obligacije - opsti dio - i parcijala

8/18/2019 OBLIGACIJE - Opsti Dio - I Parcijala

1/9

OBLIGACIONO PRAVO - OPĆI DIOPOJAM OBLIGACIONOG PRAVAObligaciono pravo u objektivnom smislu jedio građanskog prava kojim se regulišuobligacioni odnosi između određenihsubjekata. Njime se reguliše prelaz dobara izimovine jednog u imovinu drugog lica.Obligaciono pravo u subjektivnom smislu jeovlaštenje ili pravo određenog pojedinca(povjerioca) da od drugog lica (dužnika)zahtijeva određeno ponašanje. Kad je to potrebno, povjerilac svoje pravo može i prinudno ostvariti.

I – IZVORI OBLIGACIONOG PRAVAzvori obligacionog prava u !ormalnom smislusu" zakoni, obi#aji, sudska praksa i pravnanauka. Zakon je naj#eš$i izvor obligacionog prava.%akon o obligacionim odnosima koji je nasnazi u &i' donesen je ..*+-.godine, a u pravni sistem &i' preuzet je *++.godine. maukupno **+ #lanova i podijeljen je na op$i i posebni dio. /rema %00, obaveze nastaju iz"- ugovora1- prouzrokovanja štete1- sticanja bez osnova (neosnovanog

boga$enja)1- poslovodstva bez naloga1

- jednostrane izjave volje (javno obe$anjenagrade, hartije od vrijednosti).

0sim %00, i drugi zakoni sadrže odredbe koje predstavljaju izvor obligacionog prava. 2o su"%akon o osiguranju imovine i lica, %akon o prometu nekretnina, %akon o nasljeđivanju,%akon o vrijednosnim papirima, %akon omjenici, %akon o #eku itd.Običaji. /od obi#ajem se podrazumijevanepisano pravilo nastalo dugotrajnim ponavljanjem. Naš %00 propisuje da suu#esnici u obligacionim odnosima dužni postupati u skladu sa poslovnim obi#ajima.2rgova#ki obi#aji (uzanse) primjenjuju se uslu#ajevima kad su ih ugovorne straneugovorile ili kad iz okolnosti proizilazi da su

strane htjele njihovu primjenu. Sudska praksa je posredan izvor obligacionog prava. 3avlja se kao bitan !aktor tuma#enja pojedinih zakonskih odredbi, kao i u popunjavanju pravnih praznina. Pravna nauka !ormalno takođe nije izvorobligacionog prava. 4udovi se na nau#na djelane mogu pozivati prilikom rješavanjakonkretnih slu#ajeva, ali pravna nauka ipakima zna#ajnu ulogu kao pomo$no sredstvo zakreiranje i tuma#enje pojedinih zakonskihodredaba.

II – POJAM OBLIGACIJE1. UOPĆE O OBLIGACIJI0bligacija je pravni odnos između dvije

određene strane na osnovi kojeg je jednastrana (povjerilac, vjerovnik, kreditor)ovlaštena da od druge strane (dužnik, debitor)zahtijeva određeno davanje, #injenje iliuzdržavanje od ne#ega što bi ina#e imala pravo #initi,a druga strana je obavezna toispuniti. 5 tom smislu, obligacija sa stanovišta povjerioca predstavlja potraživanje, a sastanovišta dužnika dug. 6akle, obligacija jeodnos između najmanje 2 lica, od kojih je jedno ovlašteno da od drugog zahtijeva danešto #ini ili ne #ini.2. HISTORIJSKI RAZVOJ

OBLIGACIJE/ravno regulisanje prvih obligacionih pojmova javlja se sa pojavom razmjene,

odnosno trgovine. 5 razvijenijem rimskom pravu obaveze su se dijelile na obaveze izkontrakta (obligationes ex contractus) iobaveze iz delikta (obligationes ex delicto). 53ustinijanovim nstitucijama obaveza jede!inisana kao pravna obaveza po kojoj jeneko prisiljen da nešto ispuni prema pravnimnormama države.

3. PRAVNE KARAKTERISTIKEOBLIGACIJE

Obligacija je pravni odnos između povjerioca

i dužnika, koji djeluje inter partes. /ovjerilacsvoje pravo može ostvariti samo premadužniku, a ne i prema tre$im licima. %a razlikuod ovog relativnog odnosa, stvarna i li#na prava imaju apsolutno dejstvo i djeluju ergaomnes, tj. prema svima.7elativnost obligacije nije apsolutna, odnosnoi obligacija može imati apsolutno dejstvo. Npr.zakup kao obligacioni odnos ima relativnodejstvo, a u izvjesnim slu#ajevima može imatii apsolutno dejstvo. 2o $e biti slu#aj kad sezakup nekretnine upiše u zemljišnu knjigu. 0d principa relativnosti obligacije izuzeci postojei kod prava pre#e kupovine.Obligacija je imovinskopravni odnos.

Naj#eš$e obligacija ima neposredno imovinskikarakter. movinski karakter obligacije nemora biti vidljiv, jer obaveza može biti i propuštanje, što posredno vodi ostvarenjuodređenog prava. 4uprotan postupak od onogakoji je predviđen obligacijom dovodi do povrede obligacije, a time i prava na naknaduštete. Sadržina obligacije. 4adržaj obligacije #ine prava i obaveze subjekata (stranaka).

4. SUBJEKTI OBLIGACIJE4ubjekti obligacije su povjerilac i dužnik./ravu povjerioca odgovara obaveza dužnika, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. 8ko se nastrani povjerioca ili dužnika pojavi više licagovorimo o množini subjekata obligacije. Njihov broj mora biti određen i mora se znatinjihov pravni položaj u obligaciji./ovjerila#ka strana obligacije naziva seaktivnom, a dužni#ka pasivnom stranom. 8kose isto lice istovremeno nalazi u ulozi povjerioca i dužnika, govori se o dvostranoobaveznom odnosu, npr. kod kupoprodaje.4ubjekti obligacije po pravilu su poznati odsamog nastanka obligacionog odnosa.zuzetno, na po#etku odnosa može biti poznata

samo jedna strana, a druga $e biti poznatanaknadno. Npr. u trenutku izdavanja papira odvrijednosti ili javnog obe$anja nagrade, poznata je samo jedna strana, a obligacija $e proizvesti dejstvo tek kad se pojavi i drugisubjekt obligacije. 8ko se drugi subjekt ne pojavi, smatra se da obligacija nije ni nastala.

5. RAZLIKA IZMEU OBLIGACIJE IOBLIGACIONOG ODNOSA

5 užem smislu, obligacija posmatrana sastanovišta povjerioca je potraživanje, a sastanovišta dužnika obaveza. 5 širem smislu,obligacija je cjelokupan odnos između povjerioca i dužnika. 0vaj odnos naziva seobligacioni odnos ili obligacionopravni

odnos.z navedenog se može zaklju#iti da jeobligacija sastavni dio obligacionopravnogodnosa, a za obligacionopravni odnos se možere$i da se sastoji iz vjerovnikovog potraživanja i dužnikove obaveze./otraživanje se po pravilu sastoji iz elementa" povjerio#evog subjektivnog prava izahtjeva za ostvarivanjem tog konkretnog prava. 6užnikova obaveza se takođe sastoji od dijela" samog duga i odgovornosti zaispunjenje obaveze. 5 našoj praksi pojamobligacije se upotrebljava kao sinonim zaobligacioni odnos.

!. ODNOS OBLIGACIONOG ISTVARNOG PRAVA

0bligaciono i stvarno pravo su dijelovigrađanskog prava, kao jedne šire pravnecjeline. 4tvarno pravo reguliše odnose nastale povodom stvari, a obligaciono pravo povodomodređenog ponašanja subjekata obligacije.4tvarna prava djeluju erga omnes, aobligaciono po pravilu inter partes.2itular stvarnog prava ima negativan zahtjev prema svima. 2o zna#i da ga niko nema pravoometati u njegovom pravu. 2itularobligacionog prava ima negativan ili pozitivanzahtjev. /ozitivan zahtjev odnosi se na nekodavanje ili #injenje dužnika, a negativanzahtjev na neko uzdržavanje ili trpljenje odstrane dužnika.&roj stvarnih prava (numerus clausus) jeunaprijed ta#no određen, a njihov sadržaj jeregulisan prinudnim normama (ius cogens).6akle, broj stvarnih prava je mali i ta#noodređen zakonom. &roj subjektivnihobligacionih prava je znatno ve$i, sadržajrazli#it, a njihov broj nije određen zakonom. 5obligacionom pravu ugovorne strane mogusvoja prava i obaveze slobodno regulirati uokviru dispozitivnih normi.

