođeni s mnogo kamenja i strijela mnogi iz mletačkog ljudstva padaju smrtno ranjeni, a od protivnika gotovo nitko nije pretrpio smrt, ali ih je vrlo mnogo pogođeno strijelama. Tada te iste galije otplove na drugu stranu da pomognu i pruže zaštitu ostalima. Tu se razvije smrtonosna borba. Na mletačkoj strani dolazi do velikog gubitka vojske koliko tu, toliko i s južne strane grada. Uzdajući se naime da su oni izdajnici i domaći plaćenici ostvarili svoje obećanje, oni su trčali pod zidinama i kulama veoma se oštro boreći s protivnicima. Zadrani su ih tako junački ranjavali da su tu vrlo mnogi od njih platili dug prirodi. Ti Mlečani nisu uopće znali da su oni izdajnici bačeni u zatvor.

Schwandtner catenam. Lucius DR et Schwandtner crebris. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia. Schwandtner catenam. Ms. ZK Zadar adkqsit. Schwandtner catenis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner annodauerunt; Lucius DR annodaverunt. Ms. ZK Zadar giraculis. Ms. ZK Zadar Sancti. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR, Schwandtner discurrunt. Lucius Ms. et Lucius DR Galeae; Schwandtner galeae. Ms. ZK Zadar accertdunt, Lucius DR et Schwandtner accendunt; Lucius Ms acedunt. Lucius DR et Schwandtner tinniunt. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner assumunt. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner audaciam. Ms. ZK Zadar Pertum. Lucius Ms. quamdam. Lucius Ms., Lucius DR galeas et Schwandtner galeas.

196

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

in hostes, Iadertinorum neminem attingere valent. Nititur ille plathus cum turri ad cathenam1 (fol. 40/40') applicare, quern aduersarii crebribus2 sauciant ictibus. Fit ibidem multa Venetorum strages, quod3 ipse plathus ex crebra impressione aliquantulum retro secessit. Qui aliquantulum recreatus magna clade se disposuit, audacter omni

5 pauore humane, fragilitatis postposito ad dictam cathenam4 se adhe.sit5. Cui Iadertini obiicere nitentes nequaquam valuerunt. Et homines ipsius plathi graue pondus in ipsam iactauerunt et cathenis6 ferreis ipsam anodauerunt7 et cum gyraculis8 dirimerunt et ad fretum S.9 Iacobi usque pertraxerunt. Nunc aperitur et fit spatiosus portus.

Quamuis hostes Iadertini gemitu et dolore nimio turbati discurerunt10, gallee.11

10 tecte. per ipsum insultando accedunt12 faces, tiniunt13 multa genera musicorum instramentorum. Assummunt14 audatiam15, vilescunt Iadertinorum probitates de tarn grandi obtento (fol. 40741) triumpho. In maximo tumultu per portum16 remigant.

Denique que_dam ex eis ad quandam17 classem se vertunt et relique ad duas inimicorum galleas18, quas Iadertini in mari submergere conabantur19, ut tutiores

15 ibidem permanerent, sed ille. gallee.20, que. ad dictam classem se disposuerunt, celeriter cupiunt ipsam cremari. Sed hostes imponunt vires, terribiliter inimicos impellunt. Multorum saxorum et telorum21 impressione multi ex Venetorum populo cadunt le.taliter22 inplagati23 et ex contrariis fere nullus spiritus defectum passus est, sed plurimi24 crebra sagittarum iactione25 percussi. Et tunc eedem gallee.26 reliquis

20 succurendum27 et ut subsidium preberent transnatarunt. Fit ibi agonia le.talissima28. Ex parte Venetorum grandem defectum gentis patiuntur tarn hie quam etiam ex meridionali plaga vrbis. Qui confidentes de illis proditoribus et stipendiariis incolis eorum sponsionem effectui perductam29, sub menus et turribus currebant (fol. 41/ 41') ac cum aduersariis austerrime certantes. Quos Iadertini ita fortissime plaga

2 5 percusserunt, quod ibi plurimi30 nature, debitum persoluerent31. Quorum maleficorum carcerationes32 ipsi Veneti penitus ignorabant.

Schwandtner conabaritur.

Lucius Ms. et Lucius DR Galeae; Schwandtner galeae.

Ms. ZK Zadar tellorum.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner lethaliter.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner implagati.

Ms. ZK Zadar plurrimi.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner iactatione; Lucius DR Jactatione.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeae.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner succurrendum.

Lucius DR et Schwandtner lethalissima.

Ms. ZK Zadar perduetum.

Ms. ZK Zadar plurrimi.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner persoluerunt; Lucius DR persolverunt.

Lucius DR et Schwandtner carcerationis.

197

Zatim pak sve mletačke galije, koje su ozgora bile pokrivene, stanu bacati vatru na neprijateljske galije da ih unište da im više ne bi nanosile štetu. Tada na tome mjestu dođe do pogubnog poraza Mlečana. Suprotstavljaju se mletačke brzoplovke, s obje strane vrlo je mnogo ranjenih, napadaju na Zadrane. Dođe do galame, do bacanja kamenja, a na obje strane strojevi za gađanje često izbacuju koplja i drugo ratno streljivo. I na ovoj i na onoj strani Mlečani su nastojali ostvariti svoju želju, ali se povuku iz luke uz veliki gubitak ljudstva.

K tomu, pošto je nastupio sutrašnji dan, a u devetu uru,115 i to 26. siječnja,116 na tome istom mjestu dođe do borbe zbog zadarskih brzoplovki. Mlečani su tada popustili jer više nisu imali opravdana razloga da se dalje bore da bi oteli brodove i spalili ih. No kad Mlečani nisu mogli te zadarske galije upotrijebiti za svoju korist, stanu veslati prema nekom brodu koji sam gore spomenuo. Zbog njihove borbe, koja je u sebi nosila opasnost, Zadrani tada sami od sebe odluče ukloniti taj brod iz luke.

I tako taj kapetan Petar Civrano i drugi, zapovjednik bastide Marko Giustiniani, izgube više od sto svojih ljudi. Od protivnika pogine najviše šest, ali je bilo vrlo mnogo ranjenih.

<24.> O nekoj pobjedi koju su Zadrani izvojevali nad tornjem podignutim na dva mantovanska broda široke palube

Nakon što dakle Zadrani nisu mogli obraniti onaj svoj zaštitni lanac, obuze ih ljuta žalost, no ta smućenost nije dugo trajala. Prihvate se posla da utvrde grad jačim napravama i zaštitnim strojevima, pa na gradskim zidinama podignu, kako sam rekao, više od 15 katapulta. Sagrade mnogo bojnih strojeva i okolo grada, ali se tu njihovo djelovanje pokazalo slabijim. Izgrade vrlo visoke kule, koje su Mlečani nastojali srušiti svojim bojnim spravama, ali im zvijezde ne dadoše tu mogućnost.

Nadalje, oni varalice pri kraju mjeseca siječnja dobiju doista dostojnu nagradu koju su tražila njihova nedjela. Na vrhu pet zadarskih kula sagrađenih na jugu podig-

1 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeae. 2 Ms. ZK Zadar fuerunt. 3 Lucius Ms. galeas; Lucius DR et Schwandtner galeam. 4 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. consumpto; Lucius DR consumptae; Schwandtner consumtae. 5 Schwandtner anguiromagi. 6 Ms. ZK Zadar et. 7 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. ommissio; Lucius DR et Schwandtner omissio. 8 Apud Ms. ZK Zadar Spidorum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest spiculorum. 9 Lucius Ms. et Lucius DR capiebant. 0 Corr. ex omnibus Mss. munitione. 1 Schwandtner Veneris. 2 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest sanctam. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner classium.

198

Tunc quidem omnes Venetorum galley1, que sursum tecte fuerant2, versus galleas3

inimicoram rogum porrigunt, ut consuptej4 nihil damni patiantur. Extitit tunc ibidem pestifer defectus Venetorum. Opponunt se anquiromagi5 Venetorum, sejpissimis mutatim sauciis, inficiunt Iadertinos. Fit murmur, iactus lapidum, fit etiam6 vtrarumque

5 partium crebris emmissio7 spingardorum, spiculorum8 et aliorum bellicorum instrumentoram. Et ex hac et ilia parte conantes Venetiani perficere id, quod cupiebant9, cum multa minutione10 gentis a portu recesserunt.

Adhuc crastino patefaciente die hora попа atque sexto exeunte die Ianuarii (fol. 41742) ibidem extitit agon occasione angromagorum Iadrq et taliter Venetis11 solutis,

l o quod materiam pugnandi sanctam12 non habuerunt vlterius de abstractione clasium13

et ipsarum crematione. Et cum Veneti ipsas Iadertinorum galleas14 in sui vsum conuertere non valuerant, versus quandam15 classem, de qua superius propalauimus, remigauerant. Et ibi sponte Iadertini propter discriminosum eorum certamen consen-tierunt16 ipsam ab eorum portu auferre.

15 Amisit itaque idem Capitaneus Petrus Cifranus17 et alter bastide, Marcus Iustiniano gentis eorum plusquam centum. Ex contrariis minus sex, sed abundabilis copia sauciatorum.

<24.> De quodam tryumpho18, quem Iadertini obtinuerunt de quadam turri laborata in duobus plathis Mantuanis

Postquam ergo Iadertini illud obstaculum cathen$19 defensare (fol. 42/42') 20 nequiuerant, acerbo molestati dolore, sed ipsa turbatione non diu perdurante pro eo,

quod fortioribus magisteriis et propugnaculis urbem studuerant munire confeceruntque (ut diximus) plusquam XV trabuchos in vallatione ciuitatis. Architectant multos spingardos in gyro20 civitatis21, vbi flebilioris apparebat virtutis. Eminentissima fabricauerunt edificia, que Veneti procurantes eorum machinis in ruinam pr^cipitare,

25 sed ab astris facultas eis non fuit concessa. Item illi fraudulentes22 mense exeunte lani23 quanto24 dignum premium eorum

exigentibus mentis tollerauerunt25 et in fastigium quinque turrium Iadrq tundatarum

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeas. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quamdam. Schwandtner consenserunt. Ms. ZK Zadar Ciuranus. Ms. ZK Zadar Triumpho; Lucius Ms. et Lucius DR triumpho; Schwandtner TRIVMPHO. Schwandtner catenae. Ms. ZK Zadar giro. Corr. ex Fumatis citantis. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner fraudolentes. Ms. ZK Zadar et Lucius DR jam; Lucius Ms. et Schwandtner iam. Ms. ZK Zadar quinto. Lucius Ms. et Schwandtner tolerauerunt; Lucius DR toleraverunt.

199

nuta su za njih vješala na kojima su pojedinačno okrutno smaknuti da se nitko više ne bi usudio pokušati sličan zločin.

Na dužnosti kapetana 11. veljače prije rečeni Petar da Canale zamijenio je Marka Giustinianija koji je bio glavni kapetan kopnene vojske.

Opsjedatelji opremaju vrlo mnogo manjih brodova kojima se vozikaju po luci zadajući neprijateljima neprilike. Jedni ranjavaju druge. Jer dok su 12. veljače mnogi mantovski brodovi široke palube nanosili štetu neprijateljima, među njima bijahu dva istaknutija od ostalih. Jedan od ta dva bio je tako izgrađen da su ga sa svih strana okruživale vrlo visoke daske tako da strijele bilo koje vrste nisu mogle nimalo naškoditi veslačima. Draga pak korablja ili čamac bio je onaj mantovski široke palube na kojem je bio podignut toranj. Taj je razbio u zadarskoj luci lanac koji je neprijateljima neprekidno sužavao prolaz. Naposljetku, taj se brod povuče prema sjeverozapadnoj strani grada uz Sagule, čak pođe dalje i primakne se nekim općinskim drvenim zakloništima da ih spali. No kad je taj brod široke palube htio krenuti prema otvorenom moru, to mu nije polazilo za rukom. Veslali su unatrag, ali konop kojim je bio spojen i učvršćen nije mu dopuštao da se povuče. I što su više mislili da idu prema otvorenom moru, to su se više približavali gradu. Kad su njihovi neprijatelji vidjeli to kao veliko Božje znamenje, pograbe potrebno oružje pa hitrim korakom požure tamo. Tako opterećeni i u moru do pupka rasporede se i stanu hrabro napadati taj brod, koji se junački branio. Naposljetku, iz grada izađe veliko mnoštvo da svojima pruži pomoć.

I dok su se tako obje strane međusobno borile, prikaza se u moru neka žena oboružana do bedara, koja snagom dviju raku silovito istrgne kormilarevo veslo. Tada se vidjelo kako veslačima, kad su to opazili, ponestaje daha. Kako je tko bolje mogao, u velikoj je žurbi skakao u more. Petorica otplivaše k ostalim manjim bro-

1 Corr. ex Fumatis fabricare. 2 Ms. ZK Zadar disjunctim; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner disiunctim. 3 Ms. ZK Zadar quidquam. 4 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. prqsumere; Lucius DR et Schwandtner praesumere. 5 Lucius DR temptaverunt; Schwandtner temtauerunt. 6 Ms. ZK Zadar Capitaneatus. 7 Lucius Ms. offitio. 8 Ms. ZK Zadar et Schwandtner III; Lucius DR 3. 9 Ms. ZK Zadar plurrimas. 0 Ms. ZK Zadar III; Lucius Ms. et Lucius DR 2; Schwandtner II. 1 Corr. ex Fumatis interhos. 2 Ms. ZK Zadar cujuscunque; Lucius Ms. cuiuscunque. 3 Lucius Ms. Sed quia; Lucius DR et Schwandtner sed quia.

200

ex austro eis extiterunt furiales fabricate^1, in quibus disiunctum2 crudeliter sunt interfecti, concernentes ad simile propositum quisquam3 pre_summere4 non temptarunt5. (fol. 42743)

Accessit in Capitanatus6 officio7 Idus 3°8 Februaru Petras de Canali pr$dictus 5 loco Marci Iustiniani, qui Generalis capitaneus erat exercitus terrestris.

Parant obsidentes phirimas9 cymbas, quibus per porrum discurrunt inimicis molestiam inferendo. Pars partem vulneribus sauciat. Nam cum quodam secundo10

Idus Februaru mensis multi plathi Mantuani damnum hostibus exhiberent, inter quos duo erant principaliores ceteris, inter hos11 duos vnus extitit sic confectus, quod

10 ipsum tabul$ ex omnibus partibus cingebant altissime, quod cuiuscumque12 generationis sagittq detrimenrum remigatoribus aliquod non poterant prastare. Secundusque13

carabus seu cymba erat ille Mantuanus plathus, in quo constructa erat rurris, que a portu Iadre dirimerat cathenam14, que adhuc non cessabat inimicis angustiam prebere. Tandem hie carabus (fol. 43/43') ad quirinalem vrbis partem se traxit iuxta, immo15

15 preteriens Sagulas16 accedensque penes quasdam comunes17 laternas causa eas comburendi. Sed cum iste plathus vellet in pelagum18 se dirigere nee ualuit satis, remigabant in abiendo, sed sagulare, in quo erat congradatus19 et conflxus, recedere non sinebat. Et quanto plus putabant in pelagus20 se trahere, tanto affinius21 vrbi se applicabant. Intuentes he_c22 hostes tarn grande diuinum prodigium, sumptis23

20 neccessariis24 armis celeri passu illuc properant. Et in e_quore vsque ad vmbilicum sic ponderosi se disponebant debellando viriliter ipsum carabum, at illi hostiliter tuebantur. Denique copiosa turba ciuitatis suis fauorem impendere est egressa.

Et quamdiu sic mutuo partes certantes, visa est quedam mulier, armata vsque ad femora, in mari sita et in25 potentia duorum (fol. 43744) lacertorum remum

25 gubernatoris violenter eripuisse. Deinde remigatores videntes špiritu deficere vide-bantur. Siquis melius poterat, in magna pressura in mare saliebat. Quinque ex ipsis

Schwandtner catenam. Schwandtner inmo. Ms. ZK Zadar singulas. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner communes. Lucius Ms. pelaghum. Lucius DR congradat.

Ms. ZK Zadar Pelagum.

Ms. ZK Zadar affixius.

Ms. ZK Zadar hoc.

Schwandtner sumtis.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necessariis.

Con. ex Fumatis in in.

201

dovima koji su bili nešto više udaljeni. Jedan mladić lijepa izgleda, kojega su pronašli na tom brodu široke palube, molio je da ga ne ubiju, ali ga Zadrani smaknu bez ikakve samilosti.

Međutim dok se među protivnicima vodila ta borba, nijedna mletačka brzoplov-ka, možda jer su bili zaplašeni, nije se pobrinula da im pruži kakvu pomoć, tako daje sve ostale koji su se nalazili na tom brodu progutalo more. Bilo ih je osamnaest na broju, svi rodom iz Mletaka. Sam brod s tim tornjem Zadrani dovedu do grada i uz gradske zidove. Neki sa zidina stanu dovikivati neprijateljima kod Melte koji su dolazili da napadnu, a nisu znali za taj okršaj, i govorili neka se požure na obranu svoga tornja, koji je tada junački bio osvojen. Oni pak, misleći da je netko u njihovo ime zauzeo neku od zadarskih kula, požure se bez ikakva odgovora ka stikatu i ondje izlože kako su po svojem mišljenju shvatili. Po kapetanovoj zapovijedi svi iz bastide pograbe oružje i s Ijestvama žurno krenu prema gradu gledajući koja je to kula koju su smatrali osvojenom, ali je nisu nalazili. Kad su Zadrani opazili da se neprijatelj približava gradu, popnu se tada na zidine i uz mnogo krvi stanu ranjavati Mlečane. Vrlo su mnogi od tih ostavljeni tu polumrtvi jer im nitko nije htio pružiti pomoć.

Dana 24. siječnja117 slomio se neki krasni katapult podignut na groblju sv. Krševana u Zadru (zbog nesposobnosti majstora pala je na tlo greda s ručkama), ali je poslije samo nekoliko dana popravljen.

Pretposljednjeg dana mjeseca veljače dođe za opsadu Zadra Mlečanin Marin Faliero.118 Ipak je kapetan devet galija Petar Civrano bio generalni kapetan na moru.

Završava prva knjiga.

1 Lucius Ms. et Lucius DR qui. 2 Corr. ex Fumatis Vnusquisque et Ms. ZK Zadar Unus quisquam. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Dr et Schwandtner lethaliter; Lucius Ms. lethaliter. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner diu. 5 Ms. ZK Zadar pr^teriti. 6 Lucius DR ultro; Schwandtner vitro. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Venetorum. 8 Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. aduenientis et Lucius DR advenientur. 9 Ms. ZK Zadar Conflictiones; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner confliction.es. 0 Ms. ZK Zadar capta. 1 Ms. ZK Zadar accellerauerunt. 2 Apud Ms. ZK Zadar deest nee dato responso ad sticatum ibidemque exposuerunt. 3 Ms. ZK Zadar illorum. 4 Lucius DR asset. 5 Ms. ZK Zadar quod. 6 Ms. ZK Zadar plurrimi. 7 Ms. ZK Zadar sic.

202

transnatarunt ad reliquas cymbas, que1 aliquantulum longius distabant. Unusque2

formosi aspectus iuuenis, qui ibi in dicto platho repertus extitit, qui postulans, ne interimeretur, sed Iadertini nulla versi compassione, letaliter3 fuit interfectus.

Sed dum4 hie agon inter inimicos altercabatur, nullus angromagus Venetoram, 5 forsan pauore perterriti5, presidium aliquod pribere curabatur, sic quod omnes reliqui

in dicto carabo existentes mari sunt conglutinati, qui erant numero vltra6 duouiceni, viri omnes natione Venetiarum7. Ipsumque carabum cum dicta turn ipsi ciuitatem et iuxta mejtiia vrbis deduxerunt, vociferantibus quibusdam super mejiiis ciuitatis aliquibus de inimicis (fol. 44/44') ad Meltam causa offensionis aduenientibus8

l o ignorantibus ipsoram conflictionem9 ac dicentibus, quod festinarent ad defensandam eorum turrim, qu$ nunc viriliter captata10 est. Illi autem putantes, quod aliquis occupasset aliquam ex turribus Iadre_ eorum nomine accelerauerunt11 nec dato responso ad sticatum ibidemque exposuerunt12 sicut putauerant intellexisse. Omnes iussu capitanei de bastida insurgunt ad arma, festinanter versus vrbem se dirigunt cum

15 scalis inspicientes, que illarum13 esset14 turris, que_ capta putabatur, nec inueniebant. Tunc Iadertini, cum hostem sentiunt prope ciuitatem appropinquare, super muros ascendunt, multo cruore Venetos vulnerant, qui15 ibidem plurimi16 semiuiui relicti sunt17, quod18 voluntatem vllius similem non habuerunt.

Et adueniente die Nono Kalendas Februaru mensis quidam decorus trabuchus19

20 (fol. 44745) fabricatus in cymitherio20 S.21 Chrysogoni22 Iadr$ propter ineptirudinem magistrorum pertica cum brachiis in terram deuenit et ruptus23, sed aliquibus modo24

retroactis diebus extitit reparatus. Et die penultimo25 Februaru Marinus Faletro26 Venetus aduenit in obsessum Iadre.

Capitaneus nouem gallearum27 nihilominus Petrus Cifrano28 erat generalis capitaneus 25 maris29.

Explicit liber primus.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. Ms. ZK Zadar Trabucus. Schwandtner Cymetherio. Ms. ZK Zadar Sancti. Lucius Ms. Chrisogoni. Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. raptus. Apud Ms. ZK Zadar deest modo.

Ms. ZK Zadar penultima.

Corr. ex Fumatis Faleto et Ms. ZK Zadar Falerius.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galearum. Ms. ZK Zadar Ciuranus.

Ms. ZK Zadar et Lucius DR major; Lucius Ms. et Schwandtner maior.

203

Počinj e druga knjiga <1.>

Navucite na sebe božansku ratnu opremu da se možete odupirati đavolovim zasjedama119 - veli izabrano sredstvo120 Pavao onom mnoštvu Efežana prema kojima je gajio tako veliku ljubav, neka uzmu nebesko obrambeno oružje, a to su štit, oklop i kaciga, pred kojim đavolske varke smjesta udaraju u bijeg. Tako mu je srce ispunjavala ljubav. Štitom možemo smatrati vjeru u Krista, oklopom pohvalne vrline, a kacigom božansku riječ. Ali taj učitelj pogana121 naučavajući veoma mudro pod nekim velom popravljanja obraća se na svaku vlast radi izbjegavanja tjeskobe ovog svijeta.

Uzmi dakle, grade Zadrana, to trojako nebesko oružje za obranu pa ćeš moći nadvladati himbenost i zasjede neprijatelja đavla, koji se naziva dvostruki ugriz,122 i postat ćeš slobodan od svih tjeskoba i nevolja. Među tvojim neprijateljima uz starog neprijatelja đavla, koji te je već odavno shrvao, spominje se mletački narod. Neka zato tvoj vlastiti štit bude kreposna istina u tvojim ustima, neka također tvoj oklop bude preporučljiva ljubav usađena u grudima i jetri123 i neka tvoja kaciga bude dobrostiva poniznost smještena u glavi. I pomoću tih triju vrlina daleko ćeš ukloniti svoje tri pogubne mane pa ubuduće nećeš nimalo mariti za neprijateljstvo svog neprijatelja. Štitom ćeš pobijediti isprazne i lažne riječi, oklopom ćeš uništiti zavist koja zaslužuje osudu, a kacigom, koja je pokrivalo glave, strmoglavit ćeš smrdljivu bahatost i iznijet ćeš pobjedu nad onima koji se bore protiv tebe, štoviše te ćeš borce svladati.

<2.> O neizmjernoj utjesi Zadrana, o primitku kraljeva pisma

Godine od utjelovljenja Isusa Krista 1346, indikcije 14., dana 26. mjeseca ožujka kralj Ludovik svojim pismom obavijesti svoje vjerne Zadrane da će ih posjetiti. Njegov je sadržaj obuhvaćao ovo:

1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR Liber secundus; Schwandtner ANONYMI DE OBSIDIONE IADRENSI LIBER SECVNDVS.

2 Ms. ZK Zadar Epheseorum. 3 Lucius Ms. et Schwandtner charitatem; Lucius DR Charitatem. 4 Ms. ZK Zadar Diabolic^; Lucius Ms. diabolicq; Lucius DR et Schwandtner diabolicae. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner affectatione. 6 Ms. ZK Zadar quas qui; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quemque. 7 Corr. ex Fumatis correctum. 8 Schwandtner Sume. 9 Ms. ZK Zadar Diaboli; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner diaboli. 0 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner duplex. 1 Ms. ZK Zadar morscelus; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Morscellus. 2 Ms. ZK Zadar Diabolo; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner diabolus. 3 Lucius DR et Schwandtner tam diu.

204

Incipit liber secundus1

Induite vos armatura Dei, utpossitis stare aduersus insidias diaboli! vas Electionis Paulus ad illam turbani Ephesiorum2, ad quam tam grandem gerebat caritatem3, vt

5 assumentes arma ce_lestia, que sunt scutum, lorica et galea, per que_ dolositates dyabolice4 protinus fugam arripiunt. Sic affectione5 cordis imbuebat. Per scutum est fides Christi, per loricam (fol. 45/45') laudabiles virtutes et per galeam diuinum eloquium exponere possumus. Sed ipse doctor gentium ad quodque6 imperium sub quodam correctionis7 velamento ad euitandam huius orbis angustiam sapientissime

1 o dogmatizando alloquitur. Summe8 igitur tibi, Iadertinorum vrbs, ilia tria arma cejestia, et versutias ac insidias

inimici dyaboli9, qui dupplex10 dicitur morsellus,11 superare valebis et de omnibus angustiis et tribulationibus liberata permanebis. Tuis hostibus, antiquo pariter et dyabolus12, qui iam diu13 te afflixit, Veneticus recitatur populus. Sit quippe tuum

15 proprium scutum in tuo ore Veritas virtuosa, sit etiam tua lorica in pectore et iecore prefixa comendabilis14 charitas atque tua sit galea in capite stabilita humilitas benigna. Et hiis15 tribus virtutibus tua pestifera tria vitia procul remouebis et tui hostis inimicitiam nihil protinus curabis. Per scutum subiunges16 verba (fol. 45746) inania et mendatiosa17, per loricam consummabis18 damnabilem inuidiam, per galeam, quq est

2 o tegumentum capitis, fetibilem pr^cipitabis superbiam et eris victrix tibi dimicantibus, immo dimicantes prejialebis.

<2.> De inextimabili19 consolatione Iadertinorum, de susceptione regalium litterarum

Anno incarnationis lesu20 Christi21 MCCCXLVI, indictione XIIII22, XXVI die23

2 5 Martii mensis Lodouicus24 rex suos fideles ladertinos sua quadam epistola duxit visitare, cuius series huius erat continentiej

Ms. ZK Zadar Commendabilis; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner commendabilis.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner his.

Ms. ZK Zadar submerges.

Ms. ZK Zadar et Schwandtner mendaciosa.

Ms. ZK Zadar consumabis.

Schwandtner INAESTIMABILI.

Lucius DR I.

Lucius DR C.

Lucius DR et Schwandtner XIV.

Ms. ZK Zadar die 26; Lucius Ms. et Lucius DR XXVI. die; Schwandtner vigesima sexta die.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicus; Lucius DR Ludovicus.

205

Sadržaj kraljeva "Ludovik, po milosti Božjoj kralj Ugarske, svojim vjernim sucima, rektorima, vijeću i komuni grada Zadra šalje pozdrav i punu milost.

Neka vaša vjerna zajednica zna da smo plemenite muževe Crnu Fanfonja, Pavla Grubonju i Franju Jurjevića, vaše izaslanike i sudrugove, zajedno s vašim pismom ne samo dobrostivo i ljubazno primili nego i shvatili vaše izaslanstvo i vaša poslanstva još potpunije ih saslušavši, pobrinuli smo se da o tome ovako odgovorimo vašoj vjernoj zajednici.

Želimo i potičemo vas da u iskazanoj vjernosti nama i svetoj kruni i, kako čvrsto vjerujemo, u daljem njenom iskazivanju budete postojani i k tome voljni i spremni u njoj muževno ustrajati. Ovim naime pismom mi vam obećavamo: našom vojskom, primjereno našoj moći, branit ćemo i štititi vašu zajednicu i vas same protiv onih koji ustaju na vas i stvaraju nemire. U najskorije pak vrijeme, što prikladnije budemo mogli, osobno ćemo se požuriti protiv vaših takmaca da vas uz pomoć Božju obranimo. U međuvremenu, kad god bude potrebno, izvolite nas pravovremeno obavještavati o svojem stanju preko pisama i preko izaslanika da tako budemo upućeni još sigurnije. Ipak osim toga ne sumnjajte da će dobrobit vaše zajednice ikada nestati iz dubine našeg srca.

Dano u Višegradu, na blagdan sv. Silvestra pape 1345."124

Sljedećeg dana, kojega su Rimljani slavili peti dan prije travanjskih Kalenda,125

Zadrani s velikom odanošću prime dva pisma vrlo dobrostiva sadržaja koja im je poslao njihov spomenuti kralj. Po sadržaju jedno od njih bilo je slično već navedenom pismu, opremljenu kraljevim tajnim voštanim pečatom. Drago je bilo ukrašeno kraljevim

1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicus; Lucius DR Lvdovicus. 2 Ms. ZK Zadar Hungari^. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Communi; Lucius DR communi. 4 Ms. ZK Zadar Jadrq Ciuitatis. 5 Corr. ex Fumatis Nouiter. 6 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Communitatis. 7 Lucius DR et Schwandtner Ene. 8 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Ambasciatores. 9 Lucius DR et Schwandtner Uteris. 0 Lucius Ms. et Lucius DR ambasciatamque; Schwandtner Ambasciatamque. 1 Lucius DR et Schwandtner audiendi. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner communitatis. 3 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner fidelitatis. 4 Ms. ZK Zadar Sanctae. 5 Ms. ZK Zadar nam. 6 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Communitatem. 7 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner contra. 8 Lucius Ms. et Schwandtner vos.

206

Tenor epistole Lodouicus1, Dei gratia rex Vngarie.2, fidelibus suis Iudicibus, Rectoribus, regis

Consilio et Comuni3 ciuitatis IadreJ4 salutem et gratiam plenam. Nouerit5 vestre. comunitatis6 fidelitas nobiles viros Cerne7 de Fanfognis, Paulum

de Grabogna (fol. 46/46') et Franciscum de Georgio, ambassatores8 et consocios 5 vestros, simul cum litteris9 vestris tractabiliter et fauorabiliter recepisse ambassa-

tamque10 et legationes vestras plenius audiendo11 intellexisse, quos super facto vestre comunitatis12 fidelitati13 sic prouidimus respondere.

Petentes et exhortantes, ut in ipsa fidelitate nobis et sacre.14 coronq impensa et, ut flrmiter credimus, impendenda constantes sitis viriliterque perseuerare velitis et

i o studeatis, nos enim15 presentibus promittimus comunitatem16 vestram quoad17 vobis18

insultantes et rebellantes cum gente nostra et pro19 potentia nostra vos defenssa-bimus20 et protegemus. At tempore21 in proximo, quo commodius22 poterimus, contra vestros ejnulos propria persona ob defenssionem23 vestri, Deo coadiuuante24, properabimus. Medio tempore, quotiens25 necesse26 merit, de vestro statu litteratione27

15 et per nuntios, ut exinde certius instruamur, (fol. 46747) nos opurtunius28 informare velitis. Tamen preter hoc statum communitatis29 vestry numquam30 de secretario cordis nostri excidere dubitetis.

Data in Vissegrad in festo S.31 Syluestri32 pape. MCCCXLV.

Et perueniente die, quo33 Romani celebrabant Kalendas V Aprilis, Iadertini duas 20 epistolas benignissimi tenoris deuotissime susceperunt, quas eorum memoratus rex

ipsis transmiserat. Quarum vnius tenor consimilis erat epistole, paulisper iam recitate, munite/4 secreto regis cereo sigillo. Vltima erat munita margarita35 regis et36 sigillo

Apud Ms. ZK Zadar deest pro. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner defensabimus. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ipsi. Ms. ZK Zadar comodius. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner defensionem. Corr. ex Fumatis coadiuante. Ms. ZK Zadar quoties. Corr. ex Fumatis neccesse. Lucius Ms. et Lucius DR literatione; Schwandtner liberatione. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. oportunius; Lucius DR et Schwandtner opportunity. Corr. ex Fumatis comunitati et Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. comunitatis. Ms. ZK Zadar et Schwandtner nunquam. Ms. ZK Zadar Sancti. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. Siluestri; Lucius DR Silvestri. Lucius DR et Schwandtner quando. Corr. ex omnibus munita. Lucius DR et Schwandtner Margaretha. Apud Ms. ZK Zadar deest et.

207

biserom i voštanim pečatom na čijem obodu bijahu urezana slova ovih riječi: LUDO-VIK, MILOŠĆU BOŽJOM KRALJ UGARSKE, DALMACIJE, HRVATSKE, RAME, SRBIJE, GALICIJE, LODOMERIJE. Sadržaj toga pisma bijaše ovakav:

Sadržaj drugoga "Ludovik, po milosti Božjoj kralj Ugarske, svojim rektorima, vijeću kraljevskog pisma . , • л ^ л л -i *.

i komuni grada Zadra pozdrav i punu milost. Zahvaljujemo vam na iskrenoj vjernosti koju ste uz prolijevanje krvi i uz mnoge

svoje opasnosti iskazivali gospodinu kralju, blage uspomene našem roditelju, i prije toga gospodi kraljevima, našim prethodnicima, i dosljedno tome nedavno nama. Za tu duboku svoju vjernost dostojno ste zaslužili kraljevsku milost i ljubav, pa tražimo da tu pohvalnu svoju vjernost, koju ste dugo vremena održavali i čuvali, sada na kraju ne okaljate i tako proigrate svoje dične zasluge, već da se junački odupirete Mlečanima, našim i vašim neprijateljima, i da im se nikako ne podvrgnete. Jer mi ćemo ono što smo vam u prijašnjim pismima obećali, u cijelosti i potpuno ispuniti, štoviše pobrinut ćemo se da to ispunimo što revnije.

Spremni smo naime evo s čitavom svojom moći, osobno ćemo krenuti bez ikakva odlaganja pa ćemo vas osloboditi iz svih tjeskoba i nevolja, a kad vas oslobodimo, iskazivat ćemo vam, uz pomoć Gospoda, kraljevsku ljubav, pa budite sigurni da će se uz potporu milosti Previšnjega vaša tuga pretvoriti u veselje.

Dano u Budimu 3. dana mjeseca ožujka."

Vjerni građani prime ta pisma s velikom utjehom pa s mnogo ljubavi u srcu uprave Bogu odane molitve za kraljevo zdravlje i iznesu pred uzvišenog Boga tako usrdne prošnje za njegovu sigurnost daje crkveni poglavar i prvosvećenik grada na molbu odličnij eg stanovništva ustanovio vrlo plemenite molitve - prva naime prikazna126

i prije pričesti - zapovijedajući da ih svi koji prinose mističnu žrtvu, pod prijetnjom izopćenja svakodnevno, koliko na blagdan, toliko na radni dan, za vrijeme služenja mise izriču ponizno pobožnim riječima, što se sve revno obavljalo.

1 Ms. ZK Zadar cereo sigillo. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicus; Lucius DR Ludovicus. 3 Ms. ZK Zadar Hungari^. 4 Lucius Ms. Lodomaeri^que; Lucius DR et Schwandtner Lodomeriaeque. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicus; Lucius DR Lvdovicus. 6 Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schvandtner Vgarie; Ms. ZK Zadar Hungariq. 7 Lucius Ms. et Lucius DR communi; Schwandtner Communi. 8 Ms. ZK Zadar disseruastis; Lucius DR diu servastis; Schwandtner diu seruastis. 9 Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest uos.

10 Lucius DR et Schwandtner literas. 11 Lucius DR et Schwandtner procedimus. 12 Ms. ZK Zadar protegemus.

208

cereo1, in cuius circumferentia erant litterq ex sculptura impresse dicentes: Lodouicus2

Dei gratia Vngarig,3 Dalmatiq, Croatiq, Ramq, Servig, Galliciq Lodomarieque4 rex. Huius talis erat tenor:

Alius tenor Lodouicus5, Dei gratia rex Vngariej5, suis Rectoribus, Consilio epistolarum regalium , ^ .7 . ., ,. T , , , , ,. -,

5 et Comunr ciuitatis IadrQ salutem et gratiam plenam. Grates vobis referimus de sincera fidelitate, quam domino regi, genitori nostro

pi$ memorie, et ante hoc dominis regibus, predecessoribus nostris, et consequenter modo nobis cum effusione sanguinum et multis periculis vestris obseraastis. Pro quibus magnis fidelitatibus vestris regalem gratiam et dilectionem condigne meraistis,

l o et petimus, vt ipsam (fol. 47/47') laudabilem fidelitatem vestram, quam multo tempore tenuistis et diseruastis8, modo in fine non uioletis et gloriosa vestra merita non perdatis, sed viriliter Venetis, nostris et vestris inimicis, resistatis et subdere uos9 non debeatis. Nam nos id, quod per priores Htteras10 nostras vobis promisimus, totaliter et omnino adimplebimus, immo propensius adimplere curabimus.

15 Ecce etenim cum tota potentia nostra parati sumus, sine omni mora personaliter procedemus11 et vos de omnibus angustiis et tribulationibus vestris liberabimus et liberatos regali dilectione prosequemur12 domino adiuuante, et certi sitis, quod tristitia vestra in gaudium conuertetur, Altissimi gratia suffragante.

Data Bude die 3°13 mensis Martii.

20 Grandi consolatione fideles suscipiunt ipsas Htteras14 ac multa cordis affectione pro regis salute deum15 piis deprecantur orationibus et tantas preces pro incolumitate ipsius apud excelsum superum fundunt, quod presul et antistes ciuitatis, rogatu16

nobilioris17 populi, et18 nobilissimas orationes instituit, prima videlicet secreta et pre19

comunione,20 iubens quibuscumque21 mysticum offerentibus22 sacrificium vinculo23

25 anatematis24 quotidie, tam feriato quam non feriato die, humiliter in missarum officio pio ore explicare, que omnia alacriter perficiebantur. (fol. 47748)

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR 3.; Schwandtner III. Lucius DR et Schwandtner litems. Ms. ZK Zadar deuote.

Ms. ZK Zadar rogata. Ms. ZK Zadar mobilioris.

Apud Ms. ZK Zadar deest et.

Ms. ZK Zadar prius; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner post.

Lucius Ms. et Lucius DR communione; Schwandtner Communione. Ms. ZK Zadar quibuscunque.

Ms. ZK Zadar offerrentibus.

Ms. ZK Zadar sub vinculo.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner anathematis.

209

<3.> Како Mlečani pribavljaju potrebno za osvajanje grada Zadra

Kad su Mlečani pouzdano saznali daje kralj primio Zadrane pod svoju zaštitu, da je spreman ispuniti njihovu molbu i da je zapovjedio svojim dvorjanicima i podanicima da spreme potrebnu hranu radi putovanja da ih obrane od njihovih protivnika, kako smo već više puta spomenuli, s kojima je imao osobno doći i sam kralj, nasto-jahu utvrditi se protiv njihova grada višim i istaknutijim branicima i kulama i opkoliti ga zidom od glatkog kamenja, pa je sa sjeverozapadne strane bilo deset drvenih kula ili branika, a s jugoistočne isto toliko. Ali s istočne strane bilo ih je na broju četrnaest, a sa jugozapadne bilo je sve prazno. S te strane nisu bile podignute nikakve utvrde zato što su sami Mlečani smatrali da su tu sigurni zbog svojih brodova i galija koje su se neprestano tamo približavale i tražile sebi pristan. Kad bi ih naime snašla nevolja i kad bi bili suzbijeni prejakim pritiskom neprijatelja ili kad ne bi mogli odoljeti kakvoj premoći, njihova je namjera bila pobjeći na rečene brodove i tako izbjeći progonu neprijatelja. Dadu izgraditi neka vrlo visoka zdanja kula i pomičnih zaštitnih krovova od starog drva pa su se Zadranima prijetili da će ih time napasti. Ali zbog toga njihovi se neprijatelji nisu nimalo bojali, nego su se stalno uzdali u kraljevu naklonost i u svoje buduće oslobođenje. Pa ipak ta su zdanja bila uzalud izgrađena jer neprijateljima nisu nanijela nikakvu štetu. Mlečani se naime time nisu usudili boriti niti im kušali zadavati teže nevolje. Pustošili su grad sa sedamnaest bojnih metaljki. No nekog dana, i to 5. travnja, kad su neprestano gađali onom velikom metaljkom sagrađenom na sjeveru čvršće bastide, dopuštenjem božanske milosti srušila se ona na zemlju.

Tog istog dana četiri vrlo velika broda sa po tri krova, kojima se imao izvršiti juriš na grad Zadar, pristala su, da bi se na njima podigle bojne sprave, uz hrid Zle nakane. Gledajući, neprijatelji127 ih ismijavahu uzdajući se u zaštitu od Boga posvećena prijestolja koju im je ono imalo pružiti.

Mlečani su pripremali utvrde kako na moru, tako i na kopnu. Zapovjede da 11. travnja dođe na opsadu grada preko pedeset mantovskih brodova, a 29. travnja načine u stikatu velik otvor kroz koji izvuku one bojne sprave divne ljepote, o kojima smo nešto natuknuli u ovom poglavlju, vukući ih prema gradu s nadom da bi se

1 Corr. ex Fumatis neccessaria. 2 Ms. ZK Zadar parari. 3 Corr. ех Fumatis neccessaria. 4 Corr. ех Fumatis defenssationis. 5 Apud Ms. ZK Zadar deest eorum; Schwandtner eorsum (!). 6 Ms. ZK Zadar fortilitia. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner erant. 8 Corr. ех Fumatis galleis et Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeas. 9 Corr. ех Fumatis Fabricarent. 0 Corr. ех Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner fortitudinis.

210

<3.> Quomodo Veneti parant sibi necessaria1 ad debellandum vrbem ladre

Cum Veneti veraciter intellexissent regem protectioni sue Iadertinos assumpsisse et eorum petitionem satagebat adimplere necnon suis tyronibus et subditis imperasset parare2 victui necessaria3 pro transmeatione defensationis4 aduersorum, ut iam sej>ius

5 notavimus, cum quibus et ipse rex personaliter erat accessurus, eorum5 contra ciuitatem satagebant altioribus et plus imminentibus fundare propugnaculis et turribus ac earn cingi muro cemento linito, a boreali quidem parte turres ligne$ seu decern propugnacula, ab australi totidem. Sed ex orientali plaga erant numero quatuordecim et a parte quirinali inane nullaque fortilicia6 ab hac plaga erat7 instructa ex eo, quod

l o illic tuti fore ipsi Veneti reputabantur propter ipsorum classes et galleas8, quae ibi continue applicabant et sibi portum eligebant. Nam si euentu eos contigisset et nimia oppressione essent hostium conflicti seu aliquoram non posse resistere potenti^, eorum erat meditamen in dictas classes fugam arripere et inimicorum fugam euadere. Fabricare9 iubent quedam altissima edificia turrium et cathorum lignea vetustate

15 compositorum, quibus ipsis Iadertinis (fol. 48/48') minantibus eos debere cum ilia impugnari. Sed ex hoc nullum hostes genus formidinis10 summentes11, sed semper sperabant de regis fauore et eorum futuro remedio. Quamuis12 ipsa edificia frustra sint laborata, cum nullum hostibus prestitit detrimentum nee cum ea pugnare ausi sunt nee Veneti conantur durioribus affici doloribus. Cum decern et septem trabuchis

20 ciuitatem deuastabant. Nam quodam die Nonas Aprilis mensis, cum illo magno trabucho13 confecto in septentrione bastide seoiioris iactare non cessassent14, diuina concedente pietate, in terram precipitauit.

Et eodem die bis du$ naues maxime trium tectorum, quibus vrbs Iadr$ debebat impugnari, causa conficiendi super eas ingeniorum edificia in scopulo mali consilii

25 applicarant. Quas hostes mspicientes deridebant confidentes in presidio diuini solii, quod eisdem erat concessurus.

Parant et Veneti tarn in equore, quam in terra propugnacula. Iubent tertio Idus Aprilis vltraquam15 quinquaginta plathos Mantuanos in obsessum ciuitatis peraenire. Et tertio Madii16 Kalendas17 grande extitit hostium in sticato exactum, per quod ilia

3 o edificia miri decoris, de quibus in huius capitulo tetigimus18, extraxerant versus vrbem

Lucius DR et Schwandtner sumentes. Corr. ex Fumatis Quamuis ius. Ms. ZK Zadar Trabuco. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner cessarent. Lucius DR ultraque; Schwandtner vltraque. Schwandtner Maii.

Ms. ZK Zadar Kalendas madij. Lucius DR tetigmus.

211

neprijatelji, shrvani strahom, mogli skloniti na kakav sporazum. Prozrevši njihove varke i himbenost, neprijatelji još postojanije ostajahu vjerni kralju. A te bojne sprave bijahu dvije vrlo visoke kule na tri kata, od kojih je svaka nalegla na po dvoja visoka kola. Druga je bojna sprava bila ova: drveni zaštitni krov bio je dosta kukavne izradbe koji su češće pogađali i probijali zadarski bojni strojevi. Na njemu je bila izgrađena neka visoka kula na dva kata; nju su nosila dvoja vrlo velika kola. Na njezinu dnu nalazila se vrlo duga greda od koje su se, prema tvrdnji neprijatelja, gradske zidine imale stubokom srušiti. Napokon, bijahu tu dva golema kotača što su podržavala veoma dug most, za koji su govorili da će ga prisloniti na zidine da bi se mogli raštrkati po zidu i ondje se s neprijateljima boriti. Zbog straha od pogodaka strijelama izvukoše iz rečenog stikata vrlo mnogo drugih zaštitnih pokrova. Podignu i dvije metaljke i smjeste ih sa sjeverozapadne strane crkve sv. Jakova, sagrađene poviše luke, kojima su bez prestanka gađali rečeni grad danju i noću.

Mnogo su zaista nastambi podigli i plaćenici u uvali Maistro. Koliko njih, toliko svih koji su opsjedali grad i imali se protiv njega boriti, bilo je preko dvadeset pet tisuća ljudi ne računajući one koji bijahu došli iz udaljenih krajeva kad su čuli da će Mlečani svladati u borbi taj grad.

<4.> Kako su neprijatelji mislili osvojiti Zadar borbom, u kojoj su Zadrani bili nadmoćni

No kad Mlečani nisu mogli Zadrane niti prikloniti na svoju stranu niti privoljeti svojoj želji, nastojali su svim silama ne bi li ih mogli svladati barem u bitci, ali tu milost nisu zaslužili dobiti.

U utorak, 16. mjeseca svibnja godine Kristove 1346., indikcije četrnaeste, pokušali su ne bi li taj grad mogli osvojiti ratom pa mu nametnuše tešku i vrlo ljutu borbu. Tu su bili oni brodovi koje smo spomenuli već u prethodnom poglavlju, na broju četiri. U svakom od njih bilo je preko trista boraca, a isto tako na svakom od njih po

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ipsam. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner hac. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner sustentans. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quilibet. 5 Schwandtner debilis. 6 Ms. ZK Zadar curruc^. 7 Corr. ex Fumatis infinitate. 8 Lucius Ms. quemdam. 9 Ms. ZK Zadar plurrima. 0 Ms. ZK Zadar Sancti.

212

ipsa1 deducendo ас2 intentione, ut inimici terrore compuncti ad aliquem actum fe_deris possent inclinare. (fol. 48749) Quorum versutias ac dolositates hostes intelligentes, constantiores in regis fidelitate permanebant. Nam ilia edificia erant due_ maxime turres trium pugnarum, sustentas3 quelibet4 bina vehicula et excelsa. Aliud erat hoc

5 ingenium: vnus cattus ligneus satis flebilis5 erat confectionis, quem machine. Iadre sepius iactando penetrabant; in quo erat constructa quedam eminens turris duoram propugnaculorum, ipsam due maxime carruce6 supportabant. In infimitate7 eius erat quoddam longissimum tignum, quo menia iuxta aduersariorum assertionem erant funditus precipitatura. Et vltimo erant due ingentes rote sustentantes quendam8

l o prolixissimum pontem, quem hostes ad menia ciuitatis dicebant appodiare, ut possent per murum discurrere et ibidem cum ipsis pugnare. Plurima9 quidem alia tegimenta timore percussionis sagittaram a dicto sticato extraxerunt. Conficiunt et duos trabuchos positos ex boreali parte ecclesie_ S.10 Iacobi vltra portum fundate11, quibus die12 noctuque dictam vrbem non cessando machinabant13.

15 Multa quidem habitacula in valle magistrorum stipendiati construxerant, et tarn isti, quam omnes, qui in obsessum erant ciuitatis, cum quibus erat ipsa bellanda, erant homines vltra viginti quinque millia exceptis illis, qui a remotis partibus venerant audientes, quod vrbs agone Uenetianis erat conculcanda. (fol. 49/49')

<4.> Quomodo hostes putauerunt ladram agone capere, in quo Iadertini 20 preualuerunt

Sed cum Veneti nee ad latus istud nee ad eorum libitum Iadertinos14 inclinare valuissent, conati sunt totis viribus eos saltern pugna posse capere, sed15 hanc gratiam inmeruerant16 acceptare.

Die Martis XVI Maii mensis anno Christi MCCCXLVI, indictione quartadecima17, 25 experti sunt ipsam vrbem bello capere posse, graue et asperrimum ei intulerant

certamen. Erant ibi naues ille, de quibus iam inprescripto capitulo commemorauimus, numero quattuor18. In quaque earum plusquam19 trecenti bellatores, constractus in

Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner fundatos. Schwandtner diu. Ms. ZK Zadar macehinabant. Lucius Ms. et Lucius DR Iadertini. Ms. ZK Zadar sed nee. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner meruerunt. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner XIV. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quatuor. Ms. ZK Zadar et Schwandtner plus quam.

213

jedan veoma dug most, vješto i lijepo izrađen od drva, širi od gotovo šest lakata. Pri dnu učvršćen o krmu, prelazio je površinu pramca više od dvadeset četiri koraka. Radi sigurnosti taj je most bio svezan o katarku broda s više konopa. Na tom su mostu također bile podignute visoke utvrde na kojima su se ljudi junački borili. A na vrhu ili na kraju tih brodskih katarki bile su izgrađene neke košare koje su mogle primiti otprilike četiri borca, a ti su bacanjem kamenja i strijela nemilo uznemiravali Zadrane. Od onih 50 mantovskih brodova odabraše dvadeset prikladnijih i na svakom od njih podigoše slične brodske mostove, ali manje duljine.

Izgradiše i neku splav neprocjenjive ljepote koji Talijani nazivaju madia ili catra. Na njoj bijaše učvršćena golema drvena kula iz koje se pružao vrlo dug most od preko šezdeset lakata. Također na dvama od prije rečenih mantovskih brodova, međusobno čvrsto spojenih, podigoše jednu kulu istaknute gradnje, ali dva lakta nižu od kule u Zadra smještene u kutu kod Baba. Još im je preostajalo uređenje branika na katarkama njihovih galija i ostalih mantovskih brodova koje naložiše izraditi na sličan način. Pomoću svih tih gore gore rečenih bojnih sprava nastojali su tako umijećem nadvladati i osvojiti rečeni grad Zadrana.

Tko bi, eto, bio oboružan tolikom smjelošću, tko opasan tolikom ljudskom čilošću da bi prezirao tako pogubna znamenja kakva se jedva mogu naći u djelima starih povjesničara? Sve kad bi bio snažan poput veoma opreznog Samsona,128 kad bi bio revan u djelovanju kao premudri Aleksandar129 i kad bi bio hrabar poput vrlo odlučnog Hektora,130 tko se ne bi posve izbezumio i skamenio, štoviše tko ne bi, napustivši

Lucius DR unus; Schzoandtner vnus. Schzvandtner amplus. Corr. ex Fumatis infirmitate. Ms. ZK Zadar Puppis; Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner puppi. Corr. ex omnibus mss. proris. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schzvandtner extrinsecus. Corr. ех Fumatis quattuor. Ms. ZK Zadar quq; Lucius Ms., Lucius DR, Schzvandtner quo. Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner exercebant. Corr. ex Fumatis quattuor. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms. et Lucius DR omissione. Ms. ZK Zadar comodiores. Lucius Ms. et Lucius DR unoquoque; Schzvandtner vnoquoque. Schzvandtner inaestimabilis. Lucius DR et Schzvandtner pulcritudinis. Ms. ZK Zadar et Schzvandtner quandam.

214

l

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

ipsarum qualibet vnicus1 prolixus pons ligneo artificio et decore laboratus amplius2

cubitoram fere sex, qui in infimitate3 pubbi4 roboratus per superficiem prorQ5

extrimsecus6 vltra viginti quatuor7 passuum egrediebatur ipseque pons ad eius tutelam cum pluribus funibus ad malum nauis erat connexus. In quo etiam ponte eminentia

5 erant propugnacula confecta, in qua8 homines viriliter excertabant9. Et in cacumine seu fastigio ipsorum maloram classium erant laborata quedam bellula capacia hominum pugnatorum circa quatuor10, qui saxorum et emissione11 telorum ladertinos acriter imprimebant. Atque ex illis quinquaginta plathis Mantuanis viginti (fol. 49750) commodiores12 elegerunt et in vno quoque13 eoram confecerant similes pontes, sed

l o minoris prolixitatis nauium. Composuerunt etiam inextimabilis14 pulchritudinis15 quamdam16 radam, quam

Italici nuncupant Madiam17 seu Catram18, in qua erat19 stabilita quedam lignea et ingens turris, ex qua procedebat20 maximus pons vltra cubitorum sexaginta. Necnon aptarunt in duobus ex predictis plathis adinuicem firmiter21 connexis vnicam turrim eminentis

15 stature, sed minoris altitudinis cubitis duobus turre22 Iadr$ sita23 in angulo ad Babbas. Adhuc et restabant ipsis coaptare propugnacula in malis eoram galearum24 et plathorum reliquarum25, que, similiter confici mandauerant. Quibus omnibus supradictis26 ingeniis dictam vrbem Iadertinorum sic arte debellare et absorbere solicit!27 sunt.

Quis ergo28 tanta esset fundatus audacia, quis tanto esset humano precinctus 20 uigore, qui contemneret tam discriminosa indicia et in gestis antiquonim historio-

graphoram minime reperibilia? Quod si prudentissimi Sansonis29 vteretur virtute et Alexandri sapientissimi experiretur30 industriam ac strenuissimi Hectoris polleret31

audacia, quis extasi et stupore mentis fertiliter non abundaret, immo32 potius relictis

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Madium. Lucius DR et Schwandtner Castram. Corr. ex omnibus erant. Lucius DR precedebat. Corr. ex Fumatis firmibus. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner turris. Corr. ex omnibus mss. sit$.

Ms. ZK Zadar Gallearum. Ms. ZK Zadar, Lucius DR, Schwandtner reliquorum.

Schwandtner supra dictis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner solliciti.

Ms. ZK Zadar qui.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Samsonis.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR experiret.

Corr. ex Fumatis, Lucius Ms. et Ms. ZK Zadar pelleret. Ms. ZK Zadar imo.

215

ljudski život, radije poletio u visoki eter? A da je taj nesretni položaj doveo same Zadrane do uvjerenja da se ne mogu oduprijeti neprijateljskoj premoći, nitko tko bi se tu našao ne bi mirno uživao život nijedan prirodni dan, već bi vitlajući bacali psima raskomadana tijela koliko najviših toliko najnižih ljudi. Ali ona dragocjena Božja providnost koja je čvrstom i snažnom rukom pomoću vrlo svijetlog oblaka čudesno izvela izraelski narod iz tiranskog ropstva kralja faraona preko isušenog dijela Crvenog mora, tako je ulila Zadranima obilniju milost svoga preslatkog milosrđa.

No da ukratko izložimo ono što smo započeli, spomenuti je kapetan Petar rasporedio pomorske snage, i to jedan od četiri spomenuta veća broda s mostovima zapovjedi smjestiti uz veliku utvrdu, dragi sa sjeverne strane vrata sv. Dimitrija uz luku,131

treći uz lučka vrata sv. Marije,132 a posljednji kod arsenala.133 Nadalje naredi da se jedan od prije spomenutih brodova s mostom bori kod malih vrata na sjeverozapadnoj strani grada, za dragi naloži da uđe u borbu blizu vrata nazvanih Poljska,134 a srednji od njih uz sjeverozapadni ugao grada kod samostana redovnica sv. Nikole.135 Ostali pak brodovi s mostovima neka sebi izaberu pogodnije mjesto ako koji to prikladnije uzmognu, da bi neprijateljima nametnuli oštriju borbu i nevolju, pa izdade nalog neka se grad opkoli svim galijama, kojih je bilo na broju trideset šest ili malo manje, i drugim brodovima opremljenima mostovima.

