naslov originala diana palmer the cowboy and the lady€¦ · naslov originala - diana palmer the...
TRANSCRIPT
Naslov originala - Diana Palmer The Cowboy and The Lady
1.
Stajali su jedno naspram drugog, visoki muškarac i vitka plavokosa
devojka i liĉili su na boksere u ringu koji ĉekaju da se oglasi gong i oznaĉi
poĉetak meĉa.
- Nikada! - ponavljala je devojka dok su iz njenih oĉiju boje lešnika
sevale munje. - Znam da nam je taj posao potreban i za tebe ću uraditi sve
- u razumnim granicama. MeĊutim, ovo prelazi te granice i ti to dobro
znaš, Teri!
Teri Blejk je zabrinuto uzdahnuo, okrenuo se i zagledao kroz prozor u
saobraćajnu guţvu koja je bila uobiĉajeni jutarnji prizor u San Antoniju.
Ruke je duboko zavukao u dţepove, a njegova krhka ramena tuţno su se
još više obesila.
- Propašću - rekao je tiho.
- Prodaj jedan od svojih kadilaka - predloţila je devojka gledajući ga u
leĊa.
Nervozno ju je pogledao. - Amanda...!
- Jutros kada sam došla, bila sam Mendi - podsetila ga je uz smešak
nameštajući svoju dugu, platinastu kosu. - Ma hajde, Teri, nije baš tako
loše.
- Nije - sloţio se - pretpostavljam da nije. - Na- slonio se na zid kraj
ogromnog prozora i paţljivo po- smatrao njenu vitku figuru. - Nije
moguće da mu se ne sviĊaš - nastavio je odsutno. - Nema tog muškarca od
krvi i mesa kome se ti ne bi sviĊala.
- Dţejson Vajthol ne spada u tu kategoriju. Kroz njegove vene teĉe
ledena voda s primesama ustajalog viskija.
- Dţejson mi nije ponudio posao, već njegov brat Dankan.
- Ali Dţejs je vlasnik lavovskog dela korporacije, Teri. I on nikada u
ţivotu nije koristio usluge reklamne agencije.
- Ako ţele da prodaju sve to što grade u okviru tog projekta na Floridi,
neku agenciju će morati da angaţuju. A zašto to ne bismo bili mi? - rekao
je i deĉaĉki se osmehnuo. - Uostalom, mi smo najbolji.
- To je ono što mi stalno ponavljaš.
- Potreban nam je taj ugovor - nastavljao je da govori dok je njegovo
lice dobijalo zamišljen izraz. - Da li shvataš koliko je velika imperija
Vajtholovih? - pitao ju je kao da ona nikada ranije nije ĉula za tu
porodicu.
- Samo ranĉ u Teksasu ima dvadeset pet hiljada jutara!
- Znam ja to dobro - uzdahnula je dok su joj sećanja navirala. -
Zaboravljaš da se ranĉ mog oca graniĉio s njihovim pre... - naglo je
zaćutala. - U svakom sluĉaju, mogao bi i sam da odeš tamo.
Pogledao ju je ne skrivajući da mu je neprijatno. - Uh, bojim se da ne
mogu.
ZaĉuĊeno ga je pogledala s drugog kraja prostorije zastrte skupim
tepihom i opremljene modernim nameštajem. - Molim?
- Ništa od posla ako i ti ne poĊeš.
- Zašto?
- Zato što smo partneri - tvrdoglavo je insistirao.
- A povrh toga, Dankan Vajthol neće da razgovara o poslu ako i ti ne
doĊeš. Našu agenciju je uzeo u obzir samo zbog prijateljstva s tobom. Šta
na to kaţeš? Traţio je da mi doĊemo.
To joj je bilo ĉudno. Ona i Dankan su godinama prijatelji, ali budući da
je znala šta njegov brat oseća, bilo joj je ĉudno što insistira da i ona
uĉestvuje u raz- govorima o poslu.
- Ali Dţejs me mrzi - mrmljala je i dalje zaĉuĊena.
- Ne ţelim da idem, Teri.
Pobogu, zašto te mrzi? - zaprepašćeno je pitao.
Ako ni zbog ĉega drugog, onda zato što sam udarila u njegovog bika
vrednog ĉetvrt miliona dolara.
- Molim, molim?
- Pa, zapravo, nisam ja to uradila, već moja majka, ali ona se toliko
plaši Dţejsa da sam ja preuzela krivicu na sebe. Zbog toga mu nisam
postala milija; a bio je veliki šampion.
- Dţejs?
- Taj bik! - uzviknula je i prekrstila ruke na grudi.
- Majka ne moţe da se pomiri sa ĉinjenicom da su stari dani, kada smo
imali novca, zauvek prošli. Ja mogu. Mogu sama da se staram o sebi. Ona
ne moţe. Kada ne bi mogla da boravi po nekoliko nedelja godišnje u
poseti kod Margarete na imanju Kaza Verde, i da se pretvara da je sve po
starom, nisam sigurna da bi izdrţala. - Slegnula je ramenima. - Dţejs me je
u svakom sluĉaju mrzeo, pa sam ga pustila da veruje da sam mu ja
osakatila ţivotinju.
- Kada se sve to izdešavalo? - bio je znatiţeljan Teri. - Ništa nisi
spomenula kada si se vratila s puta... a da, nekoliko nedelja si bila bleda
kao smrt, a ja sam bio van sebe zbog one Francuskinje, manekenke...
Nasmešila se. - Tako je.
Teri je uzdahnuo. - Pa, u svakom sluĉaju, to ništa ne menja. Ako ne
poĊeš sa mnom, izgubićemo ovaj ugovor.
- Mogli bismo svakako da ga izgubimo, ako Dţejs istera svoje -
podsetila ga je Amanda. - Prošlo je svega šest meseci i garantujem ti da on
to nije zaboravio.
Njegove svetle oĉi su se suzile. - Amanda, da li se ti njega zaista plašiš?
Bledo se osmehnula. - Nisam znala da se toliko vidi.
- Pa to je nešto sasvim novo - primetio je ne skrivajući da ga ovo
saznanje zabavlja. - Nisi ti tip neţne ljubiĉice i bio sam nekoliko puta u
prilici da zapazim tvoju narav u punom zamahu. Zašto li se onda nje- ga
plašiš?
Okrenula se i rekla: - E, to je, dragi moj, pravo pitanje. Ali mislim da na
njega nemam odgovor.
- Da li je nasilan?
- Nije prema ţenama. Mada sam videla kada je isprebijao nekog
muškarca.
- Zbog neke ţene? - pitao je znatiţeljno se smeškajući.
Prevrnula je oĉima. - Zbog mene, taĉnije. Jedan od njihovih radnika mi
se pribliţio malo suviše za Dţejsov ukus, pa mu je on zatvorio oko pre no
što ga je otpustio. I Dankan je bio tamo, ali nije ni pisnuo dok nijeDţejs
uskoĉio. Kao i obiĉno, pokušao je da upravlja mojim ţivotom.
- Ja sam mislio da je Dţejs stariji ĉovek.
- I jeste - hitro je odigovorila - ima trideset i tri.
Teri se nasmejao. - Ĉitavih deset više od tebe.
Ljutito je odgovorila: - Vidim da će za tebe ovo putovanje biti veoma
zabavno.
- Sigurno je već zaboravio na bika - pokušao je da je umiri.
- Stvarno to misliš? Morala sam da gledam kako ga Dţejs ubija posle
nesreće. Nikada neću zaboraviti njegov izraz lica i ono što mi je tada
rekao. - Duboko je uzdahnula. - Majka i ja smo posle toga odjurile kao
lude u pozajmljenim kolima koja sam ja vozila.
- Haljina joj se neţno obavila oko vitkih nogu kada se okrenula. - Bilo
je mnogo zabavno, kao kad išĉašiš zglob, veruj mi.
- Zar ne veruješ da je ratna sekira zakopana?
- Sigurna sam da jeste. I Dţejs ju je zakopao, ali duboko meni meĊu
oĉi...
- Kako bi bilo da sada odeš kući i da se spakuješ? - predloţio je sa
smeškom.
- Kući - tiho se nasmejala. - Samo ti moţeš kućom da nazivaš stan s
jednom spavaćom sobom. Majka ga tako mrzi da verovatno zato toliko
vremena provodi u posetama kod starih prijatelja. - Ta vrsta poseta se dru-
gaĉije naziva: ţivot na tuĊ raĉun, a Dţejs ih neprestano tako i naziva. Da
je kojim sluĉajem samo posumnjao da je Beatris Karson, a ne njena ćerka,
vozila auto kojim je bik povreĊen, on bi je zauvek izbacio iz kuće, uprkos
iskrenim protestima svoje majke.
- Ona se sada ne nalazi kod Vajtholovih? - pitao je bojaţljivo Teri.
Amanda je odmahnula glavom. - Sada je proleće, a to znaĉi da je na
Bahamima. - Beatris je imala taĉan raspored koga i u koje doba godine
posećuje. Sada je bila kod Lejsi Benon i njenog brata Risa. Ali uskoro je
dolazila na red Margaret Vajthol, pa se Amanda već pribojavala toga. Ako
se Beatrisi omakne nešto u vezi sa tim glupim bikom, dok bude bila na
ranĉu...
- Moţda će me Dankan zaštititi - mrmljala je sebi u bradu. - Budući da
je njegova ideja da me dovuĉe na Kaza Verde. A ja sam mislila da mi je
prijatelj - nastavljala je da gunĊa.
Teri se igrao fotografijama koje su stajale na njegovom besprekorno
urednom stolu. - Nisi ljuta na mene, zar ne?
Slegnula je ramenima. - Još ne znam. Ali ako Dţejs odbije posao, nemoj
mene da kriviš. Dankan je trebalo da prepusti tebi da to izguraš. Ja ću ti
samo smetati.
- Ne, nećeš. Nećeš zaţaliti što si pošla - obećao je Teri.
Pogledala ga je preko ramena i bledo se osmehnula.
- Upravo to mi je i majka rekla pre šest meseci kada me je nagovorila
da odem na Kaza Verde. Nadam se da su tvoja predviĊanja taĉnija od
njenih.
Kasnije te veĉeri, sedela je sklupĉana u svojoj udobnoj, staroj fotelji i
zurila u vesti na televiziji, ali ih zapravo nije videla. Pogled joj je bio
prikovan za jednu fotografiju u boji na kojoj su bila dva muškarca: jedan
visok, drugi nizak; jedan ozbiljan, a drugi nasmejan. Dţejs i Dankan
snimljeni na stepenicama velikog viktorijanskog zdanja na ranĉu Kaza verde. Negovano zelenilo i ogromni, beli stubovi, široki trem i na njemu
velika stolica za ljuljanje i ljuljaška. Dankan, kao i obiĉno, nasmejan. Dţejs
ĉvrsto gleda u objektiv, a oĉi mu svetlucaju kao modri dragulji. Amanda je
zadrhtala. Ona je napravila taj snimak i taj pogled je njoj bio upućen.
Kad bi samo ovo putovanje moglo nekako da se izbegne, razmišljala je
grĉevito. Kad bi samo mogla da zakljuĉa vrata, gurne glavu pod jastuk i
sve zaboravi. Da je samo njen otac ţiv i da motri na Beatris. Bea je bila kao
dete i beţala je od realnosti kao leptir pred ispruţenom rukom. Nije se ĉak
ni pobunila kada je Amanda na sebe preuzela krivicu za nastradalog bika i
tako navukla Dţejsov gnev na sebe. Samo je sedela i puštala ćerku da
preuzme odgovornost za ono što je majka uĉinila, kao što ju je puštala i
kada su bili u pitanju drugi sliĉni incidenti.
Dţejson je imao razloga da zamrzi njenu majku mnogo pre nesreće s
bikom. MeĊutim, Amanda je bila suviše umorna da bi i o tome
razmišljala. Ĉinilo joj se kao da je ĉitavog ţivota zapravo štitila Beu. Kada
bi se samo pojavio neki dementni ĉovek i oţenio se tom njenom
glavoboljom i poveo je sa sobom na Aljasku ili na Tahiti ili ĉak u Sibir...
Još jedanput je pogledala u fotografiju braće Vajthol pre no što je
zatvorila album. Zašto li je Dankan insistirao da i ona doĊe sa Terijem?
Njih dvoje jesu partneri u agenciji, ali Teri je bio stariji partner i imao je
daleko više iskustva. Namrštila se. Naravno, Margareta ju je volela, pa je
moţda došapnula nešto Dankanu. Nasmešila se. Biće da je to pravo
objašnjenje.
Udobnije se namestila u fotelju i zatvorila oĉi dok je preko televizijskog
ekrana tekao izveštaj o ubistvu koje se nedavno desilo u gradu. Glas
reportera je postajao ĉas tiši, ĉas glasniji i, pre no što je shvatila šta se
dešava, utonula je u san.
2.
Amanda je posmatrala kako aerodromska svetla blešte na horizontu dok
je pilot aviotaksija polako spuštao avion. Ovaj deo Teksasa je dobro
poznavala. Tu je ţivela pre no što je otišla u San Antonio, gde je pohaĊa-
la koledţ. Ovde je provela detinjstvo meĊu stoĉarima, biznismenima i
divljim zumbulima, ali i uz istorijsko naslede na koje je bila ponosna.
Ruke je drţala u krilu, pokušavajući da ih smiri. Volela je ovu zemlju; od
rubova pustinje na zapadu do bujnih pašnjaka na istoku Teksasa preko
kojih upravo preleću. Nije bio dalek put od aerodroma u Viktoriji do Kaza verde, ranĉa Vajtholovih na kome je izniklo i malo naselje nazvano Vajthol
Dţankšn.
- Dakle, ovo je tvoj rodni grad? - pitao je Teri u trenutku kada je mali
avion neţno dotakao stazu.
- Da, Viktorija - nasmešila se, a u sećanje su joj navirale slike iz
detinjstva i neka druga sletanja nekim drugim avionima. - To je
najsrdaĉniji mali grad koji si ikada video. Preci moga oca su se tu naselili
davno, dok je bilo opasno da se jaše bez oruţja. Jedan od Dţejsovih
predaka je pripadao Komanĉima - govorila je odsutno. - Njegov stric je bio
vlasnik imanja Kaza verde, ali ga je Dţad Vajthol, Dţejsov otac, nasledio
dok su mu sinovi bili veoma mali.
- Pretpostavljam da ste se tada sprijateljili? - pitao je Teri.
Pocrvenela je. - Moja majka nije ţelela da se ja s njima druţim. U to
vreme oni su pripadali srednjoj klasi - dodala je jetko - a ona je ţelela da
tu ĉinjenicu nikada ne zaborave. Pravo je ĉudo da joj je Margareta to
oprostila. Dţejs nikada nije.
- Ĉini mi se da sam video tek vrh ledenog brega i da ĉe tu biti kojeĉega
- zakikotao se Teri.
Izašli su iz aviona, pa je Amanda zadovoljno udahnula ĉist vazduh i
zagledala se u beskrajne daljine horizonta nad Viktorijom.
- Nije ovo mali grad - rekao je Teri, prateći njen pogled.
- Ima negde oko šezdeset hiljada stanovnika. Jedan od mojih dedova je
sahranjen na Memorijal skveru, to je ovde najstarije groblje, pa su na
njemu sahranjene mnoge porodice prvih naseljenika. Imamo i muzej,
zoološki vrt, pa ĉak i simfonijski orkestar. Da ne spominjem jedan od
najvaţnijih dogaĊaja: Festival Bahove muzike se odrţava u junu. Imamo i
ostataka starih misionarskih kuća...
- Samo sam izneo jedno zapaţanje, a nisam traţio detaljnu sliku grada
- prekinuo ju je Teri široko se osmehujući.
Uzvratila mu je osmeh. - Zar ne ţeliš da saznaš da se grad nalazi kraj
reke Gvadalupe?
- Hvala - odgovorio je i dlanom zaklonio oĉi od sunca. - Ko će doći po
nas?
Amanda o tome nije ţelela da razmišlja. - Ko bude imao vremena - rekla
je nadajući se da to neće biti Dţejs. - Obiĉno bi Dankan ili Dţejs došli
avionom po nas u San Antonio. Imaju dva aviona i obojica su piloti. Imaju
svoju stazu i hangar. Ali sada je proleće - rekla je kao da je to samo po sebi
dovoljno objašnjenje.
Teri je ţmirnuo. - Kako, molim?
- Sterivanje stoke - rekla je, pa objasnila: - U ovo vreme se stoka
razdvaja i ţigoše. Po pravilu, to je odgovornost upravnika imanja, ali Dţejs
tolika prava nikome ne prenosi. On sve voli da drţi na oku. S druge
strane, to znaĉi da Dankan mora dvostruko više da se angaţuje na svim
poslovima oko nekretnina i ostalog.
- A vreme leti - rekao je Teri stiskajući usne. - Ni- sam o tome
razmišljao inaĉe bih saĉekao do idućeg meseca. Stvar je u tome što nam
zaista treba taj posao. Tokom zime nismo baš mnogo radili, cela privreda
je u zastoju.
Klimnula je glavom, ali ga zapravo nije ĉula. Pogled joj je bio prikovan
za put koji je vodio ka aerodromu, na kome je spazila srebrni mercedes
kako grabi ka njima. Dţejs je vozio srebrni mercedes.
- Izgledaš pomalo preplašeno - primetio je Teri. - Prepoznala si auto?
Klimnula je glavom i osetila kako joj srce ubrzava ritam, dok se srebrni
auto zaustavljao ispred terminala. Vrata su se otvorila a Amanda je glasno
odahnula.
Margareta Vajthol je pošla ka njima, odevena u roze pantalone i u
sandalama, besprekorno oĉešljane sede kose i sa širokim osmehom na licu.
- Drago mi je što te vidim, dušo - govorila je dok je grlila Amandu u
mirisnom oblaku prijatnog parfema i pudera.
- Drago mi je da sam ponovo ovde - slagala je bez oklevanja. - Ovo je
Terens Blejk, moj partner u reklamnoj agenciji u San Antoniju.
- Dobro došli - odvratila je Margareta ljubazno.
- Dankan je objasnio vašu ponudu. Iskreno se nadam da će se Dţejs
sloţiti. To je samo dobar smisao za biznis, ali moj stariji sin ima neke
ĉudne ideje o... nekim stvarima. - Dok je govorila, smeškom se izvi-
njavala Amandi.
- Jedva ĉekam da popriĉam sa Dankanom o ovom poslu - rekao je Teri
ne prestajući da se osmehuje.
- On sad nije tu, ţao mi je - glasio je uĉtivi odgovor. - Morao je da
odleti u San Francisko zbog nekog hitnog posla. Ali Dţejs je kod kuće.
Amanda je osetila kako se nešto u njoj pokrenulo i s mukom se oduprla
ţelji da se istoga trena okrene, uskoĉi u avion i vrati kući. Tako je pošla za
ostalima, dopuštajući da je smeste na prednje sedište, kraj Margarete, dok
je Teri smestio stvari u prtljaţnik i seo na zadnje sedište.
- Vreme je lepo - oglasio se Teri, dok je elegantni auto grabio ka
gradu.
- Ali je godina sušna - uzdahnula je Margareta. Nije se upuštala u
objašnjavanje koliko nevolja suša izaziva na ranĉu. Amanda je to dobro
znala, a onome ko se ne bavi uzgojem stoke, trebalo bi da se objašnjava
ĉitav sat.
- Radujem se što ću videti ranĉ - oglasio se Teri.
Margareta mu se preko ramena osmehnula. - Veoma smo ponosni na
njega. Ţao mi je što ste morali da dodete ekonomskom klasom. Dţejs je
mogao da doĊe po vas, ali Tesa je bila s njim, pa sam pomislila da vam ne
bi prijalo njeno društvo - dodala je, gledajući u Amandu.
- Tesa? - odvratio je Teri.
- Tesa Anderson - odgovorila je Margareta. - Njen otac i Dţejs su
partneri, kao i Dankan, naravno, u tom poslu s nekretninama na Floridi.
- Da li ćemo morati i njega da konsultujemo? - pitao je Teri.
- Ne verujem - odgovorila je Margareta, raspoloţena za razgovor. - On
se uvek slaţe sa onim što Dţejs kaţe.
- Kako je Tesa? - upitala je tiho Amanda.
- Kao i obiĉno - glasio je odgovor. - Veĉito se trudi da bar jednom
rukom drţi Dţejsa.
Amanda se toga sećala. Još dok su bili tinejdţeri, Tesa se trudila da mu
bude za petama. Jednom prilikom Dţejs se ponudio da povede Amandu na
igranku - bila je to neobiĉna ponuda koju je prestrašena Amanda odbila.
Tesa je to iskoristila, pa je Amandi zagorĉavala ţivot kao da je bila njena
krivica što ju je Dţejs pozvao.
- Tesa i Amanda su išle zajedno u školu, u Švajcarskoj - Margareta je
objasnila Teriju.
Amandi se ĉinilo kao da je od tada prošlo sto godina. Njena porodica je
izgubila sve kada je Bob Karson uhvaćen u mutnom poslu sa zemljištem.
Šok je izazvao fatalni srĉani udar i on je umro ostavljajući ţeni i ćerki da
se nose sa sramotom i dugovima. Kada su poverenici namireni, više ništa
nije ostalo. Dţejs je ponudio pomoć. Amanda je još uvek crvenela kada bi
se prisetila kako joj je hladnokrvno izneo svoj predlog. Nikada nikome o
tome nije priĉala. Ali sećanje je ostalo veoma ţivo, a ona je ĉvrsto verovala
da je to njeno odbijanje izazvalo Dţejsov prezir.
Pošto je ranĉ prodat na aukciji, Amanda je, zahvaljujući svojoj diplomi iz
novinarstva, našla posao u agenciji Terija Blejka, gde je ubrzo postala i
partner. Tim poslom je uspevala da prehrani sebe i majku, kada Beu nije
hvatala potrošaĉka groznica, i zahvaljujući majĉinim dugim boravcima
kod bogatih prijatelja. Sav teret je podnosila Amanda, a njena majka ništa.
Bea je volela lepu odeću i obuću i kupovala je impulsivno, mada se uvek
izvinjavala zbog svojih ispada i lila gorke suze ukoliko bi se Amanda na
nju naljutila. Amanda se svakodnevno pitala da li će njena majka ikada da
odraste.
- Pitala sam kako je Bea? - zaĉula je ljubazan Margaretin glas.
- Oh, dobro je - brzo je odgovorila Amanda. - Sada je kod Benonovih.
- Bahami - uzdahnula je Margareta. - Šeširi od slame, neţna muzika i
plaţe prekrivene bleštavim, belim peskom. Volela bih da sam sada tamo.
- Zašto ne odeš?
- Zato što će Dţejson da otpusti gospoĊu Braun ĉim mu prebaci što
nije doruĉkovao, a tek sada sam uspela da zadrţim kuvaricu duţe od tri
meseca. Na ovu ću dobro da pazim.
Teriju je bilo nelagodno pa se zagledao kroz prozor.
- Ĉini se da je teţak ĉovek - nervozno se nasmejao.
- Zavisi od toga kako je raspoloţen - rekla je Margareta. - Dţejson
ume da bude veoma ljubazan. S njim je veoma lako kada spava. Pravi nam
probleme samo kada je budan.
Amanda se nasmejala. - Smrtno ćeš preplašiti Terija.
- Nemoj sada da brineš - odgovorila je Margareta.
- Samo, Teri, vodi raĉuna da nije kraj stada kada mu se obratiš. -
Namrštila se nakratko, pa nastavila: - Na primer, u nedelju veĉe je priliĉno
bezbedno, ako ništa ne krene naopako ili ako...
- Prvo ćemo razgovarati s Dankanom - umirivala ga je Amanda. - On
ne ujeda.
- A ni Tesa mu neprestano ne duva za vrat - odvratila je Margareta u
ţelji da ga malo obodri.
- Moţda će se Dţejs jednoga dana oţeniti Tesom
- rekla je Amanda.
Margareta je uzdahnula. - Nadala sam se, Amanda, da ćeš mi ti jednoga
dana postati snaja.
- Treba biti zahvalan nebesima i na malim stvarima - kroz smeh je
odgovorila. - Dankan i ja bismo te doveli do ludila.
- Nisam mislila na svog mlaĊeg sina - odvratila je Margareta i tako je
pogledala da se Amandi puls ubrzao.
Skrenula je pogied u stranu i rekla: - Dţejs mi nikada neće oprostiti onog
bika.
- To je bilo neminovno. Nisi ti traţila od glupog bika da probije
ogradu.
- Dţejs je toliko bio ljut - prisetila se i pretrnula. - Mislila sam da će
me izudarati.
- Oduvek sam mislila da je bio ljut iz sasvim drugog razloga. Oh, do
vraga. - Margareta je upravo skrenula na dugaĉak prilazni put koji je
vodio ka kući. - Ono je Tesin auto - promrmljala je sebi u bradu.
Amanda je spazila niski ferari parkiran na stazi koja se savijala oko
fontane postavljene ispred velikog, dvospratnog zdanja.
- Barem znaš gde je Dţejs - rekla je nemarno Amanda, mada joj je srce
tuklo dvostruko brţe no obiĉno.
- Da, ali znala sam gde je i kada je Dţipsi bila ţiva, a Dţipsi sam i
volela - odvratila je Margareta osorno.
- Ko je Dţipsi? - upitao je Teri, pa su obe ţene prasnule u smeh.
- Dţejsova keruša - odgovorila je Amanda ne prestajući da se smeje.
Margareta se zaustavila iza crnog auta i ugasila motor. Kuća je bila stara
više od jednog veka, ali i dalje ĉvrsta i prijatna, uprkos klima-ureĊajima
koji su bili postavljeni kraj prozora, zadrţala je autentiĉan izgled. Za
Amandu, koja ju je volela i pamtila od detinjstva, to nije bilo zdanje
Vajtholovih, već, jednostavno, bila je to Dankanova kuća.
- Dankan i ja smo se verali po granama onog hrasta na uglu kuće -
govorila je Amanda Teriju dok su se kretali stazom, oiviĉenom azalejama*,
koja je vodila ka stepeništu za trem. - Jednoga dana se Dankan okliznuo i
pao i da ga Dţejs nije uhvatio, danas bi mu glava bila upola manja.
- I sada se stresem samo kad pomislim šta je moglo da se dogodi - rekla
je Margareta a lice joj je postalo ukoĉeno. - Ti i Dankan ste bili veoma
nemirni, draga moja. Dankan je i danas znatiţeljan. Dţejs je obema
nogama ĉvrsto na zemlji.
Amanda je ĉvršĉe stegla svoju tašnu. Nije volela da razmišlja o Dţejsu, ali
pri pogledu na poznati trem, oţivela su mnoga sećanja. Nisu sve te
uspomene bile prijatne.
- Vaš sin je rekao da sutra moţemo da razgledamo posed - oglasio se
Teri. - Mislio sam da bih veĉeras mogao da upoznam njegovog brata sa
našim naĉinom poslovanja.
- Ukoliko uspete da naterate Dţejsa da sedi dovoljno dugo - nasmejala
se Margareta. - Pitaj Amandu, ona će ti reći koliko je zauzet. Ja moram
unaokolo da idem za njim kad god hoću nešto da ga pitam.
- Barem mogu da jašem - odgovorio je Teri kroz smeh. - Verovatno
mogu za njim da galopiram.
- Sigurno ne onako kako Dţejs jaše - rekla je tiho Amanda.
Margareta je otvorila vrata i uvela svoja dva gosta u kuću. U holu je pod
bio prekriven najboljim parke- tom od borovine i skupocenim
orijentalnim tepihom na kome je dominirala crvena šara. U jednom uglu
se nalazio mermerni sto i na njemu elegantni aranţman od crvenih ruţa iz
velikog ruţiĉnjaka koji se nalazio iza kuće, na jednom kraju bazena.
Na sprat je vodilo veliko stepenište, prekriveno crvenom stazom, s
rukohvatom od tamne hrastovine koja je s godinama postala uglaĉana kao
da je od stakla.
Amanda je dobro znala da se priĉalo kako su u ovoj kući, u davna
vremena, boravile neke od legendarnih liĉnosti starog Zapada. Od tada je
kuća obnavljana i proširivana, ali rukohvat na velikom stepeništu je ostao
kakav je prvobitno napravljen.
Sitna, crnokosa ţena je došla i uzela od Amande lagani dţemper, a za
njom je ušao sitan, crnokosi ĉovek koji je od Terija uzeo putnu torbu.
- Dijego i Marija Lopez - predstavila ih je Margareta samo Teriju, jer
ih je Amanda poznavala. - Oni su stalno sa nama i bez njih ne moţemo.
Na te reĉi su se oboje široko osmehnuli, poklonili i otišli za poslom kako
ukućani ne bi ostali bez posluţenja.
- Hajdemo da popijemo kafu i malo popriĉamo
- rekla je Margareta i povela ih u ogromnu dnevnu sobu zastrtu belim
tepihom i draperijama kraljevsko- plave boje, sa antikvitetnim stolovima
od hrastovine i raskošnim foteljama. - Zar nije smešno da tepih na ranĉu
bude bele boje? Ali ja naprosto ne mogu da odolim ovoj kombinaciji boja.
Sedite, molim vas, a ja idem da kaţem Mariji da ćemo ovde popiti kafu.
Dţejs je sigurno u štalama.
- Ne, nije - zaĉuo se rezak glas iz hola, iza njihovih leĊa, pa je Tesa
Anderson ţustro ušla u sobu s rukama duboko zavuĉenim u dţepove svoje
suknje. U bluzi sa asimetriĉnim izrezom izgledala je kao da je sišla s ne- ke
modne piste. Crna, kovrdţava kosa joj je slobodno padala na ramena,
njene crne oĉi su se sijale kao ţeravice, a maslinasti ten je stvarao
zaĉuĊujući kontrast sa kao krv crvenim karminom.
- Vau - oteo se Teriju šapat dok mu je pogled ostao prikovan za
devojku koja je stajala na masivnim vratima.
Divljenje muškaraca Tesa je prihvatala kao nešto što joj pripada, pa je
nezainteresovano gledala u Terijev neupadljiv stas. Pogledom je potraţila
Amandu i s prezirom odmerila njenu skladnu ali poslovnu odeću.
- Dţejs je napolju, razgleda nov kombajn sa Bilom Dţonsonom - rekla
je Tesa nemarno. - Stari se jutros pokvario.
- Pretpostavljam da se zaglibio u senu - šalila se Margareta koja je
dobro znala da nema dovoljno vlage i da ništa ne moţe da se zaglibi. - Da
li je prestao da psuje?
Tesa se nije nasmejala. - Naravno da ga je to uznemirilo. To je veoma
skupa mašina. Zamolio me je da svratim i da ti kaţem da će kasniti.
- A kada je on to pa stigao na vreme na ruĉak? - odvratila je
Margareta.
Tesa se okrenula da poĊe. - Ţurim. Tata me ĉeka. Ima posla oko prodaje
nekih objekata. - Pogledala je preko ramena u Terija i Amandu. - Ĉujem
da Dankan razmišlja da angaţuje vašu agenciju za naš projekat na Floridi.
Tata i ja bismo, prirodno, hteli da budemo upućeni u te dogovore, budući
da smo uloţili poveću sumu novca.
- Svakako - bez oklevanja je odgovorio Teri.
- Bićemo u kontaktu. Do viĊenja, Margareta - odvratila je nehajno, pa
su njene visoke potpetice hitro zatupkale po drvenom podu. Vrata su se za
njom sa treskom zatvorila i u sobi je zavladao muk.
Margaretine crne oĉi su sevnule. - Kada sam ja to njoj dopustila da me
zove po imenu?
Teri se zagledao u vrhove svojih cipela. - Zvrĉka - promrmljao je sebi u
bradu. - Trebalo je da znam da izgleda suviše jednostavno.
- Ne brini - veselo je odvratila Amanda. - Gospodin Anderson ni iz
daleka nije kao njegova ćerka.
Teri se malo razvedrio, ali Margareta je i dalje nešto mrmljala dok je
izlazila iz sobe da kaţe Mariji da im donese kafu.
Marija je donela kafu na ogromnom srebrnom posluţavniku, u
posudama od starog srebra, zajedno sa šoljicama od najfinijeg porcelana sa
prelepom, starinskom šarom.
Dok je Margareta sipala kafu, Amanda je razgledala elegantne vitrine
duţ zidova koje su izgledale kao mali istorijski muzej Divljeg zapada. U
njima su se na- lazili isluţeni kolt i puška Dţejsovog deda-ujaka, koje je
koristio dok je jahao u pratnji karavana, kao i stari indijanski noţ. Iza
stakla je stajala stara porodiĉna Biblija koju su sa sobom doneli Dţejsovi
preci, kao i jedan oficirski šešir. Ugledala je ĉak i staru lulu mira.
- Nikada ti ne dosadi da ih posmatraš, zar ne? - briţno ju je upitala
Margareta.
Odgovorila je uz smešak. - Nikada.
- I tvoji mogu da budu ponosni na svoje poreklo - rekla je Margareta. -
Da li si uspela da zadrţiš neku od onih francuskih stolica ili nešto
srebrnine?
Amanda je odmahnula glavom. - Samo neke sitnice, naţalost -
uzdahnula je i videlo se da pati. - Nije bilo mesta za njih, osim u trezoru, a
to je veoma skupo... mnogo nam je trebalo za plaćanje raĉuna - tuţno je
dodala.
Teri je ţeleo da joj skrene misli, pa se obratio Margareti: - Priĉajte mi o
ovoj kući - rekao je zainteresovano.
Tu ţelju mu je domaćica sa zadovoljstvom ispunila, tako da im je i posle
jednog sata, ona još uvek priĉala pojedinosti iz daleke prošlosti.
Amanda je uţivala u Margaretinoj priĉi i njenom glasu, pa se i smešak
pojavio na devojĉinom licu i tu ostao sve dok se ulazna vrata nisu
iznenada širom otvorila. Kada se okrenula ka vratima, Amandin pogled se
sreo sa oĉima ĉija se boja skoro nije razlikovala od boje starog srebra.
Dţejs!
3.
Dţejson Everet Vajthol bio je slika i prilika svoga pokojnog oca. Visok i
krupan, oĉiju boje uglaĉanog srebra na licu potamnelom od sunca i sa
gustom, crnom kosom, privlaĉio je paţnju ljudi gde god da se pojavi.
Karirana košulja koju je nosio samo je isticala njegova široka ramena, kao
što su dobro skrojene farmerke isticale mišićava bedra i uske bokove.
Skupe, koţne ĉizme bile su prašnjave, ali im to nije umanjivalo kvalitet.
Opšti utisak je jedino narušavao iznošeni, crni šešir sa širokim obodom
koji je drţao u ruci isto onako kao što je to ĉinio onda kada je Amanda
poslednji put bila u svojoj nezaboravnoj poseti.
Nije bila u stanju da odvoji pogled od njega. Nehotice je posmatrala
njegove oštre crte i pitala se, kao i onda kada je bila sasvim mlada, da li u
njemu ima ikakvih emocija. Izgledalo je kao da je potpuno lišen
sposobnosti da oseti prisnost ili strast.
Bio je uljudan prema Teriju; ĉim je ušao pruţio mu je ruku i kratko i
ljubazno mu poţeleo dobrodošlicu.
- Poznajete mog mlaĊeg partnera, naravno - široko se osmehivao Teri
pokazujući na Amandu koja je sede- la na sofi kraj njega.
- Poznajem je - rekao je Dţejs dubokim i otegnutim glasom, jedva
okrznuvši pogledom njeno vitko telo koje je isticao teget kostim klasiĉnog
kroja.
- Nećemo imati mnogo vremena za razgovor veĉeras - bez ustezanja je
rekao Teriju. - Imam jedan davno ugovoreni sastanak. Ali Dankan bi
trebalo sutra da se vrati, pa ću kasnije, tokom nedelje, nastojati da
pronaĊem malo vremena da sa vama sagledam celu ponudu. Sa onim
osnovnim moţete da me upoznate tokom veĉere.
- Izvrsno! - odvratio je Teri. Bio je u svom najšarmantnijem i
najprijatnijem izdanju i, dok ga je gledala, Amanda nije mogla da sakrije
smešak. Kao i uvek, nije bio u stanju da sakrije kada je traţio neku uslugu.
- Kako ti je majka? - ljubazno je Amandu pitao Dţejs dok je išao ka
baru da svima naspe piće.
Amanda se ukoĉila. - Vrlo dobro, hvala.
- Kome se ovoga meseca nameće? - nastavio je s pitanjima Dţejs.
- Dţejsone! - uţasnuto je uzviknula Margareta. Okrenula se gostima. -
Amanda, ţeliš li da se osveţiš? Teri, hajde da ti pokaţem tvoju sobu. -
Brzo ih je izvela iz sobe, besno streljajući pogledom sina koji joj se našao
na putu.
- Zaista ne znam šta nije u redu s njim - promrmljala je Margareta
kada su se ona i Amanda našle same u lepoj, ţenstvenoj gostinskoj sobi ĉiji
su zidovi bili prekriveni neţnoplavim tapetama. Plavi prekrivaĉ za krevet
bio je dopunjen odgovarajućim jastuĉićima s karnerima, a raskošne, zelene
biljke su rasle iz otmenih mesinganih saksija.
- On se samo ne pretvara, takav je - rekla je Aman- da veselije no što
se osećala. Njegove reĉi su je zabolele baš onoliko koliko je to i ţeleo. -
Uvek se tako ponaša prema meni.
Margareta se zagledala u njene tople, smeĊe oĉi i nasmešila. - Tako treba.
Samo ga ignoriši.
- O, pa kako mogu? - pitala je Amanda trepćući. - On je tako silovit,
tako muţevan, tako... maĉo.
Margareta se zakikotala kao da je mlada devojka. Sela je na ivicu kreveta
i sklopila ruke u krilu, dok je Amanda stavljala u orman svoju odeću koja
se sastojala od nekoliko briţljivo odabranih poslovnih komada.
- Od svih ţena koje poznajem jedino ga ti nemilice ne juriš - rekla je
Margaret. - Znaš, smatraju ga dobrom prilikom.
- I kad bih ga uhvatila, brzo bih ga ispustila - rekla je Amanda
ravnodušno. - Suviše je agresivno muţevan da bi mi odgovarao, suviše
voli da dominira. Mislim da ga se pomalo plašim - priznala je iskreno.
- Da, znam - ljubazno je rekla Margareta.
- Tesa ga se ne plaši. Moţda oni zasluţuju jedno drugo - nastavila je
Amanda i zlobno se osmehnula.
- Tesa! Ako se oţeni tom devojkom, ja ću se preseliti u Australiju i
baviti se odrţavanjem nekog rudnika opala! - zapretila je Margareta.
- Zar je dotle došlo?
- Draga moja, poslednji put kada je pomagala Dţejsu oko prodaje,
dovela je Mariju do suza, a jedna od povremenih sluţavki je dala otkaz bez
najave. Kao što si danas videla, ona preuzima, a Dţejs ne ĉini ništa da je
zaustavi.
- Ovo je tvoja kuća - neţno ju je podsetila Amanda.
Margaretina mršava ramena su se podigla i ponovo pala kao da je time
sve reĉeno. - Tako sam i ja mislila. U poslednje vreme priĉa o preureĊenju
moje kuhinje.
Amanda se igrala dugmetom s jedne od jednostavnih bluza koje je
okaĉila na vešalicu. - Da li su vereni?
- Ne znam. Dţejs mi ništa ne govori. Ako i odluĉi njome da se oţeni,
pretpostavljam da ću ja za to saznati iz vesti na lokalnoj televiziji!
Amanda se tiho nasmejala. - Ne mogu da zamislim Dţejsa kao oţenjenog
ĉoveka.
- Ja nisam mogla da zamislim ni da moţe da bude ovakav kakav je sada
- rekla je Margareta i ustala.
- Mesecima je obuzet poslom, ne ĉuje ono što mu kaţem, toliko je
zauzet da ni dve reĉi iz njega ne mogu da iscedim. Pa ĉak i Tesa - znaš,
ponekad imam utisak da je ona za njega isto što i muva, samo nema
vremena da je otera.
Amanda je prasnula u smeh. Kada bi ih Tesa, onako savršeno
našminkana, nafrizirana i besprekorno odevena u skupu odeću, ĉula da
ovako o njoj govore, si- gurno bi se uţasnula.
Margareta se nasmešila. - Drago mi je da ne primaš k srcu ono što Dţejs
kaţe. Tvoja majka je moja najbolja prijateljica i nije istina ništa od onoga
što on govori.
- Ali jeste - tiho se usprotivila Amanda. - Nas dve znamo da je tako.
Majka još uvek ţivi u prošlosti. Ne ţeli da prihvati da su stvari onakve
kakve jesu.
- To Dţejsu ne daje za pravo da je ismeva. Moraću da popriĉam s njim
o tome.
- S obzirom na to kako na mene gleda, trebalo bi ga prethodno dobro
nahraniti i napiti - predloţila je Amanda.
- Nikada ga nisam videla pijanog - glasio je odgovor. - Mada je
jedanput bio sasvim blizu - rekla je Margareta i znaĉajno pogledala mladu
ţenu pre no što se okrenula da poĊe. - Vidimo se dole. Nema potrebe da
se presvlaĉiš ili udešavaš; još uvek nismo formalisti.
To je prava sreća, razmišljala je Amanda dok je posmatrala svoju
skromnu garderobu. Nekada je nosila dela ĉuvenih dizajnera, od svile i
rukom vezenog organdina. Sada je morala da svede troškove samo na ono
najnuţnije. Paţljivo je kupovala i oslanjala se na svoj prefinjen ukus, pa je
sakupila atraktivnu, mada u skromnoj koliĉini, gardarobu i usredsredila se
na odeću koja joj je potrebna za posao. Nije bilo novca za veĉemju halji-
nu. Pa, dobro, tako nešto joj barem neće biti potrebno.
