maxminus 40, magazin svijeta i iz cijelog svijeta drugi prvoga magazina za politicku satiru, humor,...

Besplatan primjerak,ako se drugačije ne naredi (free copy, if the order is not given differently) Adresa/address: Sabahudin Hadžialić, Ulica/Street Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

MaxMinus, second of the first electronic monthly journal for political satire, humor, cartoons and comics!

Broj 40- Issue No 40, Sarajevo, Bosna i Hercegovina - 01.11.2011. WWW: http://maxminus.weebly.com



Redakcija/Editorial Board: Sanja R. Petrović (Novi Sad, Srbija), Samira Begman (Zurich, Švajcarska), Mirjana Marinković (Beograd, Srbija), Zlata Žunić (Tuzla, BiH), Andrej Glišić (Pančevo, Srbija), Ratko Orozović (Sarajevo, BiH), Suno Kovačević (Zenica, BiH), Ekrem Macić (Konjic, BiH), Boban Miletić Bapsi (Knjaževac, Srbija), Ivo Mijo Andrić (Zagreb, Hrvatska), Elvis Huremović (Travnik BiH), Jasmin Mrkalj Kadmus (Podlehnik, Slovenija), Zoran Spasojević Paske (Kragujevac, Srbija), Franja Straka (Čerević, Srbija), Vladislav Pavićević (Bar, Crna Gora), Abdurahman Halilović (Rijeka, Hrvatska), Slobodan Žikić (Jagodina, Srbija), Vasil Tolevski (Skopje, Makedonija), Pavle Popović (Kruševac, Srbija), Ernest Bučinski (Banja Luka, BiH).

Founder, director and Editor in chief—Osnivač, direktor i gl. i odg. urednik MaxMinus - Bosnia and Herzegovina, :

Sabahudin Hadžialić, Sarajevo & Bugojno, Bosna i Hercegovina; [email protected]

Zamjenik glavnog i odgovornog urednikaMaxMinus nedjeljnika /Deputy Editor in chief of MaxMinus magazine: Petar Pismestrović, Klagenfurt, Austria; [email protected]

Logo i design zaglavlja magazina/Design of the head logo of the magazine: Tošo Borković, Beograd, Srbija i Marcos Ribeiro

Mendes TUBA, Cachoeirinha, Brazil DTP– Sabahudin Hadžialić

REDAKCIJA: SLOBODA IZRAŽAVANJA JE OSNOVNO LJUDSKO PRAVO. Editorial Board: FREEDOM OF EXPRESSION IS THE BASIC HUMAN RIGHT!

Copyright Sabahudin Hadžialić & Authors 2009-2010. All rights reserved. Copying of all content is free of charge with obligation to underline from where it has been taken from: MaxMinus, Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina. Otherwise, forget it!

2

Makhmudjon (Makhmud) Eshonkulov, Uzbekistan© 2011


MaxMinus, second of the first electronic monthly journal for political satire, humor, cartoons and comics! 3

Ja sam republičko dete, rođeno 29. novembra. Zato mi srpska državica tako mala ‒ prava dečija! I am a Republic child, born on November, 29th. That is why that small Serbian state is so small...child kind of.

Đura Šefer Sremac

MaxMinus 40.

Kada ne možeš više gledati osobnosti puste koje viču, glasno da glasnije ne može biti, kako valja proživjeti ovo malo godina što ostaje tiho i bez zamjerki beskičmenjacima duha koji kontrolišu ovozemaljske napore duše. Moje. Kada više ne možeš sažaljevati, a ne mrziš, besćutnost kolega književnika koji dodjeluju nagrade antifašističkih autora upravo fašističkim autorima. Da naglasim, zbog sivog doma što se životom zove. Kada vidiš da je bijelo bijelo da ne može biti bijelje. A crno izgubljeno u nutrini besmislenih nagovještaja. Bosno i Hercegovino, tvoje buđenje se nikada neće desiti, jer nikada ni zaspala nisi. Kada plačeš nad mezarjima grobova princeza bosanskih dok nada nestaje da će, možda, jednog dana, ona uskrsnuti i sreću uručiti. Kakva god da je. Kada na dženazi svog dragog prijatelja, pjesnika i majstora kratke priče, Samira Tahirovića, dobre duše iz Donjeg Vakufa, sretneš bivše komuniste kako se klanjaju imaginarnom prijatelju odraslih. Isti oni ljudi koji su prije dvadeset i pet godina hapsili zbog selama na javnim mjestima. Ali, ko si ti da sudiš? Kada znaš da si ostavio traga. Još se samo čeka budući Indiana Jones da tankim, suhim kistom, počisti tragove duše i otkrije budućnost. Tvoju i ne treba jer si, kako i sam veliš, ostavio traga. Na svojoj duši. Kada vidiš da, ipak, opstaješ, prodajući vlastite proizvode kako bi pregurao mjesec. A oni, proizvodi, onoga trenutka kada dođu u ruke eventualnih kupaca, postaju njihovim dijelom iskrenosti. Makar nešto. Kada bradonje sa kratkim pantalonama više ne kidišu samo riječima i prijetnjama na vjeru mojih predaka. Puške već vade. Veliki majmun se još ne oglašava sa odlukom da ih odstrani! Kada znaš da je 40 brojeva MaxMinus magazina nije malo. No, još sve nije napisao, ali ni pročitano. Zapisano pogotovo.



Splavar Splavar sam. Već trideset godina samo to radim. Krotim divlju rijeku, izbjegavam virove, podnosim sve podlosti koje rijeka nosi, ali ponekad znam i uživati u njenim ljepotama. Splavar sam, i samo to radim, evo, već trideset godina, a još ne mogu priznati da sam upoznao rijeku. Splavar sam. To mi je, valjda, ostavljeno u amanet kada sam došao na ovaj svijet. Ovaj sam splav dobio kao ruho na vjenčanju s dunjalukom. Nosi on mene, nosim ja njega. Nosim ga sa sobom, poput kakve potkožne bubuljice. Nosimo se ovom rijekom, za koju ne možemo reći da smo je upoznali, ali znamo gdje nas čeka hrid, gdje krivina, gdje je koja prepreka. Splavar sam, i logično je da svaki put kad izađem na rijeku, ja stavljam glavu u torbu: Rijeka je nepredvidiva. Iznenadi kad se najmanje nadaš. Zbog toga me i privlači ovo moje zanimanje. Na rijeci mi se sve dogodilo. Na rijeci sam susreo dvije sestre bliznakinje. Prvoj je ime Mogućnost, a drugoj Želja. Mogućnost je mlađa par minuta od Želje, lijepa je, ali ne kao starija sestra. Upoznao sam Mogućnost da bih se lakše približio njenoj sestri. Mogućnost to zna, mada joj nikad nisam priznao da mi se sviđa Želja. Mogućnost i Želja žive na rijeci. Rijeci, punoj svrtaka i modrine dubina, nepredvidivoj za loše plivače. I Mogućnost je splavarka. Puno smo se puta zajedno spuštali niz rijeku. Najčešće ja kormanim splavom, vješto izbjegavam brzake, nastojeći doći na drugu obalu, do Želje, koja uvijek vješto isklizne iz ruku. Isklizne kao pastrmka, kojih je puna rijeka. Ali, ja sam splavar. To mi je posao. Znam da ništa drugo ne bih znao raditi. Svaki put kad budem tako blizu Želji, naleti moj splav na neku prepreku. Tek tada spoznam opasnost, koja je nepregledna, sve dok se ne nasučem. Onda, onako isprepadan, pođem ubjeđivati sebe da se više nikad ne približujem drugoj obali. I odlučim to u sebi, mada znam da je strast prema Želji jača, i da ću prvom sljedećom prilikom opet usmjeriti svoj splav tamo gdje ga nose moja čula. Splavar sam i plovidba mi je suđena. Odavno znam da je sve ovo samo plovidba za Željom. Nekada su usluge Mogućnosti bile neophodne da se približim Želji. Danas sam samouvjereniji i taj susret ostvarujem sam. Nekad se i Želja mijenjala, imala čudne prohtjeve, bila teško dostupna, i najčešće bježala od mene, znajući da ću još više čeznuti za njom. Nekada je Želja bila opipljiva, materijalna. Vrijeme, iskustvo i splavarenje rijekom učinili su da Želju gledam drugim očima. Strast se počela pretvarati u ljubav. Danas je to Želja poslije koje drugih želja nema. Želja se, s godinama, počela družiti sa Spoznajom, koja joj je pokazala prave stvari i upoznala je sa Istinom. Splavar sam, i svakim danom mi je sve jasnije kako se približiti Želji. Siguran sam u to. Zato se više ne trudim da upravljam splavom. Puštam se da me rijeka nosi svojim tokom, jer neke stvari, koliko god bi htjeli, ne možemo izmjeniti. Iako je rijeka još uvijek nemirna i plahovita, nadam se da ću uploviti u mirne vode i, na kraju, da ću doći do kraja plovidbe, do Mora u kome ću smiriti svoj splav

Dvorske lude

Radujte se dvorske lude što ste kralju ispod pasa, što pušite ponos slavnih,

hvatajuć ' se slamke spasa

Uvijek ste u toku svega, vrijeđaju vas, bez pardona,

ali vi ste zadovoljni, što gmižete ispod trona

Radujte se svom' maniru

da trpite poniženja, jer uvijek ste negdje dole,

a kralj gine - vlast se mijenja

Al' ko god da nosi krunu želi imat' na svom dvoru nekog da mu pere noge u pozlaćenom' lavoru

Vaša ludost tek je varka,

studiozno s puno žara vi vrebate prvu šansu

da svrgnete svog' vladara

Spremni ste na laž, obmanu ne žaleći svoga truda da u dvorcu ostanete i budete dvorska luda

----------------------------

Svako doba ima kralja, a kralj ima svoje ljude Razmislite, dragi moji

ko su danas dvorske lude.

—————————————————————————————-- Samir Tahirović i Sabahudin Hadžialić, Samira Sabahudin Hadžialić Begman i Samir Tahirović 2011.g. 2001.g., Travnik Donji Vakuf



Niko živ ne zna zašto smo ostali bez glave. No one alive knows why we were decapitated.

Vasil Tolevski

8

Dejan Đorđević

BANDO PROFITERSKA

Dok je moga pera u lijevoj ruci

jebaću vam majku bićete na muci.

Neću da vas štedim slomiću vam kosti

učiću i sina da vam ne oprosti.

Jebali ste ježa ošišanog skora

to vam nisu rekli ni Đole ni Bora.

Ja ću da vam kažem bando profiterska

koliko su teška jajca proleterska.

***

Jadranka Čavić

Građanin predsedavajući

Plišani leteći ćilim je preleteo celu zemlju da bi se, poput svemirskog broda, lagano i bešumno spustio u sam centar glavnog grada. ,,Proviđenje!'', uzdahnula je gomila, nenavikla da diže glas i da kliče. I pored najbolje volje, masa je anemično dočekala revoluciju kojoj se tako dugo nadala, a za koju je upravo saznala da je u toku. Građanina, budućeg predsedavajućeg su, onako žgoljavog i malog, sa počastima smestili u istorijsko podnožje kopita domaćeg trojanskog konja od bronze. Tresao se od straha i malenkosti, i od toga šta ga je snašlo, iako su mu još godinu dana ranije Neki otvoreno saopštili razvoj njegove karijere i buduće dužnosti Bez pogovora. Bio je Izabran za spasitelja nacije, a usled toga je dobio i materijalno pojačanje -da se u toku godine otrezni, upristoji i obuče, te da primi par nagrada za kreativno stvaralaštvo i zasluge Bez presedana. Zatreptao je kao sojka na jugovinu i počeo da nosi naočare za silno čitanje. Sve do tada je građanin životario u okviru Kultne generacije koja je bila protiv kultova, a što se svodilo na pripito mjaukanje, posipanje pepelom, ko bajagi žrtvovanjem svega što se nema i čeznutljivim, snishodljivim gledanjem u pravcu Divljeg Zapada koji je tako dugo bio zabranjen da bude u Republici. Zbog Nekih, kao i zbog framerki i kaubojskih šešira koje će, odmah nakon tog letećeg ćilima, da preplave Republiku, a uz podršku sedokosih nostalgičara, glavni grad će početi da liči na veliki rodeo, ili takmičenje za dvojnika šerifa Mek Klauda. Red i zakon, nego šta?! Građaninova narav je bila tekuća, providna, penušava, prohladna i sa malim procentom alkohola, tek tolikim da mirno može da se uključi u promet. Ideološka nepodobnost, ili nedostatak stručne spreme su, po potrebama za stvaranje poželjnih istorijskih verzija, građaninu omogućili da radi kao fizički radnik na svežem vazduhu. Međutim, nakon letećeg ćilima svi su pominjali ono prvo kao jedini razlog njegovih fizičkih patnji, ali i velikog, nesalomivog duha. Svi su želeli da veruju da je građanin veliki pisac iz kafane, a ne kafedžija koji piše nakon konfiskacije imetka koji nikada nije zaradio i koji će mu se sa ćilimom bogato vratiti. Po genetskoj zasluzi. Elem, po zakonu prirode nikada nije bio sam, jer takvih kao što je on bilo je mnogo i svugde. Kada im je dosadilo da budu ,,jedan sa gitarom'', grupisali su se, odlučivši da se sa devojkama, ženama i taštama, kao i raznim muzičkim instrumentima, uključe u kulturni pokret otpora koji će da bulazni o politici isključenja, ili isključivoj politici, ili – isključivo o politici, kada niko ne bude mogao da ih čuje. U obilju slobodnog vremena