Pod svim tim mostovima čitavu je luku prekrilo nebrojeno mnoštvo boraca jer negdje su u obliku klina bili bojni redovi od tri tisuće ljudi, na drugome mjestu u većem broju, drugdje opet u mnogo većem. Neki su od njih potkopavali zid, neki su zasipali neprijatelje hicima iz balista toliko od jedne stope, koliko od dvije, iz vitlova, lukova, bacaljki i drugih vrsta bojnih strojeva, a neki su opetovano nastojali vatrom

1 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner frustatim. 2 Lucius Ms. infirmatum. 3 Ms, ZK Zadar Prouidentia. 4 Ms. ZK Zadar Tyrannica; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tyrannica. 5 Lucius Ms. Faraonis. 6 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perlucida. 7 Lucius Ms. mellifluo; Lucius DR et Schwandtner mellifluae. 8 Lucius Ms. mirro; Lucius DR myrihae; Schwandtner myrrhae. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Capitaneus. 0 Schwandtner Videlicet. 1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quatuor. 2 Ms. ZK Zadar Sancti. 3 Ms. ZK Zadar Sancte. 4 Ms. ZK Zadar Arsanum.

216

rebus humanis ad excelsa ethera non conuolaret? Quod si infortunium ipsos Iadertinos potentie. hostium non obsistere posse conduxisset, nullus ibidem adinuentus per spatium unius naturalis diei vitam (fol. 50/50') pacifice possideret, quin frastratim1 artus tarn magnatum quam infimatum2 canibus ventilando iactarent. Sed ilia pretiosa Diuina

5 prescientia3, que_ populum Israeliticum manu forti et robusta a tyrrhanica4 regis pharaonis5 seruitute nube prelucida6 per siccitatem Maris rubri mirabiliter eduxit, sic ipsa Iadertinis sue_ melifluq7 misericordie8 infundit vberiorem gratiam.

Sed, ut breuiter expediamus id quod cejpimus, memoratus Petras Capithaneus9

acies maris ordinauit, scilicet10 monos ex prefatis quattuor11 maioribus classibus cum 10 pontibus a parte magni castri imperauit statuere, aliam ex boreali plaga ianuQ S.12

Demetrii iuxta portum, tertiam penes ianuam portus S.13 Marie_ et vltimam in arsanam14. Ce_teram15 vnum ex prenominatis plathis cum ponte ad portunculam16 ex parte boreali vrbis sitam iussit pugnare, alium17 versus ianuam Campi vocatam et medium18 ipsum19

iuxta angulum boreale ciuitatis prope monasterium dominarum S.20 Nicolai mandauit 15 altercari. Reliqui vero plathi cum pontibus siqui21 aptius potuerunt22, commodiorem23

sibi eligerent24 locum ad inferendam inimicis asperiorem pugnam et molestiam, et cum omnibus galeis25, que erant numero triginta sex vel paulo minus, et aliis plathis mandauit cingi ciuitatem.

Et sub hiis26 omnibus pontibus totum portum innumerabilis copia bellatorum 20 viroram occupauerat, nam alicubi erant acies in tribus milibus27 hominum in cuneo,

alibi in maiori numero et alibi in multo pluri. Quorum aliqui murum fodebant, aliqui spicula (fol. 50751) balistarum28 tarn monospedis, quam duobus et giraculorum, arcuum et spingardarum ac aliarum specieram bellicorum29 armoram in hostes

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR Verum; Schwandtner verum.

Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. portiunculam.

Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner aliam.

Ms. ZK Zadar medium.

Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ipsam.

Ms. ZK Zadar Sancti.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner si qui.

Ms. ZK Zadar potuerint; Lucius DR et Schwandtner poterunt.

Ms. ZK Zadar comodiorem.

Corr. ex Fumatis eligeret.

Ms. ZK Zadar Galleis.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner his.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millibus.

Ms. ZK Zadar ballistrarum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner balistrarum.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner bellicarum.

217

spaliti sva gradska vrata, iznutra poduprta zidom od kamenja spojena cementom. Mostovi velikih i nekih mantovskih brodova toliko su se bili primakli obali prema zidinama da su njihovi, tj. brodova, mostovi bili viši od zadarskih tornjeva koji su bili visoki preko dvanaest koraka. Kad su ih Zadrani ugledali, nisu se jako uplašili, nego se s mnogo živosti i vesela lica hrabro popnu na svoje tornjeve da brane domovinu,136

odvažno se bore, a neprijatelji ne štede nikoga od podsjednutih i zadajući im česte udarce krvavo ih udaraju; ovi pak, gađani mnogim hitcima češće uzimaju svježe borce i kao prikladnije biraju sad ove, sad one.

Ali oni Zadrani koji su tu bili od početka sukoba podnosili su sve strasnije ranjavanje, a one koji su u toj borbi gubili snagu sokolili su jelom, slasnim mesom, i često ih napajali ugodnim i ukusnim pićem. U treću ura137 mali dio mosta onog četvrtog broda što se primaknuo arsenalu, na kojem je preko osam ljudi zajedno napadalo neprijatelje, srušio se na zemlju i sa sobom povukao te ratnike polužive, koje su neprijatelji nakon zalaza sunca pronašli ubijene. I kao stoje taj isti most, koji je bio viši od svih, svojom silnom duljinom potpuno nadvisivao neprijateljske branike, tako je sada zbog prevelike kratkoće bio nedostatan, pa je borba na tome mjestu bila olakšana. Ali na ostalim mjestima borba je neprestano postajala sve jača, osobito poviše vrata nazvanih imenom sv. Marije. Ondje jedni drugima nisu štedjeli udarce i veoma brojni Mlečani pogibahu pogođeni koliko strijelama, toliko kamenjem. Tu na brodu nastupaju kao zamjena sposobniji za borbu i vrlo mnogi što pridolaze izgubiše život.

Tada njihovi protivnici, videći kako Mlečani na taj način smrtno stradavaju, postaju sve hrabriji. Sad ovi, sad oni Zadrani bacaju na njih lonce pune živog vapna, izlijevaju

Ms. ZK Zadar pr^siliebant. Corr. ex omnibus Mss. cunctis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner qui. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. comentato; Lucius DR et Schwandtner commentato. Corr. ex omnibus muto. Lucius Ms. suffulte. Ms. ZK Zadar litus. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. Schwandtner Videlicet. Corr. ex Fumatis altitudunem. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. Ms. ZK Zadar ualde territi. Ms. ZK Zadar et Lucius DR jucundo; Lucius Ms. et Schwandtner iucundo. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner assisterant. Ms. ZK Zadar terribilius; Schwandtner terribiliora. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tolerarunt. Schwandtner vulnera.

218

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

prosiliebant1 et aliqui lare ianuas cunctas,2 que3 erant intrinsecus cementato4 muro5

suffulto6, cremare frequentabant. Et in tantum pontes magnarum classium et aliquorum plathoram penes littus7 versus mqnia se adheserant, quod8 eoram pontes, scilicet9

nauium, altitudinem10 Iadertinorum edificiorum excedebant, que11 erant mensure vltra 5 passus duodecim. Quibus ladertini inspectis non territi valde12 sunt, sed in multa

animositate vultu iocundo13 ad eorum tuendam patriam viriliter super sua ascendunt edificia, audacter pugnant, hostes obsessorum nemini parcunt, impressione ictuum crebrorum cruenter eos percutiunt, multorum missilium percussione recentes sepius assummunt bellatores, nunc istos, nunc illos eligunt aptiores.

1 o Sed ex Iadertinorum hi, qui inchoatione asisterant14, terribiliores15 tollerarunt16

vulnus17, solum escis hortantes carnium dulcedine potant crebris delectabili et sapida potatione et inualescentes18 ipso agone. Per horam tertiarum particula pontis illius quarts classis applicator in arsanam19, in quo20 vltra21 octo homines simul impugnabant hostes, in humum precipitauit ipsosque bellatores secum in terra22 deduxit semiuiuos,

15 quos hostes post solis occasum reperierant23 interfectos. Et sicut idem pons, qui cunctis erat eminentior, prorsus24 nimia excedebat longitudine inimicoram propug-nacula, sic nunc nimia deficiebat breuitate ibique aleuiatum25 extitit illud certamen. (fol. 51/51') Sed in reliquis partibus magis continue augmentabatur, pre_cipue supra ianuam S.26 Mariq sic nominatam27. Illic pars parti ictus non breuiabat, plurimi28 ex

2 o Venetis sauciati tam sagittarum, quam lapidum adhesione deficiebant. Mutantur29 illic in naui commodiores30 ad certamen et plurimi31 accedentes spiritus defectum patiuntor.

Tunc aduersarii maiores suscipiunt uires aspicientes sic Uenetos mortaliter deficere. Iactant isti et illi ollas calce infertas32, tondunt ladertini vasa sordida tabe et

Corr. ex Fumatis inulescentes. Ms. ZK Zadar Arsanum; Lucius DR et Schwandtner artanam. Ms. ZK Zadar qua. Lucius DR ultima; Schwandtner vltima. Ms. ZK Zadar et Schwandtner terrain. Schwandtner repererunt. Corr. ex Fumatis portus.

Lucius Ms. et Schwandtner alleuiatum; Lucius DR alleviatum.

Ms. ZK Zadar Sanctq; Lucius Ms. Sancte.

Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nominate. Ms. ZK Zadar plurrimi.

Ms. ZK Zadar et Schwandtner mutant; Lucius Ms. et Lucius DR Mutant.

Ms. ZK Zadar Comodiores.

Ms. ZK Zadar plurrimi.

Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. insertas.

219

posude prljave od nečistoće i smrdljivih izmetina, koje odbijaju neprijatelje vonjem, ugodnim u suprotnom smislu, i premazuju čitavo njihovo oružje kaljajući ga. I stoje Titan138 obilazio oko neba na većoj visini, to su oštrije suprotne strane jedna na drugu hitale koplja. Sad Mlečani opet započinju i jače kušaju potkopati gradski zid, a neprijatelji ih sa zidina strašno pogađaju kamenjem, sad Mlečani učestalo nastoje spaliti gradska vrata, a Zadrani ih revno ranjavaju, sad prislanjaju na zid vrlo visoke ljestve, a Zadrani ih ruše u ponor. Oni koji su pod tim mostom sišli na kopno, gdje je bilo gotovo tri tisuće ljudi, podignu takvu galamu da se moglo misliti da nadjačavaju grmljavinu visoka neba.

Zadrani su smjestili svoje bojne sprave na kuće duhovnih osoba da bi pogađajući dijelove brodova ipak zadavali neprijatelju više jada.

Dođe i do nemila pokolja posade prvog broda koji je vodio borbu kod utvrde. Nemajući snage da podnosi veoma snažne udarce, okrene pramac, pa se na tome mjestu oko devete ure139 borba stiša. Ali Mlečani se bore sjajnije na drugoj bojišnici, u brodu kod sv. Dimitrija. Tu se domišljatiji podižu, prijete riječima, ali neštedimice gađaju kopljima, pa na tome mjestu ranjavaju mnogo Zadrana i toliko ih nadjačaju da bi, kad im tada ne bi bila pružena neka hitna pomoć, ili bili izgubili veliko mnoštvo svojih ljudi ili bi njihove bojne sprave bile pale u neprijateljske ruke. No oni Zadrani što su nadošli svježiji kreću odvažna srca i bore se s velikom hrabrošću u srcu, pa oštro napadaju one koji su došli pod zid grada da bi ga potkopali te mnoge ranjavaju i ubijaju. Zadrani su naime trpjeli ljuću nevolju od onih koji su se borili na vrhovima katarki stalno bacajući koplja, odapinjući strijele i bacajući golemo kamenje, nego od ostalih koji su sudjelovali u bitci na drugim mjestima. No zahvaljujući Duhu svetomu izvanredno se opirahu i ne dopuštahu drugima da dođu oštećivati njihove zidine.

1 Corr. ex omnibus mss. aduersario. 2 Ms. ZK Zadar Antiphrasim; Schwandtner antiphrasim. 3 Ms. ZK Zadar Turn; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner turn. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Ne. 5 Schwandtner ostia. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner comburere. 7 Ms. ZK Zadar nee non; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nee. 8 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner descenderent. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millia. 0 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. 1 Ms. ZK Zadar tonitrum. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner credebantur. 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner per. 4 Lucius Ms. potentissimas. 5 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner audent et Ms. ZK Zadar audet. 6 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tolerare. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner prima.

220

fetibili stercore, quod aduersarios1 ex suaui aromate per antifrasim2 reprimunt omniaque illorum arma coinquinando depingunt. Et quanto altius Titan polum circuibat, tanto partes adinuicem asperius suas uibrabant lanceas. Nunc3 Veneti inchoant et plus conantur murum ciuitatis fodere, quos hostes terribiliter ex menus cum saxis percutiunt, nunc4

Veneti frequentant hostia5 vrbis comburrere6, quos ladertini accurate vulnerant, nunc7

adherent muro altissimas scalas, quas ladertini in abyssum precipitant. Extitit talis tumultus illorum, qui sub isto ponte in terram descenderant8, vbi erant viri prope tria milia9, quod10 tonitruum11 excelsi poli excedere credebatur12.

Fundauerant quidem ladertini super domos spiritualium personaram eoram edificia, ut nauium partes tamen attingendo plus laborarent.

Fit et dira strages prime13 classis pugnantis penes castrum, que_ potentissimos14

non audens15 tollerare16 ictus girauit proram, et ibidem prope horam nonam pugna quieuit. Sed mirabilius agonizant Veneti in secunda17 acie nauis S.18 Demetrii. Sagatiores19 ibi insurgunt, (fol. 51752) minantur verbis, sed iaculorum coniectatione non parcunt multosque20 illic21 ex ladertinis vulnerant et in tantum superant, quod nisi tunc celerius aliquale suffragium esset eis prestatum, vel grandem copiam sue_ amittebant22 gentis vel edificium in manibus incideret23 inimicoram. Sed hii24, qui ex parte Iadertinorum recentiores aduenerant, pergunt audaci animo et multa animositate cordis bellantur25, quod26 illos, qui sub muro ciuitatis causa fodendi27 ipsum28 venerant, acriter confringunt, multos vulnerant et interficiunt. Acerbius enim29 ladertini tolerabant supplicium ab illis, qui in fastigiis malorum pugnabant tarn crebrium iaculorum et emisione30 telorum nee non ingentium lapidum emisione31, quam32

ceterorum, qui ad reliquas certabant partes. Sed Spiritus S.33 virtute34 mirabiliter obiiciebant nee reliquos sinebant ire mejnia violare.

18 Ms. ZK Zadar Sancti. 19 Ms. ZK Zadar Sagaciores; Lucius DR et Schwandtner sagaciores. 20 Corn ex Fumatis multasque. 21 Lucius DR illis. 22 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner amittebat. 23 Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR incideret. 24 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner hi. 25 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner bellantur. 26 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. 2 7 Schwandtner fodiendi. 28 Corr. ex Fumatis ipsam et Ms. ZK Zadar ibidem. 29 Ms. ZK Zadar nam. 30 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner emissione. 31 Ms. ZK Zadar emissione; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner emissioneque. 32 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest quam. 33 Ms. ZK Zadar Scilicet; Schwandtner Sancti. 34 Ms. ZK Zadar virtutis.

221

Još se vodila nemila borba na sjeverozapadnoj strani grada Zadra, gdje se borio jedan od brodova s mostom. Odbacivši svaki strah, Mlečani se sa zapaljenim zubljama češće raspoređivahu prema samim vratašcima s nakanom da ih spale. Neprijatelji ih tako junački ispremlatiše da se više njih pružilo beživotno po polju. Na tome mjestu teške su rane zadobili i mnogi Zadrani, ali kao njihova zamjena nastupali su drugi, iako malobrojni. Sjajno su se borili i oni koji su bili unutra i pod onim posebnim brodom, od kojih je izginulo golemo mnoštvo.

Kod Poljskih pak vrata, o kojima smo u ovom poglavlju već prethodno govorili, gdje je bio onaj most, smrtno su ranjeni veoma mnogi ljudi jedne i drage strane. Ali Mlečani postadoše hrabriji i s nekim drvenim zaklonom slabe građe do vuku se do tih vrata da ih spale ili, možda, iz temelja sruše. Ali su ih neprijatelji sa zidina strahotnim bacanjem kamenja i gađanjem iz metaljki i balista tako pogađali da su mnogi poginuli te su sam zaštitni zaklon razbili na bezbroj dijelova, a one koji su unutra bili zatvoreni usmrtili. Na tom su mjestu Mlečani ostavili nebrojeni dio svoga puka.

No onaj visoki mletački toranj, sagrađen na dva broda široke palube, kako su željeli i mislili da nadvisuje vrh kule sagrađene u Zadru u kutu kod Baba, prijeđe Kolovare,140 jer se bojao pristati uz nju, i povuče se odatle. Zbog toga stoje ta zadarska kula nadvisivala neprijateljski toranj za gotovo šest lakata, stane se taj voziti amo tamo po moru uznemirujući neprijatelja, no nigdje nije sebi nalazio pogodno mjesto.

Taj je isti grad bio napadan i s jugoistočne svoje strane, ali samo balistama, bojnim strojevima i lukovima. Pogađali su mali broj neprijatelja, no neki su ipak namjeravali popeti se na zidine pomoću ljestava. Njih su Zadrani tako suzbili da se ostali, uplašeni, nisu više prihvaćali toga. Pripovijeda se da su im ondje ostavili te ljestve. Sada se neprijatelji nemilosrdno bore sa svake strane, međusobno prolijevaju mnogo krvi, nimalo se ne obaziru na samilost, nikoga ne štede, a koga mogu, šalju u strašnu smrt. Sedam bojnih sprava zadarskih sjajno je gađalo neprijatelja, sve pohvalnije su ih pogađali, a dokaz se otkrivao iz učinka katapulta.

Ms. ZK Zadar comburere. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner flagellarunt. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner prosternebant. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deficitur. 5 Schwandtner capite. 6 Ms. ZK Zadar plurrimi. 7 Lucius DR et Schwandtner lethaliter. 8 Ms. ZK Zadar Jidem. 9 Schwandtner combuerent. 0 Schwandtner horribilum.

222

Extitit adhuc impius agon ad particulam borealem vrbis Iadre, vbi unus ex plathis cum ponte bellum exercebat. Veneti facibus accensis, omni abiecta formidine, versus ipsum hostiolum causa id igne consumere1 sepius se disponebant. Quos hostes ita viriliter flagelarunt2, quod quamplures absque špiritu in campum se prostrabant3. Ex

5 Iadertinis et ibidem multi arduis vulneribus sunt occupati, sed alii eoram supplebant defectum, licet pauci. Altercantur etiam mirabiliter illi, qui intus et sub ilia rada extiterant, ex quibus ingens copia deficit4.

Ad portam autem Campi, de qua iam in hoc capitulo5 prelibauimus, cum illo ponte plurimi6 ex partium gente fuerunt letaliter7 vulnerati. Idem8 Veneti ampliarant

10 virtutes et cum quodam catto ligneo (fol. 52/52') debilis nature, confecto ad ipsam ianuam se protraxerunt, ut earn comburerent9 uel forsan funditus euerterent. Sed ita eos inimici a mejriiis horribilium10 saxorum et spingardorum ac balistarum iactatione percutiunt, quod multi intereunt, ac ipsum cattum in infinitas partes diraperant et hos, qui intro se clauserant, mortaliter occiderunt. Ibique Veneti innumerabilem sui

15 populi delinquerunt11 partem. Sed ipsa excelsa turris Venetorum in ipsis binis fabricata plathis cupiens et putans

excedere cacumen turris Iadre hedificate12 in angulo ad Babbas, que Saulare transiens formidans iuxta earn accedere inde recessit. Ex13 eo, quod ipsa turris Iadre circa cubitos sex14 altitudine illam inimicorum excedebat, cepit per equor15 hue et illuc

20 discurrere inimicos molestando nee ubi šibi aptum locum reperiebat. Pugnabatur16 eadem vrbs et ex australi plaga17 ipsius solum cum balistis, spingardis

et arcubus. Modicos ex hostibus feriunt, tamen quidam cum scalis putabant menia scandere, quos Iadertini taliter opprimerunt18, quod reliqui territi ad simile opus non accedebant et easdem scalas ibi19 reliquisse narrantur. Nunc certant crudeliter hostes

25 a quaque parte, grandem inter sese effundunt sanguinem, nullam misericordiam conspiciunt, nemini parcunt, quos possunt, terribili nece submittunt. Iactant nobiliter septem machine Iadertinorum in hostes, sed laudabilius tangunt inimicos, testimonium reddebatur solum ex trabuchorum20 tactu.

Lucius DR deliquerunt. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. edificate; Lucius DR et Schwandtner aedifkatae. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner et ex; Lucius Ms. Et ex. Ms. ZK Zadar duos eorum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner eorum. Schwandtner equos. Schwandtner Oppugnabatur.

Ms. ZK Zadar parte.

Lucius DR et Schwandtner oppresserunt. Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. sibi.

Lucius Ms. trabucorum.

223

Toga dana više od šezdesetorice mletačkih vojnika uzleti put nebeskih visina, i što se ta borba više primicala zapadu sunca, to su Mlečani trpjeli sve teži poraz. A kad je već sunce prijetilo da će oduzeti svoje svjetlo i kad je ona veća bojna truba, koju sam već više puta spomenuo u ovom djelu gorka prijekora, započela trubiti obeshrabrujući neprijatelja, svi protivnici Zadrana umorni i shrvani pretjeranim naporom, čuvši taj zvuk, stanu bježati u brodove i galije, a nitko ih nije progonio. Shrvani uđoše u brodove tolikom brzinom da su na tome mjestu ostavili mnogo svojih naprava i oružja i uputili se prema otvorenom moru.

Prekinuta je ta bitka koja je započela u treću ura141 i trajala sve do zalaza Sunca. U njoj je od mnoštva opsjedatelja, što ranom ranjenih, što poslanih u smrt, izgubljeno gotovo osam stotina, a od opsjedanih nikada nije prekoračen broj od dvadeset mrtvih osim ranjenika kojih je bilo veliko mnoštvo. Strijelaca iz balista i iz lukova koji bijahu stigli na zator grada bilo je više od osam tisuća, a od Zadrana gotovo dvije stotine. Tako su toga dana Mlečani trpjeli od svojih neprijatelja težak poraz, kako je ukratko zabilježeno u sadržaju ovog poglavlja.

<5.> Kako su se Mlečani bojali kraljeva dolaska pa napustili svoje bojne sprave i kako Zadrani očekuju kralja

A kad su se Zadrani, kad im je prepravedni Bog udijelio pobjedu nad starim zmijama, tako pobjedonosno uzdigli, zapadnu u svome srcu u silan zanos nemajući na umu dvosjekli mač koji im je doskora duboko bolom imao prodrijeti u dušu i tijelo. Daje naime Božja samilost, kojoj ništa nije tajno, ništa skrovito, već se njezinu pogledu sve pokazuje golo, njima to najavila i obavijestila ih o gorčini koju su u dubini srca imali podnijeti, radije bi bili napustili svoj grad nego zapali u takvo stanje kakvo,

1 Ms. ZK Zadar et Lucius DR majus; Lucius Ms. et Schwandtner maius. 2 Ms. ZK Zadar compuncta. 3 Corr. ex Fumatis pugne. 4 Apud Ms. ZK Zadar deest est; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner et. 5 Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. sarcosmos. 6 Ms. ZK Zadar Jardertinorum. 7 Corr. ex Fumatis gallei; Schwandtner galeas. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nee non. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner direxerunt. 0 Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest et. 1 Lucius DR consummavit; Schwandtner consummauit. 2 Lucius DR et Schwandtner plagam. 3 Ms. ZK Zadar nunquam. 4 Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. denariis.

224

Hoc die plures quam sexaginta ex Uenetorum turba ad superna conuolasse dicuntur (fol. 52V53) et quanta ipsum certamen versus solis occasum procedebat, tanto Veneti maiorem1 sustinebant conflictum et, cum iam sol minabatur suam lucem claudere, ilia maior compacta2 pugna3, de qua iam sepius est4 in presenti sarcasmos5 memoratum,

5 cepisset clangere dehortando hostes, omnes aduersarii Iadertinorum6 fessi et nimio labore occupati ipsum sonitum audientes fugam in classibus et galleis7 cej>erunt arripere nemine persequente. Intrant conflicti in carabos tanta celeritate, quod multa eorum edificia necnon8

et arma ibidem reliquerunt altoque pelago se dirrexerunt9. Cessauit ipsum prelium, quod inchoauit a tertiarum hora, et10 vsque ad solis

l o occasum consumauit11, in quo ex obsidentium turba defecit inter plaga12 sauciatos et morti traditos prope octingenti, ex obsessis quippe numquam13 excessit numerus bis denarius14 exceptis vulneratis, de quibus copiosa extitit turba. Fuerant balistarii15 et arcuarii, qui in detrimentum vrbis uenerant, octo milia16 et plus, ex Iadertinis fere ducenti17, sicut ipso die ipsi Veneti percussi sunt a suis hostibus plaga magna, prout

15 in huius seriei capitulo18 breuiter sunt connotata.

<5.> Qualiter Veneti timuerunt aduentum regis et eorum edificia deseruunt19 et qualiter Iadrenses expectant regem

Cum autem Iadertini Deo iustissimo largiente victoriam20 de antiquis serpentibus21 sic triumphanter sese asportauerant, in multa elatione cordis sunt

20 erecti ignorantes frameam bisacutam, quam22 enauanter23 animam scilicet et corpus in breui temporis spatio dolore debebat penetrare. Quod si misericordia diuina, cui nihil occultum nihilque absconditum24 est, (fol. 53/53') sed omnia suo conspectui nude25 presentantur, eis dispensasset ac eis notum fecisset amaritudinem intrinseci cordis, quam supportare debebant, potius eorum vrbem derelinquerent

25 quam ad tales deuenire conditiones, sicut in sequentibus26, Saluatoris gratia

Lucius Ms. balistrarij; Lucius DR et Schwandtner balistrarii. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millia. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ducentorum. Schwandtner capite. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. deseruerunt; Lucius DR deservervnt; Schwandtner DESERVERVNT.

Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest uictoriam.

Ms. ZK Zadar Serpentibas.

Ms. ZK Zadar qu$.

Ms. ZK Zadar eorum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner evacuanter.

Schwandtner acsconditum.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nuda. Lucius Ms. insequentibus.

225

uz pomoć milosti Spasiteljeve, namjeravam na sljedećim stranicama prikazati ako ne cjelovito, a ono barem djelomično.

Radi otkrivanja istine ti isti Zadrani 20. svibnja onoga fra Marina iz reda Male braće, koji je već prije bio poslan kao izaslanik kralju Ludo viku, sada u kasno doba hitno upute i pošalju k njemu da mu u ime vjernih podanika ponizno iznese neka vodi računa o vrlo teškom ratu što su ga zametnuli Mlečani, neprijatelji kraljevskog dijadema, i o njihovu vlastitu teškom položaju, jer kao vjerni pristaše kraljevske vlasti žive u neizvjesnosti, štoviše neizvjesnost ih izjeda, ako možda ti zlotvorni Mlečani pokrenu dugotrajnu bitku, da se neće moći oduprijeti tako silnoj moći a da ne padnu pod samovolju mletačkog neprijateljstva. Taj izaslanik 27. dana mjeseca svibnja nađe u kraju Klokoča142 rečenog kralja Ludovika s njegovom snažnom vojskom i odano mu iznese sadržaj svog poslanstva.

Kad je kralj, saslušavši ga dobrostivo i uočivši tako veliku vjernost, zapovjedi da ujutro nakon svanuća po čitavoj vojsci trubi nekoliko konjaničkih truba. Svi se pripadnici vojske spremaju žurno krenuti do kraljevih vjernih pristaša. Sada su Zadrani uistinu primili glasine o budućoj kraljevoj pomoći i očekuju njega samoga onim neizrecivim veseljem kojim su sveti i pravedni oci u limbu Tartara klečeći gole i spuštene glave čekali dolazak svetog Spasitelja. Otkako su dakle opsjedatelji saznali da se kralj već žuri pomoći Zadranima, utvrde stikat jačim branicima i 28. svibnja stanu rušiti one naprave divnog izgleda, izgrađene u većoj bastidi, koje su bili izvukli posljednjeg ili 29. dana travnja, tako da 29. svibnja ništa od toga nije ostalo čitavo. Na sličan način 1. lipnja dadu srušiti ona dva manja katapulta smještena kod sv. Jakova. Nadalje,

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner opitulante. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nunc. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ad minus. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner particula. Ms. ZK Zadar Jidem. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicum; Lucius DR Ludovicum. Ms. ZK Zadar exponere. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necessitate. Schwandtner eum. Ms. ZK Zadar imo. Lucius Ms. esitando. Ms. ZK Zadar consumantur; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner consumuntur. Ms. ZK Zadar alius. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner agos. Apud Schwandtner deest incidant. Ms. ZK Zadar et Schwandtner viceno septimo; Lucius Ms. uiceno septimo. Ms. ZK Zadar maij; Lucius DR maii; Schwandtner Maii. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicum; Lucius DR Ludovicum. Schwandtner sua.

226

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

oppitulante1, sumus dispositi si non2 integraliter, adminus3 particulam4 pertrac-tare.

Idem5 ladertini pro rei veritate inuestiganda XIII Kalendas Iunii illum fratrem Marinum minorum ordinis, qui iam primitus pro legato ad Lodouicum6 regem fuerat

5 transmissus, nunc sero ad eundem festinanter est delegatus et missus, qui regi humiliter exponeret7 pro parte fidelium, studeat de bello durissimo moto per Venetos, inimicos regii diadematis, et de eorum arcta neccesitate8, cum9 ipsi fideles regalis sceptri hesitent, immo10 hesitando11 consummuntur12, si euentu serus13 agon14 per ipsos maleficos Uenetos exortus erit, eos non posse tarn excelse resistere potentie, quin

l o incidant15 in libitum hostilitatis Venetorum, Qui nuncius vicenoseptimo16 Madii17 mensis dictum Lodouicum18 regem cum sui19 valida potentia in fines Clochot reperiit20, cui sue, legationis formam deuote indicauit.

Quern benigne21 idem rex audiens tarn grandem fidelitatem intendens22, mane crepusculo facto aliquot tubiculas equestres per vniuersam militiam tibicinare iussit.

15 Parant se omnes de exercitu festinare iter23 in regis fidelium. Nunc24 ladertini ueraciter concipiunt ramores de futuro regis remedio, ipsum prestolantur eo ineffabili tripudio, quo sancti et iusti patres in lymbo25 locati Tartareo pii Saluatoris aduentum flexis genibus, (fol. 53754) nudatis capitibus et pronis expectarant26. Ex quo igitur ipsi27

obsidentes concipiunt, quod rex iam properabat succurere28 Iadertinis, muniunt 20 sticcatum29 fortioribus propugnaculis et die viceno octauo30 Madii31 ilia edificia miri

decoris, laborata in maiori bastida, quam in vltimo Aprilis seu tertio Madii32 Kalendas extraxerant, inchoarunt destuere33, quod quarto Kalendas Iunii quicquam34 ex eis integrum non remansit, et simili modo Kalendis Iunii illos duos trabucellos35, qui penes S.36 Iacobum fuerant stabiliti, delere fecerunt. Item tertio Nonas Iunii celeriter

Schwandtner reperit. Lucius Ms. benigni. Corr. ex Fumatis intendes. Corr. ex Fumatis it. Lucius Ms. tunc; Lucius DR et Schwandtner Tunc. Ms. ZK Zadar Limbo. Ms. ZK Zadar expectant. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest ipsi. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner succurrere. Ms. ZK Zadar Sticatum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner sticatum. Ms. ZK Zadar uicenooctauo. Ms. ZK Zadar maij; Schwandtner Maii. Ms. ZK Zadar maij; Schwandtner Maii. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner destruere. Ms. ZK Zadar quidquam. Ms. ZK Zadar Trabuchellos. Ms. ZK Zadar Sanctum.

227

3. lipnja onaj manji stikat smješten iznad luke sami Mlečani hitro dijelom spale, a dijelom razruše, tako da je toga dana poslije zalaza sunca na tome mjestu nađen prazan prostor.

<6.> Dolazak kralja Ludovika koji se zadržao u Zadarskom kotaru

Iste godine Kristove i iste indikcije 4. lipnja kralj Ludovik osobno sa svojom snažnom vojskom od preko sto tisuća konjanika, koji su se mogli ogledati u bilo kojoj borbi, utabori se u graničnom području Zemunika143 u zadarskom kotaru, daleko od grada gotovo sedam milja. A 10. dana toga mjeseca spomenuti kralj sa dvije tisuće odabranih konjanika dojaha do međe crkve sv. Ivana Krstitelja,144 podignute na početku uvale u luci. Vesela lica i s iskrenom ljubavi u srcu gledao je grad, koji je živo želio oteti ga iz neprijateljskih raku. Kod njega se sakupi silno mnoštvo plemića i ljudi srednjih mogućnosti, koji uz duboko poštovanje klečeći sagibahu glave i ljubili mu jednako ruke i noge. Pošto su se neko vrijeme zadržali na tome mjestu, on sa svojom kićenom i gizdavom pratnjom žurno krene prema svojim šatorima.

Tko bi doista mogao izmjeriti silnu utjehu koju su osjećali vjerni Zadrani? Ni jezik ne bi mogao to izraziti. Tko iskazati dobrostivost kralja koju je tada pokazivao prema vrlo vjernim Zadranima? Vidjeli su daje on ne jedanput, čak više puta i opetovano uz zakletvu tvrdio da će radije svoje tijelo položiti u Zadra u sarkofag negoli ostaviti na cjedilu vrlo postojane Zadrane. Prema riječima njegove izjave dogodit će se jedno od dvoga: ili će njegove kosti pokriti u Zadru nadgrobna ploča ili će Zadrani biti izbavlje-ni iz mletačkih ruku. To je isto kralj mnogo puta vlastitim ustima potvrdio pred ondje nazočnima brojnim svojim barunima i zadarskim plemićima.

Ms. ZK Zadar partim. Corr. ex Fumatis cobusserunt et Ms. ZK Zadar combesserunt. Ms. ZK Zadar partim. Ms. ZK Zadar prima; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner prius. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. Ludouici; Lucius DR Ludovici; Schwandtner LVDOVICI. Ms. ZK Zadar tertio; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner sexto. Lucius Ms. Iulij; Lucius DR et Schwandtner Iulii. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner Ludouicus; Lucius DR Ludovicus. Corr. ex Fumatis vtra. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR millia; Schwandtner milia. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quocunque. Ms. ZK Zadar promisceri. Ms. ZK Zadar Semolnici. Lucius DR spacium. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner milliarium. Lucius Ms. et Lucius DR castrametatus; Schwandtner castra metatus. Corr. ex Fumatis mesis.

228

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

illud minus sticatum, situm vltra portuni, ipsi Ueneti partem1 igne combusserant2 et partem3 destruxerunt, quod ipso die post4 solis occasum locus uacuus ibidem inuentus est.

<6.> Aduentus regis Lodouici5 existentis in districtu Iadrensi

Eodem anno Christi et indictione, secundo6 Nonas Iunii7 mensis Lodouicus8 rex personaliter cum suo ualido exercitu vltra9 centum milia10 equitum, qui dignabantur in quocumque11 agone permisceri12, in confinio Semelnici13 districtus Iadr$ distans ab urbe fere per spatium14 septem miliarium15 castramentatus16 est. Et Idus quarto ipsius mensis17 pre/atus rex cum electis duobus milibus18 equitum penes fines S.19

loannis Baptist^, fundati in capite vallis portus, equitauit intuens vrbem alacri vultu et sincero cordis affectu, quam20 tenerrime gliscebat a manibus eripere hostium. Ad quern ingens congeries nobilium et21 mediocrum22 uirorum conuenerat, multa reuerentia genibus flexis inclinabant, manus pariter et pedes osculando. Et aliquantulum ibidem inducias facientes, cum sui decora (fob 54/54') et venusta comitiua ad sua properauit tentoria.

Quis ergo23 librare posset24 solatium vehemens, quod fideles Iadertini percipiebant? Lingua quoque sufficiens non foret ad exprimendum. Quis benignitatem regis, quam tunc fidelissimis Iadertinis aperiebat25? Qui non semel, immo26 sqpe et crebrius cum iuramento affirmasse visus est, potius suum velle corpus Iadre condere sacrofago27

quam constantissimos ladertinos velle desolatos relinquere. De duobus erit vnum iuxta ipsius pronuntiationis28 sermonem: Aut epithaphium29 ossa eius ladrae concludet aut ipsi Iadertini a30 manibus eraantur31 Uenetorum. He_c idem rex suo proprio ore multoties coram multis suis baronibus et nobilibus Iadre; ibidem astantibus attestatus est.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millibus.

Ms. ZK Zadar Sancti.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia.

Apud Schwandtner deest et.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner mediocrium.

Ms. ZK Zadar nam.

Lucius Ms. posse.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner aperiebatur.

Ms. ZK Zadar imo.

Ms. ZK Zadar sarcofago; Schwandtner sarcophago.

Ms. ZK Zadar pronunciationis.

Ms. ZK Zadar Epitaphium; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner epitaphium.

Ms. ZK Zadar e.

Ms. ZK Zadar eruentur.

229

Sada Zadrani ukrašuju grad i l i . dana istog mjeseca pošalju kralju koji je logoro-vao u rečenom graničnom području Zemunika tri ugledna izaslanika. Našavši se pred kraljevim licem, iskažu mu primjereno štovanje nudeći mu gradske ključeve i ujedno cjelokupno pučanstvo. Imena tih izaslanika jesu: nadbiskup grada, Pavao Varikaša, sin Stanov,145 Andrija Vitov Zlorad, kao i Crne Fanfonja i Franjo Pavlov Jurjević koji su se neprestano zadržavali kod te vojske i s tim istim vojnicima koji su došli iz Ugarske. Sadržaj prijedloga svojeg poslanstva ponizno su završili ovim riječima: Neka živi kraljevska Jasnost, neka uvijek bude pobjednik nad svojim neprijateljima i neka sputava bahate uz što bolje zdravlje.

<7.> O kraljevoj dobrostivosti i o njegovu silasku do stikata

Kralj ih dobrostivo primi i obeća da će ubrzo njihovu molbu djelotvorno uslišati, pa kad je došao 15. lipnja, taj kralj stavi u pokret čitavu vojsku i stigne do granica Zadra.146 Podsjedne mletačku bastidu veoma čvrsto i tijesno toliko da se uz sav trud nije moglo katapultom pogoditi. Kad je pak ta vojska podizala šatore, neka svatko zamisli kakva je radost obuzela Zadrane. To treba prepustiti čitatelj evu sudu. Uistinu odzvanjaju frule i trube, zvona zvone na uzbunu i odzvanjaju raznovrsna glazbala. Plesovi i konjaničke igre kopljima izvode se širom po gradu, a sav srednji puk, jadne udovice i roditelji što izgubiše djecu, svlače žalobne haljine i oblače svadbene za veliku utjehu. Sve im se čini sretnim, pa smatraju da ih ne može snaći nikakva ne-

Ms. ZK Zadar nuncios. RKps. NB Zadar Semolnici; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Semelnici. Lucius Ms. et Lucius DR castrametantem; Schwandtner castra metantem. Ms. ZK Zadar delegant. Ms. ZK Zadar pr^sentati; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner praesentialiter. Schwandtner omne. Schwandtner vulgus. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Palas. Apud Ms. ZK Zadar deest natus Stani; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Mari. Ms. ZK Zadar Paulus de Grubogna et. Apud Ms. ZK Zadar deest Pauli. Ms. ZK Zadar de Georgio. Ms. ZK Zadar Ungarica. Corr. ex Fumatis peruenerit. Con. ex Fumatis partes; Ms. ZK Zadar parte; Lucius DR et Schwandtner praesentes. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perenniter. Ms. ZK Zadar obtineat; Schwandtner continuet. Ms. ZK Zadar suppetemque; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner suppetensque.

230

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

Nunc Iadertini decorant vrbem et tres nuntios1 egregios ad ipsum regem in dicta confinia Selmenici2 castramentantem3 vndecimo die eiusdem mensis delegantur4. Et ante conspectum regis presentantes5 reuerentiam condecentem impenderunt ac claues vrbis offerentes pariter et omnem6 vulgum7. Quorum nomina nuncioram: antistes

5 ciuitatis, Paulus8 de Varicassis, natus Stani9, et Andreas Viti de Sloradis nec non Cerne de Fanfogna et10 Franciscus Pauli11 Georgio12, qui in dicto exercitu continue morabantur atque cum eadem militia ab Vngaria13 peraenerunt14. Partis15 tenorem suarum legationum humiliter in hanc explicarunt formam: Viuat regia Serenitas et triumphum peremniter16 de inimicis contineat17 suppetatque18 suberbos19 cum

10 augmento salutis.

<7.> De benignitate regis et ipsius descensu penes Sticatum (fol. 54755)

Quos rex benigne suscipiens policitauit20 eoram petitioni cito tribuere effectum et veniente die septimodenario21 Kalendas Quintilis mensis pre_fatus rex mouit uniuersam militiam et peruenit in confinia Iadr$. Artissime22 et anguste Uenetorum

15 bastidam obsedit quantum trabuchus attingere cum conamine23 non ualebat. Sed cum ipse exercitus sua erigebat tentoria, intueatur24 quisquam25, quale Iadertini gaudium suscipiebant. Hoc iudicio lectoris est relinquendum. Certe clangunt tybicines26 et tubq, et nol$ ad stornium27 pulsant plurimaque28 musicorum instrumentoram genera citarizant29. Coreq30 astilidiaque31 equestria per vrbem uagant32 discurrendo et uniuersus

2 0 mediocris populus, miserabiles33 uiduat^que femine ac34 orbati parentes elegicas exuunt vestes nuptialesque nimio assumunt solatio. Omnia eis prospera uidentur et nihil

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner superbos. Lucius Ms. pollicitau.it; Lucius DR pollicitavit; Schwandtner pollicitabatur. Ms. ZK Zadar Sepdenario; Lucius Ms. sepdenario; Lucius DR et Schwandtner septenario. Lucius Ms. Arctissime; Lucius DR et Schwandtner arctissime. Ms. ZK Zadar cum conamine attingere. Ms. ZK Zadar intuuntur. Ms. ZK Zadar quiquam; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quisque. Ms. ZK Zadar Tubicines; Lucius DR et Schwandtner tibicines. Ms. ZK Zadar stornum. Ms. ZK Zadar plurrimaque.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner citharizant.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner choreae.

Ms. ZK Zadar astiladiaque; Lucius DR hastiludiaque; Schwandtner astiludiaque. Schwandtner vagantur.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. Lucius DR et Schwandtner miserabilesque.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner et.

231

sreća. Samo najviši raspravljaju i, stoje odbacivao višnji gospodar, silno se u svom srcu uzdižu, jer im se činilo daje sav svijet poskakivao od veselja. Spremaju se okititi grad sjajnim prozirnim tkaninama da bi kroz njih taj veoma obljubljeni vladar, njihov kralj, mogao promatrati zračne visine. Poneki građanin traži za sebe kao nužno [da iskaže] još i više nego što dopušta njegov prirodni gospodar. Neprekidnim poklicima ne prestaju smjerno vapiti vječnom Sabaotu za njegovu sreću.

Tko je doista obdaren tolikom pronicavošću da bi to u srcu vagao i da ne bi po ljudskoj prosudbi mogao zadovoljno gledati tako silnu veselost Zadrana? Već im se otvara širok i prostran put, pa sigurno hodaju, već se od Zadra otklanja bijedna oskudica i on se bogati svakim dobrom. Ali to će trajati samo kratko vrijeme i oni neće više ustrajati postojanije u vjernosti kralju. Sada međutim protiv mletačke moći stječu čvršće snage, nitko se ne sjeća prošlih nevolja i svatko misli da se oslobodio silničke vlasti.

Rektori grada s više rječitijih mudrih plemića dođu rečenom kralju i padnu preda nj otkrivene glave i kleknu. Stariji rektor u ime svih koji su tamo došli i u ime naroda čitavoga grada prozbori kralju ove riječi: Narod koji je hodao u tami ugleda veliko svjetlo,147 itd. Kralju je prelazila i velika skupina plemića iz Zadra, a pripovijeda se da su međusobno vodili brojne i duge razgovore.

<8.> O nezahvalnosti

Mnogi od kraljevih dvorjanika i ljudi iz njegove vojske neprestano su posjećivali grad. Sada jedni odlaze, a drugi kupuju živežne namirnice. Zadrani ih nesmiljeno pljačkaju i novac vojske mijenjaju za pola njegove vrijednosti. Jedna mjera vina s

1 Corr. ех Fumatis sedi putantur, Ms. ZK Zadar se diputantur, Lucius Ms. diputantur et Schwandtner disputantur.

2 Ms. ZK Zadar quam; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quas. 3 Ms. ZK Zadar amatissimus. 4 Ms. ZK Zadar speculare. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necesse. 6 Corr. ex omnibus mss. ipsam. 7 Schwandtner deprecari. 8 Corr. ex Fumatis lacem et Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner lance. 9 Ms. ZK Zadar Jucunditatem; Lucius Ms. et Schwandtner iucunditatem; Lucius DR jucunditatem. 0 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner concedit. 1 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner foecundantur. 2 Ms. ZK Zadar assumuntur. 3 Lucius Ms. et Lucius DR reminiscit.

232

smistn accidere posse arbitrantur. Soli magnates se disputantur et in tanta cordis elatione mouentur, quod supernus dominus abhorrebat, nam eis uidebatur totus orbis exultasse. Parant ornasse ciuitatem decoris sindonibus, per que2 ille amantissimus3

princeps, eorum rex, excelsa ethera posset speculari4. Appetit quisquam ciuium plus sibi neccesse5 quam ipse6 suus naturalis herus patiatur. Non cessant continuis clamoribus ad perpetuum Sabaoth pro ipsius incolumitate humiliter deprecare7.

Quis ergo tanta perspicacitate decoratus, qui libraret lancem8 in corde nee in humano sensu quiescere potest tarn ingentem Iadertinorum iocunditatem9? lam Iadertinis lata et spatiosa uia conceditur10, tuti gradhmtur, iam repellitur a Iadra spemibilis penuria omnique bono fe_cundaturn. Sed in breui tempore durabilis, nee plus constantiores (fol. 55/55') in regis fidelitate persistant. Nunc firmiores contra Uenetorum potentiam assumunt12 uires, nullus preteritarum reminiscitur13 calamitatum, quilibet credit a tyrranico14 liberari imperio.

Rectoresque15 ciuitatis cum pluribus ingeniis16 disertioribus17 ad dictum regem adiuerunt et procidentes ante eum et detectis capitibus et genibus flexis. Senior rectoribus pro parte omnium ibidem aduenientium necnon18 totius ciuitatis populo19

dicto regi h$c verba faminauit: Populus, qui ambulabat in tenebris, uidit lucem magnam et cetera, multaque nobilium comitiua a Iadra ad regem transmearunt20

plurimosque sermones adinuicem21 protraxisse22 narrantur23.

<8.> De ingratitudine

Et multi ex tyronibus regis ac homines ipsius exercitus non cessabant urbem uisitare. Nunc isti abeunt, nunc recentiores uictualia uenumdanda24 conducunt25, quos Iadertini austerrime26 predantur, numos27 exercitus pro medio cambiunt28 pretio.

14 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR tyrannico; Schwandtner tyrannico. 15 Ms. ZK Zadar Rectores. 16 Ms. ZK Zadar ingenuis. 17 Ms. ZK Zadar dissertionibus; Lucius Ms. et Lucius DR dissertioribus. 18 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nee non. 19 Ms. ZK Zadar Populi. 20 Ms. ZK Zadar transmeauit. 21 Lucius Ms. et Schwandtner ad inuicem; Lucius DR ad invicem. 22 Ms. ZK Zadar pertraxisse. 23 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner narrant. 24 Lucius Ms. uenundanda; Lucius DR et Schwandtner venundanda. 25 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner conducuntur. 26 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner asperrime. 27 Ms. ZK Zadar Nummos. 28 Ms. ZK Zadar cambiant.

233

trećinom vode prodaje se za šest ili sedam zlatnika, dobivaju od njih hljebove vrlo bijela kruha a ne dopuštaju im uzimati vodu iz bunara osim uz cijenu kao daje oskudica vode. Tako su, eto, postupali odveć pohlepni Zadrani prema onima koji su prolijevali svoju krv i bili zamoreni od tako duga putovanja. Ali ta je ugarska vojska dostojno uzvratila Zadranima. Velika je doista bila ta vojska i u njoj se po kraljevoj zapovijedi sakupilo mnogo naroda. Tu je bilo Ugara, Hrvata, Bošnjaka, Jaziga,148

Kumanaca,149 Ceha, Teutonaca ili Alemana i više dragih naroda koje ne mislimo posebno navoditi.

Zadrani postaju jači i iskazuju svoju sposobnost pred tom nebrojenom vojskom. Jednog dana, naime 18. lipnja, neki Zadrani krenuše zbijeni, gotovo oružjem skopčani, pravo iz grada i počeše izazivati Mlečane na borbu. Oni izađu iz stikata, strče se protiv neprijatelja, te obje strane zametnu međusobno bitku. Da im nije neki manji odred Ugara, koji bijaše došao u grad radi okrepe, pružio pomoć, jer su hitro dojahali tamo, bio bi izginuo velik broj zadarskih vojnika. Međutim, više je Mlečana poslano u smrt, a od suprotne strane nijedan nije viđen mrtav.

U pratnji te vojske bijaše došao svećenik Bertrand, patrijarh akvilejski150 koji se pobrinuo da 20. lipnja posjeti Zadar, a od građana bio je svečano dočekan darovima.

Kralj zapovjedi da se jedanaest katapulta, pomoću kojih su se jače odupirali i iz kojih su marani bili pogađam bezbrojnim kamenjem, povuče iz grada Zadra gdje bijahu smješteni. Mudro naredi da ih namjeste za opsadu bastide. Pomoću njih preko dvije tisuće konjanika iz vojske i osam stotina zadarskih pješaka koji bijahu određeni za čuvanje, bez prestanka je danonoćno rušilo neprijateljsku utvrdu. Za čuvanje tih

1 Lucius Ms. uenundant; Lucius DR et Schwandtner venundant . 2 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner haurire. 3 Lucius Ms. hoc; Lucius DR et Schwandtner Hoc. 4 Ms. ZK Zadar nam. 5 Ms. ZK Zadar Jadertini; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Iadertini. 6 Ms. ZK Zadar Hungarorum. 7 Ms. ZK Zadar illis. 8 Ms. ZK Zadar multi. 9 Lucius DR et Schwandtner Regis. 0 Ms. ZK Zadar Hungari. 1 Ms. ZK Zadar Philistei. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Teutonici. 3 Ms. ZK Zadar Alemani. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner numerabili. 5 Ms. ZK Zadar octauo Decimo.

234

Falernum trina parte lymphatum, modium unum pro sex uel septem aureis uenumdant1, panes candidissimos ipsis. interpletaxant, aquam ex puteis absque penuriali pretio aurire2 non sinunt. Hec3 enim4 Iadratini5 auidissimi contra illos, qui suum cruorem fundebant et a tam prolixa peregrinatione fessi fuerant, exercebant. Sed ipse

5 Vngaroram6 exercitus munus condignum ipsis7 contulit Iadertinis. Grandis quidem erat exercitus et multe_8 nationes iussu regio9 congregate. Erant ibi Vngari10, Croati, Bosgnachi, Phylistei11, Cumani, Boemi et Theutonici12 seu Alemanici13 et ali^plures gentes, (fol. 55V56) quas particulariter explicare non curamus.

Iadertini robustiores efficiuntur, suas probitates coram exercitu illo innumerabili14

1 o experiuntur. Nam quodam die octauodecimo15 lunii quidam ex ladrensibus armis confibulati penes16 contra ciuitatem se direxerunt ipsosque ad pugnam ceperunt prouocare. At illi exeunt ex sticato, versus aduersarios concurrant mixtimque partes certant et, nisi tunc Ungarorum quedam17 particula, que in ciuitatem18 Iadre causa recreationis uenerat, suis presidium intulisset, quia19 celeriter illuc equitauerant, copiosa

15 gens ex Iadertinorum parte defecisset. Sed quamplures ex Uenetis morti traditi, ex oppositis nullus visus est.

Aduenerat etiam in comitiua huius exercitus Bertandus presbyter20, Aquilegiensis21

patriarcha, qui uiceno die lunii Iadram uisitare prouidit a ciuibusque honoriflce extitit cum exeniis22 susceptus.

20 Iubetque rex undecim trabuchos, cum quibus maius23 obsistebant, ex quibus infinitos lapides ex ipsis machinis ipsi marani suscipiebant, ab vrbe IadrQ, quia24

ibidem fuerant locati, extrahere, quos in bastide obsessum sagaciter erigere imperat. Qui25 continue vltra26 duo milia27 equites exercitus et octingenti Iadertini pedites, qui in custodiam erant deputati, die28 noctuque non cessabant destraere quidem29 ciuitatem

2 5 hostium. Ad horum autem custodiam excellentiores barones totius exercitus adueniebant

Apud Schwandtner deest penes. Ms. ZK Zadar quqdam Hungarorum. Lucius Ms. Ciuitate; Lucius DR Civitate. Ms. ZK Zadar quare; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quam. Ms. ZK Zadar Pater. Ms. ZK Zadar Aquilejensis; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Aquileiensis. Ms. ZK Zadar exemijs; Schwandtner xeniis. Ms. ZK Zadar et Schwandtner magis.

Ms. ZK Zadar quare; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. Corr. ex Fumatis Quis; Ms. ZK Zadar Quos.

Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. vltimo.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millia.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner diu.

Apud Ms. ZK Zadar quoad; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest quidem.

235

katapulta dolazili su odličniji baruni iz čitave vojske i tu su, jašući na konjima zvonkih kopita, čitav dan boravili po žegi, a katkada su radi okrepe ulazili u grad. No nije bilo nikoga tko bi im radi osvježenja pružio kap vode ili vina.

Češće su mletački izaslanici molili kralja da im odobri da s njime povedu neke razgovore. Kralj niti im je davao odobrenje da dođu preda nj niti suglasnost da ih samo sasluša. Otkako pak Mlečani nisu više poduzimali ništa da bi se usmeno sporazumjeli s kraljem, počnu izmjenice sklapati prijateljstvo s uglednijim Ugrima i s bosanskim banom te međusobno zasnuju neku vrstu izdaje i zavjere, što obećavam odmah izložiti.

Po zapovijedi samoga kralja Zadrani dadoše od svojih graditelja izraditi tri drvena zaštitna krova jake građe. Iz svakoga od njih pružala se neka duga obješena greda kojom su iz temelja imale biti srušene zidine bastide i branici. Kralj nije htio ući u grad dok se građani ne oslobode neprijatelja.

<9.> O navali na bastidu u kojoj Mlečani odnose palmu pobjede

Prvoga dana mjeseca srpnja, dana posvećenog Saturnu,151 u vrijeme kad ptice svojim glasovima započinju ljupko pjevanje, spomenuti kralj stavi na čelo više od osam stotina dvorjanika, opasanih vojničkim pojasom,152 kojima dodijeli četiri Zadrana kojim imena nije uputno navoditi. S njima i s drugim svojim redovnim odredima spremao se osvojiti mletačku bastidu, u kojoj je za njezinu obranu bilo smješteno više od šesnaest tisuća boraca.

Prema kraljevu nalogu po gradu zatrubi pješačka truba, Zadrani žustro ustanu, navuku na sebe ratno oružje i više od tri tisuće ljudi sa svojim bojnim spravama na čelu sa zastavom sv. Krševana mučenika, svoga zaštitnika, odvažno se uputi prema bastidi. U toj postrojbi bilo je otprilike pedeset Ugara. Ostali pak odredi konjaništva veoma tijesno okruže tu utvrdu nasuprot gradu. Kad su joj se primakli, neki od njih

1 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner compedibus. 2 Corr. ex Fumatis ascenscis. 3 Lucius Ms. Sepiusque; Lucius DR et Schwandtner saepiusque. 4 Apud Lucius Ms. et Lucius DR deest per. 5 Ms. ZK Zadar fammre (!). 6 Ms. ZK Zadar pr^sumerent; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner praesumerunt. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner ad inuicem; Lucius DR ad invicem. 8 Corr. ex Fumatis quidam. 9 Lucius DR et Schwandtner Perditionis. 0 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ас. 1 Lucius Ms. Imperij; Lucius DR et Schwandtner Imperii. 2 Apud Ms. ZK Zadar deest ipsius. 3 Corr. ex Fumatis quosque, Lucius DR et Schwandtner quocumque et Lucius Ms. quocunque. 4 Apud Ms. ZK Zadar deest funditus.

236

et ibi toto die naturali in equis et sonipedibus1 ascensis2 ad estum morabantur et interdum recreationis causa in vrbem introibant. Nemo reperiebatur, qui occasione refrigerii guttam liquoris porrigeret seu falerni.