Istuširala se i obukla belu suknju i lepu marinskoplavu bluzu, a oko vrata
je vezala odgovarajuću maramu kako bi kompletirala jednostavan, ali
privlaĉan izgled. Kosu je sakupila belom trakom i na bose noge obula
tamnoplave sandale. Potom je prsnula malo parfema, nanela malo ruţa i
sišla u prizemlje.
Prvo je ugledala Terija koji je stajao na ulazu u dnevnu sobu sa ĉašom
brendija u ruci.
- Stigla si - osmehnuo se i nestašno odmerio njenu vitku figuru. - Ideš
na jedrenje?
- Baš bih i mogla - odvratila je na isti naĉin. - Da li bi hteo usput da
plivaš i rasteruješ ajkule?
Odmahnuo je glavom. - Patim od akutnog kukaviĉluka koji se ispoljava
u blizini ajkula. Priĉa se da je jedna od njih pojela moju baba-tetku.
Nalik na sunĉev zrak koji se probija u sobu, ušla je u veliku prostoriju i
našla se oĉi u oĉi sa Dţejsom. Njegov uporan pogled bio je uznemirujući i
navodio je njeno sr- ce da se nerazumno ponaša. Oborila je pogled na
tepih.
- Da li si za šeri? - pitao je kruto.
Odmahnula je glavom i prišla bliţe Teriju kao ma-
ĉe koje od velikog maĉka traţi zaštitu. - Ne, hvala.
Teri je svoju mršavu ruku neţno spustio na njeno rame. - Ona je navikla
na kofein - obratio se Dţejsu.
- Ne pije alkohol.
Dţejs ga je pogledao kao da bi mu najradije slomio ĉašu s brendijem koju
je drţao u drugoj ruci. Amanda takav njegov pogled nikada ranije nije
videla.
Okrenuo se pre no što je stigla da ga protumaĉi. - Hajde da sednemo.
Majka će uskoro sići. - Pošao je prvi ka trpezariji, a Amanda se divila
kroju njegovog odela i naĉinu na koji ga je nosio. Bio je privlaĉan. Suviše
privlaĉan.
Uznemirila se kada je shvatila da sedi pored Dţejsa i to toliko blizu da je
stopalom dotakla njegovu ĉizmu dok je sedala. Brzo se povukla, svesna
njegovog raz- draţenog pogleda.
- Reci mi zašto Dankan misli da nam je potrebna reklamna agencija. -
Dţejs je arogantno zapoĉeo razgovor i zavalio se u svoju stolicu, pa su se
napela dugmad na svilenoj košulji koja nije skrivala snaţne mišiće na
njegovim grudima. Dugme na vratu je bilo raskopĉano i dopuštalo je da se
naslute malje koje su
prekrivale bronzanu put. Protiv svoje volje Amanda se setila kako Dţejs
izgleda bez košulje. Prikovala je pogled za bleštavo ĉist tanjir koji joj je
gospoĊa Braun, poštovana Margaretina kuvarica, punila znalaĉki pri-
premljenom hranom. Pohovano meso i velika ĉinija gustog, belog sosa
stavljeni su na sredinu besprekorno belog stolnjaka, kao i puter, kupus,
salata, špargle u holandez sosu, kremasta salata od mešanog povrća,
domaće šaumrolne i ĉinija prţenog krompira. Amanda nije mogla da se
seti kada se poslednji put pred njom našla tako raznovrsna ponuda jela i
shvatila je koliko je mnogo vremena prošlo od tada.
Morala je da proba od svakog jela pomalo i uţivala je u svakom zalogaju,
dok se Terijev prijatan glas širio prostorijom.
Margareta im se pridruţila usred Terijevog izlaganja i, smešeći se, sela na
svoje uobiĉajeno mesto za elegantnim stolom.
- Ţao mi je što kasnim, ali izgubila sam predstavu o vremenu. Na
lokalnoj radio-stanici je u ovo doba program koji ne propuštam.
- Detektivske priĉe - odbrusio je Dţejs. - Nije onda ĉudno što ostavljaš
noću upaljeno svetlo.
Margareta je ponosno podigla glavu. - Mnogi ostavljaju svetlo noću.
- Ali ti koristiš tri lampe - nastavio je Dţejs. Njegove sive oĉi su je
veselo gledale i najednom joj se nasmešio i namignuo. Na taj njegov
osmeh, Amanda je osetila toplinu oko srca. Bio je neodoljiv kada je kori-
stio svoj šarm. Nijedna ţena ne bi mogla tada da mu odoli, ali ona je taj
osmeh videla samo jednom i to veoma davno. Spustila je pogled, pojela
svoju voćnu s.ilatu i uzdahnula.
Teri je i dalje govorio kada se zaćuo telefon i već sledećeg trena Dţejsa
su pozvali, pa je ustao od stola.
Margareta ga je ispratila pogledom. - Kad bismo barem jednom mogli da
jedemo a da nas niko ne ometa! - rekla je poluglasno. - Ako nije neki
problem na ranĉu koji naš menadţer Bil Dţonson ne moţe da reši, onda je
problem sa zaposlenima u nekoj od kompanija ili neki prodavac ţeli da ga
zainteresuje za nov model traktora ili neki ranĉer hoće da mu proda bika
ili neko od novinara traţi informacije o spajanju kompanija. Prošle
nedelje su zvali iz nekog ĉasopisa da pitaju da li se Dţejs ţeni. Rekla sam
im da. Sada jedva ĉekam da mu neko pokaţe taj ĉlanak.
Amanda se smejala do suza. - Pa kako si mogla?
- Šta kako je mogla? - pitao je Dţejs koji se vratio taman da ĉuje samo
taj deo razgovora.
Amanda je samo odmahnula glavom, brišući oĉi platnenom salvetom, a
Margareta je prkosno podigla glavu.
- Opet neka katastrofa? - pitala je sina dok je sedao za sto. - Da li će
svet da zarati ako pojedeš obrok bez prekidanja?
Dţejs je upitno podigao jednu obrvu i pogledao je preko ruba šoljice sa
kafom koju je pio sitnim gutljajima. - Da li bi ti da preuzmeš posao?
- To bih najviše volela - odgovorila je sinu. - Odmah bih sve prodala.
- I tako bi Dankana i mene naterala da gajimo ruţe? - zadirkivao ju je
Dţejs.
Margareta se primirila. - Pa samo kada bismo mogli jedan obrok da
pojedemo na miru, Dţejsone...
- A kako bi ti to podnela? - nastavljao je da se šali. - To se nikada nije
dogodilo.
- Kada je tvoj otac bio ţiv, bilo je još i gore - priznala je i nasmešila se.
- Sećam se da sam jedanput bacila tanjir na njega kada je krenuo da
razgovara s nekim advokatom za vreme boţićnog ruĉka.
- A ja se sećam šta se desilo kada se vratio - podsetio ju je sa smeškom,
a Margareta Vajthol je pocrvenela kao gimnazijalka.
- Oh, uzgred budi reĉeno - zaustila je Margareta, ali pre no što je stigla
da kaţe šta je nameravala, ušla je Marija i saopštila da se javila Tesa i da
ţeli da razgovara sa Dţejsom.
Margareta ga je nemo posmatrala dok je drugi put prolazio kraj nje i išao
ka telefonu u holu. - Zašto ne naruĉiš da ti naprave specijalni tanjir sa
telefonom? Ili još bolje, jestivi telefon, pa da istovremeno moţeš da jedeš i
razgovaraš?
Amanda se od srca nasmejala. Sa Vajtholovima je oduvek biio tako.
Margareta je iste ovakve razgovore vodila i sa Dţadom.
Domaćica je odmahnula glavom i veselo se osmehnula Teriju. - Da li bi
hteo meni da objasniš projekat agencije, Teri? Ja ne mogu da ti dam
ugovor, ali neću usred tvog objašnjavanja da odjurim na telefon.
Teri se nasmejao i zagrizao mirisnu šaumrolnu. - Nema problema,
gospoĊo Vajthol. Ima vremena. Ostajemo ovde ĉitavih nedelju dana.
Tokom kojih ćeš, razmišljala je Amanda, moţda uhvatiti Dţejsa na
desetak minuta. Ali ništa nije rekla.
Posle veĉere svi kao da su nestali. Dţejs je otišao na sprat, a Margareta je
povela Terija da mu pokaţe svoju kolekciju figurica od ţada, pa je Amanda
ostala sama u dnevnoj sobi.
Ispila je kafu i šoljicu spustila na niski sto. Moţda bi bilo dobro da ode u
svoju sobu, razmišljala je napeto. Ako se Dţejs vrati pre ostalih, ostaće
sama s njim, a tu glavobolju nije sebi ţelela. Nikada se nije osećala
spremnom da ostane nasamo sa Dţejsom.
Hitro je krenula ka holu, ali pre no što je stigla do stepeništa, spazila je
Dţejsa kako silazi. Oko vrata je vezao braon kravatu sa zlatnim prugama,
što je isticalo njegovu svilenu košulju, i izgledao je izuzetno elegantno.
4.
- Beţiš? - pitao je i paţljivo je promatrao.
Ukoĉeno je stajala u holu i bespomoćno ga posmatrala. On ju je ĉinio
nervoznom. Oduvek je bilo tako.
- Ja... upravo sam krenula do svoje sobe na minut - zamuckivala je.
Nastavio je da se spušta stepeništem, a njegove ĉizme su prigušeno
udarale po stazi. Kada je sišao, zastao je, onako visok, ispred nje, toliko
blizu da je mogla da oseti miris kolonjske vode i njegovog ĉistog tela.
- Zašto? - pitao je smešeći se podrugljivo. - Da uzmeš maramicu?
- Pre bih rekla štit i nekakav maĉ - odvratila je prikrivajući nervozu
humorom.
Nije se nasmejao. - Nisi se promenila. Ista si mala luda. - Odmerio ju je
pogledom. - Zašto si se vratila ovamo? - iznenada je upitao ledenim
glasom.
- Zato što je Dankan insistirao.
- Zašto? Ti samo radiš za Blejka.
- Ja sam mu partner. Zar nisi znao?
Gledao ju je netremice. - Kako si to uspela? Ili je bolje da ne pitam?
Shvatila je na šta cilja i obrazi su joj se zaţarili. - Ništa sliĉno tome -
odgovorila je stisnutih usana.
I dalje ju je netremice gledao. - Zar? Ja sam ti barem ponudio više od
majušnog udela u trećerazrednom poslu.
Ĉitavo Iice joj je postalo jarkocrveno. - Za tebe ţene nisu ništa drugo do
obiĉne igraĉke koje sede na polici i ĉekaju da ih neko kupi.
- Tesa nije takva - odvratio je okrutno.
- Blago njoj - odbrusila je Amanda.
Zavukao je ruke duboko u dţepove i sa visine ju je pogledao. U tim
sjajnim oĉima je spazila nešto što ju je uznemirilo.
- Smršala si - primetio je Dţejs.
Slegnula je ramenima. - Mnogo radim.
- A šta radiš? Spavaš s gazdom?
- Ne! - planula je Amanda, podigla glavu i zagledala se u njegovo lice.
- Zašto me toliko mrziš? Da li je bik bio toliko vaţan?
Lice kao da mu je postalo još tvrĊe. - Veliki šampion, a ti još pitaš? Od
tebe nisam dobio ĉak ni izvinjenje!
- Da li bi ga to vratilo u ţivot? - tuţno je upitala.
- Ne - odgovorio je, a vilice su mu se stegle.
- Nadam se da nećeš... nećeš dopustiti da to što mene ne voliš stvori
predrasude prema agenciji, zar ne?
- Bojiš se da bi tvoj gazda mogao da propadne?
- Tako nekako.
Spustio je glavu ka njoj. - Zašto mi ne kaţeš istinu? Nije te Dankan
pozvao ovamo. Došla si svojom voljom. - Podrugljivo se smeškao. - Nisam
zaboravio kako si nekada jurila za njim. A sada imaš daleko jaĉe razloge za
to.
Najednom joj se smraĉilo pred oĉima. Godinama se drţala po strani i
sada se osetila sasvim bespomoćnom.
- Idi bestraga, Dţejsone - hladno je rekla dok su iz njenih smeĊih oĉiju
sevale munje.
Kao da se istovremeno zaĉudio i zabavio, obrve su mu poskoĉile iznad
srebrnih oĉiju. - Molim?
MeĊutim, pre no što je uspela da ponovi teške reĉi, zaĉuo se Terijev glas.
- Tu ste vi - rekao je veselo.
- Vratite se ovamo i pravite nam društvo. Rano je za spavanje.
Dţejs ju je gledao kroz poluspuštene kapke i okrenuo se pre no što je
uspela da odgonetne taj njegov neobiĉan pogied.
- Opet izlaziš? - ijubazno je pitala Margareta. - Kuda veĉeras vodiš
Tesu?
- Izlazimo - odgovorio je i sagnuo se da poljubi majku u obraz. - Laku
noć.
Ništa više nije rekao, već je izašao i za sobom zatvorio vrata.
Teri se zagledao u Amandu. - Da li si zaista rekla ono što sam pomislio
da ĉujem?
- To sam i ja htela da pitam - dodala je Margareta.
Amandi je bilo neprijatno, pa je krenula ispred njih u dnevnu sobu. - Pa,
zasluţio je - promrmljala je - zato što arogantno sipa uvrede!
Margareta se razdragano nasmejala i dobro se potrudila da sakrije
tajanstveni sjaj koji joj se pojavio u oĉima.
- Šta je to sa vama dvoma? - pitao je Teri. - Nikada nisam video da se
neko toliko ne podnosi...
- Moja majka je jednom zgodom Dţejsa nazvala kaubojem - odgovorila
je Amanda. - Izgovorila je to u zao ĉas i bilo je veoma uvredljivo, a Dţejs
nikada nije prešao preko toga.
- Dţejs je Amandu nazivao lejdi - nastavila je Margareta sa smeškom. -
Ona je takva bila i ostala je takva. Ali Dţejs je to mislio u drugom smislu.
- Kao u Lejdi Magbet - rekla je Amanda smrknuto.
- Tako bih mu rado skuvala ĉorbu od otrovnih gljiva - nastavila je,
zlobno se osmehujući.
- Polako, devojko - rekao je Teri. - Na sirće se muve ne hvataju.
Amanda se prisetila onoga što je Margareta rekla za Tesu i, kada su im se
pogledi sreli, znala je da se i stara gospoĊa toga setila. Obe su prasnule u
smeh i popravile tmurno raspoloţenje.
MeĊutim, kasnije te iste noći, dok je leţala budna u krevetu, uspomene
su krenule da je progone. Susret sa Dţejsom je pozledio sve stare rane i
ponovo je osetila bol. Širom otvorenih oĉiju, dok je gledala u ĉudne šare
koje je meseĉina stvarala po plafonu, vratila se u mislima sedam godina
ranije: bio je petak i trĉala je duţ ograde koja je odvajala pašnjak njenog
oca od imanja Vajtholovih, smejala se dok je preskakala ogradu na
najniţem delu i posmatrala Dţejsa kako zaustavlja velikog, crnog ţdrepca
i kasa ka njoj.
- Traţiš Dankana? - pitao je ljubazno, ali mu je pogled bio ljutit, a
vilice ukoĉene kao da se nikada neće opustiti.
- Ne, nego tebe - odgovorila je i stidljivo ga pogledala. - Sutra uveĉe
prireĊujem zabavu. Punim šesnaest, znaš.
Gledao ju je tako ĉudno da to nikada nije mogla da zaboravi i pogled mu
je klizio po njenom krhkom telu, dok su njeni obrazi postajali sve
rumeniji i rumeniji. Nikada se nije osećala toliko punom ţivota kao tog
dana, a Dţejs nije mogao da zna da su joj bili potrebni sati i sati da smogne
hrabrosti da ga potraţi. Sa Dankanom joj je bilo lako da razgovara. Sa
Dţejsom je bilo drukĉije. On ju je u isto vreme fascinirao i plašio. U to
vreme je već bio zreo ĉovek i zraĉio je otvorenom ĉulnošću zbog koje su
njene emocije ludovale.
- Pa šta bi htela da ja tu radim? - hladno ju je upitao.
Osmeh je nestao s njenog lica, a i nešto hrabrosti je nestalo s njim. - Ja,
ovaj... ja sam htela da te pozovem na zabavu - jedva je nekako uspela da
izgovori.
Posmatrao ju je ispod oka i preko cigarete koju je krenuo da pripali. - A
šta tvoja majka misli o toj ideji?
- Rekla je da je u redu, što se nje tiĉe - buntovno je odgovorila, ali je
prećutala koliko je morala da se pre- pire sa Beom zbog svoje ţelje da
pozove braću Vajthol.
- Vraga - rekao je Dţejs kome je bilo sasvim jasno da te reĉi nisu
potpuno istinite.
Zabacila je dugu, platinastu kosu, prigušila ponos i tiho pitala: - Da li ćeš
doći, Dţejsone?
- Samo ja? Zar nisi pozvala i Dankana?
- I tebe i njega, naravno, ali Dankan je rekao da ti nećeš doći ako te
liĉno ne pozovem - odgovorila je iskreno.
Povukao je jedan duboki dim, pa ga otpuhnuo u vidu velikog oblaka i
zamišljeno se zagledao u njeno lice puno nade.
- Hoćeš li? - ponovila je pitanje.
- Moţda - odgovorio je odsutno i bez reĉi okrenuo konja, a ona je
ostala da gleda za njim obuzeta beznaĊem i razoĉaranjem.
ZaĉuĊujuće je bilo to što je Dţejs došao na zabavu zajedno s Dankanom i
obojica su bili obuĉeni u savršena veĉernja odela i svilene košulje.
Izgledao je kao da je sišao s modne piste i, na Amandinu ţalost, ĉim je
ušao, okruţile su ga zadivljene tinejdţerke. Njene drugarice su bile mlade
i lepe devojke, lepih manira i moderno odevene. Ni nalik mladoj Amandi
koja je bila suviše stidljiva, pa je stajala u jednom uglu onako plavokosa i
sa punĊicom navrh glave. Njen vrat se iznad izreza haljine ranjivo izdizao,
usne su joj bile meke, a smeĊe oĉi prikovane za Dţejsa, uprkos ĉinjenici da
je Dankan neprestano igrao s njom. S gnušanjem je gledala svoju belu
haljinu od organdina ukrašenu zelenim vezom. Pufnasti rukavi i široka,
nabrana suknja nisu bili dovoljno interesantni da uhvate Dţejsov pogled.
Naravno, govorila je sebi, on ima dvadeset pet godina i sigurno ni mrtav
ne bi dopustio da ga uhvate kako gleda u devojku njenih godina. Ali njeno
srce je ţudelo da je on primeti. Kruto je igrala s Dankanom i drugim
momcima, a pogledom je svuda pratila Dţejsa. Ţarko je ţelela da s njim
odigra makar samo jedan ples.
Poslednji ples je bila neka lagana pesma o izgubljenoj ljubavi, za koju je
Amanda mislila da je prikladna za kraj zabave. Dţejs je nije zamolio za
ples. Samo joj je pruţio ruku i ona je spustila svoju, osećajući kako je
njegovi topli prsti obuhvataju celu. Ĉak je i naĉin na koji je igrao unosio
uzbuĊenje. Drţao je njeno mlado telo uz svoje tako što joj je obe ruke
spustio na struk, a njene ruke su poĉivale na njegovim grudima, dok ih je
muzika Iagano nosila. Još uvek je mogla da oseti skupu kolonjsku vodu na
koju je tada mirisao, toplotu njegovog atletskog tela, snaţne mišiće
njegovih bedara pripijenih uz njena. U njegovoj blizini, njeno srce je
ludovalo. Zastrašujuće emocije su joj oduzimale snagu dok ju je drţao u
naruĉju. Podigla je glavu ka njemu i u oĉima joj se videla ţudnja, a on je
naglo prestao da pleše, uhvatio je za ruku i poveo na neosvetljeni deo
trema.
- Da li je to ono što ţeliš, srce? - pitao je i snaţno je privukao sebi, dok
mu je glas zvuĉao ljutito. - Da vidiš kako se kotiram kao ljubavnik?
- Dţejsone, ja nisam... - poĉela je da se buni.
Reĉenica je ostala neizgovorena, jer su se njegove usne spustile na njene,
snaţno, grubo, okrutno. Privukao ju je još bliţe sebi, dok su se zvuci
muzike preplitali s noćnom pesmom cvrĉaka i udaljenim kreketanjem
ţaba, a ona je osećala samo Dţejsov dah na svom licu. Njegovi zubi su se
bolno zarili u njenu usnu i jauknula je od straha zbog prvog poljupca i
iznenada je shvatila šta znaĉi flert sa odraslim muškarcem. Pretrnula od
straha, osećala je njegovu veliku, toplu ruku kako klizi s njenog struka ka
grudima.
- Kao dodir svile - govorio je izmeĊu poljubaca i potom se malo
odmaknuo kako bi je bolje video. - Pogledaj me; daj da ti vidim lice.
Nesigurno je podigla pogled i odgurnula mu ruku, upalšeno i stidljivo. -
Nemoj - prošaputala je Amanda.
- Zašto ne? Zar me nisi zbog toga pozvala veĉeras? Da vidiš da li ruke
ranĉera mogu da miluju neţno kao ruke dţentlmena?
Istrgla se iz njegovog zagrljaja, a oĉi su joj se ispunile suzama zbog
poniţenja koje je doţivela.
- Ne sviĊa ti se istina? - pitao je kroz smeh i krenuo da upali cigaretu,
sasvim mirno. - Ţao mi je što sam te razoĉarao, malena, ali sada ćemo da
pojasnimo. Ja sam gazda. Ne samo da sam otplatio Kaza verde, već ću od tog
poseda stvoriti legendu. Imaću najveći prokleti posed u Teksasu veoma
brzo, a onda, ako budem i dalje zainteresovan, moţda ti pruţim još jednu
šansu. - Njegov pogled ju je boleo zato što ju je paţljivo posmatrao kao da
je jedno od grla iz njegovog stada.
- Ali, moraćeš malo da se popuniš. Suviše si mršava.
Nije bila u stanju da mu odgovori, nije mogla da naĊe prave reĉi, a i
Dankan ju je spasao, jer se pojavio u pravi ĉas. MeĊutim, nikada više nije
pozvala Dţejsa ni na jednu zabavu i dobro je pazila da im se putevi ne
ukrste. Njemu to nije smetalo, a ona je smatrala da je on zaista mrzi.
Te noći Amanda nije dobro spavala jer su joj san ometali snovi kojih se
nije sećala kada se probudila veoma rano sledećeg jutra. Izvukla se iz
kreveta i obukla iznošeni kućni mantil, a razbarušena duga plava kosa
spuštala joj se niz ramena i leĊa, ĉineći je još lepšom. Stala je kraj prozora i
udisala sveţ, jutarnji vazduh.
Iz razmišljanja ju je trglo kucanje na vratima. Pogled joj je pao na staru
kućnu haljinu i setila se kako je nekada imala jutarnju haljinu od satena
ukrašenu po rubovima krznom iste boje. Slegnula je ramenima. Taj ţivot
je završen. Bio je to samo san i java ga je raspršila.
Otvorila je vrata, oĉekujući da na njima ugleda Mariju, ali pred njom je
stajao Dankan i toplo joj se osme- hivao, dok su njegove smeĊe oĉi
svetlucale na deĉaĉkom licu.
- Dobro jutro, gospo - rekao je veselo.
- Dankane! - uzviknula je i bacila mu se u zagrljaj. Osetila je dobro
poznat miris njegove kolonjske vode.
- Mnogo sam ti nedostajao, zar ne? - rekao joj je u uvo, jer je svega
desetak santimetara bio viši od Amande, za razliku od Dţejsa koji ju je
nadkrivao kao neka velika krošnja. - Ni razglednicu da pošalješ ĉitavih
šest meseci.
- Nisam znala da ţeliš da ti se javim - mrmljala je Amanda.
- Zašto ne bih? Onaj bik što si ga pregazila nije bio moj - kikotao se
Dankan.
- Ne, nego moj - zaĉuo se duboki glas iza Dankanovih leĊa i Amanda
se istog trena ukoĉila.
Oslobodila se Dankanovog zagrljaja, sklonila sa lica slapove duge kose i
zagledala u Dţejsovo kruto lice. Bio je u radnoj odeći, u skupim, ali
izbledelim farmerkama i sivoj košulji koja je savršeno odgovarala boji
njegovih oĉiju. Na glavi je imao svoj iznošeni šešir.
Jedan kraj usana mu se podigao u podrugljiv osmeh.
- Hrabra si kad nisi sama, zar ne? Pokušaj da budeš i kada smo
nasamo.
- Ti prethodno proveri da li si uplatio osiguranje - kroz smešak je
odgovorila.
- Ali, prijatelji - uskoĉio je Dankan - nije to naĉin da se zapoĉne ovako
lepo jutro. Pogotovo što nismo još ni doruĉkovali.
- Zar nismo? Pa tvoj brat me je već dvaputa ugrizao.
Dţejs joj je klimnuo glavom a oĉi su mu opasno sevale. - Polako, dušo, ja
uzvraćam udarce.
- Samo napred - hrabro ga je izazivala.
- Ja biram mesto i vreme - uzvratio je i okrenuo se Dankanu. - Kako je
prošao sastanak?
- Dţenkins je zainteresovan - rekao je Dankan. - Mislim da sam ga
upecao. Sutra ćemo znati. U meĊuvremenu, da li ti je Blejk objasnio šta
agencija moţe da uradi za nas u vezi sa onim projektom na Floridi?
- Kratko i u osnovnim crtama - odgovorio je Dţejs. Izvadio je cigaretu
iz dţepa i zapalio je, a pogled mu se zadrţao na zlatnom upaljaĉu pre no
što ga je vratio u dţep. Amanda se setila onog Boţića kada ga je dobio na
poklon od svog oca.
- Šta ti misliš? - navaljivao je Dankan, gledajući ga pravo u oĉi.
Dţejs ga je posmatrao kroz oblak dima. - Moram bolje da se upoznam s
tim. Mnogo bolje.
- Reklo bi se da će nedelja pred nama biti veoma duga - uzdahnuo je
Dankan
- Za neke od nas mogla bi da bude preduga - glasio je odgovor, a par
srebrnih oĉiju se zaustavio na Amandi. - Ukoliko Lejdi tu situaciju ne
moţe da podnese, onda Blejk moţe lepo svoj predlog da spakuje i vrati
se u San Antonio bez mog potpisa na bilo kakvom ugovoru.
Amanda je bila ljuta na njega zbog ove pretnje, a pri tom joj je bilo još
teţe zato što je znala da se on ne šali. Svoje neslaganje s njom prenosio je
na posao, a bio je dovoljno okrutan da je iz ĉistog prkosa mogao da od-
bije saradnju s Terijem. Dţejs nikada nije blefirao. Nije nikada ni morao.
Ljudi su se uvek na kraju priklanjali njegovom mišljenju.
- Hajde, Dţejs - zapoĉeo je Dankan svoju posredniĉku ulogu, kao i
uvek.
- Imam posla - prekinuo ga je Dţejs. - DoĊi dole do jaruge kada budeš
doruĉkovao da ti pokaţem mla- dog bika kog sam kupio prošle nedelje.
- Mogu li da povedem Amandu? - pitao je Dankan.
Dţejs ga je ljutito pogledao preko ramena. - Ovoga bih ţeleo da saĉuvam
- rekao je kruto i otišao kroz hodnik.
Amanda se ukoĉila i zagledala u njegova široka, mišićava leĊa ne
skrivajući mrţnju. - Volela bih da padne niz stepenice - promrmljala je
crvena u licu.
- Dţejs nikada ne pada, a i kada bi pao, doĉekao bi se na noge -
odvratio je Dankan uz smešak. - Boţe, boţe, kako si se ti promenila.
Nikada ranije mu nisi uzvraćala.
- Sada imam dvadeset tri godine i više me neće koristiti kao otiraĉ -
odgovorila je ledenim glasom.
Dankan je klimnuo glavom i uĉinilo joj se da je spazila trag
samozadovoljstva u njegovim oĉima pre no što su krenuli. - Obuci se i siĊi
- rekao joj je – jedva ĉekam da ĉujem kakvu ste reklamnu kampanju ti i
Blejk pripremili.
- Da li Tesa i njen otac takode treba da budu informisani u vezi sa
kampanjom? - pitala je Amanda.
- Tesa! - progunĊao je. - Zaboravi na nju; o to- me ćemo drugom
zgodom. Dţejsov i moj udeo u investiciji je veći od Andersonovog, pa
ćemo mi imati poslednju reĉ.
- Dţejs će stati uz njih - rekla je uverena da će tako biti.
- On bi mogao i da te iznenadi. Zapravo, kladio bih se da će tako i biti.
Oblaĉi se, devojko, ne gubi vreme!
Salutirala mu je kao vojnik. - Razumem!
Kasnije toga dana, Dankan je poveo goste u obilazak ranĉa na konjima i
vodio je raĉuna o tome da Teri dobije mirnog i sporog konja.
Ranĉ se prostirao u nedogled i bio je opasan urednom ogradom. Štale su
bile ĉiste a konji su se nalazili u još ĉistijim boksovima. Obilazak velikog
imanja je dugo trajao.
- Dţejs u kompjuteru drţi podatke o preko sto hilja- da grla -
objašnjavao je Dankan Teriju dok su posmatrali veliko stado. - Naša je
prednost što ovde moţemo da gajimo jedan deo grla za rasplod, a drugi za
tov. Vaţno je i to što ne moramo da prodajemo stoku pre vre- mena, to
jest pre no što je utovimo.
Teri je samo treptao jer su razgovori o uzgoju stoke za njega bili nešto
sasvim novo, ali Amandi, koja je ovo mesto savršeno dobro poznavala, sve
je bilo zanimljivo.
- Sećaš se kako je onaj stari bik tvoga oca imao obiĉaj da juri pse? -
pitala je Amanda.
Dankan je klimnuo glavom. - Majka je pretila da će ga prodati klanici
zato što je ubio njenog španijela.
- Ponovo je klimnuo glavom. - Prvoklasna govedina je vredela više od
sto hiljada dolara. Mi smo ga zaista pojeli. Osvetoljubiva ţena, ta moja
majka.
- Zar je Dţejs nije spreĉio? - Amanda nije mogla da poveruje u ono što
je ĉula.
- Dţejs za to nije znao - kikotao se Dankan. - Majka mi je zabranila da
mu kaţem. A on je ĉesto bio odsutan sa imanja, jer je obilazio druge
posede, pa nije primetio da ţivotinje nema.
- Šta je uradio kada je saznao?
- Smejao se od sveg srca - odgovorio je Dankan.
- Na sav taj novac...!
- Ĉudno kako se Dţejs drukĉije ponaša prema tebi- primetio je
Dankan. - S njim se nije teško slagati, barem kada smo mi ostali u pitanju.
Amanda je izbegla Dankanov pogled i zagledala se u daljinu. - Zar nisi
obećao da ćeš nam pokazati novog bika?
- Naravno, poĊite za mnom - uzvratio je Dankan sa osmehom.
Obeleţavanje stoke je bilo u punom jeku. Usred galame, rike goveda,
kovitlanja prašine i dovikivanja ka- uboja nalazio se Dţejs Vajthol. Sedeo
je na ogradi i nadgledao poslove. Njegovo interesovanje za ranĉ je ostalo
nepromenjeno, mada je mogao sebi da dopusti da više nikada ne obuĉe
radno odelo i stari šešir. Bio je bogat, uspešan i spretan u finansijskim
poslovima pa je mogao da ih vodi iz svoje luksuzne kancelarije, koja se
nalazila u soliteru u centru Viktorije. Nije morao da radi oko stoke.
Zapravo, za ĉoveka njegovog statusa bilo je neobiĉno da se time bavi.
MeĊutim, Dţejs jeste bio neobiĉan. On je u svojoj bid ţudeo za ţivotom
na otvorenom i kancelarijski poslovi su bili nešto što je morao, ali nije
voleo da radi.
Odmah je spazio Amandu, a ona je ĉak i sa velike udaljenosti mogla da
oseti oštrinu njegovog pogleda. Ispravila se ponosno u sedlu i trudila da
ostane smirena. Nikako nije ţelela da Dţejs sazna kako na nju zaista utiĉe.
- Ne dopusti da te izvede iz takta, Mendi - rekao joj je Dankan
šapatom. - On se okomio na tebe iz ĉiste navike, a ne iz zle namere. Ne
misli on zaista sve to što kaţe.
- Mislio on to ili ne, više mu neću dopuštad da se iskaljuje na meni -
tvrdoglavo je uzvratila.
- Da li je to objava rata? - zadirkivao ju je Dankan.
- Svim raspoloţivim sredstvima - odvratila je Amanda, uhvatila uzde
svog konja jednom rukom, a drugom sklonila kosu sa lica.
- Došao sam da vidim telad - doviknuo je Dankan bratu.
Dţejs je spretno skoĉio sa ograde i krenuo ka njima, zastao je kako bi
skinuo šešir i rukavom prašnjave košulje obrisao znoj sa lica. - Da li si
morao da dovodiš i delegaciju? - pitao je netremice posmatrajući Amandu
i Terija.
- Pomišljali smo da iznajmimo autobus i povuĉemo poljsku kuhinju -
odgovorila je Amanda sa samouve- renim osmehom.
Dţejsov pogled se smraĉio. - Zašto ne siĊeš ova- mo da vidimo koliko si
lepa - presekao je njenu šalu.
- Alergiĉna sam na travu - promrmljala je - i na prašinu. Uţasno je
kada me uhvati.
Dankan se kikotao. - Nepopravljivo dete.
- Kako ti podnosiš prašinu i vrelinu? - upitao ga je Teri. - Da i ne
pominjemo svu ovu buku!
- Zahvaljujući dugoj praksi - odgovorio je Dţejs.
- A i potrebi. Ovo nije lak posao.
- Više se nikada neću ţaliti na cenu govedine - obe- ćao je Teri
zaklanjajući rukom oĉi kako bi bolje video ljude koji su vukli i sortirali
telad za obeleţavanje.
- Zdravo, Hepi! - doviknula je Amanda jednom starom kauboju koji je
spustio šešir iza sede kose i pri- lazio im sporim korakom, Dţejsu iza leĊa.
- Zdravo, Mendi - uzvratio je stari kauboj bezubo se osmehnuvši. -
Hoćeš li da siĊeš i pomogneš da ţigošemo ove mališane?
- Samo ako dobijem finu, debelu šniclu kada za- vršite - šalila se
Amanda. Hepi je nekada bio farmer njenog oca...
- Kako ti je mama? - upitao je Hepi.
Amanda se pravila da ne primećuje podrugljiv
Dţejsov smešak. - Dobro, hvala.
Hepi je klimnuo glavom. - Drago mi je što te vidim - uzvratio je kratko
pošto je spazio oštar Dţejsov pogled. - Bolje da se vratim na posao.
- Iz istih stopa - presekao ga je Dţejs i pogledom ispratio starog ĉoveka
koji se brzo udaljavao.
- Ja sam kriva, Dţejse - rekla je tiho Amanda. - Ja sam mu se prva
obratila.
Nije se obazirao na molećiv ton njenog glasa. - Pokaţi Blejku arapske
konje - rekao je Dankanu. - Njih vredi jahati, ako misli da njegova graĊa
to moţe da izdrţi - dodao je veselo gledajući u Terija na ĉijem se licu
videlo da je već umoran od jahanja.
- Hvala, to bih baš voleo - odvratio je Teri kroz stisnute zube.
Dţejs se zakikotao i na trenutak je tvrdi izraz nje- govog lica postao malo
blaţi. - Nemoj da preteruješ - posavetovao je Terija. - I ovako će ti biti
teško da hodaš. Ima vremena.
Teri je klimnuo glavom. - Hvala - rekao je, ovoga puta, sasvim iskreno. -
Za danas mi je dovoljno ko- nja i jahanja.
- Onda idemo nazad - rekao je Dankan. - Amanda, stigni me! - rekao
je izazivajući je.
- Stani! - zagrmeo je Dţejs.
Amanda je stala tako naglo da je poletela iz sedla kada je snaţna ruka
zgrabila njene uzde i zaustavila konja.
- Nema trkanja - oštro je rekao Dţejs i pogledao u brata. - Ona odavno
nije jahala.
Dankana je sve to zabavljalo. - Ako ti tako kaţeš.
- Nisam ja dete - pobunila se Amanda, gledajući iz sedla visokog
ĉoveka.
On se odozdo zagledao u njene oĉi i u tom njegovom pogledu bilo je
vatre i divljenja. Amanda nije skrenula pogled, već je osetila kako joj
nešto, nalik na strujni udar, prolazi telom.
Dţejsu su se vilice stegle, pa se odmakao i naglo pustio uzde. - Ako se
Samers javi, pošalji nekoga po mene - rekao je Dankanu i otišao meĊu
kauboje i stoku.
Dankan nije progovorio ni reĉi, ali dok su se vraćali kući, videlo se da se
dobro zabavljao. Amandi je bilo drago što je Teri bio suviše zauzet svojim
bolnim mišićima da bi primetio šta se oko njega dešava. Sama pomisao na
onaj jedan Dţejsov pogled naterala je njeno srce da brţe zakuca. Nije u
tom pogledu bilo ni samozadovoljstva ni mrţnje, u njemu se videla glad, a
Amandu je ispunjavalo strahom saznanje da je to ono što Dţejs oseća. Još
od svog šesnaestog roĊendana ona se drţala podalje od njega. Sada je,
konaĉno, bila prinuĊena da, makar samoj sebi, prizna razlog takvog
ponašanja. Suzdrţana i smirena, Amanda nikada u sebi nije osećala
plamen koji je navodio ţene da trĉe za muškarcima. MeĊutim, pri pogledu
na Dţejsa, osećala je baš takav plamen. Tako je to oduvek i bilo bi veoma
opasno ako bi dopustila da Dţejs to sazna. Ako bi saznao, mogao bi da joj
naplati sve one navodne grehe, a ona ne bi mogla da mu odoli. Odavno je
to znala.
Osvrnula se i pogledala ponovo tamo gde se odvijalo ţigosanje. Da Dţejs
nije bio tamo, Amanda bi rado ostala i posmatrala. MeĊutim, zbog Dţejsa
je bila suviše nervozna da bi uţivala. Poterala je kobilu brţe i sustigla
Dankana i Terija.
Ostatak dana Teri je proveo u kući. Svoje dugo, mršavo telo smestio je u
udobnu leţaljku kraj ovalnog bazena, ispod krošnje magnolije, i dremao.
Amanda je za stolom, ispod suncobrana, ćaskala s Dankanom i pijuckala
limunadu, odevena u dugu haljinu za plaţu, bez rukava i sa velikim
prorezima sa strane. Takvu odeću više nije mogla sebi da priušti, a ova
haljina je ostala iz boljih vremena. Bila je bosa, a kosa joj je bila raspuštena
i neţno se njihala na povetarcu. Oko plave vode bazena nalazili su se
grmovi roze, belih i crvenih ruţa, Margaretin ponos i dika.
Amandin pogled je odlutao dalje, preko zelene trave, do male letnje kuće
i njene niske zelene ograde. Deca svih roĊaka i prijatelja su volela tu da se
igraju i sva su se u svoje vreme tu i igrala.
- Šta zaista misliš o kampanji koju smo predloţili?
- pitala je Amanda.
- SviĊa mi se - bez oklevanja je odgovorio Dankan.
- Pitanje je šta Dţejs misli. On nije baš mnogo sklon poslovima s
nekretninama, ali mu je jasno da treba vremena kako bi se prodala ideja o
apartmanskom naselju udaljenom od obala Floride. Većina ljudi ţeli
pogled na more.
Klimnula je glavom. - Moţe da uspe uz dobru reklamu. Sigurna sam -
rekla je tiho.
Dankan joj se nasmešio. - Da li si ti ona ista devojka koja je pre nekoliko
godina otišla odavde, sva nervozna i stidljiva? GospoĊice Karson, ala ste se
vi promenili. Primetio sam to i pre šest meseci, ali sada je razlika još veća.
- Da li sam se zaista toliko promenila?
- Naĉin na koji se suprotstavljaš Dţejsu nešto je sasvim novo. Kao da
ga vuĉeš za uvo.
Obrazi su joj se zaţarili. - Ja to ne vidim.
- Ali ja vidim.
- Zašto si insistirao da dodem ovamo sa Terijem?
- Jednoga dana ću ti reći - obećao je Dankan. - Sada bih hteo samo da
sedim i uţivam na suncu.
- Ja idem da pomognem Margareti da adresira pozivnice za zabavu
koju prireĊuje - Amanda je ustala i poput vile, u dugoj haljini i bosih
nogu, krenula ka kući dok joj se duga kosa boje ţita igrala na povetarcu.
Dankan se oglasio zadivljenim zviţdukom, a ona se krišom nasmešila i
skinula naoĉare za sunce, pa ih gurnula u jedan od dva velika dţepa na
haljini.
Otišla je do sporednog ulaza u kuću kraj kojeg su se bele ruţe puzavice
uspinjale uz bele stubove. Impulsivno je ubrala jedan mirisan cvet baš u
trenutku kada se pred ulazom zaustavio kamionet.
Dţejs je iskoĉio sa suvozaĉevog sedišta drţeći se za ruku koja je krvarila,
pa se krvavi trag širio na rukavu plave karirane košulje.
- Vrati se ti - doviknuo je Dţejs vozaĉu. - Pozvaću Dankana da me
doveze kada ovo prikrpim.
Vozaĉ je klimnuo glavom, okrenuo kamionet i otišao. Amanda je
nepomiĉno gledala u krvavu ruku. - PovreĊen si - rekla je pošto se
pribrala.
- Ako nameravaš da se onesvestiš, skloni se s vrata da proĊem -
govorio je Dţejs dok je grabio ka ulazu.
Odmahnula je glavom. - Neću se onesvestiti. Bolje me pusti da ti to
previjem. Teško da ćeš moći sam, jednom rukom.
- Ne bi mi bilo prvi put - odgovorio je idući za njom kroz kuhinju i
hol do kupatila u prizemlju.