III – VRSTE OBLIGACIJA

1. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROMNA OBAVEZU DU"NIKA

Pozitivne (aktivne i negativne (pasivne

obligacije. /ozitivne obligacije postoje uslu#aju kad je dužnik obavezan na aktivno#injenje (tj.davanje ili #injenje), a negativnekad se od dužnika ne o#ekuje nikakva radnje,ve$ samo njegovo pasivno držanje. 5negativne obligacije spadaju propuštanje itrpljenje. /ozitivne obligacije su u praksi#eš$e.7adnja propuštena povredom pozitivneobligacije se može naknadno izvršiti. 4 drugestrane, postupanje suprotno negativnojobligaciji odmah dovodi do povrede prava, a

ove obligacije se ne mogu naknadno izvršiti./odjela obligacija na pozitivne i negativnezna#ajna je i za po#etak toka zastare. Kod pozitivnih obligacija zastarijevanje po pravilu po#inje te$i prvog narednog dana od dana kad je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenjeobaveze. Kod negativnih obligacija zastara po#inje te$i prvog narednog dana od dana kad je dužnik postupio protivno svojoj obavezi.

2. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROMNA IZVOR NASTANKA OBAVEZE

/o ovom kriteriju obligacije se dijele naugovorne i vanugovorne. 5govorne nastajuizjavom volje, a vanugovorne na temeljuradnji, svojstava ili stanja. 5govorne

obligacije naj#eš$e su regulisanedispozitivnim normama, pa je za njihdispozitivnost primarna karakteristika. Kodvanugovornih obligacija dispozitivnost jesekundarnog zna#aja.!govorne obligacije su naj#eš$e. 5govor jesaglasna izjava volje najmanje ugovornestrane, kojom one žele posti$i pravno dejstvo.6a bi ugovor bio temelj nastanka obaveze,ugovorne strane se moraju saglasiti najmanje o bitnim sastojcima pravnog posla (ugovora)."anugovorne obligacije. 9anugovorni izvoriobligacije su" prouzrokovanje štete (delikt),sticanje bez osnova (neosnovano oboga$enje), poslovodstvo bez naloga (nezvano vršenjetuđeg posla) ili jednostrana izjava volje.


2/9

3. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROMNA BROJ LICA I DJELJIVOSTPREDMETA

Solidarne obligacije

4olidarne ili obligacije sa množinom subjekata postoje u slu#aju kad se na strani povjerioca ilidužnika u obligacionom odnosu javi više lica.8ko je više lica na strani povjerioca, radi se oaktivnoj solidarnoj obligaciji. 5 suprotnom seradi o pasivnoj solidarnoj obligaciji.A#$%&'( )*+%,('( *+%/(0%( je slu#aj kad jena strani povjerioca više lica, koja se nazivaju sapovjerioci. 4vaki sapovjerilac ima pravo oddužnika tražiti da u cjelosti ispuni obligaciju.6užnik je obavezan ispuniti dug samo jednomod sapovjerilaca, a ako nije druga#ije precizirano, dužnik može svoju obavezuispuniti bilo kojem od sapovjerilaca. 8ko jedan od sapovjerilaca podigne tužbu i postupak se okon#a u njegovu korist, dužnikviše nema pravo izbora u pogledu osobe povjerioca, ve$ svoju obavezu mora ispunitiupravo prema tužiocu.8ktivna solidarnost se ne prezumira. Naj#eš$enastaje ugovorom, a rjeđe na osnovu zakona.4apovjerilac koji je primio cjelokupnoispunjenje dužan je ostalim sapovjeriocima predati njihov dio. 8ko druga#ije nije precizirano, svi ti dijelovi su jednaki.P()%&'( )*+%,('( *+%/(0%( postoji uslu#aju postojanja više dužnika od kojih jesvaki obavezan u cjelosti ispuniti obavezu prema povjeriocu. /ovjerilac je ovlašten da povlastitom izboru traži ispunjenje obaveze od bilo kojeg dužnika, ili od više njih. 8ko jedanod sadužnika isplati dug, obaveza svihsadužnika se gasi. 4adužnik koji je ispunioobavezu ima pravo regresa od ostalihsadužnika. 8ko druga#ije nije određeno,dijelovi sadužnika su jednaki.

#jeljive i nedjeljive obligacije

5koliko se obaveza može ispuniti u višedijelova radi se o djeljivoj obligaciji. Kaodjeljive obligacije naj#eš$e se javljaju nov#ane

obaveze. Nedjeljive obligacije nije mogu$e ispuniti udijelovima, a da se pritom ne izmijeni suština predmeta obaveze ili ne umanji njegovavrijednost. Nedjeljivost obligacije moženastati iz razloga" zbog samog svojstvastvari koja je predmet obaveze (npr.predajaživotinje, predaja knjige i sl) ili zbog pravnog posla na osnovu kojeg je nastala obaveza(npr.obaveza da se odjednom preda određenakoli#ina brašna). 5 prvom slu#aju govori se o!akti#koj, a u drugom o pravnoj nedjeljivostiobligacije.Kad se kod djeljivih obligacija više lica javi nastrani povjerioca ili na strani dužnika, tadaimamo više samostalnih (razdijeljenih)

obligacija, tj. imamo onoliko obligacija kolikoima povjerilaca ili dužnika. 6ruga mogu$nost je da iz tih djeljivih obligacija dobijemoaktivnu ili pasivnu solidarnu obligaciju. 4druge strane, kad je nedjeljiva obligacija saviše subjekata, ona je uvijek solidarna. 6akle,iz nedjeljive obligacije ne može nastatizajedni#ka obligacija.

4. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROMNA LINOST DU"NIKA

4 obzirom na to da li je obligacionu radnjuobavezno ispuniti ta#no određeno lice,obligacije dijelimo na li#ne i neli#ne. :i#neobligacije se ugovaraju obzirom na određenasvojstva koja posjeduje dužnik (npr.poznati

muzi#ar) ili s obzirom na odnos povjerenjaizmeđu subjekata obligacije (npr. pacijent želida mu zube popravlja glavni zubar, a ne pripravnik). Neli#ne obligacije su #eš$e od li#nih. 5kolikoništa nije posebno određeno, niti proizilazi iz prirode obaveze, pretpostavka je da se radi oneli#nim obligacijama.

Neli#ne obligacije su prenosive, a li#ne nisu./rava i obaveze kod neli#nih obligacija prelaze i na nasljednike.

5. VRSTE OBLIGACIJA PREMA DU"INITRAJANJA$renutne i trajne obligacije. 0va podjela jeizvršena prema tome da li se ispunjenjeobligacije sastoji iz jednog akta ili zahtijevadugotrajnije ponašanje dužnika. Kod trenutnihobligacija dužnikova radnja se sastoji od jednokratnog postupka (npr.isplata cjelokupnecijene ili predaja stvari). ;eđutim, ponekad itrenutne obligacije po vremenu izvršenjaradnje traju duže, npr.kad se određena stvar povjeri na #uvanje < radi se o trenutnojobligaciji, ali njeno izvršenje traje duževremena. 0bligacije sa trenutnim izvršenjemnazivaju se još i prolazne ili proste obligacije.2rajne su one obligacije #ije izvršenje trajeduže vremena, a ponekad uop$e nisuvremenski ograni#ene (npr.zakup poslovnih prostorija na neodređeno vrijeme).

!. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NAODREENOST RADNJE %ndividualne i generičke obligacije. Kodindividualnih obligacija obaveza dužnika jeta#no određena. /redmet obaveze i predmetispunjenja su isti. (npr.predaja ta#no određeneoriginalne umjetni#ke slike određenogslikara). ndividualne obligacije nazivaju se još i specijalne obligacije.Kod generi#kih obligacija obaveza dužnikaodređena je prema rodu ili vrsti, tj. radi se ozamjenjivim stvarima, a predmet obaveze jeznatno širi od predmeta ispunjenja (izvršenja)./ritom je posebno zna#ajno pitanje kvalitetastvari koja je predmet ispunjenja. 5kolikostrane nisu posebno ugovorile kvalitet stvari,%00 utvrđuje da je dužnik obavezan predatistvari srednje kakvo$e. 0sim toga, zna#ajno je pitanje ko ima pravo izbora ugovorenekoli#ine iz jedne vrste. 8ko to nije posebnougovoreno, niti utvrđeno posebnim propisom,

pravo izbora pripada dužniku./odjela obligacija na individualne i generi#ke je od posebnog zna#aja kod propasti stvari. Naime, obaveza po pravilu prestaje kad njenoispunjenje postane nemogu$e usljed okolnostiza koje dužnik ne odgovara. ;eđutim, ovo pravilo ne važi kad je predmet obavezegeneri#ka stvar, jer se smatra da rod ne može propasti. 6užnik bi se oslobodio svojeobaveze samo u slu#aju da se zabrani prometstvari tog roda.

. VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROMNA MNO"INU PREDMETA

&.'. lternativne obligacije

Kod alternativnih obligacija obaveza dužnika

prestaje kad on ispuni jednu od ili višealternativno predviđenih radnji koje su predmet obaveze. 0vdje je bitno kome pripada pravo izbora između više određenih radnji. 2ose naj#eš$e reguliše sporazumom stranaka.8ko stranke nisu ništa odredile, a ni iz predmeta obaveze ne proizilazi ko ima pravoizbora, (&* %*( %(,( ,67'%#6. 8kodužnik u određenom roku ne izvrši izborobaveze, pravo izbora ne prelazi na povjerioca. /ovjerilac može samo podnijetitužbu nadležnom sudu u kojoj $e alternativnozahtijevati ispunjenje obaveze, a sud $esvojom odlukom takođe alternativno obavezatidužnika na izvršenje bilo koje radnje.