igrali su se pozorišta, pesničkih večeri, vernisaža, ali i masnih fota, zamišljajući da su bitni, talentovani, veliki stradalnici i stvaraoci kojima kritičari i svedoci nisu potrebni. Uključ-Isključ! Bili su iznad onoga što su smatrali za Sve. Bili su skromni, tajni branioci svoga naroda i zemlje, bez da to narod i zemlja znaju. Ponekad bi, pojedinačno ili džumle, odležali u bajbokani, tek da dobiju fotografiju sa terena koja će biti jednog dana bitna za CV i radni staž napaćenih liberala. Kada bi ih pustili na ne-slobodu, kupili bi cugu da proslave stvar u nekoj vikendici sa plaćenom vodom i strujom, budućim spomen muzejem Pokreta otpora bez otpora, poprištem aktivnosti o kojima će jedni drugima rado da svedoče, ali i mala kamera, a veliki svedok -čuvena Šestica. Zahvaljujući toj maloj su nastali arhivski snimci grupice disidenata, kako su se građanin i pajtaši krstili -što se šetaju dvorištem vikendice u rimskim togama od čaršava, recitujući, valjda, grčke klasike. Tako su to prihvatile narodne republičke mase- u paket aranžmanu Oslobođenja. Kadar je smenjivao novi kadar, a žena- ženu. Za jedan građaninov rođendan je iz istog paketa i malo odstajale slavljeničke torte, iskočila glumica. Lagacke je iskočila, ali je zato vrlo brzo uskočila pravo u dobitničku kombinaciju koja se zvala -građanin na sceni. Tada je pliš već naširoko pokrivao ulice, a ona je, još se pušeći od filmske ljubavne scene koja se odigravala na velikom parčetu sušene slanine, dotrčala do građanina da mu iz sve snage čestita Predsedavanje u ime svih umetnika Republike... Građanin je bio praktičan, tolerantni demokrata, veliki čovekoljubac, a žene su ljudi!, i nije bio vegetarijanac. Prihvatio je stvari onakve kakve jesu, pa makar bile mlađe i zgodnije. Kada su ga izvukli za uši iz gomile, rekavši mu da je Izvučen i da je Dobio, nije se odmah setio Podrške od pre godinu dana. Malo se zaneo! Stara avangarda brzo zaboravlja! Zato je dobio glumicu da ga gurka laktom i podseća na tekst. Uši su mu ionako bile purpurno-crvene, pa mu je lakat bio pravo osveženje.. Danas je u sebi evocirao uspomene. Nikada neće da zaboravi taj dan na letećem ćilimu! Kakav pogled Odozgo! Ubrzo je postao vitez prvog, a možda i poslednjeg reda u bioskopu falš-istorije. Osećao se kao Predsedavajući sveta i u znak zahvalnosti je, kao pravi humanista, odmah doneo zakon o bombardovanju tradicionalno prijateljskih zemalja, i zakon o trgovini plišom, tim omiljenim temama i interesovanjima onih njegovih moćnih prijatelja Nekih. Jer, oni su znali šta je to dobar ukus, ali i bogate nagrade, a građanin je konačno postao dobar đak. Inače, pre dolaska na tron nije imao poseban stav prema letećim ćilimima. Prvi put, prisećao se, sreo se sa letećim ćilimom kada mu je froncla od jednog upala u usta. Iz krigle s pivom!? Daaa! Ha,ha! Dok nije shvatio da ništa ne leti, već da on puza. Ili vežba za bolju budućnost. Svoju! Na godišnjicu vladavine je komotno mogao svega da se seti i da mu bude oprošteno. Već je dovoljno dugo na prestolu. Narod se okupio, čeka, a i naučio je da kliče. Mikrofon je spušten na njegovu visinu, a građanin više nije zbunjen kao nekad. Nakašljao se preko leptir mašne, i razgovetno rekao: ,,Ponosan sam jer sam Zemaljac!'' Snažna mikrofonija se zabola u bubne opne naroda koji poče da negoduje. Nabeđeni telohranitelj mu nešto šapnu u uvo, a on se ponovo nakašlja i reče: ,,Ponosan sam jer sam Republikanac!'' Dečak ispred televizijskog ekrana zbunjeno pogleda u roditelje koji su ozbiljno pratili prenos sa trga.,,A zašto?'', upita dečak. ,,A zašto?’’, upita starac. ,,A zašto?’’ , upita Eskim. ,,A zašto?’’, upita ukrajinski kopač kanala. ,,A zašto?’’, upita čovečija ribica. ,,A zašto?'', upita Vanzemaljac. ,,A zašto?’’, upita Mini. ,,A zašto?'', upita eho. ,,A zašto?'', upita pisac. ,,A zašto? '', upita član komisije.



!TAKVI SMO - NIKAKVI SMO!

Podići ćemo mi revoluciju - sačekajte samo trenutak da se prvo dignemo iz kreveta!

Ma nema šanse da se išta desi! Ovaj narod je letargičan. Usnuo kao uspavana ljepotica. Nemamo pojma o životu. Zato svaki čoban i može da nas zeza i vuče za uši kao stoku. Uglavnom smo kruti. Sačinjeni od najtvrđih materijala. Nedodirljivi i strani, daleki. Namazani svim i svačim. Podli i oholi. Nikakvi i svakakvi. U svojim svijetovima u koje ne puštamo nikoga. Nepovjerljivi. Bahati. Prebrzi ili prespori. Nikada onakvi kakvi bi trebali da budemo. Zamišljeni i umišljeni. Lijeni. Sujetni. Glupi. Zatucani. Pa kako onda očekivati da će od nas išta postati ako se ne promjenimo!? Nepovjerljivi smo. Uvijek na oprezu. Uplašeni kada zatreba, a neustrašivi kada ne treba Lovine i lovci. Lisci, medvjedi, konji. Ležinari. Svinje. Majmuni. Tovari. Slušamo samo ono što nas se tiče, a nos trpamo i u ono o čemu pojma nemamo. Više volimo da kvarimo nego li da popravljamo. Kada kvarimo, razvaljujemo. Ne tiče nas se i slijepi smo na ono što nije dio našega problema. Pomažemo da bi izvukli korist. Zavidni na tuđi uspjeh, likujemo na neuspjeh. Uvijek bolji od drugih, ali molećivi kada nam zatreba pomoć. Kada zagrmi manji od makovog zrna a kad nas ponese vjetar ogromni kao kolosi. Satiremo sve što se satrti može. Krvavi smo do gole kože. Pijanice i ubice. Smiješni i otužni. Vezani za stubove srama. Oduvijek učeni, ali nikada naučeni da budemo ljudi. I kad imamo svega željniji smo svačega. Gladni i nezasiti. Debeli od laži, sitni pred istinom. Slabijima ne pomažemo, od jačih zaziremo. Bolesne ne liječimo. Kukavice u duši a galamdžije po mentalitetu. Preglasni kada ne mora a tihi kada se treba lupiti o sto i nešto reći. Siromašni po svim pitanjima a po pitanju čojstva najviše. Iz daleka, gledajući ovaj neorganizovani čopor kako gramza u ništa, primjetićeš stado bezličnih bića kako korača prema ponoru u svoju propast!

***

TURISTIČKA SLIKA BiH, PIH! Grb nam nekad krasiše dimnjaci iz kojih se pušio industrijski dim - sada na grbu nemamo dimnjake ali nam je zato država u obliku pi...nog dima! Sve se mijenja na ovome svijetu bijelome, pa se tako mijenjaju državne granice i njihova imena. A kada se promjeni granica i ime neke države promjene joj se i državni simboli, zastava i grb. Balkanske države su najpodložnije promjenama tako se neminovno i naša država vremenom habala i habala, dok se nije skroz pohabala i rasula na komadiće, poput razbijene vaze od kristala. Nekada, ne toliko davno, Bosna i Hercegovina je bila republika, i to socijalistička, dio federacije načinjene od još pet bratskih republika. Simbolizovala je plamen među šest jedinstvenih plamenova, i u jednom trenutku žar njenog plamena bijaše toliko potpaljen da je iz njega

iznikao strašan požar. Zastava republike BiH bijaše najcrvenija od svih zastava koje do tada postojaše na svijetu. Bila je crvenija čak i od zastava najvećih komunističkih država svoga doba. Toliko se crvenila da se pri kraju njene republičke karijere boja sa zastave razlila svuda naokolo, na žalost, slikarskim terminom govoreći, ni malo apstraktno, nego zaista realno i to u vidu krvi svojih naroda i narodnosti. Ono što je najinteresantnije, kada govorimo o simbolima zemlje, jeste tadašnji grb Bosne i Hercegovine. Opis njenog grba sam preuzeo iz vikipedije pošto je veoma živopisan, a glasi: Iza dva ukrštena snopa pšenice, nalazi se kontura naselja, sa dva dimnjaka iz koji se puši dim, ispred zupčanika, sve okruženo vijencem s crvenom trakom. Vijenac se sastoji od jelinih grančica sa desne strane i grančica bukve sa lijeve strane, nadvišen zlatno obrubljenom crvenom petokrakom zvijezdom. Grb jasno ukazuje na tadašnji ekonomsko-kulturološko-agrarni performans zajednice BiH, a to su industrija (dimnjaci, zupčanici) i poljoprivreda (snopovi pšenice). Naravno, ni listovi bukve nisu bezveze ucrtani u taj živopis, jer znamo koliko su Bosanskohercegovački narodi i narodnosti bukvalni kada se radi o većini stvari. Kada uzmemo u obzir sve navedene simbolike na grbu možemo zaključiti da se tu radi o jednom napretku, jer prije no što se uspostavio socijalistički sistem narod u Bosni nije mogao ni da sanja zupčanik, a kamo li da ga proizvede sopstvenim rukama. Industrijalizacija zemlje je doprinijela da se od nekih seoca stvore pravi pravcati gradovi, a fabrike koje su stavljene u pogon zapošljavali su na hiljade radnika. U BiH se u to vrijeme prouzvodilo sve i svašta, od toalet papira do automobila, od plastičnih kanti do katodnih cijevi. Nastao je stalež, srednji radnički, na koji bi bila ponosna i sadašnja Evropska Unija. Nakon izvjesnog vremena taj stalež je postao osnovna ciljana grupa za zatupljivanje i komešanje, te nije mnogo trajala, jer se okomila na samu sebe i samoubila. Danas ova država više ne stoji na starim nogama. Štake koje nas održavaju na nogama jesu ekologija i turizam. Industrija gotovo i ne postoji i jedino na šta se stanovništvo može osloniti jesu prirodne ljepote ove zemlje. Ljepote ali ne i blagodati jer Bosanskohercegovački narod nije stvoren da rinta. «Ako nema industrije šta će nam poljoprivreda!» - parola je ovog naroda. Zato prodajmo ono što imamom, a to su potoci, planinski lanci i riječni klanci. Evropa je čekala samo na naše banje i ljekovite izvore i bio bi grijeh ne pružiti joj taj užitak i ne pozvati Evropljane da se banjaju kod nas. Bosna i Hercegovina zna prepoznati svoju budućnost, a njeni građani su je vidjeli u turizmu. Turizam je baza sve je ostalo nadgradnja. Bilo bi bezveze da se ugledamo na narode i narodnosti koji riljaju a nikada ništa nemaju? Naša braća po poslu i radnoj navici jesu sabraća Crnogorci i Jadranske lole Dalmatinci. Pa nisu ni oni vesla sisali, pa da kopaju i oru a drugi da beru i da se slade, kao što ni mi veseli Bosančerosi i pametne Ere nismo s duda pali da ne znamo iskoristiti svoj prirodni potencijal, geografski položaj i duh naroda. Turizam je bogovski posao i ko se sa njim bavi živi kao bog! Ko je lud nek radi a kada zaradi neka u BiH dođe da pare troši. Dosta smo mi radili za druge neka sada drugi zarađuju za nas! Zato ćemo mi s božijom pomoći širom zemlje otvoriti hotele, motele i restorane da turisti imaju gdje da se odmaraju i žderu naše specijalitete, grah prebranac s kobasicom, ćevape, pite, ovčiji sir, kravlje mlijeko, bamije, gužvare i pršut, a od tvornica ćemo sačinit goleme diskaće da se evropska omladina ima gdje veselit i cure ganjat. Bosna i Hercegovina je po svojoj društvenoj fizionomiji kao stvorena da bude cirkus, pa zašto onda Evropi ne bi poklonili malo zabave i veselja. BiH je smiješna država i bilo bi sebično od nas ne pozvati Evropljane na konak da nam se u brk smiju?!