Se_pius3 per4 Venetorum missos rex exquisitus fuerat, ut ipsi possent cum dicto rege aliquos conferre sermones. Quibus rex пес licentiam accedendi tribuebat пес ipsos tantum audire consentiebat. Sed ex quo (fol. 56/56') Veneti cum ipso rege oretenus fari поп5 presummerent6, cum sublimioribus Vngaris ac bano Bosnensi ceperunt adinuicem7 amicari пес поп inter se conficientes quoddam8 proditionis9 et10

conspirationis genus, quod statim indicare promittimus. Imperio11 ipsius12 regis tres cattos ligneos fortibilis fabricationis prefati Iadertini

ab eorum architectoribus laborare fecerunt. A quoque13 ipsoram quoddam longum lignum in lance, quo menia bastide et propugnacula funditus14 erant destructura. Nee idem rex vrbem ingredi uoluit, donee ciuitas ex15 hostibus foret liberata.

<9.> De bello dato bastid§, in quo Veneti palmam victorie gerunt

Kalendis Quintilis mensis, die qui Saturno est dedicatus, dum volucres suarum vocum inchoant suauia modulamina, prefatus rex plusquam16 octingentos prefecit tyrones militari eingulo confibulatos, ex quibus quattuor17 ladertinos ordinauit, quorum поп expedit recitare nomina, cum quibus et aliis suis ordinatis aciebus parauit se expugnaturum contra bastidam Uenetorum, in qua erant constituti ad ipsius defensionem plusquam18 sexdecim milia19 pugiles20.

Resonat mandato regio rubicula pedestris per urbem, insurgunt Iadertini alacriter, induunt bellica arma, plusquam21 tria milia22 hominum cum eorum edificiis precedente vexillo S.23 Martyris Grisogoni24, eorum patroni. Audacter versus bastidam se dirrigunt25, in quorum comitiua fere quinquaginta erant Ungari26. Relique_ vero acies equitum ipsam contra ciuitatem arctissime cinxerunt. Quibus penes ipsam27 applicatis, aliqui eius murum absque pauore in rainam student euertere, aliqui procurant eorum

15 Ms. ZK Zadar ab. 16 Schwandtner plus quam. 17 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quatuor. 18 Schwandtner plus quam. 19 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millia. 20 Ms. ZK Zadar Pugilles. 21 Schwandtner plus quam. 22 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millia. 23 Ms. ZK Zadar Sancti. 24 Lucius Ms. Chrisogoni. 25 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner dirigunt. 26 Ms. ZK Zadar Hungari. 27 Ms. ZK Zadar earn.

237

bez straha kušaju srušiti do temelja njezin zid, neki nastoje tik k stikatu primaknuti bliže svoje bojne sprave, neki sjajno rukuju katapultima, a neki se trude zapaliti neprijateljske kule ili branike i žurno namještaju što više balista i zidodera.

Ali se Mlečani spremni, kao da su znali za vremenski raspored, već penju na svoje naprave,153 sjajno vode borbu, muževno se opiru neprijateljima i mnoge od njih ranjavaju. Ali i sa suprotne strane neprijatelji ih sve žešće pritišću, suzbijaju i toliko nadvladavaju da se vidjelo kako su tri kule ili branika napuštena jer se zbog vrlo gustih pogodaka ne usuđuju u njima voditi borbu. Kad su protivnici vidjeli da se u tim trima utvrđenjima nitko ne bori, primaknu se kuli ili braniku smještenu između ona tri napuštena i zapale ga. Ali Mlečani se vješto penju na nj, suprotstavljaju se paležu, lijevaju vodu i s teškoćom gase požar. Veći dio tog branika vatrom je uništen. I tri mletačke bojne sprave s mora gađaju neprijatelja, ali nikoga smrtno ne ranjavaju osim jednog mještanina. Nisu prestajali gađati ni drugi manji katapulti na stikatu, kojih je bilo preko sedam, ali se vidjelo daje njihovo pucanje bezuspješno.

Kada toga dana još nije bila prošla treća ura154 i dok su se protivnici tako borili, Petar da Canale, neprijateljski kapetan i zapovjednik vojske u stikatu, zapazi znak koji su mu dali oni baruni, oni kraljevi, pa stane sokoliti svoje borce. I tako na kapetanovu zapovijed kroz vrata stikata silnom brzinom izađe veliko mnoštvo ljudi. Neki od njih sami skakahu na zemlju preko njegova zida, jer je bio vrlo nizak, jedva dva koraka, i kretahu se protiv Zadrana. Nitko od onih koji su došli u pomoć Zadru ne trudi se da im stane na put. Jasno vidi to kralj i čitavo njegovo mnoštvo, no nikome od svojih ne zapovijeda da onim vjernim Zadranima pruži bar mrvičak pomoći, promatra to čitava vojska okićena blistavim oružjem. Nitko ne hita pružiti im pomoć, a iz nje155 izašlo je protiv grada tako veliko mnoštvo boraca daje prelazilo broj od šest tisuća ne računajući konjanike, kojih je bilo šest stotina na broj.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner aliquos. Lucius Ms. aliquo; Lucius DR et Schwandtner alique. Ms. ZK Zadar et Lucius DR quam plures. Ms. ZK Zadar oppositionem. Ms. ZK Zadar ascendunt; Lucius DR et Schwandtner ascenderunt. Ms. ZK Zadar afficiunt. Lucius Ms. intantum. Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest quod. Ms. ZK Zadar ipsi. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tria ilia. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner flammam. Lucius Ms. eamdem. Corr. ex Fumatis scadunt. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner extinguunt. Lucius DR extitis. Schwandtner consumta. Lucius DR et Schwandtner lethaliter.

238

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

edificia affmius penes sticatum adherere, aliqui1 trabuchos mirabiliter exercent et aliqui2 turres seu inimicorum propugnacula accendere procurant et quamplures3

balistarum et spingardorum properant (fol. 56V57) opponere4. Sed iam Veneti preparati sicut illi, qui nouerant temporis dispositionem, ascenderant5

5 sua edificia, certamen mirabiliter officiant6, obstant uiriliter hostibus, copiosos ex ipsis vulnerant et ex opposito isti asperius imprimunt et repellunt et in tantum7 superant, quod18 tres turres seu propugnacula relicta intuita sunt nee super ipsis agonizare audent propter sepissimos ictus. Et cum isti9 conspicerent neminem pugnasse in ipsis tribus pugnis, accedunt ad turrim seu propugnaculum situm inter ilia tria10 relicta,

10 in flamam11 eandem12 incendunt. Sed Veneti sagaciter super illam scandunt13, obstant combustioni, fundunt lympham et cum grauitate earn extingunt14. Maxima pars istius igne extitit15 consumpta16. Iactant etiam Uenetoram tres machine e_quoris in hostem, neminem preter unum incolam letaliter17 vulnerant18. Non cessant etiam alii trabucelli constructi in sticato, qui erant ultra septeni19, prohicere20, sed frustra eorum concertatio

15 cernebatur. Cum autem eiusdem diei nondum tertiaram hora lapsa fuisset et partes sic

certantes, Petrus de Canali, capitaneus hostis seu exercitus sticati, intuens signum21, quod eidem illi barones, illi22 regis, patefecerant, cepit suos hortari pugillatores. Et sic iussu capitanei grandis copia virorum ab ipso hostio sticati nimia festinatione est

20 egressa et aliqui sponte per murum eiusdem, quia23 erat minime altitudinis, fere bini passus, in terram se precipitabant et versus Iadertinos se disponebant. Nullus coadiutor Iadre_ eis obstare nititur. Lucide conspicit rex et tota eius turba, nemini imperat ex suis illis fidelibus Iadertinis guttam suffragii prestare, speculatur uniuersus exercitus armis fulgidis decoratus. Nemo properat ipsis succurrere, tanta siquidem fertilitas24

25 uirorum pugillatorum ab ipsa contra (fol. 57/57') ciuitatem25 fuit egressa, quod numerum sex miliarium26 excedebat preter equittantes27 quorum erat28 numerus29

sexcenti equites30.

Ms. ZK Zadar vulnerant letaliter. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner septem. Ms. ZK Zadar projicere; Schwandtner proiicere. Lucius Ms. signa. Apud Ms. ZK Zadar deest illi. Ms. ZK Zadar quare; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. Ms. ZK Zadar ferrilitas; Schwandtner fertilitatis. Ms. ZK Zadar Ciuitate. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR milliarium; Schwandtner millium. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner equitantes. Ms. ZK Zadar erant. Apud Ms. ZK Zadar deest numerus. Apud Ms. ZK Zadar deest equites.

239

Kad su Zadrani vidjeli takvu pre varu i zavjeru izdaje vjerolomnih bojovnika i bosanskog bana Stjepana, Belijalova156 gojenca, obuzima ih u srcu silna zapanjenost, gube snagu, ne znaju kamo da krenu, ne osjećaju u sebi krv i probada ih tako strašna žalost da su mnogi, kad su ulazili u grad, pronađeni polumrtvi. Onaj klin mnoštva Mlečana žuri se prema zaštitnim krovovima, bojnim strojevima i drugim obrambenim napravama Ugara i Bosanaca, nastoji ih što više spaliti, pa na očigled kralja i čitave njegove nebrojene vojske neustrašivo zapali sedam katapulta i četiri zidodera koji su po kraljevoj zapovijedi bili podignuti radi opsade bastide. Da nije tada bilo ondje onih šest stotina konjanika, uvjeren sam da bi Zadrani, koliko oni u gradu, toliko oni izvan njega, zajedno s tim strojevima bili pali na zemlju. Jer ti157 bi radije htjeli poginuti na polju nego dopustiti da oni drugi158 pogubno čine takvo sramotno djelo, koje se ovima prvima ni u kojoj mjeri ne može pripisati.

Da oni kraljevi baruni, a osobito vojvoda159 Lacković,160 nisu tada izvršili tu himbenu izdaju, ne bi bilo ni podne toga dana a da ta bastida, srušena i spaljena, ne bi bila pala u neprijateljske ruke. Doista, više od četiri stotine ljudi na strani Zadrana vrlo je mnogo dana nosilo brazgotine od rana iz te bitke. Nije se naime nalazio gotovo nijedan plemić koji zbog zadobivene rane nije u ruci nosio štap, a trojica su predana smrti. Za one druge ne znam pouzdano, ali treba smatrati da ih je poginulo samo malo. Nesretni Zadrani umorni, ali još više svladani žalošću gledaju kako se njihovi katapulti spaljuju, a da nitko od onih u koje su mogli polagati nadu nije ni prstom makao. Obuzeti silnom tugom i neprocjenjivom nesrećom penju se na gradske zidine, gledaju kako njihove katapulte uništava vatra, a ne mogu ih zaštiti. U srcu ih bol

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perditionis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner пес поп. Ms. ZK Zadar Belliadis. Ms. ZK Zadar ammittunt. Ms. ZK Zadar tanguntur. Ms. ZK Zadar plurrimi. Ms. ZK Zadar cunctus. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tegimenta. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner innumerabilis. Lucius DR et Schwandtner obsessione. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner regis. Ms. ZK Zadar si. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quam. Ms. ZK Zadar et potius. Ms. ZK Zadar campo. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perdimentum. Lucius DR Voyvodam; Schwandtner Vayuodam. Lucius Ms. Lacchouich; Lucius DR Laccohovich; Schwandtner Laczkouich.

240

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

Inspecto hoc ladertini talem dolum et proditionis1 conspirationem perfidorum athletarum necnon2 Stephani, Bosnensis bani, Belialis3 alumni, in multa stupefactione cordis commouentur, amittunt4 vires, nesciunt quo pergant, cruorem in se non sentiunt et tanto merore punguntur5, quod plurimi6 ciuitatem ingredientes quasi semiuiui comperti sunt. Ipseque multitudinis cuneus7 Uenetorum versus cattos machinasque et alia Ungarorum et Bosnensium tegimmenta8 accelerant, student eas frequenter cremare septemque trabuchos ac quatuor spingardos in conspectu regis totiusque SUQ inumerabilis9 potentie , quos in obsessum10 bastidq iussu regio11 erexerant, nullo precincti timore incenderunt et, nisi12 tunc numerus illorum sexcentorum equitum adesset, certos nos reddimus, quod ladertini, tam hi qui13 intra et extra erant vrbem, campum cum ipsis affectarent. Potius14 uellent in campum15 deficere quam tale dedecus, quod eis minime ascribitur, sinerent per illos damnose perpetrare.

Et nisi hoc fraudulentum prodimentum16 tunc per illos regis barones et precipue per voiuodam17 Lacchouich18 exactum19 fuisset, sexta quidem hora ipsius diei non consumasset20, quin21 ipsa bastida destructa22 ac23 combusta esset et in manus hostium tradita. Nempe plusquam24 quattuor25 centenarii uirorum ex parte Iadertinorum illo Marte cicatricum vulnera plurimis26 portarant diebus. Nam nullus fere nobilium reperiebatur, qui baculum in manu percusione27 vulnerum non habebat, et tres fuerunt neci traditi. Ex illis certitudinem penitus ignoramus, sed existimandum28 est, quod pauci ex istis pergunt29. Idem30 ladertini infejices lassati, sed plus merore occupati conspiciunt (fol. 57758) suos trabuchos igne cremari; non est qui manum adiiciat ab illis a quibus erat sperandum. Ingenti tristitia et inextimabili31 infortunio cinguntur, ascendunt menia vrbis, conspiciunt suos trabuchos pyro consummere32, tueri ipsos nequeunt33. Non tantum dolore mentis punguntur ex machinarum ammisione34 et

19 Lucius DR exactu. 20 Lucius DR et Schwandtner consummasset. 21 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quod. 22 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest destructa. 23 Apud Ms. ZK Zadar deest destructa ac. 24 Schwandtner plus quam. 25 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quatuor. 26 Ms. ZK Zadar plurrimis. 27 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner percussione. 28 Corr. ex Fumatis existimadum. 29 Lucius DR et Schwandtner perierunt. 30 Ms. ZK Zadar Jidem. 31 Lucius Ms. in extimabili; Schwandtner inaestimabili. 32 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner consumere. 33 Ms. ZK Zadar nequiunt. 34 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner amissione.

241

ne muči toliko zbog gubitka bojnih strojeva i uništenja zaštitnih krovova, koliko zbog silne sramote što su im nanijeli oni najviši dvorjanici koji su radije imali pred očima svoju pohlepu nego postizavanje tako velike časti.

U crkvenim knjigama bila je izbrisana i izgrebena pjevana molitva kojom je odzvanjala pratnja svetih interogacija161 po čitavom dalmatinskom području: Od srdžbe Ugara oslobodi nas, Gospodine! Ona je dolična i sad bi se još više morala obnoviti i ponovo unijeti u crkvene knjige. Neizmjerna muka obuzima prevjerne Zadrane, kolika ih tišće tjeskoba. Njihovo veselje, kralju, koje su crpli iz Tvojih pisama pretvorilo se u još veću žalost koja ih iscrpljuje. To je ono Vaše čvrsto obećanje koje su Zadrani od Vas očekivali i za koje si ti tvrdio da si ga opremljena velikim voštanim pečatom uputio tim nedužnima: veliku će nagradu dobiti Zadrani ako se potrude da se muževno odupru Mlečanima. Doista svatko može vidjeti žalost Zadrana zavedenih lakomošću tako glasovitoga kralja i njegovih baruna i lukave riječi obećanja koje je dao svojim prisnim i vjernim pristašama. A da taj isti kralj nije tada preko posebnih izaslanika sokolio te građane, neka se nimalo ne kolebaju u suprotstavljanju neprijatelju i neka zbog sramotna čina, koji su izvršili njemu nevjerni ljudi, ne jecaju i neka ne budu smućeni, zato što će do njihova oslobođenja doći prije nego se on povuče iz tih krajeva, nijedan građanin ne bi bio mogao smoći toliko snage a da ili ne napusti grad ili shrvan bolom ne oduzme sebi život.

Kad su vjerni podanici mogli od kralja dobiti samo očaj zbog sramote i opasnosti, ponizno pristupe k njemu s molbom, kad ih je već tako pogodila nevolja, neka bar nastoji izmiriti ih s drevnim neprijateljima. Na njihovu molbu on ponudi svoju spremnost, ali ne uradi baš ništa. Pretvarajući se da to želi, proglasi primirje s Mlečanima. Ali što vrijedi to primirje poslije svega? Nisi li ti neprekidno u dosluhu s Mlečanima, za koje si tvrdio da su ti smrtni neprijatelji zbog sudioništva u umorstvu vašega rođenog brata Andrije, kralja napuljskoga? Vi mislite da zatajivanjem krijete svoj zločin, ali on se pokazuje jasnije nego sunce na nebu.

I ni to nije bilo dovoljno, nego sutradan, 2. srpnja, vojska dopusti da neprijatelji spale ostale katapulte osim jednog što gaje nekoć Zadranima poslao slavonski ban

1 Ms. ZK Zadar destrustione. 2 Ms. ZK Zadar Hungarorum. 3 Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest o. 4 Lucius Ms. Codices; Lucius DR et Schwandtner codices. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner opprimuntur. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner exhaustiorem. 7 Corr. ex Fumatis destinati et Ms. ZK Zadar destinare. 8 Lucius Ms. curauerunt; Lucius DR curaverunt. 9 Ms. ZK Zadar speculator. 0 Ms. ZK Zadar eis a.

242

cattorum destractione1 quam ex ingenti perpetrationis dedecore illato per illos magnates tyrones, qui potius cupiditatem quam tarn grandis honoris adeptionem aspectarunt.

Condeletum extiterat in codicis et abrasum canticum, quod per uniuersam regionem Dalmatic interrogationum sanctarum comitiua titubabatur: Ab ira Vngarorum2

5 libera nos, o3 domine! Decet et nunc deberet plus renouari et iterum in codicis4

apponi. Immensibili craciatu fidelissimi Iadertini uestiuntur, quanta apprimuntur5

angustia. Eorum gaudium, o Rex, quod ex mis epistolis percipiebant, in exaustiorem6

tristitiam est conuersum. He_c est ilia uestra sponsio infixa, quam Iadertini de uobis prestolabantur, quam munitam ingenti cejreo sigillo ipsis insontibus destinari7 asserebas:

10 Grande Iadertinos percipere brauium, si Uenetis uiriliter obsistere curauerint8. Certe eorum tristitiam quilibet speculetur9 tam famosi regis suorumque baronum cupiditate seductorum sagacem perfectionem sponsionis suis intimis fidelibus operate,. Et nisi tunc idem rex per suos speciales legatos illos ciues hortatus fuisset, quod de aduersitate nihil hesitent, de ignominia, que ei10 non fidelibus perpetrata extitit, non gemerent nee

15 turbarentur eo, quod11 ipsorum liberatio erit prior quam ipsius erit ab illis partibus recessus, nullus ciuium tanto posset uigore subleuari, quin aut ipsam urbem relinqueret aut doloris tactu uita non priuaretur.

Et cum nil a rege fideles habere possent nisi tantum ignominie_ et discriminis desperationem, (fol. 58/58') accedunt humiliter ad eum, ut12, ex quo sic contigit

20 casus, saltern eos reconciliare studeat cum antiquis hostibus. Ad quorum supplica-tionem voluntarium se obtulit, sed effectum minime tribuit. Dissimulans se uelle, treguam proclamauit cum Uenetis, sed post ad quid13 hec tregua? Nonne14 es tu15

continue concors cum Uenetis, quos asserebas16 inimicos mortales propter partici-pationem interitus Andree_, regis Neapolitani, vestri germani fratris? Putatis vestrum

25 scelus sub tegimento claudere, sed magis serenum quam Phebus apparet in polo. Et non suffecit he_c17, sed die secundo18 Iulii crastino reliquos trabuchos exercitus

siniuit19 per illos incendere20 preterquam unum, quern olim Nicolaus, banus Slauonie21,

Lucius Ms. eoquia; Lucius DR et Schwandtner eo quia. Ms. ZK Zadar cum. Lucius Ms. et Lucius DR quod. Lucius Ms. et Lucius DR non ne. Lucius DR aestu. Corr. ex Fumatis asserebat. Ms. ZK Zadar hoc.

Ms. ZK Zadar Proximo; Lucius Ms. 2°; Lucius DR 2.; Schwandtner secunda. Schwandtner siuit.

Schwandtner incendi.

Lucius DR Sclavoniae; Schwandtner Sclauoniae.

243

Nikola, kojega je osramoćena kralj uklonio s banskog položaja. Sada kralj traži da razgovara s Mlečanima, možda od straha pred barunima, a Zadranima upućuje slatke riječi, no po ishodu jasno se vidi da one nemaju nikakva djelovanja. Nekoga od svojih perjanika odabere za izaslanika u grad Mletke, pod vidom utvrđivanja primirja, na što su kralja Zadrani poticali. No unatoč tome utvrđena je istina da taj nije zbog toga prešao preko mora, nego je izvjesnije i vjerojatnije da je to učinio da primi nagradu za trud i plaću za sramotno i prijekorno djelo, jer se smatra da kralj na to nije pristao.

I bez oklijevanja, dok se zadržavao ondje, 3. srpnja kralj prekine primirje, udalji vojsku, napusti zadarsko područje i stane žurno upravljati svoj put prema vranskom kraju, a zatim se tu zadrža nekoliko dana i, udaljivši čitavu vojsku, stane bez odmora jahati u panonske predjele.

Opsjednutima i napuštenima u borbi podvostručava se sada bol, pa od žalosti ne mogu jasno smotriti nikakvu spasonosnu odluku. Hode kao bez života i naposljetku tako oplakuju prevara onoga tako uzvišena vladara i tako pohlepnu lakomost njegovih baruna da ne bi većom žalošću plakali ni da im je onoga dana svima zajedno imala biti odrubljena glava.

<10.> Jadikovanje Zadrana protiv zraka sudbine i protiv drugih

I ne vrijedi im žalba na zrake sudbine, koju silnim jaukanjem zazivaju i pitaju: O čudnovata i nepostojana sudbino, o poretku svijeta! Ti koja opravdano imaš vlast nad nebeskim i zemaljskim područjem, zašto si tako proračunato odustala od svojih ciljeva? Zašto u svagdašnjici nisi protegnula svoju sreću na naše doba, nego si na one

1 Lucius Ms. offitio. 2 Ms. ZK Zadar Bannatus. 3 Lucius DR et Schwandtner ignominiatum. 4 Ms. ZK Zadar Bannorum. 5 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. pr^fatur; Lucius DR et Schwandtner praefatur. 6 Ms. ZK Zadar post; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner propter. 7 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest per. 8 Ms. ZK Zadar habuere. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner efficaciam. 0 Lucius DR et Schwandtner spe. 1 Corr. ex Fumatis recoconciliationem. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quare. 3 Lucius Ms. et Lucius DR in consensisse; Schwandtner consensisse. 4 Schwandtner nullam. 5 Schwandtner moram. 6 Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest ibidem.

244

quern rex ab officio1 banatus2 ignominatum3 deiecit, Iadertinis transmisit. Nunc appetit rex Uenetorum colloquia forte baronum4 formidine, dulcia prouerbia profatur5 Iadertinis, sedpatet6 per7 effectum operis nullam habere8 efficatiam9. Elegit in legatum qüempiam ex suis commilitonibus ad urbem Uenetiarum sub specie10 confirmandi reconcilia-

5 tionem11, quam ladertini instigauerant regem. Sed nihilominus Veritas fixa habetur, quod non hac de causa, sed certius et credibilius ipsum transfretasse suscipiendum eius laboris premium et tanti ignominiosi uituperii solutionem, quia12 idem rex inconsensisse13 arbitratur.

Et nulla14 mora15, ipso rege ibidem16 faciente, infregit treguam tertio intrante die l o lulii, a partibus Iadre_ amota militia discesit17, in finesque Aurane suam callem cepit

festinare, deinde aliquot dies ibidem ferre inducias ammoto18 vniuerso exercitu equitare non cessabat ad PanoniQ19 partes.

Geminatur20 nunc obsessis (fol. 58759) dolor relictis agone nullumque ergo21

salubris consilii ualent perspicaciter pre tristitia speculari. Incedunt ut a uita priuati, 15 tandem dolum22 illius tarn excelsi principis et tarn appetibilem suorum baronum23

auaritiam, quodsi24 illo die25 unanimiter omnes capite mutilati fuissent, maiori merore non deflerent.

<10.> Lamentatio Iadertinorum aduersus radios fortune et ad alios

Nee illis ualet conquestus ad radios fortune,, quam26 magno uociferabant27 ulularu 20 ac inquirunt: O mirabilis fortuna et inconstans, o machina mundi condita! Que28

celestium et terrenorum locorum iuste principatum tenes quidue29 sic sagaciter tuas metas resignasti? Cur in diurnorum non dilatasti prospera euo30 tua, sed sic repente31

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner discessit. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner amoto. Ms. ZK Zadar Pannonie^; Lucius Ms. Pannoniq; Lucius DR et Schwandtner Pannoniae. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Terminatur. Ms. ZK Zadar quo. Lucius DR et Schwandtner dolus. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner bonorum et Ms. ZK Zadar Baronorum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quod si.

Ms. ZK Zadar die illo. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. Schwandtner vociferabantur.

Corr. ex omnibus mss. Qui.

Lucius Ms. et Schwandtner quodue; Lucius DR quodve.

Lucius DR aevo; Schwandtner aeuo.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner repenti.

245

nedužne Zadrane, koji su se odlikovali tolikom vjernošću da su se radije izlagali smrti i teškoj nevolji negoli sklapali ikakav čvrsti savez bez odobrenja svoga kralja, tako iznenada upravila svoja kola i možda protiv njih usmjeravaš svoju snagu? Ali nema nikakve sumnje - ti si posve bešćutna u svemu što slijedi, tako da preteškim udarcem, stalno budna, ubijaš. Što se naime više uzdaju u tvoju naklonost, to ih strasnijim udarcem strmoglavljuješ u provaliju. Tvoja je dužnost pomagati one koji se u te uzdaju ako i neće da slušaju. Proklet je dakle čovjek koji se slijepo u tebe pouzdava. -Čovječe, koji si pepeo, zbog čega tako sramotnom tužbalicom obezvređuješ moje čine koji su praćeni dobrom? Zar je tobom ovladala prezriva neupućenost da

Sudbinom se zovem jer nisam svima ista, A kad se ne bih vrtjela, ne bih se sudbinom zvala.

No doista, koliko se poželjnija pojavljuju svjetovna dobra, toliko ih se mudar čovjek mora većma bojati i izbjegavati ih.

Nije uistinu dolikovalo da se živo prepuste veselju oni koji su s velikim zanosom govorili neka u svojoj sreći ne dopuste da se itko izdigne kako im u nesreći ne bi poslije smrti duša gore stradala. Sudbina ih je uistinu zaprepastila i potresla takvim razdorom da su vrlo mnogi pučani postali bjegunci i kleti buntovnici protiv vlastitoga grada. Upravljače grada muči živa vatra, te uviđaju da ih snalazi ono što treba da podnosi krhka i strpljiva čovječja priroda. Ne mogu prevladati strpljivost, nemaju mjedeno srce i nisu othranjeni među strašnim tigrovima i otrovnim zmijama. Na njih se, čini se, podiže dvosjekli mač. Njihova je naime kitara razbijena, glazbalo veselja propada u suzama plača, um popušta, razum otupljuje, shvaćanje otkazuje, pamćenje slabi, osjećanje drhti, a u tome nedostaje mašte. O da je ona mudra sudbina, kad je

Ms. ZK Zadar quam. Corr. ex Fumatis discrimi. Ms. ZK Zadar quod. Ms. ZK Zadar nullus. Corr. ех Fumatis tranquiliora et Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner tranquilliora. Ms. ZK Zadar uibrando. Ms. ZK Zadar interimas. Ms. ZK Zadar quoniam. Ms". ZK Zadar sperantibus. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nolint. Lucius DR et Schwandtner execratur. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner mons. Corr. ex omnibus frequentatis. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner paruipendes et Ms. ZK Zadar paruipendis. Lucius Ms. que; Lucius DR et Schwandtner quae.

246

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

curriculo illos insontes Iadertinos, qui tanta fidelitate uigebant, quod potius morti et1

tanto discrimini2 se disponebant quam3 absque eorum regis obtento commeatu nullum4

federis iudicium roborare eligebant, et tales extendis tuas uires fortasse? Sed certitudinaliter tranquilior5 erogas te in sequentibus, ut grauiori iactu uigilando6

interimis7. Nam quantum8 tua abundantius confidunt prosperitate, hos terribiliori ictu in abyssum precipitas. Tuum est iuuare in te sperantium9 nolle10 obedire. Execratus11

igitur homo, qui in te iuste confidit. O homo, qui cinis es, cuius rei causa meos12

actus a bono frequentatos13 sic turpiter conquerendo paruipendes14? An ignorantia spernibili cingeris, quod15

Dicor fortuna, quia16 non sum omnibus una, Nam si non rotarer, non fortuna uocarer.

Sed certe quanto appetibiliora mundi proueniunt17, tanto a uiro sapienti sunt fertilius formidanda pariter et fiigienda.

Non decebat illos sane lance assumere letitias, que18 cum iubilo ad magnum ischiros resonare, (fol. 59/59') ne in prosperitate eorum quemquam19 extolli permittant, ne post mortem20 in aduersis anima diuersius consternat21. Et certe consternauit et tali dissipatione commouit, quod plurimi22 plebeati23 facti sunt fugaces et proprie ciuitatis diri rebeliones24. Cruciantur regnatores urbis igne uiuaci, iudicant sibi illud surgere25, quod humanitas fragilis et patiens26 est ad tolerandum. Pacientiam27 nequeunt superare, carent eneo pectore nec sunt nutriti inter horrendos28 tygres et uenenosos chylindros. Contra eos uidetur insurgere gladius biceps, nempe eorum cithara29 scissa est et organum letitie_ in flentis lachrymas30 defectum patitur, mens succumbit, ratio31

hebetat, intellectus reclamat, memoria titubat et tremit sensus, imaginatio in tantis

16 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quare. 17 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perueniunt. 18 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. 19 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quemque. 20 Corr. ex Fumatis nön (?). 21 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner consternant. 22 Ms. ZK Zadar plurrimi. 23 Ms. ZK Zadar Plebejati. 24 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner rebelliones. 25 Ms. ZK Zadar surgeri. 26 Ms. ZK Zadar quoties. 27 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner patientiam. 28 Ms. ZK Zadar et Schwandtner horrendas. 29 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner cythara. 30 Lucius Ms. lachrimas. 31 Ms. ZK Zadar non.

247

pružala hranu, naglo sišla kao vrhunski udes! Smatraju da trpe kazne prvog čovjeka i boje se okrutne presude. Promijeniše svoj položaj iz slobode u ropstvo, iz slave u sramotu i iz časti ni u kakvo vrijedno stanje. Zbog toga, dok je čovjek bio u časti, nije to uviđao, pa je zato uspoređen s nerazumnom stokom i postao joj sličan.162

Što će, kralju, kralju, o tebi suditi svijet kao cjelina? On te naime, u zabludi, držao za svjetskog vladara, ali sad su ljudi promijenili mišljenje. Smatrali su da si vladao većim dijelom svijeta, ali sada ugled tvojeg dostojanstva pripisuju sebi tvoji pohlepni suborci koje si iz ropskog stanja uzdigao do slave dostojanstva. Gdje je tvoja zakletva kojom si malo prije davao obećanja? Bio si voljan radije odabrati smrt nego napustiti one vjerne podanike. No tvoji pohlepni konzuli doista su se pobrinuli za blagajnu. Takva je sada tvoja vjernost u očima sviju jer si tako poučio svoje dvorjanike, koji su se u tvojoj nazočnosti drznuli počiniti tako krupno sramotno djelo zato što si neiskusan, a tvoji se knezovi goste ođjutra.163 Tako si ih pustio nekažnjene, tako francuskom dvoru, Čijeg se roda nazivaš potomkom, stvaraš tako veliku sramotu, a protiv onih, koji su te poštovali kao gospodara, golem zločin. Smatraš se slabićem164 i nisi zauzdao svoje ljude žvalastim uzdama. Uz zakletvu si doista tvrdio da si Zadrane zavolio tolikom ljubavlju daje dolično, makar se potrošilo blago polovice tvojega kraljevstva, osloboditi ih mletačke vlasti i da bi bilo gore odbiti ih kraljevskim žezlom na početku ili u sredini nego okaljati svršetak, koji je bio tako strašan! Manji bi zločin bio počinio da si ih vlastitom rukom zadavio nego što si privolio da ih snađe tolika nevolja i opasnost. To je, eto, ona krasna nagrada kojom si obdario svoje pre vjerne Zadrane!

Nego, Zadre, evo, tvoj je kralj došao, kralj se povukao, a vas shrvao teškom robijom. Željeli ste dolazak Ugara, a oni su na vas nasrnuli dvosjeklim mačem: uopće niste bili svjesni, niste znali što tražite.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner alimorüa. Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. descendisses. Schwandtner prothoplasti. Ms. ZK Zadar iminentemque. Corr. ex Fumatis municipatum. Ms. ZK Zadar propria. Ms. ZK Zadar factus est. Schwandtner existimabit. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner approbat. Ms. ZK Zadar etiam. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner tanquam. Ms. ZK Zadar mutauit. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner imperasse. Ms. ZK Zadar dignitatis gloriam. Lucius Ms. et Lucius DR pollicitabas; Schwandtner pollicitabaris. Lucius DR et Schwandtner valebas. Ms. ZK Zadar reseruata.

248

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

non sufficit. O vtinam ilia sapida foruma, cum alimoniam1 prestabat, repente sors excelsa descendisset2! Prothoplausti3 penas experiri putantur immitemque4 sententiam metuunt. Mutarunt statum de libertate ad mancipatum5, de gloria ad uiruperium et de honore ad nullius generis probitatem. Ob hoc homo, cum in honore esset, non intellexit,

5 propterea6 comparatus est iumentis insipientibus illisque est/actus1 similis. Quid de te machina mundi extimabit8, o rex, o rex? Aserebat9 enim te10 tamquam11

ignorans cosmarium. Nunc opinionem mutarunt12, iudicabat imperiasse13 grandiorem partem uniuersi, nunc tue_ dignitatis titulum tui auidi commilitones sibi ascribunt, quos de seraitutis statu ad gloriam dignitatis14 sublimasti. Vbi iuramentum tuum,

10 quod paulisper policitabas15? Potius uolebas16 mortem eligere quam illos fideles deserere. Sed tui cupidi consules certe in fisco reseruatum17, uti18 est tua fides uniuerso hodie, prout taliter (fol. 59760) tuos edocuisti tyrones, qui tam grande dedecus in tui presentia ausi sunt perpetrare, quippe rudis es, et principes tui de mane19 comedunt. Sic impune20 relaxasti illos, sic aule Gallice, ex cuius stirpe appellaris te fore indutum,

15 tam grande fabricas opprobrium, ingens scelus in illos, qui te ut dominum21 colebant. Inbecilem22 te reputas nee camum mordibilem super tuos commisisti23. Asserebas enim24 illos cum iuramento tanta charitate dilexisse, quod, licet dimidii tui regni thesaurus esset distrahendus, decet, ut illi liberentur a Venetorum imperio deteriusque foret regio sceptro ab exordio et medio eos renuere quam finem tam terribilem

20 maculare. Minus facinus committeres tuo proprio25 ipsos iugulare lacerto26 quam in tanta calamitate et discrirnine affici uelle. Hoc quidem est premium illud tam speciosum, quod fidelissimis tuis Iadertinis colargitus27 fuisti!

Sed, o Iadera28, ecce tuus rex aduenit, rex recessit, in aspero ergastulo uos afflixit. Optastis aduentum Ungaroram29 mucrone30 bicipite31 super uos irruentem,

25 penitus ignorastis, quid petere nesciuistis.

Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest uti. Ms. ZK Zadar manu. Ms. ZK Zadar impunes. Ms. ZK Zadar Deum. Ms. ZK Zadar Jmbecillem; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner imbecillem. Corr. ex Fumatis commsisti. Ms. ZK Zadar nam. Ms. ZK Zadar Jmperio. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner gladio. Ms. ZK Zadar collargitus. Lucius DR et Schwandtner Iadra. Ms. ZK Zadar Hungarorum. Ms. ZK Zadar mucronem. Ms. ZK Zadar bicipitem; Lucius DR et Schwandtner bicipiti.

249

<11.> О pobuni puka i kako mu koljenovići, da ga umire, dijele zlatnike

I kad je isti kraljev izaslanik primio od Mlečana neizvodljiv zadatak, Zadrani su se nadali da će njihova međusobna sloga već biti ojačana, ali se on drugim putem vrati u svoju zemlju. Videći sporost i neuspjeh tog izaslanika, nesretni su se Zadrani tužili - iako je to njihov zločin zahtijevao - što od kralja, kojega su štovali kao sveca, nisu mogli primiti oslobođenje zavičaja, nego su samo dobivali nesigurne izjave. Međutim, u gradu je došlo do nereda zbog šarolike pobune bogatih pučana protiv odličnika.

No, od imućnog puka veoma mnogi zbog lakomosti postadoše kleti izdajnici vlastitog zavičaja. Buntovnici su neprijateljima odavali stanje grada i poticali ih da udare većim snagama. Po gradskim se ulicama dizala golema buka, a prosti se puk veoma žestoko bunio protiv onih koji su se zalagali za međusobno izmirenje. Nijedan odličnik nije se odveć sigurno usuđivao kretati po gradu, nijedan nije imao smjelosti da ikoga od njih javno prekori makar bio u srcu razdražen. Naprotiv, kad bi te seljačine ugledale kojeg uglednoga čovjeka, sasule bi na nj mnoštvo uvreda. Naposljetku ljudi u kojih je rukama bila vlast u gradu, da bi smirili prosti svijet, dadu preko dva službenika komune iz redova puka i jednog plemića razdijeliti među siromašnije tisuću zlatnika. Takvo darivanje nije izvršeno samo jednom, nego više nego četiri puta. Dijelili su im novac zajednice, no to nije urodilo nikakvim uspjehom ni plodom, štoviše buntovnici su postajali sve luđe obijesni, jer tko štedi šibu, kaže Mudrac u Poslovicama, mrzi sina.165 Gdje bi se god pučani skupljali, čitavo njihovo negodovanje i pobuna bili su usmjereni protiv gradskih upravljača, za koje su tvrdili da ne žele sporazum s neprijateljima. Njihova su usta doista govorila pravu istinu jer su plemići odlučno odbijali jaram koji su im željeli nametnuti Mlečani, a mogućnosti za to ne bi nedostajalo.

Ms. ZK Zadar aquietatione. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR nummos; Schwandtner NVMMOS. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR dispensant; Schwandtner DISPENSANT. Ms. ZK Zadar a Venetis. Lucius Ms. pr^cepisset; Lucius DR praecipisset; Schwandtner praecepisset. Ms. ZK Zadar Jadertini; Lucius Ms. et Lucius DR Iadretini; Schwandtner Iadertini. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner lenitatem. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner in effectum. Corr. ex Fumatis exingente; Ms. ZK Zadar exigenti; Lucius Ms. exigentj; Lucius DR et Schwandtner exigent. Lucius DR et Schwandtner de merito. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner liberationi. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nequissent. Ms. ZK Zadar plurrimi. Corr. ex Fumatis Rebelionis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner asperrime.

250

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

<11.> De seditione in plebe et qualiter ingenui pro ipsius inquietatione1

numos2 aureos eis dispenssant3

Et dum idem regis legatus munus insolubile Venetis4 percepisset5, Iadratini6

sperantes concordiam fore inter illos iam roboratam, sed per alteram uiam reuersus est in regionem suam. Lentitatem7 et ineffectum8 ipsius nuntii ipsi ladertini infejices concipientes, eoram exigente9 demerito10, quod11 Hberationem12 (fol. 60/60') patriq ab illo, qui ut sanctus honorabatur, acceptare nequiuissent13, sed ab eo inconstantia verba accipiebant, in uaria seditione pro parte pinguium plebeiatorum aduersus egregios extitit ciuitas commota.

Sed plurimi14 ex crasso vulgo propria patri$ fuerant propter cupiditatem perfidi proditores. Rebelliones15 statum vrbis hostibus declarant, hortantur eos maiores amplexandas uires. Fit ingens strepitus per uicos ciuitatis, asperime16 tumultuant17

intimates erga consentientes reconciliationi. Nullus insignium tutus ualde per urbem uagare18 audet nullusque prouerbium irascibilis cordis nemini19 illorum resonare audet, immo isti populati villici intuentes quempiam egregium se_pissimis ignominiis iactabant. Tandem viri inter manibus20 urbis pendebant pro quietatione rusticalis populi mille aureos comunis21 per duos officiales22 comunis23 vulgi et unum nobilem iubent per infimiores24 distribui. Et similis dispensatio non extitit unica, sed plusquam25 bina et bina, numi26 vniuersitatis illis fuerant dispenssati27, sed aliquis profectus28 seu fructus operis ex hoc minime sequebatur, immo dementiorem capiebant audaciam. Nam qui parcit virge, inquit Sapiens in Prouerbiis, odit filium. Ubi erat quidem29 congeries plebeiatorum, totum eorum murmur et tumultus erat aduersus urbis pretores, concordiam per hostes eligendam illos nolle asserebat. Sed veritatis stilus ab eorum ore prosiliebat30, cum (fol. 60761) generosi illud iugum, quod Ueneti affectabant, possibilitas non denegaret, protinus abiiciebant.

Schwandtner tumultuantur. Schwandtner vagari. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner condiscemini; Lucius Ms. cordis cemini. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner manus. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner communis. Ms. ZK Zadar officiales duos. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner communis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infimiores.

Schwandtner plus quam. Ms. ZK Zadar nummi.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner dispensati. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner perfectus.

Lucius Ms. quqdam; Lucius DR et Schwandtner quaedam. Ms. ZK Zadar prosiliebat.

251

No jednoga dana, i to 19. srpnja, najniži se puk u velikom broju iznenada sakupi na većem trgu naoružan određenim ratnim oružjem i tu se utvrdi, podiže veliku viku te silovitim i prijetećim riječima stade napadati plemiće izjavljujući da bi radije potpuno predali grad duždevoj vlasti negoli su voljni ostati i dalje u tako teškom položaju. Naposljetku, upravljači grada, prinuđeni i najveći dio njih prestravljeni, da bi smirili narod odrede za izaslanike zapovjednicima neprijateljske vojske dva plemića i jednog pučanina. Kad su se našli pred tim zapovjednicima, iznesu razlog svog izaslanstva. Čim su završili svoj govor, jedan od zapovjednika prema prethodnom dogovoru prozbori ovako: "Spremni smo ljubazno postupati i držati se prema onima koji su tako teško zastranili s puta pravednosti i koji za svoje čine ponizno mole tako velik oprost: neka odmah i bez okolišanja predadu ovaj grad, koji nepravedno posjeduju, bez prepreka, sa svim utvrđenjima, tvrđavama i podgrađima, smještenim bilo u gradu bilo izvan gradskog posjeda, ili neka ih građani prenamjene po svojoj volji i na svoju korist, samo neka pri tome zadrže vjernost dostojnu podvrgavanja duždevoj vlasti. A ako se tko pokaže tako drzak da bi se volio podvrgnuti tuđoj vlasti, neka zbog pravednosti bude izveden pred sud koji će odrediti duždeva Visost. Neka to ne bude samo dodano ugovoru kao na otvorenim stranicama, nego Zadrani moraju i potvrdnom riječi potkrijepiti svoju čvrstu vjernost". Kad su ti isti izaslanici potpuno, smatra se, shvatili riječi onih koji su ih izlagali, dođu u grad i njegovim upravljačima redom izlože odgovor koji je dobilo njihovo izaslanstvo. Na to svi rektori,166 kojih su bila trojica, i dvanaest zadarskih predstavnika, o kojima je ovisio čitav grad, zaključe da će svjesnom odlukom radije odobriti da sugrađani međusobno jedu svoje udove nego pristati na takve uvjete, i izjave da ne žele svoj zavičaj podvrgnuti pod takvu vlast.

No tada se svjetina raspali protiv njih još žešćim bijesom, uskrati im poslušnost, udeseterostruči svoju drskost, usplamti žestinom i ne dadoše se smiriti. Toliko se naime bila povećala opačina i obijest toga bezumnog mnoštva i tako je pogubno bio pobunom zahvaćen cjelokupan grad, daje, uz privolu pučanstva, neprijatelje koji su

1 Ms. ZK Zadar XIV0; Lucius Ms. XIII.; Lucius DR et Schwandtner XIV 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infimus. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner grandibusque. 4 Lucius DR et Schwandtner resonant. 5 Corn ex Fumatis impetriosis. 6 Ms. ZK Zadar minaciosis. 7 Lucius DR et Schwandtner insultant. 8 Corr. ex Fumatis satisfaciedo. 9 Corr. ex Fumatis plurima; Ms. ZK Zadar plurrimi. 0 Corr. ex Fumatis pronuntiarent. 1 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner hec. 2 Corr. ex Fumatis quin cuncte; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quam cito.

252

Quodam vero die XIIII01 Kalendas Sextilis mensis imfimus2 populus grandi comitiua in maiori publico foro certis armis protinus bellicosis amicti stabilierunt locum grandisque3 uocibus resonans4 ac nobiles imperiosis5 et minacibus6 insultans7

verbis, penitus ciuitatem velle submitti Ducali imperio quam in tali morari uelle 5 discrimine. Denique pretores coacti pro satisfaciendo8 populo ac plurimi9 perterriti

formidine duos ex egregiis etunum ex illis ad capitaneos inimicorum exercitus destinant innuntios. Qui constituti coram ipsis capitaneis causam suq legationis pronuntiantes10

et, dum ipsi legati finem suorum fecissent verborum, quidam eorum consulte in he_c verba prorupit: Paratos nos fore fauorabiliter tractare et habere eos, qui sic a uia

i o rectitudinis deuiarant, qui tam grandem et humilem veniam exposcunt ex commissis, cum hoc11 puncto12 et perpendiculo urbem hanc prebeant, quam iniuste possident, expeditam cum cunctis eius vallatis castris et oppidis tam sitis intra ciuitatem quam extra gazas ciuitatis, siue ipsi ciues in sui libitum et commodum conuertant, dummodo13 fidelitatem condignam subiectionis Ducali dominationi perficiendo

15 retineant. Quodsi14 aliquis tante temeritatis compertus merit, qui potius aliene subiectioni attentauerit se suppetere, pro iustitia cedat arbitrio, cuius Ducalis celsitudo mandatum (fol. 61/61') ordinaret, et hec non ut per patentes paginas modo federis sit ascriptum, sed verbo quo affirmant Iadertini fidem credulam debeant adhibere. Exponentium15

uerba idem nuntii16 plenarie intellexisse habetur, vrbem adeunt, pretoribus eiusdem 20 seriatim responsiuam legationis exponunt omnesque rectores, qui17 erant numero

tres, et duodecim oratores Iadre_, in quos tota vrbs pendebat, decreuerunt ex certa scientia potius uelle artus ciuium mandere quam ad tales conscendere uelle18 condi-tiones nee eorum patriam tali suppetere uelle imperio.

Sed turn grex inflamatiori19 furore contra illos accenditur, ipsi obtemperare non 25 student. Decuplat20 audatiam21, feraet indignatione22 et nee saturari ualent, tanta23

siquidem ipsius dementis gregis24 geminata erat iniquitas et elatio ac in tanta seditione uniuersa ciuitas est corrupta, quod secundum libitum populi hostes remigantes iuxta

Ms. ZK Zadar dumodo.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quod si.

Corr. ex Fumatis Et ponentium et Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ponentium.

Ms. ZK Zadar jidem nuncij.

Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest qui.

Apud Ms. ZK Zadar deest uelle.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner inflammation.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deculpat.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner audacia.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner indignatio.

Apud Ms. ZK Zadar deest tanta.

Ms. ZK Zadar gentis dementis.

253

veslali uz obalu grada, navodio da sa brodova počesto silaze na kopno, a nitko nije imao toliko snage da bi se mogao oduprijeti volji svjetine i poduzeti nešto suprotno njezinu zahtjevu. Oni pak koji su podnosili te udarce nisu se usuđivali javno pokazivati nikakav znak ogorčenja.

Jednoga dana, i to 19. srpnja, dođe do toga daje puk listom, naoružan sakrivenim oružjem, došao s velikom bukom i snažnom vikom na gradsku tržnicu: da odrješito traže mletačkog poglavara. Zbog njihovih prijetnji plemići, shrvani silnom tugom, odviše se uplaše u svom srcu pa tako zastrašeni nisu mogli izustiti ni riječ da bi došlo do smirivanja. Međutim, još nije bilo prošlo podne toga dana, kad neki kolovođa iz pučkog staleža, jedan od najistaknutijih i glavnih, promicatelj takva zlodjela, ostavi svoj imetak i sa svojim srodnicima pobjegne iz grada i tako postane javni izdajnik i urotnik protiv vlastite domovine. Njegov prijelaz k neprijateljima uvelike osokoli plemiće protiv kojih je bila skovana urota. Sam puk dolazio je ulicama u senat kao da mu je glava odrubljena. Ali, nijedan upravljač ni zastupnik nije se usudio podići ruku ni na kojeg pučanina.

Dok se toga dana primicala večernja, Mlečani podignu na području sv. Mateja167

izvan grada dva manja katapulta kojima su češće gađali neprijatelje. Sami upravljači grada, ostali njihovi sumišljenici i ljudi vjerni svojem gradu bili su u takvoj muci da im je već bio omrznuo život. Nitko od njih nije računao s mogućnošću da će se izvući iz te nevolje a da ne padne u ruke neprijateljima. No onaj za čiji se svaki dar i svaki savršeni poklon168 jasno vidi da ima potpuno opravdanje, koji može izliječiti svaku tegobnu bolest, koji je i gonjenje Davida slomio i raspršio na kraj svijeta,169 smilovao se - kako bi on spoznao njegove tragove - borcima da zablistaju nekim divnim i novim sjajem.

<12.> Kako su plemići suzbili pučane time što su neke od njih po pravdi smaknuli

Dana 23. srpnja, one nedjelje koju Zadrani nazivaju blagoslovljenom, dogodi se da su neki pobunjenici, koji su bili prebjegli k neprijateljima, veslali u nekakvu čamcu

1 Ms. ZK Zadar litus. 2 Corr. ex omnibus ciuibus. 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner opportunum. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner aliquod. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner indicium. 6 Ms. ZK Zadar Decimo Nono; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner decimo nono. 7 Ms. ZK Zadar Principatum. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Venetiarum. 9 Lucius Ms. et Lucius DR sumpserint; Schwandtner sumserint. 0 Ms. ZK Zadar bistertia. 1 Corr. ex Fumatis consummasse et Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner consumatur.

254

littus1 vrbis condescendere de nauibus2 in terram sej)ius faciebat nec erat aliquis tanto uigore suffultus, qui eius poterat resistere uoluntati ac oppositum3 eorum nutui aliquid4 retractare. Sed hi, qui hos ictus supportabant, nullum indignationis inditium5

propalare publice presumebant. 5 Quodam vero decimonono6 Iulii hoc contigit: Vniuersa plebs armis latentibus

amicta in publico ciuitatis mercato cum valido strepim et uocis clangore adiuit: prorsus appetere principem7 Venetianum8. Quorum minis ingenui ciues nimiam cordis formidinem sumpserunt9, (fol. 61762) ex dolore ingenti et pauore precincti uerba pro statu pacifico eructare non ualebant. Sed nedum eiusdem diei hora bis tertia10

i o consummasset11, Cephas quidam plebis de eorum conditione inter principalissimos et capitales et tam diri seminator facinoris suis relictis gazzis12 cum suis affinibus a ciuitate refugit factusque sue patrie_ publicus proditor et conspirator. De cuius saltu sublime hortamen generosi concives, contra quos erat facta borgella, sumpserunt13, illud vulgus in senatum tamquam14 capite detruncato per uicos gradiebatur. Sed nemo

15 pretorum seu oratorum in aliquem eorum manum extendere presumebant. Et dum idem dies penes vesperorum cantum appropinquasset, duos trabucellos

in metis S.15 Mathei16 extra urbem dicti Ueneti erexerunt, quibus17 inimicos sepius offendebant. Et dum ipsi pretores et ceteri eorum consentanei ac urbis SUQ fideles in tanta essent agonia positi, quod huius uite tedium iam habebant, nemo eorum putabat

20 a tanto euadere posse discrimine, quin in manibus18 corraat inimicoram. Sed ille, a quo omne datum et omne donum perfectum dignoscitur habere fundamentom, cui posse est omnem curare morbum languidum, qui etiam Dauidis persecutionem confregit et in fines orbis dispersit, quodam admirrabili19 et nouo splendore, ut agnosceret eius vestigia, misertus est luctatores20 corruscare21.

2 5 <12.> Qualiter generosi cives suppetunt plebeiatos propter iustitiam contra ipsos exactam (fol. 62/62')

Dominica quadam, tertio viceno die Quintilis mensis, quam Iadertini benedictam dominicam dicunt, contigit quod quidam rebeliones22, qui ad hostes saltum fecerant,

Lucius DR et Schwandtner gazis. Schwandtner sumserunt. Ms. ZK Zadar tanquam. Ms. ZK Zadar Sancti. Lucius DR et Schwandtner Matthaei. Corr. ex Fumatis qua; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia. Ms. ZK Zadar manus. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner admirabili. Lucius DR et Schwandtner lucratores. Lucius Ms. et Schwandtner coruscare. Ms. ZK Zadar Rebelliones; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner rebelliones.

255

uz obalu na istočnoj strani grada. Neki iz pučkog staleža, vjerni rodnome gradu, pozovu ih na kopno pretvarajući se da se s njima slažu. Oni im povjeruju i pristanu uz obalu. Drugi koji su bili skriveni u skrovištima ustanu i te urotnike, kojih je bilo pet, čvrsto zgrabe, svladaju i uhvaćene dovedu pred rektore grada. Za njima nagrne čitav puk, ali nitko nije bio tako drzak da bi ih pokušao oteti iz njihovih ruku.

Kad se od tih urotnika mirno, bez upotrebe ikakva mučila, istisnula prava istina, oni otkriju brojne sudionike u tom zločinu. Upravljači, konzuli170 i plemeniti sugrađani bili su voljni radije pretrpjeti nemilu smrt nego da u toj prigodi sveta pravda zbog onih izostane. Jedanaest uglednijih i biranijih iz staleža pučana koji su priznali zločin bace u teške okove, a od plemića samo Bivalda, sina Grgurova, Botono, kojega spomenusmo po imenu u početku ovog našeg djela punog gorka prijekora u sedmom poglavlju, zajedno sa starijim sinom po imenu Grgurom odijeljeno zatvore u mračan zatvor.

Oni ljudi izgube pouzdanje, njihove se skupine rasprše, u narodu prestane mrmljanje, od straha svi stanu izjavljivati da su voljni mirovati pod brižnom obranom i zaštitom upravljača i plemića i pod njihovim okriljem. Postanu mirni kao janjad iskazujući poštovanje prema plemićima i pristanu podvrgnuti se volji upravljača. No veliki broj onih koji su pristali uz taj zločin potajno ostavi grad napustivši u velikoj žurbi svoj dom i neprijateljima potanko izloži ono stoje izvršeno po zapovijedi zadarskih plemića.

Kada je otkrivena istina i postupak zlikovaca u tako strašnoj izdaji, na blagdan apostola Jakova, sina Zebedejeva,171 javno posred gradskog trga, gdje se bio sabrao čitav narod blagoslivljajući Boga i svoga pastira koji je otkrio i iznio na javu tako strašnu zamisao, upravljači, neometani nikakvim zaprekama, dadu onom plemiću

1 Ms. ZK Zadar litus. 2 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner spe. 3 Ms. ZK Zadar litus. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner eos. 5 Schwandtner ipsios. 6 Lucius DR manibus. 7 Ms. ZK Zadar injecerunt. 8 Ms. ZK Zadar deualatum; Lucius DR et Schwandtner devallatus. 9 Ms. ZK Zadar attentaret; Lucius Ms. attemptater. 0 Lucius Ms. opere; Lucius DR et Schwandtner ope. 1 Ms. ZK Zadar aculei. 2 Ms. ZK Zadar et Lucius DR quam plures. 3 Ms. ZK Zadar Sanctam. 4 Ms. ZK Zadar Justitiam. 5 Ms. ZK Zadar desistere.

256

in quadam cymba iuxta littus1 ex quirinali plaga vrbis remigantes, aliqui fideles patriq ex infimatum ordine sub specie2 fiducie illos ad terram conuocant. Quibus fide adhibita iuxta littus3 applicarunt. Insurgunt quidam, qui in latibulis erant latitati, illos4

conspiratores, qui erant numero quinque, potenter ceperunt ac in ipsis5 manus6

5 iniecerant7, quos ad rectores ciuitatis captiuatos conduxerunt. Post quos totum vulgus est deualatus8, nullus tanta audacia precinctus, qui tueri a manibus illos attemptaret9.