Kad pravo izbora pripada povjeriocu, a

on u određenom roku ne izvrši izbor, tada ondolazi u povjerila#ku docnju (zakašnjenje). Nakon toga pravo povjerioca da izvrši izborizmeđu više predmeta prelazi na dužnika.zbor jedne od više alternativnih obligacijamože se izvršiti izri#ito ili konkludentnimradnjama. 2ime alternativna obligacija prelaziu individualno određenu obligaciju i ne može

se izabrati dio obaveze iz jedne, a dio iz drugeobligacije (npr. ne može se predati => unovcu, a => u predmetima ?stvarima).8ko obligacija ima predmeta obaveze, aizvršenje jednog predmeta postane nemogu$e bez krivice bilo koje strane, izvršenje obavezesvodi se na preostali predmet. ;eđutim, akose pojavi naknadna nemogu$nost izvršenjaalternativne obaveze usljed krivice jedne odstrana, rješenje nastale situacije zavisi od togada li je nemogu$nost nastupila krivicomdužnika ili povjerioca, te od toga ko ima pravoizbora. 4 tim u vezi mogu$e su slijede$esituacije"a) 8ko je za nemogu$nost kriv dužnik, a

pravo izbora pripada njemu, obavezaispunjenja odnosi se na preostali predmetobaveze (tj.preostalu alternativu)1

b) 8ko je za nemogu$nost kriv dužnik, a pravo izbora pripada povjeriocu, povjerilac može tražiti preostali predmetili naknadu štete za predmet #ije jeispunjenje nenogu$e usljed krivicedužnika1

c) 8ko je za nemogu$nost kriv povjerilac, anjemu pripada i pravo izbora, on možetražiti ispunjenje neke od preostalihobaveza (predmeta). %a onu obavezu #ijeispunjenje je postalo nemogu$enjegovom krivicom, povjerilac jeobavezan dužniku naknaditi štetu iliizabrati upravo tu obavezu koja je postala nemogu$a njegovom krivicom ina taj na#in ugasiti obligaciju1

d) 8ko je za nemogu$nost kriv povjerilac, a pravo izbora pripada dužniku, dužnikmože izabrati upravo tu obavezu za #ijunemogu$nost ispunjenja je kriv povjerilac i na taj na#in obligacija prestaje. 6ruga mogu$nost dužnika je daispuni neku od preostalih obaveza(predmeta), a od povjerioca zahtijevatinaknadu štete za propalu obavezu(predmet).

8ko bi se desilo da svi predmeti alternativne

obligacije postanu nemogu$i za izvršenje, primjenjivala bi se op$a pravila o dejstvunaknadne nemogu$nosti.

&.). *akultativne obligacije (+acultas

alternativa

Kod !akultativnih obligacija postojimogu$nost da se umjesto dugovane radnje(predmeta) izvrši druga radnja. 0vlaštenjemože biti na strani dužnika ili povjerioca, a po pravilu je na strani dužnika.a. *akultativno ovlatenje na strani dužnika.

5 ovom slu#aju dužnik duguje jedan predmet,ali se svoje obaveze može osloboditi na na#inda umjesto dugovanog predmeta povjeriocu preda drugi predmet. /ovjerilac može

zahtijevati samo predmet koji dužnik duguje, ane i predmet koji dužniku stoji kao alternativa.8ko dugovani predmet propadne iz razloga zakoji dužnik ne odgovara, obligacija se gasi, tj.dužnik se oslobađa svoje obaveze.b. *akultativno ovlatenje na strani

povjerioca. 5 ovom slu#aju dužnik duguje povjeriocu jedan predmet, ali povjerilacumjesto tog predmeta može zahtijevati nekidrugi predmet. ;eđutim, ukoliko povjerilac nesaopšti dužniku da želi drugi predmet, obavezadužnika koncentrisana je samo na glavni predmet. 8ko glavni predmet postanenemogu$ prije nego što povjerilac saopšti daželi drugi predmet, a do nemogu$nosti je došlo bez dužnikove krivice, dužnik se oslobađa

obaveze.&.-. umulativne obligacije

Kod kumulativnih obligacija dužnik duguje ili više predmeta i sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svojeobaveze. 5koliko bi dužnik predao samo nekeod predmeta koje duguje, smatralo bi se da onsvoju obavezu nije uredno ispunio.


3/9

8. NOVANE OBLIGACIJE9OBAVEZE:

Nov#ane obligacije imaju svoje speci!i#nosti"'. Njihovo ispunjenje ne može postati

nemogu$e, jer se radi o vrsti generi#kihobligacija.

). 5 slu#aju kašnjenja dužnik poredglavnice duguje i zatezne kamate, kojemogu biti ugovorne i zakonske. /ravo nakamatu konstituira se samim kašnjenjem,odnosno povjerilac ne mora dokazivatida je pretrpio štetu.

-. 8ko mjesto ispunjenja nije određeno pravnim poslom niti zakonom, nov#aneobaveze se ispunjavaju u mjestu prebivališta odnosno boravišta povjerioca. Nenov#ane se ispunjavaju umjestu prebivališta, odnosno boravištadužnika.

/. Kod nov#anih obligacija dužnik jeobavezan platiti određenu svotu novca, ito onaj broj nov#anih jedinica na kojiobaveza glasi, osim ako zakon odredinešto drugo. 0vo pravilo poznato je kaonačelo monetarnog nominalizma.

IV UGOVOR KAO IZVOR OBLIGACIJE

1. POJAM OBLIGACIONIHUGOVORA

0bligacioni ugovor je dvostrani pravni posao u kome se jedna strana obavezuje da $e neštoodređeno izvršiti drugoj strani (dati, u#initi ilidozvoliti) ili nešto određeno propustiti, adruga strana sve to prihvata. 0bligacioniugovori su naj#eš$i izvor obligacionih odnosa.4vaki obligacioni ugovor pretpostavlja u#eš$enajmanje ugovorne strane (kontrahenti,ugovornici ili stranke).Ugovor predstavlja saglasnu izjavu volja 2 ili

više lica usmjerenu na postizanje dozvoljenih pravnih učinaka, tj. na nastanak, promjenu ili

prestanak obligacionog odnosa. /onekad sedogađa da strane svoju volju izraze na

pogrešan na#in ili da pravilno izražena volja bude pogrešno protuma#ena. %bog toga se postavlja pitanje koja volja je relevantna < dali stvarna ili izjavljena volja. 5 odgovoru na to pitanje postoje teorije" teorija volje i teorijaizjave. Prema teoriji volje, bitno je ono što jeugovorna strana zaista htjela. 5koliko postojinesklad između htijenja (volje) i o#itovanja(izjave), prednost se daje stvarnoj volji. 0vuteoriju je posebno zastupao njema#ki pravnikSavign. Po teoriji izjave, prednost ima izjava, a neunutrašnja volja. Njome se želi zaštititisigurnost pravnog prometa i druga savjesnaugovorna strana, koja može registrovati samo

izjavljenu volju. 0vu teoriju zastupao jenjema#ki pravnik !"hler. Naš zakon prednost daje teoriji izjave, aodstupanja su predviđena kod mana volje, tj.kad se radi o zabludi, prevari, prijetnji ili prinudi. 5 tim slu#ajevima prednost se dajestvarnoj volji. sto važi ako je volja izjavljenaneozbiljno ili u šali./rema %00, ugovor je zaklju#en kad su seugovorne strane sporazumjele o bitnimsastojcima ugovora (essentialia negotii.;eđutim, %akonom nisu de!inisani bitnisastojci. 0ni zavise od tipa ugovora, a to suustvari oni minimalni sastojci koji suneophodni za postojanje ugovora. ;ogu bitiobjektivni i subjektivni. 0bjektivni se

određuju zakonom (npr. kod ugovora o prodaji bitni sastojci su predmet i cijena), asubjektivni voljom stranaka. 5 slu#aju sporasamo se objektivno bitni sastojci ne dokazuju./ostojanje subjektivno bitnih sastojakadokazuje ona strana koja se na njih poziva./ored bitnih, postoje još i prirodni, kao islučajni sastojci obligacionih ugovora.

Prirodni sastojci (naturalia negotii) susastojci koje strane ne moraju ugovoriti, alioni ipak #ine sastavni dio ugovora i njihovo postojanje se prezumira. 5koliko želeeliminisati njihovo djelovanje, stranke tomoraju izri#ito predvidjeti ugovorom. 2ipi#an primjer prirodnih sastojaka je odgovornost prodavca za !akti#ke i pravne nedostatke prodate stvari. Sporedni (slučajni sastojci #accidentalia

negotii$ su sastojci koji važe samo ako su ihstranke izri#ito ugovorile (npr.uvjet ? condicio,rok ? dies).

II - OSNOVNA NAELA UGOVORNOGPRAVA1. SLOBODA UREIVANJA

UGOVORNIH ODNOSA4loboda ugovaranja podrazumijeva pravosubjekata (ugovara#a) da zaklju#uju ili nezaklju#uju ugovore s kim oni to žele, te daodređuju sadržaj i !ormu ugovora. 6akle,sloboda ugovaranja sadrži više pojedina#nih prava odnosno sloboda za svaku ugovornustranu"- pravo da se zaklju#i ili ne zaklju#i

ugovor1- pravo izbora ugovornog partnera1- sloboda određivanja sadržaja i vrste

budu$eg ugovora s obzirom na cilj kojise želi posti$i.