Ivan Rajović EVO VAM MOJ, ORGAN! Novo vreme donosi nove mode, nova pravila ponašanja, nove poglede na svet i život, a i posle njega. Jedna od tih novotarija, koja sve više postaje sastavni deo života, a i

smrti, jeste zaveštavanje sopstvenih organa onima koji ostaju posle nas, a kojima su organi u datom trenutku neophodni da bi nastavili da traju. Na prvi pogled sjajna stvar. Čovek kojem, sticajem okolnosti, zatreba nov bubreg, jetra, srce, testis, slezina ili neki drugi parni ili neparni organ, pre nego što rikne, jednostavo ode na tržnicu organa, ili kako se to već zove, i kupi potrebnu stvarčicu koju mu je pre moždane smrti zaveštao neko, poznat ili nepoznat, human ili samo željan da poživi još neko vreme u tuđem telu, pošto je svoje organe zaveštao ostajućima. Nesrećniku ugrade organ i on nastavi da traje, kao nov. Tako jednostavno, a tako veli-čanstveno. Ljudi novog doba su tako postali nešto nalik na električne šporete, kompjutere ili traktore. Posle plastičnih operacija, silikonskih umetaka i drugih korektivnih metoda, posle promene pola operativnim zahvatom, došli su na red i organi koji se brzo, jednostavno i efektno mogu zameniti, a njihovi nosioci, tako remontovani, već posle nekoliko dana pustiti u upotrebu. Ne znam koliko je to opravdano, iz božjeg ugla gledano, ali je očigledno da sudbina više nije ono što je koliko do juče bila i da Bog više nema apsolutni uticaj na dužinu ljudskog života. S tim u vezi nameće mi se misao da sve ovo nije fer prema onima koji nisu imali tu privilegiju da menjaju unutrašnju mašineriju pa su bili prisiljeni da žive onoliko koliko im je luda glava ili sam Bog odredio. U skladu sa tim bili su prinuđeni da prilagođavaju i odnose prema svojim životima i da se mnogo opreznije odnose prema slučajevima u kojima je bilo moguće izgubiti glavu, a samim tim i sve ostalo. Vuk Branković bi se, pretpostavljam, sasvim patriotski ponašao, ako je uopšte i bio izdajnik, da je znao da će mu, ukoliko se ukaže potreba, servisirati plućno krilo, kukavičko srce ili belu džigericu. Sličnih primera je na hiljade. Danas je to mnogo jednostavnije i lako je biti hrabar kada se zna da te tamo negde u ledari, a ne u ludari, čeka rezervni deo, ukoliko ti se dogodi havarija pa ti sopstveni organ zataji ili otkaže poslušnost. Ipak, postoje razlike. Budući da živimo u vremenu u kojem se sve plaća, mnogo je lagodnije i mnogo je veći izbor omogućen onima koji imaju novac. Oni, verovatno, mogu čak i da biraju čije zaveštane organe će kupiti. Pa tako neki veliki lovator može sopstveni dotrajali organ zameniti za isti takav ili mnogo bolji i zdraviji koji je ostavio neki poznati fudbaler, bilder, glumac, pevač ili političar. A zamislite sebe, recimo, sa Kazanovinim polnim organom, testisima Mohameda Alija, Pamelinim grudima, zadnjicom Sidni Loper, grlom Monike Levinske, zamislite sebe kao čoveka novog doba u čijoj lobanji, dojučerašnjoj tintari, funkcioniše mozak nekog poznatog mudraca, ideologa ili političara, ka što je drug Kastro, recimo, Buš mlađi ili Gadafi? Silno, a? Na žalost, kako stvari stoje, oni koji nemaju para, a takvih je bar ovde i suviše mnogo, mogu u najboljoj varijanti računati na organ svinje, pacova, majmuna ili neke druge životinje, čiji su organi kompatibilni sa telesnim sklopom bića zvanog čovek, ili onoga što je od čoveka ostalo. Ipak, pa makar i za pare, ili iz nekih drugih ličnih razloga, ostaviti svoje organe posle života i biti nosilac donorske kartice, nije mala stvar. Ali, i uzeti, za života, lovu za takav gest sasvim mi je O.K, zašto da ne, ljudi prodaju krv, spermu, polnu nasladu, radnu snagu, retki prodaju pamet, sve je na prodaju osim čovekoljublja. Čovek koji u tranzicionoj Srbiji nema načina da preživi poštenim radom sasvim je čist pred Bogom i ljudima ako uzme lovu za organ koji mu je po svim pokazateljima višak. Šta će mu, ili bolje rečeno koji će mu oba bubrega kad i jedan može sasvim ko-rektno da preradi sve ono što za platu, koje uglavnom i nema, može da unese u svoje izmrcvareno telo? Međutim, radi se , zapravo, o ostavljanju svojih organa posle moždane smrti koja je, kako kažu stručnjaci, garant da se upokojeni više nikada nikome odazvati neće, što znači da je defini-tivno mrtav. To nije baš slučaj i u Srbiji gde mnogi odavno moždano mrtvi odlučuju o sudbini drugih, no tu pojavu ćemo za ovu prilku da zanemarimo. Oni koji drže do sebe, svog ugleda i do svojih organa, trebalo bi da razmišljaju o tome kolika je šteta da svoje organe prepuste crvima, glis-tama i paucima, umesto da ih zaveštaju onima koji će ih s ponosom nositi, zahvalni do groba onima od kojih su ih preuzeli. Život tako dobija sasvim novi smisao i bukvalno postajemo svesni činjenice koliko smo večni, ali i prolazni i koliko u ovom životu, i na ovoj planeti, imamo prevashodno dušu, ako je imamo, i telo koje nam je dato da ga koristimo do prestanka života. Dakle, prvi put se suočavamo sa činjenicom da život može da

postoji i posle života, mada u nekim drugačijim kombinacijama.Spoznaja da ne moramo umreti potpuno i da možemo, bar delimično, nastaviti da trajemo u tuđem telu otvara bezbroj nivoa svesti na kojima se može raz-mišljati sa mnogo više optimizma o smislu života, ali i smrti. To da će dok posmrtni ostaci vaše zemne pojave trunu na gradskom groblju vaš bubreg , recimo, biti na trgu ili učestvovati u šetnji nečijeg kućnog lju-bimca, deluje fascinantno. Jer, znanje o matičnim ćelijama i DNK nemi-novno nas navodi na zaključak da se genetski sastav jedinke krije u sva-kom deliću te jedinke. Pa prema tome, suština ljudskog bića je u svakom njegovom deliću ili, prostije rečeno, svaki organ je zapravo njegov nosi-lac u malom, kao što svako ima svoju krv, bez obzira što postoje krvne grupe i što sve krvi liče jedne na druge. Zar se nisu mešanjem krvi ljudi odvajkada bratimili, a to znači, prosto rečeno, deo sebe ubacivali u onog drugog, a njegove u sebe, poprimajući neke njegove karakteristike? Prema tome, individua sa dvojnim organima je dvojna individua, što nije ni malo loše. Naprotiv. Osim toga, nekome koga volite možete zaveštati svoj organ i on će ga, odnosno deo vas, doživotno nositi u sebi, zapravao postaćete jedno biće sa srazmernim učešćem u čitavom pro-jektu.Svojoj dragoj supruzi zaveštate dobro očuvanu jetru, tek načetu ci-rozom, i tako će posle vaše prerane i svačim izazvane smrti, deca imati oba roditelja u jednom. Ušteda je nemerljiva, a i mir u kući, pošto preostali ukućani sasvim solidno mogu živeti i od jedne plate, a vi ste i dalje tu, među njima, pa ne moraju ni tako često da odlaze na groblje i troše lovu na cveće i sveće. Zamislite samo svoju odobrovoljenu dosmrtnu saputnicu koja, kao i nekada, kaže:" Deco, ko će da ode do pro-davnice da kupi tati jedno pivo, već je podne?" I šta se tu promenilo, ništa, a što se tiče nekih drugih organa, takozvanih privremenih implan-tata, udovica će već da se snađe nekako. Čak i ozbiljnije sagledano sve ovo deluje vrlo uzbudljivo i, reklo bi se, epohalno. Čin je to u kojem svi dobijaju, mrtvaci i oni koji su to mogli da budu, a i sam život poprima sasvim novi smisao potirući dobrim delom urođeni strah od ništavila. Saznanje da ne moramo potpuno da nestanemo i da posle smrti nekome možemo da ostavimo neki svoj organ umnogome olakšava život. Na žalost tehnologija oživljavanja ljudskih organa još nije dostigla nivo kada ćemo moći, recimo, onima koji su nas sahranili da ostavimo odgovarajući organ u znak zahvalnosti, no ne bi se trebalo čuditi ako uskoro i to bude moguće. I kako stvari stoje sve je više onih, među kojima ima i kraljeva, predsednika, doktora nauka i drugih elitnih primeraka koji samoinici-jativno i transparentno zaveštavaju svoje organe svesni da ono što ostaje posle njih jeste delo, a ne taj smrdljivi spoj vode, ugljenih hidrata i krečn-jaka koji se telom zove. Dakle, a na osnovu svih dosadašnjih argumenata za i protiv, očekujem da će donori postati pravi hit vremena koje dolazi i da neće biti čoveka, a ni žene koji, imajući sve rečeno u vidu, neće jedva dočekati da svoje organe ostave onima kojima oni mogu zatrebati. To je način da se pomogne unesrećenima i da se istovremeno nastavi trajanje u ovom svetu i vremenu, ma kako ono surovo bilo, bar za još neko vreme. Pa, ima li šta lepše od toga?

***

Sanja R. Petrović

ENERGETSKI VAMPIRI

Pod sloganom „Ljudi sa energijom“, zaposleni su proslavili Dan kom-panije. Sudeći po raspoloženju zaposlenih i energiji koja je „zavladala“ ili vlada već duže vreme, rekla bih da su *omašili slogan. Više bi dolikovalo „Ljudi kojima smo isisali energiju“!

Čovjek koji služi drugome manje vrijednom od sebe nije ni glup ni lud. On je samo praktičan: Majmun! The person who serves other who is less valuable then he is is not stupid or crazy. He is just practical: Monkey!

Sabahudin Hadžialić



Uzdaj se use i u svoje kljuse Zahvaljujući PDV i pro-

daji građevinskog zemljišta Zenica ima Atletski stadion, Arenu -sportsku dvoranu,Tržnicu, Tržni cen-tar i dr, Izgradnjom Atletskog stadiona i Gradske arene i osnivanjem Gradske narodne kuhinje Zenica je stvorila preduslove za ostvarivanje Juvenalove izreke “Hljeba i igara”. Nedostaje igara za stadion i arenu i hljeba za kuhinju. U predinfarktnom stnju nalazi se SRCE Zenice (Sportski Rekreacioni CEntar Zenice). Zagušenje je nastu-pilo,jer sve je manje dotoka svježe krvi (novca). Slika i prilika. Atletski stadion je za sliku. Prilike se rijetko pružaju. Kolektivni centri Putovići, Moščanica, Arnauti i Banlozi su devastirani. Tu vrijedi stara izreka:”Kakav domaćin, takav i dom”. Ustupajući sredstva za izgradnju gradske arene, njeno održavanje i održavanje sportskih objekata Centar za socijalni rad svoju socijalno-zaštitnu ulogu proširio je na invensticione i komunalne djelatnosti. Budućnost osoblja Doma za nezbri-nutu djecu su djeca bez roditeljskog staranja, a Doma za stara lica stara lica i lica sa invaliditetom. U svijetu djeca bez roditeljskog sta-ranja idu u hraniteljske porodice, a kod nas porodice idu u dom kod djece. Stara izreka kaže:”Sirotinjo i Bogu si teška.” Zato građani kažu, Zenica ima malu sportsku arenu i veliki invensticioni promašaj. Ali, Zenica je i probuđeni grad ekološkom bombom. Probuđeni grad Zenica miriše na umiru(ju)ći zrak. Načelnik općine diše na škrge Arce-lor Mitala i ne škodi mu zagađeni zrak u Zenici. Kažu da ima i para. Par mu je Arcelor Mital Zenica. Nakon što je Načelnik općine Zenica na sjednici Vijeća općine obečao pred TV kamerama da će u kabinetu zgrade općine sačekati demostrante protiv zagađenosti zraka, na dan demostracija skratio je radno vri-jeme za sebe i odane službenike. Kao nijedan do sada, aktualni načel-nik iza sebe će mlađim generacijama ostaviti značajnu zaostavštinu kreditnih zaduženja. Zahvaljujući fata-morgani Načelnika općine u Zenici gradit će se glavna gradska magistrala, termoelektrana, akva park i dr. A sve to, jer je pušten golub sa pričom da je on zadužio grad Zenicu i da treba za života da se jedna od ulica ili

neka znamenitost nazove po njego-vom imenu, jer ako neko može na ime zasluga za života dobiti da se po njemu nazove neko obilježje u gradu, ulica, zašto to on ne bi dobio za vrijeme mandata. I večina zeničana ima fatamorganu. Traže hljega i igara. Hljeb nalaze u kontejnerima, koji garantuju njihovu socijalnu sigurnost. Za igre su drugi zaduženi. Stalno gle-daju predstavu mačke i miša u režiji čovjeka koji je “probudio grad” Zenicu.

Meša Selimović kaže: “Postoje tri ve-like strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć.

Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju”.

I tako, u životu treba se uzdati use i u svoje kljuse.