Ex quibus conspiratoribus excussa ueritatis origine sponte absque alicuius specie10

eculei11, quamplures12 participatores huius esse delicti exposuerunt. Eligere plus cupiebant pretores, consules ac generosi conciues duram pati nečem quam sancta13

10 iustitia14 in hoc casu per eos desistat15. Undecim potentiores et elegantiores16 ex conditione vulgi cbnsentanei17 facinoris sub grauibus affixere compedibus ac ingenuum monos Biualdum Gregorii de Botono, quern iuxta principium18 nostri sarcasmos19

capitulo20 septimo recolimus nominasse, pariter (fol. 62V63) cum seniori nato nomine Gregorium21 disiunctim tenebroso clauserant ergastulo.

15 Uli viri22 vires amittunt23, disperguntur comitiue, cessat in populo murmur, quilibet pauore suffultus fatetur sub alis et tegimento24 regnatorum et nobilium et sinu velle quiescere mansuetique ut agniculi efficiuntur, venerantur ingenuum, assentiunt se adherere voluntati pretorum. Quam plurimi25 quidem, qui huic facinori consensum26

prebuerant, clam urbem reliquerunt propriumque habitaculum multa deserunt celeritate, 20 ea quod27 nobilium Iadre_ imperio exactum28 fuerat29, hostibus singulariter indicarunt.

Indagataque rei ueritate modoque tarn cradelis proditionis maleficorum, in festo30

Zebedei apostoli Iacobi in publico et medio foro ciuitatis, ubi vniuersus conuenerat populus deum benedicens ac eorum pastorem, qui patefecit et tarn enorme detexit putatum, absque alicuius impeditionis obstaculo ilium nobilem pariter cum filio binosque

Corr. ex Fumatis elegatiores. Ms. ZK Zadar consentaneos. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Principem. Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. sarcosmos. Schwandtner capite. Schwandtner gregorio (!). Corr. ex Fumatis uilli; Ms. ZK Zadar vili; Lucius Ms. et Lucius DR villi. Lucius Ms. et Lucius DR ammittunt. Lucius Ms. tegimenti. Ms. ZK Zadar quam plurrimi; Lucius DR quamplurimi; Schwandtner Quamplurimi. Corr. ex Fumatis consessum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR eaque; Schwandtner ea, quae. Ms. ZK Zadar et Schwandtner exacta. Ms. ZK Zadar fore; Schwandtner fuerant. Apud Ms. ZK Zadar deest festo.

257

zajedno sa sinom i dvojici od onih jedanaest biranijih pučana odrubiti glavu, četvoricu dadu oslijepiti, a ostalima odrede kao kaznu trajan zatvor u okovima. Ti su naime kleti urotnici bili odlučili da onoga dana kad su zadovoljili pravdu izvedu svoj strašni pothvat, naime da neprijateljima označe neke od većih kula na sjevernoj strani grada i da otvore gradska vrata kroz koja je imala ući mletačka vojska. Međutim, po migu Božje volje nisu mogli uspjeti ni u jednom ni u drugom naumu.

<13.> Zbog neuspjeha izdaje velik se dio mletačke vojske povuče. O gradnji drvene kule

Kad su Mlečani vidjeli da su na mig silnoga Gromovnika neprijatelji skršili pothvat u samom korijenu i da je ona kleto zamišljena zavjera na zahtjev pravde temeljito kažnjena, čim je svanula zora, velik dio boraca vojske iz bastide i dio klina brodova i galija zbog neuspjeha zavjere žurno se povuče i stane hitro rušiti mostove onih golemih brodova kojima je grad bio napadan. Istoga dana ponovo podignu neku drvenu kulu s jednim bojnim strojem poviše luke, gdje je prvotno stajao stikat.

<14.> Kako su Zadrani spalili dvije neprijateljske bojne sprave i kako su Mlečani osvojili tvrđavu sv. Mihovila

Doista, ne jednostavnom volujskom sporosti, nego kao što jelen žudi za izvorom vode,112 tako Mlečani ulažu sve svoje sposobnosti ne bi li neprijatelja svladali, štoviše ustraju u tome.

Jednoga dana, i to 29. srpnja, stanu pripremati opsadu tvrđave sv. Mihovila na brdu, i to sa tri strane, a sa četvrte, naime zapadne, drži je čvrsto opsjednutu klinom

1 Corr. ex Fumatis elegatioribus. 2 Ms. ZK Zadar Jidem; Schzvandtner iidem. 3 Lucius Ms. et Lucius DR decollare; Schzvandtner decollari. 4 Ms. ZK Zadar pronunciarunt. 5 Ms. ZK Zadar nam. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner producere. 7 Corr. ех Fumatis, Lucius Ms. et Lucius DR aliquQ. 8 Lucius Ms. cunctis; Lucius DR et Schzvandtner cunctas. 9 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms. et Lucius DR ciuitatis.

10 Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner infregerant. 11 Ms. ZK Zadar et Schzvandtner pugilum. 12 Ms. ZK Zadar particulam. 13 Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner galearum. 14 Corr. ex Fumatis illarum illarum. 15 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schzvandtner festinanter.

258

ех illis vndecim plebeiatis elegantioribus1 idem2 pretores iusserant decolare3, quatuor ex illis lumine priuari et reliquos sub perpetuis compedibus pronuntiarant4 cruciari. Tale enim5 crudele commissum (fol. 63/63') ipsi iniqui conceptores decreuerant effectui perducere6, ut hostibus illo die, quo iustitiam compleuerunt, aliquas7 ex turribus

5 maioribus sitis ex boreali plaga urbis hostibus designare ianuasque ciuitatis8, per quas Venetorum exercitus ciuitatem9 ingredi debebat, reserare. Sed nutu permittente diuino nee isto nee illo gaudere potuerunt intentu.

<13.> Propter ineffectum proditionis grandis pars exercitus Venetorum recessit, et de confectione vnius batifoII§

10 Sane intuentes Veneti, quod ipsam anchoram nutu magni Tonantis hostes intringerant10 et quod ilia conspiratio dir$ conceptionis integraliter extitit iustitia suadente punita, confestim mane lucescente magna pars exercitus pugillum11 de bastida et particula12 cunei classium et gallearum13 propter ineffectum conspirationis Veneti accelerant pontesque illarum14 ingentium nauium, quibus ciuitas extitit agonizata

15 festinater15 dissipare inchoarunt ipsoque die quoddam16 batifollum17 cum monos machina vltra portum, vbi primitus extitit sticatum, reedificarant. (fol. 63 764)

<14.> Quomodo Iadertini inimicorum duas combusserunt18 machinas et qualiter Veneti ceperunt castrum S.19 Michaelis

Non quidem Veneti20 parua simplicitate lentitatis bubine, sed ceu ceruus adfontes 2 o desiderat aquarum, ita Veneti21 cunctas virtutes in hostes capiendo22, immo23 operando

non cessant. Quodam uicenonono24 Quintilis procurant obsessum statuere25 contra castrum

S.26 Michaelis de monte ex tribus uentis, sed ex quarto occidentali27, scilicet28

Ms. ZK Zadar quendam. Ms. ZK Zadar battifollam. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. combuserant. Ms. ZK Zadar, Lucius DR Sancti; Schwandtner SANCTI. Lucius DR et Schwandtner Venetorum. Lucius DR et Schwandtner Venetorum. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner cupiendo. Ms. ZK Zadar imo. Ms. ZK Zadar Viceno Nono; Lucius Ms. uiceno nono; Lucius DR et Schwandtner viceno nono. Corr. ex Fumatis stature; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner stauere. Ms. ZK Zadar Sancti. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner deest occidentali; apud Lucius Ms. cancellatum ccidentali. Schwandtner videlicet.

259

galija više od šest stotina boraca. Dok su se ti borci žurili da preko mora dođu na to mjesto, u vrijeme večernje istoga dana trubač lagano trubi po gradskim ulicama tihim zvukom da neprijatelji ne bi to čuli. Postoje vjernim građanima izdana zapovijed da se naoružaju i da žurno krenu prema gradskim vratima, tu se ubrzo sakupi više od četiri stotine ratobornih ljudi. Oni izađu iz grada i hitro uprave svoj korak prema onim dvjema bojnim spravama podignutima kod crkve sv. Mateja, koje sam prije spomenuo. Tu naiđu na nekoliko čuvara, od kojih izgube život šestorica, a od protivnika poginu dvojica. Preživjeli požure prema stikatu i potanko izvjeste o pothvatu Zadrana. Njihovi se neprijatelji žure da im sruše bojne sprave, podignu od njih lomaču i spale ih neugasivom vatrom, a dvije motke tu pronađene iscijepaju sjekirama. Opsje-datelji ustanu na oružje i krenu da obrane te male katapulte. Neprijatelji ih primijete, budu prinuđeni na uzmak i uđu kroz gradska vrata. Mlečani nastoje osloboditi katapulte od žestine vatre, ali ih je snažan žar vatre toliko zahvatio da su ih jedva obranili gotovo potpuno spaljene. Njih i ono što je bilo ostalo nespaljeno oni sami kasnije unište. Poraženi potrče prema gradskim zaklonima od pruća, ali ih neprijatelji sa zidina strašno napadnu strijelama tako da su bili prisiljeni vratiti se u bastidu.

Nadalje, 5. kolovoza sam kapetan utvrde sv. Mihovila, po imenu Zoilo Uršulin,173

zaveden lakomošću napusti tvrđavu i prebjegne k neprijateljima opsjedateljima snujući neku zavjeru za predaju te utvrde. Istoga dana dok je sunce prolazilo svojom putanjom, jedan od mletačkih plemića zamoli neku trojicu plemenita roda iz Zadra i dva pučanina, koji su u čamcu dolazili poviše luke, neka se iskrcaju na kopno za-jamčivši im sigurnost. Kad su dobili zadanu riječ, oni se spreme udovoljiti želji toga koji ih je molio, pa nedaleko od tvrdavice iskoče na kopno. No, eto, neki nahrupe iz

1 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galearum. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner cuneo. 3 Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar firmat. 4 Schwandtner plus quam. 5 Lucius DR pugiles. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner festinabant. 7 Corr. ех Fumatis migrans et Ms. ZK Zadar mograntes. 8 Schwandtner plus quam. 9 Corr. ех Fumatis quadringeti. 0 Ms. ZK Zadar ciuitateque. 1 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ingrediuntur. 2 Ms. ZK Zadar Sancti. 3 Lucius DR et Schwandtner Matthaei. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner dirigunt. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner flamma. 6 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner defensandos.

260

occidentali gallearam1 cunneo2 obsessum firmant3 plusquam4 sexcenti pugilles5 et, dum ipsi pugillatores festinabantur6 transfretare ad locum, iuxta cantum vesperorum eiusdem diei tubicen latenter submisso sono per vicos urbis titubat, ne strepitum sentiant inimici, imperatoque fidelibus ciuibus, ut arma amiciant, versus valuas

5 migrantes7 properent, et ibidem confestim plusquam8 quadringenti9 uiri bellicosi cumulantur ciuitatemque10 egrediuntur11 et ad illas duas machinas penes fabricam S.12 Mathei13 constructas, quas superius patefecimus, suos gressus festinanter dirrigunt14. Ibidem (fol. 64/64') aliquot custodes adinueniunt, sex ex illis vitapriuantur, ex oppositis duo deficiunt, reliqui ex illis saltum properant ad sticatum, actus

i o Iadertinoram singulariter propalant. Inimici accelerant precipitare machinas rogumque ab ipsis instruunt et inextinguibili flama15 incendunt duasque perticas ibidem repertas securibus particulatim infringunt. Insurgunt obsidentes ad arma, ad defenssandos16

trabucellos incendunt17, quos hostes sentiunt, retrocedere compelluntur et valuas vrbis intrant. Satagunt Veneti trabuchos ignea18 liberari19 potentia, sed tanta uis flamme_

15 ardoris eos occupauerat, quod eos uix defensarent20 fere totos lare defectos. Quos et ipsi postmodum21 et quod residuum incombustum fuerat in ruinam subuerterunt et aduersus22 ipsi conflicti fasceninas23 ciuitatis concurrunt, quos hostes a menus iaculis terribiliter imprimunt quod24 illi coacti bastidam sunt reuersi.

Porro Nonas Sextilis monos capitaneus oppidi S.25 Michaelis Zoillus26 de Vrsulino 20 nomine vocatus, cupiditate seductus castrum reliquit et ad hostes (fol. 64765)

obsidentes aufugit conficiens conspirationem quamdam27 proditionis castri. Ac eodem soliš cursum agente die nobilium vnus ex Venetis tres ingenuos quosdam ex Iadra duosque plebeiatos sub fide sponsionis a cymba ultra portum ibidem aduenientes in terram conscendere precatus28 est. Cui fide adhibita paratur complacere illius rogantis

25 voluntati29 et30 nondum31 large ab arcella in terram saltum fecerant, ecce quidam ex

Ms. ZK Zadar incedunt.

Ms. ZK Zadar ab ignea.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner liberare.

Ms. ZK Zadar defensarunt; Lucius Ms. defensauerat; Lucius DR et Schwandtner defensaverat.

Lucius Ms. post modum.

Ms. ZK Zadar ipsi conflicti aduersus.

Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. fasceminas.

Lucius Ms., Lucius DR et Lucius DR qui.

Ms. ZK Zadar Sancti.

Ms. ZK Zadar Zoilus.

Ms. ZK Zadar et Schwandtner quandam.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner paratus.

Corr. ex Fumatis, Lucius DR et Schwandtner voluntate et Lucius Ms. uoluntae (!).

Ms. ZK Zadar sed.

Lucius Ms. et Lucius DR non dum.

261

skrovišta, žestoko na njih nasrnu, zarobe ih i dovedu kapetanu galija. On ih zadrža i ne dopusti im nikamo otići. Njihovi sugrađani, koje baš nije obradovao njegov postupak, odmah 6. kolovoza zbog glasina koje su se širile da su ti ljudi uhvaćeni lažnom zadanom riječi, pošalju nekog biskupa k rečenom kapetanu galija. Taj kapetan izusti ove riječi: "Objavit ćemo da smo izrijekom potvrdili zakletvu da ćemo silom uhvatiti svakog neprijatelja Zadranina, na koji ga god način budemo mogli uloviti, i na temelju toga izvršit ćemo što god zapovjedi vrhovni kapetan jer ti zarobljenici nisu dobili jamstva od nas, možda od drugih, koji nemaju te ovlasti". Kad je biskup to čuo, požuri u grad, dobivši odobrenje za prolaz, i o tom odgovoru propisno obavijesti upravljače koji su ga bili poslali. Nakon nekoliko dana te zarobljenike pridruže ostalim njihovim sugrađanima u Mlecima.

Mlečani sakupljeni za opsadu tvrđave sv. Mihovila spremahu se za bitku koju započnu 9. kolovoza o izlasku sunca. Pošto su zadobili vrlo teške rane, povuku se pretrpjevši velik poraz. Ta naime tvrđava nije dopuštala nikakav način borbe zbog visine stijena i hridi okolo rečene utvrde. No zahvaljujući onom izdajniku Zoilu, borci se i nakon tolika poraza razmještahu kad im taj začetnik zlodjela dade znak. Premda su se borci ili branitelji tvrđave, tjerani od preostalog zapovjednika utvrde, po imenu Ivan Skrbec,174 svoga sugrađanina, vrlo oštro branili i hrabro potiskivali neprijatelje, toga ju dana nisu mogli nadvladati. Kažu da je ta bitka trajala do podneva.

A toga istog dana neku siromašnu nejaku dječicu, nevinu i nedužnu, koja je prošeci obilazila kućna vrata i izašla iz grada da bi se bar negdje drugdje izdašnije održavala na životu, ti isti Mlečani bez ikakva prethodna razloga neprijateljski uhvate i uz mnogo uvreda izudaraju šibama. Nakon toga, bez ikakva milosrđa i obzira prema svetoj

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galearum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner permittebat. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR quemdam. Ms. ZK Zadar Jidem. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner spe. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galearum. Lucius DR posset; Schwandtner possemus. Ms. ZK Zadar facimus. Lucius Ms. et Lucius DR Summus; Schwandtner summus. Ms. ZK Zadar quidquid. Schwandtner implenda. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner acceperant. Lucius DR et Schwandtner carerent. Ms. ZK Zadar Comeatu. Ms. ZK Zadar aliquos. Ms. ZK Zadar retroactos. Ms. ZK Zadar dies.

262

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

latibulis adeunt et potenter in ipsos impetum faciunt captiuatosque ad gallearum1

capitaneum adducunt. Quos iste retinens abire alicubi eos non permitebat2. De cuius actu conciues non ualde gaudentes statim octauo Idus Augusti episcopum quendam3

pro rumore exacto, cum idem4 viri sub specie5 fiducie sunt capti ad dictum capitaneum 5 gallearum6 transmiserunt. Qui capitaneus in he_c uerba prorupit: Expressum iuramentum

nos firmasse quempiam hostem Iadertinum quomodolibet posse7 capere manuque forti captiuare notum faciemus8, quorum imperio sumus9 Capitaneus quicquid10

iusserit, per nos erunt impletura11, cum hi captiui non a nobis (fol. 65/65') fiduciam acceperunt12, forsitan ab aliis, qui hac carent13 auctoritate. His auditis episcopus in

l o urbem accelerat cum obtento commeatu14 responsiuam pretoribus, pro quorum parte erat destinatus, legaliter indicauit. Illosque captiuos post aliquibus15 inde retroactis16

diebus17 cum reliquis ciuibus Venetis18 associarunt. Parant Veneti, qui in obsessum oppidi S.19 Michaelis conuenerant, ad pugnam,

quam quinto Idus Sextilis ab ortu solis inchoant grauissimasque vibices supportant 15 et in magna20 strage deficiunt. Nam ipsum castellum nullum belli genus pati poterat

propter rupium et altitudinem saxoram in vallatione dicti castri existentium, sed gratia illius proditoris Zoilli in tanta clade pugilles21 se disponebant, cum idem sceleris confictor22 signum eis dederat. Pugillatores seu defensores oppidi, licet coacti per reliquum capitaneum castri nomine Ioannem de Scherbec23, conciuem, austerrime

20 defenssabant24 et viriliter hostes imprimebant, nee eo die valuerant ipsum superare. Adusque horam sextam ipse agon dicitur perdurasse. (fol. 65766)

Atque eodem Idus25 insontes quosdam infantullos26 et inocentes27 egenos, qui valuas elemosynando circuibant28 extra vrbem egressi, ut alibi saltern eorum vitam sustinerent29 largius, idem30 Veneti nulla rationis preuia causa eos hostiliter ceperunt,

25 cum multis flagitiis et verberibus eos colaphizarunt31 et postmodum32 nulla moti

Ms. ZK Zadar Venetiis. Ms. ZK Zadar Sancti. Corr. ex Fumatis magne. Schwandtner pugiles. Ms. ZK Zadar confector; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Confector. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Scherbec. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner defensabant. Corr. ex Fumatis Idu. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infantulos.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner innocentes. Ms. ZK Zadar cireumibant; Lucius DR circuibat.

Corr. ex Fumatis sustinere.

Corr. ex Fumatis ide et Ms. ZK Zadar jidem.

Lucius Ms. et Lucius DR colafizarunt.

Lucius Ms. post modum.

263

pobožnosti podignu lomaču s golemim plamenom, okrutno ih bace na nju i pretvore u pepeo. Pa koje su zlo počinili ti dječaci? Niti su protiv njih digli oružje niti su im se htjeli osvetiti. Ali je, kaže se, to strašno djelo zacijelo doprlo do neba i daje tražilo osvetu za tolik zločin.

Ali možda je krivnja Zadrana veća nego što su mletački zločini. Sutradan, naime na dan sv. Lovre, glasovitoga Kristova borca, dok su se neprijatelji spremali za dragu bitku, branitelji one tvrđave sv. Mihovila, zaslijepljeni novcem, na svoju ruku bez ikakve borbe predadu tvrđavu neprijateljima dobivši obećanje da će ostati pošteđeni. Oni su to rado prihvatili, ali onoga vjernoga zapovjednika koji se s nekolicinom vrlo mlako protivio tom izručenju i izdaji bace u okove, a neke od tih vjernih vojnika ubiju mačem.

<15.> Kako se govori da je Božjim djelovanjem stikat ognjem spaljen i o nekom čudu koje se tu pokazalo

Kad se već uočavao blizak kraj Lavljeva repa, u kojem se nalazilo sunce, kada žega ne samo znojem vlazi vanjske dijelove tijela nego stvara vrućinu i u nutrini, po odluci uzvišenog Snježitelja u subotu 12. kolovoza175 nadvio se naglo sinji zrak i mračna magla, te se dim, prouzrokovan, vjerajemm, ne ljudskim djelovanjem, odveć crne gustoće raširio po neprijateljskom stikatu i tako se povećao da je strašnim prodorom iz sebe izbacio vatreni žar i vidjelo se kako se širi po različitim mjestima bastide tako da se tvrdi daje izgorjelo više od polovice stikata. Da tada zrak nije bio miran, ne bi bilo nikakvo čudo da je cio pretvoren u pepeo. Oni koji su u njemu boravili pretrpjeli su štetu od preko sto tisuća zlatnika. I dok je vatra obavljala svoj posao, zadarski su građani nagađali da su oni svojevoljno to učinili zbog marne revnosti

1 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms. et Lucius DR castra. 2 Ms. ZK Zadar deuolasse. 3 Schwandtner vindicta. 4 Schwandtner Sancti. 5 Corr. ех Fumatis Chisti. 6 Ms. ZK Zadar Sancti. 7 Ms. ZK Zadar patientes. 8 Ms. ZK Zadar nummo. 9 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner eumdem. 0 Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest et. 1 Ms. ZK Zadar ibi. 2 Corr. ex Fumatis vicinia. 3 Ms. ZK Zadar inotescente. 4 Lucius DR et Schwandtner ipso.

264

misericordia nee sanctae pietatis intuitu rogum cum ingenti flamma componunt eosque cradeliter in ipsum iactant et in cinerem redigi faciunt. Quid ergo isti iuuenculi mali fecerant? Non arma contra illos sumpserant, non vltionem appetebant. Sed certe istud horrendum ad astra1 conuolasse2 dicitur, pro tanti criminis uindictam3 postulasse.

Sed forsan grauius pondus est Iadertinoram quam sint scelera Venetorum. Die immediate subsequenti, scilicet4 solemnissimi Christi5 athlete^ Laurentii, dum hostes parauerant se ad aliam pugnam, sponte defensores illius castri S.6 Michaelis nullo patiente7 agone, numo8 obcecati hostibus tradiderunt castram incolumesque promissas seraando, quod ipsi gratanter acceptarunt ac eundem9 (fol. 66/66') fidelem capitaneum cum paucis huic exhibitioni et proditioni tenemme contradicentibus in compedibus nodarunt et aliquos ex his fidelibus gladio occiderunt.

<15.> Quomodo diuinitus sticatum dicitur esse accensum ab igne et10 de quodam miraculo ibidem11 ostenso

lam vicina12 innotescente13 meta caude^Leonis in ipsa14 Sole existente, qua15 estus16

non tantum17 madefacit exteriora sed etiam in intrinseca18 urere facit, excelsi19 ningentis constitutione prima sabbati20 Idus Sextilis obducto ceruleo aere tenebrosa caligo repente, fumus non credo humana industria conflatus, nimia atra condensatio, extitit in hostium sticato vaporatus et tantum auctus, quod flamme incendium terribili sagacitate ex se euomuit21 et per diuersa loca bastide_ spaciari cernebatur, quod plusquam22 ipsius medietas sticati exusta affirmatur et, nisi tunc tranquilum23 temporis ether24 extitisset, nil mirum, quin25 totum in cinerem fuisset redactum. Vltra centum aureorum milia26 habitatores eiusdem perpessi sunt. Et dum pyr sui officium27

exerceret, (fol. 66V67) conciues Iadertini coniectarunt sub industrie zelo uel dolositatis specie28 illos sponte nonmiraculi expressi diuinitus facti confecisse. Nullis obstantibus

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. Ms. ZK Zadar estas. Ms. ZK Zadar tam. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner extrinseca. Ms. ZK Zadar exceulsi. Lucius DR et Schwandtner Sabbathi. Lucius Ms. et Schwandtner euomit; Lucius DR evomit. Lucius Ms. et Schwandtner plus quam.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR tranquillum. Schwandtner in aethere.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quod.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner millia.

Lucius Ms. offitium.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner spe.

265

ili radi varke, a da se to nije ni dogodilo izrazito čudom s neba. Bez obzira na primirje, oni doskora odrede da zvoni zvono za bitku, koje sve borce u gradu podigne na oružje. Svi žurno kreću prema određenim im mjestima na zidinama videći Božji sud. No da ne bih imao grižnju savjesti, odlučio sam izložiti jedno, naime ono što se dogodilo s onim požarom.

Kad je naime u nekoj nastambi u stikatu vatra pretvorila u pepeo različite kućice, tada je zahvatila neku u kojoj je visio štit ukrašen slikom u raznim bojama sv. Krševa-na na konju, i spalila cijelu tu zgradu, pa i štit. Ali lik Kristova vojnika nije se nimalo oštetio nego je bio obasjan višnjim svjetlom i, prema tvrdnji onih koji su ga naslikana na štitu vidjeli prije toga, sada blista još sjajnijim svjetlucanjem. Jer kao što Božjoj istini pripada otkrivanje laži, tako i skrivanje čuda. O, kako li je brzo slavni Božji borac osvetio ono strašno zlodjelo što ga je ta ista mletačka vojska počinila protiv onih nevinih momčića koje su uoči blagdana levita Lovre176 bacili u oganj! Nadziratelj svega nije odgodio kaznu da bi se odugovlačila duljim tijekom.

<16.> Kako su protivnici međusobno zapodjeli razgovor i o nekoj odredbi provedenoj u Zadru kao i o nekoj nedovršenoj izdaji

Opsjedatelji pitaju svoje protivnike jesu li još tvrdoglavo krati. Pošalju im nekog Mlečanina da im javi neka pošalju kapetanima nekoliko izaslanika. Ubrzo, istog dana, naime na blagdan Uznesenje Bogorodice,177 odrede dva plemića i prevezu ih do kapetana. Kad su bili jedni pred dragima i kad su se međusobno gledali, Zadrani izgovore ove riječi: "Zbog čega ste željeli naš dolazak? Želeći udovoljiti vašoj želji to izvršava-

Lucius DR et Schioandtner tintirmum. Lucius DR et Schwandtner pugiles. Ms. ZK Zadar excitant. Corr. ex Fumatis indicar. Schwandtner iam. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner cum. Ms. ZK Zadar Sancti. Lucius Ms. Chrisogoni; Lucius DR et Schwandtner Grisogoni. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner compede. Apud Ms. ZK Zadar deest uniuersum. Ms. ZK Zadar luce. Ms. ZK Zadar superna. Lucius Ms. clipeo. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner mendacium. Schwandtner Athletha. Ms. ZK Zadar comisit.

266

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

induciis tintinum1 agonis mox resonare student. Omnes pugilles2 vrbis ad anna excitat3. Quilibet ad menium loca constituta celeriter properat iudicium intuentes Dei, sed ne conscientie patiar morsum, vnum indicare4 proposui, id quod accidit de rogo illo.

In quodam contubernio in sticato, nam cum ipse lar5 diuersas domunculas in cinerem conuertisset, cuidam turn6 se adhesit, in qua vnus clypeus signatus effigie diuersis admixtis coloribus S.7 Chrysogoni8 consedentis in sonipede9 pendebat, domiciliumque illud vniuersum10 pariter et clypeum concremauit nil lesionis enigma militis Christi contaminatum, sed ueluti lucis11 superne12 illuminatum ac omnium assertione, qui ipsum depictum in clypeo13 primitus despexerant, nunc splendidiori corruscatione splendescere. Nam sicut profari mendatium14, sic occultari miraculum veritatis diuine_ est. O quam subito athleta15 gloriosus ultus est (fol. 67/67') facinus tarn horrendum, quod idem Venetoram exercitus contra illos insontes adolescentulos commisit16, quos pridie leuite_ Laurentii festo igni adiudicarant. Non distulit censuram cunctorum inspector in diurniori curriculo labi.

<16.> Quomodo §muli mutuo contulerunt sermones ac etiam de quadam prouisione in ladra peracta nee non de quadam proditione incompleta17

Sciscitantur obsidentes suos18 hostes, si adhuc in obstinata degerent duritia. Quempiam Venetoram nunciandum19 inimicis legant, ut ad capitaneos aliquos ex nuntiis20 exmittant21. Mox ipso die, scilicet22 in Assumptione23 Dei genitricis solemnitate, binos nobiles isti delegant et ad capitaneos transfretant. Et existentibus istis et illis adinuicem24 mutua25 visione se cernentibus26, Iadrenses hqc verba protulerant: Cuius rei causa aduentum nostrum desiderastis? Nutui vestro complacere27 studentes committentes28 ecce adsumus, ut verba narrando29 ex vestra parte nostris oratoribus

Apud Ms. ZK Zadar deest incompleta. Corr. ex Fumatis suo. Schwandtner nuntiandum. Ms. ZK Zadar nuncijs; Lucius DR nunciis. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner emittant. Schwandtner sancto. Corr. ex Fumatis assuptione; Schwandtner assumtionis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner ad inuicem; Lucius DR ad invicem.

Schwandtner cum mutua.

Corr. ex omnibus mss. cernerent.

Ms. ZK Zadar compleceri.

Ms. ZK Zadar committite.

Ms. ZK Zadar narranda.

267

mo i evo nas ovdje da se porazgovorimo da možemo našim predstavnicima prenijeti potvrdu s vaše strane." Kad su kapetani to čuli, činilo se da se mnogo čude te im oštro odgovore ovim riječima: "Na ovome ustrajemo, čak potpuno poričemo da smo ikoga poslali k vama i da se s našim znanjem dogodilo ono što vi pričate. Nikome nismo zapovjedili da bi itko od vas morao doći pred nas, i ni za dlaku ne ublažavamo svoj prvotni zahtjev." Dobivši odobrenje, ti se izaslanici žurno vrate u svoj grad i upravljačima kao i ostalim konzulima potanko iznesu riječi protivnika.

No iako su Zadrani bili zaplašeni, ipak su se ponešto uzdali u neku pomoć, jer je spomenuti kralj onome koji se nekoć, dok nije bio smijenjen, nazivao banom čitave Slavonije, naredio da se unatoč primirju požuri opskrbiti obilno grad hranom. On je međutim sporo i mrzovoljno išao stopama Ugara. Da nesmotreni Zadrani nisu gajili tu nadu, koja se nije ostvarila, već bi bili postigli zagrljaj ljubavi s protivnikom.

Prihvativši se posla da opskrbe narod hranom, izaberu neke službenike. Oni stanu pretraživati nastambe i kuće pojedinačno po gradu. Kod koga bi našli žita dovoljno za čitav mjesec, uzimali su milom ili silom i davali za hranu oskudnima. Zajednici pekara narede neka od toga peku hljebove od pet unca i neka ih prodaju potrebnima. Ti su službenici obavljali takve pretrage svakog mjeseca počevši od kolovoza i završavajući pretposljednjim mjesecem. Već umjesto vina piju ocat, javlja se silna nestašica svježeg mesa, a polaže se nada jedino u kraljevo obećanje. Nadalje, neki najgori napuste grad.

Kasnije, na nagovor kapetana mletačke vojske, vrate se 3. rujna. Opsjednuti ih uhvate, pa im 5. rujna objese o vrat čvorasto uže i prekinu im život. Toga dana novi

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et SchwandtneY admirali. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Studeamus. Lucius DR et Schwandtner omittere. Corr. ex Fumatis pitioni. Lucius DR Sclavoniae; Schwandtner Sclauoniae. Ms. ZK Zadar plurrimis. Ms. ZK Zadar refocilandam; Lucius DR et Schwandtner refocillandam. Ms. ZK Zadar Hungarorum. Corr. ех Fumatis fuisset. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Aggressi. Ms. ZK Zadar contabernia. Corr. ex Fumatis diuisarum; Ms. Zk Zadar et Lucius Ms. diuersarum; Lucius DR divisam. Corr. ex Fumatis personarum; Ms. ZK Zadar prima Scilicet. Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar anona et Lucius Ms. annona. Ms. ZK Zadar sufficere.

268

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

testimonium perhibere valeamus. His auditis multum admirrari1 uidebantur taliaque ad illos eructarunt verba: Studemus2, (fol. 67768) penitus negamus aliquem ad uos legasse nee nostro scitu fuisse ea, quq per uos narrantur, neminique per nos imperatum fuisse aliquem vestrum ad nostri conspectum debere conuenire nee iota vnum

5 ommittere3 prim$ue petitioni4. Confestim ipsi legati cum obtenta licentia ciuitatem propriam ingrediuntur. Pr^toribus reliquisque consulibus aduersariorum verba distincte patefecerunt.

Sed quamuis Iadertini tremefacti, nihilominus aliquale gerebant hortamen de quodam auxilio, quod prefatus rex bano totius Slauoniej5 nomine quo ille repulsus

i o quondam vocatus est, cum plurimis6 escis ad vrbem refociliandam7 sine impeditione induciarum debere festinare, qui lentus et tristis uestigia Vngarorum8 est secutus. Et nisi hanc spem improuidi Iadertini, qu$ effectu carait, prestolati fuissent9, iam emuli complexum charitatis consecuti fuissent.

Agressi10 quidem pro reficiendo populo quosdam eligunt officiales. Hi rimantur 15 contubernia11 et domata diuisim12 per urbem13. Annonam14 quam sufficit15 pro integro

mense16 ad quos17 reperiunt, ad esum egenorum uelint (fol. 68/68') nolint apponentes recipiunt. Panem ex ilia per vniuersitatem pinsarum fore18 vnciarum quinque et venumdare19 indigentibus iubent. Et talis20 visitatio per eosdem officiales singulis mensibus, inchoando a Sextili et vsque ad metam penultimi terminando, extitit

20 exactum21. Iam pro falerno utuntur aceto, inedia ingens carnium fit recentium22 et sola spes habetur in regis sponsione. Item quidam pessimi urbem reliquerunt.

Postmodum23 suasu capitaneoram exercitus Venetorum tertio Nonas septimi mensis ciuitatem ingrediuntur. Quos obsessi ceperunt funem laqueatum24 Nonas25

Septembris in eorum collo26 appenderunt, vitQ finierant terminum. Ipsoque die recens 2 5 capitaneus gallearum27 obsidentium cum suis decem galleis28 aduenit et venerit29 vetus

Ms. ZK Zadar mese. Apud Ms. ZK Zadar deest ad quos. Ms. ZK Zadar fere. Ms. ZK Zadar uenumdari . Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner salis. Ms. ZK Zadar exacta. Ms. ZK Zadar fit recentium carnium. Lucius Ms. post modum. Corr. ex Fumatis laqueatam. Ms. ZK Zadar Nonis. Corr. ex Fumatis сфо et Lucius Ms. colo. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galearum. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeis. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. ueniens; Lucius DR et Schwandtner veniens.

269

zapovjednik galija za opsadu dođe sa svojih deset galija, a po njegovu dolasku prijašnji zapovjednik otplovi preko mora. Taj novi zvao se Andrija Morosini. Poslije nekoliko, i to malo, dana na mjesto drugog zapovjednika stigne Marko Giustiniani.

On preuzme dužnost zapovjednika u bastidi. Bar se dotada činilo da vječni Čuvar bdije nad sudbinom Zadrana, jer 10. rujna neki fra Mihovil, opat samostana sv. Kuz-me i Damjana na brdu u zadarskom području, bi uhvaćen zato što je novom zapovjedniku brodova potajno poslao pismo poput poslanice preko nekog samostanca, svojeg sudruga, koji je također bio uhvaćen. Tekst te poslanice glasio je ovako:

Tekst "Uzvišenom i moćnom mužu i gospodinu, svojem gospodaru, gospodinu Andriji Morosiniju,179 vrhovnom kapetanu, fra Mihovil, opat samostana

sv. Kuzme i Damjana na brdu u zadarskom području uz ponizno štovanje želi dobro zdravlje kao ocu i gospodaru, u kojeg smo se mi i naša kuća uzdali, uzdamo se i uzdat ćemo se.

Naši su ljudi i žene uvijek potpuno bili uz vas i nikad se nismo udaljili niti zastranili od naloga Vas, našeg oca. Jedino bi Vam, moj gospodaru, mogao ispripovjediti mnogo Čudnovatih stvari o zgodama naše kuće, o nevoljama i mukama koje smo zajedno sa svojim bratom Marinom180 pretrpjeli od naših neprijatelja i o drugim novostima iz Zadra kad bih bio kod Vas. A kada to odobri Vaše gospodstvo, dolazim k Vama kao k svome ocu. Bio bih Vam mnogo napisao, ali se ne usuđujem, no ipak Vam šaljem fra Grgura,181 našeg redovnika, koji je bio zarobljen od Mlečana a, jer su mu dopustili rektori Zadra, već je ondje bolovao dva mjeseca, pa bi se po dogovoru mogao vratiti.

1 Ms. ZK Zadar Maurocenus; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Mauroceno. 2 Ms. ZK Zadar aliquos. 3 Ms. ZK Zadar paucos. 4 Ms. ZK Zadar transactos. 5 Ms. ZK Zadar dies. 6 Ms. ZK Zadar Justinianus. 7 Ms. ZK Zadar peruenit et. 8 Lucius Ms. Visus. 9 Lucius Ms. offitio. 0 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner vigilaret. 1 Lucius Ms. et Lucius DR S. S. 2 Lucius DR et Schwandtner dioecesis. 3 Ms. ZK Zadar quare; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quod. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quamdam. 5 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner pugnam. 6 Ms. ZK Zadar SUQ; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner serie. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quemdam. 8 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui.

270

transfretauit. Hie nouus vocatus est Andreas Maureceno1. Et post aliquibus2 licet paucis3

transactis4 diebus5 Marcus Iustiniano6 loco alterius capitanei peraenit7. Vsus8 est officio9

capitaneatus in bastida. Adhuc quidem eternus custos vigilare10 videtur in gestis Iadertmorum, nam decimo die (fol. 68V69) septimi mensis quidam frater Michael, abbas monasterii Sanctorum11 Cosme et Damiani de monte diocesis12 IadrQ, extitit captiuatus pro eo, quia13 quandam14paginam15 seriei16 epistolexapitaneonouo classiumperquendam17

ce_nobitam suum collegam, hie18 etiam198 captiuatus, clam destinauerat. Cuius exemplum epistolq huius erat continentiej

Exemplum Magnifico20 ac potenti viro et domino21, domino suo, domino Andrew e p i s t o ? Maureceno22, capitaneo generali, frater Michael, abbas Sanctorum Cosme et Damiani monasterii de monte diocesis23 Iadre_, humili reverentia et salutem prosperam tamquam patri et domino, in quern24 nos et domus nostra habuit spem, habet et habebit.

Semper homines et mulieres totaliter et numquam25 a mandatis vestry paternitatis recessimus neque deuiauimus. Vnum, domine mi, multa uobis narrarem mirrabilia26

de factis domus nostra, de tribulationibus et infestationibus, quas habuimus cum Marino, fratre nostro, ab inimicis nostris et de aliis nouitatibus Iadr$, si essemus27

(fol. 69/69') penes vos, et quando28 placebit dominationi vestre, venimus ad uos tamquam29 ad patrem. Multa scripsissem vobis, sed non presummo30, verumtamen mittimus vobis fratrem Gregorium, monachum nostrum, qui fuit captiuatus31 Venetis et, quia32 data fuit illi licentia a rectoris33 Iadre_, per menses iam duos34 egrotauit et nihilominus congrue posset recedere. Sed intelleximus de aduentu vestro, idcirco fecimus eum prestolari, donee venissetis. Quapropter dictum monachum infor-mauimus, qui vobis seriem enarabit35 per totum.

19 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner fuerat. 20 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Maximo. 21 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest domino. 22 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Mauroceno. 23 Lucius DR et Schwandtner Dioecesis. 24 Ms. ZK Zadar quo. 25 Ms. ZK Zadar nunquam. 26 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner mirabilia. 27 Ms. ZK Zadar essem. 28 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quin. 29 Ms. ZK Zadar tanquam. 30 Ms. ZK Zadar presumo; Lucius Ms. presumo; Lucius DR et Schwandtner praesumo. 31 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner captiuatus a; Lucius DR captivatus a. 32 Ms. ZK Zadar quare. 33 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Rectoribus. 34 Ms. ZK Zadar menses suos iam. 35 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner enarrabit.

271

Doznali smo za Vaš dolazak i zato smo odlučili da on pričeka dok ne dođete. Zbog toga smo dali upute rečenom redovniku koji će Vam sadržaj toga izložiti u cjelini.

Neka živi Vaša Velemožnost uz još više uspjeha sada i ubuduće! Dano u Zadru, 9. dana mjeseca rujna." Budući da su se neki plemići umiješali i sprječavali, nitko se od svjetovne vlasti

nije usudio staviti ruku na tog opata i njegova sudruga, nego je ostao u zatvora do kraj a neprij atelj stava.

<17.> O nekoj osudi i o bitci s neprijateljima u kojoj su Zadrani bili nadmoćniji

Neki Toskanac s opakim naumom i još gorom odlukom da ga provede u djelo prebjegne iz mletačke vojske u Zadar, kojeg po nalogu rektora Zadrani uhvate. A prvoga dana mjeseca listopada neprijatelji zarobe neku praznu manju brzoplovku zadarskih gusara i uzmu je za svoju upotrebu. Mlečani ruše neprijateljske nastambe bojnim spravama, od kojih se jedna, podignuta u većem stikatu, od čestog bacanja sruši, ali je poslije malo sedmica zapovjeđeno da se popravi. Napadnuti žele osjetiti putove vojske nastojeći dokučiti dokle sežu njezini ciljevi, ali se ne mogu slobodno kretati zbog vrlo tijesne i čvrste opsade, tako da nitko ne pokušava ni izlaziti iz grada ni ulaziti u nj.

Ali jedne noći, i to 10. listopada, neki od zadarskih plaćenika, kojih je bilo oko osamdeset, dobivši slobodu kretanja skrivali su se izvan grada ne bi li možda mogli uhvatiti kojeg opsjedatelja. I, eto, opsjedatelji po uobičajenom postupku uprave svoje korake prema gradskim zaklonima od svežnjeva pruća. Oni koji su se sakrili primijete, junački na njih nasrnu, trojicu od njih zarobe i dovedu u grad, a na tome mjestu ostave vrlo mnogo ranjenih. Ti su zarobljenici još više razgolitili dvoličnost sugrađana.

1 Ms. ZK Zadar magnificencia; Schzoandtner Magnificentia. 2 Apud Ms. ZK Zadar deest uestra. 3 Lucius Ms. augumento. 4 Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. iurisditionis. 5 Lucius Ms. quorumdam. 6 Ms. ZK Zadar usque ad. 7 Lucius DR et Schwandtner consummationem. 8 Ms. ZK Zadar Captiuatus. 9 Ms. ZK Zadar ex Exercito. 0 Apud Ms. ZK Zadar deest Iadertini. 1 Corr. ex Fumatis Et in. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quemdam. 3 Schwandtner piratarum. 4 Ms. ZK Zadar in asse. 5 Lucius DR conveterant.

272

Valeat Magnificencia1 vestra2 cum augmento3 prosperitatis nunc et semper! Data Iadre_, die nono intrante Septembris. Nullusque iurisdictionis4 temporalis propter quorundam5 nobilium interpositionis

obstaculos ausus rait in ipsum abbatem et eius collegam extendere manum, sed vsque6 consumationem7 discordi^ captiuus8 mansit.

<17.> De quadam iustitia et agone hostium, in quo Iadertini preualuerunt

Quidam natione Thuscus iniqua conceptione, sed deteriori (fol. 69770) proposito executionis, exercitu9 Venetorum Iadram transfugauit, quem edicto rectorum Iadertini10

ceperunt. Et11 Kalendis Octobris mensis quendam12 angromagulum Iadre_ pyratarum13

inimici inane14 ceperant, quem in sui conuerterant15 vsum. Dirumpunt Veneti machinis cejnacula hostium, ex quibus vna in maiori sticatu confecta iactando precipitauit pro paucis16 ebdomadis17 elapsa18 rursum reparari iussa est. Concupiscunt19 aggressi20

sentire semitas exercitus coadunatis metis termini, sed oberrare21 nequeunt propter artissimum22 firmatum obsessum, quod23 nee intro24 nee extra ciuitatem nullus25 egredi attemptat26.

Sed quadam decima nocte Octobris stipendiarii Iadre_, qui erant circa bis quadraginta, eorum aliqui cum obtento commeatu27 extra vrbem latuere, forsan aliquem ex obsidentibus adipisci potuissent, et ecce illi solitam normam penes fasceninas28

ciuitatis suos protrahunt29 gressus. Latentes sentiunt impetumque contra eos viriliter faciunt, ternum numeram ex eis capiunt et in vrbem deducunt ac plurimos30 (fol. 70/ 70') ibidem31 sauciatos relinqunt32. A quibus captiuatis ambiguitas conciuium extitit denudata amplius.

16 Ms. ZK Zadar perpaucis. 17 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner hebdomadis. 18 Ms. ZK Zadar elapsis. 19 Corr. ex Fumatis concucupiscunt. 20 Ms. ZK Zadar agressi. 21 Ms. ZK Zadar obgirare. 22 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner arctissimum. 2 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia. 24 Lucius DR et Schwandtner intra. 25 Schwandtner vllus. 26 Ms. ZK Zadar et Schwandtner attentat. 27 Ms. ZK Zadar Comeatu. 28 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner fasceminas. 29 Ms. ZK Zadar pertrahunt. 30 Ms. ZK Zadar plurrimos. 31 Corr. ex Fumatis ibidem ibidem. 32 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner relinquunt.

273

Da bi neprijateljima nanijeli što teže gubitke, a svoj rodni grad opskrbili kakvom krepkom hranom, neki Zadrani izgrade gusarski brod sa samo dvadeset tri veslačke klupe, koji desetog dana spomenutog mjeseca nastoje porinuti s kopna u more i već je bio potisnut u more gotovo polovicom, kad Mlečani to opaze i spopadne ih silna tjeskoba. Pomorski zapovjednik opremi osam galija pokrivenih lanenim plaštevima da im ne bi naškodile strijele balista. S njima smiono krene u hitnji prema tom gusarskom brodu, ali se udalji ne pokazavši, poput žene, nimalo hrabrosti. Kad mu se bio približio na udaljenost od gotovo tri koraka, zaustavio se i oklijevao je prići mu bliže.

Zadrani opaze da neprijateljske galije veslaju u njihovoj luci, pa hitro pograbe oružje i požure se da obrane svoj brod. Tu su veslači galija teško pogađani neprijateljskim strijelama. Jedna od tih galija pokuša se primaći gusarskom brodu da ga nasilno otme i do veze u luku ili barem da na nj baci vatru. A na protivničkoj strani bilo je otprilike dvanaest boraca koji su se razmahali na njegovoj krmi čestim hitcima kopalja, kamenja i strijela, tako da su je prisilili na uzmak, a slično i drage galije, jer se nije pronašao ni jedan veslač a da nije na nekom dijelu tijela imao znak brazgotine. Više od stotinu njih našlo je tu smrt. Suzbijene i pobijeđene galije napuste luku i taj

Schwandtner ad. Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. esus; Lucius DR ejus; Schwandtner eius. Lucius DR et Schwandtner parones. Ms. ZK Zadar trastorum. Lucius DR et Schwandtner mari. Ms. ZK Zadar studuerunt. Ms. ZK Zadar medio. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. eguore. Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar Ornant. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeas. Ms. ZK Zadar Capitanei. Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar lanei. Apud Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner deest lausis. Ms. ZK Zadar mouunt. Ms. ZK Zadar festinantes. Ms. ZK Zadar abcedunt. Ms. ZK Zadar nil. Ms. ZK Zadar ostendentes. Ms. ZK Zadar accessissent; Lucius Ms. et Lucius DR accessisset; Schwandtner accesssisset. Ms. ZK Zadar in distantia. Ms. ZK Zadar stabilierunt. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner proprius. Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. mutauit, Ms. ZK Zadar nequierunt; Lucius DR nutavit.

274

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

Quidam Iadertini pro1 inferenda inimicis grauiora dispendia ac propriam patriam aliquali recreationis esu2 suffulcire, fabricarunt paronem3 monos transtrorum4 viginti et trium, quern die prescript! mensis decima е terra in mare5 natare student6, et iam fere medius7 in equore8 pulsus. Veneti cernunt, in nimia cordis angustia mouentur.

5 Ornat9 octo galleas10 capitaneus11 maris tectas laneis12 armis lausis13, ne offensionem baliste^ spiculorum paterentur, cum quibus audacter se mouit14 festinanter15 erga ilium paronem, sed more femineo abscessit16 nihil17 probitatis ostensus18 et cum penes ipsum accesisset19, indistans20 ab eo fere trium passuum, se stabiliuit21, propius22

nutauit23 accedere. l o Iadertini equidem galleas24 hostium in portum remigare sentiunt, cite25 arma

suscipiunt, ad defensandam suam classem accelerant, et ibi grauiter remigatores (fol. 70771) gallearum26 ex inimicorum sagittis fusticantur27. Conatur etiam vna illarum28 classium accedere ad paronem, ut29 uiolenter ipsum eripiat30 et ad portum deducat31 vel32 saltern rogum in eum coniectet33. Pro aduersariis34, qui citabant supra

15 puppi ipsius, qui erant fere pugiles35 duodecim, crebribus36 illorum percussionibus37

teloram ac lapidum necnon38 spiculorum, quod39 coactos repellunt, similiter etiam galleas40 reliquas, quippe nullus remigatorum compertus foret, qui in aliquo artu cicatricis signum non passus fuisset. Ex quibus plusquam41 centenarius numerus mortem consecuti sunt. Conflicteque gallee42 et deuicte43 a portu abierunt nil lesionis

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeas. Lucius DR et Schwandtner cito. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galearum. Ms. ZK Zadar fustisantur. Schwandtner illalarum. Lucius DR et. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner eripiant. Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar deducat. Ms. ZK Zadar aut; Lucius Ms. Vt; Lucius DR ut; Schwandtner vt. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms. et Lucius DR coniectat et Schwandtner coniectent. Corr. ex Fumatis Pro aduersarii et Ms. ZK Zadar Ex parte aduersaria. Ms. ZK Zadar pugilles. Lucius DR et Schwandtner crebrius. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms. et Lucius DR percussionum. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nee non. Lucius Ms. que; Lucius DR et Schwandtner quae. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeas. Schwandtner plus quam. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeae. Ms. ZK Zadar deuiatq.

275

gusarski brod nisu nimalo oštetile, nego su jedino ostavile nekoliko Zadrana, ranjenih izlječivim ranama. Taje bitka započela u vrijeme večernje, a završila se pri zalasku sunca. U isti sat s iste strane grada skupe se svi vojnici iz stikata, ali ih neprijatelji suzbiju teškim udarcima tako da su se povukli i vratili u svoje nastambe.

<18.> Kako je građanstvo Zadra podnosilo oskudicu hrane Budući da se već dugo nalaze u teškom stanju, Zadrani doista smatraju da ih je

napustila ne samo ljudska zaštita i obrana nego i naklonost višnjih. Već se obećanje, dano im prije godinu dana, sve više produljilo, već je njihov želudac

lišen Bakhove kapljice i octa i, što je još gore, izjelice prestaju tražiti ukusnu hranu. Onaj naime lažljivi ban, kojega je kralj bio poslao u pomoć tako gorljivim i vjernim ljudima, prezreo je naredbu svojega gospodara i zasitio je, kako se tvrdi, svoju urođenu pohlepu. Njemu priliči tako osupnjujući postupak, a Zadrani su ostali zapanjeni tako da se čini kako zbog kazne i tolike nesreće, uz odobrenje Božjeg suda, postaju sve slabiji.

Ponovo mrmlja razuzdani puk, a zajedno s njime i mnogi građani plemenita roda sve više dižu glas javno, jer se samo skitnja po ulicama smatra lijekom protiv gladi.

Silna je oskudica kakvoj nije bila slična ni ona u početku gradnje toga grada, jer se jedna funta mesauškopljene svinje prodavala po tri srebrenjaka. Meso uškopljenih ovnova nije se moglo dobiti ni za kakav novac. Funta govedine i teletine prodavala se po dva i po srebrenjaka, četvrt funte konjetine i mazgetine vrijedilo je deset, a za samo jednu plaćalo se trideset i šest novčića. Jedno kokošje jaje prodavalo se po dvanaest bakrenih novčića, a pile se davalo u zamjenu za osam srebrenjaka. Kokoš ili kopun prodavali su se po zlatnik i po, ali svega toga vladala je u gradu veoma velika nestašica. Jedan vagan žita nije se mogao dobiti ni za dvanaest zlatnika.

1 Lucius DR et Schwandtner vesperarum. 2 Ms. ZK Zadar Titanis. 3 Apud Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest hora. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner percusserunt. 5 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner qui. 6 Schwandtner morerentur. 7 Corr. ex Fumatis ammiculum. 8 Ms. ZK Zadar Bachi. 9 Ms. ZK Zadar jam; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner lurem. 0 Ms. ZK Zadar tentare; Schwandtner temtare. 1 Schwandtner feruentium. 2 Corr. ex Fumatis speuit. 3 Ms. ZK Zadar h$c. 4 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner admiranda. 5 Ms. ZK Zadar stupefactos. 6 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. ganet; Lucius DR et Schwandtner garrit.

276

defectum illi paroni conficientes, sed aliquos Iadertinos curabili vibice sauciatos reliquerunt. Cepit idem Mars ab hora vesperorum1, vsque ad Tytanis2 occasum terminauit. Et etiam ex eadem parte urbis eadem hora3 vniuersa plebs de sticato conuenit, quos hostes (fol. 71/71') dura plaga percuserunt4, quod5 ipsi retrocedentes ad propria remearunt.

<18.> Quomodo ciuitas Iadr§ egestatem victus patiebatur

Profecto existimant Iadertini non tantum ab hominum comitiua et presidio verum etiam a dispositione supernoram fore derelictos, cum in multa clade morentur6.

lam eorum anniculum7 pollicitum remotius prolongatus iam Bacchi8 liquore ac aceti stomachus priuatur et, quod deterius est, lurco9 gustus saporata desinit temptare10. Nam ille mendax banus, quern rex ille in fauorem tarn feruentoram11 fidelium transmiserat, sui domini spreuit12 edictum, suum naturalem appetitum asseritur fore assecutum. Decet ei13 causa tarn admirranda14, stupefactio15 in homines Iadre est inserta, quod ex animaduersione et tanto infortunio, iudicio permittente diuino, videtur deficere.

Rursum murmurat ganeo16 populus et pariter cum illo multi generosi conciues (fol. 71772) suscipiunt maiores alas, cum nullum famis medicamentum17 nisi comessatio18 arbitratur19.

Ingens, cuius non extitit in20 primordio ipsius vrbis edificatione similis, egestas, nam vnica libra nefrendium argenteis tribus venumdabatur. Arietum intesticulatomm copia haberi non poterat pro vno nee pro mflnito obolo. Taurorum et vitulorum libra quelibet argenteo bino et semis, caballorum ac mulorum quatema deca, pro vnica soluebatur numis21 ternis deca22 et sex, ualebat. Monos ouum galine_23 ereis duodecim, pullus eius pro argenteis bis terras24 fiebat concambium25, genitrix pullorum vel capo aureum26 monos et semis venumdabatur, et omnium horam grandissimam27 vrbs gerebat28 penuriam. Anone_29 modius vnus pro duodecim aureis haberi non poterat.

Corr. ex Fumatis medicametum. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner comestatio. Ms. ZK Zadar arbitretur. Ms. ZK Zadar a. Ms. ZK Zadar nummis. Lucius Ms. et Lucius DR ternisdeca. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. galling Lucius DR et Schwandtner gallinae. Ms. ZK Zadar bistetris; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner bistetras.

Ms. ZK Zadar concabium.

Ms. ZK Zadar aureo. Corr. ex Fumatis grandissam.

Corr. ex Fumatis gererat. Lucius Ms. Annone; Lucius DR et Schwandtner Annonae.

277

U gradu je rasla tako jaka glad da su vrlo mnogi građani postali lovci i hvataoci miševa i mačaka, kojima su se hranili, tako da se tu nije više mogla naći nijedna mačka. Želudac im puni kupus i sirovo meso životinja, a zbog pomame za jelom pretrpavahu ga. Sad ovo, sad ono biće obdareno razumom182 pada i umire od gladi, sad netko kao luđak i lišen prirodne snage obilazi gradom, ali ne nalazi za sebe nikakvu hranu, sad se vidi kako je netko izgubio izgled ljudskog dostojanstva. Diže se bučna galama na one koji se protive savezu s Mlečanima, dolazi do smrtonosnih udaraca ne samo na pučane nego i među plemićima. Doista, da nisu tada službenici komune dijelili onu hranu, ili bi neprijatelji bili postigli svoj naum ili bi svi građani zbog nestašice hrane bili izdahnuli. Ni od kuda ne očekuju pomoć, svi jednodušno kao potrebu traže samopouzdanje, ali se kod njih zaista širi smrt kad građani i njihov rodni grad žive u tolikoj opasnosti. Njihova prikrivena mržnja i odvratna oholost još se podvostračuju, pa ne nastoje pomoć za svoje održanje iskreno tražiti od onoga koji obilno pomaže slabima.