- sloboda izbora !orme, ukoliko zakonomnije druga#ije određeno. %akon usvajana#elo konsenzualizma, a na#elo!ormalizma je izuzetak. Konsenzualizam podrazumijeva da je za nastanak ugovora potrebna saglasnost volja ugovornihstrana u bilo kojoj !ormi1

- sloboda ugovaranja podrazumijeva daugovara#i svoja prava i obaveze mogumijenjati ili stvarati nova.

Naravno, sloboda ugovaranja nije apsolutna ineograni#ena. %00 predviđa da u#esnici u prometu slobodno uređuju obligacioneodnose, a ne mogu ih uređivati suprotno

5stavu, prinudnim propisima i moraludruštva. 0grani#enje slobode ugovaranja ponekad podrazumijeva obaveznozaklju#ivanje ugovora, npr. u slu#ajuobaveznog osiguranja m@v.

2. SAVJESNOST I PO;TENJE Na#elo savjesnosti i poštenja normirano je u%00, gdje se kaže da su u#esnici obligacionihodnosa dužni da se pridržavaju na#elasavjesnosti i poštenja prilikom zasnivanja, kaoi prilikom ostvarivanja prava i obaveza iz tihodnosa. %akonom nije preciziran sadržaj ovihna#ela, ve$ je to !akti#ko pitanje o komeocjenu donosi sud u svakom konkretnomslu#aju.

III - OPĆI USLOVI ZAKLJUENJAOBLIGACIONIH UGOVORA0bligacioni ugovor mora ispunjavati slijede$e pretpostavke"a) da ugovorne strane imaju poslovnu

sposobnost1 b) da posoji saglasna volja ugovornih

strana1c) da postoji predmet ugovora1d) da postoji valjan osnov ugovora1e) određena !orma (samo kod pojedinih

ugovora).

1. POSLOVNA SPOSOBNOSTUGOVORNIH STRANA

Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna !izi#ka lica (koja nisu podstarateljstvom niti im je oduzeta poslovnasposobnost), kao i pravna lica. /oslovnusposobnost imaju i lica koja nisu navršila *-godina, ako su zaklju#ila brak. :ica koja imaju potpunu poslovnu sposobnost mogu vlastitimradnjama sticati prava i obaveze.5 praksi je op$eprihva$eno da lica koja nisu poslovno sposobna mogu sklapati ugovoremanjeg značaja i dobročine ugovore. 5 prvukategoriju spadaju npr.svakodnevna kupovinanovina, životnih namirnica i sl, a drugakategorija su ugovori iz kojih proizilaze samo prava, a ne i obaveze za poslovno nesposobnuosobu.Ograničena ili djelimična poslovna

sposobnost nije regulisana u našem pozitivnom pravu, ali se ta praznina može popuniti zakonskom analogijom. Naime,/orodi#ni zakon &i' normira da je staralaclica kome je djelimi#no oduzeta poslovnasposobnost ima prava i dužnosti staraocamaloljetnika koji je navršio *= godina života./rema tome, može se zaklju#iti da /orodi#nizakon &i' postavlja granicu od *= godina zasticanje ograni#ene (djelimi#ne) poslovnesposobnosti. ;aloljetnik koji je navršio *=godina života može zasnovati radni odnos islobodno raspolagati svojom zaradom. 0vimaloljetnici imaju specijalnu poslovnu sposobnost i mogu samostalno zaklju#ivati sve pravne poslove koji se odnose na njihovuzaradu.:ica koja imaju ograni#enu poslovnusposobnost mogu zaklju#ivati samo oneugovore #ije im je zaklju#enje dozvoljenozakonom, te ostale ugovore uz saglasnostzakonskog zastupnika. 4aglasnost zazaklju#enje ugovora mora se dati u propisanoj!ormi. 8ko saglasnost izostane, radi se onepotpunom ili AšepavomB ugovoru (negotiumclaudicans). 5 slu#aju naknadne saglasnosti,

ugovor $e važiti kao i da je saglasnost postojala prije zaklju#enja ugovora. 8kosaglasnost izostane, ugovor je ništav od po#etka, a strana koja je eventualno nešto primila na ime ispunjenja ugovora, morala bito vratiti.4augovara# ograni#eno poslovno sposobnoglica ima pravo odustati od zaklju#enja ugovorau slu#aja" ako nije znao za poslovnunesposobnost druge strane ili ako je znao, aliga je saugovara# prevario da ima odobrenjesvog zakonskog zastupnika. /ravo odustankase gasi najkasnije nakon isteka roka od dana od dana saznanja za jedan od navedenihrazloga. Poslovna sposobnost pravnog lica je u

principu izjedna#ena sa poslovnomsposobnoš$u !izi#kih lica. 7azlika je u tomešto kod pravnog lica nema stepenovanja poslovne sposobnosti.


4/9

2. SAGLASNOST VOLJAUGOVORNIH STRANA

9olja koja dovodi do zaklju#enja ugovoramora imati karakteristike pravno relevantnevolje. 2o podrazumijeva postojanje svijesti inamjere (0tijenja. Svijest obuhvata zna#aj i posljedice zaklju#enja ugovora, a namjerazna#i da ugovorne strane žele zaklju#enjeupravo tog ugovora (animus contrahendi)./ravno relevantna volja, osim što je slobodna,mora biti ozbiljna i stvarna. 0zbiljnost zna#ida volja izražena u šali ne proizvodi pravnodejstvo.9olja mora biti stvarna, a ne simulirana. 8ko bi ugovorne strane izjavile da zaklju#uju jedanugovor (npr.o poklonu), a zapravo zaklju#ujudrugi ugovor (npr.kupoprodajni ugovor), radise o prikrivenom (prividnom) pravnom poslu,a prema %00 prividan ugovor nema u#inkameđu ugovornim stranama. ;eđutim, ako prividni ugovor prikriva neki drugi ugovor, tajdrugi važi ako je udovoljeno uslovima zanjegovu pravnu valjanost.4trana koja drugoj nudi zaklju#enje ugovoranaziva se ponudilac (ponuđa#, o!!erent), astrana kojoj je ponuda upu$ena zove se ponuđeni (ponuđeno lice). zjava volje ponudioca usmjerena na zaklju#enje ugovoranaziva se ponuda (o!!erte). /onudu u pravnomsmislu potrebno je razlikovati od pojma ponude u svakodnevnom životu. Ponuda je jednostrana izjava volje kojom ponudilac ponuđenom nudi zaklju#enjeodređenog ugovora pod određenim uslovima./onuda mora biti tako !ormulisana dazaklju#enje ugovora zavisi samo odsaglasnosti ponuđenog. 6a bi proizvela pravnodejstvo, ponuda mora imati određena svojstva"*. ;ora sadržavati najmanje bitne elemente

(essentialia negotii) ugovora(npr.predmet i cijenu kod ugovora o prodaji). 6akle, mora sadržajnoodgovarati budu$em ugovoru. /ritommože, ali ne mora sadržavati prirodne islu#ajne elemente.

. ;ora biti upu$ena od strane ovlaštenoglica koje želi zaklju#iti ugovor i to odstrane ponudioca ili njegovog punomo$nika odnosno zastupnika1

. ;ora biti upu$ena drugom licu sa kojimse želi zaklju#iti ugovor (ponuđeni).;ože se uputiti i neodređenom brojulica. zuzetak je u slu#aju kad sezaklju#uje ugovor s obzirom naindividualna svojstva ugovara#a.

C. ;ora sadržavati jasno izraženu volju ponudioca da želi zaklju#iti ugovor i tosa ponuđenim, a pod uslovima iz ponude(animus contrahendi). 8ko bi ponudilacu svojoj izjavi stavio određene rezerve,to ne bi bila ponuda ve$ poziv na

pregovore, odnosno poziv da drugastrana da svoju ponudu.

=. Dorma, ukoliko je predviđena zakonom(naj#eš$e pisana !orma). 0d tog pravila postoji izuzetak ako je ponuda u potpunosti realizirana. 2ada se primjenjuju pravila %00 o konvalidaciji, prema kojima se ugovor za #ije sklapanjese zahtijeva pismena !orma smatra pravovaljanim mada nije zaklju#en u toj!ormi, ako su ugovorne strane u cjelostiili u pretežnom dijelu izvršile obavezekoje iz njega nastaju.