*** O zaštiti stradalnika rata Socijalna zaštita stradalnika rata i osoba s invaliditetom, u skladu sa nau-kom i iskustvima suvremenog svi-jeta, treba da se zasniva na pravima: • za izjednačavanje mogućnosti ili principu jednakih prava, • po osnovu statusa u okviru popu-lacije, zbog materijalne ugroženosti. Princip jednakih prava podraumijeva da su potrebe svakog i svih pojedinaca jednako važne, te da potrebe trebaju da budu suština planiranja u ljudskom društvu, s tim da se sve raspoložive mogućnosti moraju upotrijebiti na način kojim će se savkom pojedincu osigurati jednaka mogućnost sud-jelovanja. Osobe koje steknu jednaka prava tre-baju imati i jednake obaveze u ispun-javanju očekivanja. Status u okviru populacije potiče iz moralne asimetrije između nesebične žrtvovanosti za zajednicu dok su drugi koristili situaciju kako bi zado-voljili svoje osnvne interese. Materijalna ugroženost, stanje soci-jalne potrebe koje se ne može pre-vazići bez društvene pomoći, je os-nov za ostvarivanje određenih prava iz socijalne zaštite. To su principi suvremenog svijeta. Oni ne prihvataju tradiciju. Mi smo zemlja tradicije. Porodica nam je osnov društva, ona treba da omogući jednaka prava za

svoje članove. Tako je bilo i u Starom Rimu. Ali i oni su stradalnicima rata davali kuću i okućnicu. Kuća i okuć-nica su bile kao dio ratnog plijena. Mi nemamo ratnog plijena, zato i ne da-jemo stradalnicima rata ni kuću, ni okućnicu. Ministarstvo obećava da će donijeti Zakon o samozaštiti članova porodice, čime će ozakoniti našu tra-diciju. Osobe s invaliditetom, u zakonima koji regulišu njihovu zaštitu, dijelimo na deset grupa kao u Srbiji nakon Balkanskih ratova. I to je naslijeđe. Živjeli smo u istoj državi i dio je naše bilateralne suradnje, a naše žrtve rata su i njihove žrtve rata. Stepen materijalne ugroženosti, u vrijeme recesije, je niži od dva dolara, što je standard Ujedinjenih naroda prilikom humanitarnih akcija u Africi. I tu se držimo tradicije. Članica smo Ujedinjenih naroda, a bilo smo i članica Nesvrstanih, kao i zemlje Afrike. Suvremenim zemljama nije stalo do naše tradicije. Njihova vlast je odgo-vortna za građane. Porodica im je u raspadu.Nemaju ni konstitutivne narode. Njihova vlast nije narodna. Narodi kod njih ne pripadaju vjer-skim zajednicama. Jer kod njih narod-nacija nije vjera, vjera nije narod-nacija. Bit svega je u svojoj vjeri na svojoj zemlji, opredjeljenje ili istrebljenje ili u srcu mom samo je jedan dom. Kažu, to je demokratija primjerena našim uslovima i tradiciji naroda. U skladu sa izrekom:”Svaka demok-ratska vladavina, naročito kada se rđavo shvati i primjenjuje, pati od jedne svoje slabe strane: Oni od kojih zavisi dodjeljivanje političkih položaja, vjeruju da je svaki čovjek sposoban da obavlja svaki posao* ,kod nas kadrovska politika u socijalnoj politici se zasniva na principu „socijalnog slučaja“. Ruko-vodeći kadrovi nakon što su u svojoj struci postali „socijalni slučajevi“, našli su se u oblasti socijalne zaštite. Shvatanje socijalne zaštite, zahvalju-jući tim kadrovima, u suvremenom svijetu i kod nas, je različito. U suvremenom svijetu socijalna zaštita je tercijrni oblik zapošl-javanja, a kod nas političkog udomljavanja. Što će nama nauka i pamet suvre-menoig svijeta, kad se tradicionalna glupost od demokratskih kadrova skupo naplaćuje.

*** O čovjeku

Svi su ljudi-ljudi.Gdje je tu čovjek. „Ljudi ima tri vrste; neko, ili je čovjek, ili je pola čovjek ili nije čovjek. Čovjek je onaj ko ima stav i savjetuje se s drugim ljudima. Pola čovjek je onaj ko ima stav, a ne savjetuje se sa drugima.

Nije nikakav čovjek onaj ko nema svoga stava, a niti se savjetuje sa drugim ljudima**. Kada hoćete da to pokažete djelom onda se to može reči, čovjek se osjeti po djelu i znoju. Jer, nisu vremena loša, nego čovjek. „Dobro je biti učenjak, pjesnik, vojnik, zakonodavac i sl., ali je zlo ne biti pri tome i čovjek,“ jer ne uzvisuje zvanje čovjeka, nego čovjek zvanje.

*** O zadovoljstvu Nema dobra koje će zadovoljiti zlo srce, a nema ni zla koje dobrom srcu može mnogo naškoditi. Ako nisi zadovoljan sa onim što imaš, nečeš biti zadovoljan ni sa onim što ostvariš u ispunjavanju želja. Bez zadovoljna srca nema dobra koje vrijedi. Tako, želeči zadovoljstvo postigao si patnju. Od patnje ljudi uglavnom postaju sitničavi i osjetljivi. Patnja je gorka, ali njezin plod je sladak. Zar je potrebno u životu trpjeti, patiti, da bi se imala i voljela vrlina (da bi se osjetila vrlina). Ko nije trpio, ne zna ništa; ne poznaje ni dobro, ni zlo; ne poznaje ljude ni samog sebe. Najveća zadovoljstva ne nalaze se u novim stvarima, već u navici. Navika je put za zadovoljstvo. Niko se ne usuđuje rastaviti se od svoje navike. Čovjek je postojan samo u navikama. To je kao druga priroda. Čovjek je srastao sa navikama. I disanje je navika. Navika nas veže i uz nešto omraženo. Osječaj zadovoljstcva u novim s tvar ima čovjeka dovodi do neuspjeha. Kada si nedaleko od cilja največa je opasnost od neuspjeha. Nekoliko ranih životnih neuspjeha je praktična dobit u životu.

Zato čovjek ne treba sa sobom da bude zadovoljan, osim možda na trenutak kada ti zadovoljstvo treba da posluži kao snaga da preživiš novo nezadovoljstvo. Nezadovoljstvo je največe sa samim sobom, što čovjek ne treba da dozvoli. Jer to je malodušnost. Tajna nezadovoljstva je u dokolici, jer imate vremena razmišljati o tome dali ste sretni ili niste. Radite, bavite se nečim. Nezadovoljstvo je korak u napredak. Bez suprotnosti nema napretka. Napredak nije napredovanje, to je stvarenje utopije. Za sve to treba imati zadovoljno srce. Srce mudrih ljudi boravi u kući žalosti, a srece ludih u kući veselja. Što ne uveseljava, ne može pridobiti srce. Sreća je u dostojnom življenju, to je zadovoljstvo.

*- Mihajlo I. Pupin:- Velika enciklopedija aforizama, strana 94, Prosvjeta-Globus, Zagreb 1984. **- Basrija- Velika enciklopedija aforizama, strana74, Prosvjeta-Globus, Zagreb 1984. i Hasan Kafi Pruščak- Temelji mudrosti o uređenju svijeta, Graforad

-Travnik, april 1996. godine, strana 28.



Političar političaru je vuk. Narod je svima ovca. One politician is a wolf to another politician. People is sheep to everybody.

Ljupka Cvetanova

Franja Straka, Srbija © 2011



Narod je pred vlašću skinuo kapu. Pa, prosi li, prosi... People took over their cap in front of the authorities. And, bag, beg...

Boban Miletić Bapsi

Marcos Ribeiro Mendes TUBA, Brazil © 2011



Ann Talneas, USA © 2011

http://maxminus.weebly.com/maxminusijada-2011.html



INFO: http://maxminus.weebly.com/i-satiri268na-pozornica-maxminus.html



Samira Begman Karabeg

C.G.Jung i crvena knjiga O v e godine se navršava 50godišnjica smrti švicarskog

psihoanalitičara Dr. Carl Gustava Junga (1875 - 1961). T i m povodom njegovi potomci i nasljednici su pristali da se njegove intimne bilješke i promišljanja objave pod nazivom: "Das Rote Buch" (crvena knjiga). Svoje bilješke Jung je pisao na pergamentu, sa mastilom, tušom i perom u starogotskom krasnopisu. Bio je to jedan vid meditacije. Bilješke i intimne rasprave su popraćene sa crtežima i slikama iz drevnih kultura, motivima iz mitologije, simbolima, motivima njegovih vizija i snova, mandala i sl. Čitajući njegova intimna promišljanja, ostajemo zbunjeni pred nametnutim pitanjem, kako sliku jednog "mističnog" Junga, koji se poput srednjovjekovnih alhemista i vitezova grala uputio u potražnju za kamenom mudraca, uklopiti sa slikom modernog naučnika koji je iziskivao rigoroznu racionalnost i na osnovu kliničkog iskustva o psihozama, neurozama, seksualnim poremećajima, depresijama i religioznog fanatizma došao do dubokog, inovativnotg shvatanja ljudske psihe i razvio nove terapeutske metode koje su pokazale zapanjujuće rezultate. Možda će nam ovo pitanje zauvijek ostati nepoznanica, ali ta nepoznanica ne isključuje da se malo pozabavimo sa osobom C.G.Jung i njegovim učenjem. Ovaj esej je samo pokušaj da se u tome napravi jedan presjek, jer baviti se Jungovim učenjem znači uronuti u dubine bez dna. Jer cjelovito njegovo učenje je samo otvaranje vrata u vlastitu unutrašnjost gdje počinje put u potražnji za ličnim, svetim gralom. Baš kako i Jung u crvenoj knjizi, svojoj intimnoj ispovijesti kaže: "Ovo je bio moj put. Idite svojim vlastitim putom. Niko drugi ga za vas ne može prohoditi". C.G.Jung je rođen 26 jula 1875 godine u Švicarskoj. Bile su to godine kada je pronađena sijalica, nazaustavivo se širio kolonijalizam, diskutirala Darvinova teorija o porijeklu vrsta. Po muzičkim salonima se svirao Wagner, Monet jednu svoju sliku jednostavno nazvao impresijalizmom, rodio se Thomas Mann, Albert Schweizer i R.M.Rilke, koji se u svijetu poezije, isto kao i Jung, posvetio unutarnjem, duševnom svijetu. Karl Marks je objavio "Kapital" a Sigmund Freud bio 19 godina star i razmišljao o Edipusovom kompleksu. Obitelj C.G.Junga potječe iz Mainza. Njegov djeda, jedan od vanbračnih sinova Goethea, je na poziv Aleksandra von Humnboldta došao u Basel da drži univerzitetsku katedru. Jungova majka je porijeklom iz Basela čija se obitelj kroz 500 godina naslijeđa duboko ukorijenila u helvetsko porijeklo. Njen otac, utjecajan teolog i hebreist, bio je masonac i spiritista i svakodnevno imao kontakt sa paranormalnim. Jungova majka je također bila medijum i održavala kontakte sa duhovima. Medijalna nadarenost, teologija, medicina i prirodne znanosti su bile dakle milje u kojem je Jung odrastao; sve ono što je kasnije utjecalo na njegovu orijentaciju u psihoanalizi. U starosti od 11 godina Jung počinje osjećati u sebi jedan autoritet koji, u jednom slijedu nesretnih doživljaja, poprima neuobičajeno obličje. Pod utiskom tih doživljaja u Jungu se razvija neartikulirana predstava da je on spoj dvije ličnosti; jedna mladić, učenik - vanjska ličnost, i druga, stari mudrac - unutarnja ličnost. Ove dvije ličnosti stoje jedan na prema drugom u stalnom dijalogu. Sa 17 godina Jung počinje određena pitanja, proizišla iz ovih unutarnjih dijaloga, sistematski slijediti i baca se na filozofsku lektiru; Schopenhauer, Kant, Nitsche... Godine 1895 Jung upisuje studij prirodnih znanosti i medicine u Baselu. Jung je bio mistik među savremenicima psihoanalize. Jer, dok se Frojdova teorija zasnivala na seksualnom nagonu a Adlerova na težnji za nadmoć, humano orijentirani Jung je pojedinca vidio u uskoj vezi sa "precima", dakle, poganski, kao čarobno biće. Živio je sa sviješću da je rođen u obitelji kojoj vizije nisu bile nepoznanica; jedan djed je bio svećenik i imao kontakt sa "duhovima", a drugi je bio mason upućen u ezoterične prakse. Za njega se vjerovalo da je nezakonit sin Goethea. Jung je bio ponosan na svoje porijeklo i rado je naglašavao da potječe od kralja poezije. Njegova majka je često padala u trans pri čemu bi artikulirala čudne riječi i zvukove. U takvom stanju bi dolazila u kontakt sa duhovima i za sina je uvijek bila jedno zagonetno i tajanstveno stvorenje. Iako majka, ali ipak stranac - privlačna i zastrašujuća istovremeno. U Jungovoj analitičkoj terapiji san se smatra bitnim vodičem nesvjesnog. Ovdje se susrećemo s arhetipovima koji nam govore kroz snove. Stoga je za Junga jedan od najvažnijih aspekata svakog liječenja u procesu individuacije i samorealizaciji, u susretu s "božanskim unutar nas samih." Jungovo putovanje u carstvo mitova i simbola dovelo je do bogate kolekcije materijala, koji je postao predmetom filozofskih i antropoloških istraživanja. Naročito u krugovima orijentiranim duhovnim i književnim sadržajima, njegov pogled na svijet biva sve značajniji. Početna tačka i jedini način spoznaje u pogledu istraživanja psihičke stvarnosti za C.G. Junga je "iskustvo", i to prije svega "unutarnje"