- Ne sumnjam ni najmanje - uzvratila je Amanda. - Mogu u
potpunosti da te zamislim kako ušivaš ranu na leĊima.
- Ti malo derište - smešeći se rekao je Dţejs.
- Nemoj da me vreĊaš ili ću ti zavoj postaviti kako ne treba - govorila
je dok su ulaziii u kupatiio gde mu je Amanda primakla stolicu koja se
tamo nalazila. Skinuo je šešir i spustio ga na pod prekriven plavim i belim
ploĉicama.
Dok je ona u ormanĉiću traţila zavoje i antiseptik, njegov pogled je
prelazio preko njenog vitkog tela. - Vodena nimfa - promrmljao je Dţejs.
Pogledaia ga je ne skrivajući da je iznenaĊena ovom opaskom, ali je
istovremeno i pocrvenela.
- Šta si radila, ureĊivala mi bazen? - pitao je dok je ona puštala vodu i
kvasila komad ĉiste gaze.
- Slušala sam Terija kako jeĉi i moli za brzu i laku smrt - odgovorila je
bledo se osmehujući. - Moraš da skineš košulju - dodala je Amanda.
Otkopĉao je dugmad levom rukom, ne skidajući pogled s njenog profila.
- Tesa bi mi pomogla - primetio je Dţejs.
- Tesa bi ovde na podu leţala bez svesti - odvratila je Amanda.
Njegova ţelja za flertom ju je uznemirila i uplašila. Bilo je to nešto sasvim
novo i uzbudljivo, ali i zastrašujuće. - Znaš da joj je muka ako samo ugleda
krv.
Tiho se zakikotao i sa svojih širokih, snaţnih ramena skinuo umrljanu
košulju koja je nemarno pala na pod.
Okrenula se ka njemu drţeći u ruci gazu, a pogled joj se protiv njene
volje zadrţao na njegovim preplanulim grudima i snaţnim mišicama.
Osetila je kako joj srce u grudima poskakuje. Bio je tako arogantno
muţevan da ju je samo jedan pogled na njega ĉinio sasvim bespomoćnom i
ranjivom.
Dţejsove srebrne oĉi su se suzile. - Zuriš u mene - rekao je mirno.
- Izvini - odgovorila je smušeno i sagnula se kako bi mu oĉistila ranu.
- Duboka je, Dţejs.
- Znam. Samo je oĉisti i izbegavaj nepotrebne ko- mentare - odbrusio
je, dok su mu se mišići stezali i pri najneţnijem njenom dodiru.
- Treba da se ušije - bila je uporna.
- Isto je bilo i sa mnogo prethodnih povreda, pa sam još ţiv -
odgovorio je osorno.
- Nadam se da barem imaš zaštitu od tetanusa.
- Biće da se šališ - procedio je Dţejs.
Dobro je oĉistila ranu, pa je poprskala antiseptikom u spreju.
- Dovoljno je da isprskaš povredu, ne moraš me- ne celog.
- Moram da te isprskam jodom, a to će da peĉe - rekla je iznervirana
njegovim ponašanjem.
Podigao je glavu i paţljivo ju je posmatrao. - Ne bi ti se svidelo kako ja
izravnavam raĉune.
Napravila se da nije ĉula prizvuk pretnje u njegovom glasu i nastavila da
stavlja sterilnu gazu na ranu.
- Volela bih da ovo pogleda lekar.
- Ako poĉne da dobija zelenu boju od tvoje amaterske intervencije,
svakako ću otići do lekara.
Ošinula ga je pogledom, ali je na njegovom licu umesto oĉekivane
pretnje ugledala osmeh. - Od tebe mi krv uzavri, Dţejse - odvratila je
grublje no što je nameravala i nastavila da umotava zavoj oko njegove
ruke.
- Te reĉi mnogo kazuju, gospoĊice Karson - neţno je rekao i
posmatrao kako obrazi poĉinju da joj se rumene.
- Ne na taj naĉin - pobunila se bez oklevanja.
- Stvarno? - pogledao ju je upitno.
Okrenula se i ubrzano poĉela da vraća preostale zavoje na mesto,
izbegavajući da ga pogleda. Bilo je suviše opasno.
- Iz bogatstva u rite - prokomentarisao je dok je procenjivao starost
njene haljine. - Zar tvoj partner ne moţe da ti priušti kvalitetniju odeću?
Svaki mišić joj se ukoĉio. - On mi ne kupuje odeću.
- U to me nikada nećeš uveriti - hladno je odgo- vorio. - Kostimi koje
nosiš nisu polovna odeća. To su najnoviji modeli, devojĉice, a ti toliko ne
zaraĊuješ.
- Kako da te uverim da su stari? - skoro da je vik- nula Amanda. -
Kupujem odeću jednostavnog kroja, pa se na njoj ne vide modni hirovi i
ne izgleda zastarelo.
Povio je ramena kao da ga je ovaj razgovor zamo- rio, pa je uzeo svoju
košulju s poda. - Nisi me ubedila, Lejdi.
- Volela bih da me ne zoveš tako - procedila je kroz zube. - Zašto ne
moţeš da budeš kao Dankan i da me prihvatiš ovakvu kakva sam, a ne da
mi prišivaš koješta?
Pogledao ju je pravo u oĉi. - Zato što ja nisam kao Dankan i nikada
nisam ni bio kao on. - Vilice su mu se stisle. - Još uvek ga ţeliš? Da li si
zato došla s Blejkom?
Podigla je ruke. - U redu. Da, ţelim ga. Jurim za njegovim novcem. Hoću
da se udam za njega i ukra- dem mu sve do poslednje pare i kupim bunde
od hermelina za sve svoje prijateljice! Jesi li sada zadovoljan?
Jedna obrva mu se podigla. - Pre ću te sresti u paklu no što ću te videti
udatu za mog brata - smireno je odgovorio.
Mimo njene volje, pogled joj se zaustavio na njegovim širokim grudima,
a potom krenuo ka njegovom licu koje ne gubi oštrinu ni kada je najbolje
raspoloţen.
- Zašto me toliko mrziš? - tiho je upitala.
Pogled mu se smraĉio. - Dobro ti znaš zašto.
Oborila je pogled. - Davno je to bilo - podsetila ga je Amanda. - I ne
spada u drage uspomene.
- A zašto ne? - zagrmeo je, guţvajući košulju u krilu. - Tada bi ti rešilo
probleme. Bile biste doţivotno zbrinute i ti i tvoja lepršava majka.
- A trebalo je da ţrtvujem jedino svoje samopošto- vanje -
promrmljala je tiho i ponovo podigla pogled.
- Neću ja biti niĉija ljubavnica, Dţejsone, a po najmanje tvoja.
Pogledao ju je kao da ga je ošamarila. - Ljubavnica? - zagrmeo je Dţejs.
Prkosno je podigla bradu. - A kako bi ti nazvao takav odnos? Traţio si da
ţivim s tobom!
- Sa mnom, tako je - uzvratio je Dţejs. - U ovoj kući. Kući moje majke,
prokleta bila! Da li misliš da bi njen smisao za pristojnost dopustio išta
drugo do konvencionalan odnos izmeĊu nas? Ja sam ti predlagao brak,
Amanda. Imao sam i prsten u dţepu, ali ti nisi ostala dovoljno dugo da ga
vidiš.
Verovatno će umiranje biti nalik ovome, pomislila je Amanda, kojoj je
kroz ĉitavo telo prošao snaţan bol nalik strujnom udaru. Brak! Mogla je da
bude ţena Dţejsona Vajthola, da ţivi s njim, da sve deli s njim... do sada je
mogla i sina da mu rodi...
Ugledao je suze u njenim oĉima, pa je okrutan i hladan smešak preleteo
preko njegovih stisnutih usana.
- Da li se to kaješ, dušice? Tako sam se ja tada osećao. Prve moje
investicije su tada tek poĉinjale da donose prihod. MeĊutim, ti nisi htela
da razmisliš malo, zar ne? Samo si me dobro odmerila pogledom i zalupila
mi vrata pred nosom. Bogami si imala sreće pa nisam razbio vrata i krenuo
za tobom.
- Mislila sam da ćeš to uraditi - priznala je tiho, oborivši pogled, dok
joj se srce slamalo. - Ne bih te zbog toga ni krivila. Ali ti si bio toliko
ţestok, a ja sam se plašila tvoje fiziĉke snage. Zato sam pobegla.
Gledao ju je u neverici. - Mene si se plašila? Zašto?
Okrenula se ka ormanĉiću s lekovima. - Bio si veoma grub one veĉeri na
mojoj roĊendanskoj proslavi - podsetila ga je i pocrvenela. - Ti ne moţeš
ni da zamisliš strah koji mlade devojke imaju od muškaraca. Sve što je
fiziĉki kontakt za njih je tajnovito i nepoznato. Dosta stariji od mene, pa i
iskusniji. Kada si me onako hladno pitao da doĊem i ţivim s tobom, jedino
što sam tada mogla da se zapitam bilo je: kako li bi ta noć izgledala.
Zavladala je duga, muĉna tišina.
- Povredio sam te, zar ne? - tiho je upitao. - To sam i nameravao.
Dankan mi je rekao da si me pozvala samo iz pristojnosti i da ne voliš ni
da me vidiš. – Gorko se nasmejao. - Još je natuknuo kako ti misliš da ja ne
znam ni šta bih radio sa ţenom.
Okrenula se ka njemu i zabezeknuto ga pogledala.
- Nisam mu rekla zašto te pozivam. - Oborila je glavu. - Onaj drugi
deo... samo sam zaĉikavala. Zar se svi mi ponekad ne šalimo najviše sa
stvarima koje nas plaše? Ja sam se tebe plašila, ali sam sanjarila o tome
kako bi bilo kada bi me ti poljubio. - Ponovo iriu je okrenula leĊa. - U
snovima je bilo... malo manje grubo nego na javi. - Slegnula je ramenima i
nasmešila se kako bi joj ovo prisećanje lakše palo. - Više nije vaţno. Bili su
to deĉji snovi, a sada sam odrasla.
- Jesi li? - pitao je ustajući i onako visok, u maloj prostoriji, krenuo je
ka njoj podsmešljivo je gledajući, a Amanda je brzo uzmakla za korak. -
Imaš dvadeset i tri godine i još uvek me se plašiš. Neću te ja silovati,
Amanda.
Lice joj se od srdţbe zajapurilo. - Da li moraš toliko da vreĊaš?
- Nisam mislio da će te to uvrediti - hladno je odvratio, skidajući je
pogledom. - Jadna, mala bogatašica. Kakav sunovrat. Koliko je stara ta
odeća na tebi?
- Sluţi svrsi - odgovorila je kao da se brani.
- Jedva. Majka je pominjala da ti treba kupiti nešto odeće dok si ovde.
Oĉito je videla više tvoje gardarobe nego ja. Ali, ne zanosi se, dušice. -
Posmatrao ju je kroz poluspuštene kapke. - Ja neću raditi na polju samo da
bih oblaĉio tebe i onu tvoju majku u svilu i saten. Ako ti je potrebna
odeća, postaraj se da je Blejk obezbedi, a ne moja majka.
Usne su joj zadrhtale. - Radije bih išla gola no što bih prihvatila i
maramicu kupljenu od tvog novca - odgovorila je ponosno.
- Nema sumnje da bi i tvoj momak to voleo - odvratio je oštro.
- On je moj partner! - Ijutito je odbrusila. - Ništa više od toga.
- A nije ni neki jahaĉ - dodao je sa osmehom. - Ako nije u stanju da
savlada onu mirnu kobilu na koju ga je Dankan posadio, kako misli da
savlada tebe?
Ošinula ga je pogledom. - Šta bi tebe zabavljalo da nisam tu da me
vreĊaš?
- Kad smo već kod njega, gde je on?
- Kraj bazena s Dankanom, razgovaraju o poslu.
- Ledeno ga je pogledala. - Što i neće doneti neke rezultate, jer ćeš ti
jednostavno reći: ne.
- I ne pomišljaj da razmišljaš umesto mene, Amanda - smireno je
rekao. - Ne poznaješ me, a nikada me nisi ni poznavala.
Usne su joj bile sasvim suve, pa ih je liznula. - Ti ne dopuštaš ljudima da
ti se pribliţe, Dţejsone.
- Da li bi to ţelela? - pitao je hladno.
- Mislim da ne bih, hvala - promrmljala je i okrenula se. - Već si me
dovoljno izvreĊao.
- Da li je bilo bez razloga? - pitao je prilazeći bliţe.
- Boţe, kada god doĊeš ovamo, eto i katastrofe.
- Nisam namerno udarila bika - rekla je braneći se.
- A ti nisi morao da viĉeš...
- A šta si, kog vraga, oĉekivala da uradim, da padnem na kolena i da se
zahvaljujem? Mogla si da pogineš, budalo mala - grmeo je Dţejs.
- To bi ti savršeno odgovaralo, zar ne? - planula je Amanda i okrenula
mu ponovo leda tako da nije videla izraz njegovog lica. - Htela sam da se
izvinim, ali sam išĉašila zglob na ruci i od bola nisam mogla ni da mislim.
- Išĉašila si zglob i vozila odavde do San Antonija s takvom povredom?
Prokleta mala budalo...!
- Šta je trebalo da uradim, da zatraţim da me povezeš? - uzvratila je
sevajuĉi smeĊim oĉima. - Bio si već ubio bika, pa sam pomislila da bi
pušku mogao na mene da okreneš, ako ne umaknem!
Krenula je da izlazi iz kupatila i nije se osvrtala na to što ju je strogo
pozvao po imenu.
Sustigao ju je u predvorju, uhvatio za ruku i okrenuo licem ka sebi, pa joj
se glava našla u visini njegove brade. Pri pogledu na snaţne, bronzane
mišiće njegovog vrata, osetila je kako gubi snagu.
- Kuda si krenula?
- Da zavedem Dankana, tamo kraj bazena - rekla je umiljatim tonom.
- Zar ne misliš da sam zbog toga došla?
- Nikada se za njega nećeš udati. - Pretio je otvoreno i sraĉunato.
- Ne moram da se udam za njega da bih sa njim spavala, zar ne? -
pitala je i zamahnula svojom dugom, platinastom kosom. - Šta je bilo,
Dţejs, da li ti smeta što bi tvoj brat mogao da uspe u onome u ĉemu si ti
omanuo?
Te reĉi nije trebalo da izgovori. Krenuo je ka njoj skoro bez ikakvog
upozorenja, tako da se brzo okrenula i dala u trk. Osetila je ĉudno
ushićenje zbog toga što je uspela da ga izvede iz takta. Osećala se kao da
udiše ţivot punim plućima.
Otrĉala je u dnevnu sobu i pokušaia da zatvori vrata za sobom, ali nije
bila dovoljno brza. Dţejs je s lakoćom odgurnuo vrata i ušao, a zatim je
vrata nogom zatvorio, pa su se našli odvojeni od ostatka sveta.
Stajao je i gledao je preteći svojim sivim oĉima i izgledao je kao nekakav
paganin koji se pojavio iz daleke prošlosti, sa razdrljenom košuljom i
znojem orošenim grudima.
- Pa da vidimo sada koliko si zaista hrabra - pribliţavao joj se i govorio
sporo dubokim glasom, nastojeći da suzbije bes.
Uzmicala je polako pred njim, dok joj je hrabrost ĉilila pod njegovim
pogledom. - Nisam tako mislila - govorila je bez daha. - Dţejse, nisam
tako mislila!
Amanda je krajem leĊa osetila da joj se ispreĉio sto i sasvim je zaustavio,
a on ju je snaţno šĉepao za ramena tako da je osetila bol.
- Nemoj - molila je pokušavajući da se oslobodi.
- Boli me!
- Ti meni godinama nanosiš bol - rekao je poluglasno, gledajući je
pravo u oĉi. Osetila je kako je svojim snaţnim telom pribija još više uz sto
koji ju je gurao s leĊa. - Da li te je Dankan imao? Odgovori!
- Ne! - viknula je i nastavila šapatom. - Nikada me nije dotakao na taj
naĉin, kunem se.
Primetila je kako grĉ na njegovom licu malo popušta, mada je osetila
kako raste napetost u mišićima njegovih snaţnih nogu na mestima gde su
se naslanjale na njena bedra. Ruke su mu skliznule niz njena leĊa.
Ispod tanke haljine nije imala ništa i mogla je da oseti dodir njegovih
razgolićenih grudi.
- Da li ispod ove pauĉine od tkanine ima još neĉega osim tvoje koţe? -
pitao je šaputavo. - Isti bi osećaj bio i da si u donjem vešu.
- Dţejse! - planula je jer se osetila postiĊeno.
- Ne, nemoj da se opireš - upozorio ju je kada je pokušala da se
oslobodi njegovog zagrljaja. Njegove ruke su se polako kretale preko
njenih leĊa i milovale je, sve niţe, da bi se zaustavile ispod struka i
primakle je još bliţe njegovim bokovima.
- Zar Blejk nikada ne vodi ljubav s tobom? - pitao je znatiţeljno i
paţljivo pratio reakciju na njenom zajapurenom licu i u preplašenom
pogledu. - Suviše si nervozna za ţenu naviknutu na milovanja.
- Moţda sam nervozna zbog tebe - prasnula je Amanda. Ruke su joj se
stisnule u pesnice ali su ostale na njegovim grudima, mada je ţarko ţelela
da pod prstima oseti njegovu preplanulu put. Nozdrve su joj podrhtavale
zbog mirisa njegove kolonjske vode.
- Zbog mene? - ĉudio se neprestano je posmatrajući.
Nervozno se ugrizla za donju usnu. - Prošli put je bolelo - promrmljala je
Amanda.
- Prošli put ti je bilo šesnaest godina i bio sam vraški ljut. Ţeleo sam da
te boli.
- A šta sam ti uradila - pitala je skrušeno - osim što sam grdno
pogrešila i do ušiju se zaljubila u tebe?
Stajao je tako mirno da je na tren pomislila kako je nije ni ĉuo. Rukama
je nakratko nešto snaţnije pritisnuo njeno telo, a uzdah mu se oteo sa
usana.
- Zaljubila se u mene? - tupo je ponovio. - Boţe, beţala si na drugu
stranu svaki put kada bih te pogledao!
- Naravno, uţasno si me plašio! - prasnula je gledajući ga širom
otvorenih oĉiju u kojima je ĉitao prekor. - Znala sam da se ti i moja majka
ne slaţete, pa sam mislila da ti se ni ja ne sviĊam, kao ni ona. Uvek si me
prekorevao ili prodorno gledao.
Pogledom joj je milovao lice i zaustavio se na usnama. - Verovatno
jesam. Doţiveo sam pravi šok kada si me pozvala na svoju proslavu.
Prouĉavala je izraz njegovog lica. - Zašto si došao? - pitala je neţno.
Sporo i teško je slegnuo ramenima. - Ne znam - priznao je Dţejs. - Nisam
bio u elementu. Imao sam iskustva sa ţenama i bio sam naviknut na
znatno prefinjenije ţene od one gomile koja me je te veĉeri doĉekala.
Neka neobjašnjiva ljubomora razlila se Amandinim telom. - To sam
shvatila.
Jedna obrva mu se upitno izvila. - A kako si ti mogla to da znaš? Bilo je
jasno da si nevina. U to vreme sam se pitao koliko si mladića poljubila.
Nisi znala ni da odgovoriš na moj poljubac kako treba.
Oborila je pogled i zagiedala se u njegove grudi kako on ne bi primetio
izdajniĉko rumenilo koje se širilo njenim obrazima.
- Niko me do tada nije poljubio - tiho je rekla. - Ti si... bio prvi. Skoro
da si bio i poslednji - dodala je s notom humora. - Bila sam preplašena
luda. Taj poljubac je bio kao poljubac odrasle osobe.
NepovreĊenom rukom je podigao njeno lice kako mu ništa ne bi
promaklo. - Da li sam ostavio oţiljke na tim mladim osećanjima? - neţno
ju je upitao. - Jedino ĉega sam se posle sećao jeste kako si podrhtavala u
mom naruĉju i kako je tvoje telo bilo meko pod mojim dlanovima. Uĉinilo
mi se da sam te preplašio, ali sam bio suviše ljut da bih mario. Da sam
znao istinu...
- Verovatno da ne bi bilo razlike. Ja... mislila sam da ti nisi neţan
ljubavnik, Dţejsone.
- Zaista? - Ponovo ju je ĉvršće zagrlio i osetio iznenadnu napetost u
njenom telu koja je rasla kako su njegove ruke zastale na njenom struku. -
Moţda je vreme da se pozabavim tim prvim utiskom.
- Dţejsone, ne mislim... - zaustila je Amanda.
- Ššššš - šaputao je spuštajući glavu. - Reĉi su suvišne... posle toliko
vremena, Amanda - nastavio je da šapuće dok su njegove usne doticale
njene i zatim se polako sasvim spustile i taj dodir pretvorile u poljubac
koji joj je oduzeo sposobnost da razmišlja. Njegove ruke su je neţno
zagrlile i privile uz snaţno telo kako bi joj pokazale šta znaju bez reĉi da
joj kaţu.
Nije mogla da poveruje u to što se dogaĊalo usred bela dana, u dnevnoj
sobi u kojoj su prethodne veĉeri sedeli kao potpuni stranci.
Ĉinilo joj se kao da se nekakvim vremeplovom vratila na proslavu svog
šesnaestog roĊendana, ali tadašnji poljubac nije bio ni iz daleka nalik na
ovaj u kome je uţivala. Ovoga puta je bio neţan i znalaĉki ju je ljubio.
Tišinu je remetilo samo njihovo isprekidano disanje; odvajali su se samo
da udahnu, pa su nastavljali da se ljube ponovo i ponovo. Milovala ga je
po grudima, voĊena ţudnjom a ne iskustvom. Imala je potrebu da ga
dodirne, oseti, zapamti konture i toplotu njegovog tela.
Osetila je kako se njegovi prsti kreću ka rajsferšlusu na njenoj haljini.
Poĉeo je da ga raskopĉava kada ga je iznenada, nervoznim prstima,
uhvatila za ruku i zaustavila.
Zaustavio je dah i zagledao se u nju. Pogled mu je bio iskriĉav, a usne
blago oteĉene od dugih poljubaca.
- Ţelim da te gledam - rekao je promuklim glasom. - Ţelim da gledam
u tvoje lice dok te dodirujem.
Kao da joj je munja prošla kroz telo, Amanda je iznenada shvatila da ţeli
njegov pogled koliko i dodir njegovih velikih ruku. MeĊutim, kroz
izmaglicu strasti još uvek je pamtila u kakvim su oni odnosima. Dţejson je
bio njen neprijatelj. On prema njoj oseća samo prezir i dopustiti mu
ovakvu vrstu intimnosti bilo bi ravno samoubistvu.
- Ne - odluĉno je prošaputala.
Malo se odmakao i s visine ju je pogledao. - Zar ćemo da se pretvaramo
da nam je prvi put? - kratko je upitao. - Ţao mi je, dušo, ali sada sam
mnogo iskusniji i svesniji sam ţenskih zamki. Prepoznam ih ĉim ih
spazim.
Obuzeta srdţbom, pokušala je da se oslobodi njegovog zagrljaja, ali
ĉvrsto ju je drţao. - Pusti me! - zapomagala je Amanda. - Ne znam o ĉemu
govoriš!
- Ne znaš? - hladno je odvratio. - Znaš ti svakakve trikove, ali i ne
pomišljaj da ćeš me uhvatiti. Smišljene provokacije mogu biti opasne, pa je
bolje da dva puta promisliš pre no što pokušaš ponovo. Sledeći put ću te
uzeti i nauĉiti sve ono što nisi znala o muškarcima - govorio je oštro dok
je šok koji je proţivljavala bacao sve tamniju senku na njeno lice.
- Neću ti dopustiti - planula je Amanda.
- Zašto da ne? - pitao je uvredljivo naglo je pustivši iz zagrljaja. - Ţene
kao što si ti baš i nisu nešto posebno, zar ne? Pa zašto onda ne ja?
- Mrzim te! - procedila je kroz zube i u tom trenutku je tako i osećala.
Kako se usuĊuje da pravi takve insinuacije?
Dţejson se samo smeškao, ali nije bilo vedrine na . njegovom licu. -
Zaista? Drago mi je, Amanda, ja bih mrzeo pomisao da umireš od
neuzvraćene ljubavi prema meni. Ali, ako se predomisliš, dušice, znaš gde
je moja soba. Samo nemoj da oĉekuješ brak. Znam koliko je tebi i tvojoj
majci oĉajniĉki potrebno da se prehranite - govorio je dok je išao ka
vratima i otvarao ih nepovreĊenom rukom. - Znaš, dušice, ja vam taj
obrok neću obezbediti.
Izašao je i za sobom zatvorio vrata.
- Neću ti dopustiti - planula je Amanda.
- Zašto da ne? - pitao je uvredljivo naglo je pustivši iz zagrljaja. - Ţene
kao što si ti baš i nisu nešto posebno, zar ne? Pa zašto onda ne ja?
- Mrzim te! - procedila je kroz zube i u tom trenutku je tako i osećala.
Kako se usuĊuje da pravi takve insinuacije?
Dţejson se samo smeškao, ali nije bilo vedrine na njegovom licu. -
Zaista? Drago mi je, Amanda, ja bih mrzeo pomisao da umireš od
neuzvraćene ljubavi prema meni. Ali, ako se predomisliš, dušice, znaš gde
je moja soba. Samo nemoj da oĉekuješ brak. Znam koliko je tebi i tvojoj
majci oĉajniĉki potrebno da se prehranite - govorio je dok je išao ka
vratima i otvarao ih nepovreĊenom rukom. - Znaš, dušice, ja vam taj
obrok neću obezbediti.
Izašao je i za sobom zatvorio vrata.
5.
Otišla je u svoju sobu da se osveţi i da vrele obraze umije hladnom
vodom. Pokvasila je peškir hladnom vodom i njime pritisla usne, nadajući
se da će otok da spadne. Na tren je zatvorila oĉi i prisetila se onog davnog
dana kada joj je Dţejson izneo svoj predlog.
Dan je bio sliĉan ovom danu, sunĉan i topao i Amanda je bila sama kada
je ĉula kako se neki automobil pribliţava kući. Izašla je na trem, a Dţejs je
prela- zio po tri stepenika u jednom koraku. Bio je u radnom odelu i bilo
je oĉito da je došao pravo sa ranĉa. Stao je ispred nje i skidao lagano svoj
crni šešir, dok su je njegove srebrne oĉi netremice gledale sa preplanulog
lica.
- Izgledaš kao da si grobaru pobegla sa lopate - grubo je primetio,
prateći uţarenim pogledom obline njenog vitkog tela. - Kako se snalaziš?
Ispravila se prkosno, suviše ponosna da bi mu dopustila da primeti koliki
je teret za nju predstavljala oĉeva smrt, Beino bezumno trošenje, gubitak
imovine, nesreća. Hrabro ga je pogledala u oĉi.
- Snalazimo se - odgovorila mu je i ĉak je uspela malo da mu se
osmehne.
Ali Dţejs, kakav je, na to nije naseo. Sa lakoćom su njegove oĉi gledale
kroz nju kao da je od stakla. Bio je iskusan u voĊenju poslova i naviknut
da se nosi sa daleko lukavijim umovima no što je Amandin, a i dugo su se
poznavali, pa ju je sa lakoćom prozreo.
- Ĉuo sam da moraš i kuću da prodaješ - rekao je bez okolišanja. - S
obzirom na brzinu s kojom tvoja majka troši, ubrzo ćeš morati da prodaješ
i odeću sa sebe kako bi je izdrţavala.
Donja usna joj je izdajniĉki zadrhtala, ali je uspela da je uhvati zubima i
umiri. - Nekako ću se snaći.
- Ne moraš da se snalaziš, Amanda - kratko je rekao. Nekako je ĉudno
oklevao, pa je trebalo da shvati šta se sprema. Ali nije shvatila. - Mogu da
ti olakšam. Platim raĉune, vodim ranĉ. Mogu ĉak da izdrţavam tu tvoju
šupljoglavu majku, mada mi je ta pomisao mrska.
Smušeno ga je gledala. - Šta taĉno traţiš za uzvrat?
- pitala je Amanda.
- DoĊi da ţiviš sa mnom - rekao je Dţejson.
Ove reĉi je doţivela kao hladan tuš. Bilo je to nešto sasvim neoĉekivano,
neprijatno i šokantno. Prebledela je od straha. Plašila se Dţejsona, veoma
ga se plašila. Moţda i ne bi, da je one veĉeri na njenoj roĊendanskoj
proslavi bio neţniji... ali nije, pa se i od same pomisli na to što je od nje
traţio, Amandi ledila krv u ţilama. Nije trošila reĉi na objašnjenja.
Okrenula se pre no što je uspeo da reaguje i utrĉala u kuću, zalupila vra-
ta i zakljuĉala ih za sobom. Sećanje na taj dan se tako ispreĉilo izmeĊu
njih kao nekakva ogromna ograda i niko od njih dvoje se nije usuĊivao da
je preskoĉi.
* * *
Srećom, Dţejson je pomislio da je njena instinktivna reakcija zapravo
gluma. Da je kojim sluĉajem znao pravu istinu, da ona jednostavno nije
mogla da mu odoli, imao bi u rukama oruţje koje bi po svojoj volji mogao
da koristi protiv nje. Nije se usudivala ni da pomisli šta bi se desilo da je
znao pravu istinu.
Osećala je ljubav prema njemu i bila je potpuno svesna tog osećanja. U
istom trenu je imala potrebu da se smeje i da plaĉe, da otrĉi do Dţejsa
raširenih ruku i da mu ponudi sve, da deli ţivot s njim, da mu raĊa decu...
Oĉi su joj se ispunile suzama. Tesa će mu to pruţiti. Podariće mu
savršene sinove savršene pameti, uvek uredne i pristojne, da stoje
unaokolo kao statue. Tesa će se za to postarati, a Dţejs je suviše zauzet da
bi se time bavio. On ţeli naslednike, a ne ljubav. U njego- vom reĉniku
nema mesta za tu reĉ.
Zašto je baš u Dţejsa morala da se zaljubi, pitala se i traţila odgovor.
Zašto ne u Terija, ili Dankana, ili u nekog od onih mladića s kojima je
izlazila proteklih godina? Zašto je to morao da bude ovaj ĉovek, jedini
koga ne moţe da ima? Njeno ţalosno srce bi uvenulo zbog Dţejsovog
nemara.
Dobro je što ona i Teri odlaze krajem nedelje. Sada kada je znala zašto
oseća strah prema Dţejsu, moţe da ga se kloni. Moţe da ode i da ga više
nikada ne sretne. Navrle su joj suze, vrele i gorke. Kako je teška i sama
pomisao na to da ga više nikada neće videti. No, njegova blizina bi joj
donela još veće muke.
Odluĉno je obrisala suze. Presvukla laganu haljinu i obukla farmerke i
roze bluzu. Nemarno je ugurala haljinu u kofer, zariĉući se da je više
nikada neće obući. Dok je savijala haljinu, osetila je slab miris Dţejsonove
kolonjske vode koji se zadrţao na tkanini.
Margareta je, u svojoj sobi na drugom spratu, ţurno ispisivala adrese na
kovertama s pozivnicama kada joj se Amanda pridruţila.
- Zdravo, dušo, dosadilo ti sunĉanje? - upitala je ljubazno Margareta i
prekinula da piše.
- Moglo bi se reći. Pošla sam da ti pomognem, ali sam naišla na Dţejsa,
pa sam se zadrţala da mu previjem povredu.
Margaretino lice se u trenutku promenilo. - Da li mu je dobro?
- Da, povredio je samo ruku - odgovorila je Amanda, zapaţajući kako se
strah povlaĉi iz Margaretinih oĉiju. - Nisam saţnala kako se to desilo.
Pretpostavljam da je krivac neka od krava.
- Te odvratne ţivotinje - uzvratila je Margareta.
- Ponekad mi se ĉini da svi muškarci u našoj familiji imaju više
razumevanja za svoju stoku no za svoje ţene. To jedino ne vaţi za
Dankana, hvala bogu.
Amin, pomislila je Amanda dok je udobnu stolicu, koja je stajala kraj
prozora, privlaĉila ka Margaretinom pisaćem stolu.
- Dţejs ti je dopustio da mu previješ povredu? - pitala je Margareta. -
Mislila sam da mala Tesa neprestano ide za njim da mu se naĊe u takvim
situacijama.
- Oĉito da nije tako - odgovorila je nadajući se da se na njenom licu
neće videti trag onoga što se zaista desilo. MeĊutim, nije znala da su joj
usne još uvek blago oteĉene od poljubaca i da je na njenom obrazu ostao
trag od oštre muške brade.
Margareta se napravila da to ne primećuje. - Sigurno hoćeš da mi
pomogneš? - pitala je, pruţajući joj koverte i list hartije sa imenima i
adresama.
- Naravno. - Amanda je uzela penkalo i poĉela da ispisuje adrese.
- Dţejs nije imao ništa protiv toga da izigravaš bolniĉarku? - neţno je
pitala Margareta.
- U poĉetku se bunio.
- Ti ćeš, naravno, doći na zabavu. Ove pozivnice neoprostivo kasne,
ali namenjene su malom broju prijatelja, za koje sam sigurna da će doći,
bez obzira na to što će ih dobiti u zadnji ĉas. Zabava će se odrţati kod
Salivenovih zato što oni imaju veliku balsku dvoranu koju mi nemamo.
Amanda je klimnula glavom, prisećajući se ogromnog i prelepog zdanja
u kome ţive Salivenovi, ali i njihove gostoprimljivosti. - Znaš da ne mogu
da doĊem - ljubazno je odgovorila.
Margareta ju je pogledala s razumevanjem. - Daću ti ja haljinu.
- Ne! - uzviknula je uţasnuto Amanda, jer iz misli nije mogla da
odagna Dţejsovu pretnju.
MeĊutim, Margareta se već bila ponovo usredsredila na pozivnice, pa se
i Amanda posvetila tom poslu, nesvesna blagog osmeha koji je titrao na
licu starije ţene.
* * *
Dankan i Margareta su bili sami u trpezariji za doruĉkom kada je
Amanda sišla posle neprospavane noći. Dţejs je, kako joj je reĉeno,
odavno otišao u kancelariju i bio je veoma loše volje.
- U poslednje vreme je sve gori i gori - primetio je Dankan, smešeći se
Amandi koja je sedala kraj njega.
- Da ne znaš moţda ti zašto je tako?
Pokušala je da sakrije rumenilo svojih obraza tako što se nagla nad veliku
šolju kafe. - Ja? Zašto?
- Pa, oboje iz tajnovitih razloga niste sišli na veĉeru. Tebe je muĉila
glavobolja, a Dţejs je imao neka hitna posla.
Margareta je takoĊe bila sumnjiĉava, pa joj se jedna obrva upitno
podigla, isto onako kao kod njenog starijeg sina. - Da li ste se ti i Dţejs
juĉe svaĊali? - pitala je blago.
- Veoma je opasno puštati njih dvoje u istu prostoriju - šalio se
Dankan. - On sikće na nju, a ona uzvraća. Neka je bog u pomoći onome
ko se izmeĊu njih zadesi.
- Gde li je Teri? - pitala se Amanda stavljajući na tanjir kajganu i mali
komad kobasice.
- Nas dvojica smo sinoć do kasno razgovarali o kampanji - objasnio je
Dankan. - Verovatno se uspavao. Ja danas moram zbog posla da letim za
Njujork. - Ispio je kafu, spustio paţljivo šolju i zagledao se u Amandu. -
Dţejs je pristao da razgovara veĉeras sa Terijem.
- Zar? Baš lepo - promrmljala je Amanda.
Dankan ju je paţljivo posmatrao i nisu mu promakli njeni tamni
podoĉnjaci.
Margareta je završila sa doruĉkom i spustila salvetu kraj tanjira, pa
zadovoljno podigla šolju sa kafom. - Kako je lepo kada obrok proĊe bez
prekidanja. Dankane, doruĉak s tobom je pravo blaţenstvo.
- Moj udeo u poslovima je manji i beznaĉajniji - podsetio ju je mlaĊi sin.
Ove reĉi su podsetile Amandu na ono što je Dţejs rekao i nesvesno se
namrštila.
Margareta je sevnula pogledom. - Ja ţelim svega toga da se oslobodim.
Osim malog dela ranĉa. U stara vremena nismo bili toliko bogad, ali smo
mogli da sednemo za trpezu i da nikoga zbog posla ne zovu. Dţejs se nije
toliko naprezao.
- Misliš? - neţno je upitao Dankan. - Oboje zna- mo da jeste i tada.
Margareta mu se setno osmehnula. - A šta ti misliš da će biti krajnji
rezultat?
- Mislim da postoje veliki izgledi za uspeh - zavereniĉki je odgovorio i
podigao šolju sa kafom kao da nazdravlja.
- Vas dvoje vodite neki ĉudan razgovor - primetila je Amanda izmeĊu
dva zalogaja.
- Izvini, dušo, neke stare dileme - rekla je Margareta.
- Hoćeš da poĊeš u Njujork sa mnom? - iznenada je Amandu upitao
Dankan. - Idem samo na jedan dan.
Oĉi su joj zasijale. Mogućnost da provede jedan bezbriţan dan bila je
oĉaravajuća, naroĉito zbog toga što se oĉajniĉki trudila da izbegne
Dţejsona.
- Stvarno?- upitala je kao tinejdţerka, ali joj je oduševljenje ubrzo
splasnulo. - Oh, šta ću sa Terijem?
- Biće njemu sasvim dobro sa mnom - veselo je od- vratila Margareta.
- Brinuću se ja o njemu umesto tebe, a većeras će on i Dţejs razgovarati o
poslu. Pa zašto ne podeš, dušo? Prijaće ti malo razonode.
- Ako nemaš ništa protiv...
- Idi i lepo se obuci - rekao je Dankan široko se osmehujući. - Dajem ti
pola sata.
- Vaţi! - uzbuĊeno je uzviknula Amanda. Ustala je od stola i poţurila
na sprat. Osećala se kao da je ponovo dete. Bila je zaboravila kako je to
kada si dovoljno bogat da moţeš kada hoćeš da odeš kuda hoćeš. Za
Vajtholove je to bila sasvim normalna stvar, kao što je nekada bila i za
Amandu, ali ti dani su odavno prošli. Sada mora da vodi raĉuna o svakom
izdatku, ĉak i za namirnice. Putovanja i odmori su nešto što više sebi ne
moţe da priušti.
Obukla je belu haljinu sa cvetnim dezenom, koja se širila od struka, lep
komad odeće koji je našla na rasprodaji u nekom malom butiku prošle
jeseni. Prebacila je preko ramena lagani, pamuĉni dţemper i brzo nazula
sandale. Jedva da je zastala da proveri šminku i doda još jednu šnalu u
kosu skupljenu u punĊu. Izašla je iz sobe, ali je morala da se vrati po
novĉanik koji je u ţurbi zaboravila. Nije imala više od nekoliko dolara, ali
se bolje osećala kada je nešto novca imala uz sebe.
Ţurno je sišla niz stepenice i spazila Terija koji je uspeo da siĊe na
doruĉak. Izgledao je pospano i malo mamurno, ali se Amandi nasmešio uz
pozdrav.
- Zdravo - uzvratila je Amanda. - Napuštam te i idem u Njujork, okej?
- Naravno. Lepo se provedi. Ja ću kraj bazena da razradujem prodaju.
- Samo nemoj da upadneš - uzvratila je Amanda.
- Ne ume da pliva - objasnila je ostalima kroz smeh.
- Nismo svi kao ti pa da se ponašamo kao ribe u vodi - glasio je Terijev
odgovor.
- Ako si spremna... - rekao je Dankan oblaĉeći sako.
- Više nego spremna - odgovorila je Amanda.
Dankan ju je odmerio pogledom i malo se namrštio kada je ugledao
dţemper. - Dušo, velika je razlika izmeĊu Teksasa i Njujorka, a vraćamo
se uveĉe kasno. Da li si sigurna da će ti dţemper biti dovoljan?
Amanda je klimnula glavom, suviše ponosna da prizna da je jedini topliji
komad odeće koji ima ostao u San Antoniju i da je u takvom stanju da
moţe da posluţi samo do najbliţe samoposluge.
- Pozajmiću ti svoj mantil - rekla je bez oklevanja Margareta. -
Dankane, to je odeća koja nije baš zgodna za pakovanje.
Amanda joj je bila zahvalna jer je znala da je Margareta svesno ţelela da
je poštedi nelagode.
Margareta je donela lagani, sivi mantil veoma lep i veoma skup.
- Ali ne mogu... - pobunila se Amanda.
- Naravno da moţeš, dušo, imam ih još nekoliko, a sliĉne smo graĊe.
Hajde, probaj.
Pomogla je Amandi da ga obuĉe i savršeno joj je odgovarao. Njen pogled
je sve govorio, a Margareta je samo klimnula glavom.
- Zabavite se i ne zadrţavajte se previše. Koji avion uzimaš?
- Pajper - odgovorio je Dankan dok su izlazili iz kuće. - Ne treba da
nam ostavljate veĉeru, tamo ćemo jesti. Dvomotorni avion je bio brz, a Dankan je bio dobar pilot. Skoro kao
Dţejs, ali ne toliko odvaţan. Pre no što je Amanda oĉekivala, spuštali su se
na pistu u Njujorku.
Dankan je rutinskim pokretom ruke zaustavio taksi i ugurao Amandu na
zadnje sedište, pa seo kraj nje. Dao je vozaĉu adresu i zavalio se u sedište.
- Tako se putuje. Nema prtljaga, uskoĉiš u avion i kreneš - govorio je
dok su se vozili kroz gust saobraćaj.
Nasmejala se svesna koliko je njegovo dobro raspoloţenje zarazno. - Pa,
kad smo već stigli dovde, hajde da nastavimo za Martinik.
- Da, to ostrvo je veoma zabavno. Sećaš se kada smo otišli tamo sa ujka
Maklinom, a nismo se javili majci? Mislio sam da će nas zgromiti kada
smo se vratili. Ali dobro smo se zabavili, zar ne?