Pravna dejstva ponude. /onuda je jednostrani pravni akt koji obavezuje ponudioca na pridržavanje njenog sadržaja, a ne i na

izvršenje sadržaja ponude. 0d ovog pravila postoje izuzeci. /rvi se odnosi na mogu$nost ponudioca da u samoj ponudi istakneisklju#enje obaveznosti ponude, unošenjemodgovaraju$e klauzule (npr.Bbez obavezeB,AneobaveznoB i sl). 5 takvom slu#aju postavlja se pitanje da li se takva izjava voljeuop$e može smatrati ponudom. 6rugi izuzetak

odnosi se na mogu$nost opoziva ponude./rema %00, ponudilac može opozvati svoju ponudu samo ako je ponuđeni primio opoziv prije prijema ponude, ili istovremeno sa njom.z ovoga proizilazi da je ponudu vrlo teškoopozvati.8ko je u ponudi ostavljen rok za njeno prihvatanje, on se smatra sastavnim dijelom ponude. 0vi rokovi su dispozitivne prirode iuglavnom zavise od volje ponudioca./rema %00, ponuda u#injena odsutnom licu ukojoj nije određen rok za prihvatanje, vezuje ponudioca za vrijeme Akoje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenom, da je ponuđeni razmotri, o njoj odlu#i i da odgovorod prihvatanju stigne ponudiocuB. Pri0vat ponude je jednostrana izjava volje ponuđenog kojom on ponudiocu izražavasaglasnost sa njegovom ponudom. /rihvatmora sadržajno odgovarati ponudi. 6a bi prihvat ponude bio pravno relevantan, onmora ispunjavati određene pretpostavke"*. ;ora poticati od ponuđenog ili njegovog

ovlaštenog zastupnika i mora biti upu$en ponudiocu ili njegovom ovlaštenomzastupniku. 8ko bi ponudu prihvatiloneko tre$e lice, ne bi nastao ugovor ve$samo ponuda tog tre$eg lica ponudiocuza zaklju#enje ugovora

. /rihvat ponude mora sadržajnoodgovarati ponudi. /onuđeni ne možeuslovljavati prihvat, jer se u slu#aju postavljanja uslova ne bi radilo o prihvatu ponude ve$ o novoj ponudi.

. z prihvata se mora jasno vidjeti volja ponuđenog da sa ponudiocem zaklju#iugovor (animus contrahendi$. 0na može biti izražena izri#ito ili konkludentnomradnjom.

C. /rihvat ponude mora ponudiocu sti$i u predviđenom roku. %akašnjeli prihvatsmatra se novom ponudom, akoispunjava potrebne uslove za ponudu.zuzetak postoji ako je prihvat ponude bez krivice ponuđenog stigao nakon

isteka roka, a ponudilac je znao ili jemogao znati da je izjava o prihvatu poslana na vrijeme. 5 tom slu#aju %00 predviđa da ugovor ipak nastaje.

=. 8ko se ponudom predlaže zaklju#enjenekog !ormalnog ugovora, tada i ponudai prihvat moraju biti dati u toj !ormi.

"rijeme zaključenja ugovora. /itanje per!ekcije ugovora ne postavlja se kad je ponuda upu$ena prisutnom licu. 8ko ponuđeni prihvati ponudu, ugovor je tada i zaklju#en, iobrnuto. 4por o vremenu zaklju#enja može se postaviti samo ako je ugovor zaklju#enizmeđu odsutnih lica. ;omenat per!ekcijezna#ajan je iz više razloga"- od tog momenta ugovor proizvodi

pravna dejstva1- pitanje zastare potraživanja1- poslovna sposobnost ugovara#a1- slu#ajna propast stvari itd./ostoje razli#ite teorije koje odgovaraju na pitanje kad se ugovor smatra zaklju#enim"/o teoriji izjave (očitovanja ugovor jezaklju#en u trenutku kad je ponuđeni prihvatio ponudu. 0va teorija svoje pristalice nalazi u!rancuskoj pravnoj školi. 0snovni prigovor joj je što je vrlo teško ta#no utvrditi kad je ponuđeni odlu#io da prihvati ponudu, jer svoj prihvat ne mora istovremeno uputiti ponuđa#u,odnosno može se desiti da taj prihvat uop$e neuputi. 2ada uop$e ne bi došlo do sklapanjaugovora, bez obzira na to što je ponuđeni

zaista prihvatio ponudu./rema teoriji odailjanja (otposlanja, mailbo1 t0eor2, ugovor je zaklju#en kad je ponuđeni poslao svoj prihvat ponude ponudiocu, npr. kad je pismo sa prihvatom predao na poštu. 0va teorija svoju primjenunalazi u angloameri#kom pravu.

/rema teoriji prijema, ugovor je zaklju#en kad je ponudilac primio izjavu ponuđenog o prihvatu ponude. 0voj teoriji se može prigovoriti kako u momentu prijema prihvata ponude ponudilac nije odmah pro#itao pirhvat,tako da i u trenutku prispje$a odgovora (npr.u poštansko sandu#e) ponudilac još uvijek nezna da li je ponuđeni prihvatio ponudu ili ne./o teoriji saznanja, ugovor je nastao kad ponudilac sazna za sadržaj izjave o prihvatu ponude. 0va teorija primjenjuje se uitalijanskom pravu. ;ože joj se staviti prigovor sli#an onome kod teorije izjave. Naime, vrlo je teško utvrditi momenat u kome je ponudilac zaista saznao za prihvat ponude. Naš zakonodavac prihvata teoriju prijema, jerse u %00 kaže da je ugovor zaklju#en utrenutku kad je ponudilac primio izjavu ponuđenog da prihvata ponudu. /rijem prihvata mora dokazati ponuđeni. 3jesto zaključenja ugovora. 5 %00 jeodređeno da je ugovor zaklju#en u mjestu ukome je ponudilac imao svoje sjedište,odnosno prebivalište u trenutku kad je u#inio ponudu.


5/9

3. PREDMET UGOVORA%akon ne de!inira pojam predmeta ugovora,ve$ samo određuje da se ugovorna obavezamože sastojati u davanju, #injenju, ne#injenjuili trpljenju. ;ože se re$i da je predmetugovora obaveza iz jednog obligacionogodnosa. Kod dvostranih ugovora postojenajmanje predmeta ugovora, odnosno obligacije u jednom obligacionom odnosu. Npr. kod ugovora o prodaji prodavac je kupcuobavezan predati prodatu stvar, a kupac ima pravo zahtijevati predaju stvari. stovremeno,kupac je obavezan da plati prodajnu cijenu,koju je prodavac ovlašten zahtijevati odkupca./redmet ugovora potrebno je razlikovati odsadržaja ugovora. /redmet je određena radnja(#inidba) koja može biti pozitivno ilinegativno određena. 4adržaj ugovora predstavlja jedinstvo prava i obaveza iz togugovora. 6akle, sadržaj je širi pojam od predmeta ugovora./redmet ugovora mora biti mogu$, dopušten iodređen ili odrediv. 3ogu4nost predmeta ugovora

/redmet ugovora mora biti mogu$, jer ono štonije mogu$e izvršiti i ne obavezuje(impossibilium nulla obligatio est ). Nemogu$nost može biti objektivna isubjektivna. Objektivna nemogu4nost postojikad ugovornu obavezu ne može ispuniti nidužnik, niti bilo koje drugo lice. Subjektivnanemogu4nost postoji kad ugovornu obavezune može ispuniti dužnik, ali bi neko drugo licemoglo.4 obzirom na vrijeme zaklju#enja ugovora,nemogu$nost može biti prvobitna (početna inaknadna. /o#etna (prvobitna) nemogu$nost je ona koja je postojala u vrijeme zaklju#enjaugovora, a naknadna je ona koja je nastupilanakon zaklju#enja ugovora.0bjektivna nemogu$nost može biti po#etna inaknadna. sto važi i za subjektivnunemogu$nost. /o#etna objektivnanemogu$nost povla#i ništavost ugovora,

odnosno u takvom slu#aju ugovor uop$e nijeni nastao. Naknadna objektivna nemogu$nost povla#inemogu$nost ispunjenja ugovorne obavezedužnika. 8ko je naknadna nemogu$nostnastupila usljed krivnje dužnika, za dužnikanastaje obaveza naknade štete. 8ko zanemogu$nost nije kriva nijedna ugovornastrana, ve$ je ona nastala slu#ajno ili usljedviše sile, dužnik se oslobađa obaveze(obligacija prestaje).4ubjektivna nemogu$nost (po#etna ilinaknadna) ne povla#i ništavost ugovora, ali jedužnik obavezan na naknadu štete. 6užnik semože osloboditi te obaveze ako dokaže da nijekriv za nemogu$nost.

0d pravila da predmet obaveze mora bitimogu$ postoji izuzetak ako je ugovorzaklju#en pod odložnim uslovom ili rokom. Naime, ako je predmet obaveze u po#etkunemogu$, a ugovor sadrži odložni uslov ilirok, pa prije ispunjenja obaveze postanemogu$, smatra se da je ugovor punovažan.

#oputenost predmeta ugovora

Ništav je ugovor #iji je predmet obavezenedopušten. /rema #l.C+ %00, nedopušten je predmet obaveze koji je protivan 5stavu, prinudnim propisima ili moralnim normama. Nedopuštenost obaveze može proizilaziti i iz prirode stvari. 0dređene stvari su izuzete iz prometa (res extra commercium). 2o se

prvenstveno odnosi na javna dobra. 0simtoga, postoje i stvari #iji promet je ograni#en


6/9

3.