iskustvo, dakle, spoznaja i prepoznavanje duševnih sadržaja. Jung se pri tom oslanja na osobna iskustva, na iskustva svojih probanada i na sveukupno iskustvo čovječanstva u njegovoj duhovnoj povijesti, čime je dobio empirijski pristup duši. Za razliku od Freuda, Jung uočava nesvjesno uz aspekt osobnog nesvjesnog i u kolektivnom smislu. Prema njegovom razumijevanju, korijen individualnih snova i vizija nalazi se u naslijeđu mitova i bajki iz svih kultura. Njegova glavna djelatnost sastojala se u prikupljanju činjeničnog materijala, te isti taj materijal opisati i objasniti. Iz toga proizašle zaključke i stavove Jung sam poima kao "sugestije i pokušaji formuliranja nove znanstvene psihologije, koja se temelji prvenstveno na izravnom iskustvo ljudi." Tako Jung svoju teoriju ne svrstava niti u jedan definitivan sistem, niti kao znanstveno uzdignuta dogma. Osnovna teza i polazište svih Jungovih ideja je usvajanje "stvarnosti duše." Kao duhovno biće, ljudsko tijelo ima udio u duhovnoj stvarnosti. Dakle, Jung ne pita za dušu čovjeka, već o kvalitetu odnosa čovjeka prema duhovnoj stvarnosti. Analitička psihologija je u sprezi između Frojdove psihoanalitičke teorije i psihologije njegovog studenta Adlera. Dok Freud i Adler promatraju samo specifične psihološke nagone, Jung pokušava sa svojom cijelovitom psihologijom omogućiti ljudima jedan zdrav i uravnotežen život. Centralni koncept ljudske psihe je Sebstvo. To Sebstvo je sveukupnost ljudske psihe i obuhvata svjesne i nesvjesne komponente ličnosti i ima za cilj uskladiti psihu. Svijest je samo "JA-svijest", te je stoga samo mali dio onoga što čini ljudske osobnosti. Aktivni medij osjetila i razmišljanja, osjećanja i intuicije. Ovisno o tome koji od dva pojma je JA-svijesti bliži, radi se o introvertiranoj ili extravertiranoj osobi. Znatno opsežniji, nego opsežna JA-svijest je nesvjesni dio čovjeka, koji se dijeli u osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno. Osobnom nesvjesnom pripada zbir svih potisnutih osjećaja i mustri ponašanja, dakle, sjene, kako je Jung osobno nesvjesno definirao. Poseban aspekt ovih sjena su potisnuti osjećaji i ponašanja suprotnog spola: animus ili anima. Kolektivna podsvijest je jedna instanca koja uključuje sva iskustva koja su svim ljudima zajednička i odražavaju se u slikama i simbolima. Podsvijest je skupni naziv za sve uzroke, koji u biti djeluje na naše akcije, ali je JA-svijest ne poima. To je u osobnoj podsvijesti, zaboravljeni, potisnuti, osujećeni impulsi i nagoni, fiksiranja i programiranja do u ponašanju utvrđenim postupcima, te kondicioniranja u ranom djetinjstvu i latentni talenti. Kolektivna podsvijest je skupni naziv za genetski usidrenu pretpostavku psihološkog funkcioniranja i cjelokupnost općeg iskustva, ponašanja i mogućnosti razvoja. To je za ljude prilično lako odrediti kada podsvijest daje poticaj na akciju. Kada se kolektivna podsvijest manifestira prema vani, kontinuitet JA-svijesi biva prekinut. To znači da čovjek u ovom trenutku sam osjeća da djeluje diskontinuirano. Zato, jer poticaj na djelo ne potiče, svjesno, od njega samog. Naprimjer, ako na određenu riječ u razgovoru osoba iznenada reagiraje emocionalno, što za nju inače nije uobičajeno, možemo polaziti od činjenice da je ovdje reakcija iz podsvijesti, očito je ta riječ legla na nezacijeljenu ranu. U analitičkoj psihologiji ovakvo ponašanje se definiše kao kompleks. Istraživanje kompleksa je direktan put do podsvijesti. Ismail Kera, Chech Republic © 2011



Kompleksi nastaju usljed odobravajućih ili odbojnih reakcija okoline na ljudsko ponašanje i na taj način određene, prirodne potrebe, ponašanja ili osjećaje vrjednuje kao mana ili vrlina, prijatno ili neprijatno, ispravno ili neispravno. Prema tome, neki aspekti same ličnosti i iskustva sa okolinom postaju pozitivni, a drugi sa nabojima negativnog. Osoba koja u određenim okolnostima pokazuje kompleksno ponašanje, ne posjeduje mogućnost da svoje ponašanje kontrolira. Prema Jungu, možemo razlikovati dva različita nivoa kompleksa:

kompleksi koji su nastali iz životne povijesti individue, kompleksi karakteristični grupi, društvu, sredini i kulturi u kojoj živimo, i koje poprimamo u toku procesa socijalizacije;

kompleksi koji su naslijeđene i svim ljudima zajednički. Ovo se također naziva arhetipovima. Primjeri za ovo su u idejama svih kultura o duho-vima, demonima, vilenjacima, mitskim bićima itd., kao personifikacija nesvjesnog kompleksa.

Budući da djelovanja iz kompleksa isključuje pozitivne životne procese, jedan konstruktivan cilj bio bi otklanjanje ovakvih destruktivnih djelovanja. Put ka tom cilju vodi, između ostalog, kroz pomno promatranje kontinuiteta svijesti o sebi, tj. JA svijesti. Suzbijanje pojedinih dijelova osobnosti dovodi do razvoja pod-ličnosti, koja mora apsorbirati potis-nute dijelove osobnosti. Prvi dio pod-ličnosti je tzv. sjena. Nju karakteristiše pohlepa, sebičnost, agresivnost, nagoni, zavist itd. Drugi dio pod-ličnosti karakteristiše isključivo osobnost suprotnog spola kao aspekt sjene. Kod muškaraca se ova pod-ličnost zove anima, a kod žena animus. Anima simbolizira sljedeće, potisnute, ženstvene aspekte: vještina komunikacije kad su u pitanju lični interesi, empatija, sposobnost održavanja odnosa, odnos prema tijelu i osjećajima i prilagodljivost. Animus simbolizira potisnute, muške osobenosti, kao što su agresivnost, impulzivnost, hrabrost, preuzimanje rizika, inicijative, intelektualna neovisnost, inovacija. S obzirom da se ovi sadržaji ne mogu u potpunosti potisnuti, oni se izražavaju u vidu projekcije na druge ljude i objekte. U onoj mjeri, u kojoj se ličnost pomiri sa sobom, u istoj mjeri se miri i sa svojom okolinom. Kompleksi, koji su zajednički za sve ljude na zemlji naziva-ju se arhetipovima. Oni postoje još od postojanja svijesti. Arhetipovi postoje, zato jer u strukturi ljudi, i fizički i psi-hički, postoje ukorijenjene zakonitosti kojima se svi ljudi povinuju. Osvrnemo li se na prošlost, uočit ćemo, da su se svi ljudi u svim vremenima, bavili uvijek sa istom osnovom problema: odnos prema silama prirode, snošenje sa nagoni-ma i druge osnovne potrebe, problem dobra i zla, odnos među spolovima, problemi generacija, poimanje nesreće i smrti, odnos s transpersonalnim i pitanje o smislu života. Svako društvo i svaki pojedinac je suočen s tim arhetipskim problemima. Kada se suočimo s tom problematikom, uočit ćemo da je ne samo problem star, već i rješenja prijašnjih generacija u biti bio uvijek isti. Kolektivna podsvijest je dio naše psihe, koju posjedujemo, zato, jer smo ljudi, i kao takvi imamo identične osnovne funkcije. JA je ona instanca ličnosti, koja je nositelj svijesti explicit-nog i implicitnog kao i vlastitog identiteta. Iako nam je JA instanca najviše poznata, ništa nije tako teško razumjeti kao to JA. JA se pokušava orijentirati u ovom svijetu kroz četiri glavne funkcije: senzorna percepcija, razum, osjećanje i in-tuicija. U većini slučajeva, pojedinac je razvio samo jednu ili dvije osnovne funkcije, zbog čega ličnost ostaje nezrela. Ljude, koji su posebno razvili funkcije senzorne percepcije i razum, Jung nazi-va extrovertiranim. Nasuprot njima, introvertirani se baziraju uglavnom na os-jećaj i intuiciju. Proširenje svijesti je, dakle, uvijek diferencijacija i oblikovanje prethodno zakržljalih funkcija. Nadalje, JA instanca se zasniva na daljnje dvije osnovne sposobnosti: JA stabilnost i JA fleksibilnost. JA stabilnost služi sposobnosti razgraničenja, isključivosti i razlikovanja. Ako dominira JA stabilnost, ličnost može postati zgrčena i kruta. JA fleksibilnost je odgovorna za otvorenost prema novim utjecajima u cilju transformacije. Ako dominira ova funkcija, nastaje dezorijentiranost ličnosti. Sebstvo je središte sveukupne ličnosti, a time i glavna instanca upravljanja,

koja stupa na snagu od trenutka oplodnje uterusa i struktuira sve razvojne procese. Realizacija razvojnih mogućnosti, koje su kao potencijalna snaga utemeljene u Sebstvu, ovisi o ekološkim i socijalnim uvjetima, a posebice o prirodi JA-svijesti. O njezinoj sposobnosti da se otvori prema Sebstvu, ovisi sveukupan razvoj ličnosti. JA je svjesni predstavnik Sebstva, oči pomoću kojih Sebstvo samo sebe može spoznati (vidjeti). Sebstvo se može identificirati sa životinjama, kristalima i zvijezdama. To je uvijek Bog u nama. Individuacija znači, postati ona osoba koja ličnost u svojoj biti jeste, a odnosi se na proces diferencijacije, koja ima za cilj razvoj svih sposobnosti, talenata i mogućnosti pojedinca, kroz postupno osvješćenje Sebstva. Kod JA osvješćivanja, fokus leži u diferenciranju, odnosno razlikovanju pojedi-nih individualnih osobnosti. Pri rođenju, JA se odvaja od Sebstva. To stanje podijeljenosti se u početku ljudskog života prevladava time da svoje Sebstvo projicira na druge ljude. Na primjer, na majku, učitelja ili vođu nacije. Prenatal-no jedinstvo Sebstva se prilikom rođenja dijeli u njegove polarne suprotnosti, većinom, bez izgleda da u toku života ponovno bude u potpunosti integrirano. Jer u svom razvoju, čovjek je uvijek prisiljen da se prilagođava svojoj društve-noj okolini; što je na štetu njegovog pozitivnog potencijala koji se od okoline

najčešće ne cijeni, pa čak i ne tolerše. Da bi zaštitila svoj razvoj unutar društvene sredine, ličnost one sadržaje koji su u datoj sredini negativno kotirani, a pripadaju njenom Sebstvu, izbjegava ili potiskuje. Tijekom adolescencije, mladi ljudi se pokušavaju prilago-diti na jedan opći spolni ideal. To neizbježno vodi do jed-nog pretjeranog odbijanja od strane društva neprihvatlji-vih karakteristika seksualnosti. U normalnim okolnosti-ma, ovi će ljudi u odraslom životu nastaviti sa ovakvim odnosom prema seksualnosti i time izgraditi sjenu suprot-nog spola: kod muškaraca anima, a kod žene animus. Ovi analizirani procesi odnosa prema Sebstvu unutar socijalne sredine su procesi stvaranja kompleksa, sjene. Ono što ličnost izražava prema vani, zove se persona. Jedna zdrava persona je neophodno potrebna za život unutar jednog društva. Persona i JA-svijest trebaju do sre-dine života ličnosti (35 do 40 godina) da dospiju zrelost. Za mnoge ljude je sa JA-realizacijom postignut potpun psihički razvoj. Život teče dalje samo po unaprijed utaba-nim stazama društva gdje potrebe za sigurnost i red posta-ju izraženije. Samo mali broj ljudi, potrešeni životnom krizom, postavlja si u tom životnom dobu ključno pitan-je, kako dalje. Individualizacija, tj. samo-realizacija i pitanje o smislu života su težište Jungovog učenja. Tijekom ovog proce-sa, prethodni razvoj psihe će se nastaviti, mada s jednim obrnutim interesnim fokusom: više se ne radi o tome da se sve više ličnih osobenosti isključi ili potisne, da bi od socijalne sredine bio prihvatljiv i priznat, već upravo obr-nuto, da se ovaj proces ponovo preokrene. Instanca JA se počinje baviti sa svim prethodno potisnutim osobenosti-ma ličnosti i pokušava da ih reintegriše opet u jednu. To znači: osvijestiti nesvjesne komplekse, raščistiti se sa personom i vlastitim sjenama, i uspostaviti jedan zdrav odnos sa unutarnjim spolom (animus / anima). Veliki problem pri tome je: osvješćivanje Sebstva sada generira upravo one konflikte koji su se pokušavali izbjeći potis-kivanjem u nesvjesno. JA-svijest je bolno putovanje ras-

peća između polariteta psihe. Sada je JA potpuno svjesno proturječnosti života. Stoga se patnje koje se pojavljuju procesom individuacije ne mogu izbjeći. Čovjek ovaj napon mora izdržati tako dugo dok ne dođe do sjedinjenja polarite-ta na višoj razini. U priznanju i prihvatanju bespomoćnosti i slabosti JA instan-ca prihvata jedan ponizni stav u kojem se otvaraju kreativni i harmonizirajući impulsi Sebstva. Cilj je pronaći unutarnju sredinu, svoj centar, jedna regija tiši-ne i spokoja, izvan konflikata polariteta. Ovo stanje nije nešto posebno, značaj-no ili sveto, već nešto sasvim jednostavno što se izražava jednostavnim riječi-ma, mir, mir sa samim sobom, počivati u sebi, prihvatiti život takvim kakav je.