Ali najpravedniji vladar nebesnika i podzemnika koji ne želi grješnikovu smrt,m

premda su Zadrani, kako su sami smatrali, zaslužili tako okrutan svršetak, nije dopustio da potpuno klonu - pošto su ovoga puta odbili da se predaju zbog čistoće nevinih djevica da ne bi bile predane prostačkom bludu i možda još više zbog opomene svetih tjelesa koja su dobrovoljno odabrala sebi mjesto u tom gradu. Zašto zaslijepljeni prezrivim neznanjem ne biraju i ne postavljaju na čelo rodnoga grada upravljače koji mudrošću nadvisuju ostale, nego radije one koji se više ističu ludošću negoli dostojanstvom kreposti, prema onoj dalmatinskoj poslovici: Pala je klupa, podigla se klupica. Moćno prokletstvo višnje providnosti palo je na njih jer je to tražio njihov zločin. Oni, s toliko toga su se sjajno pogostili, koji su u svako doba do sitosti jeli

Ms. ZK Zadar plurrimi. Lucius Ms. et Lucius DR quia. Ms. ZK Zadar Heleraque. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Schwandtner bruttorum. Corr. ex omnibus mss. comessationis. Schwandtner refarciebant. Ms. ZK Zadar tanquam. Schwandtner cibus. Ms. ZK Zadar aquirit; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner acquiritur. Ms. ZK Zadar compicitur. Ms. ZK Zadar opponentium; Lucius Ms. et Lucius DR opponebus; Schwandtner opponebatur. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner lethalissima. Ms. ZK Zadar et Schwandtner Communis; Lucius Ms. et Lucius DR communis. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner interitum. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner exhalassent.

278

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

Tanta quidem valida fames in ipsa ciuitate turguit, quod venatores murium ac predones cattorum plurimi1 efficiebantur ciues, quos ad victum conuertebant, quod2

iam species cattorum ibidem minime reperiri poterat, holeraque3 crudaque brutorum4

corpora saturant ventrem, ex rabie (fol. 72/72') comestationis5 resarciebant6. Nunc 5 hie, nunc ille cumbit animal rationale fame interitum, nunc is tamquam7 demens

vigoreque naturali priuatus vrbem circuit, cibum8 minime aquiritur9, nunc ille venustatis humane formam commutasse conspicitur10. Vociferatur strepitus opponentibus11 fqderi, fit le_talissima12 plaga non solum in plebeiatos ueram etiam inter generosos. Et nisi tunc ilia esca distributa fuisset per comunis13 officiales, aut hostes suum intentum14

10 consecuti fuissent aut omnes conciues defectu cibi spiritum exalassent15. Presidium alicunde non prestolantur16, in animo17 fiduciam omnes vnanimiter neccesse18 appetunt, sed mors vtique ab eis dilatatur, in quanto discrimine ciues et patria morantur. Adhuc geminatum est eorum latitatum odium et abominabilis elatio nee ad ilium, qui fertilis est inbecilibus19 incolumitatis suffragium condare20 student21 accedere22.

15 Sed iustissimus (fol. 72773) princeps celestium et infimoram23, qui mortem non vultpeccatoris, ex insontium virginum puritate hac vice intromittere se neglexerunt, ne vili stupro deputarentur et forsan consonantius monitis sanctorum corporum sponte locum in ipsa ciuitate eligentium, non siniuit24 illos Iadernos25 quamuis digiios vsque in finem sic crudeliter, vt putabant, deficere. Quidni obcecati spernibili ignorantia

20 non eligunt nee preficiunt26 regnatores patri$, qui sapientia ceteris prepollent27, sed potius illos, qui amentia quam uirtutis dignitate vigerent iuxta illud Dalmatiq prouerbium: Scannum28 cecidit, scannullum29 resurexit30. Non paruum anathema supernQ predestinationis in ipsos irruit eorum exigente scelere. Illi, quanta31 splendide

Ms. ZK Zadar pr^stolatur. Ms. ZK Zadar anima. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necesse. Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. imbecilibus; Lucius DR et Schwandtner imbecillibus. Ms. ZK Zadar condere. Ms. ZK Zadar studet. Ms. ZK Zadar et Schwandtner ac cedere. Ms. ZK Zadar Jnfernorum. Schwandtner siuit.

Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Iaderenos.

Ms. ZK Zadar proficiunt. Corr. ex Fumatis prepollet.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner Scanum.

Ms. ZK Zadar Scanulum; Lucius Ms. et Lucius DR scanulum; Schwandtner scanullum.

Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner resurrexit. Ms. ZK Zadar qui tam.

279

škopčevinu za malo mjedenih novčića. U sretno doba najmanja mjera vina prodavala se za tri novčića, čitav zec za srebrenjak i pol; naime, trideset novčića vrijedilo je najmanje jedan srebrenjak. Pa i nisu imali želje okrijepiti se mrvicama što su padale s bogataševa stola1*4 i piju čiste vode umjesto vina, pa nikakvim drugim prirodnim porivom nisu mogli naći lijek od te patnje.

Jednog dana, i to 25. studenoga, u općinskoj se dvorani okupilo sveopće vijeće,185

u kojem se sastalo gotovo dvjesta vijećnika pa su tu raspravljali o svojem tako teškom stanju. Još ništa nije bilo zaključeno na tom Vijeću komune, kad je po nalogu nekih plemića gradski puk, razvrstan u klin od gotovo dvjesta ratnika i naoružan, stajao na širem trgu i uz snažnu galamu vikao da zaslužuje smrt tko je protiv sporazuma i tvrdio da voli poginuti od mača nego podnositi pogubnu glad.

Vijećnici začuju glasnu buku pa vrlo mnogi pohitaju tamo zajedno s plaćenicima komune, kojih je u početku bilo osamdeset. Bojeći se da ne budu izloženi napadaju, jedan se za drugim udalji, i tako je sastanak završen. AH doskora, nakon objeda Vijeće se u kasne sate sastalo. Jedan od plemića koji je već bio prevalio sedamdesetu godinu, ustane, popne se na određeno mjesto, najprije stane obilno lijevati suze pa konačno pred svima iznese svoje mišljenje i uglađenim govorom ovako prozbori: "No, oni odlučuju da se žele potpuno podvrgnuti mletačkom gospodstvu jer je njihov dah bliži smrti negoli životu ovoga svijeta." Nato odrede da neki građani, neki sugrađani u pratnji drugih pođu k obojici zapovjednika opsade. Ujedno dobiju uputu da njihovu nakanu izrijekom izlože. Čini se da su oni svraćali na to pozornost i da su to vedro slušali. Protivnici se ne jedamput, nego više puta sastanu, međutim ni jedni ni dragi ne iznesu svoje stavove. Naposljetku, radi sklapanja ugovora dadu taoce koje na

1 Lucius DR convivebantur; Schwandtner conuiuebantur. 2 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner nummis. 3 Lucius DR interiger. 4 Corr. ex Fumatis, Lucius DR et Schwandtner non. 5 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner cupiebat. 6 Ms. ZK Zadar Bachi. 7 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. potizari; Schwandtner pitizant. 8 Lucius DR et Schwandtner et. 9 Ms. ZK Zadar ualebant. 0 Ms. ZK Zadar aliter; Schwandtner illo. 1 Ms. ZK Zadar et Lucius DR communis; Schwandtner Communis. 2 Lucius DR aggregatnm. 3 Lucius DR ducentum. 4 Ms. ZK Zadar quidquam; Lucius DR et Schwandtner quorumdam. 5 Ms. ZK Zadar quorumdam. 6 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. armis. 7 Lucius DR et Schwandtner decoratorum.

280

conuiuabantur1, qui alebantur vsque ad saturitatem arietum intesticulatorampro numis2

parais ereis, sub hora qualibet minima mensura falerni tempore felici terno numismate, (fol. 73/73'), integer3 leporis artus vno et semis argenteo, nam4 triceni erei minimum valebant argenteum. Nee de micis de mensa cadentibus diuitis cupiebant5 refici et

5 lympha purissima loco Bacchi6 pitisant7 nee8 valentibus9 alio10 naturali motiuo huic passioni remedium nancisci.

Quodam die septimo Kalendas vltimi mensis in aula comunis11 extitit generale aggregatum12 consilium, in quo fere ducenti13 conuenerant consiliarii disputantes ibidem super gestis tarn arduis. Et nondum quicquam14 in ipso collectionis consilio terminatum

l o fuerat, decreto quorundam15 nobilium ciuitatis plebs indiscreta in cuneo bellicoram hominum armorum16 decorata17 fere ducentoram in foro latiori persistens clamoreque valido resonans neci18 fore dignum qui concordie obstat, potius asserens velle ense succumbi19 quam pestiferam20 subire famem21.

Audiunt consiliarii vocum clangorem, plurimi22 ibidem accelerant vna cum 15 stipendiariis (fol. 73774) comunis23, qui erant primi numero octuaginta. Illi timentes,

ne impetus contra illos esset exacrus, vnus pre24 alium25 abierunt, sicque collegium extitit commotum. Sed mox sumpto26 prandio sero Consilium cumulatur et insurgens vnus nobilium vltra septenarium27 prouectus in locum constitutum28 ascendit, primitus lachrymis irriguis profluit, demum coram omnibus sui conceptum pollito29 sermone

20 taliter est prolocutus: "Statuuntque penitus se velle Venetorum subiicere dominio, cum eorum alitus30 vicinior sit morti quam huius s$culi vitq." Legant quosdam ciues, quosdam conciues ad vtrosque obsidentes capitaneos intentionemque eorum expresse patefacere compelluntur, qui aures videntur inclinasse et31 alacriter auscultasse. Conueniunt ejnuli non vnica, sed crebra vice nee isti nee illi sua proponunt partita.

25 Denique pro inienda32 conuentione exhibere33 obsides quos in pontificis Nicolai (fol.

Ms. ZK Zadar et Schwandtner nece. Ms. ZK Zadar suceumbere. Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner pestifera. Corr. ex omnibus fame. Ms. ZK Zadar plurrimi. Ms. ZK Zadar et Schwandtner Communis; Lucius DR communis. Lucius DR et Schwandtner per. Ms. ZK Zadar alio. Schwandtner sumto. Ms. ZK Zadar Septennarium. Corr. ex Fumatis et Lucius Ms. constatutum. Lucius DR et Schwandtner polito. Lucius DR et Schwandtner abitus. Apud Ms. ZK Zadar deest et. Schwandtner ineunda. Pro exhibuerunt.

281

svečanom obredu prvosvećenika Nikole predaju, uz više nego dobrohotno dopuštenje obojice zapovjednika, naime Marka Giustinianija i Andrije Morosinija, pod čijim se zapovjedništvom nalazila čitava mletačka vojska, njima na čuvanje.

Zadrani 8. prosinca izaberu za svečane izaslanike šest svojih uglednih sugrađana, kojih su imena: Pavao Stanov Varikaša, Petar Matafar, Bartul Petrov Zlorad, Nikola Galeli, Marin Calcina186 i Mihovil Zadulin,187 k preuzvišenosti duždevog gospodstva da klečeći na oba koljena, prignute i otkrivene glave, plačnim glasom zamole od njega oprost za svoja djela, da bi se udostojao iskazati im ljubaznu milost jer je čovjeku prirođeno da se uklanja od zabluda. Dijete naime izaziva oca i stvorenje svog Stvoritelja, no ipak, kad se spozna svoje zlodjelo i primijeni pokora, poništavaju se zatečeni zločini. Naposljetku, neka se predadu u ruke Mlečana. Ti izaslanici uđu u grad Mletke. Svi građani toga grada žurno nagrnu da vide krotke Zadrane i obuze ih veliko divljenje u srcu. U tom gradu raste golemo veselje, a izaslanici iskazuju počast zavrativši plašt i pred duždem Andrijom Dandulom i njegovim vijećnicima poniznim riječima iznesu zadatak svojeg poslanstva u ovom obliku i ovog sadržaja:

"Zalutali smo poput ovce koja se izgubila. Poštedite one koji su zastranili! Molimo oproštenje, tražimo milost. Revnitelji pravde, slušajte nas ušima svoje pravednosti! Zgriješili smo pred tolikom moći pa hitamo k vama koji ne želite da grješnik umre, nego da se obrati i živi, i koji i za one što skrenu s puta držite otvorene ruke i naručje, a nismo znali za veličinu vaše pravičnosti. Molimo oproštenje od slavnoga dužda, koji je za svakoga dobrohotan i dobrostiv. Sve naše je vaše, i mi prepuštamo u vaše rake te vašoj prosudbi i zapovijedi predajemo grad slobodan i odriješen188 i sve što mu pripada unutra i vani kao i sebe i svoju djecu vašoj slobodnoj volji i časti. Obećajte nam milost uz sućut da bismo u vjernosti mogli trajno ostati pod okriljem vaše vlasti. Ljudski je naime griješiti, anđeoski popravljati, a đavolski u grijehu ustrajati. Pouzdavajući se u prve dvije navedene misli, iz kojih proistječe samilost, odlučili smo da vam se pokorimo."

1 Ms. ZK Zadar beneuolo. 2 Lucius DR et Schzvandtner commeatu. 3 Ms. ZK Zadar Justiniani. 4 Ms. ZK Zadar Mauroceni; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Mauroceno. 5 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Stassi. 6 Lucius DR et Schwandtner Matafarris. 7 Lucius DR et Schwandtner Galellis. 8 Fumatis habet in margine: Legatorum Nomina. 9 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner excellentiam.

10 Lucius DR et Schwandtner ac cephalis. 11 Ms. ZK Zadar et Lucius Ms. lachrimabili. 12 Ms. ZK Zadar melifluam. 13 Corn ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner presentia.

282

74/74') celebritate consignant amplius beniuolo1 comeatu2 vtroramque capitaneorum, scilicet Marci Iustiniano3 et Andrew Maureceno4, sub quorum dominio vniuersus exercitus Venetorum habebatur, in custodia.

Ipsi Iadertini sexto Idus Decembris solemnes sex conciues eligunt insignes in 5 missos, quorum nomina sunt h$c: Paulus Stani5 de Л/aricassis, Petras de Matafaris6,

Bartholus Petri de Sloradis, Nicolaus de Gallelis7, Marinus de Calcina et Michael de Cedulinis8, ad excelentiam9 Ducalis imperii flexis vtrisque genibus, pronis et detectis accephalis10 verboque lachrymabili11 veniam de commissis exposcendum, quatenus dignetur eorum mellifluam12 impendere gratiam, cum homini naturale sit deuitare errores,

1 o nam pignus prouocat genitorem et creatura creatorem nihilominus cognito sui facinore et infusa penitentia13 offensa crimina delentur. (fol. 74 775) Denique manibus Venetorum se tradendum. Et ingrediuntur isti vrbem Venetiarum. Omnes eius conciues concurrunt festinanter ad intuendam Iadertinoram mansuetudinem et multa admirratione14 cordis commouentur. Ingens iocunditas15 multiplicatur in ipsa ciuitate, exponunt honorem

15 manthelis16 extortis ac humili sermone SUQ legationis seriem coram Duce Andrea Dandolo17 ac ceteris consiliariis eiusdem in hac forma et tenore:

Errauimus sicut ouis, que periit. Parcite deuiatoribus! Veniam petimus, gratiam postulamus. O zelatores iustitie_, intendite auribus vestry pietatis! Peccauimus in conspectu tantQ potentie., ad uos currimus, qui non vultis mortem peccatoris, sed ut

20 conuertatur et viuat, qui etiam extensos lacertos et brachia deuiantibus tenetis, vestra magnalia iustitiq ignorauimus. A18 Ducali gloria deposcimus indulgentiam19, que cunctis est beniuola20 (fol. 75/75') et benigna. Omnia nostra vestra sunt et in vestris relinquimus manibus arbitrioque nutuique tradimus ciuitatem liberam et solutam et quicquid21

intus et extra eidem pertinet et nos nostraque pignora ad vestri voluntatem et honorem. 2 5 Spondeatis gratiam22 cum misericordia, vnde fideliter sub alis23 vestri dominii penitus

possimus permanere. Nam humanum est peccare, angelicum emendare24 et diabolicum perseuerare. Duobus primiš confidentes, vnde misericordia25, obtemperare curauimus.

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner admiratione. Ms. ZK Zadar Jucunditas; Lucius DR jucunditas; Schwandtner iucunditas. Ms. ZK Zadar mantellis. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Dandulo. Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest A. Lucius Ms. et Lucius DR Indulgentia. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner beneuola. Ms. ZK Zadar quidquid. Lucius Ms. gratia. Corn ex Fumatis aliis. Ms. ZK Zadar emendari. Schwandtner misericordiae.

283

Dužd i čitava komuna prime ih tako ljubazno kao što otac ljubavlju obasiplje ljubljena sina potpuno opraštajući pogrješku koju su nerazumno počinili i slatkim ih pohvalama opomenu neka ono što ustima izriču dobije punu potvrdu i neka im, naposljetku, predadu grad odriješen i slobodan i čitav njegov kotar bez ikakve smetnje i zapreke. Nadalje im obećaju da će šestorica pouzdanih ljudi čuvati u gradu nepovri-jedene osobe i blago, objavom ovog saveza osnaže im javne povlastice i međusobno potvrde ugovor i uvjete Zadrana, koje Mlečani otprave pod jakom stražom.

Jedan od njih pođe u Zadar da ono što su oni uglavili Zadrani uspješno izvrše. Kad je taj ušao u svoj rodni grad, čitav se puk veseli, pristaje i izražava spremnost da se pokori svemu što su god sindici189 i izaslanici obećali Mlečanima. Onoga istoga dana kad se taj izaslanik vratio u grad, naime na blagdan apostola Tome, odnosno 21. dana mjeseca prosinca, otprilike u vrijeme večernje sva se gradska vrata, koja su u Zadru bila zatvorena i učvršćena cementom, rastvore te Zadrani uvedu u posjed obojicu kapetana i čitavu njihovu pratnju, koju su bili odabrali, predadu im u ruke gradske kule i utvrde i spuste se niz obalu. I kapetan kopnene vojske i pomorski kapetan s nebrojenom pratnjom uz svirku, s trubama, bubnjevima i ostalim glazbenim instrumentima, uđu u grad kroz vrata arsenala i uprave korake prema bazilici pastira grada.190

Tu se kapetan kopnene vojske, stariji i veoma mudar, uspne na propovjedaonicu u nazočnosti mnogih građana, i plemića i pučana, i došljaka te održi rječiti govor kojim je svim građanima obećavao milost i oprost za počinjena djela. Građani se time osokole pa čitavo mnoštvo dođe na prostraniji trg, ukloni lik onoga kralja koji je bio

Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR communis; Schwandtner Communis. Ms. ZK Zadar insensatos; Lucius Ms. et Lucius DR insensat. Schwandtner actum. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner inaniter. Ms. ZK Zadar eloquijs. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner amonent. Ms. ZK Zadar pronunciarent. Ms. ZK Zadar opes (cancellatum: matronas); Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner matronas. Apud Schwandtner deest sex fidelium. Ms. ZK Zadar deputarunt. Ms. ZK Zadar introit. Ms. ZK Zadar jucunditer; Lucius Ms. et Schwandtner iucundatur; Lucius DR jucundatur. Corn ex Fumatis aderunt; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner adherent. Ms. ZK Zadar quidquid. Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest Aderunt uelle parere quicquid sindici et legati Venetis compromiserunt. Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner ipsoque. Corr. ex Fumatis nutius.

284

i

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

Quos Dux et vniuersus comunis1 tam charitatiue prout dilectum filium pater ad sui amplexatur amorem, errorem per illos insensate2 exactum3 penitus inanientes4 ac eos suauibus elogiis5 amonentes6, vt id quod ore pronuntiarent7, plenam ratificationem obtineat, denique tribuere ipsis ciuitatem solutam et liberam vniuersumque ipsius districtum absque alicuius impedimenti obstaculo. Promiserunt (fol. 75776) illi personas et mamonas8 ciuitatis sex fidelium9 incolumes seruare, publica roborauerunt priuilegia interaeniente hoc fejiere nuntiato ratiflcantesque mutuo pacta et conditiones Iadertinorum, quos Veneti sub potenti deputarent10 custodia.

Vnus eorum Iadram adiuit, ut quod per illos roboratum fuerat, per hos efficaciter impleatur. Et dum iste patriam intromit11, vniuersum vulgus iocundatur12. Adherent13

velle parere quicquid14 sindici et legati Venetis compromiserunt15. Ipsosque16 die, quo idem nuntius17 vrbem est reuersus, videlicet solemmitate18 apostoli Thorny seu vicesima prima die mensis Decembris, circa horam19 vesperorum20 vniuerse value, qu$ erant in ciuitate Iadre clausQ cementoque fundatQ, reserantur et21 vtrosque capitaneos et cunctam eorum comitiuam per ipsos electam ladertini locant in possessione, turres22

fortiliciasque23 ciuitatis eorum manibus consignant descenduntque a littore24 tam terrestris25 quam maritimus capitaneus (fol. 76/76') innumerabili comitiua hominum cum simphoniis26, tubis ac timpanis27 et ceteris musicorum instrumentis28 per valuas arsane_29 ciuitatem ingrediuntur suosque gressus ad basilicam pastoris urbis protrahunt et ibi senior30 ac plurima31 vigens sapientia capitaneus terrestris ascendit pulpitum in multa ciuium, et nobilium et plebeioram, ac aduenarum societate oratorios prorupit sermones, quibus cunctis ciuibus spondens gratiam ac indulgentiam de comissis32.

18 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner solemninate. 19 Lucius Ms. hora. 20 Lucius DR et Schwandtner vesperarum. 21 Corr. ex Fumatis, Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR ut. 22 Corr. ex Fumatis turre; Ms. ZK Zadar Turris. 23 Ms. ZK Zadar et Lucius DR fortilitiasque; Schwandtner fortilitiaque. 24 Ms. ZK Zadar Litore. 25 Corr. ex Fumatis terrestri. 26 Lucius DR Symphoniis; Schwandtner symphoniis. 27 Lucius DR et Schwandtner tympanis. 28 Lucius Ms. Instrumentorum; Lucius DR et Schwandtner instrumentorum. 29 Lucius Ms. artane; Schwandtner Artanae. 30 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner segnior. 31 Ms. ZK Zadar plurrima. 32 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner commissis.

285

podignut na stupu, pa na nj uz razdragane poklike pune pohvale podignu lik sv. Marka naslikan na stijegu.

Naposljetku, pomorski kapetan, koji je bio mlađi, naime Andrija Morosini, u velikoj loži naredi da bude tišina, zatim opomene sve građane da vjernost, koju su obećali, trajno održavaju, pa će ono što su oni i komuna i mletački dužd utvrdili i potvrdili sa sindicima zadarske komune biti stvarno održavano. Neka se nitko ne boji, nego neka svatko uživa svoj imetak kako hoće i mora.

A kad se sve to provelo i izvršilo do sumraka, ti kapetani uziđu u veliku dvoranu komune.

Zadrom se već upravlja i čuvanje pomno i revno. Mlečani se vrlo mnogo raduju postignutoj pobjedi koju su dugo željeli i u samome gradu objavljuju svoje uredbe i nove odredbe te naređuju da ih se svi imaju pridržavati bez povrede i djelotvorno.

<19.> Kako Mlečani, usprkos obećanju danom pod zakletvom, muče i zlostavljaju Zadrane

Zadrani koji su podnijeli toliko tjeskoba stanu se opskrbljivati novom hranom, kakvu već dugo nisu ni primirisali, ne samo za tijelo nego i za dušu poput nejaka djeteta koje je lišeno dojke pa se hrani neuobičajenim jelima. Kad se grad napunio svake hrane i svih vrsta vina, dođe do velike stiske mnoštva što je prodavalo hranu.

Da bi zadovoljili ljudsku slabost, građani pune kuću obiljem živežnih namirnica i vinom napajaju želudac.

Naposljetku, 23. dana posljednjeg mjeseca spomenuti kapetani koji su zamjenjivali rektora, uz zvuk zvona, kako je bio običaj, sazovu Veliko vijeće. U njemu svi vijećnici, dodirnuvši rukom sv. Pismo, izjave da će se trajno i bez povrede pridržavati onoga što su obećali. Na sličan način sljedećeg jutra svi pučani u velikoj loži na trgu potvrde pod zakletvom to isto.

1 Ms. ZK Zadar spatiori; Schwandtner spaciosiori. 2 Ms. ZK Zadar Sancti. 3 Apud Schwandtner deest scilicet. 4 Ms. ZK Zadar Maurocenus; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner Mauroceno. 5 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ammonuit. 6 Ms. ZK Zadar obseruent. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms. et Lucius DR commune; Schwandtner Commune. 8 Lucius DR et Schwandtner Syndicis. 9 Ms. ZK Zadar et Schwandtner Communis; Lucius Ms. et Lucius DR communis.

10 Ms. ZK Zadar et Schwandtner Communis; Lucius Ms. et Lucius DR communis. 11 Corr. ex Fumatis Gaudet. 12 Ms. ZK Zadar plurrimum. 13 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ordinationes. 14 Apud Ms. ZK Zadar deest et statuunt per.

286

De quibus ciues hortati, vniuersa turba in spaciori1 peraenit foro effigiemque illius regis, que in trunco fuerat erecta, remouent, effigiem S.2 Marci in vexillo depictam in ipso cum laudis iubilatione erigunt.

Tandem iunior capitaneus maris, scilicet3 Andreas Maureceno4 in logia maiori 5 imposito silentio amonuit5 vniuersos ciues, ut fidelitatem, quam spoponderant, in

perpetuum obtineant6 et quod per eos ac comune7 et Ducem Venetiaram stabilitum et ratificatum fuerat cum sindicis8 comunis9 Iadre_ effectualiter (fol. 76 777) erit obseruatum, nee aliquis formidet, sed quilibet suis vtatur vt uult et debet.

Et dum he_c acta fuissent et completa usque crepusculum, ad grande theatrum i o comunis10 ipsi capitanei ascenderunt.

Iam gubernator Iadra, diligentius custoditur et feruentius. Gaudent11 plurimum12

Veneti de obtenta victoria et iam per eos diu desiderata suasque constitutiones et nouas ordinaciones13 in ipsa ciuitate proclamant et statuunt per14 quosque15 infalibiliter16

ac efficaciter obseruari17.

15 <19.> Quomodo Veneti cruciant Iadertinos cum molestatione non obstante eorum sponsionis iuramento

Instruuntur Iadertini, qui tot anxietates sustulerunt, non18 tantum corporis verum etiam anime_ nouis escis refocilari19 iam diu non fragratis, quemadmodum imfans20, qui mamma priuatus et21 inconsuetis22 alimoniis depascitur. Cum vrbs omni cibo et

20 mero cuiuslibet speciei impinguatur23, ingens fit pressura turbe_ vendentis (fol. 77/ 77') victum et ad sustentamenrum fragilitatis humane fulciunt ciues lares copia victualium ac vino inebriant stomacum24.

Denique die25 vicesimo tertio vltimi mensis memorati capitanei, qui vicem gerebant rectoris, grande consilium ad campane_ sonum, ut moris erat26, fecerant, in quo omnes

25 consiliarii tactis corporaliter Scripturis quam27 compromiserant, inuiolabiliter in perpetuum obseraabunt. Similique modo mane facto vniuersi plebeiati in logia maiori in foro sita firmauerunt sacramentaliter.

Corr. ex Fumatis et Ms. ZK Zadar quasque. Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infallibiliter. Ms. ZK Zadar obseruari statuunt. Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nunc. Lucius DR et Schwandtner refocillari. Ms. ZK Zadar Infans; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner infans. Lucius Ms. et Lucius DR est et; Schwandtner est et. Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner in consuetis. Ms. ZK Zadar impinquatur. Ms. ZK Zadar Stomachum; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner stomachum. Apud Lucius DR et Schwandtner deest die. Ms. ZK Zadar est. Schwandtner quas.

287

I dok su tako rečeni građani nekoliko dana bili u, može se reći, najvećem uzbuđenju, a eto iznenada, naime 24. siječnja, izađe proglas kapetana da se sve oružje građana ima popisati i ujedno oduzeti. Još to nije bilo ni izvršeno, kad kao udar groma dođe dragi duždev nalog da pedeset biranijih i odličnijih građana mora hitno doći u Mletke, tako da s mjesta koje im bude određeno krenu 27. siječnja put Mletaka u galijama. U gradu zavlada silna žalost što mu se oduzima toliko plemića koji su u njemu živjeli u sretno doba.

Gdje su sada njihovi plaštevi grimizne boje, gdje su njihove haljine podstavljene raznim krznima? Odgovor je doista lak: kako su odabrali i kakvo su sjeme posijali, to će zahvatiti i požeti. Sputani su naime vrlo snažnim žvalama koje će njihovu nadutost spustiti do dna. Nepametni posljednji predstavnici nipošto nisu htjeli poslušati savjet Mudraca koji je rekao: Nikada ne vjeruj neprijatelju s kojim si se pomirio!m To je ona uzda koje su se već dugo prije bojali bijedni Zadrani, to je onaj dvosjekli mač što je, čini se, probio ne samo propadljivo tijelo nego i besmrtnu dušu kao i jetra nesretnika.

Kako li su brzo Mlečani prekršili zakletvu kao da žive u bezakonju poput Kalde-jaca! Očito je da su tu svoju čudovišnu novotariju izvršili nepravedno. Praznili su i rušili sve što su im predali Zadrani, koji sada vide kako se nedavno sklopljeni savez diže protiv njih. Ne treba dakle uzeti da je posrijedi bila neka opačina, osim zbog stjecanja hvale i slave, ako bi se time postigao cilj takvih postupaka.

Za stražu nad gradom bi određeno četiri stotine pješaka i dvjesta konjanika da bi neprekidno mogli čuvati grad od protivnika. Također budu porušena oba stikata, a nastambe uz njih sravnjene sa zemljom. Opskrbe grad hranom i drvom ako bude nužno u gradu nešto poduzimati.

1 Apud Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner deest licet. 2 Ms. ZK Zadar nono Kalendas. 3 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner galeis. 4 Ms. ZK Zadar arripuerunt. 5 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ipso. 6 Rkps NB Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner pallia. 7 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner murici. 8 Corr. ex Fumatis, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner eligunt. 9 Apud Ms. ZK Zadar deest enim. 0 Corr. ex Fumatis eorum eorum. 1 Lucius Ms. Acquiescere; Lucius DR et Schwandtner acquiescere. 2 Ms. ZK Zadar ueluerunt. 3 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner nunquam. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner immortalem. 5 Ms. ZK Zadar hepar.

288

Et cum sic per aliquot dies licet1 in maximo persistissent tremore dicti conciues, et ecce repente, scilicet in Kalendas nono2 Februaru exiit edictum a capitaneis, vt vniuersa ciuium arma describerentur pariter et auferantur. Nee non h$c dum perfecta erant, et ecce aliud mandatum Ducale intonuit, quinquaginta elegantiores ac nobiliores ciues Venetias debere celeriter adire, qui sexto Kalendas Februaru ad locum eis constiturum suum iter in galleis3 Venetorum arriperent4. (fol. 77778) Fit grandis meror in vrbe, fit priuatio tante_ nobilitatis, qu$ in ipsa5 tempore felici vigebat.

Vbi nunc eorum palia6 muricis7 colons, vbi eorum indumenta varus suffulta cutibus? Certe faciliter respondetur: sicut elegerant et quale semen seminarunt, hoc eligent8 et metent. Habent enim9 asperrimum camum, qui eorum10 fastum vsque ad ima protrahet. Aquiescere11 minime insani et vltimi oratores consilio Sapientis voluerunt12 dicentis: Numquam13 credas inimico reconciliato. Hoc est illud frenum, de quo miserabiles Iadertini a multo iam elapso tempore formidarunt, hic est ille biceps mucro non solum corpus corruptibile sed etiam animam inmortalem14 videtur et epar15 infelicium pertransisse16.

Quam cito iuramentum ipsi Veneti infringerant17, ac si sine lege vt Caldei18 vitam ducerent, non e_quum19 videtur tarn stupendum nouum per eos exactum fore. Vniuersa per Iadertinos illis collata inanientes pariter (fol. 78/78') et delentes20 et nunc recentia21

fqdera contuentur insurgere. Sed non presumendum, quod22 aliqua interfuit malitia nisi decoris laudisque uenustate aquirenda23, si effectus consequeretur operum.

Deputantur in vrbis custodiam24 peditum quatuor centenarii25 equitumque duo, qui continuis dietis26 ciuitatem valeant ab obstantibus tueri. Precipitantur etiam vtraque sticata atque eorum tabernacula in rainam destruuntur. Fulciuntque ciuitatem anona27

et lignamine, si neccesse28 foret in ciuitate exercendum29.

i b Ms. ZK Zadar pertransijsse. 17 Ms. ZK Zadar, Lucius DR et Schwandtner infregerunt. 18 Lucius DR et Schwandtner Chaldaei. 19 Ms. ZK Zadar equidem. 20 Corr. ex omnibus mss. dolentes. 21 Ms. ZK Zadar recentiora. 22 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner quia. 23 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner acquirenda. 24 Ms. ZK Zadar et Lucius DR Custodes; Lucius Ms. et Schwandtner custodes. 25 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner centeni. 26 Ms. ZK Zadar diebus. 27 Lucius DR et Schwandtner annona. 28 Ms. ZK Zadar, Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner necesse. 29 Ms. ZK Zadar exercendi; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner exeundum.

289

Kad je svanuo 18. ožujka, ostalim plemićima koje je dao grad Zadar i koji su već boravili u Mlecima pridruže još desetoricu plemića da se ispuni broj šezdeset. Određeni su istim postupkom Mlečana kao ona pedesetorica.

<20.> Autorova isprika

Već smatram dovoljno jasno i opširno ... autora ...192

290

Et adueniente die octauodecimo1 Martii mensis denarios2 nobiles a ciuitate Iadre_ ablatis3 reliquis nobilibus Venetiis quiescentibus4 associarant, vt numerus sexagenarius adimpletus5 fuisset6, qui eodem tractatu Venetorum7 prout8 illi quinquaginta deputati sunt.

5 <20.> Excusatio auctoris9

Iam arbitror satis expedite et prolixe ... authoris ...10 (fol. 78')

1 Ms. ZK Zadar et Schzvandtner octauo decimo; Lucius DR Octavo decimo. 2 Ms. ZK Zadar alios denos. 3 Ms. ZK Zadar oblatos; Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner oblatis. 4 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner nescientibus. 5 Lucius Ms., Lucius DR et Schwandtner ad...latus. 6 Ms. ZK Zadar adimpleretur. 7 Lucius Ms. et Lucius DR Venet; Ms. ZK Zadar et Schwandtner Venetias. 8 Lucius DR pro ut. 9 Nonnisi in ms. de Fumatis legitur. 0 Reliqua acido tannico valde laesa perlegi nequeunt.

291

BILJEŠKE 1 Ps. 3, 2. 2 Job 13, 25. 3 Pored doslovnog ili povijesnog značenja biblijski je tekst tražio i alegorijski smisao koji je

trojaki (mistični, moralni i eshatološki). 4 tj. Bog. 5 Zemlja živih je biblijski izraz (npr. Jer. 11,19); tj. s lica zemlje. 6 Čini se da se podatak o "vlasti Carstva" ili "carskom darovanju" odnosi na podjelu privilegija

Veneciji koju je 1082. izvršio bizantski car Aleksije I. Komnen. Kasnija tumačenja i preinake originalne darovnice smatrale su da je car Veneciji prepustio upravu nad bizantskim posjedima na Jadranu (uključivo s dalmatinskim gradovima). Iako je takvo darovanje apokrifno, tijekom 14. st. još uvijek ga se smatralo istinitim. O ovoj problematici vidi: Georgije Ostrogor-ski, Morija Vizantije (dalje: Istorija), Beograd 1959., str. 337-338. Općenito o odnosima između Bizantskog Carstva i Mletačke Republike u tom razdoblju vidi: Donald MacGillivray Nicol, Byzantium and Venice: a study in diplomatic and cultural relations (dalje: Byzantium), Cambridge University Press 1988., str. 35-83.

7 Autor ovdje koristi igru riječi tumačeći etimologiju Mleci (Venetie) od glagola loviti (venatur). 8 Egidije Rimski (o. 1243.-1316.), teološki i politički pisac. Odvjetak rimske patricijske obitelji

Colonna. U ranoj mladosti stupio u red Pustinjaka sv. Augustina, a njegova su djela kasnije postala temelj naobrazbe unutar reda. Studirao u Parizu 1269.-1272., gdje mu je profesor bio i sv. Toma Akvinski pod čijim je utjecajem ostao i kasnije. Kasnije profesor na pariškom sveučilištu i odgojitelj francuskog kraljevića Filipa (kasnijeg kralja Filipa IV. Lijepog), kojemu je u prvoj godini njegove vladavine (1286.) uputio gore spomenuti spis (pravo ime O vladavini vladara [De regimine principum]), koji je ubrzo postigao svjetsku slavu i bio preveden4 na francuski i talijanski jezik. Po političkim pogledima Egidije je, usprkos svojim bliskim vezama s francuskim kraljevskim dvorom, bio pristalica prevlasti papinstva nad svjetovnim vladarima, a smatra se da je njegov spis O crkvenoj moći (1301.) bio korišten kao teoretska podloga bule pape Bonifacija VIII. Jednu svetu (Unam sanctam). Jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih političkih mislilaca. Nazivan "Blaženi naučitelj," "Najtemeljniji naučitelj" i "Rječiti naučitelj." Vidi: Repertorium fontium historiae Medii Aevi (dalje: Repertorium), vol. 2, Fontes A-B, Rim 1967., str. 136-137.

9 Citat se zapravo nalazi u: Jer. 50, 14. L0 Autor ovdje aludira na rasprave sv. Augustina Contra mendacium i De mendacio. J. Е Migne,

Patrologia Latina, Series prima, vol. 1-73, 1844.-1849., vol. 40. 11 tj. koji znaju predvidjeti događaje. 12 Ime Sabthael očevidno se odnosi na vraga. Taj oblik nije poznat niti iz Biblije niti iz sačuvanih

apokrifnih tekstova, a najbliža usporedba mu je Sammael, kako ga se naziva u apokrifnom spisu Uznesenje Izaijino (1, 8; 1, 12; 2, 1).

13 Radi se o blagoslovu koji je Jakov prijevarom ishodio od svog slijepog oca Izaka, te tako preuzeo položaj prvorođenog sina od svog brata Ezava: "Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagosljivlje" (Gen. 27, 28-29).

4 Karlo I. Robert (o. 1288.-16. 7. 1342.), sin pretendenta na hrvatsko-ugarsko prijestolje Karla Martela (1292.-1295.) i unuk napuljske kraljice Marije, kćerke hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V Nakon očeve smrti na njega su prenesena očeva prava. God. 1300. doveden uz pomoć bana Pa via I. Bribirskog i njegovog brata kneza Jurja u Split te odatle odveden u Ugarsku da započne borbu za tron protiv kralja Andrije III. Nakon Andrijine smrti 1301. prvi put okrunjen, ali je morao voditi dugotrajnu borbu protiv osiljenih velikaša i drugih pretendenata na tron. Konačno priznat za kralja nakon izbora i treće krunidbe (27.8.1310.), a pri njegovom priznanju značajnu ulogu je odigrala papinska podrška i utjecaj papinskog legata Gentilisa. Proveo brojne reforme upravnog, poreznog i vojnog sustava. Tijekom svoje vladavine uspio skršiti

292

moć velikaša u Ugarskoj i Slavoniji; u Hrvatskoj uspio smijeniti bana Mladena II. i poništiti gotovo neodvisan položaj koji su si knezovi Bribirski izborili u odnosu na krunu. Unatoč tome, to nije u Hrvatskoj uspostavilo stvarnu kraljevsku vlast nego započelo razdoblje feudalne anarhije slično stanju u Ugarskoj prije 1310. Općenito o Karlu I. Robertu vidi: The New Cambridge Medieval History (dalje: The New Cambridge VI), vol. VI, c. 1300-c. 1415., ur. Michael Jones, str. 496-497, 499-504. O Karlu I. Robertu u Ugarskoj i Hrvatskoj vidi: Päl Engel, The Realm of St Stephen. A History of Medieval Hungary, 895-1526 (dalje: The Realm), London-New York 2001., str. 129-157; Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (dalje: Povijest Hrvata), Zagreb 1976., str. 351-356, 421-425, 504-510, 515-532, 537-540; Korai Magyar törteneti lexikon (9-14. szäzad) (dalje: Korai Magyar), ur. Kristo Gyula, Budapest 1994., str. 330-331. Ludovik I. Anžuvinski (5. 3. 1326.-10. 9. 1382.), sin ugarsko-hrvatskog kralja Karla I. Roberta. Bio je hrvatsko-ugarski kralj (1342.-1382.), te kralj Poljskog kraljevstva od 1370. godine. Po dolasku na vlast Ludovik je odlučio slomiti neovisnost hrvatskih velikaša. Uspio je podložiti kraljevskom autoritetu udovicu vojvode Nelipića Vladislavu, potvrdivši njenom sinu Ivanu Nelipiću sva nasljedna imanja. Vladislava je, pak, kralju predala u tvrdu Knin. Ludovik se uspio nagoditi i s knezovima Bribirskim tako što je od kneza Jurja Bribirskog dobio utvrdu Ostrovicu istodobno obdarivši Jurja gradom Zrinjem u Slavoniji. Kada je ubijen Andrija, Ludovikov brat i kralj Napuljskog kraljevstva, Ludovik se uput io u Italiju kako bi osvetio ubojstvo brata. Godine 1352. Ludovik potvrđuje Andrijinoj ženi Ivani pravo na k runu Napuljskog kraljevstva. Nakon osmogodišnjeg primirja s Mletačkom republikom, godine 1356. ponovo je izbio rat dviju strana koji je trajao dvije godine. Rat je završio potpisivanjem mira u Zadru 1358. godine kojim se Mletačka republika odrekla svih stečevina u Dalmaciji uključivši Dubrovnik i Kotor. Godine 1378. Ludovik se uključio u rat i zmeđu Genove i Mletačke republike na strani Genove. Rat je završio potpisivanjem mirovnog ugovora u Torinu kojim se Mletačka republika obvezala plaćati godišnji danak ugarsko-hrvatskom kralju od 7 000 dukata. Općenito o Ludoviku vidi u: The New Cambridge VI, str. 737-743, 752-754. O Ludoviku u Ugarskoj i Hrvatskoj vidi: Päl Engel, The Realm, str. 148-150, 157-194; Nada Klaić, Povijest Hrvata, str. 4-7, 217-219 i dalje; Korai Magyar, str. 392-393.

Andrija je bio mlađi brat ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinskog. Upustivši se u borbe oko nasljedstva krune Napuljskog kraljevstva, Karlo I. Anžuvinski je kao pretendenta isticao svoga sina Andriju. Godine 1333. Andrija je, kao šestogodišnje dijete, zaručen Ivanom, unukom Karlovog strica Roberta. Vladao je Napuljskim kraljevstvom do 1345. godine kada je ubijen. Umorstvo Andrije bilo je jedan od razloga Ludovikovog prepuštanja Zadra Mletačkoj republici i potpisivanja primirja 1348. godine. Naime, godine 1347. uslijedila je Ludovikova vojna ekspedicija u Napuljsko kraljevstvo i time je pitanje Zadra i Dalmacije, što se Ludovika tiče, prešlo u drugi plan. O Andriji vidi: Päl Engel, The Realm, str. 137-138, 157,159; Nada Klaić, Povijest Hrvata, str. 506, 511, 512; Korai Magyar, str. 44.

Stjepan je bio najmlađi od trojice sinova Karla I. Anžuvinskog. U ispravama se titulira hercegom Slavonije, Hrvatske i Dalmacije u razdoblju od 1349. do 1351. godine. Godine 1350. oženio se Margaretom, kćeri njemačkog cara Ludovika IV. Bavarca. U isto je vrijeme, zbog izbivanja kralja Ludovika I. u Napuljskom kraljevstvu bio upravitelj Ugarske. Od godine 1351. Stjepan je boravio u Erdelju gdje je upravljao ovim vojvodstvom, dok je za bana Slavonije, Hrvatske i Dalmacije Ludovik postavio bivšeg erdeljskog vojvodu i zapovjednika u Napuljskom kraljevstvu Stjepana Lackovića. Sljedeće godine Stjepan se vratio i postao herceg Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. Posljednji puta se u ispravama spominje 1355. godine, ali je prema mišljenju Pala Engela umro već 1354. O Stjepanu vidi: Päl Engel, The Realm, str. 137, 140, 146, 157, 169, 198; Nada Klaić, Povijest Hrvata, str. 522-524, 533, 535-536, 540; Korai Magyar, str. 295.

Autor nije precizan prilikom korištenja političko-upravne terminologije, a termini koje koristi nisu tehnički. Termin diocesis ne susreće se u onodobnim izvorima te je očigledno posuđen iz literature i antičke povijesti. Koristi se u smislu skupa više pokrajina ili jurisdikcija.

Nikola Banić (Banffy). Kada je 1343. godine umro ban Slavonije Mikac kralj Ludovik I. postavio je za novog bana Nikolu Banica, sina bivšeg bana Slavonije Stjepana, a unuka Haholda. Pored sređivanja prilika u Slavoniji (sukobi s pojedinim velikašima kao na pr. sinovima Mikca, Stjepanom i Akušom, te neprilike oko prikupljanja poreza) ban Nikola je

293

sudjelovao u kršenju samovolje velikaša na jugu Hrvatske (Nelipića, Bribirskih, Kurjakovića). To je, konačno, rezultiralo i promjenom njegova titulara. Naime, odsada se on naziva "ban čitave Slavonije i Hrvatske". Vezano uz događaje oko Zadra, odlukom kralja Nikolina vojska utaborila se u Mogorovoj Dragi u blizini Zadra u studenome 1345. godine. O Nikoli Banicu vidi: Vjekoslav KLaić, Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I. (1301-1382.) (dalje: Hrvatski hercezi), Rad 142 (1900.), str. 173-180; Nada Klaić, Povijest Hrvata, str. 548-551, 598-600; Nada Klaić - Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409 (dalje: Zadar u srednjem vijeku), Zadar 1976., str. 298, 302, 318.

Naslov hrvatskog bana (kraljevog zamjenika u hrvatskim zemljama) kao i opseg njegove vlasti mijenjao se tijekom srednjeg vijeka. Naslov bana čitave Slavonije počinje se koristiti usporedo sa stvaranjem slavonskog dukata u razdoblju vladavine hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Prvi ban koji ga je upotrijebio u jednoj svojoj ispravi bio je Jula od roda Kan 1232. (Tadija Smičiklas et al., Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae /dalje: CD/, sv. 3, Zagreb 1905., str. 367-368), a postaje uobičajenim banskim naslovom od početka četrdesetih godina 13. stoljeća. U tom je razdoblju označavao i stvarnu nadređenost primorskom banu (kasnije nazvanom ban Hrvatske i Dalmacije), a od početka 14. stoljeća njegova se vlast odnosi isključivo na područje srednjovjekovne Slavonije te je paralelna vlasti hrvatskog bana. Kraljevskim preuzimanjem Knina 1345. naslov bana čitave Slavonije dopunjen je u "ban čitave Slavonije i Hrvatske" (ponekad "ban čitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije") te je ostao takav do 1358. kada se banska nadležnost opet dijeli na dva bana. Opširnije vidi: Vjekoslav Klaić, Hrvatski hercezi, str. 126-132.

O velikaškoj obitelji Nelipčića i posebice njezinom najistaknutijem članu i rodonačelniku Nelipcu vidi opširnije: Dane Gruber, Nelipić, knez cetinski i kninski, Zagreb 1886.; Vjekoslav Klaić, Rodoslovlje knezova Nelipića od plemena Svačić, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, n. s., sv. 3, Zagreb 1898., str. 1-17; Nada Klaić, Povijest Hrvata, str. 596-599. Opširnije o događajima opisanim u ovom dijelu Opsade Zadra vidi u: Dane Gruber, Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji sa hrvatskimi velmožami i sa Mletčani od početka njegova vladanja pa do osamgo-dišnjega primirja sa Mletčani (dalje: Vojevanje), Izvješće Kralj, velike gimnazije u Požegi koncem školske godine 1887./88., Požega 1888., str. 4-6. Vidi također: Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 298; Nada Klaić, Povijest Hrvata, str. 598-601.

Ideja o pripadnosti obitelji Nelipčića rodu Svačića zasniva se isključivo na tumačenju ovog mjesta Opsade Zadra. Mjesto je samo po sebi dvoznačno te bi se moglo protumačiti i da je Vladislava iz roda Svačića, a ne Nelipac, no ona je, kako je gore rečeno, pripadala rodu Gusića. O tome vidi opširnije: Vjekoslav Klaić, Rodoslovje knezova Krbavskih od plemena Gusić, Rad 134,1898., str. 198-199

Autor dosljedno za kralja Ludovika koristi termin prirodni gospodar želeći naglasiti da Zadar pripada pod njegovu vlast po prirodnom, tj. urođenom i od Boga podijeljenom, pravu, a ne temeljem nekog ugovora kako je to bilo u slučaju Venecije. Nenaseljena hrid sjeverno od kninske tvrđave, otprilike podjednake visine kao i tvrđava. Iz tog razloga bila je od presudne taktičke važnosti prilikom opsada kao povoljna točka za gađanje iz bojnih sprava. tj. ban. Simbolički naziv za kraljevsku vlast, u učestaloj upotrebi od kraja 13. st. kada je kraljevska vlast u stvarnosti bila znatno oslabljena u odnosu na ojačale velikaše. Koncept svete krune razvio se u redovima nižeg plemstva nezadovoljnog velikaškom samovoljom. Kao podloga za koncept korištena je činjenica da je papa Silvestar II. 1000. godine uput io iz Rima krunu prvom ugarskom kralju sv. Stjepanu. Iako je ta kruna tijekom stoljeća doživjela znatne preinake (sadašnji oblik postigla je tijekom 14. i 15. st.), od kraja 13. st. postala je osnovni preduvjet valjanosti krunidbe. Vrijedno je napomenut i da se koncept sv. krune istovremeno javlja u Ugarskoj i u hrvatskim zemljama. O ovom problemu detaljno vidi: Josef Karpat, Die Idee der Heiligen Krone Ungarns in neuer Beleuchtung, u: Corona regni. Studien iiber die Krone als Symbol des Staates im Sp'ateren Mittelalter, ur. Manfred Hellmann, Weimar 1961., str. 349-398. Vidi također: Pal Engel, The Realm, str. 128-130. Detaljnije o odnosu osobe kralja i staleža u srednjovjekovnoj Ugarskoj vidi: Jänos M. Bak, Königtum und Stände in Ungarn im 14.-16.

294

Jahrhundert, Wiesbaden 1973. O simbolici i značenju krunidbene ceremonije u srednjovjekovnoj i ranomodernoj Europi s osobitim obzirom na Ugarsku vidi: Coronations: medieval and early moderm monarchic ritual, ur. Jänos M. Bak, University of California Press 1990. U Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu naslov baruna {barones) imali su vrhovni državni i dvorski dužnosnici (palatin, hrvatsko-dalmatinski i slavonski ban, erdeljski vojvoda, sudac kraljevskog suda, banovi Mačve i Severina, magistri posteljnika, vratara, štitonoša, komornika i dr.). Vidi: The Laws of the Medieval Hungary. Decreta regni mediaevalis Hungariae, sv. 2, 1301-1457, ur. Janos M. Bak-Päl Engel-James Ross Sweeney, Salt Lake City 1992., str. 249; Korai Magyar, str. 83-84. Radi se o krbavskim knezovima Budislavu, Pavlu i Grguru, braći kneginje Vladislave. O zamjeni Knina za Cetinu vidi u literaturi spomenutoj gore u bilj. 21. Pavao II. Bribirski, trogirski i ostrovički knez (r. oko 1295.-и. između 10. i 21. 8. 1346.). Treći sin bana Pavla I. U izvorima se spominje od 1301. kada je, zajedno s braćom, knez Tropolja. Trogirski knez od 1305., a spominje se i kao skradinski knez 1311. god. Nezadovoljan podjelom vlasti s braćom, predvodio pobunu protiv brata Mladena II. 1322. u nadi da će ga naslijediti na banskom položaju. Nakon bratovog svrgavanja nije uspio u tom naumu te je vodeći položaj morao prepustiti bratu Jurju II. te potom njegovom sinu Mladenu III. Podržavajući Mladena III. u borbama protiv drugih velikaša i kralja postigao da mu se kao posebna upravna jedinica dodjeli vlast u Ostrovici. Uz nećaka Mladena III. prvi član glavne grane bribirskih knezova koji je nazivan i prezimenom Subić. Oporučno ostavio Ostrovicu maloljetnom sinu Jurju III. (Juraj I. Zrinski), kojem je za skrbnika postavio brata Grgura. Potomci Pavlovog sina Jurja su knezovi Zrinski. Vidi: Damir Karbić, Subići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti (1322.), Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 22, Zagreb 2004., str. 1-26; Vjekoslav Klaić, Bribirski knezovi od plemena Subić do god. 1347. (dalje: Bribirski knezovi), Zagreb 1897. Ovaj navod prvi je slučaj da se u nekom izvoru neki od članova glavne grane knezova Bribirskih naziva ovim rodovskim imenom. Oblik rodovskog imena Subić postao je uobičajen za sve članove tijekom 14. st., a prvi je put u tom smislu upotrijebljen 1311. godine. Čini se da je krajem 12. st. bio korišten kao osobno ime i iz njega izvedeno prezime jedne manje utjecajne grane roda. Oblik Subičijević koji je upotrijebio autor "Opsade" inače nije zasvjedočen u izvorima. Mladen III. Bribirski, knez Klisa, Skradina i Omiša (r. oko 1315.- u. Trogir, 1. 5. 1348.). Naslijedio oca Jurja II. u izuze tno nepovoljnim okolnostima. Do njegove punoljetnost i njegovom državinom upravljala majka Lelka (u. oko 1337.), koja je odlučnom politikom uspjela očuvati sinovljevu baštinu i omesti mletačke pokušaje daljeg teritorijalnog širenja na račun Bribiraca. Vlast osobno preuzeo 1332., ali je kneginja Lelka i dalje zadržala veliki utjecaj na njegovu politiku do svoje smrti. Nakon kratkotrajnog rata sa savezom mletačkih dalmatinskih gradova (Splita, Trogira i Šibenika) i drugih hrvatskih velikaša predvođenim vojvodom Nelipcom, postigao da u siječnju 1333. bude prihvaćen kao prvorazredni politički čimbenik u Hrvatskoj. Porazio Nelipca i njegove saveznike u sukobu 1335.-1336. god., te suzbio vojnim i diplomatskim mjerama nezadovoljnike unutar roda (Ivana Jurišića, Budislava Ugrinića i Hranu Gradinića), čime je zadobio položaj najmoćnijeg velikaša u Hrvatskoj. Nakon kratkotrajnog ratovanja sklopio savez s bosanskim banom Stjepanom 1338., koji je utvrđen brakom Mladenove sestre Jelene i brata bana Stjepana Vladislava. U 40-im godinama 14. stoljeća glavni protivnik uspostave kraljevske vlasti u Hrvatskoj; pomagao mletačke postrojbe u borbi protiv kralja Ludovika i zadarskog ustanka 1345.-1346., nadajući se da će ih iskoristiti za odlučniju protukraljevsku akciju. Dopustio osamostaljenje svog strica Pavla II kao ostrovičkog kneza. Nakon njegove smrti i pomirenja njegovih nasljednika s kraljem neuspješno pokušavao nagovoriti Veneciju da ga podrži u nasilnom preuzimanju Ostrovice od kraljevskih postrojbi. God. 1347. oženio Jelenu, sestru raškog kralja Stjepana Dušana. U proljeće slijedeće godine postigao s Venecijom dogovor da ga dužd proglasi za markiza (marchio) Slavonije (u značenju Hrvatske) te se spremao započeti opći napad sa ciljem izbacivanja kraljevskih snaga iz Hrvatske; prilikom završnih pregovora o tome razbolio se od kuge i naglo umro u Trogiru. Sahranjen u trogirskoj katedrali. Njegove posjede naslijedio posmrtno rođeni sin Mladen IV. oko čijeg su se skrbništva sukobljavali Mladenov brat Pavao III. (u. 1356.) i Mladenova supruga Jelena (u. 1355.). Uz

295

strica Pavla II. prvi član glavne grane bribirskih knezova koji je nazivan i prezimenom Šubić. Popularan kao plemenit i human vladar te kao takav zapamćen u narodnoj tradiciji u okolici Klisa i Omiša. Vidi: Vjekoslav Klaić, Bribirski knezovi; Nada Klaić, Povijest Hrvata, str. 595-596, 601,620,649. Martinusije Grisogona Butovan. Pripadao je zadarskoj patricijskoj obitelji Butovan. Prvi se puta spominje u ispravi iz 1333. godine kao svjedok (CD 10, Zagreb 1912., str. 96). U jednoj ispravi od 8. studenog 1338. godine spominje se kao vlasnik solana na otoku Pašmanu (Isto, str. 420), a posjedovao je i zemljišni posjed u selu Bibinjama u zadarskom distriktu (Isto, str. 650). Godine 1340. obnašao je službu suca zadarske komune (Isto, str. 545). Prema bilježničkoj ispravi iz 1349. godine saznajemo da je tada već sigurno pokojan. Naime kada njegova rođaka Ruža daje u zakup jedan njegov vinograd, Martinusije se spominje kao pokojni (Jakov Stipišić, Spisi zadarskog bilježnika Franje Manfreda de Surdis iz Piacenze 1349-1350. Spisi zadarskih bilježnika (dalje: Spisi 3), sv. 3, Zadar 1977., str. 25). U ispravi od 3. svibnja 1347. godine vezanoj uz zamjenu nekih posjeda na otoku Pašmanu spominju se heredes Martinusii de Butouano (CD 11, Zagreb 1913., str. 363). U jednoj ispravi iz 1360. godine spominju se njegova dva sina, Kolan i Nikola, kao posjednici neke zemlje u zadarskom distriktu (CD 13, Zagreb 1915., str. 21). Poznata je i neobjavljena oporuka Martinusijevog sina Korana od 13. kolovoza 1385. godine.