7/9

2. PREKOMJERNO O;TEĆENJE9 56S%O 67O83%S :3edno od osnovnih na#ela obligacionog prava je na#elo jednake vrijednosti davanja, tj. dakod dvostranih ugovora #inidba odgovara protu#inidbi. /ovreda ovog na#ela postoji kod prekomjernog ošte$enja i zelenaškog ugovora./rekomjerno ošte$enje postoji kod dvostranih(naplatnih) ugovora ako je u vrijeme njihovogzaklju#enja postojala o#igledna nesrazmjeraizmeđu obaveza ugovornih strana. 6akle, pretpostavke postojanja prekomjernogošte$enja su"*. ugovor mora biti dvostrani, odnosno

naplatni. /rekomjerno ošte$enje nijemogu$e kod dobro#inih ugovora, igarana sre$u, javne prodaje, kao ni onda kad je za stvar pla$ena viša cijena zbog posebne naklonosti prema toj stvari1

. između obaveza mora postojati o#itanesrazmjera (radi se o !akti#kom pitanju)1

. nesrazmjera mora postojati u trenutkuzaklju#enja ugovora

Ote4ena strana može tražiti samo ponitenje ugovora, pod uslovom da pravu vrijednostobaveza tada nije znala niti je morala znati.4voj zahtjev za poništenje podnosi podizanjem tužbe ili isticanjem prigovora nazahtjev za ispunjenje obaveze.7ok za podnošenje zahtjeva je * godina od danazaklju#enja ugovora (a ne od dana saznanja za prekomjerno ošte$enje). 0vaj rok je prekluzivan. #ruga strana ima mogu$nost izbora ( %acultasalternativa). ;ože pristati na poništenjeugovora ili dopuniti svoju #inidbu do stvarnevrijednosti i tako održati ugovor na snazi.5govorne strane se ne mogu unaprijed odre$i prava na poništenje ugovora zbog prekomjernog ošte$enja, odnosno ovoodricanje nema pravni učinak.

3. ZELENA;KI UGOVOR

%elenaški ugovor je takav ugovor kojim jednolice, koriste$i se stanjem nužde ili teškimmaterijalnim stanjem drugog, njegovimnedovoljnim iskustvom, lakomislenoš$u ilizavisnoš$u, ugovori za sebe ili nekog tre$egkorist koja je u o#iglednoj nesrazmjeri sa onimšto je on drugom dao ili u#inio, ili se obavezaoda $e dati ili u#initi. 6akle, pretpostavke postojanja zelenaškog ugovora su"*. između #inidbe i protu#inidbe mora

postojati o#ita nesrazmjera i to u vrijemezaklju#enja ugovora1

. jedna ugovorna strana je iskoristilaodređeno stanje nužde druge ugovornestrane.

8ko ošte$ena strana dokaže postojanje ovih

pretpostavki, ona može tražiti da se ugovor poništi ili da se njena obaveza smanji na pravi#an iznos. 7ok za podnošenje zahtjeva je= godina od dana zaklju#enja ugovora.

VIII – SREDSTVA OBEZBJEENJAUGOVORA

4redstva za obezbjeđenje pravilnog izvršenjaugovora tradicionalno se dijele na grupe"

1. STVARNA SREDSTVAOBEZBJEENJA UGOVORA

Kod ovih sredstava povjerilac sti#e stvarno pravo na stvari dužnika ili tre$eg lica. 8kodužnik ne izmiri svoju obavezu, povjerilac se

može namiriti iz tih stvari. 4tvarna sredstvaobezbjeđenja su" kapara, kaucija, avans,zaloga i hipoteka.

'.'. apara

Kapara (arrha) je određeni iznos novca ilidrugih zamjenjivih stvari koje jedna ugovornastrana daje drugoj kao znak da je ugovorzaklju#en i u cilju obezbjeđenja izvršenjaugovora. Kapara je akcesoran ugovor koji semože zaklju#iti istovremeno sa glavnimugovorom ili nakon zaklju#enja glavnogugovora. 5govor o kapari je realan ugovor jer predmet ugovora mora biti predat drugojstrani. 6akle, %00 kod ugovora o kapariodstupa od na#ela konsenzualizma.Kapara ima najmanje svrhe, a uslovno semože re$i da ima "*. !apara je znak da je ugovor zaključen.

Flavni ugovor nastaje i bez kapare, aliako se dokaže da je data kapara, time jedokazano i da je zaklju#en ugovor.

. !apara služi kao obezbje'enjeispunjenja ugovora i njena svrha je da

podstakne dužnika na ispunjenje obaveze.

/o pravilu, kaparu daje jedan odugovara#a, ali nema smetnje i da je dajuobojica.

. Kad je kaparu dao ugovara# koji jenakon toga ispunio svoju obavezu, tada sekapara ura#unava u izvršenje ukoliko jeistovrsna sa predmetom ugovora. 6akle, uovom slu#aju kapara predstavljadjelimi#no ispunjenje obaveze.

Pravno dejstvo kapare zavisi od toga da li jeobaveza ispunjena u potpunosti, djelimi#no iliuop$e nije ispunjena. (ko je ugovor valjano ispunjen, kapara sevra$a onoj strani koja ju je dala, ili seura#unava u ispunjenje obaveze. (ko je ugovor djelimično ispunjen, savjesnastrana ne može zadržati kaparu ve$ ima mogu$nosti"*. tražiti potpuno ispunjenje ugovora i

naknadu štete pretrpljene zbog neurednogispunjenja1

. tražiti naknadu štete zbog nepotpunogispunjenja obaveze.

(ko ugovor nije ispunjen, u zavisnosti odkrivice ugovornih strana razlikuju se C slu#aja"*. 8ko za neizvršenje nije odgovorna

nijedna strana, kapara se mora vratiti1. 8ko su za neizvršenje odgovorne obje

strane, kapara se takođe vra$a1. 8ko je za neizvršenje odgovorna strana

koja je dala kaparu, druga strana možezadržati kaparu ili tražiti ispunjenjeugovora (ako je ono još mogu$e) inaknadu štete zbog zakašnjenjaispunjenja1

C. 8ko je za neizvršenje odgovorna stranakoja je primila kaparu, druga (nevinastrana) može izabrati jednu od slijede$ihmogu$nosti" (*) tražiti izvršenje ugovora

(ako je još mogu$e) i naknadu štete zbogkašnjenja1 () odustati od ugovora i tražitinaknadu štete zbog neispunjenja1 ()odustati od ugovora i tražiti od drugestrane isplatu dvostrukog iznosa kapare.

'.). aucija

Kaucija (vadium) je određeni iznos novca kojidužnik daje prilikom zaklju#enja ugovora.5govor o kauciji je realan i akcesoran. 8kodužnik ispuni obaveze iz glavnog ugovora,kaucija se po pravilu ura#unava u izvršenjeobaveza, ali se može i vratiti. 5 slu#ajuneizvršenja ugovora dužnik gubi kauciju, i to bez obzira na njegovu krivicu. Kaucija senaj#eš$e daje kod ugovora koji se zaklju#uju putem aukcije ili za primljenu ambalažu kod

ugovora o prodaji.Kaucija se od kapare razlikuje u sljede$em"- kaucija propada bez obzira na razlog

neizvršenja, a kapara samo ako je dužnikodgovoran za neizvršenje ugovora1

- kod kapare povjerilac (nevini ugovara#)ima mogu$nost izbora, a kod kaucije ne1

- kaucija obezbjeđuje samo primaocakaucije, a kapara obje ugovorne strane1

- visina kapare se pod određenimuslovima može smanjiti, a kaucija ne.

'.-. Zaloga

%00 reguliše zalogu kao" (*) založno pravona pokretnoj stvari i () zalaganje potraživanjai drugih prava. %aložno pravo na nekretninama(hipoteka) regulisano je putem %090. Zaloga (ručna zaloga je založno pravo na pokretnoj stvari. Naj#eš$e se zasnivaugovorom, a mnogo rjeđe na osnovu zakona isudske odluke. 5govorom o zalozi dužnik ilineko tre$e lice obavezuju se da $e povjeriocu predati neku pokretnu stvar iz koje se on moženamiriti, ukoliko mu potraživanje ne budeispla$eno o dospjelosti. 6akle, ugovor o zalozi je konsenzualan, a i akcesoran. /ovjerilac sti#ezaložno pravo kad mu stvar koja je predmetugovora bude predata. 6otad on prema drugojstrani ima obligacionopravni zahtjev usmjerenna izvršenje ugovora, tj. na predaju stvari.O?#($ (+*7'*/ (&( može biti svakastvar u prometu kojoj se može odreditivrijednost. %aložiti se može i suvlasni#ki(alikvotni) dio, kao i tuđa stvar. 4tvar koja sezalaže po pravilu mora biti određena, ali se pod određenim uvjetima može založiti igeneri#ka stvar. %alog se može dati za budu$u,kao i za uslovnu obavezu. 0sim stvari, založitise mogu i potraživanja i neka druga prava.S6?#$% (+*7'*/ (&( su zalogoprimac#založni povjerilac$ i zalogodavac #založnidužnik ). %aložni dužnik je naj#eš$e i dužnik izglavnog ugovora, mada to može biti i tre$elice. 7ačin ostvarivanja. 5govara#i u ugovor nemogu unijetu klauzulu prema kojoj $ezaložena stvar automatski pre$i u vlasništvo povjerioca ako njegovo potraživanje ne budenamireno o dospjelosti. 6akle, povjeriocu jezabranjeno da se jednostrano namiri izzaložene stvari, ve$ on od suda može

zahtijevati prodaju založene stvari. 6a bi sestvar mogla prodati, povjerilac prvo moradobiti izvrni naslov, tako što $e kodnadležnog suda podi$i tužbu (založna tužba <actio pigneratia), ishoditi presudu i nakontoga u izvršnom postupku tražiti prodajustvari. %a podizanje tužbe moraju sekumulativno ispuniti pretpostavke"*. povjerio#evo potraživanje mora biti

dospjelo1. dužnik se mora nalaziti u zakašnjenju sa

ispunjenjem obaveze./ravilo da se založni povjerilac namirujesudskim putem ima nekoliko izuzetaka"

*. 8ko bi troškovi javne prodaje bilinesrazmjerno veliki u odnosu navrijednost založene stvari. 5 tomslu#aju sud može odlučiti da povjerilac proda stvar po cijeni koja je utvrđena procjenom stru#njaka ili da je zadrži za sebe po toj cijeni.