- Sasvim sigurno - odgovorila je i pogledala ga. Nije bio kao Dţejs.
Volela je njegov deĉaĉki lik i veselu narav. Zašto se u njega nije zaljubila?
- Mrzim kad to radiš - rekao je smešeći se Dankan.
- Šta to radim?
- UporeĊuješ me sa Dţejsom. Ne trudi se da porekneš - dodao je kada
je pokušala da se pobuni. - Dugo se znamo. Zapravo, i ne smeta mi. Dţejs
je jedinstven; većina muškaraca s njim i ne moţe da se poredi.
Skrenula je pogled. - Izvini, nisam ţelela da budem neprijatna.
Uhvatio ju je za ruku i blago je stisnuo. - Znam. Volim da budem s
tobom, Mendi, zato što mogu da se ponašam prirodno. Drago mi je što si
mi prijatelj.
Nasmešila mu se iskreno. - I ja se isto osećam.
- Naravno, nisu ta osećanja oduvek bila prijateljska. Bio sam zaljubljen
u tebe kada ti je bilo nekih šesnaest godina. Ti nisi ni primećivala, bila si
suviše zaokupljena nastojanjem da se Dţejsu ne pojavljuješ na oĉi. Bio sam
uţasno ljubomoran, znaš. .
- Zaista? Dankane, tako mi je ţao! - Moţda to objašnjava onu laţ o njoj
koju je izgovorio Dţejsu, raz- mišljala je Amanda.
- Bila je to obiĉna zaljubljenost, srce, i brzo sam preboleo. Drago mi je
što jesam. To nije sluĉaj s tobom? - upitao ju je neobiĉno ozbiljno.
- Ne - odgovorila je iskreno.
- Da mogu da pomognem, Mendi, na bilo koji na- ĉin, rado bih
pomogao - najednom je rekao Dankan i dalje ozbiljnog lica.
Njegova ljubaznost, posle sukoba sa Dţejsom, Amandi je donela melem
na ranu. Vrele suze su joj ispunile oĉi i bešumno krenule da se slivaju niz
obraze.
- Mendi - rekao je Dankan i neţno ju je privukao sebi, ljuljajući je kao
malo dete. - Jadna moja mala drugarice, teško je, a? Trebalo je da se
potrudim da ostanemo u kontaktu. Neko teba da pazi na tebe.
Odmahnula je glavom. - Mogu ja da se staram o sebi - mrmljala je kroz
suze.
- Naravno da moţeš, dušo - smejao se ljubazno, tapšući je po ramenu.
- Samo kada bih... mogla da predam mamu nekome ko je uţasno bogat
- smejala se Amanda brišući suze.
- Moţda se pojavi neki bogat ĉovek i spase te. Uosta- lom, tvoja mama
je još uvek prelepa ţena. Mila, inteligentna...
- ...Razmaţena i sebiĉna - završila je reĉenicu gorko se osmehujući i
odmiĉući se od Dankana kako bi izvadila maramicu iz tašne. - Obiĉno se
ne prepuštam samosaţaljenju. Izvini. Ponekad je zaista veliki teret kada
sam nosiš svu odgovornost.
- Što ne bi trebalo da ti se dešava u tvojim mladim godinama. Nisi
mogla ništa da promeniš, već da nastaviš da je izdrţavaš pošto se sve
onako izdešavalo. Znam, ne smeta ti, ali je ĉinjenica da nemaš vlastiti
ţivot. Sve što radiš jeste zapravo da spreĉavaš Beu da poklekne. Kada
poplaćaš raĉune, tebi ne ostaje ništa, a to nije fer.
- Dankane, ako ja to ne radim, ko će? Mama ne moţe da radi. Nikada
nije morala. Šta bi onda?
- Ljudi bi mogli da je iznajmljuju, na sat, da stoji u uglu i izgleda
prelepo dok drţi neku lampu ili već nešto.
Dankanov predlog ju je od srca nasmejao. - Baš si uţasan.
- Zato me i voliš. Sećaš se onog leta kada smo neposredno pre aukcije
vezali mašne onim bikovima koje je Dţejs izneo na prodaju?
Ispustila je tih zviţduk. - Kako bih to mogla da zaboravim! Ne bismo mu
umakli da nisi došao na genijalnu ideju i odvezao kobile koje su se
razbeţale po štali.
- Zbog toga se skroz raţestio. Iste veĉeri sam morao da odem na
nedelju dana kod tetke, pre no što se Dţejs vrati sa aukcije. A tebe su,
koliko se sećam, odmah poslali u internat.
- I meni se ĉinilo da je bezbednije da u tom periodu ţivim u
Švajcarskoj. Bio je van sebe od besa! - rekla je, smešeĉi se, Amanda.
- Bila su to lepa vremena, zar ne?
Amanda je klimnula glavom. - Baš je šteta što smo morali da odrastemo i
postanemo dostojanstveni.
6.
Vraćali su se kući kada ju je neki ĉudan zvuk probudio. Uspravila se u
sedištu i ugledala Dankana, krajnje ozbiljnog lica, kako se muĉi s
komandama.
- Šta nije u redu? - pitala je Amanda i zabrinuto se namrštila.
Dankan je bio nagnut napred, s jednom rukom na upravljaĉu, a drugom
je prebirao po tabli sa instrumentima. - Mislim da je levi mag, ali još
nisam siguran.
- Mag? - ponovila je Amanda.
- Magneto, za paljenje motora. - Pošao je rukom za prekidaĉ i okrenuo
ga levo, pa desno. Avion se okrenuo u vazduhu. Dankan je stisnuo zube. -
Pokušaću to da rešim na drugi naĉin, pa ću onda znati da li mogu da
rizikujem i nastavim let - mrmljao je sebi u bradu.
Amanda je nemo zurila u njega i ništa nije razumela od onoga što je
rekao. Ali to što je radio nikako ni- je davalo rezultate. Vibracije su u
avionu bile uţasne.
Dankan je tiho psovao. - Pa, to je to. Moraćemo da se spustimo u Seven
Bridţis da ga popravimo. Ne ţelim da rizikujem i da nastavim dalje.
Poĉeo je da spušta avion u pravcu svetiljki duţ autoputa, koje su se
presijavale kao dve niske bisera dole, nisko u izmaglici.
- Boţe, nadam se da na sletnoj pisti nema krava - mrmljao je drţeći
ĉvrsto upravljaĉ aviona koji je vibrirao.
- Baš si me utešio, Dankane - uzvratila je Amanda u nastojanju da
odagna nervozu. - Šta si rekao, gde se nalazimo?
- Seven Bridţis, Tenesi - rekao je sa smeškom. - Drţi se, srce, slećemo.
- Imam poverenja u tebe. Biće sve okej.
- Iskreno se nadam da si u pravu.
Narednih nekoliko minuta bilo je najopasnije. Motori su brujali kao da
će se rasprsnuti, a svetla duţ piste su bila mutna zbog magle. Da je Dţejs
upravljao avionom, Amanda se nijednog trenutka ne bi plašila... bilo joj je
ţao što o tome razmišlja, jer je znala da Dankan preduzima sve što moţe.
Ali, Dţejs je imao ĉeliĉne ţivce, a njegov mlaĊi brat nije, uprkos velikom
iskustvu u pilotiranju. U jednom trenutku, kada je već skoro spustio
avion, izgubio je kontrolu samo delić sekunde, pa ga je ponovo odigao, a
zbog toga se Amandi uĉinilo da će joj kosa sasvim osedeti.
Tako se ĉvrsto uhvatila za sedište da joj se svaka tetiva zategla kao
struna, ali nije rekla ni reĉi. Šta god da je izgovorila, ne bi bilo od pomoći,
već je samo moglo da odvuĉe paţnju Dankanu i dovede do katastrofe.
Ćutala je i nemo se molila.
Dankan je spuštao avion pogleda uprtog u tablu sa instrumentima, u
sletnu stazu, u indikator vetra, u visinomer. Dodirnuo je pistu i napetost
je popustila, pa je pustio avion da klizi i usporava. Kada je ugasio mo- tore,
zavladao je muk.
- Nije trajalo predugo - odahnuo je Dankan.
- Dobro si obavio posao - rekla je Amanda zadovoljna što su ponovo
na sigurnom. - Pa, kako ćemo sada kući?
- Autostopom? - šalio se Dankan.
- A da zovemo pojaĉanje? - predloţila je Amanda.
- Pojaĉanje bi bio Dţejs, a vilica mi još trne od prošlog puta kada sam
ga naljutio.
To je zaboravila, kao i da su obećali da će se kući vratiti do ponoći, a to je
bilo... duboko je uzdahnula.
- Hajde da pogledamo da li domaćin ima kuću za iznajmljivanje sa
dobrim pogledom - nervozno je pokušavala da se našali Amanda - a
moţda se negde i zaposlimo?
- U tom sluĉaju, bolje da razmotrimo nešto luckasto kao što je
povratak kući.
Izašli su iz aviona i u susret im je, brišući ruke masnom krpom, krenuo
neki ĉovek iz pravca hangara. Bio je to krupan, postariji ĉovek sa ćubom
bele kose na glavi i krnjavim osmehom.
- Uĉinilo mi se da sam ĉuo avion. Imate neki problem? - pitao je kroz
osmeh.
- Jedan magneto mi je otkazao - odgovorio je Dankan. - Trebaće mi
nov, pa ako imate, moţete da ga zamenite.
- Koji je model? Po izgledu bih rekao da je pajper navaho. Dankan je klimnuo glavom.
- Razume se, mogu da ga popravim, barem mislim da mogu. Ja vodim
ovu radionicu i sa ţenom ţivim u onoj prikolici tamo - veselo je rekao
ĉovek. – Nisam mogao da spavam, pa sam došao ovamo da sreĊujem stari
avion koji sam nedavno kupio. Hajde da vidimo šta je vaš problem.
Nekoliko minuta potom, Amanda je udobno sedela u prikolici Donalda
Ajkena kraj njegove sitne, tamnokose ţene Anete i uţivala u najboljoj šolji
kafe koju je ikada pila i oporavljala se od onoga od ĉega joj se di- zala kosa
na glavi.
Razgovarale su o ekonomskoj situaciji kada su ušli Dankan i
aviomehaniĉar.
- Donald moţe da ga opravi - rekao je Dankan i umorno se osmehnuo.
Bio je neobrijan, ali u to doba noći tako nešto zapravo nije bilo vaţno.
- Hvala bogu - odahnula je Amanda. - Znaš, tre- balo bi da se javimo
tvojoj majci. Moţemo da je nate- ramo da obeća da neće reći Dţejsu...
- Uh, bojim se da nećete moći nikoga da zovete - izvinjavajući se
rekao je Donald. - Veze su u prekidu. Još ih opravljaju, kako sam ĉuo na
radiju. Zaista mi je ţao.
Dankan je uzdahnuo. - To mi je sudbina. Doĉepaće me se.
- Ja ću te štititi - obećala je Amanda.
- Sva je prilika da će i tebi trebati zaštita koliko i meni. - Odmahnuo je
glavom. - Nema nam pomoći.
- Neće dugo trajati - hrabrio ih je Donald dok je ispijao kafu. - Zaĉas
ćete nastaviti put.
Ispostavilo se da je ,,zaĉas― potrajalo dobra dva sata i da su samo
zahvaljujući Donaldovoj umešnosti uopšte bili u mogućnosti da nastave
dalje.
Sunce još nije bilo izašlo kada je Dankan spustio dvomotorac na pistu
kraj Kaza verde, ali nebo je već postajalo svetlije; stigli su u praskozorje.
Umorni i iznureni izvukli su se iz aviona i zastali zagledani u prekrasan
krajolik.
- Baš je tiho, zar ne? - pitao je Dankan duboko udišući sveţ jutarnji
vazduh.
- Zasada - odgovorila je i bledo se osmehnula. - Sigurno su ĉuli da smo
sleteli.
- Nikada još nisu omanuli.
Kao odgovor na njihove reĉi zaĉulo se snaţno brujanje jednog od
kamioneta sa ranĉa.
- Hoćeš da se kladimo ko je za volanom? - nehaj- no je pitao Dankan.
- Pa, ĉini mi se da znam ko bi mogao biti - odvratila je Amanda.
Osetila je kako joj noge klecaju. Znala je kako će Dţejs da reaguje i imala
je ţelju da pobegne. Ali nije imala gde da se sakrije. Dţejs je već izlazio iz
kamioneta i grabio ka njima streljajući ih oĉima.
Probdeo je prethodnu noć. Amandinom umornom umu to nije
promaklo, kao ni opasan pogled koji je uputio prvo njoj pa Dankanu. Bio
je neobrijan i bled u licu. Na sebi je imao sive, elegantne pantalone i po-
luraskopĉanu košulju preko koje je navukao ranĉersku jaknu.
Dobropoznati crni šešir stajao mu je na glavi nahereno na jednu stranu, pa
je pri slaboj svetlosti izgledao opasno i divlje.
- Uh, zdravo, Dţejs - usiljeno ga je pozdravio Dankan.
Jedva da se oglasio kada ga je Dţejs šĉepao i preciznim udarcem u bradu
oborio na zemlju.
- Da ii znaš šta si nam priredio? - teško dišući je pitao Dţejs. -
Oĉekivali smo vas do ponoći, a sada je zora. Ostavili ste nas da sedimo i
ĉekamo. Niste se ni javili... Majka je u suzama, prokletniĉe!
- Duga je to priĉa - mrmljao je Dankan dok je pokušavao da sedne. -
Kunem ti se da smo i mi imali tešku noć. Levi magneto se pokvario i skoro
da sam razbio avion dok sam ga spuštao.
Amanda je opazila da je Dţejs postao još bleĊi u licu. Ljutiti pogled je
usmerio ka Amandi i pratio je konture njenog tela kao da rukama prelazi i
proverava da li ima prelome posle opasnog pada. - Jesi li dobro? - kratko
ju je upitao.
Samo je klimnula glavom, jer se plašila da progovori. Nikada ga nije
videla ovako besnog.
Dankan je uspeo da stane na noge, opipavajući vilicu. - Do vraga, Dţejs,
voleo bih da si urlao umesto što si me udario - govorio je, naviknut na
narav svoga brata, posle višegodišnjeg iskustva.
- Šta se desilo? - zaĉulo se umesto odgovora.
Dankan je kratko objasnio zbog ĉega su zakasnili, dodajući da su
telefonske veze bile u prekidu, pa tako nisu mogli ni da se jave.
Dţejsovo lice je dobilo još tvrĊi izraz. - Mogao si da se javiš pre no što ste
pošli iz Njujorka - podsetio je brata.
Dankan se umiljato nasmešio. - Znam, ali nam je bilo tako lepo da se
nisam setio. Potom, kada smo stigli na aerodrom, nisam ţeleo da gubim
vreme.
- Zvao sam ĉak i aerodrom u Njujorku da vidim kada ste poleteli -
nastavio je smrknuto Dţejs.
- Znam da sam kriv po svim taĉkama optuţnice - sloţio se Dankan. -
Nema opravdanja. Jednostavno... nisam razmišljao.
- Sada idi pa sve to objasni majci - ljutito je nastavljao Dţejs.
Dankan se okrenuo ka Amandi koja je stajala po strani i pruţio joj ruku,
ali je Dţejs bio brţi, pa ju je grubo zgrabio za ruku. Pogledao je u mantil
koji je nosila i namrgoĊeno rekao: - Nisi ponela svoj mantil.
- Ne... - zaustila je da objasni.
- Zar te nisam upozorio na poklone?
To je prevršilo ĉašu. Duga, neprospavana noć, izbegnuta avionska
nesreća, briga zbog zakašnjenja i još Dţejsov bes... to je bilo previše. Jecaj
je provalio iz nje i stala je gorko da plaĉe.
- Oh, pobogu, Amanda...! - planuo je Dţejs.
- Ostavi je na miru - smireno je rekao Dankan i privukao je ka sebi. -
Ja sam je na smrt preplašio. A tebi ako smeta mantil, moţeš majci da
zameraš. Amanda nije imala svoj, pa joj je majka pozajmila.
Dţejs je izgledao razjareno, ali više nije ništa rekao, već se okrenuo i
pošao da sedne za volan kamioneta. Dankan je prvo Amandu smestio na
sedište i gledao je kako se skuplja da kojim sluĉajem ne bi dodirnula
Dţejsa kada bude sedao i zatvarao vrata. Dţejs je pokrenuo kamionet i
krenuo punim gasom tako da su za njima ostali tragovi guma na stazi.
Sve su do detalja morali da objasne i Margareti ko- ja ih je, bleda i
izmuĉena od plakanja, grlila oboje kao da su se vratili iz mrtvih. Amandi
je laknulo kada je videla da Dţejs, odmah po njihovom dolasku u kuću,
odlazi na sprat. Nijc imala snage da se sukobljava s njim.
- Tako mi je drago što ste se vratili - šmrcajući je rekla Margareta,
guţvajući vlaţnu maramicu jednom rukom, dok je drugom srkutala kafu. -
Toliko sam se brinula.
- Ţao mi je što nismo mogli da ti se javimo - govorila je Amanda i
sama brišući lice od suza. - Ţao mi je što smo te uplašili.
- Dţejsa još više nego mene - uzvratila je Margareta bledo se
osmehnuvši. - Toliko je bio uznemiren da je hodajući kroz kuću tamo-
amo skoro pocepao tepihe. Nikada ga nisam videla tako zabrinutog.
- Udario je Dankana - rekla je Amanda.
- To sam i zasluţio - pokorno je priznao vinovnik ĉitavog dogaĊaja.
Margareta je duboko uzdahnula. - Imao si sreće što je samo to uradio.
Dok smo vas ĉekali, sve najgore je obećavao, a znam i da je popušio brdo
cigareta.
- Da li će mi iko zameriti ako odem u krevet i pokušam da prespavam
ovo što je ostalo od noći? - neţno je upitala Amanda. - Znam da ste i vas
dvoje umorni koliko i ja, ali...
- Samo ti idi, dušo - toplo joj se nasmešila Margareta. - Dankan i ja
ćemo ubrzo. Dobro se odmori.
- A šta je sa Terijem? - setila se Amanda da upita.
- Rano je otišao u krevet, a mi ga nismo budili, pa je propustio
uzbuĊenje koje smo mi imali - objasnila je Margareta.
Amanda se bledo nasmešila. - Vidimo se kasnije, i zaista mi je ţao -
dodala je dok se saginjala da poljubi Margaretu u obraz.
Kada je ušla u sobu, osetila je kako su je umor i neprospavana noć
odjednom savladali. Skinula je haljinu, izula sandale, ali više nije imala
snage, već se srušila na sami kraj kreveta.
Kroz san je osetila kako je neko podiţe i spušta na nešto meko i sveţe.
Polako je podigla umorne kapke i ugledala tvrdo, preplanulo lice kako je
posmatra.
- Spava ti se? - zaĉula je glas suviše neţan da bi bio Dţejsov.
Klimnula je glavom. Pogled joj je bio zamućen kao da sanja. Moţda to
jeste bio san.
Pokrio ju je mekim pokrivaĉem do struka, ali pogled nije mogao da
odvoji od ĉipkanog grudnjaka koji je skrivao njene bele grudi.
- Nisam obuĉena - mrmijala je pospano.
- Vidim - neţno je odgovorio sa zagonetnim osmehom na licu.
- Ljut si na mene - prisećala se Amanda. - Ne znam... zašto... ali...
- Ne razmišljaj, spavaj.
I protiv volje pogled joj se zaustavio na njegovoj neobrijanoj bradi i ruka
joj je sama krenula da je dotakne.
- Ni ti nisi spavao - prošaputala je Amanda.
- Nisam mogao dok nisam saznao šta je bilo.
- Da li si stvarno bio zabrinut?
- Zabrinut? - kratko se nasmejao. - Pobogu, već sam vas video kako
leţite ispod olupine aviona. A ti si se šećkala Njujorkom.
Spustila je pogled na njegove grudi koje su virile iz raskopĉane košulje i
videla kako se na bronzanoj pu- ti presijavaju orošene malje, kao da je tek
izašao ispod tuša.
- Bilo nam je zabavno - rekla je kao da se izvinjava.
- S njim ti je uvek zabavno - odvratio je ne skrivajući gorĉinu u glasu.
- A od tebe uvek beţim - mrmljala je pospano. Rukom je prešla preko
njegovih toplih usana. - Tebi nika- ko ne mogu da se pribliţim -
nastavljala je da mrmlja uverena da priĉa sa likom iz svog sna, mada je
osećaj pod prstima bio neverovatno stvaran. - Onog dana kada sam te
pozvala na proslavu, bila sam smrtno uplašena. Oĉajniĉki sam ţelela da
doĊeš, a ti si bio kao stena.
- Samoodbrana, Amanda - odgovarao je neţno, pogleda i dalje
prikovanog za njeno neţno i belo telo.
- Uz tebe sam se ĉudno osećao i to mi se nije sviĊalo. Nije mi se
sviĊalo ni da budem ranjiv.
Setno se nasmešila. - Ja sam uvek i jedino uspevala da te raţestim.
- Jesi li sigurna? - Uzeo je njenu ruku, primakao je svojim ĉvrstim,
toplim grudima i naslonio njen dlan na svoje srce koje je snaţno tuklo. -
Moţeš da osetiš šta mi radiš - izgovorio je šapatom i spazio koliko su se
njene sanjive oĉi iznenadile. - Dovoljno je samo da te pogledam i srce mi
zakuca kao pomahnitalo. Tako to traje godinama, a ti nisi ni primetila.
Od iznenaĊenja su joj se usne same otvorile. Dţejs je oduvek bio tako
dovoljan samome sebi i tako odmeren da je sama pomisao na mogućnost
da ona tako utiĉe na njega bila nešto izuzetno uzbudljivo.
- Mislim... da sam se plašila da primetim - podrhtavajući je šaputala -
zato što sam to neizmerno ţelela...
Poĉeo je da diše teško i ubrzano, pa je, kao ĉovek u transu, spustio glavu
ka njenim usnama. Privlaĉnost je meĊu njima bila skoro nepodnošljiva.
Osećala je nje- gov vreo dah na svojim usnama i blagi miris sapuna i
kolonjske vode kada se nad nju nadvio.
- Dţejsone...
Njegove usne su bile sasvim blizu njenih dok su se uzajamno gutali
pogledima. - Ššš - šaputao je neţno.
- Ţelim samo da te dodirnem, okusim, da budem siguran da si ovde i
da si bezbedna. Boţe, nikada u ţivotu nisam bio toliko uplašen!
- Vikao si na mene - podsetila ga je, a njene reĉi su prigušile njegove
usne koje su je milovale.
- Uplašila si me do srţi, pa šta si oĉekivala? - Nadvio se celim telom
nad nju, rukama oslonjen na krevet i paţljivo promatrao njeno rumenilom
prekriveno lice.
- Budalice mala, zar ne moţeš da utuviš u glavu da gubim razum kada
si ti u pitanju? Da li je ta tvoja potreba da me izvodiš iz takta neka
mladalaĉka ludorija?
Bez reĉi je posmatrala njegove usne, uţivala u nji- hovom savršenstvu, u
osećaju koje one mogu da probude. - Nikako nisam shvatala da mogu da te
izbacim iz ravnoteţe.
Spustio je pogled na njeno telo odeveno u skoro pro- vidan veš. - Leţiš
tu tako neţna i mila i ja sa tobom ćaskam, a jedino što zaista ţelim jeste da
te skinem do gole koţe i okusim svaki delić tvog svilenkastog tela.
Srce joj je zastalo u grudima. - Koliko je sati? - uţurbano je upitala.
- Plašiš se, zar ne? - Podigao je ruku i vrhovima svojih grubih prstiju
dodirnuo njene grudi, ali se nasmejao kada ga je uhvatila za ruku i spustila
je sebi na rame. - To si isto već jednom uradila. Pre mnogo go- dina, na
zabavi. Godinama nosim u sebi sećanje na taj trenutak kao nekakvu
poţutelu fotografiju. Bila si tako boţanstveno nevina. - Lice mu se
najednom smraĉilo.
- Sada si ţena i ne tako nevina, što da se pretvaramo?
Grickala je donju usnu, suviše umorna da bi poricala, da bi se
suprotstavljala. - Umorna sam, Dţejsone - samo je prošaputala.
Duboko je udahnuo. - A ja nisam? Prošao sam kilometre hodajući kroz
sobu i pokušavajući da se priberem. Znao sam da ću pri svakom pokušaju
da zaspim ponovo u mislima videti tvoje lice i onaj izraz koji si imala kada
sam ti prebacio zbog prokletog mantila.
- Ali Margareta je...
- ... insistirala, znam. Rekao mi je Dankan. - Sklonio je pramen kose s
njenog lica. - Bio sam lud od bri- ge, malena - tiho je rekao. - I bio sam
povreĊen.
- Ja nisam mogla da te povredim - šapnula je Amanda.
- Nisi? Ti i ne znaš koliko si u stanju da me povrediš - uzvratio je
šapatom i neţno spustio poljubac na njene usne. Zavladala je tišina koju je
remetio samo neţni povetarac koji je ulazio kroz otvoren prozor i njegovo
disanje.
Krenula je da ga zagrli, ali ju je uhvatio za ruke i postavio ih na svoje
široke grudi.
- Da li si nauĉila kako da miluješ muškarca?
Milovala ga je nervozno, nesigurnim pokretima,
dok je od neţnih dodira njegovih usana polako gubila razum.
- Poljubi me snaţno - šaputala je molećivo.
- Ubrzo - uzvratio je kroz jedva primetan osmeh.
- Meni se ovako sviĊa, a tebi? Neţno i polako, da traje što duţe, da
bude još napetije - šaputao je izmeĊu poljubaca. - Hajde, srce, nemoj da ja
sve sam radim. Pomozi mi malo.
Umalo nije izbrbljala da ne zna kako da mu pomogne i da je jedino
intimno iskustvo imala s njim. S drugim mladićima nikada nije stigla dalje
od ljubljenja.
Uzvratila mu je poljubac i privukla njegovo teško, toplo telo sasvim blizu
svoga, tako da se svom teţinom spustio na nju, zbog ĉega je iz grla
zajeĉala.
- Ne tako snaţno, zlato - prošaputao je i malo se odmakao kako bi je
pogledao. - Odavno se ovoliko nisam trudio da ne ţurim. Neka ovoga puta
bude sasvim neţno.
Prešla je prstima preko njegovih usana, zagledala se svojim tamnim
oĉima duboko u njegove svetle i sjajne, a srce joj je kao nikada tuklo u
grudima. - Ne znam baš mnogo... - nehotice je priznala.
- U redu je - uzvratio je tiho i poljubio je neţno, najneţnije. - Zar ne
ţeliš da me miluješ? - šaputao je dok je prstima prelazio preko njenog
struka, pa navi- še, do njenih oblih grudi. - Sam bog zna koliko ja ţelim da
milujem tebe - promuklo je šaputao, prelazeći dlanom preko njenih grudi,
a ona je od tog dodira zadrhtala i šĉepala ga za ruku.
Uzmakao je i paţljivo se zagledao u nju. - Neću te povrediti - neţno je
rekao.
- Znam... samo - bespomoćno ga je gledala - treba mi malo vremena.
Duboko je i teško udahnuo i teţinu tela prebacio na jednu ruku. - Imala
si ĉitavih sedam godina.
- Mrzeo si me tih sedam godina - tuţno je rekla. - Dţejsone, ne moţeš
oĉekivati... da ti verujem... da ti se...
Spustio se i grubo je poljubio. - Da mi se predaš, zašto to ne kaţeš? U
redu. To prihvatam. Treba ti vremena da se navikneš na tu pomisao i ja ću
ti ga dati, ali ne mnogo. Ĉekao sam duţe no što sam ikada pomišljao i sada
sam na rubu strpljenja. Neka sam proklet ako se i dalje budem odricao
ţena.
Ostala je bez daha, ali on se naglo spustio i poljubio je taĉno izmeĊu
grudi, pa joj se telo instinktivno zgrĉilo pod tim novim osećajem i ponovo
je ostala bez daha.
- Da li ti se sviĊa? - govorio je usana skoro pripije- nih uz njenu meku
koţu, dok je prstom povlaĉio grudnjak i nastavljao sa poljupcima. Uhvatila
je njegovu tamnu kosu obema rukama kako bi ga udaljila. Bila je to
greška, odmah je shvatila, zato što je tako mogao da vidi svaki prevoj
njenog tela pre no što je grudnjak uspela da vrati na mesto.
Zagledao se u njene zajapurene obraze s neskrivenom znatiţeljom. - Da
li se ranije uvek dešavalo u mraku? - smešio se. - Drago mi je što je za
mene ostalo barem nešto da bude prvi put. Kako ono kaţu, poslastice se
uvek nalaze u malom pakovanju?
- Grubijane! - šapnula je i još više pocrvenela.
Tiho se nasmejao dok je posmatrao kako se pokriva ĉaršavom. Seo je kao
tigar koji svoj plen drţi jednom šapom.
- Male, ali savršene, ljubavi - rekao je neţno i lice mu je dobilo neţan
izraz, pa joj se uĉinilo kao da ga prvi put vidi.
Spontano je spustila dlan na njegove obnaţene grudi. - Ţao mi je što ste
ti i Margareta brinuli.
Samo je klimnuo glavom. - Biće bolje da odspavaš.
- Moraš i ti. Nećeš moći da radiš.
- Veoma teško ću moći da mislim na posao - priznao je, netremice je i
dalje gledajući. Spustio se ka njoj.
- Hajde sada snaţno me poljubi... i otvori usta.
Ljubio ju je strasno i izazvao u njoj ţelju kakvu ni- kada ranije nije
osetila. Bio je to poljubac koji je otkrivao stapanje duša. Pripijala se uz
njega, jeĉala i predavala mu se; volela ga je, ţelela ga je i u tom trenutku je
bio samo njen. Nije ţelela ništa drugo nego da mu da sve ono što je u
stanju da pruţi, uprkos svim svaĊama, svim grubim reĉima.
Malo se odmakao, teško dišući, pogleda vatrenog od ţelje. Uhvatio ju je
za ruke i neţno ih sa svojih grudi spustio na jastuk.
- Radije bih da mi odseku ruku nego da te ostavim. Toliko te ţelim -
šaputao je promuklim glasom.
Zagrizla je svoju donju usnu koja je podrhtavala, bespomoćno ga je
gledala, bez reĉi.
Spustio je neţno poljubac na njene usne, neţno milovanje posle oluje. -
Mogla bi ipak da spavaš sa mnom - rekao je mirno, gledajući je pravo u
oĉi. - Bez obaveza, samo da spavaš. Voleo bih da te privijem uz sebe, da te
vidim kako leţiš u mom krevetu.
Osetila je kako joj rumenilo obliva celo telo, a on je to posmatrao pod
senkom zbunjenosti koja je izbijala iz njegovih iskriĉavih oĉiju.
- Šta bi bilo ako bi tvoja majka ili Dankan sluĉajno ušli - pitala je
šaljivo, mada i sama nije ţelela ništa drugo.
Zagledao se duboko u njene oĉi. - Onda bih morao tobom da se oţenim,
zar ne? - blago se osmehnuo. Pre no što je otkrila da li se šalio ili nije,
Dţejs je ustao i osvrnuo se kada je već otvorio vrata.
- Lepo sanjaj, srce. Mirno spavaj. Bog mi je svedok da ja neću - rekao
je odmeravajući pogledom njene obline ispod tankog ĉaršava.
- Laku noć, Dţejsone - prošaputala je Amanda. - Ili je bolje: dobro
jutro?
Nasmešio se, okrenuo i otišao, a da se ponovo nije osvrnuo. Amanda je
dugo za njim gledala pre no što se sa uzdahom okrenula i zatvorila oĉi.
7.
Jutro se uveliko primaklo sredini dana kad je snop sunĉeve svetlosti, koji
se prelivao po mekanom plavom ĉaršavu, naterao Amandu da otvori oĉi i
da se, pogleda prikovanog za tavanicu, priseti Dţejsove posete, dok su je
od uzbuĊenja prolazili ţmarci. Spustila je noge na pod, uspravila se i
ozarenog lica zagledala u vrata, oĉiju blistavih od uzbuĊenja. Dţejs! Da li
se to zaista dogodilo? Dodirnula je usne i pogledala se u ogledalo, kao da
na njima traţi otisak njegovih poljubaca. Ugledala je jedva primetnu
modricu visoko na nadlaktici i sa zadovoljstvom se prisetila tog plamena
strasti koji je oboje obuzeo. Izgleda da ipak nije sanjala. Ali u istom
trenutku se zapita da li je zadovoljstvo koje je on osetio bilo isto kao i
njeno? Ili je moţda od jutros već zaţalio zbog onog što se meĊu njima
dogodilo? Da li će biti drugaĉiji? Da li će je gledati popreko ili će se
osmehi- vati, da li će biti manje neprijateljski raspoloţen? Ili će je moţda
mrzeti još više...?
Obukla je farmerke i svetloplavu bluzu uz vrat i poţurila u prizemlje;
spuštena kosa lepršala je na njenim ramenima, a oĉi su joj bile ispunjene
snovima.
Bilo je već prošlo deset sati i, mada zapravo nije ni oĉekivala da zatekne
Dţejsa na doruĉku, bila je priliĉno razoĉarana kad je, ušavši u trpezariju,
ugledala samo Margaretu i Terija, koji je izgledao nekako uzrujano.
- Ah, tu si - uzdahnuo je. - Slušaj, Mendi, moraćeš posao ovde da
završiš sama. Dţekson me je zvao pre nekoliko minuta jer mu se ne sviĊa
televizijski spot koji smo snimili - kaţe da je suviše ,,sugestivan―.
- Ali njegov sin ga je odobrio - pobunila se.
- Da, ali izgleda bez njegove saglasnosti - progunĊao je Teri. Brzo je
progutao ostatak kafe i ustao. - Izvini što te ovako ostavljam, ali ako taj
posao izgubimo, u velikoj smo nevolji. To je najveći koji imamo, ne
moram valjda da te na to podsećam.
- Naravno da ne moraš. Ne brini - rekla je uz osmeh - mogu ovo
sama da uradim.
- Sinoć uopšte nisam uspeo da razgovaram sa Dţejsonom - uzvratio joj
je osmeh. - Moţda ćeš ti biti bolje sreće. - Zatim se Margareti zahvalio na
gostoprimstvu, podsetio Amandu da mu se javi sa aerodroma kada stigne u
San Antonio, nakon što okonĉa dogovore u vezi sa poslom, i ţurnim
korakom izašao iz kuće.
- Ĉini mi se da si sada nekako manje razdraţljiva kada je Dţejson u
pitanju - prokomentarisala je Margareta i pri tom ju je odmerila
vragolastim pogledom.
- Pitam se samo, zašto?
Amanda je porumenela, a onda prsnula u smeh. - Nikada ti neću reći -
tiho je rekla.
- Mislila sam da će pronaći naĉin da ti pokaţe koliko je bio uzrujan -
govorila je starija ţena dok je sipala mleko u kafu. - Nikada ga takvog
nisam videla. Uzgred - dodala je, pogledavši u Amandu - imam za tebe
divno iznenaĊenje.
- Kakvo? - upitala je Amanda, ţeljno išćekujući odgovor.
- Ne mogu još da ti otkrijem - tajanstveno je rekla Margareta. -
Dţejson je jutros u kancelariji, ali mislim da će moţda doći na ruĉak. I još
nešto, Dankan je oti- šao kod zubara - uzdrţano se nasmešila. - Dţejson
mu je razdrmao dve krunice.
Nekoliko minuta kasnije, Margareta je otišla na sastanak umetniĉkog
odbora, pa je Amanda, koristeći priliku što je ostala sama, poĉela da radi
na prezentaciji reklamne kampanje koju je planirala da predstavi Dţejsu.
Nije gajila velike nade da će se on s njom sloţiti. Moţebiti da on uţiva da
vodi ljubav s njom, ali je bila sumnjiĉava kad je u pitanju bio njegov stav
prema poslovanju sa ţenama i verovala je da je šovinista; bojala se da neće
hteti ni da je sasluša. To bi tako liĉilo na njega.
U mislima se stalno vraćala na ono što joj je rekao, na njegovo
objašnjenje zašto joj je pre mnogo godina izneo onakav predlog. On je
zapravo nju tada i zapro- sio. Uzdahnula je i sklopila oĉi dok je o tome
razmišljala. Da mu bude supruga, da ima pravo da ga dodirne kad god
poţeli, da mu potrĉi u susret kad se uveĉe vrati kući i da mu se baci u
zagrljaj, da se brine o nje- mu, da mu ne dozvoli da se previše umori, da se
njen ţivot odvija oko njegovog, da mu kupuje stvari... sve je to mogla
imati, samo da je bila dovoljno zrela da shvati pravi znaĉaj tog predloga.
Svih ovih godina bila je ogorĉena i ljuta zbog toga, a sada više ništa nije
ostalo od te ljutnje; preostalo joj je samo da iz sveg srca ţali za
propuštenom prilikom. Sada ga voli, ţeli, ima onu snaţnu potrebu za njim
svojstvenu samo ţenama, a on nikada neće biti njen. Jeste on uţivao u
njenom zagrljaju, ali je i dalje sumnjao u njenu nevinost i jasno joj je
stavio do znanja da više ne razmišlja o ţenidbi. Samo ţeli da spava s njom.
Jer sad je on bogat i moćan, a ona nije. I budući da bi se uvek pitao da li
ona ţeli njega ili bogatstvo koje je izgubila, ne bi rizikovao da je ponovo
zaprosi. U to je bila sigurna.
Toliko je bila utonula u misli da nije ĉula da telefon zvoni, pa je kućna
pomoćnica došla da joj kaţe da se javi.
Odsutno je podigla slišalicu koja se nalazila pored sofe, pitajući se da li bi
to mogao biti Teri, mada je tek nedavno otišao.
- Halo - promrmljala je neodluĉno.
- Halo i tebi - zaĉula je Dţejsov glas koji je zvuĉao meko kao somot. -
Šta radiš?
- R... radim na prezentaciji - odgovorila je zamuckujući.
- U tvom glasu nema baš mnogo samopouzdanja - primetio je. - Ako
ti, dušo, sama ne veruješ u svoje sposobnosti, kako onda oĉekuješ da ja u
njih poverujem?
- Naravno da verujem u svoju agenciju - odgovorila je, dok je prstima
nervozno stezala ţicu. - Stvar je u tome što... nisam oĉekivala da ćeš se ti
javiti.
- Ĉak ni posle onog jutros? - neţno je upitao, a zatim se razlegao
njegov zvonki smeh. - Imam neke gadne ogrebotine po leĊima zbog tebe.
Osetila je kako joj se obrazi ţare pri pomisli na trenutak kada mu je u
izlivu strasti noktima zaparala koţu.
- Za to si i sam zasluţan - prošaputala je uz osmeh - nemoj svu krivicu
na mene da svaljuješ.
- Veštice - nasmejao se. - DoĊi u moju kancelariju oko pola dvanaest.
Izvešću te na ruĉak.
- To mi se baš dopada - umilno je rekla.
- A meni bi se nešto drugo još više dopalo - iskreno je dodao.
- Kako ti imaš bludne misli - zadirkivala ga je, ali se istovremeno
osećala nekako zbunjeno zbog naĉina na koji je s njom razgovarao.
- Samo kada sam sa vama, gospoĊice Karson. Imaš tako divno telo...
- Dţejs!
- Ne brini, ovo je moja privatna telefonska linija - nasmejao se - a
kancelarija ima zvuĉnu izolaciju.
- Zbog ĉega? - upitala je, a da prethodno nije ni razmislila.
- Zato da ostatak osoblja ne ĉuje vrisku sekretarice kada je tuĉem -
rekao je bezliĉnim glasom.
Prsnula je u smeh. - Da li se prema svim zaposlenima tako ponašaš?
- Samo kada ne urade onako kako sam im rekao - odgovorio je. -
Nemoj da zakasniš. Planirao sam da budem s tobom izmeĊu sastanka
odbora i ruĉka s ljudima iz opštine.
- Ruĉka? - zaĉudila se. - Ali onda ne treba da ruĉaš sa mnom...
- S njima ću popiti kafu i reći im da sam na dijeti.
- Niko d neće verovati, budući da imaš takvu liniju - prošaputala je.
- Znaĉi, ipak me posmatraš.
- Vrlo si privlaĉan - izustila je, osećajući da ponovo crveni dok je
izgovarala te reĉi.
S druge strane ţice zaĉuo se uzdah zadovoljstva. - U pola dvanaest -
ponovio je - nemoj da zaboraviš.
- Neću - obećala je. Veza se potom prekinula.
Nikada ranije nije bila u toj zgradi. Oblakoder u centru Viktorije,
ogroman i impozantan, ispred ĉijeg se ulaza nalazila fontana i puno
zelenila, a u holu mnogo raskošnog drveća u velikim saksijama. Dţejsova
kancelarija je bila na petom spratu. Kada je izašla iz lifta, zakoraĉila je na
veliki, mekani beţ tepih i uputila se prema masivnom, pretrpanom stolu
njegove sekretarice.
- Da li je Dţejs... gospodin Vajthol tu? - nervozno je upitala.
Sekretarica, visoka brineta plavih oĉiju, blago se nasmešila i rekla: - Zar
ne ĉujete prigušenu dreku? - konspirativno je prošaputala i klimanjem
glave pokazala u pravcu kancelarije iz koje se dovoljno razgovetno mogla
ĉuti grmljavina Dţejsovog dubokog i ljutitog glasa. - Jedan zaista veliki
posao s nekretninama se izjalovio u poslednjem trenutku i sada pokušava
da dovede stvari u red. Celo jutro se time bavi. Izvinite, nisam mislila da
vam se ovako ţalim. Da li ste sigurni da ţelite da ga vidite? - završila je
pitanjem.
- Da, svakako, ja sam veoma hrabra - Amanda je odgovorila uz osmeh.
- AnĊela, donesi mi fajl Bronson korporacije - zaĉuo se Dţejsov ljutiti
glas preko interkoma - i javi mi ĉim gospoĊica Karson stigne.