Mihovil Blažev Soppe. Pripadnik ugledne zadarske patricijske obitelji. Pojedini članovi ove obitelji obnašali su tijekom srednjeg vijeka važne komunalne dužnosti . Prema podacima Pavla Pavlovića u djelu "Memoriale" poznato je da su članovi ove obitelji u razdoblju od 1382. do 1408. godine 5 puta obnašali dužnost zadarskih rektora. Prema svojoj političkoj i gospodarskoj moći obitelj Soppe pripadala je eliti srednjovjekovnog zadarskog društva. Obitelj je posjede imala unuta r zadarskog distrikta, na okolnim otocima i u bližem zaleđu Zadra. Mihovil Blažov Soppe dosta se često spominje u srednjovjekovnim izvorima. Tako se pojavljuje kao iudex examinator u kupoprodajnim ugovorima od 1332. godine (CD 10, str. 21, str. 23), zatim prilikom razdiobe očevog imanja s bratom Jurjem 1337. godine (Isto, str. 341-342). Spominje se i kao kupac vinograda positam vltra portuni sancti Jacobi 1338. godine (Isto, str. 397), te kao kupac neke zemlje 1340. godine. Nalazimo ga kao izvršitelja oporuke Nikolote, žene Jakova de Skolatura, (CD 11, str. 62-63). Posljednji puta se kao iudex examinator spominje 1343. godine. U jednoj ispravi o zakupu vinograda iz 1350. godine spominje se Jacobina, uxor olim Michaelis de Soppe (Jakov Stipišić, Spisi 3, str. 97) što znači da je Mihovil Soppe umro najkasnije te godine. Iz kasnije isprave, datirane u 1354. godinu, saznajemo da je imao dvojicu sinova, Stjepana i Jakova (CD 13, str. 244-245).

Radi se zapravo o Nikoli Madijevom Galeliju. Član ugledne zadarske patricijske obitelji Galeli. Iako ova obitelj, po svom gospodarskom i političkom utjecaju, nije pripadala najelitnijim zadarskim obiteljima, ipak su pojedini njeni članovi obnašali visoke upravne službe u Zadru kao npr. rektora. Obitelj Galeli je bila jedna od najteže pogođenih obnovom mletačke vlasti u Zadru. Naime, u razdoblju od 1411. do 1414. godine prognano je iz Zadra u Veneciju između 45 i 50 zadarskih patricija, a najviše iz obitelji Nassis, Jurjević, Zadulini i Galeli. Vidi: Tomislav Raukar, Zadar u XV. stoljeću. Ekonomski razvoj i društveni odnosi (dalje: Zadar), Zagreb 1977., str. 57-58.Nikola Galleli je od ranih 30-ih godina 14. stoljeća obnašao neke službe u komunalnoj upravi Zadra. Tako se od 1333. do 1344. godine spominje u zadarskim ispravama kao iudex examinator (CD 10, str. 76; CD 11, str. 149), a iste se godine spominje kao svjedok u pozajmici novca (CD 10, str. 124). U ispravi iz 1343. godine Nikola se spominje kao prokurator zadarske komune (CD 11, str. 104). Posljednji puta kao službenik zadarske komune spominje se 22. kolovoza 1344. godine kao iudex examinator (CD 11, str. 149), dakle u vrijeme koje je neposredno prethodilo događajima opisanima u ovom djelu.

Petar Canale. Mletački diplomat i kapetan. Obavljao je niz značajnih službi za Mletačku republiku, na primjer pročelnika i i savjetnika Savjeta desetorice, mletačkog providura 1323. godine, duždevog savjetnika 1323. i 1324. godine. Vjerojatno je u razdoblju od ožujka do studenog mjeseca 1332. godine obavljao službu capetano del Goljo. Godine 1333. pa do ožujka 1334. obnašao je službu potestata Capodistrie. U vrijeme rata između Mletačke republike i Firenze 1336. godine bio je imenovan kao capitaneus ad Aggerem. Godine 1337. obavljao je dužnost potestata Serravalle, a u razdoblju od 1339. do 1341. godine bio je potestat Trevisa. Za potestata Trevisa izabran je drugi puta 24. veljače 1343. godine i bio na toj dužnosti do 26.

veljače 1344. godine. Zbog izuzetnih diplomatskih i vojničkih sposobnosti bio je postavljen za kapetana mletačke flote u vrijeme kada su započeli događaji opisani u ovom djelu. Vidi: Dizionario biografico degli Italiani, sv. 17, Roma 1974., str. 673-676. Andrija Dandolo (r. Venecija, 1307./1310. - u. Venecija, 7. 9. 1354.). Mletački dužd i kroničar. Službu dužda vršio je u razdoblju od 1343. do 1354. godine. Veliki značaj istočno-jadranskih komuna u gospodarskom životu Mletačke republike uvjetovao je izuzetno aktivnu politiku Andrije Dandola prema srednjovjekovnim dalmatinskim komunama. Odmah nakon preuzimanja službe dužda organizirao je savez dalmatinskih komuna i pojedinih hrvatskih velikaša zbog vojnih nasrtanja kneza Nelipića na Šibenik. Andrija Dandolo poznat je i kao reformator zakonodavstva Mletačke republike, pa je u dvije knjige, Liber Albus i Liber Blancus, sakupio temeljne pravne dokumente republike. Na temelju starije građe iz mletačkih arhiva, te ljetopisa (Ivan Đakon, Toma Arhiđakon) napisao je dva povijesna djela - Annates ili Chronicon Breve. Značaj ovih djela za hrvatsku povijest je velika zbog toga što su podaci sadržani u njima ponekad jedini izvori koji govore o nekim događajima iz rane srednjovjekovne hrvatske prošlosti Vidi: Repertorium, vol. 4, Fontes D-E-F-Gez, Rim 1977., str. 104-105; Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), sv. 3, Zagreb 1993., str. 206. Neobična titula "gospodar četvrtog i po dijela čitavog carstva Romanije" rezultat je niza dogovora između dužda Henrika Dandola i vođa četvrte križarske vojne koji su regulirali podjelu osvojenih teritorija. Prvotni dogovor bio je da će sva osvojena područja (u tom se trenutku mislilo se na Svetu Zemlju) biti podijeljena na dva jednaka dijela od kojih će jedan pripasti Mlečanima, a drugi će podijeliti među sobom križarski vođe. Nakon skretanja križarske vojne na Carigrad i njegova osvojenja te uspostave Latinskog Carstva ugovor je izmijenjen tako da je četvrtina ukupnog teritorija Carstva dodijeljena novoizabranom caru Balduinu I. Flandrijskom, a preostale tri četvrtine podijeljene su na jednake dijelove prema prethodnom dogovoru dajući tako u konačnici tri osmine Carstva (četvrti i po dio) Mlečanima. Naravno, ova je podjela imala samo simboličko značenje, jer su Mlečani zauzeli samo ona područja koja su njima bila strateški i trgovački atraktivna. O tome vidi opširnije: Georgije Ostrogorski, Morija, str. 396-397; Donald MacGillivray Nicol, Byzantium, str. 149-165. Marko Cornari. Član ugledne mletačke patricijske obitelji čiji su pripadnici obnašali razne dužnosti za Mletačku republiku. Karijera Marka Cornara u Dalmaciji započinje 1333. godine kada je po prvi pu ta postavljen za šibenskog kneza (comes Sibenici). Prvi pu ta na toj se dužnost i spominje 9. prosinca 1333. (Šime Ljubić, Listine o odnošajih izmedju južnoga slavenstva i Mletačke Republike (dalje: Listine), knj. 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, Zagreb 1868., dok. 619, str. 419), a zadnji puta 14. prosinca 1335. godine (Ostavština Ivana Lučića-Luciusa [dalje: Lucius Ostavština], Kaptolski arhiv u Splitu [dalje: KAS], fasc. 528, p . 567 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti [dalje: AHAZU], sv. 28, str. 110). Njegov drugi mandat kao šibenskog kneza zabilježen je u izvorima za razdoblje od 18. veljače 1342. (Šime Ljubić, Listine, knj. 2, Zagreb 1870., dok. 232, str. 137) do 20. srpnja 1344. godine (Isto, dok. 368, str. 219). Na položaj zadarskog kneza postavljen je u jednom od najdramatičnijih trenutaka zadarske povijesti, a koji je opisan u ovom djelu. Kao zadarski knez spominje se u većem broju dokumenata: prvi puta 21. lipnja 1344. (Isto, dok. 363, str. 216), a posljednji puta 12. kolovoza 1345. U rujnu i listopadu 1345. godine obnašao je dužnost jednog od savjetnika u mletačkoj opsadnoj vojsci kod Zadra.

Provizori (provisores). Uobičajeni način mletačkih akcija u kritičnim situacijama bio je da se vlast prenese na skupinu stručnjaka poslanih od strane središnjih vlasti u Veneciji u ugrožena područja. Obično su bile poslane tri osobe (iako je njihov broj mogao biti i veći ukoliko je situacija bila složenija) koje su imale široke ovlasti. Oni su bili obvezni održavati bliske kontakte sa središnjim ustanovama u Veneciji (putem brzog brodskog prijevoza) i izvještavati ih te razmotriti sa njima donošenje određenih odluka. Ti su stručnjaci obično bile osobe koje su već obavljale neke više dužnosti u Veneciji i u regiji u kojoj je došlo do kritične situacije. Slavonija je bio mletački pojam kojim se označavala Hrvatska i dalmatinski gradovi. U službenom jeziku mletačkih državnih tijela uvriježeni skupni naziv za mletačke knezove dalmatinskih gradova bio je rectores nostri Sclavonic, a za hrvatske velikaše barones Sclavonic Jedna od temeljnih pretpostavki u političkim odnosima Mletačke republike i dalmatinskih komuna u prvoj polovini 14. st. uobličena je u frazi koja se povremeno pojavljuje u onovreme-

297

nim ispravama, a ta je da dalmatinski gradovi habebunt inimicos Venetiarum pro inimicis, et amicos pro amicis. I sam Zadar je 1316. bio pozvan da se pridržava ovog načela prilikom mletačkog sukoba sa Puljezima (Šime Ljubič, Listine 2, Zagreb 1872., dok. 453, str. 312-313). Slični su ugovori potpisivani i između pojedinih dalmatinskih komuna. Tako se npr. u ugovoru o savezu između Trogira, Splita i Šibenika kaže quod quelibet dictarum trium civitatum suos amicos, et е contra inimicos pro inimicis manifestis tractando, amicos pro amicis, et inimicos pro inimicis in omni casu et eventu (CD 10, dok. 393). Kako je Zadar u trenutku kojim se bavi ovo djelo bio mletački neprijatelj tako je načelom automatizma postao i neprijatelj svih dalmatinskih komuna koje su bile pod Venecijom. Najstariji poznati primjer obveze jedne dalmatinske komune da će u slučaju potrebe sudjelovati u mletačkoj mornarici sa određenim brojem vlastitog brodovlja zabilježen je u ugovoru Splita i Mletačke republike iz 1097. godine (CD 1, Zagreb 1967., dok. 168). Kasnije su i druge dalmatinske komune pristale na sličnu obvezu. Tako je Dubrovnik prema ugovoru iz 1232. bio obvezan participirati u mletačkoj mornarici, u slučaju vojnog sukoba, sa tridesetim dijelom mletačkom brodovlja (CD 3, Zagreb 1905., dok. 307). Mlečani su već u lipnju 1344. počeli poduzimati opsežne akcije na sklapanju saveza dalmatinskih gradova s hrvatskim velikašima što je bilo izazvano dolaskom vojske hrvatsko-slavonskog bana Nikole Banica u Hrvatsku u rujnu 1344. godine (Šime Ljubić, Listine 2, dok. 378, str. 255-257). Već 23. kolovoza 1344. Trogirani su zatražili oružje u Veneciji za obranu od kralja Ludovika (CD 11, dok. 112). U ožujku 1345. mletačka je vlada poslala galije u Hrvatsku i i ispunila zahtjev Trogirana te im dostavila oružje u Trogir (Isto, dok. 396, str. 264). Tijekom lipnja i srpnja uslijedio je niz drugih mletačkih akcija: poslana su dva banderija u Nin za obranu grada (Isto, dok. 422, str. 282), a potom i dodatna pomoć gradu (Isto, dok. 425, str. 284-285), naređeno je Rabljanima da opreme galiju i još jedan brod (Isto, dok. 427, str. 287), poslan je brod za ometanje dovoza namirnica za ugarsku vojsku (Isto, dok. 426, str. 287), te su poslani providuri radi zabrinjavajućih vijesti o dolasku ugarske vojske u Hrvatsku: ...pro novis, que de partibus Ungarie resonant de Ungarorum adventu ad partes marittimas. (Isto, dok. 411, str. 272-273). Dana 29. kolovoza 1345. naređuje se providurima da idu u Šibenik, Trogir i Split i tamo zatraže vojnu pomoć (galije) protiv Zadra (Isto, dok. 437, str. 294). Da su pojedine dalmatinske komune vjerno pomagale mletačku opsadu Zadra kroz cijelo vrijeme potvrđuje i mletačka isprava od 6. prosinca 1345. u kojoj dužd hvali Splićane, Šibenčane, Trogirane i Pažane zbog poslanih galija u rat protiv Zadra (Isto, dok. 492, str. 329). Mlečani su i od Dubrovnika zatražili vojnu pomoć. Dubrovačko vijeće je 18. kolovoza 1345. raspravljalo o galiji i zapovjedničkom osoblju koje je trebalo sudjelovati u opsadi Zadra. Kako je dubrovačka galija sudjelovala u akcijama do kraja opsade, komandno osoblje i mornari na galiji mijenjali su se svaka dva mjeseca. Vidi: Vinko Foretić, Povijest Dubrovnika do 1808. Prvi dio. Od osnutka do 1526., Zagreb 1980., str. 77-78. Od svih istočno i zapadno jadranskih komuna, na strani Zadra bila je samo Ancona koja je i pomogla u obnavljanju lanca na ulazu u zadarsku luku. Prema navodu unutar samog teksta "Opsade Zadra" (knj. 2, gl. 12) izričito se napominje da je ovo sedmo poglavlje prve knjige te je, u skladu s time, izvršena rekonstrukcija originalne razdiobe na poglavlja u ovom izdanju. Toponim Sagule nije zabilježen u poznat im srednjovjekovnim izvorima, ali ga se prema podacima koje donosi "Opsada Zadra" može smjestiti na područje sjeverozapadnog ugla poluotoka južno od "porporele" (glavnog lukobrana). Bivald Grgurov de Botono. Pripadnik ugledne zadarske patricijske obitelji. Već od sredine 30-tih godina 14. stoljeća Bivald se spominje kao svjedok u pojedinim pr iva tno-pravnim dokumentima zapisanim od zadarskih bilježnika. Uz Jurja Franjinog Carbonosa, Bivald je u kolovozu 1345. sudjelovao u zadarskom poslanstvu mletačkom kapetanu mora Petru Civranu. U vrijeme pobune pobune zadarskog puka tijekom mletačke opsade grada, 19. srpnja 1346., Bivald i njegov sin Grgur bili su jedini pripadnici zadarskog patricijata koji su sudjelovali u ovoj pobuni. Bivald je umro nedugo nakon završetka opsade Zadra, što potvrđuje spomen njegova sina Šimuna kao izvršioca Bivaldove oporuke 1349. godine (Jakov Stipišić, Spisi 3, dok. 259, str. 175). Pristupio je buni pučana zajedno sa sinom Grgurom; osuđeni na smrt zajedno sa dvojicom najistaknutijih pučana. U jednoj ispravi iz 1334. spominje se Bivald kao egzaminator Zadra (CD 10, dok. 137). Javlja se kao prisutan u jednoj parnici u Pagu 25. VII. 1336. (Mirko Zjačić-Jakov Stipišić, Spisi zadarskih bilježnika Ivana Qualis, Nikole рок. Ivana, Gerarda

iz Padove 1296 ... 1337 [dalje: Spisi 2], sv. 2, Zadar 1969., str. 252, dok. 76). Kasnije se spominju nobilis mulier domina Coliza, filia condam Biualdi de Botono i Ivan, brat Kolice i sin Bivalda (10. XI. 1349.) (Spisi 3, str. 10, dok. 13). U dokumentu se vidi da se Kolica udaje za zadarskog plemića Franju de Bogde. Spominje se i Marija, filia condam Biualdi de Botono (23. XI. 1349., Jakov Sti-pišić, Spisi 3, str. 18, dok. 28), te Symon condam Biualdi de Botono (3. XII. 1349., Isto, str. 31, dok. 48). Šimun je bio i izvršitelj oporuke Bivalda što se spominje u jednoj notarskoj ispravi od 19. IV. 1350. (Isto, str. 175, dok. 259): Također se spominje i kćer Nikolota (30. I. 1350., Isto, str. 83-84, dok. 122) koja je bila udana za trogirskog građanina Ludovika condam Ivana Petri de Tragurio. Juraj Franjin Carbonossi. Član zadarske patricijske obitelji Carbonis. Prvi se puta u vrelima spominje u zadarskoj ispravi od 1338. godine kao svjedok (CD 10, str. 399). Kao examinator se prvi puta spominje u jednoj bilježničkoj ispravi iz 1339. godine u kojoj je, vjerojatno, stavio i svoj potpis (CD 10, str. 446). Zanimljivo je da o njemu zadarski kasnosrednjovjekovni izvori uglavnom šute, te se on spominje još samo u vezi događaja opisanih u ovom djelu. Autor ovdje aludira na činjenicu da su kneževske ovlasti bile znatno ograničene uvjetima mira iz 1313. godine. Knez je prema tim uvjetima vlast, zapravo, dijelio s komunalnim organima (prvenstveno vijećem) te dvojicom vijećnika (consiliarii) koji su imenovani iz redova zadarskog patricij ata. Ovdje se misli na ukupno kneževo kućanstvo (kućna posluga, članovi obitelji, vojnici, tajnici, pisari itd.). O problemu odnosa između srednjovjekovne obitelji i družinčadi (familia) vidi: David Herlihy, Medieval Households, Cambridge, Mass.-London 1985. O značenju pojma družina u Hrvatskoj vidi: Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni riječnik, sv. 1, Zagreb 1908.-1922., str. 274-275. Petar Matafar. Član jedne od najuglednijih srednjovjekovnih zadarskih patricijskih obitelji. Pojedini članovi ove obitelji obnašali su najviše upravne i crkvene službe u zadarskoj komuni (nadbiskupi, rektori, suci), a obitelj je posjedovala i velike zemljišne posjede u zadarskom distriktu, te od kraja XIII. stoljeća na području srednjovjekovne Hrvatske (Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 230-231; Tomislav Raukar, Zadar, str. 124-125). Petar Matafar spominje se u nekoliko isprava iz 1333. godine kao aduocatus seu procurator samostana sv. Nikole (CD 10, str. 64, 122, 123), a prokuratorom ovog samostana ostaje sve do 1346. godine (CD 11, str. 278). Obnašao je i dužnost jednog od zadarskih rektora u vrijeme događaja opisanih u ovom djelu, kako pokazuje isprava od 26. travnja 1346. godine (Isto, str. 298). U darovnici iz 1341. godine, kojom krbavski biskup Radoslav Bribirski daruje neka imanja franjevačkom samostanu u Bribiru, spominje se kao procurator ordinis fratrum minorum prouincie Sclauonie (CD 10, str. 602). Petar je živio još nekoliko godina poslije ovih burnih događaja. U bilježničkoj ispravi iz 1350. godine spominju se njegovi nasljednici što navodi na zaključak da je Petar umro te godine ili ranije (Jakov Stipišić, Spisi 3, str. 100). Ovo potvrđuje i isprava od 13. travnja 1350. godine u kojoj se Petar spominje kao condam (Isto, str. 164). O toj osobi u sačuvanim izvorima i literaturi nažalost nema nikakvih drugih podataka. Nikola Matafar, zadarski nadbiskup (1333.-1367.). Pripadnik jedne od najuglednijih zadarskih patricijskih obitelji Matafar. Jedna od najučenijih osoba u Zadru u 14. stoljeću. Kao i ostale zadarske patricijske obitelji i Matafari su temeljili obiteljsko bogatstvo na zemljišnim posjedima u zadarskom distriktu. Već od kraja 13. stoljeća svoje zemljišne posjede obitelj proširuje u hrvatskom zaleđu. Iako se točna godina njegova rođenja ne zna, neki podaci upućuju na zaključak da je bio rođen krajem 13. stoljeća. Naime, prvi poznat i dokument u kojem se spominje datira u 1320. godinu kada je Nikola tituliran kao decretorum doctor, te vrši dužnost vikara padovanskog biskupa Ildobrandinija. Tada je morao biti u dobi od 24 godine budući da prije tog uzrasta nije bilo dozvoljeno vršenje službe vikarijata. Bio je autor više crkvenih djela i priručnika. Prilikom dobrovoljnog progonstva u Padovi, Nikola Matafar napisao je liturgijski priručnik Thesaurus pontificum seu manuale personarum ecclesiasticarum Nicolai archiepiscopi Iadrensis. Prema mišljenju pojedinih povjesničara (Nada Klaić, Neven Budak) Nikola bi bio autor djela Obsidio Iadrensis. Iako nekoliko argumenata upućuje na mogućnost takve pretpostavke (njegov antimletački stav, podržavanje politike Anžuvinske dinastije i, konačno, izuzetna učenost, kojim osobinama snažno odiše djelo Obsidio Iadrensis), čini se da ta identifikacija nije točna, o čemu se detaljno raspravlja u uvodnoj studiji izdanju ovog djela. Poslije događaja opisanih u

299

ovom djelu Nikola je otišao u dobrovoljno progonstvo u Padovu ne želeći živjeti u Zadru pod vlašću Mletačke republike. Toma Jakovljev Petrico. Član ugledne zadarske patricijske obitelji Petrico čiji su pojedini članovi obnašali visoke upravne službe u Zadru. Tako u razdoblju od 1382. do 1408. godine, kako izvještava Pavao Pavlović u djelu "Memoriale" članovi obitelji Petrico 3 su puta obnašali dužnost rektora što je bila mletačka nagrada ovoj obitelji za pružanje podrške mletačkoj vlasti (Tomislav Raukar, Zadar, str. 56-58). Kada je u Zadru 1384. godine izbila pobuna protiv kraljica Marije i Elizabete, jedan od sudaca koji je donosio presude protiv buntovnika bio je član obitelji Petrico - Ivan. O njemu se još zna da je sastavio oporuku 1390. godine, pa je vjerojatno ubrzo nakon toga umro. Iako je ova obitelj jedna od najstarijih zadarskih patricijskih obitelji, čiji je prvi spomen bio u 12. stoljeću, zemljišni posjedi ove obitelji bili su skromni. Toma Petrico vršio je službu suca -iudex examinator - kako pokazuje jedna zadarska isprava iz rujna 1332. godine (CD 10, str. 28), a u toj službi spominje se do 1336. godine (CD 10, str. 280). U ispravi od 14. ožujka 1346. godine, dakle u vrijeme događaja opisanih u ovom djelu, Toma Petrico se spominje kao jedan od zadarskih rektora (CD 11, str. 277). Poslije ovog datuma Toma Petrico se više ne spominje u ispravama, a u ispravi datiranoj 13. ožujka 1358. godine, kojom Tomin sin prodaje neka dobra u Zadru, on se spominje kao pokojni (CD 12, Zagreb 1914., str. 459).

U srednjem vijeku računanje vremena na kršćanskom Zapadu, pa tako i u Dalmaciji, bilo je različito u odnosu na današnje računanje i to obzirom na sve kronološke dijelove: sat, dan, tjedan, mjesec i godinu. Tako je poimanje dana bilo trovidno: 1. dies naturalis (naravni dan) -od izlaska do zalaska Sunca; 2. dies artificialis (umjetni dan) - dan i noć zajedno; 3. dies civis (građanski dan) - vrijeme od ponoći do ponoći. U narat ivnim izvorima srednjeg vijeka koristili su se pojmovi koji su se odnosili na određene dijelove dana: mane (rano jutro), gallicinium (pijetlov pijev), diluculum (praskozorje), demeridie (vrijeme iza podne) , vespere (predvečer), crepusculum (suton), concubium (vrijeme spavanja). Dan se dijelio na satove tzv. horae canonicae, prema kojima su svećenici molili određene molitve iz brevijara. Postojalo je 7 takvih satova: matutinum (oko 3 sata ujutro), hora prima (od 5 do 6 ujutro), hora tertia (od 8 do 9 sati ujutro), hora sexta (od 11 do 12 sati), hora попа (od 14 do 15 sati), hora vespere (od 16 do 17 sati), completorium (nakon zalaska sunca). Od 14. stoljeća dan se dijelio na jednake satove (horae equates) koji su se dijelili po principu 2 puta po 12 sati (horae matutinae i horae vespertinae), a potom je uveden sustav od 24 sata koji je bio u uporabi i u Dalmaciji. Vidi: Jakov Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi (dalje: Pomoćne), Zagreb 1985., str. 186.

Asmodej (hebr. Ashmedai). Kralj demona, z loduh požude. Ime najvjerojatnije proistječe iz hebrejskog korijena sa značenjem "uništiti". Stoga se može pretpostaviti da ovaj demon odgovara Abadonu, demonu uništenja iz Apokalipse (IX, 11). Javlja se u Knjizi o Tobiji (III, 8) u epizodi vezanoj uz putovanje mladog Tobije (sina Tobijinog). Asmodej je u prvoj bračnoj noći udavio sedam zaručnika djevice Sare, kćeri Tobijinog rođaka Raguela, u koju je bio zaljubljen. Prilikom noćenja kod svog rođaka Raguela, pobožni Tobija je, vođen naputcima arkanđela Rafaela, dimom spaljenog ribljeg srca onemogućio zloduha Asmodeja, a potom ga je Rafael protjerao. Nakon toga Tobija je uzeo Saru za ženu. Prema Talmudu, Salomon je zarobio Asmodeja i prisilio ga na robovski rad tijekom izgradnje Prvog Hrama u Jeruzalemu. Neke hagadske legende opisuju Asmodeja u nešto pozitivnijim tonovima. Dok se u svim navedenim izvorima Asmodej spominje u jednini kao jedan od demona, autor ovog djela donosi ovaj oblik u množini podrazumijevajući pod tim imenom više demona. Opširnije vidi: The Catholic Encyclopedia (dalje: The Catholic) , vol. 1, New York 1907., Online Edition (2003.), http://www.newadvent.org/cathen/01792c.htm, sub voce: Asmodeus, i tamo navedene upu tn ice . Pod ovim pojmom autor misli da su sudionici vijeća obrazovani, znaju što i kako reći, poštuju govornička pravila. Franjo рок. Pavla Jurjevića. Član jedne od utjecajnijih zadarskih patricijskih obitelji Jurjević. Pavao Pavlović je u djelu "Memoriale" naveo da su članovi ove obitelji u razdoblju od 1382. do 1408. godine 4 puta obnašali dužnost rektora (Tomislav Raukar, Zadar, str. 56). Bogatstvo i moć obitelji bila je utemeljena u velikim zemljišnim posjedima, kako u zadarskom distriktu tako i

300

u hrvatskom zaleđu gdje su stekli zemljišne posjede od druge polovice 14. stoljeća. U razdoblju od 1411. do 1414. godine zbog svog protumletačkog stava obitelj Jurjević bila je izrazito pogođena pa su pojedini članovi ove obitelji prognani u Veneciju. Obitelj Jurjević bila je, naime jedan od oslonaca kraljevske vlasti u Zadru, a za to su stjecali istaknute političke dužnosti, te imali osobitu naklonost kralja Ludovika. Franjo, a kasnije i njegov sin Pavao, stekli su titulu kraljevskog viteza - aule regie miles (Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 334). Pavao je bio i jedan od kraljevih poslanika prilikom potpisivanja mira u Torinu 1381. godine. I u vrijeme vladavine kralja Žigmunda članovi obitelji Jurjević odani su pristaše kraljevske vlasti. Franjo Jurjević spominje se u zadarskim ispravama od 1338. godine kao iudex examinator (CD 10, str. 414), dok se u jednoj ispravi od 1. srpnja 1358. godine spominje kao zadarski rektor (CD 12, str. 493). U ispravama iz tog razdoblja on se postojano titulira kao aule regie miles (npr. CD 12, str. 584), a svakako najzvučnije tituliranje Franje Jurjevića je ono u ispravi iz 1359. godine gdje se uz čast kraljevskog viteza dodaje još i da je egregius et potens (CD 12, str. 589).

Toponim "međa sv. Martina" odnosi se na sjeverozapadnu granicu zadarske Astareje, tj. prvobitnog ranosrednjovjekovnog gradskog područja. Nazvana je po, i danas sačuvanoj, romaničkoj crkvici sv. Martina u Diklu, koju je tijekom 12. st. izgradio neki pobliže nepoznati Petar. Crkva se prvi put spominje u buli pape Celestina III. iz 1195. godine. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Tri romaničke građevine u Diklu, Starohrvatska prosvjeta N. S. 4, 1955., str. 174-175. Marko Justiniani (ven. Zustinian). Pripadnik ugledne mletačke patricijske obitelji čiji su pojedini članovi obnašali visoke diplomatske i političke dužnosti u Mletačkoj republici. Više članova ove obitelji obnašalo je dužnost knezova pojedinih dalmatinskih komuna tijekom 13. i 14. stoljeća. Tako se Marko Justiniani spominje kao dubrovački knez od 10. svibnja 1333. (CD 10, dok. 58, str. 98-99) do 10. prosinca 1334. (CD 10, dok. 139, str. 195-196), a godine 1340. obnašao je dužnost šibenskog kneza. Nakon završetka opsade Zadra u prosincu 1346., Marko Justiniani se spominje kao kapetan i rektor Zadra do 20. siječnja 1347., a 6. siječnja 1347. (Sime Ljubić, Listine 2, dok. 675, str. 425-428) donesena je odredba o njegovom izboru za zadarskog kneza. Već od 20. siječnja 1347. spominje se kao kapetan i knez Zadra (Isto, dok. 680, str. 431), a na toj dužnosti ostaje sve do svibnja 1347. (Isto, dok. 716-717, str. 454-455). U razdoblju od 17. veljače 1349. (Šime Ljubić, Listine 3, Zagreb 1872., dok. 175, str. 113) do 12. rujna 1350. (Isto, dok. 285, str. 196) spominje se kao rapski knez. Nakon toga postavljen je za šibenskog kneza gdje se spominje od 28. svibnja 1355. (Isto, dok. 410, str. 272) do 10. siječnja 1356. (Isto, dok. 447-448, str. 304-305).

Alain de l'Isle (Alain de Lille, Alanus ab Insulis, Alanus de Insulis, Alain von Ryssel) (r. o. 1128., vjerojatno Lille, Flandrija - u. o. 1202./1203., samostan Citeaux, Francuska). Redovnik, pjesnik, propovjednik, teolog i filozof eklekticizma. Vjerojatno je studirao i podučavao u Parizu. Od 1151. biskup Auxerrea. God. 1179. sudjelovao je na Trećem Lateranskom koncilu, a poslije toga odlazi u cistercitski samostan u Citeauxu. Njegovo glavno djelo je Ars Fidei Catholicae posvećeno papi Klementu III. i namijenjeno pobijanju, na racionalnoj osnovi, islamskih, židovskih i heretičkih zabluda i pogrešaka. Alan je također autor djela Tractatus contra Haereticos i Regulae de sacra Theologia, te pjesama De Planetu Naturae i Anticlaudianus. Alanova filozofija temelji se na platonizmu, aristotelizmu i pi tagorizmu, sadrži elemente misticizma (u stilu) i racionalizma uobličenog kroz načelo da su sve vjerske istine, pa čak i otajstva, već po razumu prepoznatljiva i očigledna ljudskom biću. Zbog svoje učenosti Alan je od svojih suvremenika nazivan doctor universalis, Alan Veliki i si. Stoga ne čudi da autor ovog djela, odlično obrazovan u teologiji i filozofiji, spominje na ovom mjestu Alana kao simbol srednjovjekovne učenosti. Opširnije vidi u: Repertorium, str. 164-165. Vidi također: The Catholic, ht tp:/ /www.newadvent.org/cathen/01244e.htm. sub voce: Alain de l'Isle, i tamo navedene uputnice.

Na temelju onodobne komunalne političke teorije smatralo se da je najbolje povjeriti upravu nad komunom plaćenim stranim stručnjacima (poznatijim pod nazivima načelnici odnosno potestati) čime se je nastojala izbjeći njihova pristranost pojedinim političkim frakcijama unutar komune. Potestati su ujedno, kao osobe unajmljene od strane komune i time njoj odgovorne, bili poželjnije rješenje od uobičajenog sustava kneževske vlasti, budući da je knez bio odgovoran isključivo vrhovnoj državnoj vlasti (ugarsko-hrvatskom kralju odnosno

301

njegovim zamjenicima - banovima, mletačkom duždu). O funkciji potestata i njenom razvoju u srednjovjekovnoj Dalmaciji vidi opširnije u: Mirjana Matijević-Sokol, Regimen Latinorum Arhiđakona Tome u teoriji i praksi, Historijski zbornik, sv. 52, Zagreb 1999., str. 17-32. Uvala maistro današnja je "Uvala maestrala," zaljev koji se duboko usijeca u kopno sjeverozapadno od zadarske luke i jugoistočno od Puntamike. Talijanski se nazivala Valle di Maestro, dok je stari hrvatski naziv bio Dražanica ili Draženica, kako se i danas naziva predio u njenoj okolici. Maistro je romanski naziv za sjeverozapadni vjetar koji danju puše s mora prema kopnu (maestral). O Uvali maistro opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Urbanistički razvoj zadarske luke (dalje: Urbanistički), u: Grga Novak-Vjekoslav Maštrović (ur.), Pomorski zbornik, knj. 2, Zagreb 1962., str. 1453-1455.

Catonis disticha moralia, 1, 26. Crkva sv. Ivana Evanđeliste podignuta je oko 1340. godine. God. 1384. poslužila je kao uzor za gradnju crkve na posjedu obitelji Grisogono na otoku Pašmanu. Nije sačuvana i njen točan položaj nije poznat, ali se nalazila negdje oko današnje porporele. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Lik Zadra u srednjem vijeku (dalje: Lik Zadra), Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 11-12, Zadar 1965., str. 181; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 514.

Bartol Petrov od Zlorada. Član jedne od najstarijih zadarskih patricijskih obitelji Zloradi. U povijesnim vrelima ova obitelj spominje se već od 12. stoljeća. Vrhunac gospodarske moći ove obitelji bio je u 14. stoljeću kada obitelj bitno povećava zemljišne posjede (Tomislav Raukar, Zadar, str. 114-116). Krajem istog stoljeća zemljišna djelatnost Zlorada se umanjuje, a izgleda da cijela obitelj nestaje u 15. stoljeću (Isto, str. 130). U vrijeme događaja opisanih u ovom djelu Bartol Petrov od Zlorada je obnašao dužnost rektora što potvrđuje isprava od 10. lipnja 1346. godine (CD 11, str. 307). Prije ovog vremena, krajem 30-ih godina obnašao je službu suca - iudex (CD 10, str. 414). Jedna isprava iz 1338. godine pokazuje da je imao trojicu sinova: Ivana, Filipa i Zanina (CD 10, str. 375). Ivan je kasnije bio i zadarski rektor, Filip je postao svećenik u crkvi sv. Petra novog de platea (Jakov Stipišić, Spisi 3, str. 24), a Zanin se spominje još samo jednom kao Bartolov sin ( Isto, str. 40). Povezano uz događaje opisane u djelu Bartol je morao niz godina provesti kao talac u Veneciji. Zna se da je živio u neimaštini. Da bi nekako preživio, dopušteno mu je da otiđe u Padovu, no ni ovdje se ne snalazi. Spominje se kao poslanik papi u Rim uz jednog mletačkog diplomata. Za ovaj posao bio je dobro plaćen (Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 312). Godine 1358. ponovo se nalazi u Zadru što potvrđuje isprava u kojoj se opet spominje kao rektor (CD 12, str. 493). Prvi puta kao pokojni Bartol se spominje u ispravi iz 1363. godine, u kojoj se i njegov sin Ivan spominje kao rektor (CD 13, str. 313).

Samostan sv. Krševana spominje se prvi put 986. godine, ali se prema predaji na tom mjestu nalazila crkva i samostan već od 6. stoljeća. Postojeća crkva je iz 10. st., a tijekom 12. st. je povećana i pregrađena. Posvećena je 1175. godine. Samostan se nalazio između crkve i gradskih zidina, pregrađen je u 19. st., a zgrada je srušena u bombardiranju 1944. godine. Od 15. st. uglavnom u komendi. Sam samostan prestao je djelovati kao samostalna opatija 1619.-1620. god. kada je pridružen kongregaciji sv. Justine u Padovi, a dokinula ga je francuska uprava 1807. godine. Opširnije vidi u: Ivan Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj (dalje: Benediktinci), sv. 2, Split 1964., str. 39-55. Vidi također: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru. Prilozi sa znanstvenog skupa održanog 11. i 12. prosinca 1986. u Zadru, u povodu 1000. obljetnice samostana svetog Krševana i 30. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru (dalje: 1000 godina), u: Zadarska revija, 39, Zadar 1990., br. 2-3, str. 117-412. Tijekom opsade Zadra crkva sv. Krševana nije imala zvonik te se vjerojatno radi o nekoj konstrukciji unu ta r samostana. Izgradnja pravog zvonika, smještenog sjeverozapadno od crkve i oslonjenog na samostan započeta je 1485. godine pod vodstvom opata Deodata Veniera, ali nikad nije dovršena. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Umjetnička baština samostana sv. Krševana do 16. stoljeća, u: 2000 godina, str. 327.

tj. oko podne . Večernja (hora vespere). Vrijeme između 16 i 17 sati. U to se vrijeme u Katoličkoj crkvi moli dio časoslova koji se sastoji od zaziva, himne, psalmodije, kratkog čitanja i hvalospjeva. (Jakov Stipišić, Pomoćne, str. 186; Opći religijski leksikon (dalje: Opći religijski), ur. Adalbert Rebić, Zagreb 2002., str. 999.

302

Radi se o današnjem Narodnom trgu gdje se od ranog srednjeg vijeka nalazilo gradsko političko središte (srednjovjekovna platea magna). Antički forum kao javni prostor prestao je funkcionirati tijekom ranog srednjeg vijeka, a došlo je i do razdvajanja svjetovne i crkvene vlasti u gradu te s njima povezanog razdvajanja njihovih sjedišta i prostora koji su ih simbolizirali. Novo vjersko središte postao je prostor oko katedrale sv. Stošije sa pripadajućim trgom, dok je svjetovno težište preneseno istočnije, na položaj današnjeg Narodnog trga. Opširnije vidi u: Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 145-146, 280-281.

Stjepan Kotromanić (1314./1322.7-1353.). Bosanski ban i vazal ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca. Godine 1353. Ludovik I. oženio je kćer Stjepana Kotromanića. Tijekom njegova banovanja vladalo je postojano neprijateljstvo između Bosne i Srbije, pojačano zauzimanjem Huma od strane Stjepana Kotromanića. Ludovik I. je također stalno poticao ovo neprijateljstvo kao sastavni dio svoje vojno-političke strategije prema Srbiji. Stjepan Kotromanić je, kao kraljev vazal, sudjelovao u događajima oko Zadra 1345.-1346. - godine. Detaljnije o obitelji Kotromanića vidi u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knj. 1, Sarajevo 1942. O Stjepanu Kotromaniću vidi posebice u: Mladen Ančić, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću, Zadar-Mostar 1997.

Misli se na Bosanske krstjane. Jedan od kršćanskih heretičkih pokreta koji se na tlu Bosne pojavio u XII. stoljeću. Postanak hereze vezuje se uz utjecaj istočnih dualističkih kršćanskih pokreta (Paulikijanaca i Bogumila), a povijesno su potvrđene i veze Bosanskih krstjana s heretičkim pokretima Zapadnog kršćanstva (Katari i Patareni). Prihvativši temeljnu dualističku podjelu na svijetlo i tamu, isticali su da je sve što je zemaljskog (materijalnog) podrijetla u vlasništvu Sotone, a vrijednost su pridavali isključivo duhovnom. Nijekali su neke od temeljnih kršćanskih dogmi, na pr. tjelesnu nazočnost Krista na Zemlji, bezgrješno začeće Marije, sakramente itd. Razvili su osobit oblik crkvenoga uređenja i hijerarhije (djed, strojnici, gosti i starci), odbijajući primat Pape. Već od kraja 12. stoljeća zabilježene su u izvorima pojedinačne pojave pripadnika katara i patarena na području Dalmacije. Tako je poznata epizoda koju iznosi Toma Arhiđakon o Aristodiju i Mateju, sinovima Zorobabela, koji su bili pozvani pred sud splitske nadbiskupije i optuženi kao krivovjerci. Blizina Bosne s kojom su dalmatinske komune imale razvijene gospodarske odnose, kao i stalni trgovački odnosi s bizantskim i drugim maloazijskim zemljama u kojima su nicali dualistički pokreti, činioci su koji su utjecali na povremenu pojavu heretičkih ideja u Dalmaciji. Iako su ugarsko-hrvatski vladari poticali i vodili križarske vojne protiv Bosanskih krstjana (herceg Koloman 1234. i 1237.-1238. godine), koordinirajući vojne s crkvenim nastojanjima (dominikanci i franjevci od 13. stoljeća), ipak je Crkva bosanska imala odlučujući utjecaj u Bosni. Svoj vrhunac Crkva bosanska dostiže u vrijeme vladanja Tvrtka I. Kotromanića (1338.-1391.), dakle upravo u vrijeme zbivanja opisanih u ovom djelu. Bosanski krstjani nestali su, uglavnom, krajem XV. i tijekom XVI. stoljeća, u vrijeme uspostave osmanlijske vlasti. Detaljno o bosanskim krstjanima vidi temeljno djelo: Franjo Šanjek, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku, Analecta croatica cristiana, sv. 6, Zagreb 1975. Vidi također: Franjo Sanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata. Srednji vijek, Zagreb 1993., str. 204-245. Cjeloviti popis, prijepis i kritička analiza izvora povezanih uz povijest bosansko-humskih krstjana predstavljena je u: Franjo Sanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima: (13.-15. st.), Zagreb 2003.

Tj. 14. rujan. Blagdan Uznesenja križa (Exaltatio crucis). Slavljenje ovog blagdana povezano je uz otkriće Svetog Križa. Naime, prema bizantskoj kršćanskoj tradiciji na taj je dan 326. godine sv. Helena otkrila Sveti Križ. U ranom srednjem vijeku ovaj je blagdan prihvaćen u zapadnom kršćanskom liturgijskom kalendaru i slavi se kao blagdan Exaltatio crucis. Od srednjeg vijeka u zapadnoj kršćanskoj liturgiji kao dan otkrića Svetog Križa (Inventio crucis) slavi se 3. svibnja što je povezano uz epizodu iz 629. godine kada je bizantski car Heraklije uspio preotet i dijelove Svetog Križa iz ruku Perzijanaca. Zanimljivo je spomenuti da su ovaj b lagdan u zapadnu liturgiju kao blagdan u čast otkrića Svetog Križa uveli keltski liturgičari. Vidi: The Catholic, http://www.newadvent.org/cathen/04533a.htm sub voce: The Cross and Crucifix in Liturgy; Opći religijski, str. 990.

Predromanička šesterolisna crkva sv. Krševana od zdenca nalazila se u neposrednoj blizini morske obale u predjelu Kolovara, na području današnjeg SRC Kolovare. Opširnije vidi u: Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 130; Ivo Petricioli, Neki predromanički spomenici

303

Zadra i okolice u svijetlu najnovijih istraživanja, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru, sv. 2, 1956.-1957., str. 63-64. (Prema kasnijoj ispravci autora u posljednjem radu je kao titular crkve krivo naveden sv. Marko.) Autor varira upotrebu oba ova pojma tijekom cijelog teksta. Predromanička crkva sv. Vida nalazila se na istočnoj strani današnje ulice Braće Vranjanin. Srušena je 1877. godine, kada je na njenom mjestu podignuta stambena zgrada. U graditeljskom smislu vrlo slična crkvi sv. Križa u Ninu, iako nešto većih dimenzija. Opširnije vidi u: Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 131-132. Uvala sv. Eufemije je današnja uvala Sutomišćica na otoku Ugljanu sa istoimenim naseljem. Nazvana po srednjovjekovnoj crkvi sv. Eufemije koja se spominje od 14. st. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Građevni i umjetnički spomenici srednjega vijeka na zadarskim otocima (dalje: Građevni), Zbornik Zadarsko otočje, sv. 1, Zadar 1974., str. 79-108. Brgačelj je ime brdašca smještenog u unutrašnjosti otoka Ugljana između mjesta Preko i Kali u blizini utvrde sv. Mihovila. Toponim je predslavenskog podrijetla, nastao spajanjem keltsko-ilirske riječi briga (brdo) i romanskog deminutivnog dočetka -cellus. Vidi: Petar Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Toponomastička ispitivanja, Zagreb 1950., sv. 1, str. 107. Treći sat (hora tertia). Kanonski ili liturgijski sat (vrijeme od 8 do 9 sati). Treći sat u liturgijskom je smislu bio dio jedinstvene dnevne službe božje. Kao i u ostalih šest sati, u vrijeme trećeg sata obavljana je molitva u koju je bilo uključeno pjevanje psalmi, h imni kao i odlomaka iz pojedinih patrističkih djela. Pjevanje psalmi i himni te čitanje odlomaka iz patrističkih djela bilo je točno određeno za svaki pojedini liturgijski sat, što je bilo uređeno brevijarom (breviarium). Opširnije vidi u: The Catholic, h t tp : / /www.newadvent .org/cathen/07500b.htm, sub voce: Cannonical Hours. Tvrđavu sv. Mihovila podigli su Mlečani nakon razaranja Zadra 1202. godine na mjestu benediktinskog samostana na istoimenom brdu. U upotrebi do XVII. st. Od izuzetne strateške važnosti zbog dobrog pregleda čitavog zadarskog akvatorija. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Građevni i umjetnički spomenici srednjega vijeka na zadarskim otocima. Ivo Petricioli, Vodič Zadra, Split 1987., str. 110; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 181, 333, 509-513, 516. Deveti sat (hora попа). Kanonski ili liturgijski sat (vrijeme od 14 do 15 sati). Kao i ostalih šest sati, deveti je sat dio jedinstvenog dnevnog liturgijskog ciklusa molitvi. Kao i molitve u treći i šesti sat, molitva u deveti sat prakticirana je u monastičkim zajednicama već od ranog kršćanstva. Tijekom ove molitve pjevane su točno određeni psalmi i odlomci iz djela crkvenih otaca. Vidi: The Catholic, http://www.newadvent.org/cathen/07500b.htm, sub voce: Cannonical Hours. Večernja je, ovisno o godišnjem dobu, padala između 16 i 18 sati. Babe. Dio grada Zadra smješten unutar gradskih zidina na njegovom jugoistočnom djelu. Ujedno i najsiromašnija gradska četvrt. Vidi u: Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 510, 514. Tajni ili mali pečat bio je jedan od tri kraljevska pečata (veliki pečat ili sigillum maius, srednji pečat ili sigillum mediocre i tajni ili mali pečat tj. sigillum secretum ili sigillum minus). Prvi se puta spominje 1331., a bio je pečat kojim su se osnaživala osobna kraljevska pisma i odluke. O tome opširnije vidi u: Päl Engel, The realm, str. 190-191. O pečatima ugarsko-hrvatskih kraljeva vidi i: Sigilla regum - reges sigillorum. Kirälyportrek a Magyar Orszägos Leveltär pecsetgyüjtemenyeböl, ur. Geza Erszegi, Budapest 2001. Grgur Kurjaković. Pripadnik ugledne hrvatske velikaške obitelji Kurjakovići koja je od 14. do 16. stoljeća vladala na području krbavske županije, Huma, Like, Obrovca i Baga (Karlobaga). Grgur se prvi puta u izvorima spominje 1332. godine (Šime Ljubić, Listine 1, str. 393), a općenito se u srednjovjekovnim vrelima često titulira kao comes Corbaviae. Pozitivan utjecaj na jačanje Grgurovog položaja u Hrvatskoj imalo je slabljenje Subića u prvoj polovini 14. stoljeća. Od 1342. ulazi u sukob sa kraljem Ludovikom I. pri čemu se oslanjao na Mletačku republiku. Dobri odnosi Grgura sa Mlečanima potvrđeni su i u jednoj ispravi od 22. 2. 1346. u kojoj središnje mletačke vlasti naređuju mletačkim zapovjednicima tijekom opsade Zadra da ne

304

ulaze u razmirice ili još gore sukobe sa Kurjakovića, a posebice ne sa Grgurom (Šime Ljubić, Listine 2, str. 324). Iako je bio u zaoštrenim odnosima sa kraljem, Grgur se u srpnju 1347. nudi Mlečanima kao mogući posrednik između Ludovika i Mletačke republike (Sime Ljubić, Listine 3, str. 3-4). I nakon mletačkog osvajanja Zadra, u drugoj polovini 40-ih i tijekom 50-ih godina 14. stoljeća, Grgur je ostao u dobrim odnosima sa Venecijom. No, nakon sklapanja Zadarskog mira 1358. godine položaj Grgura u odnosu na ugarsko-hrvatskog kralja znatno je pogoršan. Te je godine kraljevska vojska zarobila Grgura i odvela ga u Ugarsku, u utvrdu Levice (castrum Levia u današnjoj Slovačkoj) u kojoj je bio zatočen od 1358. do 1360. godine. Umro je vjerojatno nedugo nakon te godine. Opširnije o knezovima Krbavskim i Grguru Kurjakoviću vidi u: Vjekoslav Klaić, Rodoslovlje knezova Krbavskih, Rad JAZU, knj. 134, Zagreb 1898., str. 190-214.

Tj. oko 9 sati. Cokovac (brdo sv. Kuzme i Damjana), brežuljak 2 km sjeverozapadno od Tkona na otoku Pašmanu, visok oko 90 m. Godine 1125. na njega se naseljavaju benediktinci iz samostana sv. Ivana u Biogradu, koji tamo podižu samostan. Prvotna romanička crkva sv. Kuzme i Damjana kasnije je temeljito p re rađena u gotičkom stilu (14.-15. st.). O obnovama crkve svjedoče natpisi opata Petra Zadranina iz 1369. koji se nalazi u luneti bočnog portala crkve te opata Franje Malipiera iz 1418. koji se nalazi na pročelju crkve. U opatiji se njegovala glagoljaška pismenost te su njegovi redovnici na poziv cara Karla IV. osnovali glagoljaški samostan Emaus u Pragu sredinom 14. st. Od tridesetih godina 15. st. u komendi. Opatija je ukinuta 1808. godine. Opširnije vidi: Ivan Ostojić, Benediktinci 2, str. 221-235; Ivo Petricioli, Građevni, str. 87-88, 96. Mogorova Dubrava. Selo u Lučkoj županiji jugozapadno od današnjeg Benkovca. U to doba jedno od središta posjeda plemićkog roda Mogorovića (odakle vjerojatno dolazi i samo ime sela) u Lučkoj županiji. O tome vidi opširnije u: Nikola Jakšić, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split 2000., str. 61-64. Vidi također: Ivna Anzulović, Područje sela Korlata u prošlosti, Zadarska smotra, br. 1-3, 1996., str. 241-280 (posebice si. 9); Franjo Smiljanić, Teritorij i granice Lučke županije u ranom srednjem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 35 (22), Zadar 1995.-1996., str. 220, 228. Pavao Grubonja. Član zadarske patricijske obitelji Grubonja. Zemljišni posjedi ove obitelji bili su razmjerno mali u odnosu na posjede drugih patricijskih obitelji kao na primjer Begna, Detrico ili Jurjevića. Izgleda da je Pavao Grubonja bio jedan od najsposobnijih članova ove obitelji jer je bio u grupi onih zadarskih patricija koje je kralj Ludovik osobito cijenio. Naime, kralj je Pavlu dodijelio titulu kraljevskog viteza 1357. godine, što ukazuje na Pavlovo trajno političko opredjeljenje na strani ugarsko-hrvatskog vladara. O životnom putu Pavla, službama koje je obnašao, užoj obitelji, te o vremenu njegove smrti u razmatranim izvorima, nažalost, nema podataka. Crne Fanfonja. Član zadarske patricijske obitelji Fanfonja koja je bila vrlo utjecajna u zadarskom političkom i gospodarskom životu. Članovi ove obitelji, kako piše Pavao Pavlović u djelu "Memoriale", 4 su puta obnašali dužnost zadarskih rektora u razdoblju od 1382. do 1408. godine. Zemljišni posjedi obitelji Fanfonja spadali su u grupu velikih, a prostirali su se u zadarskom distriktu, te hrvatskom zaleđu (Tomislav Raukar, Zadar, str. 114-116). Pojedini članovi obitelji Fanfonja isticali su se trgovačkim umijećem, te tako stjecali znatna bogatstva. Crne Fanfonja prvi se puta spominje u jednoj ispravi kao svjedok (CD 11, str. 14). Izgleda da je Crne Fanfonja bio jedan od najutjecajnijih sudionika s zadarske strane vezano uz događaje opisane u djelu. Na to ukazuje činjenica da je bio član nekoliko poslanstava banovima i kralju Ludoviku tijekom 1345. i 1346. godine. U istom je razdoblju nekoliko puta obnašao i službu rektora. Prvi se puta spominje kao zadarski rektor u jednoj oporuci od 8. listopada 1345. godine (Isto, str. 236), zatim u ispravi od 26. travnja 1346. godine, a posljednji puta 18. rujna 1346. godine. Bio je jedini zadarski patricij koji je u ovom razdoblju obnašao više puta dužnost rektora. Poslije zbivanja opisanih u ovom djelu Crne Fanfonja ne spominje se u zadarskim srednjovjekovnim izvorima.

Pojam "Filozof". Iako su Aristotelova djela bila poznata i proučavana u Bizantskom Carstvu u neprekinutom slijedu njegova postojanja, patristrički pisci ranog kršćanstva, koji su uglavnom bili platonisti, gledali su na njegovu filozofsku baštinu sa sumnjom, i podcjenjivanjem. Stoga

305

je u razdoblju od 9. do 12. stoljeća u zapadnom kršćanstvu bilo poznato tek nekoliko njegovih djela koja je na latinski preveo Boecije. Aristotelovo se učenje u zapadnom kršćanstvu proširilo tijekom 12. i 13. stoljeća kao posljedica civilizacijskih i kulturnih doticaja sa abasidskim Arapima i Bizantskim Carstvom. Središte proučavanja Aristotela u zapadnoj Europi bilo je na sveučilištu u Parizu. U razdoblju od 1120. do 1220. na ovom su sveučilištu prevedeni sa grčkog i arapskog jezika na latinski metafizički, filozofski i etički radovi Aristotela. Usprkos početnom otporu Crkve (papa je 1214. i 1215. zabranio učenje nekih Aristotelovih djela), koja je zbog komentara koji su uneseni u Avicenine i Averoesove arapske prijevode Aristotelovih djela smatrala da su njegova djela materijalistička i panteistička, od razdoblja visoke i kasne skolastike Aristotelovo je učenje doživjelo vrhunac popularnosti u zapadnom kršćanstvu. Osobito su na promociji Aristotelova učenja radili novoutemeljeni redovi franjevaca i dominikanaca. Termin "filozof" koji je u kasnosrednjovjekovnoj filozofiji postao istoznačnica za Aristotela često je u svom djelu Summa Theologiae koristio jedan od najvećih skolastičkih autoriteta i učenik jednog od promotora Aristotela u vrijeme skolastike Alberta Velikog, sv. Toma Akvinski. Detaljnije o značenju Aristotela u srednjem vijeku i korištenju termina "filozof" vidi u: Franjo Sanc, Povijest filozofije (dalje: Povijest filozofije), knj. 2, Filozofija srednjega vieka, Zagreb 1943., str. 174-187, 254, 339 i dalje. Vidi također: The New Cambridge Medieval, vol. V, c. 1198-c. 1300, ur. David Abulafia, Cambridge University Press 1999., str. 103, 265, 272-273, 275, 459; The Catholic, http://www.newadvent.org/cathen/01713a.htm. sub voce: Aristotle; Isto, http://www. newadvent. org/cathen/14663b.htm, sub voce: Thomas Aquinas.