. 8ko je u zalogu data stvar #ija cijena je propisana, ugovarači se mogusporazumjeti da povjerilac založenustvar proda po propisanoj cijeni ili da je po toj cijeni zadrži za sebe.

5koliko bi prilikom zaklju#enja ugovora bileugovorena i nedozvoljena klauzula da $ezaložena stvar automatski pre$i u vlasništvo povjerioca (lex commisoria), ugovor bi biovaljan, a ništava bi bila samo ta klauzula.

;eđutim, ako ugovara#i ovakvu odredbuugovore nakon zaklju#enja ugovora o zalozi,tada $e ona biti valjana. 2o se pravda#injenicom da dužnik više nije pod pritiskomzaklju#enja ugovora, a i sama naplata iz predate stvari može uštediti vrijeme i novacugovornim stranama.


8/9

Prava i obaveze iz ugovora o zalozi. /rimarnaobaveza zalogodavca je predaja založenestvari bez materijalnih ili pravnih nedostataka.5 suprotnom, založni povjerilac ima pravotražiti drugu odgovaraju$u zalogu.%aložni povjerilac je založenu stvar dužan#uvati sa pažnjom dobrog doma$ina (!izi#kalica), odnosno dobrog privrednika (pravnalica). 2o zna#i da založenoj stvari mora pokloniti ve$u pažnju nego što bi pokloniosvojim stvarima. 5 slu#aju neispunjenja ovedužnosti, sud na zahtjev zalogodavca možezaloženu stvar oduzeti od zalogoprimca i predati je tre$em licu da stvar drži za ra#unzalogoprimca. 0snovno pravo založnog povjerioca je da se namiri iz založene stvariako njegovo potraživanje ne bude izmireno odospjelosti.8ko je ista stvar založena za obezbjeđenjeviše potraživanja, redoslijed naplate odre'uje se prema vremenu nastanka založnog prava, ane prema vremenu nastanka glavnogobligacionog zahtjeva. Založno pravo na pravima sti#e se ugovoromo prenosu potraživanja na založnog povjerioca. 0vim ugovorom založni dužnik na povjerioca prenosi određeno svoje pravo prema tre$em licu. %aložni dužnik mora svogdužnika pismeno obavijestiti o sklopljenomugovoru o zalogu i naložiti mu da obavezukoju je trebao ispuniti njemu, sada ispunizaložnom povjeriocu. 6a bi se mogla zalagati, prava moraju biti samostalna, prenosiva iimati imovinski karakter (vrijednost).

2. LINA SREDSTVA OBEZBJEENJAUGOVORAKod li#nih sredstava obezbjeđenja, dužnik seobavezuje da $e povjeriocu dati određenustvar (naj#eš$e novac) ukoliko ne ispuni svojuobavezu. 5 li#na sredstva obezbjeđenjaspadaju" ugovorna kazna, jemstvo iodustanica.).'. !govorna kazna

5govornom kaznom dužnik se obavezuje da$e povjeriocu isplatiti određeni nov#ani iznosili mu pribaviti neku drugu materijalnu koristako ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svojeugovorne obaveze. 9isina i na#in određivanjaugovorne kazne su prepušteni ugovara#ima. Naj#eš$e se ugovara istovremeno saugovorom o glavnoj obavezi, kao ta#kaglavnog ugovora. ;eđutim, ugovorna kaznase može regulisati i posebnim ugovorom, s timšto on mora biti u istoj !ormi kao i glavniugovor.5govorna kazna je akcesorne prirode.5glavnom se određuje i pla$a u novcu, alimože se ugovoriti i u drugim stvarima.zuzetak je kod nov#anih obaveza, gdje se

obezbjeđenje postiže pla$anjem zateznihkamata.5govorna kazna se može ugovoriti za slu#ajneispunjenja ili za slu#aj zakašnjenjaispunjenja obaveze. 5koliko je ugovorena zaslu#aj neispunjenja obaveze, povjerilac možealternativno zahtijevati ispunjenje ugovorneobaveze ili isplatu ugovorne kazne. 3ednomizvršeni izbor između zathjeva za ispunjenjemobaveze i isplate kazne je kona#an, a pravoizbora ima povjerilac.Kad je ugovorna kazna ugovorena za slu#aj zakanjenja ispunjenja obaveze, povjerilackumulativno može zahtijevati isplatuugovorne kazne i ispunjenje obaveze. 2akazna naziva se i kumulativnom ugovornom

kaznom.5koliko ugovorne strane nisu precizirale okojoj vrsti ugovorne kazne se radi, smatra seda je ugovorena kazna za slu#aj zakašnjenja.%00 ne reguliše slu#aj kad dužnik pravovremeno, ali neuredno ispuni svojuobavezu. 4matra se da bi u takvom slu#aju

povjerilac imao ista prava kao da se radi ozakašnjenju ispunjenja obaveze.0dnos između ugovorne kazne i naknade šteteregulisan je na na#in da povjerilac ima pravozahtijevati ugovornu kaznu i kad uop$e nije pretrpio štetu. 8ko je šteta ve$a od ugovornekazne, povjerilac ima pravo na cjelokupnunaknadu štete, ali ne može kumulativno tražitii naknadu štete i ugovornu kaznu. Npr, ako jeugovorna kazna =K;, a povjerilac je pretrpio štetu od *. K;, on ima pravo naugovornu kaznu u visini od =K; bezikakvog dokazivanja štete. 0n takođe ima pravo i na naknadu štete u iznosu od dodatnih=K;, ali mora dokazati naknadu štete.;eđutim, povjerilac ni u kom slu#aju ne možetražiti kumulativno puni iznos naknade štete iugovorne kazne (tj.ne može tražiti *.=K;)9isina ugovorne kazne u principu nijelimitirana. ;eđutim, ako ugovorna kazna prelazi Hrazumnu mjeruI, dužnik može odsuda zahtijevati njeno smanjenje. 4ud $ecijeniti visinu ugovorne kazne obzirom navrijednost i zna#enje predmeta obaveze. 5svakom slu#aju, sud ne bi mogao smanjitiugovornu kaznu ispod visine pretrpljene štete.5govornu kaznu treba razlikovati odtzv.IpenalaI. /enali su zakonom propisananaknada koju pla$a ono lice koje ne postupi po pravnoj normi. /enali i njihova visina se propisuju zakonom, a ugovorna kaznasporazumom ugovornih strana. 5govornakazna se može smanjivati, a penali ne.5 slu#aju da je za neispunjenje ili zakašnjenjeispunjenja određene obaveze zakonom propisana određena naknada, a istovremenougovorena i ugovorna kazna, povjerilac nemože zahtijevati i zakonsku i ugovornunaknadu, ve$ samo jednu od njih. /ravo izboraizmeđu ugovorne i zakonske naknade pripada povjeriocu.).). 9emstvo

3emstvo je ugovor zaklju#en između povjerioca i jemca, kojim se jemac obavezujeda $e ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu

dužnika ukoliko dužnik to ne u#ini. 3emac povjeriocu odgovara cjelokupnom svojomimovinom.5govor o jemstvu se može zaklju#iti i protivvolje glavnog dužnika, koji ovdje nijeugovorna strana. 5govor je jednostranoobavezan i dobro#in, jer se njime obavezujesamo jemac i on za svoju obavezu od povjerioca ne dobiva nikakvu protivuslugu.3emstvo može nastati i na osnovu zakona,mada je to rijedak slu#aj, a najpoznatiji takav primjer je jemstvo države za štedne ulogegrađana u bankama.%00 traži da ugovor o jemstvu bude sa#injenu pismenoj !ormi.Kod jemstva glavni dužnik i jemac nisu

dužnici istog ranga. Flavni dužnik odgovarana prvom mjestu, a jemac supsidijarno. /rema%00, povjerilac se za ispunjenje dospjeleobaveze mora prvo pismeno obratiti glavnomdužniku, ostavljaju$i mu istovremenoodređeni rok za ispunjenje obaveze. /o istekutog roka, povjerilac može od jemca tražitiispunjenje obaveze. 6akle, da bi zatražioispunjenje obaveze od jemca, povjerilac nemora prethodno putem suda zahtijevatiispunjenje obaveze od glavnog dužnika.5z supsidijarnost, druga najvažnija osobina jemstva je akcesornost, tj. postojanje obaveze jemca zavisi od obaveze glavnog dužnika. 0dna#ela akcesornosti postoji izuzetak, a to jeslu#aj kad se jemac obavezao povjeriocu za

neko poslovno nesposobno lice. 2u bi se prijemoglo re$i da se radi o zasnivanju samostalneobaveze jemca, nego o postojanju jemstva.3emstvo se može dati za svaku punovažnuobavezu, bez obzira na njen sadržaj. 0simtoga, jem#iti se može i za uslovnu i za budu$uobavezu. Kad se radi o budu$oj obavezi, onamora biti određena.