Upustiti se u procese individualizacije znači naći smisao i puninu života.

Nastavak sa str.20Samira Begman Karabeg

Kosovo je izgubljeno, a Srbi se ponašaju kao da su oni izgubljeni.

Kosovo is lost, but Serbians behave like they are lost.

Aleksandar Čotrić

Noćna plovidba Tragom C.G.Junga

Crveno more noći, valovima bijesnim

već stoti život mi pluta obalama temeljitim ne težim potonut ću još stotinu puta

i izranjati, dok mjesečina siva

iluziju o svjetlu ne rasprši ta varka sjene što skriva

što izrodiše se iz pustinje i krši

slipog virovanja, jalovog nadanja potisnute, one u dubinama čame

dio sam te nenaslućene tame

u njoj, iz kože svoje, sebe pretačem čežnju s morem noći stapam da cilovitu sebe opet spajam.

Samira Begman Karabeg

31.10.2011.

Kao priča neispričana i pjesma nenapisana pred nama je slojevitost misli pretočena u pjesmu. Kao i kod Jung-a, koji slijedivši Frojda, otvara vrata jave suočivši se sa bolnom istinom—da jeste drugačiji. Iza njega je ostao Frojd, a pred njim se otvoriše snovi mogućih alternativa usmjerenih SEBI, javstvu par excellance, ali upravo onome što gradi čovjeka—čovjekom. Unutar društva kao cjeline. “...cilovitost sebe...” je upravo to. Drugačija, ali, ipak ista. Ljudska..Nada.

Sabahudin Hadžialić 1.11.2011.



Ratujemo svakih pedeset godina. Na tribinama stadiona održavamo formu. We are fighting within the war every fifty years. At teh stadium stands we are maintaining shape.

Dinko Omsančević

Hule Hanušić, Austria © 2011



Bayram Hajizadeh - Azerbaijan© 2011

Sredinom novembra u Austriji izlazi nova knjiga karikatura

Petra Pismestrovića pod nazivom:

„Političke

karikature i ličnosti godine“

u izdanju Styria-verlaga iz Graca.

Knjiga je osvrt kroz karikaturu na

događanja u protekloj godini.

Ovo je peta knjiga

karikatura iz serije: „Pogled u nazad“ i

šesta u Austriji istog autora.

U Hrvatskoj je Petru

Pismestroviću početkom samog rata

objavljena knjiga karikatura: „Partija

pokera“ u izdanju CiP iz Zagreba.



Satiričaru je i trula država zrela tema. Even the rotten state for the satirist is the ripe theme.

Miladin Berić

Petar Pismestrović, Austria © 2010



Rajko Joličić

Poštena je vlast svaka, ako joj padne šaka!

Da sam faktor naredio bih da se zbog mene izmisli jedno slovo!

Bilo bi zdravo nekada iskoristiti priliku, uzeti u ruke,

odmoriti motiku.

Nijesam imao ništa protivu ogledala, ali mi se iz njega rugala budala.

Znam sve što drugi trebaju da rade, za svakoga mogu da izvedem

konkretan podatak, jedino ne znam što je moj zadatak.

Kriv si budalo! Krao si na malo!

Da mi je znati đe su se zadržale rode, kad mlade i lijepe tete, mjesto đece kučiće vode!

Da bi u mirnu luku uplovio ovaj brod,

umjesto glavara treba promijeniti narod.

Pazi šta govoriš jer štetu od ružne riječi, često ni dobro djelo ne može da zaliječi.

Da se ekonomska kriza ublaži

treba uvesti porez na laži.

Crna Gora bi mogla da naplaćuje takse na izvoz mudraca opšte prakse!

Za Crnu Goru ima nade, nema Crnogorca što ne bi mogao biti

ministar ili čak predsjednik vlade!

***

Nikola Živković

Naša vlada je muzikalna i homogena, svi ministri sviraju

istom instrumentu!

Domaća politika je međunarodna kurva!

Na tenderu za sahranu Srbije pobedilo je pogrebno preduzeće “Demokratija i Sinovi”!

Na nudističkim plažama širom sveta sve je više Srba, ipak smo mi

najveća gologuzija!

Ko ćuti taj se slaže, ostale ćemo ućutkati!

Afrikanci su od banana došli do republike, a Srbi od republike do banana!

Srbija možda nema duha, ali će uskoro imati 8 miliona duhova!

Srbima je srce na Kosovu, a tamo su im i ostali organi!

Našeg crnog đavola.cuvaju plavi anđeli!

Srpski narod nije stoka, samo ga prodaju po toj ceni!

***

Zoran Bašić

Zemlja smo s 1000 otoka. I svakim danom sve ih je više.

Ne likujte. Oni koje ste kupili i nisu vam neko blago.

Ništa više nije besplatno… i svoje hrvatstvo dobro nam naplate.

Kažete… bolni rezovi? Ma ne folirajte,vas ništa ne boli!

Ah, bajke... U bajkama su i prinčevi lijepi.

Znamo da ne postoji čarobni štapić, al' znajte da ne postoji ni čarobna palica.

Školovanje je dostupno svima.

One siromašne, školovat će ulica.

Možda i ne postoji „gotov recept“ za naše probleme. Ipak, da konzultiramo struku?

Ulaskom u Europu poraste će nam i samopoštovanje.

Al' znamo i što slijedi nakon penetracije.

Batina je izašla iz raja. Policijska palica je već Big Bang.

Neće biti kresanja radničkih prava. Suho granje otpadat će samo.

***

BEZ EFEKTA

Jao… Jao… lider pao… Al' domino efekt - izostao.

DANI PONOSA Ponosan sam na svoje Hrvate,

i ne štedim pera; koji krvav rat…

a ni jednog profitera.

KAVEZ Volim beštije…

i užasavaju me pseće borbe... ipak, volio bih vidjeti u istom kavezu

pse rata i pse pretvorbe.

JUDINE ŠKUDE Zar najveće kipove podižu ti, Kriste,

oni, kojima ruke nisu čiste?

DALTONOVI

Nema nade za Lijepu našu, Braća Dalton nekažnjeno jašu.



PRIJE RATA IMALI SMO LOPOVE I MILICIJU, SAD IMAMO SAMO LOPOVE! Before the war we havd police and thieves, nowadays we have only thieves!

Rešad Sultanović

René BOUSCHET, France © 2011



Zlata Žunić

Margaritas ante porcos

"OTELO: Svoje paloše u korice uvuc'te da ih rosa

ne ospe rđom. Vi, sinjore dobri, možete bolje zapovedati

starošću svojom nego oružjem."V. Šekspir Demokracija ima specifičnu gustoću, zahvalnu da izbaci na površinu posebno dizajnirane futurističke ideje opće i posebne namjene, za koje se čvrsto drže njihovi kreatori, spremni na velike žrtve i odricanja. Zasad se još uvijek ne zna čije! Ili, možda, griješim? Bilo kako mu drago, ne artikuliram, pritom, isključivo balkanske prilike u prolongiranoj fazi eksperimentiranja sa novim standardima H&ACC&AP (Halapljivo i Alavo Cepaj Cipove i Apetitli Po(ž)deri), već Svijeta koji pokazuje znake uronjenosti u ljepljivu želatinoznu supstancu specijalne recepture za skidanje rđe sa točka istorije, te mazivo njegovog dinamičnijeg obrtanja nekim novim stazama budućnosti. I u tom zbunjujućem presipanju iz šupljeg u prazno, trgnu me asocijacija na viskozitet moje omiljene krem juhe od gljiva bukovača, pa, zdvajajući, pomislih da sve rjeđi i bljeđi čorbuljak opominje kako u nju promakne i koja ludara, zbog čega prečesto izbliza nazočim situacijama čiji me zaplet tjera da, svako malo, promrdam glavom stisnutih očiju, i provjerim da li sam budna, ili haluciniram? Doduše, ne bi bilo nikakvo čudo da nam se duhovi onih što su danas pogonsko gorivo čovječanstva počinju priviđati, vrišteći da su povaljeni kao zalog nekih novovjekovnih alhemijskih receptura kojima se od njihovih potomaka stvaraju obnovljivi prirodni resursi.

Možda ću iznenaditi rijetkog čitaoca ovog štiva, ali u slijedu zbrkanih misli naletjeh i na Jonathana Swifta i njegovu sjajnu satiričnu alegoriju o Guliveru i Liliputancima, smještenu u engleski milje 18.-og stoljeća, dakle prije no što su izmišljeni motori sa unutrašnjim sagorjevanjem, pa im nafta nije bila trn u oku, ali jesu druga blaga, uvijek ljepša i bolja u tuđem dvorištu. Iznenadih se gotovo proročkoj pronicljivosti i maestralnom situiranju psihologije masa, impresionirane čudesnom veličinom čovjeka, sve dok im ovaj koristi da premoste prepreke, a kao nagradu ne očekuje ništa. I sve tako do nekog trenutka moralnog imperativa, preko koga niko častan, svjestan svoje snage, ne može udovoljiti iznenada izmiljelim pretenzijama i ambicijama sićušnih, onih koje je trebalo donedavno štiti. Sigurna sam da je gotovo svako od nas upoznat sa kvintesencijalnim scenama dobrohotnog diva-pustolova koji se zaputio u neistražene svjetove, doživjevši brodolom, da bi bio spašen kao zatočenik Liliputanaca, vezan užadima i pričvrćen koljem za zemlju, kako bi tim maleckim, ne većim od palca, bio primjeren poligon za istraživanje mirakula moći i znanja velikih. Saga o snazi kojoj ljuborom ophrvan tašti kralj Liliputanaca želi pokoriti i uništiti svoje neprijatelje, jedna je od najmoćnijih parodija danas više nego ikada aktualne odgovornosti vlasti, ali i granice tehnoloških i znanstvenih napredovanja, u funkciji najnižih poriva i strasti.

Autodeifikacija kao prvi signal ludosti, a možda baš i ludila, nije

nova pojava u ljudskom rodu, već se milenijima razvijala do današnje zaprepašćujuće enigme procesa satanizoranja drugih i drugačijih. Atila Bič Božiji bi u novoj eri uživao slavu velikog stratega, što zorno potvrđuje njegova čuvena izreka: "Nije dovoljno da ja pobijedim. Svi ostali moraju da izgube!" Šta reći, osim da je njegov kredo doveden do perfekcije u kreiranju novog poretka. Pritom se ne štede sva moguća i nemoguća otrovna kumulativna punjenja za bojeve glave znanih i neznanih oruđa za eliminiranje nepoćudnih. Da je blizu istini ova tvrdnja, najvjerodostojnije svjedoči šarmantna izjava prvog direktora FBI, Edgarda Huvera: „Pojedinac je hendikepiran kada se susreće sa teorijom zavere, jer je ona toliko monstruozna da ne može da poveruje da je istinita.“

Gdje su u tome svemu naši "istraživači fleka" u tuđim životima, pa još primamljivo upakovanih u šljašteću plauzibilnu laž za Swiftove mase, teško je reći, ali da su posljedice pogubne, ne samo za ličnost u fokusu, već i njeno uže i dalje okruženje, više je nego izvjesno. Šta je cilj, ne bih znala, jer da znam, morala bih biti dio te zastrašujuće paradigme.

-„ Imperativ našeg vremena je samozaborav i nepoštovanje sebe“ reče neko sa mirisnim imenom, shvaćajući da je razvijanje ljubavi prema sebi pokazatelj univerzalne odgovornosti prema drugima. Sve dok ljubav mjerimo prema tome koliko smo spremni "zgaziti sebe", vrtjet ćemo se u začaranom krugu zločina, jer takvi "zgaženi" nemamo kapaciteta voljeti! Zaista je veličanstven čin kao Fenix ustati i nastaviti život bez mržnje i osvete prema onima koji su časne ljude, samo zbog njihove posebnosti, u