Porfirije (Porphyrius), (Thros? oko 232. - Rim oko 304.). Grčki filozof, neoplatonist. Najvažniji su mu radovi "Uvod u Aristotelove kategorije" i "Komentar Aristotelovih kategorija". Porfirijev "Uvod u Aristotelove kategorije" bio je temelj za, stoljećima duge, rasprave o značenju Aristotelovih kategorija. Porfirije je napisao 15 knjiga nazvanih "Protiv kršćana" koje je 448. godine car Teodozije II. dao javno spaliti. Tako su zauvijek izgubljeni brojni radovi s područja matematike, astrologije, povijesti i gramatike. Animalitas. Iako se autor ovdje poziva na Aristotela i Porfirija, čini se da preuzima njihove stavove onako kako ih je protumačio Toma Akvinski, koji je uostalom i najviše utjecao na njegova razmišljanja, što se osjeća u cijeloj kronici. Ovdje se autor poziva na Tomino razmišljanje o biti ili naravi tjelesnog bića odnosno čovjeka naglašavajući da je ona sastavljena od dva osnovna svojstva: materije i forme. Forma je nekog bića, prema Tomi, " čitava priroda ili narav ili bit". Ona nadalje "nije samo duša, nego i čitava ljudska narav". Zbog toga se može reći da je i r azumnos t , koju autor ovdje spominje, dio čovjekove forme. Tjelesnost, odnosno "animalitas" (u ovom se slučaju možda radi o Tominoj oznaci za tjelesnu materiju-^materia corporalis"), svojstvo je nekog bića koje Toma naziva materijom, a koje je prepoznatljivo samo pomoću forme odnosno razumnosti . Općenito o Tomi Akvinskom pa tako i o njegovom poimanju o spomenutim problemima vidi u: Franjo Sanc, Povijest filozofije, str. 188-360. Vidi također: The Catholic, http://www.newadvent.org/cathen/14663b.htm, sub voce: Thomas Aquinas.

tj. bana Stjepana. Mogorova Draga. Ovaj toponim nije inače poznat iz izvora. Najvjerojatnije se radi o krivo pročitanom imenu sela Mogorova Dubrava u kojem se i utaborila banska vojska. Kult sv. Krševana počeo je u Zadru jačati od konca 12. st. kada je ovaj svetac zamijenio sv. Anastaziju kao glavni gradski zaštitnik (patronus, tutor et protector). Korijeni jačanja popularnosti kulta sv. Krševana imaju jasnu povijesnu pozadinu u uspjehu Zadrana u bici kod rta Treni kada su Zadrani prvi puta izvojevali pobjedu nad mletačkom mornaricom. Zasluge za pobjedu nad Mlečanima Zadrani su pripisali nebeskoj zaštiti i zagovoru sv. Krševana. Poslije toga sv. Krševan se redovito u vrelima naziva glavnim gradskim zaštitnikom. Tako Anonymus iz Halberstadta, opisujući križarsku opsadu Zadra 1202., napominje da se grad predao 24. studenoga te godine "na dan svoga zaštitnika" (Petar Skok, Tri starofrancuske kronike o Zadru u 1202., JAZU, Zagreb 1951., str. 124). O jačanju Krševanovog kulta prema koncu srednjeg vijeka zorno govori i činjenica da je sredinom 14. stoljeća kralj Ludovik I. dopustio kovanje novca sa likom zadarskog sveca zaštitnika (Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 337). U jačanju kulta sv. Krševana posebnu je ulogu odigrao zadarski patricijat koji je, zajedno sa jačanjem gradske autonomije i formiranja gradske elite koja preuzima vlast u komuni, nastojao ojačati i poziciju sv. Krševana, sa kojim je identificirana neovisnost komune , kao prvog

306

gradskog zaštitnika (Miroslav Granić, O kultu sv. Krševana zadarskog zaštitnika, str. 44, u: 1000 godina, str. 35-58). To se jasno vidi i kroz plemićko protežiranje benediktinskog samostana i crkve sv. Krševana koje su obdarivani darežljivim legatima u zemljišnim posjedima i novcu. Dalmatike. Liturgijsko ruho đakona ukrašeno vezivom koje je dobilo naziv prema odjeći dalmatinskih pastira. U likovnoj umjetnosti renesanse često se prikazuju biskupi i opati odjeveni u dalmatike. Nosila se ispod misnice u vrijeme pontifikalne službe. U razvučenom stanju svojim oblikom dalmatika je podsjećala na križ simbolizirajući Kristovu muku, spasenje, radost i pravednost . U hagiografskom smislu dalmatika je povezana s sv. Stjepanom, sv. Lovrom i sv. Ambrozijom. Vidi: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i uvod u ikonologiju (dalje: Leksikon ikonografije), ur. A. Badurina, Zagreb 1990., str. 192. Vidi također: Lexicon latinitatis Medii Aevi Iugoslaviae (dalje: Lexicon latinitatis), vol. I, litterae A-K, ur. Marko Kostrenčić, Zagreb 1973., str. 335.

Hvalospjevi (laudes). Ime laudes potječe iz zadnja tri psalma u bogoslužju u kojima se opetovano ponavlja riječ laudate. U Pravilima sv. Benedikta ovaj se naziv također koristi za označavanje zadnja tri psalma. U 5. i 6. st. služba laudes nazivana je Matutinum. Tako sv. Grgur Tourski naziva hvalospjeve Matutini hymni. No, tijekom srednjeg vijeka u potpunosti je prevladao naziv laudes. Laudes su jedna od najstarijih službi i potječu iz apostolskih vremena. Prema Pravilu sv. Benedikta ova se služba sastojala od psalama, pjesme (cantica), zadnja tri psalma, capitulum, himne, pjesme Benedictus i zaključnog djela. Osnovna karakteristika ove službe je da se u svim kršćanskim tradicijama ona služi u zoru. Simbolika službe laudes usko je povezana sa zorom. Naime, za svakog bi kršćana prva jutarnja pomisao trebala biti ona vezana uz Boga. To je stoga što je u zoru vjernik još neopterećen dnevnim brigama i stoga se najbolje može usredotočiti na molitvu i kontemplaciju. Zora također simbolizira Krista kao Svjetlo koje je pobijedilo duhovnu tamu. Konačno, Krist je u zoru ustao iz groba i pobijedio smrt i upravo uskrnuće daje potpuni značaj službi laudes. Vidi: The Catholic, ht tp:/ /www.newadvent.org/ cathen/09038a.htm, sub voce: Lauds. Vidi također: Leksikon ikonografije, str. 373.

Himna (od lat. hymnus koji dolazi od grč. hymnos, a koji dolazi od hydein što znači pjevati). Lirska religiozna pjesma. U kršćanstvu svečana pjesma na početku časova koja uvodi u molitveni sadržaj časa ili blagdana. Himne u slavu bogova i heroja pjevane su već u poganskom, antičkom razdoblju u Egiptu i Grčkoj. U Novom Zavjetu imenica hymnos pojavljuje se svega dva puta. U ranoj i srednjovjekovnoj kršćanskoj teologiji himna je definirana na nekoliko načina. Tako je Rufin definira kao "laus Dei cum cantu", Ambrosije kao "hymnus specialiter Deo dictus", a sv. Augustin kao "canrus est cum laude Dei". Zapadni ili latinski kršćanski himnodij sadrži dvije osnovne skupine himni. U prvu skupinu pripadaju h imne koje su namijenjene za javno i službeno liturgijsko štovanje. Himne iz ove skupine zapisane su u misalima, brevijarima ili antifonarijima. U drugu skupinu pripadaju himne koje su namijenjene privatnoj odnosno intimnoj pobožnosti. Vidi: The Catholic, http://www.newadvent.org/cathen/07595a.htm, sub voce: Hymn. Vidi također: Leksikon ikonografije, str. 254; Opći religijski, str. 330.

Sveti psalmi. Psalmi su starozavjetne religiozne pjesme sabrane u posebnoj starozavjetnoj knjizi (Psalmi - zbirka od 150 psalama). Prema sadržaju dijele se u tri glavne skupine: himni, prozbeni psalmi (tužbalice) i zahvalnice. Ovisno o sadržaju, psalmi mogu biti i pokornički, hodočasnički, kraljevski i zaklinjalački. Prikupljanje psalama vjerojatno je započelo za kralja Davida i trajalo je do poslije babilonskog sužanjstva. U Novom zavjetu mnogi se psalmi tumače mesijanski, a preuzela ih je kršćanska liturgija. Oni su osobito važni u misi i časoslovu. Vidi: Opći religijski, str. 770; Leksikon ikonografije, str. 492; The Catholic, http://www.newadvent.org/ cathenZ12533a.htm, sub voce: Psalms. Večernja molitva (Vespera, Lucernarium, Lucernaria hora, Vespertina synaxis, Vespertina solemnitas). Korijeni ove molitve su u ranom kršćanstvu kada se nazivala Lucernarium. U zapadnu liturgiju ova je molitva uvedena u 6. stoljeću pod utjecajem Pravila sv. Benedikta (Regula Sancti Benedicti) u kojima se ona redovita naziva vespera. Tijekom ove molitve pjevaju se antifone, psalmi i himne, čitaju citati iz Evanđelja, litanije, oratio i Oče naš. Večernje molitve podijeljene su u dva osnovna dijela. U prvom dijelu pjevaju se psalmi, a u drugom dijelu se čitaju capitulum i formulae. Vrijeme u koje se moli večernja molitva ovisi od godišnjeg doba tako da je njezin početak između desetog (tj. 16h) i dvanaestog (tj. 18h) sata, dakle u sumrak. Tijekom povijesti večernja molitva doživljavala je određene promjene, posebice u izboru novih psalama, a

307

odlukama Drugog vatikanskog koncila uvedena je kao obavezna molitva u župnim crkvama. Opširnije vidi u: The Catholic, http://www.newadvent.org/cathen/15381a.htm, sub voce: Vespers; Opći religijski, str. 999. Melta je predrimski toponim koji se nalazio na jugozapadnoj strani varoša uz same gradske zidine, u blizini današnje Foše. Nazivao se i Alta ripa (Visoka obala). Na Melti se nalazio i ženski augustinski (?) samostan sv. Marije, koji se prvi put spominje u drugoj polovini 13. stoljeća. Sjedište bratovštine. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 180; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 287, 481. Dauphin. Naslov koji su nosili gospodari Vienne i Auvergne u Francuskoj. Potječe od nadimka dauphin (lat. delphinus) koje su povremeno uzimali grofovi Viennois, gospodari ovih dviju pokrajina. Prvi pripadnik ove obitelji koji je uzeo nadimak dauphin bio je Guigues IV. u prvoj pol. 12. st. U vrijeme grofa Guiguesa VI. (umro 1261.) dupin je kao heraldička oznaka umetnut u grb ove obitelji. Pokrajina kojom su grofovi Viennois vladali u izvorima se od kraja 13. st. povremeno naziva Dauphine (lat. Delphinatus). Tako se spominje Dauphine de Auvergne i Dauphine de Viennois koja se i danas naziva pokrajina Dauphine. God. 1349. posljednji je samostalni dauphin Humbert II. prodao ovu pokrajinu francuskom princu Karlu, sinu Ivana II. Dobrog, pod uvjetom da naslov dauphin i nadalje nosi sam kralj ili njegov najstariji sin. Prvi član kraljevske vladarske kuće koji je nosio naslov dauphina bio je Karlo (budući kralj Karlo V Mudri, r. 1338.-и. 1380.), sin tadašnjeg prestolonasljednika Ivana Dobrog. Od rođenja sina Karla V. (kralj od 1364.) kraljevića Karla (budući kralj Karlo VI. Ludi, r. 1368.-и. 1422.) naslov dauphina povezan je s položajem francuskog prestolonasljednika te je dodijeljen spomenutom kraljeviću Karlu. Od tada pa sve do kraja vladanja dinastije Bourbona (1830.) ovaj naslov nosio je francuski prestolonasljednik. Hrvatska enciklopedija, sv. IV, Cliachit-Diktis, Zagreb 1942., str. 565-566; The New Cambridge Medieval V, str. 368-372. Vienne. Grad u Francuskoj u pokrajini Dauphine na rijeci Rhone pored Lyona. Utemeljen kao rimska kolonija u vrijeme cara Augusta u 1. stoljeću pr. Kr. U srednjem vijeku crkva sv. Antuna u Vienni privlačila je mnogobrojne hodočasnike iz cijele katoličke Europe. Ovo, i činjenica da se grad nalazio na hodočasničkom p u t u p rema drugom, i još značajnijem hodočasničkom središtu Santiago de Compostela, pridonijeli su gospodarskom poletu grada u s rednjem vijeku. Opširnije vidi u: The Catholic, h t tp : / /www.newadven t .o rg /ca then / 15423a.htm, sub voce: Vienne. Dauphin Humbert II. bio je bratić kralja Ludovika I. jer mu je majka bila Beatrica, sestra kralja Karla I. Roberta. Andrija Vitov Zlorad. Član jedne od najstarijih zadarskih obitelji koja se spominje u građi 12. stoljeća. O zemljišnim posjedima Zlorada ima dosta podataka tijekom 14. st. kada oni izrazito jačaju, no u drugoj pol. 14. st. obiteljska zemljišna djelatnost zamire. Tijekom 15. st. veoma rijetko se spominju u izvorima što upućuje na zaključak da Zloradi izumiru u 15. stoljeću. Tako se Zloradi ne spominju u popisu zadarskog pučanstva 1527. god. (Tomislav Raukar, Zadar, str. 114, 116, 130). Andrija je svojom rukom sastavio oporuku 1346.: Andree de Slorento(l) de Jadra scripti sua propria manu (CD 11, str. 336-342) i bio je općinski prokurator (Nada Klaić.-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 346). Andrija se relativno često spominje u zadarskim četrnaestostoljetnim dokumentima. U jednoj ispravi iz 1323. Andrija je označen kao sin Vita. Iste se godine spominje i kao gradski sudac (index) u ispravi o prodaji solana (CD 9, Zagreb 1911., str.139-140, dok. 120). Godine 1325. Agapa, udovica Vita Zlorada, sastavila je oporuku (Isto, str. 259-260, dok. 211) u kojoj kao izvršitelja spominje i Andriju. I Stana, udovica Lam-predija de Civalelis, sastavljajući oporuku, između ostalih za svojeg izvršitelja izabire Andriju Zlorada (CD 10, str. 92, dok. 54, 6. 6. 1333.).Važan je dokument njegov kodicil od 10. 6. 1346. koji piše zdravog duha i tijela (CD 11, str. 307-308, dok. 229). Poznata nam je i isprava u kojoj zadarska kurija određuje nove izvršitelje Andrijinoj oporuci, a u njoj se on spominje kao pokojni (23. II. 1350., Isto, str. 582-583, dok. 442).

Oprost. Ovdje se radi o uobičajenom oprostu koji su dobivali svi oni koji su aktivno sudjelovali u križarskim pohodima u Svetoj Zemlji ili u zemljama Južnog Mediterana tijekom razvijenog i kasnog srednjeg vijeka. Budući da se radilo o sudjelovanju u vojnama koje su uvijek bile prilično okrutne bilo je nužno pronaći teološko i moralno opravdanje za pokretanje takvih

308

"pravednih ratova". Jednako važno bilo je umiriti savjest svakog pojedinog križara koji je osobno proživljavao teške trenutke brutalnih bitaka, ubijanja civilnog stanovništva, paleži i pljački. Stoga je bilo nužno uspostaviti sklad između dva pojma koji snažno obilježavaju ovo razdoblje s pozicije pojedinca - miles i peregrinus - te objasniti da svaki vojnik-hodočasnik polazi ad peregrinationem religiosam kako se križarske vojne obično nazivaju u latinskim izvorima. Takvo opravdanje dao je već, na koncilu u Clermontu, papa Urban II. koji je pozvao na oružano hodočašće koje bi bilo smatrano za pokorničko djelo kao što je bilo i obično hodočašće. Čini se da je nakon toga došlo do pomirenja pojmova miles i peregrinus pa se križari u srednjovjekovnim vrelima gotovo uvijek nazivaju peregrini. Prihvativši križ, srednjovjekovni su križari preuzeli i sve kršćanske ideale i moral. Oni su bili milites Christi, ali je njihov život bio hodo-čašćenje, barem dok je trajala križarska vojna. Svatko tko je odlučio krenuti u križarsku vojnu dobivao je remissio peccatorum, dakle oprost grijeha, koje se, iako to u Clermontu nije bilo obećano, počelo shvaćati među propovjednicima vojne kao i među križarima, kao potpuni oprost od svih grijeha. Kao posljedica toga, i ideja o križarskoj vojni počela se prihvaćati sa većim žarom. Ideja o oprostu od grijeha tijekom vremena se razvijala tako da je papa Inocent III., kako nas izvještava Geoffrey od Villehardouina u svojoj kronici u kojoj opisuje i osvojenje Zadra 1202. godine, obećao da će "svima onima, koji prime krst na se i odsluže Boga jednu godinu u krstaškoj vojsci, biti oprošteni svi grijesi, koje su počinili, a u ispovijedi ih priznali". Detaljno o ovom pitanju vidi u: Michael Goodich, Vita perfecta: The Ideal of Sainthood in the Thirteenth Century, Stuttgart 1982., str. 81-82; Hubert Jedin, Velika povijest crkve, III/l, Zagreb 1971., str. 496-499.; Zoran Ladić, Odjek pada tvrđave Accon 1291. u Hrvatskoj. O križarskoj vojni kao vidu hodočašća, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU 16, Zagreb 1998., str. 43-56; Petar Skok, Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202., Zagreb 1951., str. 47.

106 Mt. 23, 3. 107 U latinskom tekstu nedostaje subjekt, ali se po kontekstu vidi da se to odnosi na mletačkog

kapetana. 108 Crkva sv. Petra nalazila se negdje na današnjoj Voštarnici, ali njen točan položaj nije poznat.

Vidi: Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 181, bilj. 247. Porijeklo ovog toponima nije poznato. Uvala sv. Jakova današnja je "Uvala Vrulje," smještena u sjevernom dijelu zadarske luke. Nazvana je po crkvici sv. Jakova koja se nalazila na zapadnom rtu kod njenog ulaza. U crkvici sv. Jakova potpisan je 1313. ugovor kojim se Zadar vratio pod mletačku vlast. Crkva je razrušena tijekom XVI. st. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Urbanistički, str. 1457-1458; Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 181; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 286. Tj. Mlečani. Petar Civrano. Odvjetak ugledne mletačke patricijske obitelji koji je 25. 2. 1346. godine postavljen za vrhovnog pomorskog zapovjednika vojske pod Zadrom kojemu su se morali pokoravati zapovjednici svih pojedinih brodova te koji je morao što brže organizirati spomenuti juriš na grad. Opširnije vidi u: Dane Gruber, Vojevanje, str. 38. Razumska duša. Pisac djela Obsidio Iadrensis na ovom se mjestu ponovo poziva na razmišljanja sv. Tome Akvinskog koji u Summa Theologiae razmatra pojam "duše". Naime, on ovdje postavlja tezu da je ljudska duša duhovno biće i da je ona "počelo razumske djelatnosti" čovjeka. Toma također naglašava da se ljudska, razumska, duša bitno razlikuje od životinjske jer je neovisna o ljudskoj tjelesnosti. Stoga u ovoj rečenici autor potpuno razumljivo koristi termin "razumska duša" što označava odvajanje ljudske, neovisne, duše od tijela mornara. Detaljnije vidi u: Franjo Sanc, Povijest filozofije, str. 188-360. Vidi također: The Catholic, http://www.newadvent.org/ cathen/14663b.htm, sub voce: Thomas Aquinas.

114 Mai. 4, 2 (3, 20). Tj. 3 sata poslije podne. Sexto exeunte lanuarii. Radi se o tzv. Bolonjskom načinu (mos Bononiensis) računanja broja dana u mjesecu. Ovaj sustav računanja podrazumijeva dijeljenje mjeseca na dvije polovine. Pri tome se prvih 15 dana (odnosno 16 kada mjesec ima 31 dan) datira progresivno od 1 do 15/16,

109

112

113

115 116

309

a pojedini latinski izrazi (mense intrante, introeunte, ingrediente) upućuju na činjenicu da se radi o prvoj polovini mjeseca. Tako se npr. 1. siječnja označava: die primo intrante mense ianuarii. Na činjenicu da se radi o drugoj polovini mjeseca upućuju drugi latinski izrazi (mense exeunte, desidente, stante, astante, restante). Tako se npr. 17. kolovoza označava: cniinto decimo exeunte mense augusto. Opširnije o Bolonjskom načinu računanja dana u mjesecu vidi u: Jakov Stipišić, Pomoćne, 173-174.

117 U tekstu doista piše tako, ali po slijedu događaja jasno je da se radi o 24. veljače. 118 Marin Faliero (r. 1274,-u. Venecija, 17. 4. 1355.). Pripadnik ugledne mletačke obitelji Faliero.

Kao takav niz godina je obnašao različite visoke dužnosti u mletačkoj vladi. God 1334. obnašao je dužnost načelnika (potestas) Hvara i Brača (Listine 1, dok. 620, str. 422). Tijekom rata za dominaciju na Jadranu između Venecije s jedne i Genove i kralja Ludovika s druge strane, a vezano uz događaje opisane u ovom djelu, Marin Faliero je obnašao dužnost zapovjednika mletačkih snaga pod Zadrom od veljače 1346., a na toj je funkciji ostao do 1348. godine. Godine 1352. bio je zapovjednik mletačke flote u napadu na Đenovljane te je igrao važnu ulogu u pregovorima s Genovom. Kao mletački poslanik u Avignonu, Faliero je pregovarao sa papom Inocentom VI. po pitanju nesporazuma sa Genovom. God. 1354. izabran je za dužda. Poraz Mlečana od strane Đenovljana u pomorskoj bitci kod Porto Longe u studenome 1354. prisililo je Faliera na potpisivanje nepovoljnog i ponižavajućeg četveromjesečnog primirja. To je izazvalo žestoko nezadovoljstvo među venecijanskim patricijatom što je, pak, dovelo do pokušaja Faliera da navede gradske pučane da pobiju sve plemiće koji su mogli zaprijetiti njegovom duždevskom položaju. Međutim, zavjera je razotkrivena, a Faliero i ostali vođe zavjerenika bili su osuđeni na smrt te smaknuti 17. travnja 1355. Detaljnije o životu i djelu Marina Faliera vidi u: John Julius Norwich, A History of Venice, London 1982., str. 214-229; S. Romania, Storia documentata di Venezia, sv. 2, Venecija 1854., str. 176-208.

119 Ef. 6, 11. 120 Dj. 9, 15. 121 2 Tim 1, 11. 122 Dvostruki zalogaj (dupplex ... morsellus). Iako na prvi pogled zbunjujućeg značenja, autor

zasigurno ovdje misli na vraga, odnosno njegove dvije odlučujuće intervencije u židovsko-kršćanskoj tradiciji zabilježene u Starom i Novom zavjetu, a koje su u potpunosti utjecale na povijest spasenja kako u židovskoj tako i kršćanskoj tradiciji. Obje vražje intervencije (tj. ugriza pri čemu se i doslovno radi o ugrizu) bile su uspješne zbog čovjekove slabosti. Naime, u prvom od dva vražja ugriza radi se o starozavjetnoj epizodi, odnosno o Evinom zalogaju ploda sa stabla spoznaje dobra i zla, a na nagovor zmije (Post 2,9). Kazna spoznaje dobra i zla poznata je kao prvi ili istočni grijeh. Drugi, pak, vražji ugriz spomen je na novozavjetnu epizodu Posljednje večere prilikom koje je Isus dao zalogaj kruha Judi Iškariotskom u kojeg je odmah nakon "ugriza" ušao vrag (Iv 13, 26) i koji je potom predao Isusa Jeruzalemskim svećenicima za 30 srebrnjaka. Ranokršćanska i srednjovjekovna teologija posvetila je veliku pažnju teološko-filozofskom razmatranju ova dva "vražja ugriza" koji su odlučno odredili čovjekovu bit i pobožnost kroz čin grijeha i čin euharistije. Naravno, kršćanska je tradicija, kako istočna tako i zapadna, znatno više pažnje posvetila Judinom izdajstvu Krista, ali se u pojedinim razdobljima i pitanje Eve postavilo u središte teološko-filozofskih razmatranja. Tako su već Origen (o. 185.- 254.), sv. Ivan Zlatousti (o. 344.-407.) i sv. Aurelije Augustin (354.-430.) razmatrali utjecaj Zla na Judu prilikom uzimanja zalogaja iz Isusovih ruku na Posljednoj večeri, oslobađajući ga, barem donekle, isključivo njegove osobne krivnje. I jedan od najvećih autoriteta srednjovjekovne zapadne teologije, sv. Toma Akvinski, u svom je djelu Summa Theologiae, a u poglavlju "Da li je Krist dao svoje tijelo Judi?", polemizirao o ovom pitanju (odnosno o pitanju vražjeg "ugriza") sa sv. Aurelijem Augustinom, sv. Ivanom Zlatoustim i Pseudodionizijem (5./6. st.) te je zaključio da je Isus bio svjestan vražje prisutnosti u Judi jer "što je dobro postaje zlo, kao što se to događa onima koji nisu dostojni primiti Kristovo tijelo". Problematika istočnog grijeha, odnosne pitanje Evine krivnje, u kršćanstvu je od samih početaka bila usko povezana uz štovanje kulta Djevice Marije kojem su početni poticaj dali bizantski teolozi II. i III. stoljeća, kao na primjer Ignacije, Justin i Origen, povlačeći paralelu između Eve i Marije. Nastavljajući putem koji su zacrtali istočni, bizantski teolozi, zapadni

310

odnosno latinski teolozi (ponajprije sv. Anzelmo) su tijekom kasne antike i ranog srednjeg vijeka preuzeli i dalje razvili ideju identifikacije Djevice Marije i Eve. Za razliku od razdoblja rane skolastike, kada se marijanski kult uzdigao do najviše razine, u vrijeme visoke skolastike zapadni teolozi podvrgli su kritici pojedine marijanske dogme. Tako je, na primjer, ranije popularna identifikacija Bogorodice i Eve bila podvrgnuta kritici ponajprije iz razloga što je tada u prvi plan izbio motiv Evine kušnje. Dok je razdoblje visoke skolastike bilo obilježeno racionalizmom u procjeni osobe Djevice Marije, u vrijeme kasne skolastike dolazi do afirmacije marijanskog misticizma i porasta popularnosti panegiričkih lauda posvećenih Bogorodici. Jedno od pitanja koje je izazvalo najviše nesuglasica među zapadnim teolozima tijekom 12. stoljeća bila je dogma o bezgrješnom začeću Djevice Marije. U srži je ove doktrine bila ideja da je Marija jedina od cijelog čovječanstva bila oslobođena mrlje prvobitnog ili istočnog grijeha. Pozitivne ili negativne teološke procjene na temu mariologije tijekom cijelog srednjeg vijeka snažno su se odražavale na procjenu lika Eve. U svakom slučaju, sintagma "dupplex morsellus" još jednom potvrđuje da je autor djela "Obsidio Iadrensis" bio vrlo učena osoba koja je poznavala djela ranokršćanskih istočnih i zapadnih teologa, a bio je pod snažnim utjecajem skolastičke teologije, pri čemu se ističe njegovo poznavanje opusa sv. Tome Akvinskog. Općenito o ovom problemu vidi: Toma Akvinski, Summa Theol. III, q. 81 a. 2 i Aurelije Augustin, In Evangelium Ioannis tractatus centum viginti quatuor, Tractatus 62 (Io. 13, 26-31); vidi također u: Lexikon des Mittelalters, sv. 6, München und Zurich 1993., str. 243-246; James Hall, Hall's Illustrated Dictionary of Symbols in Eastern and Western Art, London 1994., str. 323-324; Robert N. Swanson, Religion and Devotion in Europe c. 1215 - c. 1515, Cambridge 1995., str. 144.

123 U teološkim djelima srednjeg vijeka nerijetko se razmatrao utjecaj pojedinih tjelesnih organa na ljudske emocije. Jetra i prsa su općenito smatrani središtima pozitivnih ljudskih osjećaja. Tako na primjer, sv. Irinej Lyonski upozorava na postojanje pet osnovnih ljudskih organa: srce, jetra, pluća, slezena i bubrezi. Jetra, koja se nešto češće spominju u teološkim djelima, nerijetko su smatrana izvorom ljubavi. Tako sv. Toma Akvinski u djelu Summa Theologiae navodi izreku da "ljubav izvire iz jetra" jer se u njima formira krv. On također ističe da postoje neki dijelovi tijela koji su zaduženi da izvrše "duševne operacije" kao srce, jetra, ruke, noge, pri čemu jetra imaju ulogu hranidbene moći. I Laktancije u djelu Božanske institucije ističe da je "kako tvrde liječnici" sjedište žudnje u jetri. Prsa se uglavnom smatraju organom koji štiti pluća i srce, kao što to napominje sv. Aurelije Augustin u djelu O državi Božjoj. Laktancije u Božanskim institucijama jasno naglašava da "porok nikako ne može biti smješten u našim grudima, koja bi trebala biti umirujuća i mirna". Poznavajući tradicionalna teološka djela, a osobito sv. Tome Akvinskoga, autor se i ovdje poziva na njihove stavove o pozitivnoj ulozi grudi i jetra u ljudskoj osjećajnosti. Opširnije o odnosu tijela i duše, odnosno o utjecaju pojedinih tjelesnih organa na ljudske emocije kod Tome Akvinskog vidi u: Toma Akvinski, Summa Theol. I, q. 76 a. 8; hrv. prijevod: Toma Akvinski, Izbor iz djela, 1. sv., ur. Branko Bošnjak, Zagreb 1990., str. 70-73; o istom problemu kod Tome i općenito u doba skolastike vidi u: Franjo Šanc, Povijest filozofije, str. 257-264, 267-269, 272-273 i dalje.

124 Tj. 31. prosinca. 125 Tj. 28. ožujka. 126 p r i k a z n a m o l i t v a (lat. oratio secreta) j e mol i tva koju u r imskoj l i turgiji svećen ik p o t i h o mol i n a

kraju prikazanja. O tome vidi opširnije: The Catholic, ht tp: / /www.newadvent .org/cathen/ 13673b.htm, sub voce: Secret.

127 Tj. Zadrani. 128 Samson. Posljednji od 12 izraelskih sudaca opisan u Sucima (14-16). Isticao se osobnim junaštvom

u ratovima protiv Filistejaca, tjelesnu snagu crpio je iz duge kose. Međutim, Filistejka Dalila izmamila je od njega tajnu snage, odrezala mu u snu kosu i predala ga Filistejcima, koji su ga oslijepili i učinili robom. No, nakon što mu je kosa porasla, Samson se osvetio rušenjem filistejskog hrama boga Dagona u Gazi prilikom čega i sam umire. U Knjizi sudaca Samson je, s jedne strane, opisan kao osoba vođena žudnjom za osvetom dok je, s druge strane, poslužio kao pouka Zidovima da, kada su oni nevjerni prema Bogu, bivaju potlačeni, a kada se uzdaju u Njega, bivaju oslobođeni. Tako, iako je Samson u Knjizi sudaca opisan kao osoba poticana

311

žudnjom, koja je bila i uzrok njegova pada, ipak mu je ta ista žudnja davala (mahnitu) snagu kojom se borio u znak potvrde Boga. Naime, općenito je prihvaćeno mišljenje da posljednje Samsonovo djelovanje u hramu do konačne smrti nije bio samoubilački čin nego povratak njegovoj prvobitnoj misiji (suca i nazirejca) koju je privremeno napustio. No, dok je autor djela Obsidio Iadrensis razumljivo vezao uz Samsona pojam "snažan", teže je dokučiti iz kojeg mu je razloga nadjenuo pridjevak "oprezan". Ipak, kako je Samson prilično uspješno skrivao tajnu o podrijetlu svoje snage (kosa), koju je otkrio tek Dalih, može se pretpostaviti da je autor mislio upravo na taj njegov oprez. Vidi: The Catholic, ht tp: / /www.newadvent .org/cathen/ 14663b.htm, sub voce: Samson; Opći religijski, str. 839.

129 Aleksandar III. Veliki (Makedonski) (r. Pella, Makedonija, 356. pr. Kr.-u. Babilon, Perzija, 323. pr. Kr.). Makedonski kralj. Sin Filipa II. Od trinaeste do šesnaeste godine bio je Aristotelov učenik te je upoznao osnove filozofije, medicine i znanstvene analize. Jedan od najvećih vojskovođa u povijesti. Porazio je Perzijance kod rijeke Granik blizu Mramornog mora (334. pr. Kr.) i kod Isa (333. pr. Kr.). God 332. pr. Kr. osvojio je Egipat te je utemeljio Aleksandriju (331. pr. Kr.). Iste je godine ponovo porazio perzijsku vojsku kod Arbele te osvojio Babilon, Suzu i Perzepolis. Godine 327. pr. Kr. prodro je u Indiju, ali ga je zamorenost vojske natjerala na povratak u Babilon gdje je i umro. Njegovo carstvo bilo je podijeljeno između njegovih vojskovođa. Imajući u vidu činjenicu da je Aleksandar bio učenik "Filozofa" Aristotela te da je ostvario sve zamišljene vojne i državničke planove razumljivo je zašto autor kronike koristi pojmove "premudri" i "revan u djelovanju".

130 Hektor. Najstariji sin trojanskog kralja Prijama i njegove žene Hekube. Muž Andromahe. Najveći trojanski junak kojeg je ubio Ahil. U Ilijadi je Hektor prikazan kao savršeni ratnik, hrabar i plemenit Trojanac, nježan suprug i otac te vjeran prijatelj. Bio je miljenik boga Apolona, a kasniji pjesnici čak su ga smatrali njegovim sinom.

131 Vrata sv. Dimitrija nalazila su se otprilike na položaju današnje poljane Natka Nodila, a bila su nazvana po istoimenom ženskom benediktinskom samostanu kraj kojeg su se nalazila. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Urbanistički, str. 1455; Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 168-170; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 284.

132 U srednjem vijeku glavna vrata za ulazak u gradsku luku. Nalazila su se kod crkve sv. Marije Veće, otprilike na mjestu današnjih vrata sv. Roka. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Urbanistički, str. 1455; Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 170-171; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 284.

133 A r s e n a i s e nalazio na dijelu obale koji se protezao od gradskih vrata sv. Marije Veće do sjeveroistočnog ruba zidina. Prvi se put spominje 1289. godine. Porušen prilikom izgradnje bastiona sv. Marcele u XVI. st. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Urbanistički, str. 1457; Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 176; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 286.

134 Mala vrata zvana -poljska ili Posterula (Pusterla) nalazila su se u blizini ranosrednjovjekovne crkvice sv. Marije de Pusterla (Stomorica) u blizini južne obale, otprilike na mjestu današnjeg križanja ulice Stomorica i ulice Mihovila Pavlinovića. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 171; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 284.

135 Crkva i ženski samostan sv. Nikole prvi se put spominje 1229. kao benediktinski. God. 1260. dozvolom pape Aleksandra IV. redovnice su prešle u red klarisa. Samostan je ukinut 1798. god. kada je pretvoren u vojarnu. Desakralizirani ostaci crkve sv. Nikole nalaze se sjeverozapadno od crkve sv. Frane. Opširnije vidi u: Ivan Ostojić, Benediktinci 2, str. 85-90; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 241, 260, 288, 349, 481, 540-541.

Pod pojmom domovina autor podrazumijeva rodni grad.

Tj. oko 9 sati ujutro. Tj. Sunce. Tj. oko 3 sata popodne. Sve redakcije teksta "Opsade Zadra" na ovom mjestu navode toponim Saulare, koji nije u tom obliku zabilježen u srednjovjekovnoj izvornoj građi. Najvjerojatnije se radi o krivo zapisanom toponimu Cavalara (danas Kolovare), kako se nazivao predjel uz more jugoistočno od varoša

136

139

312

141

i južno od Mocira, a tu identifikaciju potvrđuje i sam tekst "Opsade Zadra." Ime Kolovare i danas je zadržan kao ime za jugoistočni dio tog srednjovjekovnog područja, južno od današnjih Arbanasa, dok je zapadni dio dobio naziv Ravnice. U srednjem vijeku u Kolovarama su se nalazili zadarski vrtovi i vinogradi. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 181-182. Tj. oko 9 sati ujutro. Klokoč. Jedna od značajnijih utvrda Gorske županije na granici srednjovjekovne Hrvatske i Slavonije. Sjedište plemićkog roda Klokočana, kasnije obitelj Vojković. O Klokoću vidi opširnije: Nada Klaić, Povijest Hrvata, str. 258-260. Zemunik je bio pogranična u tvrda zadarskog distrikta p rema teritoriju Lučke županije. Opširnije vidi u: Nikola Jakšić, Zemunik: srednjovjekovni zadarski kaštel i turska kasaba, Split 1997. Crkva sv. Ivana Krstitelja i danas postoji i nalazi se u predjelu Relja (današnja ulica Ivana Gundul ića) . U srednjem vijeku to područje nazivalo se Modre (ad macerias) i imalo je prvenstveno poljodjelski značaj. U 15. st. uz crkvu sv. Ivana osnovan je samostan franjevaca trećoredaca (glagoljaši). Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 181-182; Ivo Petricioli, Vodič Zadra, Split 1987., str. 86; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 263, 453. Pavao Varikaša. Član ugledne zadarske patricijske obitelji Varikaša čiji su pojedini pripadnici obavljali visoke komunalne dužnosti kao npr. rektora (Tomislav Raukar, Zadar, str. 56). O bogatstvu i dobrom materijalnom statusu obitelji svjedoči i činjenica da su Varikaše u u 13. i 14. st. spadale u skupinu velikih zemljišnih posjednika (Isto, str. 116). Pavao se u zadarskim izvorima spominje već od početka 14. stoljeća, a po prvi puta kao sin Stana i svjedok prodaje otoka Mauna na dražbi 1. lipnja 1315. (CD 8, Zagreb 1910., dok. 325, str. 401). Kao svjedok spominje se u još jednoj ispravi iz studenoga 1317. (Jakov Stipišić, Spisi 2, dok. 98, str. 134). Izgleda da je njegova karijera išla uzlaznom linijom jer se u dokumentu od 20. listopada 1333. spominje kao iudex maioris curie Iadre, u kojoj sudi, zajedno sa knezom i druga dva suca u jednom sporu samostana klarisa sv. Nikole. Zanimljivo je da je bio nepismen što potvrđuje činjenica da ga je u jednom dokumentu potpisao bilježnik Mauro de Cosiga (CD 10, dok. 80, str. 122-124). Nakon početka mletačke opsade Zadra u kolovozu 1345., Pavao se u rujnu spominje kao zadarski rektor (CD 11, dok. 178, str. 229), a u listopadu iste godine kao jedan od zadarskih sudaca (CD 11, dok. 183, str. 236). Vezano uz događaje tijekom opsade Zadra, Pavao se spominje kao jedan od članova izaslanstva kralju Ludoviku u lipnju 1346. godine, te u prosincu 1346. kao član izaslanstva upućenog duždu. Pavao Varikaša umro je u ožujku 1359. (CD 12, dok. 418, str. 553) dočekavši tako obnovu kraljevske vlasti nad Zadrom. Pod granicama Zadra ovdje se podrazumijevaju one najužeg prigradskog područja, koje otprilike odgovara današnjem gradskom arealu (do linije zaobilaznice iznad Plovanije i Bilog Briga). To područje bilo je u ranom srednjem vijeku identično zadarskom kopnenom distriktu (astarea). Iz. 9, 2. Jazigi (mađ. Jaszok). Jedna od privilegiranih nomadskih skupina u sjevernom dijelu Velike ugarske ravnice (Alföld) Čini se da su porijeklom ostaci Alana. Etimologija njihova latinskog imena (P/zz7z'sta'=Filistejci) nije razjašnjena. O tome opširnije vidi u: Päl Engel, The Realm, str. 105; Andräs Pälöczi Horväth, Pechenegs, Cumans, Iasians. Steppe Peoples in Medieval Hungary (dalje: Pechenegs); Budapest 1989. Kumanci. Poznati i kao Polovci (u Rusiji). Narod turkijskog podrijetla koji se useljava u Ugarsku bježeći pred najezdom Mongola. Činili su posebnu privilegiranu skupinu unutar Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Opširnije vidi u: Päl Engel, The Realm, str. 105; Andräs Pälöczi Horväth, Pechenegs. Bertrand. Akvilejski patrijarh. Rođen je u južnoj Francuskoj blizu Toulouse poslije 1260., a umro je u Spilimbergu (kod Udina) 6. lipnja 1350. U Toulouseu je studirao pravo iz čega je stekao i doktorat. Potom je predavao u Toulouseu. God. 1334. postavljen je za akvilejskog patrijarha. U vrijeme njegova patrijarhata Akvileju je zadesio potres. God. 1350. kod mjesta Spilimbergo zapadno od Udina Bertrand je ubijen po nalogu grofova Goričkih. Pokopan je u Udinama. (O. Wimmer-H. Melzer, Lexikon der Namen und Heiligen, Insbruck-Wien 1982., str. 171). Bertrandov stav prema mletačkoj opsadi Zadra nužno je promatrat i u svijetlu širih

313

160

odnosa između Mletačke Republike i Akvilejskog patrijarhata u 14. stoljeću. Naime, u tom su razdoblju odnosi između Mlečana i patrijarha bih' vrlo zategnuti zbog mletačkih prisezanja na patrijarhove posjede u Istri. Akvilejski patrijarsi oslanjah su se u sukobima s Venecijom ponajviše na Sveto Rimsko Carstvo, a često su sudjelovah u savezima protiv Mlečana kao na pr. tijekom rata za Chioggu (1378.-1381.). Sukobi između Mletačke republike i patrijarha završili su 1420. godine kada su Mlečani zauzeli Friuli i stvarno eliminirali patrijarhovu vlast. Od toga su vremena patrijarsi uvijek bili mletačkog podrijetla. (The New Cambridge Medieval VI, str. 453-454). Vezano uz događaje opisane u ovom djelu Bertrand se prvi puta spominje 20. svibnja 1346. godine u jednom protestu Mlečana u kojem ga optužuju da potiče neprijatelje protiv Venecije (Šime Ljubić, Listine 2, dok. 568). U skladu sa tim Mlečani su 22. svibnja izabrali poslanike akvilejskom patrijarhu (Isto, dok. 570). No, već 23. svibnja u Veneciju su stigli poslanici akvilejskog patri jarha koji izvješćuju mletačke vlasti o patr i jarhovim dobrim namjerama, između ostaloga i po pitanju Zadra (Isto, dok. 571). No, dana 20. lipnja 1346. akvilejski patrijarh Bertrand došao je, zajedno sa vojskom kralja Ludovika, u Zadar. Da su odnosi između Mletačke republike i patrijarha Bertranda ostali i dalje zategnuti potvrđuje i činjenica da 4. rujna 1346. mletačke vlasti u jednom pismu optužuju Bertranda za neprijateljsko djelovanje protiv republike (Isto, dok. 616). O napetim odnosima Mletačke republike i patrijarha govori i pismo mletačkom poslaniku od 14. listopada 1346. u kojem se zapovijeda mletačkom poslaniku u Rimu da iznese pred papom optužbe protiv Bertranda koji djeluje protiv Mlečana (Isto, dok. 638). Konačno, 18. travnja 1347. akvilejski patri jarh nud i se kao posrednik u pregovorima između Mletačke republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca (Isto, dok. 704).

Radi se o suboti. Vojnički pojas (cingulum militare) bio je najvažniji vanjski simbol pripadnosti viteškom staležu ("zlatopasanci"). Tj. pomoćne kule, bojne sprave i dr. Tj. oko 9 sati ujutro. Tj. bastide. Belijal. (hebr. bilija'al: zao, nekoristan). U Starom Zavjetu ovim se imenom označava zla osoba ili općenito zlo. U Novom Zavjetu Belijal je lik koji posjeduje protubožju moć, te je kao Kristov protivnik istovjetan vragu, Sotoni i Belzebubu. U židovskoj apokrifnoj i rabinskoj literaturi Belijal je knez zla, duh tmina, Sotona, Božji protivnik, poglavica palih anđela. Pobijedit će ga Pravednik s anđelima u ratu na kraju vremena. U rukopisima kumranske sljedbe (između ostalog i u Bibliji na hebrejskom) pronađenima 1947., Belijal se naziva "anđeo tame" i "duh zla" koji je protivnik "princa svjetla" i "duha istine". Opširnije o Belijalu vidi u: The Catholic, http://www.newadvent.org/cathen/02408a.htm, sub voce: Belial. Religijski leksikon, str. 87.

Tj. konjanici. Tj. ostali Vojvoda je bio naslov kraljevskog zamjenika u srednjovjekovnoj Transilvaniji (Erdelju), po svom statusu adekvatan hrvatskom ili slavonskom banu. Stjepan Lacković bio je pripadnik jedne od najznačajnijih slavonskih i ugarskih magnatskih obitelji, Lackovića. Obnašao je razne važne dužnosti na dvorovima Karla I. Roberta i Ludovika I. među kojima erdeljskog vojvode (1344.-1350.) i hrvatsko-slavonskog bana (1350.-1353.). Umro je 1353. godine. Opširnije vidi u: Pal Engel, Magyarorszäg vilägi archontologiaja 1301-1457, sv. 2, Budapest 1996., str. 139 Vjerojatno dio molitve vjernika iz kanona mise u nekom starom (ranosrednjovjekovnom) rukopisu koji se tada nalazio u Zadru. Ps. 49 (48), 13. Prop. 10, 16. Naravno, misli se sarkastično. Izr. 13, 24.

314

166 Za razliku od kneza, koji je bio predstavnik vrhovne vlasti u nekom gradu, ili načelnika, koji je bio profesionalac unajmljen od neke komune, rektori su dolazili iz redova domaćeg patricijata (npr. tzv. dubrovački knez) i bili birani u komunalnim vijećima. Obično ih je istovremeno bilo više, a birani su na kraći vremenski rok.

167 Crkva sv. Mateja nalazila se u predgrađu na Melti. Tijekom 15. st. nazivana i crkva Gospe. Poslužila je kao graditeljski uzor za crkvu sv. Mihovila u Zaglavu. Sama crkva porušena je tijekom gradnje tvrđave u 16. st., a djelomično je sačuvan poliptih "Varoške gospe," koji se danas nalazi u crkvi sv. Šime. Opširnije vidi u: Ivo Petricioli, Lik Zadra, str. 180; Nada Klaić-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, str. 287, 528. Izraz in metis s. Mathei koji autor "Opsade Zadra" koristi za cijelo područje govori da se crkva sv. Mateja smatrala glavnom varoškom crkvom.

168 ak. 1, 17. 169 Ps. 111, 9. 170 Konzuli su bili nosioci vlasti slični rektorima, ali karakteristični za rano komunalno razdoblje

(kraj 12. stoljeća). U razdoblju u kojem se odvija radnja opisana u ovoj kronici u Zadru ih više nema, ali autor, u skladu sa svojom težnjom "učenom" izražavanju, taj termin koristi kao generički pojam za sve upravljače grada i druge zapovjednike vojski. Moguće je i da time želi naglasiti određenu vezu sa antičkom baštinom.

171 Tj. 25. srpanj. 172 Ps. 41 (42), 2. 173 Zoilo Marinov Uršulinov. Kapetan utvrde sv. Mihovila koji je 5. kolovoza 1346. prebjegao na

mletačku stranu. Djelomično i zbog toga, te zbog činjenice da je Zoilo mogao Mlečanima prenijeti važne informacije o samoj tvrđavi, ona je 9. kolovoza pala u mletačke ruke. I nakon događaja opisanih u ovom djelu, Zolio se relativno često spominje u zadarskim bilježničkim spisima, jer je kao mletački privrženik stekao dobru poziciju u Zadru. Tako se tijekom 1350. više puta spominje kao svjedok u ispravama (Jakov Stipišić, Spisi 3, dok. 102, str. 71; dok. 142, str. 99; dok. 157, str. 109). U jednoj ispravi iz ožujka 1350. spominje se kao posjednik u Babindubu (Isto, dok. 193, str. 134), a u travnju iste godine kao prokurator done Marije, udovice Nikole de Cimigo. Također se spominje pri izboru svojih prokuratora Dominika de Zadulinis i Petra Jurja Ljubavca (Isto, dok. 229, str. 156). Spominje se i 1352. godine prilikom prodaje svojih solana na Skadri zadarskom kancelaru Ivanu Vidovom iz Venecije (CD 12, dok. 84, str. 121-124). Sredinom 1350-tih redovito se spominje kao civis et habitator Iadre. Tako se u bilježničkoj ispravi od 20. siječnja 1354. (Andrija рок. Petra iz Cantua. Bilježnički zapisi 1353-1355., sv. I, prir. Robert Leljak, Spisi zadarskih bilježnika, sv. 4, Zadar 2001., dok 190, str. 312), gdje se pojavljuje kao svjedok, spominje i kao zadarski građanin.

174 Ivan Škrbec. Zapovjednik utvrde sv. Mihovila nakon prelaska Zoila Uršulinovog na stranu Mlečana. Prema kazivanju autora ovog djela, Ivan se istakao hrabrošću u borbama za ovu utvrdu vođenima 9. kolovoza 1346. godine. Prije događaja opisanima u ovom djelu, Ivan Škrbec se spominje samo jednom u zadarskim bilježničkim ispravama i kao svjedok i zadarski građanin (civis) u siječnju 1334. godine (CD 10, dok. 91, str. 143).

175 ...prima sabbati Idus Sextilis. Subota je zapravo bila 12. kolovoza. Vjerojatno prima treba razumjeti kao pridie.

176 Tj. 9. kolovoza. Blagdan sv. Lovre slavi se 10. kolovoza. 177 Tj. 15. kolovoza.

Radi se o Mihovilu, sinu Crne Karnarutija (de Canaruto). Po ženskoj liniji bratić zadarskog nadbiskupa Nikole Matafara. Prvi se put spominje kao opat benediktinskog samostana sv. Jurja pred Perastom 1344. godine. U siječnju 1345. godine papa Klement VI. imenovao ga je opatom sv. Kuzme i Damjana, nakon što je dotadašnji opat Martin izabran za šibenskog biskupa (CD 11, dok. 136, str. 181-183). Umro je početkom 1349. godine (Jadranka Neralić, Priručnik za istraživanje hrvatske povijesti u Tajnom vatikanskom arhivu od ranog srednjeg vijeka do sredine XVIII. stoljeća. Schedario Garampi, sv. 1, Zagreb 2000., br. 21). O Mihovilu opširnije vidi u: Ivan Ostojić, Benediktinci 2, str. 489; Isti, Benediktinci 3, Split 1965., str. 297 i 313. Andrija Mauroceno. Pripadnik mletačke obitelji Mauroceno. Nakon uspostave mletačke vlasti u Zadru 15. prosinca 1346 (Listine 2, dok. 665, str. 414-416), u ispravi od 23. prosinca 1346.

178

179

315

183

Andrija Mauroceno spominje se, zajedno sa Markom Justinijanijem, kao kapetan i rektor Zadra. Na toj funkciji spominje se do 20. siječnja 1347. godine. Radi se o opatovom bratu Marinu Karnarutiću. Marin se u pozna t im izvorima prvi pu t spominje u rujnu 1344. godine kao svjedok dogovora između samostana sv. Rrševana i Krševana de Fanfogna (CD 11, dok. 116, str. 157). Vjerojatno se radi o Grguru koji je obnašao dužnost opata samostana sv. Kuzme i Damjana od 1349., nakon smrti Mihovila. Vidi: Ivan Ostojić, Benediktinci 2, str. 223-224. Biče obdareno razumom, tj. čovjek. Vidi bilj. 113. Ez. 33, 11. Lk. 16, 21. Glavni organ vlasti u komuni bilo je Glavno vijeće (generale consilium), češće zvano Veliko vijeće (consilium mains). U sastavu Velikog vijeća bili su svi punoljetni muški članovi patricijskih obitelji. Marin Calcina. Pripadnik ugledne zadarske patricijske obitelji koja se u Zadru spominje od prve polovine 13. stoljeća. Već tijekom toga stoljeća pojedini članovi obitelji obnašali su visoke dužnosti u zadarskoj komuni (HBL, sv. 2, Bj-C, Zagreb 1989., str. 559). Marin se prvi puta u bilježničkim spisima spominje 1330. godine kao svjedok (CD 9, dok. 438, str. 542). Tijekom tridesetih i početkom četrdesetih 14. st. u nekoliko se navrata spominje također kao svjedok. Na samom početku opsade Zadra Marin se u jednom dokumentu od 7. srpnja 1345. spominje kao iudex examinator Iadre (CD 11, dok. 162, str. 213). Pisac ovog djela navodi ga kao jednog od članova zadarskog izaslanstva koje je 8. prosinca 1346. bilo upućeno u Veneciju. Bio je oženjen za Marinu, pripadnicu druge ugledne zadarske patricijske obitelji Varikaša. Umro je prije 15. svibnja 1354. jer se u dokumentu tada datiranom Marina spominje kao njegova udovica (CD 12, dok. 182, str. 240-241).

Mihovil Cedulini. Pripadnik stare zadarske patricijske obitelji koja se spominje u popisu zadarskih patricija iz 1283. godine (HBL 2, str. 612). U zadarskim dokumentima obitelj se spominje već od početka 12. stoljeća, a obnašali su visoke dužnost i u zadarskoj komuni , posebice funkciju rektora (Tomislav Raukar, Zadar, str. 56). Kada je početkom 15. st. obnovljena mletačka vlast nad Zadrom, jedna od najteže pogođenih zadarskih patricijskih obitelji, zbog otpora prema mletačkoj vlasti, bili su Cedulini (Isto, str. 57-58). Mihovil Cedulini dosta se često spominje u zadarskim ispravama iz prve polovine 14. stoljeća. Prije događaja opisanih u ovom djelu, Mihovil se spominje više puta kao svjedok kao npr. u jednoj ispravi iz veljače 1333. (CD 10, dok. 40, str. 75). U ispravi od 26. siječnja 1341. Mihovil se već u ožujku 1333. spominje kao advokat ženskog benediktinskog samostana sv. Dimitrija (CD 10, dok. 51, str. 88), a ponovo se na toj funkciji spominje 1341. godine (CD 10, dok. 443, str. 626). Vezano uz događaje opisane u ovom djelu, Mihovil Cedulini spominje se kao jedan od članova zadarskog izaslanstva u Veneciju 8. prosinca 1346. godine.

Tj. bez obveza iz svih prethodnih ugovora. Sindici su bili komunalni dužnosnici s ovlastima da zastupaju komunu u pravnim sporovima, a mogli su obavljati i diplomatske i političke misije. Birani su, zajedno s drugim komunalnim dužnosnicima, na određeni rok, obično od po nekoliko mjeseci, prilikom svake izmjene gradske uprave. Funkcija im se često preklapala s onom komunalnih prokuratora. O ulozi sindika u dalmatinskim komunama, vidi opširnije u uvodnoj studiji Antuna Cvitanića izdanju splitskog statuta (Statut grada Splita. Splitsko srednjovjekovno pravo, prir. Antun Cvitanić, Split 1998., str. 115-116).

Najvjerojatnije se radi o katedrali sv. Stošije (Anastazije). Prema Sir. 12, 10. Zbog oštećenosti teksta rukopisa taninom nije moguće pročitati rečenicu do kraja. Ovdje se rukopis naglo prekida, a vidljivo je da je to tek početak posljednje glave koja bi nam možda razriješila mnoge nepoznanice u vezi s pitanjem autorstva.

316

IZVORI I LITERATURA

Objavljeni izvori

Bak, Jänos M.-Päl Engel-James Ross Sweeney (prir.). The Laws of the Medieval Hungary. Decreta regni mediaevalis Hungariae, sv. 2: 1301-1457, Salt Lake City 1992.

Cvitanić, Ante (prir.). Statut grada Splita. Splitsko srednjovjekovno pravo, Split 1998. Farlati, Daniele. Illyricum sacrum, sv. 4, Venecija 1769. Leljak, Robert (prir.). Andrija рок. Petra iz Cantua. Andreas condom Petri de Canturio,

sv. 1-2, Spisi zadarskih bilježnika, sv. 4-5, Zadar 2001.-2003. Lučić-Lucius, Ivan. De Regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amsterdam 1666. Ljubić, Šime (prir.). Listine o odnošajih izmedju južnoga Slavenstva i Mletačke Repub

like, sv. 1-3, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 1-3, Zagreb 1868.-1872.

Ravančić, Gordan. Curia maior ciuilium - najstariji sačuvani registar građanskih parnica srednjovjekovnog Zadra (1351.-1353.), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 43 (2001.), str. 85-160.

Schwandtner, Johann Georg. Scriptores rerum Hungaricarum veteres acgenuini, sv. 3, Beč 1748.

Skok, Petar. Tri starofrancuske hronike o Zadru u 1202. godini, Zagreb 1951. Smičiklas, Tadija et al. (prir.). Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i

Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 3, 8-13, Zagreb 1905., 1910.-1915.