Pogledavši prvo u Amandu, koja je potvrdno klimnula glavom, Andela je
odgovorila. - Ona je već ovde; da li da je pustim unutra i treba li da joj
dam nešto iza ĉega će se zakloniti?
- Ne budi vickasta - odgovorio je Dţejs.
Ušla je u njegovu kancelariju pomalo neodluĉno; usled protivureĉnih
sećanja, sukobljenih u njenom umu, srce joj je snaţno udaralo a pogled bio
nesiguran. Nije joj izgledao drugaĉije; lice mu je bilo uobiĉajeno ozbiljno,
i ništa nije mogla da proĉita u njegovim oĉima dok je pogledom prelazio
preko njene haljine boje ćilibara i preko dugih preplanulih nogu, da bi se
zaustavio na njenim malim stopalima u beţ sandalama sa kaiševima.
Prošla noć je za Amandu predstavljala prekretnicu i pitala se da Ii je
moguće da na Dţejsu ta noć nije ostavila traga, ili se samo pretvarao. Ako
mu to što se sinoć desilo ne znaĉi ništa, da li će se staro neprijateljstvo
ponovo vratiti i da li će on nastaviti da je muĉi kao ranije? Nervozno je
stezala tašnu dok joj se sekretarica osmehivala, pa joj je i namignula
šeretski, pre no što je za njom zatvorila vrata.
Dţejs je na sebi imao tamnobraon odelo, prugastu košulju boje ĉokolade
i odgovoarajuću kravatu, a njegova crna kosa delovala je pomalo
razbarušeno, kao da je ĉesto kroz nju prolazio nervoznim pokretom ruke.
Izgledao je toliko muţevno da je poţelela da ga dodirne i istog trena se
preplaši tog poriva.
- Razmišljaš kako da pobegneš? - mirno je upitao.
Slegnula je ramenima i suzdrţano odgovorila. - Tvoja sekretarica je
mislila da mi je potreban štit.
- Nekom drugom bi moţda i bio potreban. Ali tebi nije. - Ustao je i, ne
skidajući pogled s nje, obišao radni sto, pa krupnim, elegantnim korakom
prišao joj sasvim blizu.
- Zdravo - rekla je umilnim glasom, ali u oĉima joj se mogla videti
strepnja.
Naslonio je obe ruke na vrata tako da se ona našla izmeĊu njih,
zarobljena, toliko blizu njega da je osećala toplinu njegovog snaţnog tela i
prodoran miris skupog parfema.
- Zdravo - prošaputao je, a u njegovim oĉima zapazila je nešto novo,
nešto što je jedva mogla da definiše. Privlaĉnost, da, senzualnost, moţda
ĉak i ţudnju, ali u tom srebrnastom pogledu videla je još nešto, samo nije
mogla taĉno da odgonetne šta.
Sagnuo se i svojim hladnim, ĉvrstim usnama dodirnuo njene, a onda se
odvojio od nje tek toliko koliko je potrebno da je vidi.
- Hoćeš li me poljubiti? - prošaputao je. - Bar jednom?
Zastao joj je dah na taj predlog i iskušenje je bilo preveliko da bi mu
odolela. Malu tašnu je prebacila u jednu ruku a drugom je uhvatila njegov
rukav, popela se na prste i neţno prislonila svoje usne na njegove.
Uhvatio je zubima njenu donju usnu i taj blagi pritisak koji je draţio
njena ĉula izazvao je u njoj ţudnju. - Ti znaš šta se meni sviĊa - rekao je
prigušenim glasom.
Zaista je znala; spontano, skoro da toga nije bila ni svesna, obavila je
ruke oko njega i svojim usnama neţno ljubila njegove, izazivajući ga da joj
uzvrati, lagano vrhom jezika prelazeći duţ duge, blago izvijene linije
njegovih ĉvrstih usana. Osećala je ţestinu njegovog daha i snaţne i
ubrzane otkucaje njegovog srca.
- Ovako, Dţejsone? - prošaputala je izmeĊu po- ljubaca.
- Tako - uzvratio je i on šapatom, priljubivši se još više uz njeno telo,
oslonjeno na glatku površinu vrata, tako da su im se linije tela stopile u
jedno. Poĉeo je sve strasnije da je ljubi i njegova ţudnja je bila skoro opi-
pljiva u toj vreloj, napetoj tišini koja je vladala. Tihi, ĉudni zvuci izlazili su
iz njenog grla dok je strast gorela u njenom telu, njenom umu, dok je
osećala njegove snaţne mišiće kako se grĉe i toplinu njegovog tela pri
svakom dodiru tokom tog dugog milovanja.
Malo se odmakao od nje i zagledao u njeno rumeno lice, njene oĉi
ispunjenje strašću.
- Eto, sad znaš - rekao je dubokim, prigušenim glasom.
- Sta znam? - zapanjeno je upitala.
- Zašto soba ima zvuĉnu izolaciju - tiho se nasmejao.
Pocrvenela je i spustila pogled na njegovo snaţno, preplanulo grlo.
- Kakve divne slatke zvuke ispuštaš kad se ljubimo - poluglasno je
govorio dok se polako odvajao i tako smanjivao pritisak svog tela na
njeno. - Vidiš kako nam je lepo, Amanda. Više nisi ono malo nervozno
nevinašce, više ne pokazuješ odbojnost kada te dodirnem, a to mi se sviĊa.
Kad bi samo znao istinu, pomislila je! Njegove reĉi su je povredile, jer je
ona o ljubavi znala samo ono što je od njega nauĉila.
Bacio je pogled na svoj zlatan sat.
- Trebalo bi da krenemo, inaĉe nećeš imati vremena da na miru
pojedeš ruĉak. Imam samo jedan sat.
- Jesi li siguran da ţeliš... - zaustila je Amanda.
Spustio je glavu i strasno poljubio njena poluotvorena usta, a onda se
brzo odmakao od vrata. - Sasvim sam siguran. Da li si gladna?
Pomalo stidljivo mu se nasmešila. - Umirem od gladi.
Uzvratio joj je osmeh i pogledao njena blago nateĉena usta. - Kakvo
priznanje - prokomentarisao je i po- novo se nasmejao kad je video njen
izraz lica. - Hajde, dušo, idemo.
- Moj ruţ! - prošaputala je, kada je poĉeo da otvara vrata.
Paţljivo se zagledao u njene usne. - Ne treba ti - rekao je. - Sasvim si
lepa i bez šminke.
- Ma nisam na to mislila - odgovorila je, netremice gledajući u njega. -
Moj ruţ je svuda po tebi.
Izvadio je maramicu i dao joj da ga obriše; paţljivo ju je posmatrao dok je
uklanjala ruţ s njegovih usana i obraza, drţeći je obema rukama oko
struka, što ju je ĉinilo nervoznom i zbog ĉega su joj pokreti bili pomalo
nespretni.
- Evo - rekla je i vratila mu umazanu maramicu. - Sada je tajna o
tvojoj krivici saĉuvana.
Široko se nasmejao. - Ti mala nevaljalice! A zašto misliš da se ja osećam
krivim?
- Pa nisi hteo da neko vidi tragove ruţa na tvom licu - podsetila ga je.
- Trebalo je da te pustim da onakav izaĊeš iz kancelarije. To bi tvojoj
sekretarici posluţilo kao inspiracija.
- Ona me ne ljubi - odseĉno je rekao.
Potrudila se da ne izgleda baš zadovoljna. - Vrlo je zgodna - rekla je.
- Njen deĉko ima crni pojas u karateu i vlasnik je prestiţnih novina -
odgovorio je Dţejs.
Nije mogla da se uzdrţi a da se ne osmehne. - Oh!
- Ljubomorna si, Mendi? - upitao je dok je otvarao vrata.
- Toliko da bih te ubila - odgovorila je koketno i izašla iz kancelarije
pre nego što je imao vremena da joj odgovori.
Odveo je u jedan otmen restoran sa skupocenim tepisima, kao sneg
belim stolnjacima od damasta i stolicama od prave koţe u obliku
potkovice. Brzo je naruĉila salatu specijalitet kuće i tako preduhitrila
Dţejsa da naruĉi za oboje, a on ju je znaĉajno pogledao pre nego što je za
sebe odabrao biftek i krompir kao prilog.
- Ja sam nekonvencionalna - prokomentarisala je kada je konobarica
otišla.
Smrknuto ju je pogledao dok je pripaljivao cigaretu, a onda je izbacio
veliki oblak dima. — I ja sam. Pa šta s tim?
Nasmejala se na to pitanje i nije prestajala da se ner- voznim pokretima
igra sa ĉašom koja je ispred nje stajala. - Mislila sam da si se naljutio.
- Dušo, priznaću da mislim da ţene lepše izgledaju u suknjama nego u
pantalonama, ali ću isto tako meĊu prvima javno reći da su one u svakom
pogledu sposobne da uspešno obavljaju poslove kao i svaki muškarac.
To joj se veoma dopalo. Njene prelepe smeĊe oĉi širom se otvoriše. -
Nikada nisam ni pomislila da razmišljaš na taj naĉin.
- Rekao sam ti jednom, Amanda, da nikada nećeš uspeti da me stvarno
upoznaš. - Tu opasku je izgovorio sasvim mirnim glasom.
- Izgleda da si u pravu. - Još ĉvršće je stegla ĉašu. - Hoćeš li mi
dopustiti da ti objasnim zašto verujem da moja agencija moţe da vodi taj
tvoj i Dankanov posao u Floridi - istrajavala je u svojoj nameri da mu kaţe
šta misli.
Okretao je cigaretu meĊu prstima. - Hajde da ĉujem.
- Dobro. - Nagnula se prema njemu, oslanjajući se rukama o sto, i
zapazila kako se svetlost presijava na njegovoj crnoj kosi. - Vi gradite
stambeni kompleks u unutrašnjosti Floride. On se ne nalazi na obali
okeana niti u zalivu; nije ĉak ni na reci. MeĊutim, blizu njega je veliko
jezero i smešten je u vrlo ţivopisnom predelu centralne oblasti Floride, a
oko njega su plantaţe limuna i veliki posedi. Zašto ne bismo pripremili
reklamu o tom mestu kao utoĉištu zrsve one koji vole povuĉen ţivot?
Lokacija je zaista savršena - nastavila je, primetivši da sa interesovanjem
prati njeno izlaganje.
- Tu bi vladao mir i tišina jer u blizini nema drugih turistiĉkih
punktova koji bi privlaĉili gomile posetilaca svake godine. S obzirom na to
da ste predvideli da izgradite i šoping centar i da unutar kompleksa bude
puno zelenila, on bi doslovno bio grad za sebe. Ljudi odlaze u Arizonu i
udaljena mesta na zapadu gde, osim sunca, mogu da pronaĊu i malo mira i
tišine. Zašto da mi to spokojstvo ne ponudimo u paketu s prirodnim
lepotama?
Napućio je svoja lepo izvajana usta. - Kakvu reklamu si imala na umu? -
upitao je poslovnim tonom.
- Planirate da otvorite taj kompleks za šest meseci, zar ne? - upitala je
i, kada je on potvrdno klimnuo glavom, nastavila: - Onda je ovo najbolji
trenutak da se pripreme brošure i osmisle reklame za neke ĉasopise koji su
uglavnom namenjeni starijem, finansijski dobrostojećem delu publike.
Kada su mediji u pitanju, ovde postoje tri veoma slušane radio stanice,
nekoliko dnevnih listova i jedan nedeljnik, a svi su oni od velikog znaĉaja
za podruĉje u kome se kompleks nalazi. Organizovaćemo multimedijalnu
reklamnu kampanju ĉiji će cilj biti da dopre do svih tih ĉitalaca i slušalaca.
Zatim ćemo prouĉiti odakle dolazi najveći broj novodoseljenih stanovnika
Floride i poslaćemo brošure istaknutim agencijama za nekretnine u tim
severnim gradovima. Osmislićemo prezentaciju kompleksa, logo,
organizovaćemo veliĉanstveno otvaranje i dovešćemo guvernera ili
nekoliko politiĉara da odrţe govore, poslaćemo pozivnice novinarima i...
- Ĉekaj malo! - nasmejao se, posmatrajući kako joj oĉi postaju sve
sjajnije od uzbuĊenja. - Da li ja mogu da platim takvu reklamnu
kampanju?
Kad mu je rekla koliko misli da bi to koštalo, podigao je obe obrve. -
Priznajem da nisam od tebe oĉekivao da ćeš ponuditi tako razumnu sumu
- rekao je otvoreno.
ZaĉuĊeno ga je pogledala. - A zašto?
Slegnuo je ramenima. - Već me je pozvala jedna reklamna agencija iz
Njujorka - pogledao ju je pravo u oĉi. - Svota koju su oni pomenuii bila je
za nekoliko hiljada viša.
Lupila je prstima o sto i uzdahnula. - Do Ċavola! - rekla je, toboţe ljutito.
On se na to nasmejao, ali se brzo uozbiljio. - Ko će voditi posao,
Amanda? Ti ili tvoj... partner?
- Oboje - odgovorila je - mada sam ja diplomirala novinarstvo - dodala
je uz osmeh - pa zato uglavnom ja pišem. Terijeve oblasti su umetnost,
planiranje i tehniĉke stvari.
Zatreptao je oĉima. - Tehniĉke stvari?
- Štampanje. Priprema materijala za štampu.
- A šta ako pokreneš svu tu kampanju a ja ne prodam stanove? - upitao
je bezliĉnim glasom.
- Baciću se pod toĉkove tvog mercedesa pevajući pesmu: Šta da kaţem, dragi, pošto kaţem izvini...?
Povukao je poslednji dim iz cigerete i zgnjeĉio opušak, uz lagani osmeh
koji mu je titrao na usnama.
- Šta kaţeš?
Podigao je oĉi prema njoj i pogledi su im se sreli baš u trenutku kad je
konobarica prišla stolu noseći posluţavnik pun hrane. - Razmisliću o
svemu i na zabavi kod Salivenovih ću ti reći šta sam odluĉio. Da Ii je to u
redu?
- Jeste - uzdahnula je Amanda.
Bila je na pravim mukama tokom ruĉka; nije ni shvatila koliko je gladna
dok nije poĉela da jede. Završila je salatu i odbila da naruĉi desert; ali je
ispila jaku kafu dok je Dţejs uţivao u ogromnom parĉetu kolaĉa sa
jagodama i šlagom.
- Kalorije, kalorije - uzdahnula je, besna što mora da gleda u izazovni,
ukusni kolaĉ.
Nasmešio joj se preko kašike. - Ja ne moram da pazim na liniju. Sve to
potrošim.
- Znam. Ti baš radiš i to mnogo i neprekidno.
- Pa ne baš stalno - podsetio ju je, gledajući je namerno direktno u
usne.
Zarumenela se i oborila pogled.
Dţejs je pratio Amandina uputstva i zaustavio svoj veliki automobil na
parkingu iza poslovne zgrade Vajthol gde je ostavila mali auto koji je
pozajmila od Margarete.
- Hvala ti na ruĉku - rekla je - i što si saslušao moj poslovni predlog.
- Bilo mi je zadovoljstvo, gospoĊice Karson - odgovorio je, zagledan u
njeno lice. - Veĉeras idemo na predstavu u Parizjen. Nastupa jedan trio i
mislim da ćeš uţivad, a moţemo i da igramo.
Srce joj je poskoĉilo od uzbuĊenja. - Ja? - prošaputala je.
Sagnuo se i poljubio je, a taj dodir njegovih usana bio je dovoljno kratak
da u njoj izazove osećanje praznine ĉim se odmakao.
- Ti - tiho je odgovorio. - Veĉeras treba da razgovaramo.
- O ĉemu? - ošamućeno je upitala.
- O tebi i meni, dušo - odluĉno je odgovorio - i kako će se stvari meĊu
nama odvijati. Posle onoga što se noćas dogodilo, neću ti dozvoliti da opet
pobegneš.
- Ali, Dţejs...
- Sad nemam vremena. Ti idi svojim putem, mila moja, a ja moram da
radim. Priĉaćemo veĉeras. Obuci nešto seksi - dodao je uz vragolast
osmeh.
Otvorila je vrata, izašla i odmah ih potom zatvorila, isplazivši jezik
prema njemu. On se široko nasmejao, a zatim joj mahnuo kad je upalila
motor i krenula.
Dok je grabila putem ka imanju Kaza verde, osećala je kako joj se
raspoloţenje vrtoglavo popravilo. O ĉemu Dţejs ţeli da razgovaraju?
Moţda o braku? Utonula je u divno sanjarenje i već je zamislila sebe u
belom satenu, a Dţejsa u smokingu, kako stoje ispred sveštenika u crkvi sa
prozorima od obojenog stakla. Kad bi se to samo desilo! Da se uda za
Dţejsa, da uzme njegovo prezime, da ţivi sa rijim u istoj kući, da dele po-
stelju, da s njim ima decu... to bi bilo ispunjenje svih njenih snova.
Naravno, podsetila se, moţda on ţeli da joj predloţi nešto sasvim drugo.
Ali nije htela u to da veruje. Gledao je u nju tako usredsredeno, njegovi
poljupcu su bili suviše neţni da bi poverovala da je reĉ samo o poţudi. Ne.
Mora da on ima na umu neko trajnije rešenje, mora da je to u pitanju. Oĉi
su joj od ushićenja blistale kao sveće u mraĉnoj prostoriji. Kako bi to bilo
boţanstveno kada bi i on nju voleo, kada bi osećao isto ono razdiruće
uzbuĊenje koje ona oseti svaki put kada je s njim, kad ga dodirne, kad se
naĊe u njegovom zagrljaju. Molim te Boţe, uĉini da bude tako, molila se
nemo, uĉini, uĉini!
Pošto se parkirala ispred ulaza u kuću, potrĉala je uz stepenice i kad je
otvorila ulazna vrata u njenim oĉima su se mogli videti svi njeni snovi i
nadanja.
- Jesi li to ti, draga? - uzviknula je Margareta. - DoĊi ovamo, u dnevnu
sobu!
Krenula je prema njoj, nestrpljiva da joj ispriĉa kako je provela divno
vreme na ruĉku sa Dţejsom, ali ĉim je ušla, primetila je još jednu osobu u
sobi.
- Vidiš? Rekla sam ti da te ĉeka iznenaĊenje! - uz- viknula je
Margareta, veselog izraza.
- Zdravo, draga - pozdravila ju je Beatrisa Karson, ustala sa stolice i
krenula ka svojoj kćeri. Bila je u raskošnoj beţ haljini od šifona, plavu
kosu skuplila je u punĊu, a njene tople, nasmejane kestenjaste oĉi bile su
pune ljubavi.
Amanda joj je dopustila da je zagrli i izdrţala je sve to uzbuĊenje nekako
obamrla, jer se njen um iznenada našao u šoku, budući da je veoma brzo
shvatila kakve će probleme majĉin dolazak da stvori.
Stvari su se tako divno odvijale i Dţejs se promenio. Ali sada kada je Bea
došla, svi njeni snovi su poĉeli da se ruše. Dţejs će pomisliti da je ona
pozvala majku da doĊe; nikad neće poverovati da je to Margareta uĉi-
nila! Biće besan zato što je oduvek mrzeo Amandinu majku.
- Zar nećeš da me pitaš zašto sam došla? - upitala je Bea blagim,
umilnim glasom.
- Uh, dobro mama, zašto si došla? - upita je Amanda poslušno.
- Udajem se, draga! Dobićeš oca! - Bea je u jednom dahu izgovorila.
Amanda je morala da sedne. Bilo je to previše, pre- brzo. - Udaješ se?
- Da, draga - odgovorila je njena majka i sela po- red nje, kako bi
mogla da uzme njene ruke u svoje i ĉvrsto ih stegne. Beini prsti su bili
hladni i Amanda je znala da je nervozna.
- Za Risa Benona. Zaprosio me je pre dva dana i ja sam pristala.
Dopašće ti se. On je snaţan ĉovek, sposoban, i moţeš da doĊeš kod nas kad
god poţeliš.
- Ali... zašto si došla na Kaza verde?- uspela je Amanda da izgovori.
- Margareta se ljubazno ponudila da mi pomogne da izaberem haljinu
i da isplaniramo venĉanje - odgovorila je Bea, sva ozarena. - A ja znam da
bi ti volela da budeš u sve to ukljuĉena. Biće to skromno venĉanje, u
Nasau, a posle toga ćemo organizovati proslavu kod kuće. Kuća je divna,
draga, on je zove Morski biser, ima svoju sopstvenu plaţu, vinograde i
mnogo cveća, a voda je zelena i plava i sva se presijava... sigurno će ti se
mnogo dopasti!
- Kada se udaješ, mama? - upitala je Amanda, koja je polako poĉela da
shvata da će Ris, osim što će preuzeti brigu o njenoj majci, naslediti i sve
majĉine dugove.
- Sledeće nedelje! - uzdahnula je Bea. - Ja sam htela da mi ostavi malo
više vremena za pripreme, ali Ris je bio nepopustiljiv, pa sam pristala.
Tako sam uzbuĊena!
- Da, i ja sam. - Amanda se nasmešila i stegla majĉinu ruku. Bea je bila
pravo dete, ĉesto promenljivog raspoloţenja, tako iskriĉavo blistava, kao
dragulj. Amanda nije mogla a da je ne voli, ĉak i kad se nervirala zbog
njenih ludorija i terevenki i novca koji je trošila.
- Mama, kada je reĉ o haljini... nemamo baš mnogo para u banci... -
oprezno je poĉela Amanda.
- Oh, ja joj kupujem haljinu, to je moj svadbeni poklon - uzviknula je
Margareta uz veseo osmeh. - Jedva ĉekam da poĉnemo pripreme. Bea,
sutra neizostavno moramo da odemo u Saks rano ujutru. Toliko je malo
vremena...
- Da, u pravu si - sloţila se Bea i odmah krenula da izlaţe svoje
planove za doĉek gostiju.
Amanda je sedela pored nje, slušala, povremeno se smejala majĉinom
preteranom oduševljenju i, tek kada je popodne uveliko odmaklo, otišla je
u svoju sobu da se presvuĉe za veĉeru i poĉela da se brine zbog toga kako
će Dţejs reagovati. Imala je uţasno predosećanje da mu se nimalo neće
svideti što je Bea došla u njegovu kuću.
Paţljivo je birala šta da obuĉe i opredelila se za jednu lepu sivu suknju i
vezenu roze bluzu. Sa zadovoljstvom je primetila kako ta odeća istiĉe
njeno vitko telo i savršeno joj pristaje i, mada je kupljena pre dve godine,
nije delovala staro. Amanda je veoma vodila raĉuna o svojoj gardarobi i
pomoću detalja i modernih kombinacija, trudila se da bude lepo odevena.
Poneka marama, komad novog nakita, kombinacija moderne bluze sa
starim, ali klasiĉnim kostimom ĉinili su da uvek izgleda drugaĉije. U
poĉetku su joj najveći problem predstavljale cipele, ali je brzo nauĉila da
treba da kupuje na kraju sezone, kada su cene mnogo niţe.
Kupovala je iskljuĉivo u vreme rasprodaja. Nije mogla sebi da priušti
ništa drugo.
Upravo je završavala ĉešljanje svoje duge kose kad je zaĉula lagano
kucanje na vratima svoje sobe, a odmah potom ušla je njena majka,
zanosnog izgleda u svetloruţiĉastoj haljini koja je isticala njen baršunasti
ten i izuzetnu frizuru.
- Mislila sam da bismo mogle zajedno da siĊemo na veĉeru - tiho je
predloţila Bea. - Ja...ovaj, znam da me Dţejs ne voli i pretpostavljam da je
manje verovatno da mi nešto ruţno kaţe ako si i ti prisutna - dodala je,
nervozno se osmehujući. - Nisi mu valjda ništa rekla za bika, draga?
- Nisam, mama - odgovorila je Amanda i time je umirila. Spustila je
ĉešalj i zagrlila svoju sićušnu majku. - Drago mi je da si našla nekoga.
Znam koliko si bila usamljena ovih poslednjih nekoliko godina.
- Nisam bila baš toliko usamljena, draga moja - odgovorila je Bea i
pomilovala ćerku po obrazu. - Na kraju krajeva, imala sam tebe.
Amanda se nasmejala. - Imale smo jedna drugu.
Bea je klimnula glavom. Paţljivo je prouĉavala ćerkino lice. - Margareta
mi je rekla da ste ti i Dţejson... malo popravili odnose. Da li je to taĉno?
Amanda je pocrvenela i okrenula glavu. - Nisam sigurna. Ne znam ĉak ni
da li mu se sviĊam.
- Amanda... - Bea se ugrizla za donju usnu. - Draga moja, ĉesto sam se
pitala da li to vaše ĉesto svaĊanje moţda ne krije u sebi nešto mnogo
dublje nego što je netrpeljivost. Ti ga već godinama izbegavaš. Nadam se
da razlog nije moje zaista smešno ponašanje prema njemu tih godina kad
si još bila tinejdţerka. Bila sam strašan snob u to doba. Tako mi je ţao što
to na vreme nisam shvatila, pre nego što sam upropastila stvari.
- Kakve stvari?
- IzmeĊu tebe i Dţejsa - odgovorila je Bea, gledajući u tepih. -
Amanda, ljudi poput Dţejsa Vajthola su veoma retki. Danas nisu u modi
snaţni muškarci, već oni neţniji, jer ţene više vole one koji umeju da
zaplaĉu, koji greše i na kolenima mole za oproštaj. Moţda su one u pravu,
ne znam. Ovo danas je drugaĉiji svet, nove generacije imaju nove i bolje
ideje o tome kakav ţivot treba da bude. - Na trenutak joj se u oĉima
pojavila seta. - Ali muškarci kao Dţejs su posebna sorta. Oni ţive po
sopstvenim pravilima i nikad ih nećeš videti na kolenima. A ţena koja
ima sreće da je takav ĉovek voli zaista je... blagoslovena. - Duboko i tiho je
udahnula vazduh. - Oh, Mendi, nemoj da beţiš od njega ako ga voliš -
uzviknula je iznenada. - Ne dozvoli da te jaz koji postoji meĊu vama, a
koji sam ja izazvala, spreĉi da uvidiš njegove vrline. Ja sam svoju sreću
izgubila, ali ti još uvek imaš vremena da naĊeš svoju.
- Mama, uopšte ne razumem o ĉemu priĉaš - pro- šaputala je Amanda
tupo gledajući majku.
- Ti si tako dobra devojka, draga moja - tiho je re- kla Bea, a njen
tuţan pogled govorio je o njenim izgubljenim snovima. - Ali kad su neki
muškarci u pitanju, potrebno je nešto više od plemenitih namera...
- Bea, jesi li tu? - ĉuli su Margaretu kako je doziva.
Ĉinilo se da je taj povik malo iznervirao Beu. - Da, draga. Evo dolazim -
odgovorila je Margareti, a zatim je potapšala Amandu po ruci. - Pokušaću
kasnije da ti objasnim. Moram nešto da ti ispriĉam; tajnu koju sam dugo
skrivala od tebe. Priĉaćemo posle, vaţi?
- Vaţi - odgovorila je Amanda zbunjeno se smešeći. - Hajdemo sad
dole.
Sedeli su u dnevnoj sobi i ĉekali da se posluţi veĉera kad se Dţejs vratio
iz kancelarije. Izgledao je umorno i neraspoloţeno; samo su njegove
srebrne oĉi sijale na licu koje je u tom trenutku u punoj meri oslikavalo
njegovu dob.
Ĉim je ušao u sobu, ugledao je Beu i trenutno je eksplodirao. - Kog vraga
ti radiš ovde? - upitao je zaprepašćenu ţenu. Pogled mu se zaustavio na
Amandinom bledom licu. - Malo si poranila, zar ne? Već si pozvala
mamu! Ne sećam se da sam nešto obećao...
Amanda je upravo htela da progovori, ali ju je Bea preduhitrila. - Ja sam
se sama pozvala - rekla mu je i podigla glavu kako bi se hrabro suoĉila s
njim. - Udajem se, Dţejsone. Došla sam da pozovem ćerku na svadbu.
- Ooo, znaĉi za ovoga ćeš se i udati? - prokomentarisao je oštrim
tonom, a iz oĉiju mu je izbijala otvorena mrţnja. - Hoćeš li i njemu biti
onako verna kao onom jadniku za koga si se prethodno udala?
- Dţejsone, kako se to ponašaš? - prasnula je Margareta. - Bea je moja
prijateljica!
- Ma kako da nije - hladno je odgovorio Dţejs po- smatrajući Beatrisu,
a Amanda je u tom trenutku primetila kako je njena majka strašno
prebledela.
- O ĉemu ti priĉaš? - Margareta nije ţelela olako da preĊe preko tog
komentara.
- Pitaj... svoju... prijateljicu - promumlao je Dţejson. - Ona zna o ĉemu
priĉam, zar ne, gospoĊo Karson?
- Naroĉito je naglasio reĉ gospoĊo, kao da joj se ruga.
- Ostavi moju mamu na miru - rekla je Amanda ustajući. Gledala ga je
pravo u oĉi. - Nemaš pravo da je tako vreĊaš. Ti je uopšte ne poznaješ.
- Dušo, znam više o njoj nego što bi ti mogla da pomisliš - odgovorio
je uz ledeni osmeh. - Podseti me da ti sve jednom ispriĉam; to će ti
otvoriti oĉi.
- Ti... ti... kauboju! - uzvratila mu je Amanda, dok joj je donja usna
podrhtavala a oĉi joj se caklile od suza.
- E, to već podseća na stara vremena - rekao je Dţejs, obraćajući se
Amandi, a preko lica mu je prešlo nešto kao senka. - Više volim kad se ne
pretvaraš. Jednom sam ti već rekao i opet ću ponoviti - ljutito je pogledao
Beu - nećeš se domoći mog novca. A ti moţeš majku slobodno da pošalješ
nazad, kući. Neću finansirati njeno venĉanje. A nećeš ni ti, mama -
hladno se obratio Margareti. - Ako samo probaš da ovoj otmenoj kurvi
kupiš i maramicu u bilo kojoj robnoj kući u gradu, blokiraću ti sve raĉune
koje imaš. - Okrenuo se u mestu i izašao iz sobe, uspravno i kruto,
ispunjen gnevom i mrţnjom.
Margareta je zagrlila Beu. - Oh, izvini, draga! Zaista ne znam šta mu je!
Bea je plakala poput deteta, a suze su se samo kotrljale niz obraze.
Amanda je obavile ruke oko njenih ramena i odvojila je od Margarete,
ĉvrsto je privijajući uz sebe.
- Ne sekiraj se, mama - tešila ju je Amanda neţnim glasom, kao što je
to i ranije mnogo puta ĉinila. - Sve će biti u redu.
Ali još dok je izgovarala te reĉi, znala je da neće. Njen svet se sav
okrenuo naglavaĉke; Dţejs je ponovo postao neprijatan, a ona je silno
ţelela da zna zbog ĉega. Da li je moguće da toliko dugo nosi u sebi tu
mrţnju, da je uzrok tome nešto što se dogodilo još u njegovom detinjstvu i
da mrzi Beatrisu zbog neĉega što mu je rekla pre mnogo godina! Šta moţe
biti razlog toj snaţnoj mrţnji koju on prema njoj oseća? I zašto je, pobogu,
nazvao kurvom? Bei se verovatno moţe mnogo toga pripisati, ali ne i to.
Ona se uvek ponašala pristojno, po svim društvenim normama. Nikada ne
bi sebi dozvolila da uprlja svoj ugled nekom vanbraĉnom avanturom.
Amanda je neţno ljuljala Beu i, kada je preko ramena pogledala
Margaretu, videla je bol u njenim oĉima. Dţejs je umeo da bude tako
okrutan. Sklopila je oĉi. Kako moţe da izgovori takve reĉi posle onolike
strasti koja je meĊu njima buknula kao nekontrolisani šumski poţar?
Pomislila je da je njemu moţda stvarno stalo do nje, naroĉito posle
odlaska u Njujork, posle svih onih poljubaca koje su razmenili. Ali
prevarila se. I kako će sada da zaštiti svoju krhku majku od te nerazumne
mrţnje? I sama je poţelela da zaplaĉe. Jutros je mislila da će joj dan doneti
nešto lepo, a zapravo se sve završilo oĉajno.
Tri ţene su same sele da veĉeraju, bez Dţejsa, koji je sat kasnije ponovo
sišao; na sebi je imao braon pantalone, sako od tvida i košulju. Izašao je iz
kuće bez reĉi, verovatno da se naĊe sa Tesom, pomislila je Amanda.
- Ne budi tako pesimistiĉki raspoloţena, draga - neţno joj je rekla Bea,
osećajući ćerkino neraspoloţenje.
- Sve će se dobro završiti. Veruj mi, stvari se uvek razreše.
Amanda je pokušala da se osmehne. - Naravno da hoće - tupo se sloţila
Amanda.
- Prosto bih zadavila svog sina - tiho je rekla Margareta i pri tom sa
velikom ţestinom zabola viljušku u komad mesa u svom tanjiru. - Sav taj
strašan bezobrazluk...
- Nemoj, draga - zamolila je Bea, dodirnuvši la- gano prijateljiĉinu
lepo negovanu ruku. - Dţejs nije u stanju da promeni svoja osećanja
prema meni, ali za to ima i opravdan razlog. Na kraju krajeva... - naglo se
ugrizla za usnu. - Na kraju krajeva - ponovo je poĉela reĉenicu i pogledala
u Amandu, a u njenom po- gledu se videlo koliko pati - ja sam naletela na
bika, a ne Amanda. Ona ĉak nije ni vozila...
Margareta je razrogaĉila oĉi. - Ti? Ali Amanda je rekla...
- Ona je samo htela da me zaštiti. Ne - uzdahnula je, sva oĉajna - nije
tako bilo. Ja sam je prekljinjala da me zaštiti. Znajući koliko me Dţejs ne
voli, plašila sam se da će mi uskratiti boravak na Kaza verde pa sam ta- ko
dozvolila jadnoj Amandi da na sebe preuzme krivicu... i stidim se toga -
završila je tihim glasom. Njene zanosne tamne oĉi bile su zamagljene od
suza dok je gledala u svoju zaprepašćenu ćerku. - Znam da sam ti mnogo
muka zadala, draga. Ĉini mi se kao da sam ţivela u transu otkako je tvoj
otac umro.
- To svakako ne daje Dţejsonu pravo da te naziva pogrdnim imenima -
prekinula ju je Margareta, uţarenih oĉiju. - Mislim da je to sramotno i,
ĉim se malo smiri, to ću mu i reći.
Amanda nije uspela da se uzdrţi a da se blago ne nasmeši. Margareta nije
bila ništa hrabrija od nje u situacijama kada je trebalo da se suprotstavi
Dţejsonu i njegovoj ţestokoj naravi.
Naredni dan je protekao u nekom mutnom raspoloţenju, a Bea i Amanda
su stalno bile negde pored Margarete, izbegavajući Dţejsa koliko god je to
bilo moguće. On se takoĊe potrudio da ceo dan nešto radi, što na ranĉu
što u kancelariji, ali pogled koji bi povremeno uputio Amandi bio je leden
i mraĉan. Izgledalo je kao da se ona ĉudesna noć nikad nije ni desila, kao
da je nikada onako neţno nije dodirivao. A Bea, i pored svoje uobiĉajene
veselosti, delovala je slomljeno, kao da nešto taji. Ris Benon je obećao da
će joj poslati novac za haljinu i sve što joj je potrebno za svadbu, iako se
Margareta bunila, jer je ona ţelela da joj to daruje. Dve starije ţene su veći
deo dana provele u kupovini, dok je Amanda tugovala u sobi, razmišlja-
jući o onome što je moglo biti.
Bea i Margareta su posle veĉere otišle u posetu zajedniĉkoj prijateljici, a
Amanda se vratila u svoju sobu da obuĉe pantalone i bluzu. Kada je
ponovo sišla, izašla je na oskudno osvetljenu verandu da uţiva u ve-
ĉernjoj sveţini i miru, ali se u trenutku trgla, jer je primetila neĉije
kretanje. Nalazila se pored velike stolice za ljuljanje na ivici verande kad
se jedna tamna figura odvojila od ljuljaške i našla kraj nje.
- Nemoj da beţiš - tiho je rekao Dţejs - nisam naoruţan.
Mrzela je taj prizvuk ogorĉenosti u njegovom dubokom glasu. Osećala je
kako joj ton njegovog glasa bolno para dušu. Jedva je mogla da podnese
njegovu biizinu posle onih teških optuţbi koje je izrekao. Ali je ipak ostala
i sela u ogromnu, drvenu stolicu. Stolica je lagano zaškripala kad je poĉela
da se ljulja. Taj zvuk, zajedno s pesmom zrikavaca i kreštanjem ţaba liĉio
je na ĉudesnu uspavanku u mirisnoj noći.
Zaĉulo se oštro škljocanje upaljaĉa dok je Dţejs palio cigaretu. Mogla je
krajiĉkom oka da vidi narandţasti vrh uţarene cigarete.
- Nisam oĉekivala da ćeš biti kod kuće - hladno je rekla.
- Oĉigledno, inaĉe bi se i dalje skrivala u svojoj sobi - odseĉno je
odgovorio.
Zabacila je glavu unazad, spustila je na naslon stolice i zagledala se u
pomrĉinu. Zbog Dţejsa se osećala krajnje napeto i stegnuto. Kad se on
tako zatvori u sebe, ĉinilo joj se da je razdaljina meĊu njima velika kao do
meseca.
- Jednom si ovako sedela sa mnom u noći bez meseĉine - iznenada je
njegov dubok i tihi glas prekinuo tišinu. - Sećaš li se, Amanda?
- Bila je to noć kada je tvoj tata umro - prisetila se; ponovo je osetila
onu prazninu koja je nastala u kući odlaskom dominantne liĉnosti kao što
je bio Dţad Vajthol; setila se i kako su Margareta i Bea plakale...
- Jedva da smo dve reĉi progovorili.
Kratko se nasmejao. - Sela si pored mene i uhvatila me za ruku. Samo to.
Nisi plakala, kukala, ništa nisi rekla da me utešiš. Samo si sedela i drţala
me za ruku.
- Nisam znala šta drugo da uradim - priznala je.
- Znala sam koliko si ga voleo... mislim, ĉak i više od Dankana. Ti nisi
ĉovek koga je lako utešiti, Dţejsone. Ĉak i tada sam se plašila da ćeš me
oterati, da me ne- ćeš pustiiti da budem pored tebe. Ali nisi.
- Muškarci ne vole da se vidi da su ranjivi, dušo, zar to nisi znala? -
upitao je neobiĉno neţnim glasom i ona se prisetila još jedne situacije kad
je ĉula sliĉnu primedbu. - Znaš, Amanda, te veĉeri nikome ne bih
dozvolio da bude pored mene, ĉak ni majci. Ti si jedina nekako uvek
uspevala da ostaneš blizu u trenucima kad bih svakog drugog najurio. -
Povukao je dim iz cigarete. - Tebi bih dozvolio da mi previješ ranu koju ni
lekaru ne bih dopustio da dodirne.
Osetila je kako joj srce snaţno tuĉe. Pazi se, podsetila je samu sebe, za
njega je sve ovo samo igra, a on je vrhunski igraĉ. Nemoj mu dozvoliti da
te povredi.
Naglo je ustala. - Trebalo bi da odem u sobu. Kasno je.
- Amanda, hajde da razgovaramo! - odseĉno je re- kao.
- O ĉemu? - uspela je da upita, na ivici suza. - O mojoj majci? O meni?
Mi smo kurve, tako si rekao, a ti znaš sve o nama, zar ne? Svevišnji
Dţejson Vajthol!
Okrenula se i potrĉala prema ulazu, a iza sebe je ĉula kako je Dţejs oštro
i ljutito opsovao.
Sledećeg jutra, koje je doĉekala još nespokojnija nego inaĉe, Amanda je
otišla do štale da vidi novo, sneţnobelo arapsko ţdrebe. Taj prizor ju je
podestio na prošlost, na dane provedene na oĉevom ranĉu, kada je
nebrojene sate provodila posmatrajući novoroĊenu ţdrebad jer joj je bilo
zabavno da gleda njihovo smešno ponašanje. Ovaj novajlija je bio ţdrebac
i stajao je na nesigurnim nogama koje su izgledale suviše duge za njegovo
telo.
Bila je toliko zaokupljena posmatranjem kobile i njenog ţdrebeta da nije
ĉula topot konja koji se pribliţavao. Nije ĉula ni brze korake u
neposrednoj blizini, nekoliko trenutaka kasnije, ali se ipak okrenula ne
vreme da vidi Dţejsa kako dolazi duţ širokog prolaza, dok mu ĉizme
upadaju u drvenu strugotinu boje meda kojom je pod bio prekriven.
Hodao je polako, sa onom neusiljenom gracioznošću koja mu je bila
svojstvena, a stari crni kaubojski šešir, kao i obiĉno, bio mu je navuĉen na
ĉelo. Volela je da ga posmatra, ali se ipak okrenula, ponovo se setivši
njegovih uvreda i svega što je rekao.
- Sama si? - upitao je odseĉno. - Gde je brat Dankan od jutros?
- U kancelariji - kruto je odgovorila.
- A ostali? - dodao je, izbegavajući da izgovori Beino ime.
- Otišle su u kupovinu. - Pogledala ga je u oĉi. - Ali neće trošiti tvoj
novac.
Prešao je preko njene opaske, ne komentarišući je, zagledan u ţdrebe. -
Nije te strah od mene, maĉkice?
- Ni od dvadeset takvih kao što si ti - uzvratila mu je i okrenula glavu,
jer je bila suviše ponosna da sebi dozvoli da se njena istinska zebnja
primeti.
Naslonila se na vrata boksa i zagledala u ţdrebe koje je sisalo. Bela kobila
stajala je naĉuljenih ušiju, sva na oprezu, pomno gledajući ljude u svojoj
blizini.