pepeo pretvorili. Još je impresivnije imati snage i hrabrosti, te pružiti ruku bačenom, ili posrnulom. Sjetih se jednog zastrašujućeg zločina iz strasti i mržnje koji je završio bez ikakve osude, čak i sredine gdje se dogodio, jer je riječ o djetetu "iz društveno prihvaljive obitelji"- veoma često korištena definicija na ovim prostorima za izgrednike sa jakim zaleđem. Danas su svi na to zaboravili, ili, ponekad, tiho, u paučinom zapretenim budžacima savjesti pripomenu, pretpostavljam, jer imaju važniji zadatak: uništiti ostatak svjedoka i konkurencije, onih zloćudnih tumora društva, koji još nisu naučili klanjati se autoritetima, a ne nekim tamo moralistima sa defektom jednakosti! Upitan zašto diskreditira neke časne osobe, jedan od naturaliziranih sugrađana koji jede malu djecu, mi je davno rekao: "Pa, posljedica rata! Vidio da se samo tako nešto postiže..." Eklatantan primjer inteligentnog psihopate-survivor-a, dobro upućenog u kodex vladara iz sjene što kupuju besmrtnost tuđim nestankom, dok glas mudrih pokojnika i dalje odjekuje kao pobuna: -"Vaše vrijeme je ograničeno. Stoga, nemojte ga protraćiti tako što ćete živjeti tuđi život. Nemojte upasti u zamku i živjeti sa mišljenjem drugih ljudi. Ne dozvolite da buka stavova i mišljenja drugih potisne vaš unutarnji glas.“ Prečuli su svojom kratkom pažnjom nastavak Jobsove poruke: „ I najvažnije, imajte hrabrosti da slijedite svoje srce i svoju intuiciju. Oni već nekako znaju šta želite postati. Sve ostalo je sporedno". Ili nisu, već su je preveli na internacionalni jezik većine uspješnih! Ambivalentnost nije tek pojednostavljeno definiran moralni defekt pojedinaca i grupa, a još manje stilska figura kao sukus slavenske antiteze u složenoj komparaciji metafora, već veoma ozbiljna simetrija osjetljive vage za odmjeravanje količine istine i neistine u ljekovitom svojstvu gorke pilule progresa. Cijelo jutro razmišljam upravo o ovom aspektu razvoja ljudske ličnosti: kada i zašto smo miris septičke jame prihvatili kao vrhunski duhovni fragrance? Šta je u njemu tako opojno da je postao temelj humanosti iz kašike prestarjelog graha? U tom i takvom promišljanju zateče me lamentacija osviještenih nad nesnosnom lakoćom odbijanja što bržeg i skorijeg hvatanja priključka na zaglušujuću lokomotivu EU progresa, ukrašenog kuljajućim crvenim dimovima, iza kojih je sve tako fascinantno nježno i ružičasto. Ali, (prokleto vječito „ali!) jedna nedorečenost i dalje budi dilemu: ne doima li se EU u mnogim aspektima kao zla maćeha koja nema samo dva aršina, nego svako malo novi uvjet postavi, tako da se u konačnici ispostavi kako će nahoče u vlastitu kuću moći tek kada odraste i donese sa sobom ćupove zlata? Sve i da su ovi prostori kontaminirani nacionalnizmom, zatvoreni u državice, izolirani od svježih ideja, suočeni sa siromaštvom i beznađem, te korumpiranim elitama koje ta ista EU podržava, teško da će izaći iz tame Srednjeg vijeka, živeći u karanteni i podražavajući obrazac izoliranih ostrva! Ako želimo napraviti ljudsko biće, ne treba ga držati u kavezu! Prosto pravilo primarno! Ipak, ne treba smetnuti s uma da je zdrav razum postao raritet, a i lomače nikada nisu bile sasvim ugašene, jer se tako brže rasplamsavaju za dnevne potrebe onih koji su potpuno zaboravili, ili, pak, nikada nisu ni znali što je poštovanje ličnosti i privatnosti.

Ja, dobra vakta za sve bezdušne i nelijepe! Ne, ne bih da

zaboravim: svemu su roditelji zavist i ljubomora, manifestni kroz njihovo čedo klevetu, e da bi se odstranila konkurencija, pa makar to značilo i "ukidanje" matere, uzornog novinara sa sjajnim prospektima, uz, dakako, diskreditiranje moćnog medija i njegove izabranike, o čijoj selekciji kadrova bi se moglo raspravljati. Koliko truda treba da izgradimo čovjeka, a kako malo je potrebno da ga unište "odabrani", što sebi prisvajaju samo njima znan obrazac besmrtnosti! Pa, tako, jedna politička gromada koju i iz mog sahana hranimo, reče piscu ovih redova strogo:“ Ne uznemiravaj me više!“ Dobrota nije u tome da budemo pokorni posmatrači, aplaudirajući pobjednicima zbog mrvica sa njihove prebogate trpeze, već u djelovanju, sukladno elementarnom moralu i etičnosti, jer: "Samo se slabići ne usuđuju biti pravedni." Tagora.



Narod je preuzeo stvar u svoje ruke, a to nije mala stvar. The people took the THING into their own hands, and this is no small THING.

Slavica Jovanović

Marian Avramescu, Romania © 2011..



Što je kraj tragičniji, mit je veći.

As tragic end, as greater myth.

Dražen Jergović

Winfried Besslich (BESS), Germany © 2011



Đura Šefer Sremac

PANDURSKA POSLA (MITA I PANTA)

Uđe u kafić nakraj varoši R. policajac Panta, sa svojim dobrim drugarom Mitom. Naguze se za šank, što bliže šankerici, sa kipećim balonima, ne bi li ošacovali koju riboliku golu vijugu viška. U kafiću gužva k’o šestorica u „fići“, bog da mu dušu prosti.

Kao od brega odvaljen, prilazi im nekakav rmpalija k’o šifonjer, sa nabildovanim bicepsima:

– Može li stolica? – promrmlja pridošlica. – Šta, pozlilo? – uzvrati šeretski Mita. – Nemam epruvetu, nije

ti ovo Dom zdravlja. Tamo se daje stolica. Sevaj! – Kome ti to, gušteru? – procedi kroz zube bilder. – Tebi, majmune! – ponovo odbrusi samouvereni Mita,

osokoljen prisustvom svog drugara, predstavnika reda i zakona. – ’Ajde, kreni, nisi pročačk’o uši! – oglasi se i Panta, bacajući

užagrene poglede prema presamićenoj kelnerici. – A tako! – viknu snagator „dva-sa-dva“, i dok si zucn’o „drž’

lopova“ – sevnu kroše! I odlete, bez krila, u večna lovišta, lajavi Mita, da mu ne

rimujemo ime od milja sa muškim udom. Poliše ga stonim belim, u nedostatku zagađene česmuše. Posle par dana oporavka ponovo se nađu dva drugara. Ovog puta izbor za provod pade na susedni kafe-bar. „Ima više mačaka“ – zaključiše obojica. Uđoše. A bolje da nisu. Zečica i ženskadije puno sopče, jaje da baciš ne bi do prašnjava poda stiglo. Mašu li mašu repićima kelnerice, noseći iće i piće od stolića do stolića pivopija i vinopija (sokići behu zabranjeni!?). Pandur Panta i „besposličar sa faksom“ Mita, da mu ime ne rimujemo, razvezaše priču od Kulina bana, sa komšijama za susednim stolićem, uz ’ladno stono belo. Udare im u glavu maligani i – bi šta bi! Ponovo tuča, ali jednostrana, u kojoj nejaki fakultetlija ponovo dobi zgoditak na bokserskom bingu – overen pečat ispod oka, k’o onaj višejezični u mesnoj zajednici. Kad stiže vreme i za treći izlazak u provod (baš sve ovo već liči na bajku), ama, koji to provod beše kad nigde cura i curetina u obezgaćenim minićima – prepotentni drugar Mita reče prepametnom drugaru pajkanu Panti: – Znaš šta, prikane moj, lepo je to od tebe što si uvek na mojoj strani, ali, brate, mislim... ako opet dođe do nevolje, ta nemoj me, čoveče, više braniti!

– A zašto? – ne kapira, po običaju, pandur. – Ama, već posle druge-treće čaše ti zaboraviš da nisi na

radnom mestu. – Kakve to sad pa ima veze? Policajac je svugde i uvek

policajac – ponovo će samouvereni pajkan Pantelija, zvani od nokšira, da ne kažem od malene none – Panta. (Tetkica mu rođena tepala: „Pantica, mala mu resica. A tek kesica!“)

– Jes’, očina! Al’ kad dođe do belaja, ti uvek zaboraviš svog čuvara. – Kakvog sad čuvara!? Valjda sam ja sâm zaštitnik i čuvar ove države! – gotovo poskoči sa okruglog vrtuljka od stolice što ti, da izviniš, uđe u pô guzice. Grdno se naljuti prkosni i ponosni čovek od zakona.

– Ama, ’ebeš policajca i onog koga ti čuvaš, da izviniš! Dok se ti setiš da nemaš na sebi uniformu, odoše meni jajca. ’Ajd, živeli! – podiže poveću čašu ’ladnog stonog belog Mita, da mu imena ponosita ne rimujemo. Ha-ha-ha-ha!

***

CRNA JAVA – SNOVI STRAVA # 16

(AKTUELNO U STRADIJI)

Sve više ostajem bez daha od demokratskog duha – na balvanskim barikadama.

U srpskoj skupštini poslanici laju na zvezde. A nisu svi psi.

Ni manje opanaka ni više seljaka . U skupštini Stradije.

Eh, naš Domanoviću, izvini što te prozivamo da dođeš po drugi put među Srbe. Treba nam jedno oštro pero, a ne samo lajava usta.

Imali smo građansku jogurt-revoluciju, pa bager-revoluciju...

Stigosmo i do gandijevskog balvan-ustanka. Sledeće je – proročka 2012. godina.

Nije meni java – strava, navikao sam i na „lepše“ prostačko-

psovačke skupštinske gluposti. Mene je strah od snova o obećavanoj „boljoj budućnosti“ u kojoj će mi živeti unuci.

Nije opasno javno mnjenje, sve dok sa barikada ne počne da leti

kamenje.

Ni ovce ne očekuju nagradu za vernost Stranci ovnova, a zašto bi birači.

– Dragi posmatrači, sad vam prikazujemo kako se braniti od

vazdušnog terorizma – pohvali se ministar policije. – Upomoć, ubiste mi dete helikopterom! – zakuka majka na mitingu.

I tako, opet pobediše – teroristi.

***

(R)EPIGRAM

Kome zakon iz kopita seva na skupštini

taj prostački zeva!

***

Đura Šefer Sremac „AFRODIZMI“ (II)

MRAČNE BRAČNE (NE)ISTINE

* * *

Moja žena je velika gospođa, drži visoko do sebe. Naročito, ispod sebe – drugog muškarca.

* * * – Potapkaću ja tebe, odozgo, motičicom – besno vodi unutrašnji monolog baštovan Panta. I zatrpa – klicani krompir u kućicu.

* * * Posvađala se ona moja lajkuša sa mnom. Beše joj krivo što se nisam

javio – za repliku. * * *

Muškarci ne vole (pre)pametne žene. Na mađioničarski način začas isprazne novčanik.

* * * Težak je magareći samar kad se seliš sa petog sprata.

Nasamarila mi ga žena. * * *

Žena mi vrlo sujeverna. Čim joj ispričah san kako mi drži sveću nad kovčegom, ona hitno odjuri kod – tumača snova.

* * * Čim se razvela, emancipirana žena počela je raditi na

razbijanju brakova bivših ljubavnika. * * *

Jeste mi žena mala, ali sposobna. I širokousna.

Siti su žedni vlasti. Full ‒ fed are thirsty for power.

Ivo Mijo Andrić



Ladislav Babić

Građanin Pokorni

Radnici će odsad’, pokornici biti: “Gos’n gazda – ja ljubim vam guzu!”, smijem radit’, kruha jesti i vodicu piti.

Za neposluh rado ići ću u ćuzu!

Štrajkati mi ni ne pada na pamet, prilježno ću rađati Vam djecu,

i plaćati svaki propisani namet… Porodiljski dopust koristiti neću.

Klasnu svijest ću izbrisat’ iz glave, štittit ću sveta vlasnička Vam prava.

Uzmanjka li kruha, jest ću svježe trave i blejati pritom zahvalničko – Hvala!

A kada mi starost već povije leđa,

slobodno me, Gazdo, šutnite u dupe; domoljubnog Hrvata ne vrijeđa

da radosno krepa bez pemzije glupe!

(“Hrvatska ljevica” 1995/7,8)

----------

Kartanje ili dioba BiH

Na partiju karata maheri su sjeli.

Najveći med njima prihvati da dijeli.

Pomiješao, predigao,

pa okolo baca… Napeti igrači – grči im se faca

i bljeskaju oči

u groznice sjaju. Svi žele da prevare –

oni dobro znaju!

Slovenac je odust'o: Igrajte bez mene!

Hrvat karte skriva – kamo da ih djene?

U Srbina asevi – još tri u rukavu.

Bezbrižnoga izgleda sagnuo je glavu,

pa ukoso škilji

u kratkome luku. Pretrnuo Alija,

skriva svoju ruku.

Zna da bi za partnera oba njega htjela.

Ne zna što da učini, tol'ko su ga smela!

Evo, kaže Alija,

odigrao ja BiH… Zinuli mu suigrači na bošnjački štih.

E, ne može tako! – Srbin njemu kaže.

Jašta da ne može! – i Hrvat se slaže.

Ali ja BiH…

i dalje, ovaj inzistira –

i među igračima nema više mira.

Prepun stol je karata,

noževi se vade… Kartaroši bratski, baš se fino svade.

Partiju sam ovu

i ja kibicir'o. Samo sam promatrao,

stranu nisam bir'o.

Takav sam karakter, te mi se ne navija;

no, kad me već pitate: Nek' pobijedi Alija!

(1995.)

***

Antiaresizmi:

-U ratu riječima mir su morali uspostavljati oružjem.

-Predbacivali su im da vode bratoubilački rat. „Nismo mi braća!“ –

pravdali su se.

-Nakon godina ratovanja, sjeli su za pregovarački stol. Narod ih je nazvao – mirotvorcima.

-Ratovali su zbog uvjerenja. Svojih vođa. Mir su sklopili iz istih razloga.

-Rat je završio. Kad će biti uzvratni susret?

-Imamo 150000 lažnih branitelja. Upravo oni najfanatičnije brane svoje

pozicije.

-Braneći za lokalni klub, stekao je status branitelja.

-Mnogi su, braneći svoje interese, stekli status branitelja.

-Iz zraka je pobio 10 civila. Pogrešna procjena, rekoše. Sa tla je pobio 10 civila. Ratni zločin, rekoše. Pouka? Ponekad je bolja „pogrešna“

procjena!

-Oni su pobili 100000 naših. Mi smo pobili 100000 njihovih. Zašto svatko demokratski ne odabere 100000 svojih, koji će potom izvršiti ritu-

alno samoubojstvo?