Stipišić, Jakov. Spisi zadarskog bilježnika Franje Manfreda de Surdis iz Piacenze 1349-1350., Spisi zadarskih bilježnika, sv. 3, Zadar 1977.

Stipišić, Jakov-Miljen Samšalović (prir.). Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1, Zagreb 1967.

Zjačić, Mirko-Jakov Stipišić. Spisi zadarskih bilježnika Ivana Qualis, Nikole рок. Ivana, Gerarda iz Padove 1296... 1337, Spisi zadarskih bilježnika, sv. 2, Zadar 1969.

Literatura

Abulafia, David. The Italian South, u: The New Cambridge Medieval History, sv. 6, Cambridge 2000., str. 488-514. The Kingdom of Sicily under the Hohenstaufen and Angevins, u: The New Cambridge Medieval History, sv. 5, Cambridge 1999., str. 497-521. The Western Mediterranean Kingdoms, 1200-1500: the Struggle for Dominion, London 1997.

Ančić, Mladen. Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XTV. stoljeću, Zadar-Mostar 1997.

317

Andrlić, Mladen i Mirko Valentić (ur.). Hrvatska srednjovjekovna diplomacija, Zbornik Diplomatske akademije, sv. 4 [2], Zagreb 1999.

Antoljak, Stjepan. Ban Pavao Bribirski "Croatorum dominus", Radovi Instituta JAZU u Zadru 19 (1972.), str. 5-62.

Anzulović, Ivna. Područje sela Korlata u prošlosti, Zadarska smotra, br. 1-3,1996., str. 241-280.

Augustin, Aurelije, sv., Contra mendacium, u: J. P. Migne, Patrologia Latina, Series prima, sv. 40, Pariz 1887. (dalje: PL, sv. 40), str. 517-548. De mendacio, PL, sv. 40, str. 487-517.

Arnaldi, Girolamo. Andrea Dandolo doge-cronista, u: Pertusi (ur.), La storiografia veneziana, str. 127-268.

Bak, Jänos M. Königtum und Stände in Ungarn im 14.-16. Jahrhundert, Wiesbaden 1973.

Bak, Jänos M. (ur.). Coronations: medieval and early moderm monarchic ritual, Berkeley 1990.

Bianchi, Carlo Federico. Zara Cristiana, sv. 2, Zadar 1879. Biedermann, Hermenegild M. Maria, hi., u: Lexikon des Mittelalters, sv. 6, Mimchen

und Zurich 1993., str. 243-246. Brown, Horatio Robert Forbes. Bajamonte Tiepolo and the Closing of the Great Coun

cil, u: Idem, Studies in the History of Venice, sv. 1, London 1907., str. 48-78. Budak, Neven. "Obsidio Jadrensis" kao povijesno i književno djelo naše predrenesanse,

Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 23 (1983.-84.), str. 353-358. Coralić, Lovorka. Dandolo, Andrea, dužd i kroničar, u: Hrvatski biografski leksikon

(dalje: HBL), sv. 3, Zagreb 1993., str. 206. de Regibus, Adalgisio. Le contese degli Angioini di Napoli per il trono di Ungheria

(1290-1310), Rivista stotica Italiana, ser. IV, sv. 5 (1934.), fasc. I-III, str. 1-90. Dunbabin, Jean. Charles I ofAnjou. Power, Kingship and State-making in Thirteenth-

Century Europe, London 1998. Engel, Päl. Magyarorszäg vilägi archontolögiäja 1301-1457, sv. 1-2, Budapest 1996.

The Realm of St Stephen. A History of Medieval Hungary, 895-1526, London-New York 2001.

Erszegi, Geza (ur.). Sigilla regum - reges sigillorum. Kirälyportrek a Magyar Orszägos Leveltärpecsetgyüjtemenyeböl, Budapest 2001.

Foretić, Vinko. Povijest Dubrovnika do 1808. Prvi dio. Od osnutka do 1526., Zagreb 1980.

Gianassi, Laura. Canal, Pietro, u: Dizionario biografico degli Italiani, sv. 17, Roma 1974., str. 673-676.

Goldstein, Ivo. Bizant na Jadranu, Zagreb 1992. Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 30 (1997.), str. 9-28.

318

Byzantine Rule in Dalmatia in the 12th Century, u: Prinzing-Salamon (ur.). Byzanz und Ostmitteleuropa, str. 97-125. Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995.

Goodich, Michael. Vita perfecta: The Ideal of Sainthood in the Thirteenth Century, Stuttgart 1982.

Gortan, Veljko. Obsidio Iadrensis (Opsada Zadra), Umjetnost riječi 14 (1970.), br. 1-2, str. 101-106.

Granić, Miroslav. Jadranska politika Subića Bribirskih, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 36 (1994.), str. 47-51. O kultu sv. Krševana zadarskog zaštitnika, u: 1000 godina, str. 35-58.

Grbavac, Branka. Prilog proučavanju životopisa zadarskog plemića Franje Jurjevića, kraljevskog viteza, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU 22 (2004.), str. 35-54.

Gruber, Dane. Nelipić, knez cetinski i kninski, Zagreb 1886. Obsjedanje Zadra po Mlečanih god. 1311. do 1313., Vijenac 14 (1882.), str. 530-531, 545-547, 562-564, 578-582. Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji sa hrvatskimi velmožami i sa Mletčani od početka njegova vladanja pa do osamgodišnjega primirja sa Mletčani, Izvješće Kralj, velike gimnazije u Požegi koncem školske godine 1887./88., Požega 1888., str. 3-101.

Hali, James. Hall's Illustrated Dictionary of Symbols in Eastern and Western Art, London 1994.

Hellmann, Manfred (ur.). Corona regni. Studien über die Krone als Symbol des Staates im Späteren Mittelalter, Weimar 1961.

Herlihy, David. Medieval Households, Cambridge, Mass.-London 1985. Homan, Bälint. Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290-1403, Studi е documenti 8,

Rim 1938. Inchiostri, Ugo. Di Nicolo Matafari е del suo "Thesaurus pontificum" in relazione con

la cultura giuridica nel secolo XIV,Archivio storicoperla Dalmazia 7 (1929.), str. 63-85, 117-126, 159-174, 211-220, 263-277.

Jakšić, Nikola. Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split 2000. Zemunik: srednjovjekovni zadarski kaštel i turska kasaba, Split 1997.

Jedin, Hubert. Velika povijest crkve, sv. Ш/1, Zagreb 1971. Jelić, Roman, Cedulini, plemićka obitelj u Zadru, u: HBL, sv. 2, Zagreb 1989., str. 612-

613. Karbić, Damir. Diplomacija hrvatskih velikaša iz roda Subića, u: Andrlić-Valentić (ur.).

Hrvatska srednjovjekovna diplomacija, str. 225-242. Šubići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti (1322.), Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU 22 (2004.), str. 1-26.

319

Karpat, Josef. Die Idee der Heiligen Krone Ungarns in neuer Beleuchtung, u: Hell-mann (ur.). Corona regni, str. 349-398.

Klaić, Nada-Ivo Petricioli. Zadar u srednjem vijeku do 1409, Prošlost Zadra, sv. 2, Zadar 1976.

Klaić, Nada. Paulus de Berberio, banus Croatorum dominus et Bosne, Arhivski vjesnik 17-18 (1974.-75.), str. 409-423. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975. Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976.

Klaić, Vjekoslav. Bribirski knezovi od plemena Subićdogod. 1347., Zagreb 1897. Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I. (1301-1382.), Rad 142 (1900.), str. 126-218. Rodoslovje knezova Krbavskih od plemena Gusić, Rad 134,1898., str. 190-214. Rodoslovlje knezova Nelipića od plemena Svaćić, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, n. s., sv. 3, Zagreb 1898., str. 1-17.

Kurelac, Miroslav. Ivan Lučić Lucius: otac hrvatske historiografije, Zagreb 1994. Lučićev autograf djela "De Regno Dalmatiae et Croatiae" u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi rukopisi, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije 6 (1969.), str. 155-168.

Ladić, Zoran. Odjek pada tvrđave Accon 1291. u Hrvatskoj. O križarskoj vojni kao vidu hodočašća, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU 16 (1998.), str. 43-56.

Lane, Frederic Chapin. Studies in Venetian Social and Economic History, prir. Benjamin G. Kohl i Reinhold C. Mueller, London 1987. The Enlargement of the Great Council of Venice, u: Lane, Studies, br. III, str. 237-274. Venice, a Maritime Republic, Baltimore 1991.

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i uvod u ikonologiju, ur. A. Badurina, Zagreb 1990.

Lexicon latinitatis MediiAevi lugoslaviae, vol. I, litterae A-K, ur. Marko Kostrenčić, Zagreb 1973.

Lučić, Nikša. Frauenberger, Domenico Ignazio, arhivar i bibliotekar, prepisivač starih spisa, u: HBL, sv. 4, str. 453. Fumatis, Franjo, pravnik, u: HBL, sv. 4, Zagreb 1998., str. 503-504.

Margetić, Lujo. Vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji u XII. stoljeću i njegovi izvori, Historijski zbornik 35 (1982.), str. 209-258.

Maštrović, Vjekoslav. Calcina, plemićka obitelj u Zadru, u: HBL, sv. 2, Zagreb 1989., str. 559.

Matijević-Sokol, Mirjana. Regimen Latinorum Arhiđakona Tome u teoriji i praksi, Historijski zbornik 52 (1999.), str. 17-32.

320

Mažuranić, Vladimir. Prinosi za hrvatskipravno-povjestni riječnih, sv. 1, Zagreb 1908.-1922.

Micha Madii de Barbazanis. Incipit historia edita per Micam Madii de Barbazanis de Spaleto de gestis Romanorum imperatorum et summorum pontificum pars secun-dae partis de anno Domini MCCXC, prir. Vitaliano Brunelli, Programma dell'I.R. Ginnasio superiore di prima classe in Zara alia fine dell'anno scolastico 1877-78 (1878.), str. 3-61.

Neralić, Jadranka. Priručnik za istraživanje hrvatske povijesti u Tajnom vatikanskom arhivu od ranog srednjeg vijeka do sredine XVIII. stoljeća. Schedario Garampi, sv. 1, Zagreb 2000.

Nicol, Donald MacGillivray. Byzantium and Venice: a study in diplomatic and cultural relations, Cambridge 1988.

Norwich, John Julius. A History of Venice, London 1982. Novak, Grga-Vjekoslav Maštrović (ur.). Pomorski zbornik, knj. 2, Zagreb 1962. Ostojić, Ivan. Benediktinci u Hrvatskoj, sv. 2-3, Split 1964.-1965. Ostrogorski, Georgije.Zstfon/ö Vizantije, Beograd 1959. Päloczi Horväth, Andräs. Pechenegs, Cumans, lasians. Steppe Peoples in Medieval

Hungary, Budapest 1989. Pertusi, A. (ur.). La storiografia venezianafino alsecoloXVI. Aspetti е problemi, Firenca

1970. Petricioli, Ivo. Građevni i umjetnički spomenici srednjega vijeka na zadarskim otoci

ma, Zbornik Zadarsko otočje, sv. 1, Zadar 1974., str. 79-108. Lik Zadra u srednjem vijeku, Radovi Instituta JAZU u Zadru 11-12 (1965.), str. 143-187. Neki predromanički spomenici Zadra i okolice u svijetlu najnovijih istraživanja, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru 2 (1956.-1957.), str. 51-76. Tri romaničke građevine u Diklu, Starohrvatska prosvjeta, N. S. 4 (1955.), str. 173-181. Umjetnička baština samostana sv. Krševana do 16. stoljeća, u: 1000 godina, str. 309-331. Urbanistički razvoj zadarske luke, u: Novak-Maštrović (ur.), Pomorski zbornik 2, str. 1453-1455. Vodič Zadra, Split 1987.

Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knj. 1, Sarajevo 1942.

Praga, Giuseppe. Baiamonte Tiepolo dopo la congiura, Atti е memorie della Societä dalmata di storia patria, sv. 1 (1926.), str. 5-67.

Prinzing, Günter-Maciej Salamon (ur.). Byzanz und Ostmitteleuropa 950-1453, Mainzer Veröffentlichungen zur Byzantinistik 3, Wiesbaden 1999.

321

Queller, Donald E.-Thomas F. Madden. The Fourth Crusade: the Conquest of Constantinople, Philadelphia 1997.

Rački, Franjo. Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest srednjega vieka, Književnik I (1864.), br. 1, str. 35-77; br. 2, str. 199-227; br. 3, str. 358-388; br. 4, str. 544-562.

Raukar, Tomislav. Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997. Zadar u XV. stoljeću. Ekonomski razvoj i društveni odnosi, Zagreb 1977.

Repertoriumfontium historiae MediiAevi, vol. 2-4 i 7, Fontes, Rim 1967.-1977. i 1997. Roglić, Josip-Franjo Car-Paul Clave. Dauphin i Dauphine, Le, povijesna pokrajina u

jugoistočnoj francuskoj, u: Hrvatska enciklopedija, sv. 4, Zagreb 1942., str. 565-566.

Romanin, Samuele. Storia documentata di Venezia, sv. 2, Venecija 1854. Runciman, Steven. The Sicilian Vespers. A History of the Mediterranean World in the

Later Thirteenth Century, Cambridge 1998.; pr. izd. Cambridge-New York 1982. Skok, Petar. Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Toponomastička ispitiva

nja, sv. 1, Zagreb 1950. Tri starofrancuske hronike o Zadru u 1202. godini, Zagreb 1951.

Smiljanić, Franjo. Teritorij i granice Lučke županije u ranom srednjem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 35 [22] (1995.-1996.), str. 205-256.

Stephenson, Paul. Political Authority in Dalmatia during the Reign of Manuel I Com-nenus, u: Prinzing-Salamon (ur.), Byzanz und Ostmitteleuropa, str. 127-150.

Stipišić, Jakov. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 1985. Strgačić, Ante. Zadarsko-mletački rat godine 1311-1313. i pogibija mletačkog admira

la pod Zadrom, u: Novak-Maštrović (ur.), Pomorski zbornik 2, str. 1597-1614. Strika, Zvjezdan. Zadar - novo nadbiskupsko i metropolijsko sjedište Dalmacije u kon

tekstu političkih prilika 12. stoljeća, Croatica Christiana Periodica 26 (2003.), br. 52, str. 1-45.

Swanson, Robert N. Religion and Devotion in Europe c. 1215-c. 1515, Cambridge 1995. Szentgyörgyi, Sandor. Borba Anžuvinaca za prijestolje ugarsko-hrvatsko do prve kru

nidbe Karla Roberta, Zagreb 1893. Sanc, Franjo. Povijest filozofije, knj. 2: Filozofija srednjega vieka, Zagreb 1943. Sanjek, Franjo. Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vi

jeku, Analecta croatica cristiana, sv. 6, Zagreb 1975. Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima: (13.-15. st.), Zagreb 2003. Crkva i kršćanstvo u Hrvata. Srednji vijek, Zagreb 1993.

Šišić, Ferdo. Pad Mladena Šubića, bana hrvatskoga i bosanskoga. Istorička studija, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 14 (1902.), str. 335-366. Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102-1301). Prvi dio (1102-1205): Od Kolomana do Ladislava III, Zagreb 1944.

322

Zadar i Venecija od godine 1159. do 1247, Rad 142 (1902.), str. 218-274. The Catholic Encyclopedia, vol. 1-16, New York 1907.-1914., Online Edition (2003.)

(http://www.newadvent.org/cathen/15423a.htm). The New Cambridge Medieval History, sv. 5, c. 1198-c. 1300, ur. David Abulafia, Cam

bridge 1999.

sv. 6, c. 1300-c. 1415., ur. Michael Jones, Cambridge 2000. 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadra. Prilozi sa znanstvenog skupa održanog

11. i 12. prosinca 1986. u Zadru, u povodu 1000. obljetnice samostana svetog Krševana i 30. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadarska revija 39 (1990.), br. 2-3, str. 117-412.

Toma Akvinski, Izbor iz djela, ur. Branko Bošnjak, sv. 1, Ъщх€ь 1990. Wimmer, O.-H. Melzer, Lexikon derNamen und Heiligen, Insbruck-Wien 1982.

323

KAZALO OSOBNIH IMENA INDEX NOMINUM PERSONARUM

A Alan ab Insulis, philosophus, 149 Alexandar Magnus, rex Macedonum, 215 Andreas, rex Neapolitanus, 243

rex Sicilie, 121,151,157 Andreas Dandulo (Dandolo), dux Veneti-

arum, Dalmatie et Croatie etc., 131, 133, 135,283

Andreas Mauroceno, capitaneus gallearum Venetarum, 271,283 capitaneus generalis exercitus Venetorum, 271 capitaneus maris, 287

Andreas Viti de Sloradis, nobilis civis ladre, legatus ladre, 175, 231

Aristotiles, philosophus, 169 Asmodei, demones, 141

В Bacchus, deus paganorum, 277, 281 Bartholomeus (Bartholus) Petri de Sloradis,

nobilis civis ladre, 151, 283 Belialus i. e. Sathanas, 241 Bertandus, presbyter, patriarcha Aquile-

giensis, 235 Biualdus Gregorii de Botono, nobilis civis

ladre, 139,257

C Cerna (Cerne) de Fanfogna (Fanfognis), no

bilis civis ladre, ambassator ladre, 167, 207,231

Chrysogonus, sanctus, martyr, athleta Christi, 237,267

Curiatius de Corbauia, comes, 125

D Dauid, rex Iudeorum, 115, 119, 255 Delphinus, capitaneus generalis fidei Catho-

lice contra Turchos et paganos, 175 dominus naturalis Viennensis, 173, 177

Е Egidius Romanus, philosophus, 117

F Franciscus qm. Pauli de Georgio, nobilis

civis ladre, ambassator ladre, 147, 167, 207,231

G Georgius Francisci de Carbanossis, nobilis

civis ladre, 139 Gregorius, filius Biualdi Gregorii de Boto

no, nobilis civis ladre, 257 Gregorius, frater, monachus monasterii san

ctorum Cosme et Damiani de monte dio-cesis ladre, 271

Gregorius Curiati, comes, 163

H Hector, hero antiquus, 215 Helii. e. Deus, 117 Hyeremias, propheta, 119

I Iacobus, apostolus, 257 Iohannes, filius Vladislaue relicte Neliptii

de generatione Suadcich, 121, 123, 125, 127

Iohannes de Scherbec, capitaneus oppidi (castri, castelli) S. Michaelis, 263

Isaac, patriarcha

K Karolus (Krolus, Carolus), rex Vngarorum,

121,145,147,151

L Lacchouich, voiuoda Stephanus, 241 Laurentius, sanctus, athleta Christi, 265, 267 Ludouicus (Lodouicus), Vngarie, Dalmatie,

Croatie, Rame, Servie, Gallicie, Lodoma-riequerex, 121,127,135,145,151,153,169, 171,173,177,187,205,207,209,227,229 rex PanoniQ, 147

M Marcus Cornario, comes ladre, 131, 139 Marcus Iustiniano, capitaneus exercitus

Venetorum, 149, 199,201,271,283 Marinus, frater, monachus monasterii san

ctorum Cosme et Damiani de monte dio-cesis ladre, 271

Marinus, frater ordinis Minorum de ladre, nuncius, delegatus et missus ladre, 155, 163,227

327

Marinus de Calcina, nobilis civis ladre, 283 Marinus Faletro, capitaneus exercitus Vene-

torum, 203 Martinussius de Butouann (Butouano), no

bilis civis ladre, ambassator ladre, 129, 139,141

Michael, frater, abbas monasterii Sanctorum Cosme et Damiani de monte diocesis ladre, 271

Michael Blasii de Soppe, nobilis civis ladre, ambassator ladre, 129

Michael de Cedulinis, nobilis civis ladre, 283

Mladinus de generatione Subichieuich, comes, 127

N Neliptius, cf. Vladislaua Nicolaus, banus Sclauonie, 121, 123, 155,

167,243 Nicolaus de Matafaris, archiepiscopus Iad-

rensis, 281 Nicolaus Madii (Machi) de Gallellis (Galle-

li), nobilis civis ladre, ambassator ladre, 129,175,283

Nicolaus Veglensis, frater ordinis Predica-toram, 141,143

P Paraclytus, sanctus Paulus, apostolus, 205 Paulus Banich de generatione Subichie

uich, comes, 127 Paulus de Grabogna, nobilis civis ladre, am

bassator ladre, 167, 207 Paulus de Varicassis, natus Stani, nobilis

civis ladre, nuncius ladre, 231, 283

Petrus de Canali, capitaneus generalis exercitus Venetoram, 129, 139, 201, 239

Petrus Cifranus (Cifrano), capitaneus generalis Venetarum gallearam, 139,141,189, 199,203,217

Petrus de Matafarris, nobilis civis ladre, 139,283

Рофћшш, philosophus, 169

S Sabaoth i. e. Deus, 117, 233 Sabthael i. e. Sathanas, 119 Sanson, iudex Israeloram, 215 Saul, rex Iudeoram, 115 Stephanus (Phanus), banus Bosnensis,

155,167,177,237,241 Stephanus, dux Crouatie, 121 Suadcich, generatio, 121 Subichieuich, generatio, 127

T Thoma, apostolus, 285 Thomas Iacobi de Petrizo, nobilis civis

ladre, 141 Titan (Tytan) i. e. Sol, 165, 221, 277 Tonans i. e. Deus, 177, 185, 259

V Vladislaua, relicta Neliptii generationis

Suadcich, 121, 123, 125

Z Zebedeus, 257 Zoillus de Vrsulino, capitaneus oppidi (cas-

tri, castelli) S. Michaelis, 261, 263

328

KAZALO ZEMLJOPISNIH POJMOVA INDEX NOMINUM LOCORUM

A Ad Babas (Babbas), locus Iadre, 163, 215,

223 Alemanici, gens, natio, v. e. Theutonici, 235 Altum Castrum, cf. Vissegrad Arbenses, 137 Aurane, fines, 245

В Babilon, 119 Bihach (Bihacium), 127, 135 Boemi, gens, natio, 235 Bosgnachi, gens, natio, v. e. Bosnenses,

235 Bosnenses, gens, natio, v. e. Bosgnachi,

241 Briacel Verh, locus, 161 Buda, 209

C Caldei, gens, 289 Cetina, 127 Christiana, gens, 173 Clissa, castrum, 127 Clochot, fines, 227 Croati, gens, natio, 125, 127, 157, 235 Croatia, dioecesis, 121

prouincia (prouintia), 121, 127, 131, 133 regnum, 127

Croatica, castra, 129 Croatie, regiones, 125, 137 Cumani, gens, natio, 235

D Dalmatia, prouintia, 127, 131, 133, 135,279

regio, 117,137 regnum, 209

Dalmatici, gens, 157 Dalmatine, partes, cf. partes Dalmatine

Е Ephesii, incole civitatis Ephesii, 205

G Gallicia, regnum, 209

I Iaderani, 117, 129 Iaderni, 279

Iadertini, 129, 137, 157, 159, 161, 163, 165, 167,169,171,173,175,177,179,181,183, 185,187,189,191,193,195,197,199,205, 207,211,213,215,217,219,221,225,227, 229,231,233,235,237,239,241,243,245, 247,249,251,253,259,261,263,265,269, 271,273,275,277,283,285,287,289

Iadre, confinia, 231 Iadre_, partes, cf. partes Iadrq Iadrenses, 161, 163, 167, 175,225, 267 Israelitici, populus, 217 Italici, gens, v. e. Longobardi, 157, 187, 195,

215

L Latini, gens, 179 Lodomaria, regnum, 209 Longobardi, gens, v. e. Italici, 157

M Mare rubrum, 217 Melte_, confmium, 173, 191, 203 Mogoroua Dubraua (Mogoroua Draga),

villa in districtu Ostrouice, 167, 169

N Nona, ciuitas, 137, 149, 157

O Ostrouica, castrum, 127

oppidum, 127

P Pagenses, 137 Pagi, oppidum, 137

terra, 137 Panones, 147 Panoniq, partes, 125, 245

regnum, 147 Phylistei, i. e. Jazigi, gens, natio, 235

R Ragusei (Ragusienses, Ragusini), 137, 159 Rama, regnum, 209 Romani, gens, 207 Romania, imperium, 131

S Sagule, locus Iadre, 139

331

Sancte Eufemie, vallis, cf. vallis Sancte Eufe-mie

Sancti lacobi, vallis, cf. vallis Sancti lacobi Sancti Iohannis, puncta, cf. puncta Sancti

Iohannis Euangeliste Sancti Mathei, mete, cf. mete Sancti Mathei Sancti Michaelis, castram et oppidum, cf.

oppidum Sancti Michaelis Sancti Michaelis, mons, cf. mons Sancti

Michaelis Sanctorum Cosme_ et Damiani, castram et

oppidum, cf. oppidum Sanctorum Cosm^ et Damiani

Sanctorum Cosme et Damiani, mons, cf. mons Sanctorum Cosme et Damiani

Saulare (pro Colouare), locus Iadre, 223 Scardona, castram, 127 Scopulus mali consilii, locus in districtu

Iadre, 211 Semelnici (Selmenici), confinium, 229 Semelnicus (Selmenicus), locus in districtu

Iadre, 231 Servia, regnum, 209 Sicilia, regnum, 121,151,157 Slaui, gens, 127 Slauonia, banatus, 121, 243, 269 Slauonie_, partes, cf. partes Slauonie Slauonie_, terrae, 135 Spalatenses, 137 Spas, mons in districtu Tninii, 123

T Teronia, antiquum nomen Iadre, 187, 191 Theutonici, gens, natio, v. e. Alemanici, 235 Thuscus, 273 Tnini, partes, cf. partes Tnini Tninum, castram, 121, 125 oppidum, 127 Tragurienses, 137 Tragurini, 149 Tragurium, ciuitas, 149 Turchenas, partes, cf. partes Turchenas Turci, 175

V Vallis magistrorum, locus Iadre, 149 Vallis Sancte Eufemie in insula S. Michae

lis, 161 Vallis Sancti lacobi, 187, 189, 195, 227 Veneti (Venetiani), gens, 127, 129, 131, 133,

135,137,139,143,145,149,153,155,157, 159,161,163,165,167,169,171,173,175, 177,179,181,185,187,189,191,193,197, 199,203,209,211,213,219,221,223,225, 227,229,231,233,235,237,239,241,243, 245,249,251,255,259,261,263,265,267, 273,275,281,283,285,287,289,291

Vienensis, dominus naturalis, cf. Delphinus Vissegrad (Altum Castram), 155, 207 Vngari (Ungari, Vngarei), gens, natio, 121,

131,151,169,177,235,235,237,241,243, 249,269

Vngaria, regio, 129, 147,231 regnum, 153, 209

Vngarie (Vngaricas), partes, cf. partes Vn-garie (Vngaricas)

332

KAZALO STVARI INDEX RERUM

A abbas monasterii sanctorum Cosme et Da-

miani de monte diocesis Iadre cf. Michael aduene, 149 forinseci Iadre, 191

agri fructiferi, 171 alumnus Belialis, cf. Stephanus, banus Bos-

nensis alumnus heretice prauitatis, cf. Stephanus,

banus Bosnensis amatores scientie, 169 ambassator cf. Cerna (Cerne) de Fanfogna

(Fanfognis) Franciscus qm. Pauli de Georgio Martinussius de Butouann (Butouano) Michael Blasii de Soppe Nicolaus Madii (Machi) de Gallellis (Gal-leli) Paulus de Grubogna

anathema, 279 angonia magna spiritus, 189 angromagulus pyratarum Iadre angromagus (anquiromagus) Iadre, 199, 273 Raguseorum, 159 Venetorum, 191,203, 191 angulus ciuitatis ad Babbas, 215 animal rationale, 169, 279 antistes ciuitatis, cf. Nicolaus de Matafaris apostolus cf. Iacobus

Paulus Thoma

apparatus cleri, 171 arcella, 261 archiepiscopus ladrensis cf. Nicolaus de

Matafaris architecti, 151, 187, 237 argenteus, 277 arma, 137,145,149, 155,167,175,201,203,

221,225,235,255,261,265,267,275,289 arma

bellica,217,237,253,281 cqlestia, 205 lucentia, 153

arsana, 217, 219, 285 astilidium equestrium, 231 athleta, 267

beatissimus, cf. S. Chrysogonus

Christi, cf. S. Chrysogonus, S. Lauren-tius iniquitatis, cf. banus Stephanus

gloriosus, cf. S. Chrysogonus athlete, 241 auaritia baronum, 245 augmentum salutis, 231 aula comunis, 281 aula Gallica, 249 auster imbricus, 185

В baculum, 121,241 balistantes, 195 baliste, 195,217,223,239,275 banatus cf. Slauonia banus Sclauonie cf. Nicolaus

Bosnensis cf. Stephanus (Phanus) barce armigerate, 149 barones excellentiores, 235 regis, 241

basilica S. Chrysogoni, 171 basilica pastoris urbis,285

vniuersalis (i. e. Ecclesia), 167 bastida, 157, 163, 167, 173, 189, 199, 203,

211,227,231,235,237,239,241,259,261, 265,271

bellatores, 195,213,217,219 batifolla (batifollum), 259 benedictio, 171, 175

totius vulgi, 171 beneficium salutis, 175 benignitas, 131, 163

regalis, 125 regis, 229,231

bona fixa, 147 mouentia, 147 omnia, 147

burgus Mantuanus, 195

C campus, 153,173,223, 241 canticum, 155, 243 cantus vesperarum, 175 capitanei seu gubernatores oppidi Sancto

rum Cosme et Damiani, 179 capitaneus bastide, 203, 271 capitaneus clasium, 129, 151, 271

335

capitaneus gallearum Venetarum cf. Andreas Mauroceno

capitaneus generalis exercitus Venetorum cf. Andreas Mauroceno Petras de Canalis

capitaneus generalis fidei Catholice contra Turchos et paganos, cf. Delphinus

capitaneus generalis gallearum Venetarum cf. Petrus Cifranus (Cifrano)

capitaneus maris (maritimus), 203, 275, 285, 287

terrestris, 201, 285 capitaneus oppidi (castri, castelli) S. Micha-

elis cf. Iohannes de Scherbec Zoillus de Vrsulino, 261 capitaneus prefectus cf. Petrus de Canali

Marcus Iustiniano carabus, 195,201,203,225 castella Croatie, 121 castellani nobiles castri S. Cosme et Dami-

ani, 181 castellum S. Michaelis, 263 castra cf. Croatica

regionisCroatieetDalmatie, 125,127,137 castrum Iadertinoram, 159

magnum, 153 Venetorum, 153 cf. Vissegrad (Altum Castrum) Clissa oppidum Sancti Michaelis de monte oppidum Sanctorum Cosme et Damiani Ostrouica Scardona Tninum

cathena, 151, 153, 187, 189, 191, 193, 195, 197,199,201

catum (cattum) ligneum, 181, 211, 213, 223, 237

cauda Leonis, 265 cauponatus, 181 certatio, 153 celsitudo Ducalis, 253

regia, 127, 163 cejiacula, 273 ce_nobita, 181, 271 cenobium in monte Sanctorum Cosme et

Damiani, 165 ciues egregii, 145

elegantiores, 289 ladre, 137, 139,141,143,149,155 magnates, 143, 185, 191, 233 mediocres, 153, 185, 191, 229, 231 nobiles, 127, 137,139,141,147,153,155, 159,171,173,207,229,257,281,285,289, 291 nobiliores, 149, 161,209 parui, 143 Veneti, 141

ciuitas cf. Nona Tragurium

ciuitates, 137 maritime Dalmatie, 127 prouintie Croatia, 127 prouintie Dalmatie_, 127, 135 regionis Croatiq, 121 regionis Dalmatie_, 117

classis, 129,215,217,219,221,225,259,271, 275

claues castri S. Cosme et Damiani, 181 castrorum, 127 vrbis, 231

cleras, 171 Dalmaticis decoratus vestibus, 171

clypei, 155,173,267 codices, 243 collegium, 191,281 comes cf. Gregorius Curiati

Mladinus de generatione Subichieuich Paulus Banich de generatione Subichieuich

comes ladre cf. Marcus Cornario comitiua decora et venusta, 229

nobilium de ciuitate ladre, 139 compatriota, 171 comune (commune) ladre, 131,153,207,209,

287 Venetiaram, 143, 287

comunitas (communitas), 177, 207, 207 Venetiaram, 139

conciues, 147, 257, 263, 265, 277, 279, 281, 283,289

concordia, 147,165,171,173,251,281 conditio, 117, 143, 145, 149, 181, 225, 253,

255,257,285 castri, 179

confinia cf. ladre

336

confinium cf. Melte Semelnici (Selmenici), 231

consiliarii, 143,281,283,287 consilium ladre, 141,145,153,177,179,207,

209 generale, 281 Venetiarum, 141

consilium Sapientium, 289 consors, cf. Georgius Francisci de Carba-

nossis conspiratio, 193, 237, 241, 259, 261 constitutiones, 287 constructio sticati seu bastide, 239 consules, 249, 257, 269 contubernium, 267, 269 copia uirorum armatorum, 137 coree, 231 corona benedicta, 147

sacra, 145, 207 corpora sancta, 279 crapuli, 153, 187,189 cubitus, 119, 195,215,223 cunabulum, 143 cuneus, 155, 157, 217, 241, 259, 281 custodia, 137, 185, 235, 283, 285, 289 cymbe,201,203,257,261 cymitherium S. Chrysogoni Iadre_, 203

D Dalmatice, vestes, 171 delegatus ladre cf. Marinus, frater ordinis

Minorum Deus, 115,117,119,129,131,133,135,137,

141,145,149,153,205,207,209,225,267 diadema, sacra regia, 125

sancta, 123, 147 dignitas Ducalis, 143

regalis, 125 dioecesis cf. Croatia districtus, 123, 285

ladre (Iadrensis), 177, 229 diuina gratia, 195 prescientia, 217 diuinum prodigium, 201 doctor gentium, cf. Paulus, apostolus dolositates dyabolice, 205 domata, 269

dominatio Ducalis, 137, 143,253 dominium Ducale, 171

Venetoram, 155,281 dominus liberalis et naturalis, 177

naturalis, 123, 147, 155, 163, 167, 177 piisimus, 147 supernus, 233 Vienensis cf. Delphinus

domus spiritualium personarum, 221 domuncule, 267

insulanoram, 149 duces exercitus, 169

militie, 167 dux Venetiarum cf. Andreas Dandulo (Dan-

dolo) Crouatie cf. Stephanus

dux et capitaneus exercitus Christiane gen-tis, cf. Delphinus

dyadema cf. Diadema

Е ecclesia S. Chrysogoni de fonte (beatissimi

athlete Chrysogoni), 157, 171 S. Iacobi vltra portum, 187, 213 S. Ioannis, 185 S. Ioannis Baptiste, 229 S. Petri vltra portum ladre, 185, 193 S. Viti ladre, 157

edificia, 145,181,199,211,213,219,221,225, 227,237,239

edificia diuersarum genemm, 145 effigies regis, 165

S. Chrysogoni, 267 S. Marci, 181,287

elegantiores ex conditione vulgi, 257 eloquentia Alani, 149 episcopus, 263 epithaphium, 233 ergastulum, 137, 249, 257 error infidelitatis, 163 eternus custos i. e. Deus, 271 exeniatores, 125 exenium, 127,129,147,235 exercitus, 121, 123, 149, 155, 163, 167, 169,

227,229,231,233,235,239,243,245,253, 259,267,269,273,283 Christiane gentis, 173

337

terrestris, 201 exilium, 179

F fabrica S. Mathei, 261 familia, 139 fasceninas ac defenssiones castri, 121 fascenine, 151, 261, 273 fauor regis, 211 fedus, 247, 253 festum exaltationis Sancte cracis, 157

natiuitatis Virginis gloriose, 153 S. Chrysogoni patronis ladre, 171 S. Laurentii, 267 S. Syluestri pape_, 207 Zebedei apostoli lacobi, 257

fideles, 117,125,131,135,147,149,151,169, 177,183,205,209,227,229,239,243,249, 255,261,265,277,285 deuoti, 163 electi, 163 patrie, 257 regalis sceptri, 227 regis, 129, 227

sacre corone, 145 fidelissimi Iadertini, 229, 243, 249 fidelitas, 123, 127, 131, 133, 135, 137, 147,

155,157,171,207,209,213,227,233,247, 253,287 subiecta, 177

fides Christiana, 175 Catholica, 175

fines Aurane, 245 Clochot, 227 S. Martini, 149

fortilicie, 125,211,285 forum, 281,287

medium, 171,257 publicum, 155, 183,253 fragilitas humana, 197, 287 frater monasterii sanctorum Cosme et Da-

miani de monte diocesis ladre, cf. Grego-rius, Marinus, Michael ordinis Minorum de ladre cf. Marinus ordinis Predicatorum cf. Nicolaus Veglen-sis

frater germanus, 151, 243

fretum ecclesie S. Petri vltra portum ladre, 193 equoris, 161 S. Jacobi, 197 portus, 153

fracta, 171

galee (gallee), 135, 139, 141, 151, 153, 155, 165,173,179,187,189,195,197,199,203, 205,211,215,217,225,259,261,263,269, 275,289 armate, 133

galeola, 137 galleati, 123,127 genera musicorum instrumentoram, 197 generatio cf. Suadcich

Subichieuich generosi, 145, 251,279 generosi ciues, 255

concives (conciues), 255, 257, 277 homines, 145

gens, 153,165,197,199,205,207,221,223 cf. Boemi, 235

Bosgnachi, 235 Christiana, 173 Croati, 235 Cumani, 235 Phylistei, 235 Theutonici seu Alemanici, 235 Veneti, 129,163 Vngari (Ungari, Vngarei), 235

gloria Ducalis, 283 gloria huius seculi, 185

mundalis, 181 gratia, 119,123,125,127,131,133,135,137,

141,149,153,157,163,193,195,207,209, 213,217,263,283,285 Altissimi, 209 magni Tonantis, 177 regalis, 209 Saluatoris, 225

gubernatores oppidi Sanctorum Cosme et Damiani, 179

H habitatores ladre, 141, 265 habitationes, 149, 163

338

habitacula rurum, 149 habitaculum, 157, 213, 257 herus naturalis, 233 historiographi antiqui, 215 honor, 123,131,133,165,243,249,283

decens, 175 honor fidelitatis, 131 hora canonica, 157

nona, 163,199,221 octaua, 193 proxima meridiei, 173 sexta, 153,195,241,263 tertia, 141,161,165,219,225,239,255 vesperarum, 153, 163, 277, 285

hostia vrbis, 221 hymne, 171, 173

I ianua Campi vocata, 217, 223

magistra Iadre, 157, 165 portus S. Marie, 217, 219 S. Demetrii iuxta portum, 217 S. Marie, cf. portus S. Marie

ianue, 219, 259 ianue magne, 151 imfimus populus, 185, 253 imperii dominatio, 117 imperium excelentie Ducalis, 283

cf. Romania imperium Ducalis, 253, 283

regis, 121, 155 impressio secreta regis, 163 indumenta, 289 infi delis, 141 infidelitas, 123, 163 mfimates (imfimates) ciuitatis, 185,191,2

251,257 infimiores, 251 ingenia, 233 ingenuus, 129, 251, 255, 257, 261 mimici regie diadematis, 227 insignia regalis maiestatis, 165

instrumenta belicca, 199 mušica, 197,231,285

insulani, 149, 181 insule, 149, 161, 165

Iadre, 143,149,183

interims Andree, regis Neapolitani, 121 iudex iustissimus i. e. Deus, 183 iudices Iadre, 131, 153, 207 iudicia magni Tonantis, 185 iudicium Dei, 267 iudicium diuinium, 277 iudicium lectoris, 173, 231 iussum apostolicum, 173 iussum capitanei, 203, 239 iussum Ducale, 139 iussum regius, 155, 167, 235, 239 iussum Ducalis excellentie, 141 iustissimus princeps celestium et infimorum

i. e. Deus, 225, 279 iustitia sancta, 257 iuuenes, 153, 203

L laudes, 157,287,289 lebuli armati, 137 lectio, Sancta euangelica, 171 legati, 123,125,127,141,143,167,169,173,

253,269,285 legatio, 123,147,157,207,227,229,253,283 legatus regis, 125, 175, 227, 243, 251 cf. Andreas Viti de Sloradis

lembi, 165 lembuli, 143,193 liberatio patrie, 159, 251 lintri, 143 liquor ас acetus Bacchi, 277 littus vrbis, 218, 255, 257 locus cf. Briacel Verh logia maior in foro sita, 287 longitudo bastide, 157

> lux superna, 267 lymbus Tartareus, 227 lympha purissima loco Bacchi, i. e. aqua,

281 lyra Noui testamenti i. е. Dauid, 115 lyre, instrumenta mušica, 173

M machina mundi, 245, 249 machine, 153, 163, 179, 187, 189, 199, 213,

223,235,239,241,259,261,273 madia seu Catra, 215 magister veritatis i. e. Deus, 179

339

magnates, 233 ciuitatis, 143, 185, 191 tyrones, 243

magni Croati, 125 Magnificentia regalis, 163 magnus Tonans, cf. Tonans maiestas benigna, 147

Ducalis, 141 regalis, 165 Regia, 123,171 Sancta, 147

mandatum Ducale, 143, 253, 289 marani (maranum), 179,187,189,195,235 margarita regis, 207 martir, 171

mirificus, 171 mater Ecclesia, 157 melodie, 155,173 membrana, 129 menia, 197,221,223,237,261

ciuitatis, 213 oppidi S. Cosme et Damiani, 179, 181 vrbis, 145,212,241,266

mensura, 219, 281 mercatus ciuitatis, 255 mete Sancti Mathei, 255 miles Christi, cf. S. Chrysogonus militia, 121,123,125,127,155,167,169,227,

231,245 miraculum, 265,267 misericordia, 143,165,179,181,223,265,283

diuina, 225 meliflua, 217

missa, 147,171,209 missus, 157,227,237,283 missus ladre cf. Marinus, frater ordinis Mi-

norum mobilia, 141 monachus cf. Gregorius monasterium dominarum S. Nicolai, 217

Sanctorum Cosme et Damiani de monte diocesis ladre, 271

mons Sancti Michaelis, 159 Sanctorum Cosme et Damiani, 165 Spas, 123

mums castri S. Cosme et Damiani, 181 ciuitatis, 213, 217, 221

N natio cf. Alemanici

Boemi Bosgnachi Croati Cumani Phylistei Theutonici Thuscus Venetiarum, 203

navigia, 151,179,187,189,191 ningens excelsus i. e. Deus, 265 nobiles, 127, 137, 139, 147, 149, 155, 161,

171,181,207,229,233,241,251,253,257, 261,267,273,285,289 discreti ladre, 173 ladre, 141,153,159,173,229,257,291 magnates, 185 mediocres, 185

nobiles viri iudices ladre, 153 nobiliores ladre, 149, 161, 209, 289 nobilis civis ladre cf. Andreas Viti de Slo-

radis Bartholomeus (Bartholus) Petri de Slo-radis Biualdus Gregorii de Botono Cerna (Cerne) de Fanfogna (Fanfognis) Franciscus qm. Pauli de Georgio Georgius Francisci de Carbanossis Gregorius, filius Biualdi Gregorii de Botono Marinus de Calcina Martinussius de Butouann (Butouano) Michael Blasii de Soppe Michael de Cedulinis Nicolaus Madii (Machi) de Gallellis (Gal-leli) Paulus de Grubogna Paulus de Varicassis, natus Stani Petms de Matafarris Thomas Iacobi de Petrizo

nobilitas, 289 nola (nole), 231

altior S. Chrysogoni, 153 pro pugna, 195

nouitas, 139, 141, 271 nuntii egregii, 231

340

nuntms, 123, 125, 127, 129, 145, 147, 155, 163,165,167,177,207,251,253,267,285 ladre cf. Marinus, frater ordinis Minorum ladre cf. Paulus de Varicassis, natus Stani

O officiates comunis, 251, 269, 279

vulgi, 251 nobiles, 251

officium banatus, 245 officium Capitanatus, 201 officium capitaneatus in bastida, 271 officium missaram, 209 officium solemnium, 171 oliuara, 171 opificium, 193 oppidum

cf. Ostrouica Pagi, 137 Sancti Michaelis, 165, 179, 259, 261, 263 Sanctorum Cosme et Damiani, 165,177,179 Tninum, 121, 127

oratores, 117, 139,255, 267, 289 ladre, 253

ordinaciones, 287 ordo fratrum Minorum, 155, 183, 227

fratrum Predicatorum, 141 organum letitie_, 247 orras nobilis, 119

P palatium ducale (pallatium Ducale), 131,13 3,

135 pagani, 175 pagina, 253, 271 regis, 163 palium muricis coloris, 289 palma victorie, 237 paro (parones), 159, 183, 275, 277 pars cf. Panonia pars australis portus ladre, 153

australis ciuitatis (vrbis) ladre, 211, 223 borealis portus ladre, 153 borealis ciuitatis (vrbis) ladre, 211, 217, 223,259 quirinalis portus ladre, 139, 153 quirinalis ciuitatis (vrbis) ladre, 201, 211, 257

partes Croatia, 121 Dalmatine, 129 ladre, 245 Panonie, 245 Slauonie, 131, 133 Tnini, 125 Turchenas, 173 Vngarie (Vngaricas), 129, 169

pastor Iadertinoram, cf. Nicholaus de Mata-faris

patres sancti et iusti, 227 patria, 119,159,181,183,191,219,251,253,

255,257,275,279,285 patriote, 189 patriarcha Aquilegiensis cf. Bertandus patronus ladre, cf. S. Chrysogonus pauor humane fragilitatis, 197 peccata, 183 peccatores, 117, 279, 283 pecora, 149 pecudes, 149 pena prothoplausti, 247 peregrinatio, 147, 235 petitio, 147,155,157,175,177,211,231,269 philosophus cf. Alan ab Insulis

Aristotiles Porphirius

pietas, 143,159,161,171,179,211,283 sancta, 265

plaga australis (austris), 151, 223 borealis, 217, 259 meridionalis, 197 occidentalis, 167 orientalis, 211 quirinalis, 165, 257 transuersalis, 185

plathus Mantuanus, 195, 197, 199, 201, 211, 215,217,219,223

plebeati (plebei, plebeiati, plebeus), 129, 137,149,155,171,247,251,255,259,261, 279,285,287

plebs, 173,255,277,281 pontifex, 281 populati villici, 251 populus mediocris, 231

nobilior, 209 Veneticus, 205

341

vniuersus ciuitatis ladre, 171 cf. Israelitici

portuncula in parte boreali vrbis ladre, 217 portus Campi, 223

ladre., 139,185,201 maritimus, 151

possessio (possessiones), 127, 143, 145, 285 possessiones ciuitatis ladre, 143 potentiores, 149, 175

ex conditione vulgi, 257 prauitas heretica, 155 precamina vespertina, 173 predestinatio, 279 prefectus, 155 presbyter cf. Bertandus presidium diuini solii, 211 presul ciuitatis, cf. Nicolaus de Matafaris pretores urbis, cf. rectores princeps, 125,, 163, 177

amantissimus, 233 iustissimus celestium et infimorum, 279 Venetianus, 255

progenies ex nobili ortu, 119 egregia, 185

propugnacula, 157, 189, 195, 199, 211, 213, 215,219,227,237,239

prosapia generosa, 145 prothoplaustus, 247 prouintia cf. Croatia

Dalmatia prouisores, 131, 133, 135 psalmi sancti, 171 puncta S. Ioannis Euangeliste, 151 pyrate (pyratej Iadertini, 165, 183, 273

ladre., 159

Q quietatio rasticalis populi, 251

R rada, 215,223 radii fortune, 245 rebellis vniuersalis basilice, cf. Stephanus rebelles, 167 rebelliones proprie ciuitatis, 247

sacri imperii, 125,127 rectores ladre, 155, 207, 209, 253, 257, 271,

273,287

regia Serenitas, 231 regimen ciuitatis ladre, 139, 193 regnatores patrie., 279

urbis, 247 regio Dalmatie., 117,137,243 regiones cf. Croatie. regnum cf. Croatia

Dalmatia Gallicia Lodomaria Panonia Rama Servia Sicilia Vngaria

regula et modus bellandi, 191 relatio nuntii, 165 rex cf. Andreas, Neapolitanus

Karolus (Krolus, Carolus) Ludouicus (Lodouicus)

rex famosus i. e. Ludouicus, 243 ripa portus, 151, 187 rara, 123,145,149 rusticalis populus, 251

S sacrificium mysticum, 209 sacrofagus, 229 Saluator i. e. Iesus Christus, 225, 227 Sancta euangelica, 171 sator altissimus i. e. Deus, 193 sceptrum regale, 121, 227, 249 scientia, 147, 155, 169,253 Scripture, 287 Sedes apostolica, 175 senatus, 255 senior rectorum, 233 serpentes antiqui, 225 servitus tyrrhanica regis pharaonis, 217 sigillum plumbeum, 129

secretum cereum (cejreum, cereum) regis, 207-209,243

signum fidelitatis, 123, 127, 155, 171 simonia, 169 simoniace, 137, 169 simphonie, 285 sindici comunis ladre, 285, 287

342

sol iustitie, 193 solemnitas Assumptionis Dei genitricis, 267

illustris, 157 solium, 123,211

regium, 163 sonete (sonette), 173 sotius, 139 spingarde, 199, 217, 223, 239, 241 spiritus rationabilis, 189 sticatum, 157, 167, 169, 173, 183, 185, 203,

211,213,229,231,235,239,259,261,265, 267,273,277,289

stipendiarii comunis, 281 Iadre, 159,191,273 incole, 197 oppidi S. Cosme et Damiani, 183 Venetorum, 161

subditi, 117,125,147,149,151,167,211 sublimitas Ducalis, 135, 139 supelectilia, 139 supereminentia deitatis, 191

T tegimmenta, 241 terra cf. Pagi theatrum grande comunis, 287 thesaurus regni, 249 timpana, 285 toge, 155, 159 trabucelli,227,239,255,261 trabuchi, 167, 179, 185, 187, 189, 195, 199,

211,213,223,235,239,241,243,261 trabuchus, 181, 187, 195, 203, 211, 231 tube (rube.), 155, 165, 173, 285 tubicen (tybicines), 261, 231 tubicula equestris, 195, 227, 231 tubicula pedestris, 237 tugurie insulanorum, 149 rurba, 129,175,185,201,225,239,287

Ephesioram, 205 Iadertinorum, 191 Uenetorum, 225 Vngarica, 169

turres, 197,211,213,239,259,285 Iadre, 193,199,203 lignee., 211

turris, 195,197,199,201,203,213,215,223 Iadre, 223

lignea, 195 tutela, 215

Iadre, 151,155 Venetorum, 137

tyara regalis, 151 tyrones,157, 167, 177,211,237

magnates, 243 regis, 233, 249

U,V valationes (uallationes), 127 151 uallata regionis Croatie, 125 vallatio castri, 263

ciuitatis, 199 vallis, cf. Vallis magistroram

Vallis Sancte Eufemie in insula S. Michae-lis Vallis Sancti Iacobi

valua arsane, 217, 285 value vrbis, 261 vas Electionis, cf. Paulus, apostolus ventus septentrionalis, 193 uerba archana, 139 Veritas diuina, 267 vestis elegica, 231 vestimenta, 159

elegica et lugubria, 187 vexillum effigiei S. Marci, 181,287

regis, 165, 171 S. Martyris Grisogoni, 237

via (uia) rectitudinis, 151, 183, 253 viagium, 175 vicarius apostolicus Deique, 175 vici ciuitatis, 155, 195

urbis, 261 uictualia (victualia), 145, 233 vigilia dedicationis principis Michaelis arch-

angeli, 161 noctis, 157, 187 villici, 149,251 vinculum anatematis, 209 vinee, 123, 171 viri bellatores, 169, 179,217

egregii vrbis Teronie, 191 infimati vrbis Teronie, 191 mediocres, 127,153,191, 229 nobiles, 153, 159,207,229

343

potentiores, 149 probiores, 153, 195

virtus S. Paraclyti, 159 voiuoda cf. Lacchouich urbs (vrbs) laderanorum, 117

Venetiarum (Uenetiaram), 213, 245 vulgus, 155,171,185,231,255,257,285

crassus, 251

Z zelatores iustitie, 283

KAZALO AUTORA INDEX AUCTORUM

A Abulafm, David, 9, 306 Ančić, Mladen, 303 Andrlić, Mladen, 6 Antoljak, Stjepan, 6, 7, 10 Anzulović, Ivna, 305 Arnaldi, Girolamo, 4 Augustin, Aurelije, sv., 292, 307, 311

В Badurina, Anđelko, 307 Bak, Jänos M., 294, 295 Barbasanis, Micha Madii de, 7, 8 Bianchi, Carlo Federico, 18 Biedermann, Hermenegild M., 311 Bošnjak, Branko, 311 Brown, Horatio Robert Forbes, 7 Brunelli, Vitaliano, 7 Budak, Neven, 17, 299

C Car, Franjo, 308 Clave, Paul, 308 Cvitanić, Antun, 316

Č Čoralić, Lovorka, 297

D Dunbabin, Jean, 9

Е Engel, Pal, 9,10,293,294,295,304,313,314 Erszegi, Geza, 304

F Farlati, Daniele, 18 Foretić, Vinko, 298 Frauenberger, Domenico Ignazio, 20

G Gianassi, Laura, 296-297 Glavičić, Branimir, 18 Goldstein, Ivo, З, 5 Goodich, Michael, 309 Gortan, Veljko, 12 Granić, Miroslav, 6, 7, 8, 9, 10, 307

Grbavac, Branka, 16 Gruber, Dane, 6, 11,14,294, 309

H Hall, James, 311 Hellmann, Manfred, 294 Herlihy, David, 299 Höman, Bälint, 9

I Inchiostri, Ugo, 16

J Jakšić, Nikola, 305, 313 Jedin, Hubert, 309 Jelić, Roman, 316 Jones, Michael, 293

K Karbić, Damir, 6,10,295 Karpat, Josef, 294 Klaić, Nada, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9,10, 11, 12, 15,

16,17,18,20,293,294,296,299,301,302, 303,304,306,308,309,312,313,315

Klaić, Vjekoslav, 6,7, 8,9,10,294,295,296, 305

Kohl, Benjamin G., 7 Kostrenčić, Marko, 307 Kristo, Gyula, 293 Kurelac, Miroslav, 19

L Ladić, Zoran, 309 Laktancije, 311 Lane, Frederic Chapin, 7 Leljak, Robert, 18,315 Lučić, Nikša, 19,20 Lučić-Lucius, Ivan, 8, 16, 19, 20, 297

Lj Ljubić, Šime, 9, 14, 297, 298, 301, 304, 305,

314

M Macan, Trpimir, 19 Madden, Thomas F., 5 Margetić, Lujo, 4

347

Maštrović, Vjekoslav, 302 Matijević-Sokol, Mirjana, 302 Mažuranić, Vladimir, 299 Melzer,H.,313 Migne, J. R, 292 Mueller, Reinhold C, 7 Mussato, Albertino, 8

N Neralić, Jadranka, 315 Nicol, Donald MacGillivray, 292, 297 Norwich, John Julius, 7, 309 Novak, Grga, 302

O Ostojić, Ivan, 302, 305, 312, 315, 316 Ostrogorski, Georgije, 292, 297

P Päloczi Horväth, Andräs, 313 Perić, Olga, 18 Pertusi, A., 4 Petricioli, Ivo, 3,4,5,6,7,8,9,12,15,16,17,

18, 20, 294, 299, 301, 302, 303, 304, 305, 306,308,309,312,313,315

Praga, Giuseppe, 7 Prinzing, Günter, 5

Q Queller, Donald E., 5

R Rački, Franjo, 12, 13, 14, 16 Raukar, Tomislav, 4, 6,10,11,296,299, 300,

302,308,313,316 Ravančić, Gordan, 17, 19 Rebić, Adalbert, 302

Regibus, Adalgisio de, 9 Roglić, Josip, 308 Romanin, Samuele, 7, 309 Runciman, Steven, 9

S Salamon, Maciej, 5 Schwandtner, Johann Georg, 20 Skok, Petar, 5, 304, 306, 309 Smičiklas, Tadija, 6, 294 Smiljanić, Franjo, 305 Stephenson, Paul, 5 Stipišić, Jakov, 18, 296, 298, 299, 300, 302,

309,313,315 Strgačić, Ante, 6 Strika, Zvjezdan, 4 Swanson, Robert N., 311 Sweeney, James Ross, 295 Szentgyörgyi, Šandor, 10

Š Šamšalović, Miljen, 298 Šanc, Franjo, 306, 309, 311 Šanjek, Franjo, 303 Šišić, Ferdo, 3, 4, 5, 6, 7, 9, 10

T Toma Akvinski, 311

V Valentić, Mirko, 6

W Wimrner, 0.,313

Z Zjačić, Mirko, 298

348

FAKSIMIL DJELA (rukopis Franje de Fumatisa)

Hit Г^Щ^-ju^j^^^

•'•.' >ctr. ratfw* ггтЦ.ъ фм>4^ >.&#,£; Sfttte^

j i - i * ' • - * * ' "

rw4

J.wftr nhJnš fyit f&^h