Dţejs je došao do vrata i stao odmah do Amande, toliko blizu da je
svojom rukom dodirnuo njenu, poloţenu na grubu površinu drveta, i u
tom trenutku sladak, neobuzdan talas zadovoljstva prostrujao joj je telom.
- Da li ih i dalje pokazuješ na izloţbama? - upitala je, sa ţeljom da
promeni temu.
- Nemam vremena, dušo - rekao je glasom u kome više nije bilo ni
traga ljutnje. - Dţonsonova ćerka odvede jednog ili dva konja na izloţbu
svake godine; imam nekoliko pehara iz davnih dana, ali glavnicu mo- je
stoke ĉine pastuvi. Puštam Dţonsona da ih vodi po izloţbama. Ja se samo
na kraju šepurim sa trofejima.
Kratko ga je pogledala, zapanjena šaljivim tonom kojim je sve to rekao. -
A ko s tobom izlazi? - reĉe onako usput, iznenadivši ga pitanjem.
Pogledao ju je podignutih obrva i blago zaturio šešir koji je skliznuo niz
njegovu crnu, neobuzdanu kosu. - Pa valjda ti, draga?
Zatresla je svoju sjajnu plavu kosu sve dok njome sasvim nije prekrila
ramena. — I ja povremeno volim da ţivim opasno - rekla je.
Lagano je jednim prstom dodirnuo njen obraz. - Ne na mom imanju -
upozorio ju je. - Ne bih voleo da budem odgovoran ako se ti povrediš. -
Namerno je, u toj opojnoj tišini koja je usledila, nastavio da je gleda pravo
u oĉi.
Od iznenadenja je malo otvorila usta i, budući da mu to nije promaklo,
munjevito je spustio pogled na njene ruţiĉaste usne.
Borila se protiv ĉeţnje da mu se primakne, da oseti njegovo ĉvrsto telo
pored svog, da ga namami da je strasno poljubi... borila se protiv onoga za
ĉim je ţudela, protiv slasti koju je okusila. Jedva je uspela da odvoji pogled
od njega i s mukom je kontrolisala svoje ubrzano, neravnomerno disanje.
- Ovo... hm... ovo ţdrebe je prelepo - rekla je nesigurnim glasom.
Primakao joj se još bliţe i stao iza nje, kako bi je spreĉio da se pomeri;
snaţnim rukama se oslonio na vrata i tako je praktiĉno zarobio. Telo mu
je bilo toplo i mogla je da oseti kako zraĉi, a prodoran miris njegovog
parfema golicao joj je nozdrve.
- Imaš Ii... još neko? - nastavila je s novim pitanjem, pošto joj nije
ništa odgovorio.
Osetila je njegov dah u kosi. - Mirišeš na poljsko cveće - promrmljao je
senzualnim glasom.
- To je zbog šampona - glupavo je odgovorila.
Blago se pomerio i na taj naĉin se oĉešao o njeno telo, što je u njoj
izazvalo pravu buru. Mogla je da oseti njegove snaţne noge kako dodiruju
njene, njegove široke grudi oslonjene na njena ramena.
- Koliko sada imaš arapskih konja? - upitala je glasom koji ni sama nije
prepoznala.
- Dovoljno - tiho je rekao i sagnuo glavu kako bi usnama pomerio
pramen kose na njenom vratu i poljubio neţnu, ustreptalu koţu koju je
tim pokretom otkrio.
- Dţejsone! - oteo joj se uzdah.
Osećala je pritisak njegovih grudi na svojim leĊima i njegovo uzbuĊeno
disanje. Usnama joj je dodirivao uvo, pa ĉelo. - Boţe, kako ti je neţna koţa
- prošaputao je hrapavim glasom - kao somot. Saten.
Prstima je snaţno stezala ivicu vrata dok se muĉila da povrati kontrolu.
Imala je osećaj da joj je grlo potpuno suvo.
Dok se njen razum bunio, njeno telo se topilo pod njegovim dodirom i
instinktivno mu se predavalo.
Pomerio je ruke i snaţno ih obavio oko njenog struka.
- Oh, Dţejsone, nemoj - uspela je nekako da izusti. - Ne posle svega
onoga što si rekao! - optuţila ga je i istovremeno mrzela to što je imao
toliku moć nad njom.
- Baš me briga šta sam rekao - zagrmeo je omamljujućim glasom. -
Toliko te ţelim, celo telo me boli od ţudnje!
Pokušala je da mu se odupre, ali ju je okrenuo i paţljivo odmerenom
teţinom svoga tela prikovao uz vrata. Lice mu je bilo napeto od
neutoljene ĉeţnje a oĉi su mu strasno plamtele.
Pri naletu emocija, njene smeĊe oĉi su se ispunile suzama. Svoje male
ruke pritisnula je na njegove ĉvrste, mišićave grudi.
- Da li je stvarno nephodno da izvodimo ovu igru? - grubo ju je
upitao. - Znam kako delujem na tebe, osećam to. Zar moraš da se
pretvaraš? Nije mi vaţno da li si bila s nekim muškarcem ranije, do
Ċavola, to uopšte nije vaţno!
Besno je pokušala da ga se oslobodi, ali je i dalje bila bespomoćna,
zarobljena meĊu tim snaţnim rukama.
- Pusti me, Dţejsone! - izletelo je iz nje - Nemam nikakvo ljubavno
iskustvo, ja nisam laka devojka i ne pretvaram se.
Osetila je kako ubrzano diše dok je stezao njeno ukoĉeno telo. - Da li
stvarno oĉekuješ da u to poverujem? Oh, boţe, pokazuješ toliko strasti u
mom naruĉju i ţeliš to isto tako snaţno koliko i ja.
- Ja ne spavam s muškarcima - uzviknula je.
- Ali zato tvoja majka spava - besno je uzvratio.
Zapanjeno ga je pogledala. - Da li je to još jedna od tvojih kleveta,
kauboju?
Oĉi su mu opasno zasijale. - Zatekao sam je u oĉevoj spavaćoj sobi -
planuo je, a prezir je izbijao iz svake pore na njegovom licu. - Mesec dana
pre nego što je umro. Tada je još uvek bila udata za ono jadno,
bezosećajno stvorenje kakav je bio tvoj otac.
Naglo je prebledela. Nije mogla ni da zamisli da je Bea mogla biti u vezi
sa Dţadom Vajtholom! Laţe, to ne moţe biti istina! MeĊutim, izraz
njegovog lica govorio joj je da ne treba da sumnja. Dţejs se nije šalio.
- Moja mama! - uzviknula je sa neverivcom.
- Tvoja mama - hladno je odgovorio. - Jedina uteha mi je bila to što
niko nije saznao, ĉak ni Dankan, a naroĉito ne moja majka. Ali ja sam
znao - dodao je osorno. - I svaki put kada je vidim, poţelim da joj za-
vrnem onaj neţni vrat.
Amanda je bila potpuno zateĉena tim saznanjem.
- Znaĉi, razlog nije bio to što te je ona izgrdila - prošaputala je, svesna
prave istine.
- Nije. Već to što je nastavila da odrţava vezu s mojim ocem, a ja to
nisam mogao da spreĉim. Jedino što sam mogao da uradim bilo je da
pokušam da zaštitim majku. To sam i uradio, ali tvoja majka je mom ocu
uzela nekoliko godina ţivota. Sve nas je oštetila.
Lagano je oborila pogled. To je bila poslednja kap. A ona nikad ništa nije
posumnjala!
- I ti sada misliš da sam ja kao i ona - prošaputala je. - Zato si
pretpostavio da sam spavala sa Terijem.
- Tako nekako. - Kratko se nasmejao. - Ne misliš da je razlog mogao
biti to što sam bio ljubomoran?
Odmahnula je glavom, gorko se osmehnuvši. - To mi nikad ne bi palo na
pamet. - Udahnula je duboko i isprekidano. - Još danas ću se spakovati i
otići.
Njegove ruke je bolno stegnuše. - Ne, ne još. A šta je sa tvojim
dragocenim poslom? Tvoj partner neće biti zadovoljan ako ti budeš kriva
što ste ga izgubili.
Osećala je kako se sve u njoj lomi i izaziva teţak bol.
- Zašto me jednostavno ne ubiješ? - upitala je, oĉiju punih suza. - Zbog
tebe mi je ţivot godinama bio pravi pakao... pa onda ga je i mama
zagorĉala svojim prekomernim trošenjem... a sad mi kaţeš... da je tatu
varala sa tvojim ocem... oh, boţe, volela bih da sam mrtva!
Van sebe od besa zbog povreĊenog ponosa i izdaje i obuzeta panikom,
naglo se otrgla od njega i istrĉala napolje. Ugledala je Dţejsovog konja
privezanog pored vrata i uskoĉila u sedlo pre nego što je on uspeo da je
spreĉi. Nije se obazirala na njegovu oštru naredbu da stane, već je nalegla
na svilenkastu sivu grivu i podbola konja, a konj je pojurio prema
obliţnjoj šumi.
Ţivotinja se ponašala u skladu sa Amandinim emotivnim stanjem, pa se
dala u pomaman galop, jureći izmeĊu stabala i ispod niskih grana.
Amanda je, naslutivši opasnost, u jednom trenutku podigla su- zama
zamagljen pogled, ali bilo je prekasno. Naletela je na granu koja ju je
grubo udarila. Od siline udarca pala je s konja na zemlju. Već sledećeg
trena obuzela ju je obamrlost i utonula je u potpuni mrak.
8.
Kad je, usled bleštave sunĉeve svetlosti, otvorila oĉi, ugledala je
medicinske uredaje i Dankana kako sedi pored nje, a glava ju je strašno
bolela.
- Neću postaviti oĉigledno pitanje - rekla je slabašnim glasom i
pokušala da se osmehne. - Ali bih volela da znam ko me je ovako udario?
Dankan joj je uzvratio osmeh i blago stisnuo njenu neţnu ruku koju je
drţala preko belog, uštirkanog krevetskog ĉaršava. - Jedna orahova grana -
dobila je odgovor - jer se nisi dovoljno sagnula.
- Nisam stigla. - Prinela je ruku ĉelu i kada ga je dodirnula, ne samo da
je osetila snaţno pulsiranje u slepoĉnici, već je istovremeno shvatila i da je
sve boli da joj je celo telo u modricama. - Da li sam već dugo ovde?
- Od noćas - odgovorio je. - Dţejs hoda po hodnicima kao ludak,
gunĊa i puši i izdire se na svakog ko radi u bolnici i naĊe mu se na putu.
Dţejs! Odjednom se svega setila. SvaĊe, njegovih optuţbi, njenog šoka
kad je konaĉno saznala pravi razlog Dţejsove mrţnje prema Bei. Zatvorila
je oĉi.
Dankan ju je pomno posmatrao, lagano se mršteći.
- Šta ti je to rekao, Mendi? - dho je upitao.
- Ništa - slagala je.
- Nemoj da me laţeš - rekao je, bez ikakve ljutnje u glasu. - Nisi to
nikada radila. Povredio te je, zar ne?
- To što se desilo tiĉe se samo Dţejsa i mene - od- govorila je Amanda.
Na njenom bledom licu pojavio se slabašan osmeh. - Svakome se moţe
desiti da jednostavno padne. Naletela sam na granu, to je sve.
- On se ponaša kao da je strašno kriv - odvratio je Dankan,
prouĉavajući njen izraz lica. - Kao progonjena ţivotinja je ulazio i izlazio
iz tvoje sobe ko zna koliko puta.
- Nemoj da navaljuješ, Dankane, neću ti ništa reći.
Ljutito je uzdahnuo. - Tvoja mama će kasnije doći - reĉe posle kraće
pauze, pošto je odluĉio, mada nera- do, da je više ne ispituje. - Bila je tu i
pre.
- Kad mogu da idem kući?
Slegnuo je ramenima. - Zele da obave još neke analize.
- Ne ţelim da mi rade nikakve analize - kruto je rekla, već prestrašena
od pomisli na ogromne bolniĉke troškove koje njeno oskudno osiguranje
ne moţe da pokrije.
Dankan je odmah shvatio razlog njenog zabrinutog izraza lica. - Nemoj
sada da brineš zbog novca. Mi će- mo se postarati za troškove.
- Ni govora! - prasnula je i tako naglo se podigla da je skoro pala s
kreveta. Sklonila je sa lica svoju razbarušenu kosu, a oĉi su joj sevale od
besa. - A-a, ne, Dankane, neću dozvoliti Dţejsu da mi natovari još neki
dug.
Takva primedba nije mogla da proĊe neopaţeno. - Kakve ti je dugove on
natovario? - odmah je upitao.
Pocrvenela je i skrenula pogled ka roletnama na prozorima, kroz ĉije su
uzane proreze prodirali sunĉani zraci i obasjavali ţute zidove bolniĉke
sobe.
- Baš lepo što si došao da me posetiš, Dankane - rekla je umilnim
glasom. - Kada ću moći da idem kući? - ponovo je upitala.
Uzdahnuo je, pomalo ozlojeĊeno. - Pitaću lekara, ne brini.
- Kaţi mu da sam rekla da ujutru odlazim, a on te svoje analize... -
poĉela je da govori, ali se umarala.
- Polako, polako - rekao je umirujućim glasom. Ispruţio je ruku i
sklonio joj pramen kose sa ĉela. - Boţe, ovde ćeš imati modricu! - tiho je
rekao.
- Ljubiĉastu, nadam se - veselo je rekla. - Imam divnu pamuĉnu
haljinu s ljubiĉastim cvetovima, pa će mi se lepo slagati.
- Baš si nepopravljiva - nasmejao se.
- Oh, udarac glavom o drvo stvarno moţe biti od koristi - kazala je
ţivahno, uz osmeh.
- Ne bih ti preporuĉio da to ĉesto pokušavaš - rekao je. - Da ne
preteraš.
Dodirnula je rukom ĉelo i zadrhtala. - Moţeš me na to povremeno
podsetiti. Usput da te pitam, kako je Dţejsov konj?
- Dobro - odgovorio je. - Zahvaljujući tebi, nije on udario glavom.
U trenutku kada je htela da mu odgovori, vrata su se otvorila i Dţejs je
ušao u sobu. I dalje je bio loše raspoloţen i to se videlo po izrazu njegovog
lica i po sjaju srebrnkastih oĉiju. Izgledao je izmuĉeno, kao da nije oka
sklopio. Odeća mu je bila izguţvana, a kosa razbarušena.
Amanda se nesvesno ukoĉila; izgledala je poput male divlje ţivotinje
uhvaćene u zamku. Dţejsovom oštrom pogledu nije promakao izraz koji je
preleteo preko njenog bledog lica i zato je samo još jaĉe stegao vilicu.
- Kako si? - odseĉno je upitao.
- Sjajno, hvala - odgovorila je, pretvarajući se da joj nije ništa. Ĉak se i
nasmešila, iako su njene utuĉene oĉi otkrivale pravo stanje.
- Doktor kaţe da si imala sreće - dodao je tišim glasom, uopšte ne
obraćajući paţnju na Dankana. - Da si sedela samo koji centimetar više u
sedlu, slomila bi taj svoj vraţji vrat.
- Ţao mi je što sam te razoĉarala - odvratila je turobnim glasom, a
donja usna joj je podrhtavala, jer ju je zabolelo kad je videla njegov hladan
i bezosećajan pogled.
Okrenuo se i obratio Dankanu. - Zar ti nemaš sastanak sa Donovanom
zbog ugovora za Garison? Dankan se sav narogušio i to je bila retka prilika da Amanda vidi kako se
on suprostavlja bratu. - Ugovor moţe da ĉeka. Moţda ti moţeš svoje
emocije da iskljuĉiš kad god hoćeš, ali ja ne mogu. Bio sam zabrinut za
Amandu.
- Meni izgleda priliĉno ţivahno - odbrusio je.
- Olaka konstatacija za ĉoveka ĉijom je krivicom stigla u bolnicu -
uzvratio je istim tonom Dankan.
Dţejsove oĉi su sevnule od besa. Krenuo je na Dankana, ali se istog
trenutka zaustavio, jer je ĉeliĉna kontrola bila sastavni deo njegove
liĉnosti. Skrenuo je pogled pun prekora i opruţbi ka Amandi, ali ona je
samo prkosno isturila bradu i nastavila da ih posmatra.
- Sama sam kriva što sam ovde, Dankane - rekla je dostojanstveno. -
Nemoj brata da kriviš zbog toga.
- Kad sam ja od tebe traţio da me braniš? - uzrujano ju je upitao Dţejs.
Spustila je pogled na gornji deo zelene bolniĉke spavaćice sa okruglim
izrazom jer je ĉaršavom bila pokrivena do struka. Sa sobom je na ovaj put
ponela samo dve spavaćice, i nijedna od njih nije baš bila pogodna da je u
njoj vide. Bilo joj je drago da se niko nije setio da neku od njih donese u
bolnicu.
- Boţe saĉuvaj da bih te ja branila - rekla je skoro šapatom, svesna
okrutnosti tih reĉi, iako je bila priliĉno ošamućena od lekova.
- Zašto se ne vratiš na ranĉ i nastaviš da brineš o onom tvom
prokletom konju - upita ga Dankan. - On je ĉistokrvna ţivotinja, zar ne,
vredi više od obiĉne ţene!
- A šta kaţeš na to da izaĊeš sa mnom napolje? - upita ga Dţejs
izazivaĉki.
- Molim vas! - uzviknula je Amanda molećivim glasom, pridrţavajući
glavu jer je osetila snaţan bol koji je izazvao muĉninu. - Molim vas,
nemojte se svaĊati. Idite, obojica, i ostavite me da na miru jauĉem.
- Hoćeš li da ti nešto donesem? - upita je Dankan.
Odmahnula je glavom, izbegavajući da pogleda ijednog od njih. - Biće mi
dobro. Samo im, Dankane, reci da ujutru idem kući, ako ti to nije teško.
- Ići ćeš kući kada ti lekari dozvole, i ni minut pre toga - rekao je
Dţejs oštrim tonom.
- Tu odluku ja donosim - odgovorila je, širom otvorila oĉi, uspravila se
u krevetu i zatim se zagledala u Dţejsa. - Ja više nisam imućna ţena, na šta
me ti tako ĉesto podsećaš. Budući da su mi sredstva ograniĉena, ne mogu
da plaćam skupa osiguranja kao ni odeću. Ne mogu sebi da priuštim -
namerno je dodala - gostoprimstvo ovog divnog belog hotela duţe od
jednog dana ili ću raĉun morati da isplaćujem dok ne odem u penziju.
Sutra izlazim. I taĉka.
- Ne dolazi u obzir - usprotivi joj se Dţejs, ozbiljnog izraza lica. - Ja ću
platiti bolniĉke troškove.
- Nećeš! - viknula je, a iz oĉiju su joj sevale varnice.
- Radije ću da umrem od gladi nego tebi da dozvolim da mi kupiš
parĉe hleba! Mrzim te!
Iako mu se na trenutak izraz lica promenio, na njemu nije moglo da se
vidi šta misli ili oseća. Okrenuo se i bez reĉi izašao iz sobe.
- Uh - tiho je uzviknuo Dankan. - Toliko o tome ĉija je reĉ poslednja.
- Nije valjda da i ti hoćeš sa mnom da se prepireš? - progunĊala je
Amanda.
- Ne, draga, nipošto - nasmejao se. - Nisam ja tvoj kalibar.
Klimnula je glavom. - Drago mi je da si to shvatio - uzvratila je uz
osmeh.
- Samo bih voleo da znam šta se to desilo izmeĊu tebe i mog brata -
dodao je Dankan.
Izbegla je da ga pogleda u oĉi. Nije mogla da mu ispriĉa o optuţbama
koje je Dţejs izneo. Nije tako nešto mogla da izgovori Dankanu, koji je već
dugo, i sasvim neoĉekivano, nekako uvek bio na njenoj strani.
Sklopila je umorne oĉi. Dţejs je sad mrzi, ali to više nije vaţno. Umorila
se od toga da se povija pred njegovim prezirom, umorila se od ţudnje za
njim. Tešilo ju je saznanje da, dok je mrzi, neće se truditi da zaviri u njenu
dušu i tako otkrije koliko ga voli.
Samo sat kasnije, u sobu je ušla Bea, bledog lica i zabrinutog pogleda.
Neţno je zagrlila Amandu, a niz obraze su joj poletele suze; njena inaĉe
uvek beskprekorno oĉešljana kosa sada je izgledala razbarušeno. Utonula
je u duboku fotelju pored kreveta i ĉvrsto stegla Amandinu ruku.
- Mnogo sam se zabrinula - zvuĉala je kao da priznaje krivicu. -
Osećam se odgovornom za to što se desilo.
Amanda ju je zaĉuĊeno pogledala. - Mama! Zašto bi ti bila kriva? Niko
nije kriv sem mene.
- Dankan kaţe da si se svaĊala sa Dţejsom - nastavila je Bea da
obrazlaţe - i mogu da se kladim da je to bilo zbog mene. Jesam li u pravu,
draga?
Amanda je spustila pogled na malu, neţnu ruku koja je stezala njenu. -
Jesi - uzdahnula je umorno, jer više nije imala snage da se i dalje pretvara.
- Priĉao ti je o meni... i svom ocu - poĉela je Bea, oklevajući.
Amanda je klimnula glavom, pogleda i dalje uprtog u isto mesto.
Bea je grickala donju usnu, vidno uznemirena. - Nadala sam se da ti neće
nikada reći - prošaputala je.
- Bila sam sigurna da Dţejs zna, ali sam verovala... -
Njene tamne oĉi, pune bola, uhvatiše ćerkin pogled.
- Volela sam ga, Amanda - prošaputala je kroz suze.
- On je imao sve kvalitete koje ima Dţejson, i još više. Bio je to ĉovek
koji je umeo ĉitav svet da nosi na svojim plećima i da se ne umori. Mrzela
sam situaciju u kojoj sam se našla, ali nisam tu mogla ništa da promenim.
Otišla bih njemu u bilo kom trenutku, samo da me je pozvao. - Obrisala je
jednu zaostalu suzu. - Volela sam i tvog oca, Amanda. Zaista jesam. Ali ta
ljubav nije mogla da se poredi sa ljubavlju koju sam osećala prema Dţadu.
Povredila sam tvog oca, i Margaretu, mnogo, i uvek ću zbog toga ţaliti.
Ali dok sam god ţiva, pamtiću trenutke provedene u Dţadovom naruĉju;
ta sećanja ĉuvam kao što tvrdica ĉuva svoje bogatstvo do poslednjeg ĉasa, i
zbog toga ne mogu da se izvinjavam. On je za mene bio isto što i vazduh
koji dišem.
Amanda je tupo gledala majku, a drhtavim usnama pokušavala je nešto
da kaţe. Kad je Dţejs izrekao optuţbe na majĉin raĉun, bilo joj je lako da
ih odbaci. MeĊutim, sada je morala da se suoĉi sa istinom. Bea joj je
priznala svoju veliku ljubav, koja je bila isto tako snaţna kao i ljubav koju
ona oseća prema Dţejsu. Posmatrala je majĉine neţne crte lica i prvi put je
uoĉila duboku tugu koja se krila u njenim oĉima. Pokušala je da zamisli
šta bi ona uradila da je Dţejs oţenjen? Da li bi njena osećanja zbog toga
bila manje snaţna? I kad bi je on ţeleo, da li bi ona mogla da ga odbije, i
pored toga što ga voli? Lako je moralno osuĊivati... sve dok se ne naĊeš u
situaciji da se tebi sudi.
- Ti prema Dţejsu osećaš isto to, zar ne? - neţno je upitala Bea,
pogleda usredsreĊenog na ćerku.
Amanda je potvrdno klimnula glavom i gorko se nasmešila. - Da, mada
mi to neće ništa dobro doneti. On mene samo ţeli, mama, on me ne voli.
- Kod Dţada je to bilo jedno te isto - mirno je odgovorila Bea. -
Pretpostavljam da se njegov sin ne razlikuje mnogo u tom pogledu. Ali ti
si u prednosti u odnosu na mene, draga moja. Dţejs nije oţenjen.
- On me mrzi - tuţno je odgovorila Amanda. - To ga ne spreĉava da
me ţeli, ali on mrzi to što oseća prema meni.
Beini sitni prsti su se zgrĉili. - Moţda ti moraš da uĉiniš prvi korak ka
vašem zbliţavanju - rekla je blagim glasom, skoro sa osmehom. - Amanda,
ništa nije tako vaţno kao Ijubav. Ništa. Tih nekoliko nedelja koje sam s
njim provela, kada je on bio jedino sunce na mom nebu, dragoceni su mi
kao pravi dijamanti. Nikada ništa ne moţe da uništi sećanje na te dane.
Ĉuvam ih baš tu i danas - prošaputala je i dotakla meku tkaninu u visini
grudi - uvek su u meni, gde god da se nalazim. Ris Benon mi je drag, na
isti naĉin na koji mi je bio drag i tvoj otac. S njim mogu da budem srećna.
Ali Dţad je bio jedina ljubav u mom ţivotu, kao što je Dţejs tvoja. Ja
nisam imala nikakve šanse, Amanda. Moja sreća je poĉivala na srušenim
snovima jedne druge ţene. Ali ti moţeš. Nemoj odbaciti sreću zbog
ponosa, draga moja. Ţivot je veoma kratak.
Amanda je stisnula majĉinu malu ruku koja je drţala njenu, a suze su joj
navirale na oĉi. Nikada do tada nije majku posmatrala kao ţenu koja, kao i
sve ţene, ima svoja nadanja i potrebe. Moţda je Beino suludo trošenje
novca bio naĉin da se pobuni protiv ţivota u kome se osećala kao
zatoĉena, sa neispunjenim snovima. Ona je na neki naĉin bila kao dete, ali
vrlo tuţno, usamljeno dete. Setivši se Dţada Vajthola, i koliko njegov sin
liĉi na njega, Amanda je lako mogla da razume Beinu strast. To je zaista
dobro razumela.
- Volim te - tiho je rekla svojoj majci.
Bea je kroz suze govorila. - Ja nisam jaka liĉnost - prošaputala je jecajući,
trudeći se da se osmehne.
Amanda je odmahnula glavom. - Ti si ţena koja ume da voli. Kada bi
mene Dţejs voleo, ne bi mi bilo vaţno da ima i deset ţena, ništa me ne bi
spreĉilo da odem kod njega. Toliko ga volim!
Bea je sela na krevet i zagrlila ćerku. - Ššš, mala moja - prošaputala je,
kao nekada kada je Amanda bila mala i kada bi se povredila. - Mama je uz
tebe. Sad će sve biti dobro, videćeš. Sve će biti dobro.
Amanda je sklopiia oĉi i pustila da joj suze klize niz obraze. Odavno nije
osetila takvu bliskost sa Beom; još od vremena kad je bila dete.
Sledećeg jutra je ustala i obukla se, pridrţavajući se za krevet, a zatim se
oĉešljala. Kad je Margareta došla, zatekla ju je kako spokojno sedi na ivici
velike stolice sa naslonom u uglu sobe; bila je bleda i izgledala je krhko i
ranjivo. Na sebi je imala istu onu odeću koju je nosila kada je doţivela
nesreću - farmerke i belu bluzu. Odeća je bila prljava i neuredna, ali
barem više nije nosila onu groznu bolniĉku spavaćicu nego svoje stvari.
- Draga moja, nije valjda da si stvarno rešila da se ta- ko brzo vratiš na
ranĉ? - upitala je Margareta ljubazno.
- Idem kući - rekla je slabašnim glasom Amanda. Ĉinilo se da je jedva
u stanju da sedi uspravno. - I to svojoj kući. Imam autobusku kartu. Znam
da mama ţeli da ostanem i pomognem joj oko venĉanja, ali ne mogu.
Razumeće.
Starija ţena je uzdahnula. - Bojala sam se da ćeš upravo to reći, pa sam
zato unapred preduzela odgovarajuće korake. Nadam se da ćeš mi jednoga
dana oprostiti zbog toga.
Amanda je zaĉuĊeno zatreptala. Osetila je muĉninu, a glava ju je uţasno
bolela. Nije odmah shvatila smisao Margaretinih reĉi, sve dok u sobu nije
ušao Dţejs, elegantno obuĉen u sive pantalone, crno-sivi sporstki sako i
belu košulju.
- Hoće da ide autobusom kući - rekla je Margareta saosećajno, ali ne i
zabrinuto, okrećući se prema sinu.
- Kao što sam i oĉekivala.
Dţejs je krenuo prema Amandi, koja je ustuknula kada joj se on sasvim
pribliţio. Iako joj se vrtelo u glavi, uspela je da spazi jedva primetan trzaj
na njegovom licu; ozlojeĊeno ga je pogledala i upitala:
- Gde je Dankan?
- Na poslu, gde bih i ja trebalo da budem - grubo je odgovorio.
- Dţejs! - opomenula ga je Margareta.
- Nisam te zvala da doĊeš - uzvratila je Amanda jedva otvarajući usta.
- Mogu sama da odem kući.
Oĉi su mu se caklile od besa. - Odvaţne reĉi - osorno je odgovorio.
Pogled joj se zaustavio na njegovom vratu i ona odjednom oseti kako joj
sav prkos nestaje u dugom, umornom uzdahu. Njeno telo to nije moglo da
izdrţi. Naglo je utonula u stolicu. - Da - prošaputala je
- veoma odvaţne. Sve me boli. - Zajeĉala je i rukama obuhvatila glavu;
osećala je nesnosnu glavobolju, dok su joj vrele suze pekle oĉi.
Dţejs se sagnuo i podigao je sa stolice, uzevši je u svoje snaţne ruke.
- Nemoj - zacvilela je - imaju kolica...
- Ali ja nemam vremena da ceo dan ĉekam da ih donesu - zagrmeo je.
- Hajdemo, majko.
Margareta je krenula za njima kroz hodnik, mrmljajući nešto iza
Dţejsovih širokih leĊa.
- Ja sam te već odjavio - reĉe Dţejs mirnim glasom.
- I ako samo jednom reĉju pomeneš bolniĉke troškove - dodao je,
gledajući je pravo u oĉi - zagorĉaću ti ţivot, Amanda.
Zatvorila je oĉi, prepuštajući se fantastiĉnom osećanju koje je dodir
njegovih snaţnih ruku izazvao. - A kada si se ti pa drugaĉije ponašao? -
prošaputala je Amanda.
- A kad si mi ti pa dozvolila?
Pitanje je zvuĉalo neţno, prijatno, pa je od iznenaĊenja otvorila oĉi i
zagledala se u njegove. To je na nju delovalo kao magija. Nije mogla da
odvoji pogled od njega. Puls joj se ubrzao, poĉela je da gubi dah. Njeni
oštri nokti nekontrolisano se zariše u njegovo rame.
U tom trenutku su već izašli iz bolnice i nalazili su se na parkingu, a
Margareta je prešla na drugu stranu da otkljuĉa suvozaĉeva vrata.
Dţejs je spustio pogled na Amandine meke, poluotvorene usne. - Oštre
male kandţe - tiho je rekao, a Margareta je bila suviše daleko da bi ga
ĉula. - Sećam se kakve tragove mogu da ostave.
Iznenadilo ju je njegovo podsećanje na intimne trenutke koje su proveli.
Privukao ju je malo bliţe k sebi pre nego što je obišao oko kola. - Šta je,
šokirao sam te?
Borila se da ostane pribrana. - Lake ţene ne moţeš da šokiraš - podsetila
ga je drhtavim glasom.
- Poĉinjem da se pitam da li je moţda moj prvi utisak bio taĉniji od
drugog - odgovorio je i pogledao je upitno. - Šta ti kaţeš, Amanda?
- Ne znam kakav ti je bio prvi utisak.
- Priliĉno obeshrabrujući, malena - rekao je skoro šapatom i spustio je
na zadnje sedište auta; Margareta mu je pridrţala vrata, a zatim se
okrenula i sela napred.
Amanda se, iz neposredne blizine, zagledala u Dţejsove oĉi i, dok ju je
smeštao na sedište, udisala je miris njegovog losiona.
Nekoliko sekundi kasnije, on se odmakao, iako se ĉinilo da je vreme stalo
dok su onako zurili jedno u drugo, a ona je, i protiv svoje volje, pogledom
pratila njegovu visoku figuru, dok je obilazio auto i sedao za volan.
- Draga moja, da li si sigurna da moţemo da te vodimo kući? -
zabrinuto ju je upitala Margareta. Napola se okrenula prema Amandi,
prebacivši jednu ruku preko naslona sedišta kako bi bolje pogledala mladu
ţenu. - Veoma si bleda.
- Dobro sam - uveravala ju je Amanda, mada joj je glas zvuĉao kao da
je tuĊ. Izbegavala je Dţejsov pogled kada bi pogledao u retrovizor.
Kako da kaţe Margareti, dobroj, briţnoj Margareti, da sav taj bol
proizilazi iz Beine ljubavi prema oţenjenom ĉoveku... muţu njene
najbolje prijateljice? Amanda je moţda bila u stanju da razume svoju
majku, ali Dţejs to nikada neće moći. On nikada nije voleo. On ne moţe
da zna kako je to kada nekoga toliko ţeliš da sve ostalo, svi drugi ljudi,
prestaju da budu vaţni.
Sledećeg jutra, i pored toga što su se Amanda i Margareta veoma
protivile, Bea je otišla u Nasu. Obećala je da će ona i Ris pomeriti datum
venĉanja za mesec dana i saĉekati dok se Amanda dovoljno oporavi kako
bi mogla da prisustvuje. Ris se sloţio, uveravala je Bea svoju ćerku.
- On je veoma drag ĉovek - rekla je Amandi. - Mislim da će ti se još
više svideti kada ga upoznaš. Moraš da doĊeš i neko vreme provedeš sa
nama.
Amanda se nasmešila majci, koju je tek tada poĉela da upoznaje. - Moţda
će mi to i biti potrebno - sloţila se, uz tajanstven osmeh.
Bea ju je ĉvrsto zagrlila. - Jesi li sigurna da će ti biti dobro?
- Biće mi dobro. Zaista, nemoj da brineš.
Bea ju je poljubila u bledi obraz i izašla iz sobe, ne okrenuvši se, što je
navika koju je stekla još u mladosti, i dozvolila je Margareti da je odveze
na aerodrom. Amanda je zaţalila što se ne oseća dovoljno dobro da poĊe
sa majkom i pobegne od svega.
Dok je leţala u divnoj plavoj sobi i zurila u plafon, sa strašnom
glavoboljom koja nije prestajala, shvatila je da nije bila u stanju da
podnese bilo kakav put.
Jedini veseo trenutak toga dana bio je dolazak prodavca cveća koji joj je
doneo ogroman buket, sa karanfilima, ruţama i ljiljanima, okruţenim
ĊurĊevkom i krasuljkom - obilje boja i mirisa.
- Za mene? - iznenaĊeno je upitaia.
Prodavac se široko osmehnuo, stavljajući buket na sto pored kreveta. -
Za vas, ako je vaše ime Amanda Karson.
- Da kojim sluĉajem nije, sada bih ga odmah promenila - sveĉano je
izjavila.
- Nadam se da ćete uţivati u cveću - rekao je cvećar sa vrata, pre nego
što ih je zatvorio.
S naporom se uspravila u sedeći poloţaj i, dok se saginjala da pomiriše
jednu ţutu ruţu, njena skromna zelena spavaćica skliznula je niz jedno
rame i otkrila njenu neţnu koţu. Ko god da je naruĉio buket, savršeno je
poznavao njen ukus; znao je koliko voli ţute ruţe i krasuljak, jer je tog
cveća bilo najviše u buketu.
Vrata su se ponovo otvorila i u sobu je ušao Dankan, sa smeškom na licu.
Kada je prišao dovoljno blizu, Amanda ga je snaţno zagrlila, oĉiju punih
suza, i jedva da je primetila Dţejsa koji je išao za bratom, koji je zastao na
vratima i namršteno ih posmatrao.
- Oh, Dankane, ti si pravi anĊeo, kako je to lepo od tebe - uzviknula
je, jecajući i smejući se istovremeno, spuštajući poljubac na njegov obraz.
Veoma uzbuĊena, Amanda nije primetila zbunjenost na Dankanovom li-
cu i bes na licu njegovog brata.
- Zbog ĉega mi se zahvaljuješ? - upita je Dankan ţmirkajući.
- Pa zbog cveća, ludice - nasmejala se, a oĉi su joj veselo zasijale, kao
kada je bila devojĉica, i ozarile njeno bledo, tuţno lice tako da je izgledala
neobiĉno lepo dok joj je plava kosa uokvirivala lice u slapovima se
spuštajući niz ramena, i u zelenoj spavaćici koja je isticala ruţiĉastu boju
njene puti. - Tako je iepo. Znaš, ovo je prvi put da mi neko pošalje cveće. I
ja... šta ti je? - upitala je pošto je Dankan i dalje zbunjeno gledao.
- Drago mi je da ti se sviĊa, ali nisam ti ga ja poslao - priznao je,
snebivljivo.
- Pa ko je...?
Dţejs se u tom trenutku okrenuo i izašao iz sobe, ne saĉekavši da ona
završi reĉenicu, a Amanda se namrštila. Nije moguće... nije valjda on?
Ispruţila je ruku i uzela koverat, nespretno ga otvarajući drhtavom
rukom.
- Mora da je od Terija... ma ne, sigurno nije on - ispravio se Dankan,
mrgodeći se - mislili smo da je bolje da ga ne obaveštavamo. A da ga je
mama poslala, ona bi to pomenula...
Amanda je proĉitala karticu i oĉi joj se naglo ispuniše suzama. Razarajući
bol joj je iznenada protresao celo telo. Ispustila je karticu koja je pala na
plavi krevetski prekrivaĉ, poput neţnog belog cveta koji je hladni vetar
otrgnuo od stabljike.
Nije bilo nikakve poruke na beloj kartici. Samo jedno ime od ĉetiri slova,
napisano crnim slovima, rukopisom koji je poznavala kao i sopstveni.
,,Dţejs.―
9.
Dţejs nije do kraja dana došao da je vidi i ona je znala da ga je povredila.
Premda je prezirao Beatrisu Karson, bilo je jasno da mu je stalo do njene
ćerke. Da li je ovo cveće znaĉilo da ţeli da se pomire?
Veĉe je provela sa Dankanom igrajući karte, ali kako je on stalno
pobeĊivao, ona je konaĉno, posle mnogo izgubljenih partija, savim
razoĉarana, odbila dalje da igra.
- Kvariš nam zabavu - ljutio se. - Još je rano. Primoraćeš me da negde
izaĊem i potraţim neku drugu razonodu.
- Ne kritikuj me, ti kartaroška varalice - rekla je razvlaĉeći reĉi,
trudeći se da imitira zapadnjaĉki ak- cenat. - Trebalo bi da te pozovem da
izaĊemo napolje i izazovem te na dvoboj, ţutokljunĉe.
- Šerif ne voli pucnjavu u gradu - odgovorio je šaljivo Dankan.
Zabacila je kosu. - Prikladan izgovor. Stvar je u tome, gospodine, što ste
vi kukavica.
- Da, gospoĊice, bogme jesam!
Leţala je naslonjena na jastuke, umorno se osmehujući. - Hvala ti što si
mi pravio društvo. Sad se zaista bolje osećam. U stvari, moţda ću sutra
ujutru moći i da ustanem.
- Nemoj da prenagljuješ.
- Moram. - Zagledala se u svoje sklopljene ruke. - Moram da odem što
pre. Ne mogu još dugo da osta- jem u Dţejsovoj blizini - obrazloţila je
svoju rešenost.
- Neće te ujesti!
Blago je razvukla usta u osmeh. - Da li smeš da se kladiš?
Duboko je uzdahnuo. - Moţeš li mi reći šta se taĉno dešava meĊu vama?
Odmahnula je glavom. - Stvari su liĉne prirode, ţao mi je, ne mogu.
- To mi zvuĉi zloslutno, kao dvoboj pištoljima na rastojanju od desetak
koraka. - Zadirkivao ju je, a oĉi su mu se veselo zacaklile.
- Skoro da i sama poţelim da je tako, ali bi me on lako pogodio -
priznala je. - Ne mogu da pobedim u borbi protiv Dţejsa. Mislim da to
niko ne moţe.
- Nisam baš sasvim uveren u to.
- Ja jesam.
- Spava ti se?
Odmahnula je glavom. - Samo se osećam iscrpljeno. Nisam uspela ni
veĉeru da pojedem, toliko sam umorna.
- Ustaćeš ti i isprazniti friţider još pre zore, pazi šta ti kaţem -
zadirkivao ju je Dankan.
Amanda se od srca nasmejala. - Moţda.
Dankanovo predskazanje se obistinilo odmah posle ponoći, kada je
shvatila da joj creva krĉe i da ne moţe više da trpi glad.
Navukla je svoju staru kućnu haljinu, obula papuĉe i izašla u hodnik. Na
vrhovima prstiju prošla je pored Dţejsove sobe, dok joj je telo podrhtavalo
zbog sna- ţnih otkucaja srca, a zatim je sišla niz slabo osvetljene stepenice.
Njen hod po tepihu bio je neĉujan, tako da je bešumno stigla do kuhinje i
upalila svetlo.
Margaretina kuhinja je bila savršeno uredna: pod, u mozaiku od
keramiĉkih ploĉica, sa istom kombinacijom belih i plavih šara kao u
kupatilima, izgledao je kao nedavno izglancan, a veliki šporet koji je
gospoĊa Braun znalaĉki koristila, bio je blistavo beo. Veliki kuhinjski
elementi od hrastovine bili su kuvarski san; kao i dugaĉak, masivan sto na
kome se pripremala hrana. Dve-tri stolice bile su oko stola, a na
prozorima su visile plave kitnjaste zavese. Amanda je pomislila kako mora
da je pravo zadovoljstvo pripremanje hrane u takvom prostoru.
Ĉisti tiganji i šerpe prosto su vapili da ih neko koristi, pa ona otvori
dupla vrata friţidera, znajući da njenoj domaćici neće smetati ako sebi
pripremi mali obrok. Izvadila je jaja i šunku, uzela potrebne zaĉine iz
ormana i krenula da priprema ogroman, ukusan omlet. Kada je bila negde
na pola posla, vrata su se naglo otvorila i Dţejs uĊe u kuhinju.