Jisto li#ne obaveze takođe se moguobezbijediti jemstvom, ali ne istog sadržaja jer #isto li#nu obavezu može ispuniti samodužnik, a ne i tre$e lice. ;eđutim, u ovomslu#aju se može jem#iti za eventualno nastaluštetu koja može nastati ako glavni dužnik neispuni svoju obavezu.8kcesornost jemstva podrazumijeva slijede$e"? obaveza jemca u potpunosti slijedi

sudbinu obaveze glavnog dužnika(postojanje, prestanak, cesija..)

? obim obaveze jemca ne može bitive$i od obaveze glavnog dužnika1

? jem#eva obaveza mora bitikvalitativno ista kao i obaveza glavnogdužnika, (sa izuzetkom strogo li#nihobaveza)1

? jemac odgovara kako za ispunjenjeglavne obaveze, tako i troškova koje je povjerilac u#inio u cilju naplate duga odglavnog dužnika. 3emac uz to odgovarai za svako pove$anje obaveze koje binastalo dužnikovim kašnjenjem ilidužnikovom krivicom, osim ako jedruga#ije dogovoreno.

? položaj jemca ne smije biti slabijiod položaja glavnog dužnika. %bog toga jemac ima pravo povjeriocu isticati sveone prigovore koje bi mogao ista$i iglavni dužnik, a koji se odnose na dug.

8ko jemac umjesto glavnog dužnika ispuniobavezu prema povjeriocu, to potraživanje sasvim sporednim pravima i jemstvima prelazina jemca. 0vdje se radi o zakonskoj personalnoj subrogaciji, jer na jemca potraživanje prelazi ipso iure, bez ikakvogdodatnog akta od strane povjerioca ili glavnogdužnika. %akonska personalna subrogacija u potpunosti odgovara svrsi jemstva. 2a svrha jeobezbjeđivanje povjerio#evog potraživanja, ane oslobađanje glavnog dužnika od obaveze.3emac od glavnog dužnika može zahtijevatisamo onaj iznos koji je on (jemac) platio povjeriocu. Flavni dužnik može jemcu ista$isve prigovore koje je jemac mogao ista$i

povjeriocu prilikom ispunjenja obaveze, kaonpr. zastarjelost potraživanja, oprost duga i sl.5 skladu sa obavezama jemca razlikuje senekoliko vrsta jemstva" obi#no ili supsidijarno jemstvo, solidarno jemstvo, podjemstvo,sajemstvo i jemstvo za naknadu štete jemcu.Kod solidarnog jemstva nema supsidijarnosti i povjerilac ispunjenje svoje obaveze možezahtijevati bilo od glavnog dužnika, bilo od jemca, a može i istovremeno od obojice.7azlika između solidarnog jemstva i solidarneodgovornosti dužnika je u slijede$em"? obaveze solidarnih dužnika su

nezavisne jedna od druge, dok jeobaveza solidarnog jemca akcesorna izavisi od obaveze glavnog dužnika1

? solidarni jemac koji plati dug imaregresno pravo prema glavnom dužnikuu cijelom iznosu obaveze, a solidarnidužnik ima pravo samo na odgovaraju$idio koji otpada na ostale solidarnedužnike.

4olidarno jemstvo je izuzetak a ne pravilo.%bog toga se, ukoliko ništa nije izri#itougovoreno, smatra da se radi o obi#nom, a nesolidarnom jemstvu. zuzetak od ovoga suobaveze nastale na osnovu ugovora u privredi,gdje se prezumira solidarno jemstvo. Podjemstvo je takva vrsta jemstva gdje setre$e lice (podjemac, jem#ev jemac) obavezuje povjeriocu da $e mu ono izmiriti obavezuukoliko to ne u#ini jemac.

Sajemstvo postoji kad se više jemaca obavežuda $e odgovarati za ispunjenje glavne obaveze.2a lica nazivaju se sajemci i odgovarajusolidarno za obavezu glavnog dužnika./ovjerilac može tražiti ispunjenje obaveze od bilo kog sajemca ili od svih njih zajedno, alitek pošto svoje potraživanje nije uspionaplatiti od glavnog dužnika. 4ajemstvo se i


9/9

razlikuje od solidarnog jemstva po tome što jeobaveza sajemaca supsidijarna u odnosu naobavezu glavnog dužnika. 9emstvo za naknadu tete jemcu postoji ondakad se jedno lice obaveže jemcu da $e munaknaditi eventualnu štetu koju bi on (jemac) pretrpio zbog toga što je kao jemac platioglavni dug. 2re$e lice se ustvari obavezuje da$e jemcu naknaditi onaj dio koji on ne bimogao naplatiti od glavnog dužnika uregresnom postupku.3emstvo prestaje kad prestane i glavnaobaveza, a izuzetno u slu#aju da ga povjerilacoslobodi obaveze ili istekom roka ako je jemstvo zaklju#eno na određeni rok.

-. Odustanica

0dustanica je pravo jedne ili obje ugovornestrane da pla$anjem određenog iznosa novcaodustanu od glavnog ugovora. Naj#eš$e seodređuje posebnom klauzulom u glavnomugovoru i to kao pravo jedne strane, ali može biti ugovorena i kao pravo obje strane.8ko rok za odustanak nije određen, ovlaštenastrana može odustati od ugovora dok ne protekne rok određen za ispunjenje njeneobaveze.0dustanica može biti ugovorena zajedno sakaparom. 5 tom slu#aju kapara se javlja kaoodustanica. 8ko odustane strana koja je dalakaparu, tada ona gubi kaparu. 8ko odustanestrana koja je primila kaparu, ona mora vratitikaparu u dvostrukom iznosu.0dustanica se od kapare razlikuje uslijede$em"? odustanica se samo obe$ava i

obi#no se ne daje, a kapara se predajedrugoj ugovornoj strani1

? odustanicom se zasniva pravoodustanka od ugovora, a davanje kapare je znak da je ugovor zaklju#en1

? pravo na odustanicu ima onaugovorna strana u #iju korist je onaustanovljena, dok pravo na kaparu imasamo nevina strana (tj.ona koja nije

odgovorna za neizvršenje ugovora)10dustanica se od ugovorne kazne razlikuje uslijede$em"? odustanicom ovlaštena strana pla$a

određeni iznos novca i nije obaveznadrugoj strani naknaditi štetu. Kodugovorne kazne povjerilac može tražiti inaknadu štete i ugovornu kaznu ako jekazna manja od prouzrokovane štete1

? odustanica se po pravilu ne možesmanjiti, a ugovorna kazna može1

? pla$anjem odustanice raskida seugovor, a ugovorna kazna se možekumulirati sa ispunjenjem ugovora.

/. Pravo zadržavanja

/ravo zadržavanja (ius retentionis) je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraživanjazadrži dužnikovu stvar koja je u njegovom posjedu, sve dok mu ne bude ispla$eno to potraživanje. 8ko dužnik ne ispuni svojuobavezu, povjerilac se može namiriti izzadržane stvari istim postupkom kao založni povjerilac.6a bi se povjerilac mogao koristiti pravomzadržavanja, potrebno je da se ispuneodređene pretpostavke"? povjerio#evo potraživanje mora

biti dospjelo. zuzetak postoji u slu#ajuako je dužnik postao nesposoban za pla$anje. 2ada povjerilac ne mora#ekati dospjelost potraživanja da bi se

poslužio pravom zadržavanja1? pravo zadržavanja može se vršitina pokretnoj ili nepokretnoj stvari kojamora imati određenu prometnuvrijednost1

? stvar mora biti u posjedu povjerioca.

Koneksitet nije uslov prava zadržavanja,odnosno stvar koju povjerilac zadržava nemora poticati iz istog obligacionog odnosa izkojeg povjerilac ima potraživanje premadužniku./ovjerilac se iz zadržane stvari namiruje naisti na#in kao i založni povjerilac, s tim što jedužan da o svojoj namjeri pravovremenoobavijesti dužnika.0d prava zadržavanja postoje izuzeci, tj. povjerilac nema pravo zadržavanja na"

? stvari koje su od dužnika oduzete protiv njegove volje1

? stvari koje su mu predate na#uvanje ili poslugu1

? stvari koje se ne mogu izložiti prodaji1

? punomo$, isprave, legitimacije i sl./ravo zadržavanja može prestati prestankomobaveze ili gubitkom posjeda na stvari koja je predmet zadržavanja.

obligacije - opsti dio - i parcijala

Documents