Sledila se kad ga je ugledala, a ni on nije bio ništa manje iznenaĊen što je
vidi pored šporeta, u kućnoj haljini, dok joj se kosa kao divno, zamršeno
klupko rasula po ramenima i leĊima.
Dţejs je na sebi imao somotski sako i svoj omiljeni crni kaubojski šešir,
farmerke prekrivene slojevima prašine i stare ĉizme iskrzanih vrhova.
Nije izgledao kao direktor neke kompanije. Podsetio je na Dţejsona
Vajthola iz vremena kad je ona bila još devojĉica - liĉio je na kauboja koji
se trudi da, svojim radom i zavidnim smislom za posao, stvori imperiju.
- Zašto nisi u krevetu? - upitao ju je blagim glasom, zatvarajući vrata
za sobom.
- Bila sam gladna - tiho je odgovorila.
Bacio je pogled na tiganj koji je drţala nad ringlom.
- To mi miriše na omlet.
- I jeste. - Okrenula se da proveri da joj jelo ne zagori. - Omlet sa
šunkom.
- Divno miriše.
Uputila mu je jedan kratak pogled. Ĉinilo se da je i on gladan. Pomislila
je i da je umoran i da mu je hladno. Iznenada je primetila da na
slepoĉinicama ima nekoliko sedih vlasi na koje ranije nije obratila paţnju i
nekoliko novih bora na tom strogom licu. - Hoćeš li malo? - ljubazno je
upitala.
- Ima li dovoljno za oboje?
Klimnula je glavom. - Skuvaću kafu...
- Neka, ja ću. Ţene je nikad ne skuvaju tako da bude dovoljno jaka. -
Skinuo je sako, pa ga je zajedno sa šeširom bacio na praznu stolicu, tako da
je ostao u izbledeloj pamuĉnoj košulji. Izvadio je lonĉe za kafu i, dok je
vrlo vešto pripremao napitak, Amanda je preruĉila omlet na tanjir i stavila
hleb u toster.
- Hoĉeš li butera? - upitala je Amanda i pogledala u friţider.
- Ja ću uzeti - rekao je Dţejs.
Izvadila je tost i stavila ga na tanjir, a onda je otišla do ormana po drugi
tanjir, za njega. Dţejs se naslonio na kuhinjski sto i zapalio cigaretu,
prateći pogledom njeno kretanje po kuhinji; izgledao je neobiĉno mirno
dok je posmatrao njeno vitko telo u staroj, somotskoj haljini.
Ona ga je jedva pogledala dok je prilazila stolu sa tanjirom u ruci. Njeno
srce je izvodilo akrobacije ali je nastojala da saĉuva mir dok je brzo i
spretno delila omlet tako da njemu pripadne veći deo.
- Ĉekaj malo - reĉe Dţejs i brzo je uhvati za zglob ruke - meni si dala
više.
Dodir mu je bio topao i lak, ali kad je spustila pogled na njegove prste
osetila se kao da joj preti neka velika nesreća, a lice joj se uţari pod
naletom emocija koje su u njoj izazvale pravu zbrku.
- Ja... nisam baš mnogo gladna - priznala je. Stidlji- vo je podigla
pogled prema njemu, a onda ga opet oborila. - Ti... izgledaš kao da nisi ni
veĉerao.
Prešao je prstom preko linije zgloba na njenoj neţnoj koţi. - I nisam.
Odmakla se od njega i otišla do sudopere da ostavi dganj, razmišljajući o
ĉudnom raspoloţenju u kome se nalazio.
- Da li se nešto loše desilo? - upitala je.
- Jedino meni - odgovorio je kruto. - Nisam mogao da spavam.
Zurila je u sapunicu u tiganju. - Izvini zbog cveća - izgovorila je
šapatom. - Nisam pretpostavila... da si ga ti poslao. - Zaţmurila je. - Bio si
tako okrutan.
- Zato što sam ti rekao istinu o tvojoj majci? - odluĉno je zapitao. - A
zašto da ti ne kaţem? Dovoljno si odrasla.
Okrenula se prema njemu i presrela njegov uţareni pogled. - Pa nisi
morao da mi to saopštiš na tako okrutan naĉin.
- Sa tobom se ne moţe drugaĉije - mirno je odgo- vorio. - Tako bar
obratiš paţnju.
- Ne razumem.
On se sumorno nasmeši. - Naravno da ne razumeš.
Molećivo ga je pogledala. - Dţejs, zar ne moţeš nekako u svom srcu da
pronaĊeš naĉin da joj oprostiš?
- Da joj oprostim? Ona je jedna nemoralna ţena!
- zakljuĉio je ledeno. - Kao i njena ćerka - hladno je dodao.
Duboko je uzdahnula, veoma pogoĊena njegovim reĉima. - Ti misliš da
sve znaš o meni, zar ne?
- Znam sve što je potrebno da znam - rekao je, dovršavajući cigaretu i
gaseći je u pepeljari koja se nalazila na obliţnjem ormanĉiću.
- Baš je lepo što ti nikad ne grešiš, što si uvek u pravu! - ironiĉno je
rekla.
Okrenuo se i uhvatio njen ljutit pogled. - Pravim ja greške. Najveću sam
napravio s tobom.
- Kad to? Kad nisi ubio mene umesto bika?
- Kad te nisam odveo u krevet kad si imala šesnaest godina - mirno je
odgovorio, a u njegovim oĉima nije bilo ni traga ruganju ili zadirkivanju.
Naglo je pocrvenela. - Kao da bih ja pristala! - uzviknula je.
- Mogao sam te imati pre neko veĉe - podsetio ju je. - Bila si mnogo
ranjivija kada si imala šesnaest godina i tada si me ţelela mnogo više nego
što me sada ţeliš.
- To nije taĉno - viknula je, sva besna.
- Jedina razlika je u tome - hladno je nastavio - što u ono vreme to nije
bilo dozvoljeno, jer su Vajtholovi još uvek bili tek srednji staleţ. Sada
kada se situacija okrenula, ti smatraš da je savršeno u redu da me ţeliš.
Ĉak i da mi se prepustiš. A što da ne, ne bi ti bio prvi put.
Ĉvrsto je stezala dršku tiganja i osećala bol od tog pritiska.
- Radije bih se otrovala - odvratila je Amanda.
Jedan kraj usne mu se iskrivio. - Zaista? – prešao je pogledom preko
njenog vitkog tela. - I ja, takoĊe. Moţeš me uzbuditi kada se potrudiš, ali,
s druge strane, to moţe i bilo koja druga ţenska. Svako telo je isto za
muškarca koji ţeli seks.
- Idi do Ċavola!
- Tamo sam već bio - odgovori joj. - Ne preporuĉujem to mesto
nikome. Hajde, Amanda, doĊi i jedi ovaj omlet pre nego što se ohladi. Ove
izveštaĉene male predstave poĉinju da me umaraju.
Uzeo je tanjire i spustio ih na sto. Amanda je ostavila tiganj i nasumice
krenula prema trpezariji, lica bledog kao kreĉ, a telo joj je drhtalo od
bolnih otkucaja srca. Jedino što je u tom trenutku ţelela bilo je da
pobegne od Dţejsa.
Ali on nije nameravao da je tako lako pusti. Ispruţio je ruku i ĉeliĉnim
stiskom stegao zglob njene ruke, tako da je morala da stane.
- Ne ideš ti nikuda - izgovorio je zastrašujuće tihim glasom. - Rekao
sam ti da sedneš.
Nervozno je ovlaţila svoja suva usta i sela za sto na stolicu koju je
pokazao. MeĊutim, samo je nemo kroz suze zurila u omlet jer joj je bilo
toliko muka da se plašila da uzme i najmanji zalogaj.
Dţejs je odloţio viljušku i primakao svoju stolicu njenoj.
- Amanda?
Njegov duboki glas zazvuĉao je neobiĉno neţno. Više nije izdrţala. Iz
grla joj se oteo jecaj i niz lice su joj krenule suze, a njeno slabašno telo
poĉelo je nekontrolisano da se trese.
- Za ime boga, nemoj! - uzviknuo je Dţejs.
- Molim te... pusti me da... odem u krevet - molila ga je kroz jecaje -
Molim te.Ja…
- Oh, do Ċavola! - Izvadio je ĉistu maramicu iz dţepa i obrisao joj suze;
izgledalo je kao da je sav bes i prkos nestao iz njega. - Hajde, jedi omlet -
blago je rekao, kao da se obraća malom detetu. - Hajde. Hoću da ti prva
uzmeš zalogaj.
- Zašto? - upitala je šmrcajući dok ga je gledala kroz trepavice vlaţne
od suza.
- Ĉuo sam te kako pretiš da ćeš mi spremiti ĉiniju otrovnih gljiva -
zamišljeno je rekao, a blagi osmeh je ublaţio njegove stroge crte lica. - Ne
sviĊa mi se pomisao da si i njih umešala u omlet.
- Ne bih te ja nikada otrovala - prošaputala je jedva ĉujno.
- Jesi li sigurna, dušo? - upita je umiljato. Ispruţio je ruku i neţnim
pokretom joj izbrisao tragove suza na rumenom obrazu. - I pored toga što
sam ti zadao toliko muke?
Zagledala se u njegovo preplanulo lice. - Izvini.
- Zbog ĉega?
Spustila je pogled na tanjir i omlet sa roze kockicama šunke. - Zbog onog
što je moja mama uradila.
Zaĉula je oštar uzdah. - Jedi svoj omlet.
On je potom svu svoju paţnju usmerio na tanjir ispred sebe, a ona se
ponovo zagledala u njegovo iz- raţajno lice.
- Nije loše - promrmljao je pošto je pojeo nekoliko zalogaja. - Kad si
nauĉila da kuvaš?
- Kada smo se preselili u San Antonio - odgovo- rila je, uzmajući
viljušku kako bi i sama pojela malo omleta. - Nisam imala drugog izbora.
Mama uopšte nije znala da kuva, a nismo sebi mogle da priuštimo da se
hranimo po restoranima. - Nasmešila se, pošto je prethodno saţvakala i
progutala poveliko parĉe.
- Kada sam prvi put pokušala da isprţim patlidţan, stavila sam ga u
tiganj bez trunke ulja. Cela zgrada je mirisala na zagoretinu.
Pogledao ju je kratko, a usta mu se potom izviše u blagi osmeh. -
Pretpostavljam da se te veĉeri nisi najela.
- Ne baš - nasmejala se. - Zaboravila sam da posolim makarone,
prepekla sam meso... - Glas joj je odjednom utihnuo pred tim sećanjima. -
Još uvek ne mogu da kaţem da sam dobra kuvarica, ali sam bolja nego što
sam bila. - Gledala je paţljivo njegov oštar, gord profil. - A ti si sigurno
nauĉio da kuvaš u vojsci, zar ne?
To pitanje ga je izgleda iznenadilo. Jedno vreme ju je samo zamišljeno
posmatrao, a onda je skrenuo pogled na kafu ispred sebe. - Jedan od mojih
specijaliteta je bila peĉena zmija.
- Zelene beretke, zar ne? - prisetila se, blago se osmehnuvši dok je
prevrtala tost. - Sećam se kako si izvanredno izgiedao u uniformi...
- Ti si tada bila još dete - zadirkivao ju je Dţejs.
- Srećom - rekla je iznenada svesna zastrašujuće misli koja joj je
proletela kroz glavu. Kako bi to samo bilo da je u to doba bila ţena i da je
bila zaljubljena u njega kao što je sada, i da svakodnevno gleda vesti iz
Vijetnama, znajući da je on tamo negde...
- Šta ti je? - tiho je upitao.
Odmahnula je glavom - Ništa.
Ispio je kafu i naslonio se na stolicu da zapali cigaretu. Prstom je
privukao pepeljaru ispred sebe. - Gde ţiviš u San Antoniju? - upitao je u
ţelji da nastave razgovor.
Brzo ga je pogledala, da bi zatim odmah skrenula pogled. Odjednom je
izgledalo kao da Bea nije ni dolazila. Sad su opet razgovarali kao onog
dana u restoranu; slobodno, bez ustezanja, kao dvoje ljudi koji se
razumeju i poštuju.
- U jednoj garsonjeri - odgovorila je. - U samom centru. Posao mi je
blizu, mogu pešice da odem, a na uglu moje ulice nalazi se i samoposluga,
što je veoma zgodno.
- Nemaš auto?
- Ne mogu to sebi da priuštim - snebivljivo je odgovorila. - Ĉesto se
kvare - dodala je šaljivim tonom.
Polako i duboko je uzdahnuo. Svojim dugim prstima je otkopĉao gornju
dugmad na košulji, kao da mu je bilo prevruće u kuhinji. Amanda je
nehotice pogledom pratila njegove pokrete, što je izazvalo osnieh na nje-
govom licu.
- Hoćeš li da je skinem? - upitao je otegnutim, zadirkujućim glasom.
Zastao joj je dah, jer se setila uzbudenja koje je doţivela kad su joj se
ruke našle na njegovim grudima.
Skrenula je pogled i obema rukama ĉvrsto obuhvatila šolju sa kafom.
On se blago nasmejao, ali je nastavio da otkopĉava košulju do poslednjeg
dugmeta i tako je sasvim otkrio svoje bronzane grudi, a u sobi je iznenada
zavladala napregnuta tišina. Ţustrim pokretom protrljao je grudi i zevnuo.
- Boţe, baš sam umoran - tromo je rekao. Prineo je cigaretu ustima.
- Zašto si mi poslao cveće? - upitala je. Trenutak kasnije poţelela je da
sebi odgrize jezik zbog tog nepromišljenog pitanja.
Njegove srebrnaste oĉi opet potraţiše njene. - Mogla si da umreš - rekao
je iskreno - i ja bih bio odgovoran. Cveće sam poslao u znak izvinjenja -
dodao je osorno, skrećući pogled. - Nije mi bila namera da te dovedem u
takvu opasnost.
Posmatrala je njegov oštar profil; znala je da tako ponosnom ĉoveku
teško pada da se zbog neĉega izvinjava. U tom trenu je shvatila koliko
mora da ga je pogodilo to što je njegov otac bio neveran Margareti. Sto
mora s tim saznanjem da ţivi i trudi se da zaštiti majku... Dok ga je
posmatrala, Amanda je osetila kako njena patnja nestaje, kako uspeva da
razume kako on gleda na sve ono što se desilo.
- Hoćeš li me saslušati ako pokušam nešto da ti objasnim? - krotko je
upitala.
Ošinuo ju je pogledom. - Neću, ako ćeš da mi priĉaš o majci - otvoreno je
rekao.
Duboko i glasno je uzdahnula, još ĉvršće steţući šolju ledenim prstima. -
Dţejsone, da li si ikada bio zaljubljen? - upitala je oštrim glasom. - Toliko
zaljubljen da drugi Ijudi i sve ostalo postane potpuno nevaţno? Ne mogu
da znam šta je tvoj otac osećao, ali mama ga je volela iznad svega, onom
ljubavlju koja se iskusi jednom u ţivotu. Za nju je postojao samo Dţad, i
niko drugi, ĉak ni moj otac. Bila je to ljubav za sva vremena, a njena
nesreća je bila u tome što se zaljubila u oţenjenog ĉoveka. Ja joj ne
praštam to što je uradila, ali bar mogu da razumem zašto je uradila. Volela
ga je, Dţejs.
Spustio je pogled na cigaretu. Zurio je u uţareni vrh koji je bivao sve
duţi, a onda je naglo ugasio cigaretu.
- Kada je venĉanje? - kruto je upitao.
- Za mesec dana. Otićiću mami i Risu na Bahame, na dan venĉanja.
Gledao je u njenu pognutu glavu. - A u meĊuvremenu?
- Vraćam se u San Antonio ĉim budem u stanju da putujem - iskreno
je rekla, na ivici plaĉa. - Moţeš Teriju da javiš šta si odluĉio u vezi s
poslom - dodala je tišim glasom.
- Što se mene tiĉe, posao je tvoj - umorno je rekao.
- Razgovaraj s Dankanom i dogovorite se oko detalja. - Ustao je. - Ako
ti se ţuri da tako brzo odeš, idi.
Njene lepe oĉi su bile pune suza dok je podizala pogled prema njemu.
Nije nameravao nimalo da popusti. Bio je u stanju da je pusti da ode, da
ode iz njegovog ţivota zauvek, i da mu bude svejedno. Ali ona ga je suviše
volela da bi tek tako otišla. - Da li je to ono što ţeliš? - hrabro ga je
upitala, a njeno lice je bilo nestvarno bledo.
Videla je kako mu se vilica steţe. - Ti znaš šta ja ţelim.
Da, sasvim dobro zna. Moţda je Bea u pravu. Ljubav jeste najvaţnija na
svetu. Moţda nije pristojno što je provela nekoliko sati u Dţejsovom
naruĉju, ali slatko sećanje na njegovo milovanje mnogo će joj znaĉiti u
godinama samaĉkog ţivota koje joj predstoje. Ona ga mnogo voli. Da li je
onda zaista toliko pogrešno provesti jednu noć s njim?
- U redu - rekla je tihim ali sigurnim glasom.
Mrko je pogledao. - Šta je u redu? - upitao je.
Ponosno je podigla glavu. - Spavaću s tobom.
Nozdrve su mu se raširile od koliĉine vazduha koju je naglo udahnuo. -
A šta, taĉno, oĉekuješ za uzvrat? - grubo ju je upitao.
- Da li baš sve mora da ima svoju cenu? - tuţno je promrmljala,
ustajući. - Ništa mi od tebe ne treba!
- Amanda!
Zastala je na vratima, leĊima okrenuta njemu. - Molim?
Na trenutak je zavladala muĉna tišina. - Ako me ţeliš, vrati se i to mi
dokaţi.
Umalo nije istrĉala iz sobe. To bi tako liĉilo na nju i sigurno bi tako
postupila pre samo par meseci. Ali sada je znala da Dţejson svoju strast
ume da izrazi i na drugi naĉin a ne samo kroz gnevni poljubac na meseĉi-
ni. Znala je da ume da bude izuzetno neţan, veoma strpljiv. Svoju potrebu
za njim više nije mogla da potiskuje. Sada kada je shvatila koliko ga
oĉajniĉki voli, mogao je da traţi od nje šta god ţeli, ništa mu ne bi odbila.
Okrenula se i pošla prema njemu, zaustavila se pored stola i uplašeno ga
pogledala. On se nije ni pomerio, a po oĉima mu se videlo kako procenjuje
situaciju.
- Dakle? - upitao je.
Prišla mu je još bliţe, grozniĉavo razmišljajući o tome šta se od ţene u
ovakvoj situaciji oĉekuje. Nikada ranije nije pokušala da zavede nekog
muškarca. Prisetila se nekih starih filmova; u jednom od njih se od ţene
oĉekivalo da se uvuĉe u njegovu vreću za spavanje, a u drugom da ga gola
ĉeka u krevetu kad on izaĊe iz kupatila.
Za poĉetak, odluĉila je da mu obavije ruke oko vrata i, propinjući se na
prste, lagano okrzne usnama nje- govu isturenu bradu. Pošto nije hteo ni
centimetar da se sagne i time joj pomogne, jedva je uspela da mu do-
takne bradu.
- Mogao bi malo da mi olakšaš trud - rekla je, zbunjena jedva
primetnim šeretskim izrazom u njegovom pogledu.
- Šta ţeliš da uradim? - upitao je predusretljivo.
- Ako bi samo malo spustio glavu...
Sagnuo se i, gledajući je netremice, posmatrao kako bojaţljivo diţe
pogled ka njemu. Bila je nervozna i ukoĉena. Jedino što je mogla da uradi
kao prvi korak u svom nastojanju da mu se pribliţi bilo je da prisloni usne
na njegove i prepusti se snazi njegovog tela.
Zatvorila je oĉi i oslonila se na njegovu visoku figuru, iznenada osetivši
glad za njegovim poljupcem, jer je ljubav pokuljala kroz njene vene kao
opijum. Ali to nije bilo dovoljno. Ĉinilo joj se kao da ljubi kamen, pa ĉak i
kad je poĉela jaĉe da ga ljubi, ĉinilo se kao da on ne oseća ţelju da joj
uzvrati na isti naĉin.
Odmakla se i pogledala ga; disala je isprekidano, a u njenom mekom
pogledu plamtela je strast. - Oh, Dţejs, kaţi mi kako... - poĉela je
drhtavim glasom.
Njegove oĉi su se prvo raširile, pa onda suzile, a izraz lica mu se na
trenutak promeni kao da je neka senka preletela preko njega dok je ruke
spuštao na njen struk, da bi zatim odvezao kaiš na njenoj kućnoj haljini
spo- rim, ali veštim pokretom.
Uhvatila ga je za ruke dok je svlaĉio haljinu niz njena ramena i pustio je
da sklizne s nje, tako da je ostala u svetloljubiĉastoj spavaćici koja je bila
sve samo ne providna, a duboki izrez je otkrivao njene male, savršene
grudi.
- Ti si se sama ponudila - podsetio ju je, prodorno je gledajući. - Da li
si se to sad uplašila, Amanda?
Grlo joj se steglo. - Nisam - slagala je. Uzeo je njenu haljinu i prebacio je
preko stolice na kojoj je ranije sedela. Zatim je paţljivo dohvatio tanke
bretele spavaćice, igrajući se ukrasnim mašnicama na njima.
- Dţejsone, kasno je! - prošaputala je. Polako je poĉela da je hvata
panika, onaj prastari strah koji ţene osećaju kada prvi put vode ljubav sa
muškarcem.
- Polako, dušo - promrmljao je i stao neţno da je miluje po leĊima i
ljubi njeno zajapureno lice. - Samo se opusti, Amanda. Znam šta radim.
Opusti se, dušo, neću te poţurivati, ne brini. Eto, tako je već bolje -
ohrabri je, osećajući kako njegovi pokreti i neţan glas ĉine da napetost u
njoj polako popušta. - Da li se bojiš da vodiš ljubav sa mnom? - prošaputao
je.
Potisnula je strah. - Naravno da se ne bojim - uspela je da kaţe, ali je
njen glas zvuĉao krajnje neprirodno.
- Pokaţi mi.
Odmakla se malo i bespomoćno ga pogledala. Osećala se kao da joj je
neko naredio da svira na instru- mentu koji nikada ranije nije drţala u
ruci. Molećivo ga je gledala.
U njegovim oĉima nije videla bes. Samo su potamnele usled nekog
ĉudnog, zagasitog sjaja. Pogledao ju je skoro pobedonosno dok je spretnim
naglim pokretom razvezao mašnicu na ramenu. Gledajući je sve vreme u
oĉi, isto je to uĉinio i s drugom mašnicom, te joj je spavaćica skliznula do
pojasa i pošto je iznenada ostala razgolićena, ona oseti prohladan vazduh
koji je strujao kroz otvoreni prozor.
Pocrvenela je kao šiparica, mrzeći sebe zbog svog neiskustva, mrzeći
njega zbog toga što su njegovi vešti pokreti govorili o njegovom iskustvu,
preplašena nagoveštajem intimnosti meĊu njima, iako je ona sama sve
zapoĉela.
Spustio je pogled na neţne, lepo izvajane prevoje njenog tela koje je
obnaţio, prouĉavajući ih u napetoj tišini.
- Boţe, kako si lepa - tiho je rekao. - Slatka kao molitva...
- Kakvo... neverovatno poreĊenje - iznenaĊeno je rekla.
Ponovo je pogledao u oĉi. - A šta si ti oĉekivala, Amanda, neku vulgarnu
primedbu? Ovo što se dešava meĊu nama nije triĉarija i ti nisi ţena koju
sam pokupio na ulici. Ti pripadaš meni, svaki neţni deo tvog tela, i nema
niĉeg lošeg u tome da te posmatram. Izgledaš prelepo.
Amanda se trudila da uspostavi ravnomerno disanje, pa je otegnuto
promucala. - I ja... volim tebe da gledam. - Prstima je lagano prelazila
preko ĉvrstih mišića njegovih grudi, neţno mrseći ĉekinjaste malje na
toploj bronzanoj koţi.
- Mendi... - rekao je zadihano, privukavši je još bliţe tako da su se
njena neţnost i njegova snaga stopile u jedno i ona oseti pritisak njegovih
mišićavih grudi na svojim nabreklim dojkama i ote joj se glasan uzdah.
- A sad me poljubi - prošaputao je hrapavim glasom, saginjući glavu - i
dozvoli mi da ti pokaţem koliko toga jedno drugom moţemo da kaţemo a
da ne izustimo niti jednu reĉ.
Poĉeo je da je Ijubi kontrolisanom ţestinom i od tog poljupca joj je
zastao dah, a on je upijao ukus njenih usana, uţivao u njima. Tišina je
delovala raspusno zbog spoznaje tog novog osećanja koje ju je obuzelo.
Podigla je ruke i obavila ih oko njegovog vrata, ĉvrsto ga drţeći, a telo joj
je drhtalo pod njegovim toplim stiskom; osetila se toliko sjedinjena s njim
da joj se ĉinilo da ih samo smrt moţe rastaviti. Koliko ga samo voli!
UzbuĊenje koje je osetila u njegovom zagrljaju, sirova strast s kojom ljubi
njene usne, dok medu njih prodire i halapljivo ih osvaja, izazvali su u njoj
osećanje blaţenstva kakvo nikada nije iskusila. Usled snage tih osećanja,
oĉi su joj se ispunile suzama i bila je potpuno svesna dubine svoje ljubavi
koju nije mogla da porekne ĉak ni u trenucima kad ju je proklinjala, zato
što joj je oduzimala snagu.
Privio ju je još bliţe sebi, a odmah zatim je podigao glavu i potraţio
njene blage, poslušne oĉi.
- Potrebno je da kaţeš samo jednu reĉ - rekao je hrapavim, nesigurnim
glasom, a ruke kojima ju je drţao u zagrljaju blago zadrhtaše. - Ĉeznem
kao mladić pred prvim ljubavnim iskustvom i ne mogu više ovo da
izdrţim.
Taĉno je znala šta je hteo da kaţe i pošto je sve ovo pokrenula, postojao
je samo jedan naĉin na koji je mogla da mu udovolji. Volela ga je više od
sopstvenog ţivota i, mada će verovatno sutra kad osvane novi dan mrzeti
oboje, slatko zadovoljstvo koje dodir njegovog tela izaziva ostaće u
njenom sećanju koje će joj pomoći da preţivi duge, prazne godine koje joj
predstoje u ţivotu bez njega.
Zaustila je da kaţe tu jednu reĉ, kada je iznenada glasno brujanje
automobiia na prilaznom putu prekinulo taj divan san koji su zajedno
sanjali.
Dţejs je tiho opsovao i privukao Amandu bliţe, pa je poljubio u vrat, ne
prekidajući tišinu ispunjenu gorĉinom, i ostao je tako sve dok napetost
polako nije išĉilila i dok otkucaji srca nisu ponovo uspostavili uobiĉajeni
ritam.
Njeni prsti su ga milovali, neţno prelazeći preko njegovih slepoĉnica. -
Ţao mi je - umiljato je rekla.
- Ţao mi je.
Lagano je usnama dodirnuo njenu svilenkastu koţu iznad ušiju, a zatim i
same uši. - Stvarno ti je ţao? - prošaputao je. - Ili ti je drago zbog
odlaganja?
- Ne razumem - promrmljala je.
Malo se odmakao i prodomo je pogledao. - Ti si devica, zar ne, Amanda?
- tiho je upitao.
Njen izraz i rumeno lice sve su mu rekli i on samo klimnu glavom i
spusti pogled na njene neţne grudi, ĉvrsto priljubljenje uz njega. - Trebalo
je da znam - naglas je razmišljao, a jedva vidljiv osmeh mu je titrao na
usnama dok joj je paţljivo navlaĉio gornji deo spavaćice. Podigao joj je
ruku i spustio je na bretelu da je pridrţi dok ponovo ne zaveţe njene
krajeve, a ona je zabezeknuto posmatrala sa kojim lakoćom i spretnošću
on sve to radi.
- Pokušala sam... da ti to kaţem i ranije - zamuckivala je - ali ti nisi
hteo da slušaš.
- Bio sam ludo ljubomoran i povreĊen - priznao je.
- Ljubomoran na Blejka i na svog roĊenog brata. Mislio sam da si zbog
Dankana i došla i ţeleo sam oboje da zadavim.
- Ti si jedini koga sam ţelela - izustila je, a u slatkoj, prijatnoj tišini
koja je potom usledila iz njenih oĉi- ju je saznao sve tajne koje je ţeleo da
otkrije.
Obujmio je njena uzana bedra i prislonio ih uz svoje snaţne noge,
osetivši pritom kako joj blagi drhtaj protresa telo.
- Volim da posmatram tvoje lice kad te ovako drţim - rekao je dok su
stajali tako priljubljeni. - Oĉi ti postanu zlataste kada se uzbudiš.
Ona sklopi oĉi u naletu neskrivene ĉeţnje. – Dţejs - prošaputala je,
pripijajući se uz njega.
- I ja tebe ţelim - reĉe tiho, ali uprkos snaţnoj, divljoj ţudnji koju je u
njemu osetila, poljubac koji je spustio na njeno ĉelo bio je beskrajno
neţan. - Prokleti Dankan...! - Uzviknuo je kada je tišinu iznenada
prekinuo tresak vrata automobila.
Dţejs ju je teška srca pustio iz naruĉja, milujući je pogledom koji je klizio
po njenom vitkom telu. - Bolje se vrati u sobu. Nisam raspoloţen za
Dankanove duhovite primedbe i ne bih hteo da se dan završi tako što ću
mu izbiti još neki zub.
Nasmešila mu se, a lice joj je zraĉilo takvom lepotom da mu je zastao
dah. - Jadni Dankan - promrmljala je.
- Ma šta jadni! - Dohvatio je njenu kućnu haljinu, pomogao joj da je
obuĉe i, dok je vezivao krajeve kaiša, naglo ju je privukao ka sebi. Sagnuo
je glavu i poljubio je pomalo divlje, tako da je dodir njegovih ĉvrstih usana
bio skoro bolan. - Ti si moja, dušo - rekao je, a njegov topli dah joj je
grejao usne. - I neću da te delim. Kad te jednom odvedem u svoj krevet,
ubiću svakog ĉoveka koji te dodirne.
- Dţejs! - prošaputala je, zapanjena ţestinom tih reĉi.
- Ĉekao sam te sedam godina - oporo je rekao. - Dosta mi je ĉekanja.
Pre nego što se ovaj vikend završi, bićeš sasvim moja.
Bespomoćno je zurila u njega, shvatajući znaĉenje njegovih reĉi. - Ja
sam... nameravala da se vratim u San Antonio posle sutrašnje zabave.
- To si dobro rekla, nameravala si. Ali sad ćeš ostaĊ. Ţelim da ceo
prokleti svet sazna da si moja. Ne ţelim da vikende krišom provodim u
tvom stanu, da ulazim u tvoju spavaću sobu penjući se sporednim
stepenica- ma. Sve će biti jasno, otvoreno i pošteno, pa zato poĉni da se
pripremaš. - Pustio ju je iz zagrljaja, okrenuo je licem prema vratma i
blago je pogurao u tom pravcu. - Idi na spavanje. O tome ćemo
razgovarati sutra uveĉe.
Kada je stigla blizu vrata, Amanda se osvrnula. - Da li... baš svi moraju da
znaju? - upitala je, osećajući da je potapa talas sramote kao noćni vazduh.
- Do Ċavola, a zašto ne?
Muškarci na to drugaĉije gledaju. Šta njega briga? Okrenula se i pošla ka
vratima.
- Amanda! - Prouĉavao je njeno lice kada se okre- nula prema njemu.
- Ne zvuĉiš mi više veselo. U ĉemu je stvar? Da li sam nešto pogrešno
rekao?
- Samo sam umorna - pokušala je da ga ubedi uz slabašan osmeh. -
Samo umorna, Dţejsone. Laku noć.
10.
Sledećeg jutra Amanda je obukla belo-ţutu haljinu na zakopĉavanje i
dok je išla prema trpezariji, mislila je da će joj srce iskoĉiti iz grudi. Imala
je vidljive podoĉnjake zbog nedovoljnog sna, jer se celu noć oĉajniĉki
trudila da pronaĊe rešenje za situaciju u kojoj se našla, ali nije uspevala.
Kako je Dţejs oĉekivao od nje da podnese prezir u Margaretinim ili
Dankanovim oĉima kada svima mirno saopšti da mu je ona postala nova
ljubavnica? MeĊutim, toliko ga je volela da je pomisao na to da ode i ţivi
bez njega bila gora od same smrti. Sada više nije imala izbora. Bilo bi kao
da je za sobom ostavila deo svoje duše; nije bila u stanju da podnese
rastanak.
Neodluĉno je ušla u sobu i istog trenutka Dţejsov ĉeliĉni pogled ukrstio
se s njenim. Sedeo je na proĉelju stola i posmatrao je bez reĉi; ugao usne
mu je bio izdignut, a po izrazu lica nije mogla ni da pretpostavi šta misli.
- Dobro jutro, draga - pozdravila ju je Margareta uz osmeh. - Drago mi
je što si ustala ovako rano, jer treba da se pripremimo za veĉerašnju
zabavu. Prvo, što se tiĉe tvoje haljine...
- To prepusti meni - prekinuo je Dţejs smešeći se.
- Ja ću se za to pobrinuti.
Margareta je upitno podigla jednu obrvu i, preletevši pogledom s
njegovog lica na Amandine rumene obraze, promrmlja uz osmeh. - Kako
ti kaţeš, dragi moj - pa je spustila pogled ka pui.om tanjiru koji je pred
njom stajao.
Dankan je ušao zevajući, potpuno nesvestan atmosfere koju je zatekao. -
Dobro jutro. - Sruĉio se na prvu stolicu, pogledao Amandu i Dţejsa i sa
smeškom upitao. - Jeste li dobro spavali?
Amanda je još jaĉe pocrvenela a Dţejs se, sa zapaljenom cigaretom u
ruci, naslonio na sto i preteći po- gledao brata. Nije ništa odgovorio, ali
nije ni morao. Njegov pogled je bio više nego dovoljan.
Dankan je naĉinio grimasu i ispruţio ruku da dohvati mleko i šećer. -
Kaţu da je pogled nekada u stanju da ubije...! Imaj milosti, Dţejs. Nisam
ništa loše mislio.
Margareta se namrštila. - Da li sam ja nešto propustila?
- Mislim da smo oboje nešto propustili - progunĊao je Dankan. - Kada
sam se sinoć oko dva vratio, zatekao sam Dţejsa u kuhinji i izgledao je kao
ranjeni medved.
- Dţejson uvek izgleda kao ranjeni medved u dva sata ujutru -
podsetila ga je majka.
- Usta su mu bila oteĉena - dodao je Dankan i ispod oka pogledao
Amandu, koja je toliko brzo ispijala kafu da se zagrcnula.
- To ništa ne dokazuje - rekao je Dţejs i prineo cigaretu ustima, a po
izrazu lica se moglo zakljuĉiti du se zabavlja.
Amanda, koja se u tom trenutku setila kako je grickala njegovu usnu,
podigla je pogled prema njemu i osetila da gubi tlo pod nogama jer je u
njegovom pogledu prepoznala iste misli.
- Pazi kako se ponašaš - Margareta je upozorila Dankana. - A usput da
te pitam, gde si ti bio do dva ujutru?
- Sledio sam uzvišeni primer svog starijeg brata - odgovorio je Dankan
cereći se.
- Radio si u kancelariji? - upitala je Margareta trepćući.
- Pa ne radi Dţejs baš uvek - odgovorio je Dankan i teatralno
uzdahnuo.
Margareta je završila dorućak i obrisala usta šarenom salvetom. -
Dankane, od jutros si nekako ĉudno raspoloţen. Moţda ti je potreban
odmor?
- Taĉno, upravo mi to treba - brzo se sloţio Dankan.
- Šta misliš o Havajima? Mogla bi da poĊeš sa mnom, mama, morski
vazduh bi ti dobrodošao.
- Od morskog vazduha uvek dobijem zapaljenje sinusa - podsetila ga je
- a osim toga, kako ćeš se udvarati devojkama ako vodiš majku sa sobom?
Budi razuman.
Dankan se nasmejao. - Oh, majko, ne bih te menjao ni za celo Dţejsovo
blago.
Margareta je zablistala od zadovoljstva. - Pa, vreme je da krenem, imam
puno posla. Dţejs... - pogledala ga je pomalo zabrinuto. - Mogu li da
raĉunam na to da ćeš se lepo ponašati prema Amandi?
Dţejs je spustio pogled na svoju šolju sa kafom. - Potrudiću se - kratko je
obećao.
- Odliĉno. Dankane, moţeš li da me odvezeš? Moja kola nešto
zavitlavaju, moraću da ih ostavim u servisu da provere šta nije u redu -
govorila je mladem sinu dok je išla prema vratima.
- Ali, ja još jedem... - pobunio se Dankan, prinoseći ustima poveliki
zalogaj kajgane.
- Završićeš kad se vratiš - odgovorila je beskompromisno.
Dankan pogleda u jaje i spusti viljušku. - Kupiću neku bajatu krofnu ili
nešto sliĉno - promrmljao je ĉeţnjivo. - Zdravo svima - doviknuo je preko
ramena, namignuvši Amandi.
Ĉim su izašli, Dţejs podiţe pogled prema Amandi.
- Zdravo - neţno joj se obrati.
Od tog tromog, blagog glasa i osmeha proĊe je slatka jeza. - Zdravo -
odvratila je na isti naĉin, a oĉi su joj zablistale kao ţeravice na ozarenom
licu.
- SviĊaš mi se u toj belo-ţutoj kombinaciji - primetio je dok ju je
pomno posmatrao. - Podsećaš me na krasuljak.
- Krasuljak ne ume da govori - našalila se i stegla šolju da umiri ruke
koje su podrhtavale.
Kad se osmehnuo, njen pogled se zadrţao na njegovim usnama koje su je
tako strasno ljubile prethodne noći. Donja usna mu je bila blago nateĉena.
- Dankanu ne moţe ništa da promakne. - Tu opasku je propratio
širokim osmehom.
Pocrvenela je od zadovoljstva. - Izvini - reĉe neţnim glasom.
- Pa zašto? Meni se sviĊaju ti mali oštri zubi - odgovorio je senzualnim
šapatom. - Skoro da sam mogao da osetim kako mi grickaju usnu još dugo
posle tuširanja i odlaska na spavanje.
Amanda nije ni osećala koliko je vrela šolja koju je drţala. - Ja sam
mislila da uopšte neću zaspati...
- I ja, takoĊe - sloţio se s njom. Odjednom mu se izraz lica promenio i
oĉi zasijale. - DoĊi ovamo.
Spustila je šolju i prišla mu, sva u zanosu zbog tog novog odnosa medu
njima, srećna što moţe da ga gleda a da pri tom ne strahuje da će on
otkriti njena osećanja i da će morati da ih objašnjava. Obujmio ju je oko
struka i smestio u krilo, poloţivši joj glavu na svoje rame tako da moţe da
je gleda odozgo. Ona je, pak, mogla da vidi njegov preplanuli vrat ispod
raskopĉane košulje, a dodir njegove svilene košulje prijao joj je pod
obrazom koliko i miris njegovog skupog parfema.
- Umalo sinoć nisam došao po tebe - tiho je rekao, a tamne oĉi su joj se
blago osmehivale. - Onaj prokleti krevet mi je izgledao ogroman i prazan,
a moja ţudnja za tobom bila je skoro nepodnošljva.
- Ni ja nisam spavala - priznala je. Prstima je dotakla njegove usne.
Primetila je da je sveţe obrijan i, za razliku od sinoć, kad mu je koţa bila
pomalo gruba, sada je bila neţna i glatka. Sagnuo se da je poljubi. Ljubio je
prvo polako, neţno, a zatim, kako je razdvajao njene usne, sve snaţnije i
dublje dok mu se disanje postepeno ubrzavalo i naposletku je, uhvativši je
za potiljak, zaronio u njena usta ispoljivši u tom dodiru svu strast i duboku
ĉeţnju koju je u sebi nosio. Ĉinilo se da taj poljubac traje beskonaĉno, da
se ljube sporo i ţestoko u prijatnoj tišini trpezarije. Privukao ju je još bliţe
i dok je tako ĉvrsto drţao u zagrljaju, ĉulo se šuštanje svile u trenju sa
pamukom pomešano sa zvukom njenog tihog jeĉanja dok mu je uzvraćala
poljubac, unoseći u njega celo svoje srce.
Prsti su joj se zaustavili na dugmadima njegove košulje i ona poĉe lagano
da ih otkopĉava, delimiĉno svesna svog postupka, obuzeta jedino
potrebom da ga dodiruje, da uţiva u senzualnoj muţevnosti njegove koţe.
Srce mu je snaţno tuklo kad je uhvatio njenu ruku dok je milovala
njegove grudi i blago je pomerio.
- Ako ti mene dodiruješ i ja ću tebe - rekao je promuklim glasom. - A
nemamo vremena za ono što bi potom usledilo.
Obliznula je suve usne, svesna toplog pritiska njegovih prstiju na
svojima, naslonjenim na njegovo telo.
- Da li bi dovelo do toga? - tiho je upitala.
- Sudeći po tome kako se sada osećam, nema sumnje - odgovorio je
Dţejs. Usnama je prešao preko nje- nih sklopljenih kapaka. - Oh boţe!
Ĉeznem da me dodirneš - šaputao je u njenu kosu.
Ona se nasmešila i naslonila rumeni obraz na njegove grudi. - Baš je
ĉudno...
- Šta to? - upitao je, ne prestajući sa poljupcima.
- To što se ne svaĊam sa tobom.
Zaĉuo se njegov dugaĉak, usporen uzdah. - Toliko dugo sam ti zadavao
muke.
- Moţda si imao razloga za to. Dţejs, izvini zbog moje mame...
Spustio je prst na njene usne i kada je pogledao, imao je ĉudan, zamišljen
izraz lica. - Nisam to još preboleo - tiho je rekao - ali mislim da poĉinjem
da razumem. Emocije ĉesto ne moţemo da kontrolišemo. Sam bog zna da
ja izgubim glavu svaki put kad te dodirnem.
Neţno se osmehnula. - Zar je to tako loše?
- Jeste za mene. - Ispruţio je ruku preko nje da ugasi cigaretu koja je
dogorevala u pepeljari. - Nikada se nisam previše vezivao. Zabavljao sam
se sa ţenama, ali onako kako je meni odgovaralo i nikada mi nije bio
problem da se s njima rastanem. - Pogledao ju je i malo se namrštio. - Ali
ti u meni izazivaš neka nova osećanja. Ona se u meni razbukte poput
vatre kada te drţim u naruĉju, kada te dodirnem... ti si mi jedina po volji,
Amanda. To je staromodna fraza, ali ne mogu se setiti nijedne druge
kojom bi to bolje opisao.
Prešla je rukom preko njegovog obraza. - Mislim da smo jedno drugom
po volji - tiho je rekla. - Da li ti ja zaista pripadam?
- Da li to ţeliš?
Klimnula je glavom, ne osećajući nikakav stid, uţivajući da gleda
njegovo lice ĉiju je svaku crtu oboţavala.
Jednom rukom ju je i dalje drţao oko struka a drugu je izvukao i polako,
prelazeći po haljini zaustavio se na njenim ĉvrstim, uzdignutim grudima i
jednu dojku obuhvatio svojom šakom. Nije mu promakao njen zapanjen
izraz lica, pa je neţno rekao. - Vremenom ćeš se navići da te ovako
dodirujem.
- Hoću li? - uspela je nekako da izgovori.
Pogledao ju je u oĉi. - Nisam o tome ranije razmišljao, ali sad znam da ti
do sinoć nisi nijednom muškarcu dozvolila da te onako gleda, zar ne?
Mislio sam da imaš puno iskustva, ali kada sam video kako si pocrvenela,
shvatio sam da grešim. A kad sam te još onako drţao u zagrljaju... - Blago
se osmehno. - Toga ću se sećati dok sam ţiv. Više od svega sam ţeleo da ja
budem taj koji će ti pokazati šta je ljubav. I pošto sam mislio da je tu
privilegiju imao neki drugi muškarac, ja sam te mrzeo.
- Nikada nisam ţelela nikog drugog osim tebe - jednostavno je rekla, a
pogled joj je bio tuţan, jer je pomislila kako će doći vreme kada neće biti
njen. Vremenom će se zasititi njene naivnosti, dosadiće mu da bude s
njom. Iako imaju toliko toga zajedniĉkog, on jedino ţeli njeno telo, a ne
njeno biće ili njeno srce.
- Šta ti je? - upitao je neţnim glasom.
Slegnula je ramenima. - Ništa. Na šta si mislio kada si govorio o haljini?
- Aha, radoznala si? - glasno se nasmejao i pustio je da ustane. - Hajde
da ti pokaţem.
Odveo ju je u jednu ekskluzivnu robnu kuću, pravo na ţensko odeljenje
gde se prodaju skupocene haljine poznatih dizajnera. Nije htela da ide s
njim, ali ju je on ĉvrsto drţao za ruku. Stao je s njom pred uglaĊenu
prodavaĉicu kojoj je objasnio kakvu haljinu ţeli da donese Amandi da je
proba.
- Da, gospodine Vajthol - rekla je sa osmehom sredoveĉna ţena lepog
drţanja. - Baš imam jednu takvu...
- Ali ja ne ţelim da mi kupiš haljinu - pobunila se Amanda kad se
prodavaĉica udaljila.
Dţejs se samo osmehnuo, a pogled mu je bio sasvim tajnovit. - A zašto?
Zar si planirala da ideš u pantalonama na zabavu?
Te reĉi su je stvarno zabolele. Nije joj bilo vaţno što nema haljinu sve
dok on tome nije poĉeo da pridaje vaţnost. I sada kada ovi ljudi u radnji
znaju da joj on kupuje haljinu, šta li će misliti o njoj? Mogu pomisliti da je
njegova ljubavnica. Oĉi su joj zasuzile. Pa, na neki naĉin to je istina, zar
ne? Ona mu se već obećala.
Oborila je pogled, a lice joj je bilo bledo kao kreĉ.
- Šta ti je? - neţno je upitao, podigavši joj lice da je bolje vidi. - Dušo,
šta sam to rekao?
Pokušala je da se osmehne i odmahne glavom, ali je osećala da će je
povreĊeni ponos ugušiti.
- Evo je - rekla je prodavaĉica ljubazno, paţljivo noseći na vešalici
boţanstvenu haljinu od organdina, ruĉno oslikanu. Providna, sneţno bela
sa diskretnom šarom od sićušnih zelenih listova; gornji deo je imao trake
sašivene od iste svilenkaste tkanine. Amanda nikad nije videla nešto tako
lepo, ĉak ni onda kada je imaia novca na pretek.
- Upravo savršeno - potvrdila je prodavaĉica i pomenula ime modne
kuće u kojoj je haljina dizajnirana. Pre nego što je Amanda uspela da se
usprotivi, uveli su je u svlaĉionicu gde joj je vešta prodavaĉica pomogla da
obuĉe haljinu iz snova.
Zurila je u svoj odraz u ogledalu. Prošlo je mnogo vremena otkad je
poslednji put nosila neku tako skupocenu haljinu i na telu osećaia
zadovoljstvo koje lep materijal pruţa. Bledozelena boja isticala je njene
tamnosmeĊe oĉi, a njenom licu davala pomalo misteriozan izgled.
Pristajala je i njenom tenu boje meda jer joj je koţa sada imala zlatnu
nijansu koja se dobro slagala s njenom dugom, srebrnoplavom kosom.
- Da li nameravaš ceo dan da provedeš unutra? - zaĉula je dubok,
nestrpljiv glas ispred kabine.
Ispravila je ramena i graciozno izašla iz kabine, plašljivo prouĉavajući
Dţejsov pogled, dok ju je prodavaĉica sa zadovoljstvom posmatrala sa
strane.
- Zar nije savršena? - reĉe starija ţena sa osmehom.
- Savršena - tiho se sloţio Dţejs, ali on je gledao u Amandino
zajapureno lice a ne u haljinu i od pogleda njegovih srebrnastih oĉiju ona
oseti slabost u kolenima. - Uzeću je.
Amanda je skinula haljinu i dok je ĉekala da je zapakuju, posmatrala je
Dţejsovo bezizraţajno lice. - Nisam pitala koliko košta, ali mora da je
uţasno skupa. Zaista bih više volela da uzmem nešto... jeftinije.
- Ja nisam siromašan - podsetio ju je pogledavši je iskosa. - Zar si to
zaboravila?
Oborila je pogled. Osetila je blagu muĉninu. Da li je to ono što on misli o
njoj, da je ona konaĉno pristala da bude s njim iz materijaln razloga, da
mu ona dopušta da je kupi za nekoliko skupih haljina i neograniĉenu
novĉanu nadoknadu? Stajala je pognute glave dok je Dţejs plaćao raĉun
kreditnom karticom. Pruţio joj je kutiju na kojoj je bilo napisano ime
eksluzivne robne marke, a ona je tupo gledala u nju.
Duboko uzdahnuvši, kruto je rekao. - Hajdemo.
Pošto je otkljuĉao vrata mercedesa, uzeo je kutiju iz njenih ruku i
nemarno je spustio na zadnje sedište, da bi zatim obišao oko auta i seo za
volan. Trudio se da kontroliše bes dok se ukljuĉivao u saobraćaj.
- Upali mi cigaretu - rekao je, bacivši joj paket mentol cigareta u krilo.
Bez razmišljanja ga je poslušala, koristeći upaljaĉ iz kola i pruţila mu
cigaretu bez ijedne reĉi.
- Dobro, zar ti se ne sviĊa haljina? - ubrzo posle toga je upitao.
- Divna je, hvala ti.
- Hoćeš li mi, molim te, reći šta ti je? - upitao je ljutito gledajući je
iskosa.
- Ništa - poluglasno je rekla. Gledala je pravo ispred sebe, a srce je
htelo da joj prepukne.
- Ništa. - Povukao je dim i nastavio. - Znaš, mila, ovo nije najbolji
naĉin da zapoĉnemo vezu.
- Znam. - Uznemirano je udahnula. - Dopada mi se haljina, Dţejsone,
samo ja... volela bih... da nisi potrošio toliko mnogo novca na mene.
- Zar ti ne misliš da to zasluţuješ, dušo? Ja mislim.
- Pruţio je ruku, uhvatio njenu i ĉvrsto je stegao, a njoj zastade dah od
tog laganog, strasnog pritiska njegovih hladnih prstiju.
Zurila je u njegove preplanule prste koji su delovali još tamnije naspram
njene bele puti. Lagano joj je stisnuo ruku, svojom šakom sasvim
preklopivši njenu, a zatim je palcem blago nastavio da je miluje. - Tako si
crn - tiho je rekla.
- A ti si tako lepa - odgovorio je. Kratko ju je pogledao i odmah zatim
ponovo usmerio svoju paţnju na saobraćaj. - Ţao mi je što moram da idem
u kancelariju. Radije bih proveo dan sa tobom.
Zamišljeno je uzdahnula, ponovo oborivši pogled.
- I ja bih to volela - rekla je nekako odsutno.
- I ja. - Podigao je ruku s njene kako bi promenio brzinu i ostatak puta
su proveli u prijatnoj tišini. Progovorio je tek kada je zaustavio auto ispred
kuće. – Neću doći do pred sam polazak, ali me ti ĉekaj. Kod Salive- novih
ideš sa mnom, a ne sa Dankanom.
- Da, Dţejsone - neţno je rekla.
Nagnuo se preko nje da joj otvori vrata i, budući da joj je bio sasvim
blizu, osetila je skupoceni parfem i miris duvana u njegovom toplom
dahu. Pogled joj se zadrţao na strogim crtama njegovog tamnog lica a
potom se nehotice spustio na njegova usta. Impulsivno mu se primakla i
ovlaš ga poljubila.
Njemu zastade dah od naleta emocija, a oĉi mu se iznenada zaţariše.
- Izvini - prošaputala je, zateĉena ţestinom njegovog pogleda.
- Zbog ĉega se izvinjavaš? - zaĉuĊeno je upitao. - Zar ti je potrebna
dozvola da me poljubiš, dodirneš?
- Nisam... na to navikla.
- Rekao sam ti jutros. Ja volim dodir tvojih ruku. Zar ti nije jasno da
bih te ja doĉekao raširenih ruku kada bi poţelela da doĊeš u moj krevet?
Ispruţila je ruku da bi mu sklonila pramen kose sa visokog ĉela, gledajući
ga zaljubljeno. - Sve je ovo tako novo za mene - prošaputala je Amanda.
- Da. - Sagnuo se i neţno prislonio usta na njena, a njegov dah ju je
milovao po obrazu dok je rukom drţao njeno lice visoko podignuto. -
Boţe, kako su ti usne slatke - umiljato je rekao - mogao bih ostatak ţivota
da provedem ljubeći te.
Obavila mu je ruke oko vrata. — I ja volim tebe da ljubim - reĉe mu i
uzvrati poljubac, strasno, posesivno.
- Nemoj da ideš na posao - prošaputala je.
- Ako ostanem, odvešću te u krevet - rekao je izmeĊu vatrenih
poljubaca, obuhvativši rukama njeno Iice dok je ljubio svaki delić njenih
usana. - A to još ne ţelim da uradim.
- Mislim da je to što si rekao strašno - reĉe ona.
Nasmešio se. - Ţelim da se to desi u trenutku kada ti budeš spremna.
Te reĉi probudiše njenu maštu i ona oseti talas zadovoljstva kako struji
njenim telom. U mislima je vi- dela Dţejsona kako leţi kraj nje meĊu
sveţim, miri- snim ĉaršavima, u mraĉnoj sobi, kako usnama prelazi po
njenoj mekoj koţi...
- Ti drhtiš - tiho je primetio. - Misliš o tome kako će ti biti sa mnom?
- Da - iskreno je priznala.
- Boţe...! - Napola ju je podigao sa sedišta i privio na grudi, a poljupci
su mu odjednom postali grublji i zahtevniji. Ona se odjednom naĊe u
lavirintu nabujalih emocija, a njeno tiho jeĉanje bila je potvrda njene
uzburkane strasti.
Dţejson ju je iznenada pustio iz naruĉja i polako se odvojio od nje, iako
ju je i dalje gledao oĉima punim silovite ĉeţnje. - IzaĊi brzo ako ne ţeliš
da se odmah naĊeš na podu - promrmljao je šaljivo.
- Paganine - brzo je rekla i otvorila vrata da izaĊe.
- Puritanko - odvratio je. - Vidimo se veĉeras. I ne- moj da diţeš kosu.
Ostavi je puštenu, kao sad.
Uzela je kutiju i pogledala ga kroz otvorena vrata. - Neću delovati
dovoljno elegantno - pobunila se.
- Ne ţelim da budeš elegantna - odvratio je, od- meravajući je
pogledom. - Zelim da izgledaš baš isto ovako, ništa ne menjaj. I zapamti,
ĉekaj me.
- Hoću.
Zatvorio je vrata i odvezao se dalje, ne osvrnuvši se.
Te iste veĉeri je obukla prelepu haljinu koju joj je Dţejs kupio i stala
ispred ogledala u svojoj sobi. Savršeno joj je pristajala. Zurila je u ogledalo
kao da prvi put vidi svoj odraz, diveći se kroju haljine koji je isticao sve
ono najlepše na njoj. Vazdušasta suknja sa nekoliko ĉipkastih slojeva
skretala je paţnju na njene duge, vitke noge. Gornji deo se pripijao uz
njene male, visoko podignute grudi sa blago naglašenom senzualnošću. A
kroj je u potpunosti isticao njen tanak struk. Zelenobela šara izvrsno je
pristajala njenom svetlom tenu i plavoj kosi i davala joj prefinjen izgled,
svojstven ţenama mnogo starijim od nje. S dugom kosom, koja joj se
lepršavo spuštala niz leĊa, više je Iiĉila na manekenku nego na direktorku
reklamne agencije.
Bila je vrlo nervozna kada je sat kasnije sišla u prizemlje da se pridruţi
Dţejsu, Dankanu i Margareti koji su u dnevnoj sobi ispijali piće pred
polazak na zabavu.
Iako su bili udubljeni u razgovor, Dţejs je na vreme okrenuo glavu da je
vidi kako ulazi i njegove oĉi zablistaše poput srebrnih sveća dok mu je
pogled polako klizio po njoj. U tom pogledu se moglo zapaziti nešto
neobiĉno i novo... ponos... posedovanje...
I on je svojom elegantnom pojavom privukao njenu paţnju. U tamnom
veĉernjem odelu i beloj svilenoj košulji delovao je tako uglaĊeno i
muţevno da je poţelela da ga dodirne. Izgledao je oĉaravajuće, kao ma-
neken iz nekog modnog ĉasopisa, ali je bio potpuno nesvestan svoje
privlaĉnosti kao što maĉka ne zna da su joj oĉi tajanstvene.
Druge dve glave su se takoĊe naglo okrenule i nakon nekoliko trenutaka
potpune tišine, zaĉuo se Dankanov dug zviţduk divljenja.
- Auu! - uzviknuo je i krenuo prema njoj, potom je obišao oko nje kao
kupac oko sjajnih, novih kola.
- Pa ti izgledaš kao devojka iz snova. Gde si kupila tu haljinu?
- Doneia mi je dobra vila - odgovorila je Amanda, izbegavajući
Dţejsov pogled.
Margareta se nasmešila. - Stvarno izgledaš fantastiĉno, Amanda. Kakva
divna haljina!
- Hvala - skromno je odgovorila.
Dankan je taman hteo da je uhvati pod ruku kad se Dţejs naĊe pored nje.
- Mislim da je na mene red - rekao je i tako pogledao Dankana da je ovaj
odmah ustuknuo.
- Ko sam ja da ti protivureĉim? - odgovorio je zadirkujući ga. Okrenuo
se ka Margareti. - Majko?
Margareta, i sama veoma elegantna u svetloplavoj satenskoj haljini sa
krznom od lisice preko ramena, krenula je prema njima. - Oh, Amanda,
zaboravila sam ... ruke su ti gole, smrznućeš se na ovom prohladnom
veĉernjem vazduhu!
- Ma ne, neću - brzo se usprotivila Amanda, iako joj je pomisao na
hladnoću bila mrska, ponos joj nije dopuštao da prihvati milosrĊe.
- Gluposti! Imam jedan divan šal. Saĉekajte me trenutak. - Otišla je do
plakara u predsoblju i brzo se vratila noseći crni šal sliĉan ogrtaĉu i
prebacila ga preko Amandinih ramena. - Eto, tako! I sasvim ti odgovara.
Sada izgledaš misteriozno.
- Ja se i osećam priliĉno misteriozno - odgovorila je Amanda uz
osmeh, a onda je osetila kako joj se grlo steţe kada je Dţejs spustio svoju
toplu ruku oko njenog struka da bi je poveo prema izlazu.
Amanda nikada do tada nije bila toliko svesna Dţejsovog prisustva kao
za vreme voţnje do kuće Salivenovih. Nije mogla oĉi da odvoji od
njegovog oštrog profila, njegovih usana i osećala je talase uzbuĊenja pri
pomisli na njegove poljupce. On ju je jednom, kad su stali na semaforu
zbog crvenog svetla, pogledao iskosa i uhvatio njen ispitivaĉki pogled, od
ĉega je sva zadrhtala, pa se zagledala u njegove jake ruke na volanu, jedva
suzbijajući ţelju da svoje ruke spusti preko njegovih. Samo da su stvari
drugaĉije! Ona jeste sada njegova, ali ne onako kako je ţelela da bude. On
misli da nju interesuje samo njegov novac, a ona zapravo jedino ţeli da joj
dozvoli da ga voli. Tupo je zurila kroz prozor. Pitala se kako on planira da
organizuje njihov ţivot... Da li će joj uzeti stan u gradu? Ili će joj kupiti
kuću? Pocrvenela je, zamišljajući Margaretino lice kada joj bude rekao.
Neće da se krije, rekao joj je, ali nije razmišljao o tome koliko će Amandi
biti teško zbog toga. No, to ne treba da je ĉudi, gorko je pomislila, on je
muškarac.
Muškarci misle samo o svom zadovoljstvu, ni o ĉemu drugom, i to neće
ugroziti njegovu reputaciju.
Velika kuća pred koju su stigli bila je raskošno osvetljena i dok su ulazili
u foaje gde je drugi domaćin, gospodin Saliven, stajao i doĉekivao goste,
Amanda se osećala kao patuljak pored Dţejsa, iako je imala cipele sa vrlo
visokim potpeticama. Hol je izgledao veoma elegantno, sa prekrasnim
kristalnim lusterom i raznim umetniĉkim predmetima basnoslovne
vrednosti na otmenim stolovima poreĊanim uza zida, i sa mekim te-
pihom, belim kao mleko.
- Kakva raskoš - kratko je prokomentarisao Dankan dok je sa Dţejsom
i Amandom ulazio u prepunu balsku dvoranu. Margareta je ostala u holu
da zajedno sa domaćinom saĉeka druge goste.
- NasleĊeno bogatstvo - hladno je odgovorio Dţejs. - Do imanja su
došli u vreme španskog zajma za kupovinu zemlje.
- U svakom sluĉaju, veliĉanstveno je. A kad već govorimo o lepim
stvarima - dodao je Dankan i lukavo ispod oka pogledao Amandu - ova
haljina koju veĉeras nosiš zaista izgleda zanosno. Nisi mi odgovorila na pi-
tanje odakle ti.
Dţejs je prekorno pogledao brata i istovremeno uzeo Amandu za ruku i
ĉvrsto je stisnuo.
- Ja sam joj je kupio - rekao je Dankanu mirnim ali ipak pretećim
glasom.
Takav ton je za Dankana bio sasvim dovoljan znak. Mnogo puta ga je ĉuo
i znao je taĉno šta znaĉi.
- Izvini – promrmljao je i kiselo se osmehnuo Amandi.
- Mislim da ću se prošetati po Sali da izvidim ima li nekih usamljenih
lepotica.
Amandino lice je bilo crveno kao bulka. Nije smela ni da pogleda u
Dţejsa.
. - Da li je ovo bilo neophodno? - upitala je prigušeno, osećajući se
veoma neprijatno.
- Ti si moja - odseĉno je odgovorio - i što pre to sazna, manje ću s njim
imati problema.
Podigla je pogled prema njemu i drhtavim, uvreĊenim glasom rekla:
- Ali rekao si to tako da se osećam jeftino.
Na tu primedbu su mu se crte lica zategle, kao da nije mogao da poveruje
u to što je ĉuo. - O ĉemu to, do vrga, govoriš? Uopšte te ne razumem,
Amanda. Mogla si do sada da shvatiš šta ţelim i šta ti nudim. Vreme je da
se konaĉno odluĉiš da li ponudu prihvataš ili ne prihvataš!
Tiho kriknuvši, otrgla se od njega i pojurila kroz gomilu sveta prema
stolu sa pićem gde je Dankan stajao pored kristalne ĉinije pune punĉa i
pijuckao.
Ĉim je ugledao njeno prebledelo lice, pruţio joj je ĉašu punĉa i pogledom
potraţio Dţejsa; spazio ga je kako, okrenut ledima, razgovara sa
nekolicinom lokalnih uzgajivaĉa stoke.
- Sada si bezbedna - rekao je Amandi. - Sledećih pola sata će provesti
u razgovoru o budućnosti stoke. Šta se ovog puta desilo?
Donja usna joj je podrhtavala. - Rekao je... ovaj... ma nije vaţno,
Dankane - umorno je uzdahnula - nema svrhe. Kada je Dţejs u pitanju,
njegova jedina vrednost je debeli novĉanik. - Neveselo se nasmejala. -
Mislim da ću postati profesionalna sponzoruša.
- Nisi ti od te sorte - rekao je Dankan i dodao: - Hoćeš li sendviĉ?
- Da li izgledam kao neko ko je gladan? - upitala je kad ga je uzela.
- Izgledaš kao da ţeliš nekoga da progutaš - odgo- vorio je namignuvši
joj. - Nemoj zbog njega da se sekiraš, Mendi, on ni sam ne zna šta ga je
snašlo; u tome je stvar.
- Volela bih kada bi sve bilo tako jednostavno.
- Zar nije?
Samo kad bi znao, pomislila je neraspoloţeno. Zurila je u ĉašu koju je
drţala u ruci i odjednom shvatila da joj je nekako ĉudno u glavi. - Šta ima
u ovom koktelu? - upitala je.
- Mešavina raznih pića - odgovorio je Dankan cereći se. - Pij polako.
- Moţda ću se danas ponašati neodgovorno - kazala je, i ispivši ostatak
punĉa, pruţila mu je praznu ĉašu. - Sipaj mi još jedno piće.
- Ne mislim baš da je to pametno - upozorio ju je, ali je ipak ponovo
napunio malu kristalnu ĉašu.
- Ni ja - sloţila se. - Ali bolje je kad se ne razmišlja, jer onda nema ni
problema.
Posmatrao ju je neko vreme. - Znaš šta? - tiho je rekao.
Gledala ga je preko ivice ĉaše. - Šta?
Nasmešio se. - SviĊa mi se ideja da mi budeš snaja.
Suze su odjednom potekle niz njene obraze. To je bila poslednja kap.
Dankan, dragi Dankan, uopšte nije shvatio situaciju. Dţejson ne ţeli
suprugu, već ljubavnicu, ţenu koja će zadovoljiti njegovu strast, ali ne i
ţenu s kojom će da deli ţivot. Ako se ikada i oţeni, to neće biti sa
Amandom.
- Mendi! - uzviknuo je Dankan, zapanjen njenom reakcijom.
- U kakvom ćeš srodstvu biti s njegovom ljubavnicom, Dankane? -
prošaputala je slomljenim glasom.
- Jer on ţeli da mu budem upravo to.
Okrenula se i istrĉala u mraĉnu baštu gde se naslonila na ogradu i
nastavila da plaĉe poput nekog deteta.
Dankan je zurio za njom, jedva svestan ĉinjenice da neko stoji pored
njega.
- Šta si joj, do Ċavola, rekao? - upitao je Dţejson ljutito.
Dankan ga je zbunjeno pogledao i mirno odgovorio:
- Bojim se da sam rekao previše. Rekao sam joj da mi se sviĊa ideja da
joj budem dever. Izgleda da sam se zaleteo, ali s obzirom na to kako ste se
gledali u poslednje vreme, meni se to nametnulo kao prirodan zakljuĉak.
- Mnogo priĉaš - osorno je odgovorio Dţejs.
- Amin - ţalosno je rekao Dankan. Zatim se namrštio i ozbiljnog
izraza upitao brata. - Da li ti stvarno ţeliš da ti ona postane ljubavnica?
Dţejs je u ĉudu razrogaĉio oĉi. - Ljubavnica?! - uzviknuo je.
- Pa ona misli da ti upravo to ţeliš - mirno je odgo- vorio. - Rekla mi
je da ti misliš da je ona sponzoruša.
Dţejs je sklopio oĉi i duboko uzdahnuo. - O moj boţe!
- Šta je? - radoznalo je upitao Dankan.
- Istorija se ponavlja - odgovorio je Dţejs. MeĊutim, nije gledao u
Dankana; njegov pogled je odlutao kroz otvorena vrata prema bašti.
Krenuo je tamo, bez ijedne reĉi.
-
Amanda je, sa tugom u srcu, brisala vrele suze. Jedino je ţelela da sedne
u avion i zauvek napusti Kaza verde. Mora da joj fali nešto u glavi kad je
pristala da ostane do veĉeras. Kamo sreće da se osećala dovoljno zdravom
i da je otišla zajedno sa Beom! U tom sluĉaju bi bila daleko od Dţejsa,
njegovog sarkazma, prezira. Nije trebalo da mu ponudi sebe. Ţelela je da
mu daruje ljubav a on je zapravo zbog toga samo još lošije mislio o njoj.
Suze su joj ponovo ispunile oĉi. Mora sve ovo da prekine. Mora da
prestane da plaĉe. Uspeće nekako da se vrati na zabavu i da se smeši i
glumi balsku lepoticu a onda će zamoliti Dankana da je odveze na
aerodrom...
- Ovde je baš mirno.
Ukoĉila se kada je ĉula duboki glas iza sebe. Još jaĉe se uhvatila za
ogradu, ali se nije okrenula.
- Jeste - prošaputala je jedva ĉujno.
Više je osetila nego što je videla da je stao odmah iza nje. Mogla je da
oseti toplinu njegovog tela, njegov dah u svojoj kosi.
Prstima je lagano dodirnuo uvojke na njenim ramenima i ona sva
pretrnu.
- Amanda... - poĉeo je polako.
- Vraćam se kući - rekla je bez ikakvog uvoda, brišući rukom ostatak
suza. - Haljinu moţeš da uzmeš natrag, ne ţelim je. Pokloni je nekoj
drugoj od tvojih mnogobrojnih ţena - dodala je osorno.
- Ne postoje druge ţene - odgovorio je odseĉnim ali odmerenim tonom.
- Još od onda kada ti je bilo šesnaest godina i kada sam prvi put osetio
ukus tvojih usana.
Skamenila se od iznenaĊenja. Da li je dobro ĉula? Mora da je sluh vara!
Polako se okrenula i pogledala te tamno osenĉene oĉi. Srebrnasti odsjaj u
njima bio je jedva primetan na svetlosti koja je dopirala iz buĉne dvorane.
Stajao je sa rukama u dţepovima, raskoraknuvši i, onako visok, izgledao
je nekako gordo. - Zapanjena si? - upitao je. - Da li si toliko naivna da ne
moţeš da shvatiš da je razlog zbog kojeg toliko ţudim za tobom taj što
godinama nisam bio sa nekom ţenom?
- Pa... sigurno nije zato što nisi imao prilike - rekla je nesigurnim
glasom.
- Prilika je bilo - potvrdio je klimajući glavom. - Ja sam bogat. Većina
ţena bi sve uradila za novac.
- Valjda je neka od njih ţelela samo tebe - tiho je primetila.
Napola se osmehnuo. - Nije dovoljno da samo jedna strana ţeli. Ja ne
ţelim nikog drugog osim tebe.
U iznenadnoj tišini koja je zavladala meĊu njima Amanda nije sklanjala
svoj pogled. Iz kuće je dopirala muzika neke ljubavne pesme, neţne,
sladunjave, srceparajuće.
Primakao joj se još bliţe, i dalje je ne dodirujući, ali bio je toliko blizu da
je morala da podigne glavu da bi mu videla lice.
- Do Ċavola, da li baš moram da izgovorim te reĉi? - progunĊao je.
Otvorio je usta. Ona je stajala, sva ustreptala, oĉiju ogromnih kao u
preplašene srne, ne trepćući.
- Volim te, Amanda - rekao je glasom mekanim kao somot, gledajući
je prodorno, napregnutog izraza lica zbog upravo izgovorenih reĉi kojima
je priznao svoja osećanja.
Oĉi su je ponovo zapekle od suza koje su se kotrljale niz njene obraze,
presijavajući se na prigušenoj svetlosti.
Podigla je ruke, sva drhteći, pokušavajući nešto da kaţe, ali reĉi joj nisu
silazile sa usana.
Ĉinilo se da njemu nije ni vaţno da ih ĉuje. Privukao ju je bliţe sebi, sav
uzbuĊen, i ĉvrsto je obuhvatio rukama dok je usnama potraţio njene i
poĉeo da je ljubi ţestoko i neobuzdano, jer je u toj nemoj tišini strast
meĊu njima buknula kao šumski poţar.
Dok su joj se prsti zaplitali u pramenove kose na potiljku, noktima je
blago grebla napete mišiće njegovog vrata i tiho jeĉeći uzvraćala mu
poljubac, a njeno vitko telo se izvijalo naspram njegovog otvoreno i
nehajno iskazujući svoju senzualnost.
- A ti? - zaĉuo se njegov promukli glas kada se na trenutak odvojio od
nje.
- I ja tebe volim - prošaputala je skoro bez daha. - Beznadeţno,
bezgraniĉno... - ostatak reĉenice se ĉuo samo kao prigušeno dahtanje jer je
on ponovo poĉeo da je ljubi, prvo ţestoko, pa onda neţno, umilno, jer su
mu dodiri njihovih usana i bez reĉi dali odgovore na sva nepostavljena
pitanja.
Zatim je ljubio njene obraze vlaţne od suza, pa uvo, dok je tople ruke
drţao ĉvrsto stegnute oko njenih leĊa, a disanje mu je postalo ubrzano i
neravnomerno kao i njeno.
- Hajde sada nešto odmah da rašĉistimo - odseĉno je prošaputao. - Kad
sam rekao da si moja, mislio sam za ceo ţivot, i staviću ti dve burme na
prst da ti to dokaţem. Pobogu, Amanda, ja ţelim mnogo više od
zadovoljstva koje jedno drugome moţemo da pruţimo u zamraĉenoj sobi.
Ţelim da svoj ţivot delim sa tobom i da ti svoj deliš sa mnom. Ţelim da te
drţim u naruĉju kada se povrediš i brišem ti suze kad plaĉeš. Ţelim da
gledam kako se smeješ dok se šalimo i vidim sjaj u tvojim oĉima kad
vodimo ljubav. Ţelim da s tobom imam decu i da ih gledam kako rastu. -
Odmakao se malo da moţe da je vidi, a ona je u njegovim oĉima
prepoznala onaj sjaj koji je toliko ĉekala, za koji se molila. - Volim te
toliko da se jedva nosim sa tim osećanjima, zar ti to nije jasno? Loše sam se
premn tebi ponašao zato što sam ja bio povreĊen. Ţeleo sam te, bila si mi
potrebna, a nikada nisam uspeo dovoljno da ti se pribliţim da ti to i kaţem
jer si stalno beţala od mene. Zar ne misliš da je krajnje vreme da presta-
neš. - Privukao je još bliţe. - Udaj se za mene. Ţivi sa mnom. Ti si vazduh
u mojim plućima, Amanda. Bez tebe, prestao bih da dišem.
Nasmešila mu se kroz suze. — I ja isto to osećam - uspela je da kaţe. - I
ja ţelim da ţivim sa tobom, da ti dam sve što imam.
- Meni je potrebno samo tvoje srce - neţno je rekao, sagnuvši se. -
Rado ću ti dati svoje, za uzvrat.
Usne su joj podrhtavale kada ju je poljubio; zvezde su nestale dok mu je
uzvraćala poljubac, a ona se osećala kao da umire, kao da se rastaju zauvek
i da im je to poslednji poljubac koji će razmeniti.
Osećala je njegovo napeto telo ispunjeno ĉeţnjom, njegove otkucaje srca
kao prigušenu grmljavinu i njegove ruke kako neţno, polako klize po
njenom telu izazivajući u njoj slatku ţudnju zbog koje je sva treperila.
Prste je zarila u njegovu crnu kosu i sve više se pripijala uz njega.
- Da li si zaista siguran da je moje srce jedino što ţeliš? - nesigurno je
upitala izmeĊu strasnih poljubaca, neizmerno uzbuĊena zbog novonastale
situacije, što voli i što je voljena.
Dţejs se blago osmehnuo, a izraz lica mu je bio drugaĉiji, mekši, jer je
odraţavao ono što je osećao. – Pa i nisam - priznao je. - Jedino što te sad
spasava jeste ĉinjenica da ne mogu ovde da vodim ljubav sa tobom.
Zubima je lagano ugrizla njegovu donju usnu. - Mogao bi da me odvedeš
kući i tamo da nastavimo.
- Oh, to i nameravam - odgovorio je, obešenjaĉki se osmehnuvši, a
onda dodao. - Ali tek pošto Dankana i majku pošaljem na put na nekoliko
dana. A to se, gospoĊice Karson, koliko ja poznajem svoju majku, neće
desiti dok se ne venĉamo.
Njene tamne oĉi su ga milovale pogledom. - Mnogi misle da su i zadnja
sedišta dobra - pomenula je.
- Ali ne i ja - odgovorio je.
- Postoje moteli...
Pogledao ju je uzdignutih obrva. - Ti to pokušavaš da me zavedeš,
Amanda?
Blago je pocrvenela. - Pa, bojim se da si u pravu.
Zagledao se u njena meke, blago nateĉene usne, a onda je snaţno zagrlio
da bi joj izkazao svu svoju ljubav. - Sinoć si skoro uspela - podsetio ju je,
spustivši pogled na gornji deo njene haljine. - Ĉuvaću te trenut- ke u
svom sećanju kao što ĉuvam tvoju sliku u novĉaniku poslednjih sedam
godina.
- Imaš moju sliku? - upitala je razrogaĉenih oĉiju.
Klimnuo je glavom. - Dankan te je jednom slikao dok si trĉala; na slici ti
je kosa veliĉanstveno lepršava, suknja ti se vijori... smeješ se i sva blistaš
na suncu. Voleo bih da te neko tako naslika. Toliko mi se slika dopala da
sam je ukrao iz njegove sobe, a onda me cele nedelje muĉio osećaj krivice.
Sumnjiĉavo se nasmešila. - Ali zašto ga jednostavno nisi pitao da ti je da?
- Onda bi shvatio zašto je ţelim. - Lagano je usnama dodirnuo njeno
ĉelo. - Mila moja, volim te već godinama - prošaputao je. - Ĉak i kada sam
sebi i da te mrzim, kada sam vikao na tebe i kada sam te namerno vreĊao,
sve je to bilo zato što sam ja bio povreĊen. Svaki put kada si pobegla,
zadavala si mi sve veći bol. A onda si napravila onu glupost sa Dankanom,
onog dana kada sam se povredio. Tada sam bio spreman na sve samo da
saznam istinu. Nisam mogao da ţivim sa mislima o tome da te je on
dodirivao onako kako sam ja to ţeleo.
- Ti si me poljubio - setila se, lagano se osmehnuvši pri sećanju na taj
bajni trenutak.
- To mi je izgledalo kao da letim - neţno je rekao, a iz oĉiju mu je
izbijala ljubav. - Da te drţim, da te milujem... Godinama sam te ĉekao, i
svaki trenutak tog ĉekanja vredeo je sve dok nisam dozvolio da me sum-
nja ponovo obuzme i podstakne da te oteram. Nikada nisam mnogo
verovao ţenama, Amanda; prošao sam kroz pakao dok nisam nauĉio
ponovo da verujem. - Neţno ju je milovao po leĊima.
- Ja te nikada neĉu izneveriti - odluĉno je kazala.
- Ti si sve ono što sam oduvek ţelela, Dţejsone, bez obzira na to što
moja mama...
Ućutkao ju je brzim, silovitim poljubcem. - Da li ţeliš da odemo na
njihovo venĉanje? - upitao je ozbiljnim glasom. - Amanda, da si ti udata,
ne znam da li bih ja uspeo da savladam ţelju da te dodirnem. Voleo bih da
mislim da bih, ali nisam siguran. Moţda je tako bilo i sa tvojom majkom. -
Slegnuo je ramenima.
- Nisam ni sanjao da ću te ovoliko voleti - rekao je tiho. - Nisam ni
sam shvatao koliko te volim do one veĉeri kad ste se ti i Dankan kasno
vratili iz Njujorka. Molio sam se kao nikada u ţivotu, a kada si se vratila
ţiva i zdrava, ja sam bio u stanju samo da viĉem.
- Ali si došao da me vidiš - podsetila ga je, crveneći pri pomisli na to
veĉe.
- I tada smo se voleli - prošaputao je i sagnuo se da je strastveno
poljubi. - NajslaĊi, najneţniji ljubavni trenuci koje sam ikada iskusio. Kad
prvi put budemo vodili ljubav, tako će izgledati - šaputao je dok je gledao
u oĉi, primetivši kako joj se obrazi rumene od stida. - Celu noć će trajati.
- Dţejsone! - Zagnjurila je svoje zajapureno lice u njegove grudi i ĉula
snaţne, ubrzane otkucaje njegovog srca.
- Uĉiniću sve da ti bude je neţno drţao u naruĉji;
- Meni je lepo svak put kad me dodirneš – rekla je skoro bez daha,
sklopivši oĉi. – Ja te zaist mnogo vollim, Dţejsone!
- Nemoj nikada da prestaneš. - Stisak njegovili ruku je postao jaĉi. -
Nemoj nikada da prestaneš.
- Sada znaĉi mogu da joj kaţem da mi je drago što će mi biti snaja? -
zaĉuli su veseo glas iza sebe. Dţejs se nasmejao i malo oslobodio Amandu iz svog posesivnog zagrljaja
tako da moţe da vidi Dankana.
- Ĉak ću ti dozvoliti da nam budeš kum - obećao je Dţejs.
- Ali saino privremeno, naravno - ispravio se Dankan uz smešak. -
Majka je već poĉela sa pripremama za venĉanje. Ona je... ovaj... pre
nekoliko minuta sluĉajno prošla pored prozora.
- Hoćeš da kaţeš da si je ti tamo dovukao - smejala se Amanda.
- Nisam je baš dovukao - pobunio se mlaĊi brat.
Preciznije je reći... poveo sam je. U svakom sluĉaju, kada planirate da
ovo ozvaniĉite?
- Za nekoliko minuta - rekao je Dţejs, osetivši kako se Amanda malo
ukoĉila. - Pre nego što se ona predomisli.
- To se neće nikada desiti - obećela je, gledajući ga preko ramena,
topeći se od miline.
Dankan se blago nasmejao. - Upravo sam se setio kako je bilo pre samo
nekoliko godina - objasnio je, primetivši njihov zaĉuĊeni pogled. - Kada
te je Amanda zvala ,,kauboju―, a ti nju ,,damo―. Kakva ironija!
- Ona jeste dama - odgovorio je Dţejms osmehnuvši se Amandi, ali to
ovog puta nije imalo prizvuk uvrede.
- A što se kauboja tiĉe, kauboja sam izabrala i biću uvek uz njega.
- Pa, ako nemate ništa protiv, ja bih sada otišao da popijem piće sa
slatkom malom Salivenovom ćerkom. Uh, usput samo, mogli biste malo
da se pomerite tako da vas ne vide sa onog prozora. Mislim da majka stoji
kraj njega - rekao je Dankan i zadovoljno se nasmejao.
- Dankane - pozvala ga je Amanda.
Zastao je i okrenuo se. - Hm?
- Zašto si me zapravo pozvao da doĊem ovamo s Terijem? Zašto si
nam ponudio ovaj posao?
Denkan je razvukao usta od uveta do uveta. - Zato što sam pre šest
meseci, kada si otišla, zapazio da je Dţejs postao napet i nervozan i da
psuje svaki put kad se tvoje ime pomene. Shvatio sam da je to teško
podneo pa sam mislio da nije loše malo da poguram stvari, kako bi mu se
raspoloţenje popravilo. Tako sam pozvao tvog predusretljivog partnera. -
Prešao je pogledom preko njih. - I posle kaţu da Kupidon nosi strelu.
Svašta. On nosi telefon, naravno, tako da moţe da spoji ljude. Vidimo se
kasnije, veliki brate - dodao je, namignuvši Dţejsu.
Dţejs mu je uzvratio osmeh i Amanda je, mada ne prvi put, videla onu
pravu ljubav i privrţenost koja je postojala meĊu braćom.
- Da li si raspoloţena da sada svima saopštimo novost? - upitao je
Dţejs. - Ţelim svima da kaţem da si moja.
Okrenula se. - Oduvek sam i bila tvoja, samo da znaš - prošaputala je.
Ponovo ju je privukao i poljubio; usne su mu bile tople, a poljubac dug i
izazovan. U kući, kraj prozora, stajala je gospoda srebrne kose i
osmehivala se zadovoljno, dok su joj kroz misli prolazili prizori s prvog
krštenja koje će uslediti.
By Voki
-