-Može li rat u kojem ratuju seljaci biti građanski?

-Čuvali smo bratstvo i jedinstvo „kao zjenicu oka svoga“. Tuđe zjenice nisu se spominjale.

-Pati od PTSP-a. Sanja kako opet gradimo „bratstvo i jedinstvo“!

-U borbi protiv nasilja, nije prezao od nasilja.

-Jugoslavenski komunisti bili su u pravu, govoreći o odumiranju države.

Samo nisu predvidjeli muke koje će ga pratiti.

-Jeste li zamijetili kako ratni zločinci pred lice pravde dolaze jadni, bole-sni, sa svom medicinskom dokumentacijom. Razumijem ih. Stresan je

njihov posao (a tek za žrtve)!

-Pas pišanjem označava svoj teritorij. Organizirajmo i mi masovno mok-renje po granicama.

-Suvremenici se s tugom prisjećaju mnogih naroda nad kojima je izvršen genocid. Je li to žal zbog posljedica, ili nostalgija za rabotom predaka?

-Dajemo život za svog vođu. Bi li on dao svoj život za nas?

-Bio je pravo dijete - cijeli život se igrao. Sa svojim narodom.



Elvis Huremović

Rođeni dan Rođeni dan je kako sam naziv to govori, dan kada ste rođeni. Univerzalno poznat kao Rođendan. Eh, otprilike, tako bi

izgledao osvrt nekog nadobudnog današnjeg stručnjaka za sve i svašta, kada bi tematika njegovog još stručnijeg rada bila rođendan.

Eto, danas je cijeli dvadeseti oktobar, dan kada sam se za neke sad

već davno, a meni i ne baš, rodio. Godina nije ni bitna jer predstavlja jednu od najznačajnijih u prije svega čudnoj a onda dugoj bosanskoj historiji. Da se razumijemo, nije ona značajna Bosni zbog mog rođenja. Iz tog ugla posmatrano, manje-više, značajna je samo mojim roditeljima, valjda. Tu svekoliko važnu hiljadu devetsto osamdeset i četvrtu ne bih spominjao jer bi me njena ovdašnja značajnost mogla udaljiti od onoga o čemu sam prvobitno naumio pisati. Uzgred rečeno, vazda mi se dešava, da naumim o jednom a završim na sasvim nečemu trećem. Sklonosti skretanja fantastično opravdam „granitnim“ argumentima koji se u iole boljim rječnicima nalaze u kategoriji objašnjenja poznatih kao ofucane fraze. Tipa, ko piše zlo ne misli i slična mjerodavna intelektualna naduvavanja mjehura...

Obično kažem da mi je svaki dan isti i kao svejedno je radilo se o

rođendanu ili ne. Jer, k'o biva, tako sam više „mačo“ a ne tamo neki osjećajni ili ne daj Bože romantični mekušac. Ali, ovi, što ih najredovnije obmanjujem bi trebali znati, da mi svaki dvadeseti oktobar nije običan. Nije, jer istog tog dvadesetog svake godine budem opušteniji, nasmijaniji i sve mi potaman. Kratko i jasno, dvadesetog oktobra bez obzira na godinu mi se čisto jebe za svim. Tada sam, doduše sebi samom, i Frojd i Maradona i Kant i onaj iz Misira i parazit sve u jednom i za jedan dan. Ali danas, dvije hiljade jedanaeste gospodnje jeseni, njen i moj dvadeseti je izobličen. Nekakva čudna mješavina. Nadrihećimovska, koja ima nedefinisanu boju i okus. Nakav miks nespojivog. Tako je današnji dvadeseti spoj onog jebe mi se za svim i frustirajućih okolnosti mog neposrednog okruženja. Nadam se kako mi niko neće uzeti na hator zbog moje ispovijedi koju moram reći.

Evo, već dvadesetak dana oktobra obnašam ulogu nijemog

svjedoka, u filmskoj industriji to su oni, na kraju, ili pri istom, odjavne špice, što s ponosom skupljaju reference za „si-vi“svrstani u kategoriju statista, Oni koje niko ne zarezuje ni za šta, bauštelskih i manje bauštelskih radova u stanu gdje sam već treću jesen podstanar. Ako je bitno za ovu storiju, naglašavam da svoju podstanarsku dužnost izvršavam uzorito i krajnje pošteno i savjesno. Što bi trebalo značiti sa kirijom i režijama sam vazda na vakat a kućnog reda se držim kao pijan plota. Mada, čisto sumnjam da nekoga to zanima osim gazde, koji, kad smo već kod njega, i nije čovjek za bacit. Tačnije, sušta suprotnost od onih namrgođenih, debelih i olinjalih stanodavaoca koje svakodnevno imamo priliku gledati u nekom filmskom ili sapunjarsko-latinskom ostvarenju. A, možda ponekog i susresti u književnim djelima Dostojevskog, Turgenjeva i njima sličnim. Dobar je to čovjek, možda malo pogubljen, kako u ovom, tako i u svom svijetu ali otom-potom. Ionako, nije mu zamjeriti. Ovih nedjelja, s obzirom na okolnosti, najviše vremena sam imao za razmišljanje i nerviranje. U toj kombinaciji sličnih svjetova došao sam do zaključka a za kojeg je ne sumnjam neko mnogo prije uzviknuo „Eureka“.

Čudno je koliko je čovjek veća životinja od same životinje, pa se

tako brzo navikne na svašta. Na spavanje u prostoriji okružen cementom, raznim mistrijama, gletaricama, hoblama i ostalim prcaljkama iz zidarskog asortimana. Čudno je kako mu ne smeta i ono ravno tri centimetra prašine, što se prostrlo po hastalu od svakodnevnog štemanja. A, koja ga okružuje dok jede više hladnu nego toplu sirnicu iz obližnje pekare. Svega u Božijoj bašči! A, oni kojima metafore religijskog predznaka i nisu baš pri lijevoj stranii tijela, rekli bi da mi je k'o Alisi kad je onomad putešestvovala.

Mislim, navikao sam na to, da se kroz hodnik provlačim kao kroz

cijev „fi-sto“ ili da tamo gdje spavam, učim, pišem...doručkujem i ponekad ručam a da pritom na kuhinju zaprljanu, zakrčenu i nemoćnu gledam kao gastarbajter na svoj rodni kraj. Kad pogledam, stručnjak sa početka bi rekao retroaktivno, onda sa ponosom mogu reći svašta sam naučio u proteklih nekoliko sedmica. Ali, sviju vam, ako može ikako da više ne učim?! Jer, onako od srca, pun mi je više svega i neću da budem gastarbajter u „svom“ stanu. Hoću da k'o čovjek sjedem za ručno spravljeni stol u kuhinji i razmotam onu polutoplu ili poluhladnu sirnicu

k'o dnenvnu štampu i sa merakom jedem. Meraklijski podrignem kad mi se podriguje i pravim vjetrovito vrijeme kad mi se vjetruje. A ne, ovako, od gazdine sestre, inače gospođe u poznim godinama, imam halucinacije. Gdje god ja, ona sa taračom, metlom ili nekom drugom đakonijom za čišćenje. Otvorim knjigu a umjesto kolizionih normi iskoči ona sa ofucanom krpom u ruci. Krpom koju je pretralo i izbacilo deset Vrbasa, odjednom. Mislim, ja fin, odgojen, kulturan, saburli naoružao se svim manirima i finesama kao gušter na vojnoj vježbi, još mi samo fali gas maska. Ali ljudi moji ne može se više durati, pogotovo na rođendan. Brat, bratu ja bih za ovo hefti očistio sve nebodere po Bosni a kamo li stan od jedva šezdeset kvadrata. Od svih manira i finesa nemam srca a ni muda upitat ju:

„Sizife ima li svjetla na kraju tunela?“ To bi kao trebao biti eufemizam za „Hoće li to više u pičku materinu“?!

I, nije meni što gospođa u poznim godinama poznatija kao gazdina

sestra, inače uljudnog stanodavaoca, to zulja i razvlači „godinama“ ali mi je čudno što ne izlazi iz onog toaleta već satima. Ne znači ako sam fin, kulturan, uljudan, saburli i svašta nešto još, da sam i robot ili da moj metabolizam ne funkcioniše... Kad bi se samo neko našao da joj objasni, da toalet zvani hala služi za obavljanje nužde, kako velike tako i male, između ostalog, a ne za spavanja a istovremeno nema ni funkciju dnevne sobe, pa da se čisti danima. Eto, samo kad bi joj neko rekao joj, da ja, Elvis Huremović sin divnih roditelja danas dvije hiljade jedanaeste jeseni gospodnje oktobra cijelog dvadesetog na svoj rođendan imam potrebu, kao i svaki insan na ovoj kugli zemaljskoj, obaviti fiziološke potrebe. Ako joj to ne bude jasno, slobodno joj recite da sam se ja usrao a ona meni posrala na rođendan. Eto, toliko! Zar tražim previše?! P.S. I, pored svega, opet sam, danas, bio i Frojd i Maradona i onaj iz Misira...

Makhmudjon (Makhmud) Eshonkulov, Uzbekistan© 2010

Claude Serre, France © 2010



Stado

Braća po materi



Sulejman Tihić, bosanskohercegovački Rey Charles

Logor Dretelj 1993. god - Šta bi bilo da je ovako bilo



Demonstracije u Zagrebu

Kola odoše nizbrdo, a stoka ostade na vrhu


MaxMinus, second of the first electronic monthly journal for political satire, humor, cartoons and comics! 45 Zoran Spasojević, Srbija ©

2011..

Zor

an S

paso

jević,

Srb

ija ©

201

1....

...pr

osja

cka-

oper

a_th

e-be

ggar

s-op

era

_tri

-par

ke_t

hree

-the-

fate

s_dr

ei-d

ie-p

arze

n



Kontrarevolucionari

Šemso Tanković zvani Suncokret Poslednji tango



Rat i poplava uvijek na površinu izbace smeće

Sviranje qurcu



Isti qurac, drugo pakovanje Dijana čovjeČuljak

Hoće li Karamarko uhapsiti ministra unutarnjih poslova? Hoće li Karamarko uhapsiti ministra unutarnjih poslova?

Pukovniku nema ko da piše Arhimedov zakon: Svaki političar uronjen u narodne mase iz tog naroda istisne onoliko

gluposti koliko mu taj narod dozvoli.



Mirjana Grbac Pismestrović MUŠKI POTOMAK Moja mama je jako tradicionalna osoba. Godina proizvodnje – prva polovica prošloga stoljeća. Žena

odgajana u duhu vremena, a duh poprilično zastario. Pa kad je mene rodila, to joj je bilo kao da ju je zadesila strašna sudbina. Božja kazna! A onda ja odjednom rodim muškoga potomka i spasim ugled roda svoga. Ali ne i svoj status. Moja me majka stalno uči kako se odgajaju muška djeca. Te odgajaš ga k`o curicu, te ništa mu ne daš, šta ga stalno maziš, kako ga možeš ostaviti samog (u osmnaestoj godini!), kako on nama ne bi išao na neku borilačku vještinu ili da mu ona kupi lovčku pušku, kako drugi dečki u njegovim godina voze džip i slično. Pa kako je na kraju odlučila da ja nisam dobra mama, kupila ona unuku za rođendan auto. „Sad će on meni dolaziti sam“, hvalila se svima ponosna baka. Jednom, da ju malo udobrovoljim, pohvalim se kako joj unuk stalno nešto petlja oko auta, pravo muško! Redovito ga pere, glanca ga poslije kiše, mijenja zimske i ljetne gume, čak je sam ugradio novi auto-radio. „Sunce bakino!“ cvjeta baka s druge strane žice, „sad će on meni doći popraviti onu rasklimanu bravu na vratima, ostrugati rđu s vešmašine i promijeniti silikon oko kade.“ „Mama, za to se zovu majstori. Ne može on to,“ branim majčinski našeg muškog potomka iako je punoljetan, a ona me odmah zaspe pogrdama: „Šta pričaš gluposti! Ti se samo razumiješ u lonce i krpice. To je muški posao! To će on meni popraviti kad dođe.“ Ali, došla baka prije kod nas u posjetu nego unuk kod nje. I stoji u podne pred njegovim krevetom i gleda ga milo i ozareno kako spava snom pravednika, uz uzglavlje tri prazne flaše vode, pod stolom pet najlonskih vreća sa šerafima, šmirglpapirom, sportskom opremom od prošlotjednoga treninga, parom neispravnih brisača na polici ispod prozora i rabljenim akumulatorom ispod kreveta. U ormaru dva zvučnika od pedeset kila, izgužvana garderoba po stolcima, podu i krevetu, ispred televizora plastični kofer s alatom, na stolu otvorena kutija keksa kojima se u međuvremenu, dok muški potomak spava, hrane mravi... A na podu razbacane muške čarape smotane u kuglice, skupljaju prašinu. To je njegov izum. Pravo muško! „Sunce bakino, kako samo čvrsto spava...“ divi se baka, a onda dođe u kuhinju i prekori me: „A što mu ti nikada ne obrišeš prašinu? Zar ne vidiš u čemu ti dijete spava? Oćeš da dobije alergiju?! A radni stol, na što mu naliči, ne bi ti ruka otpala da mu to malo raskrčiš, da se dijete lakše snađe. Nije čudo što još nije diplomirao!“ „Kad sam mu posljednji put pospremila stol“, branim se ja,“nije sa mnom razgovarao cijeli tjedan. Rekao je da ništa više ne može naći na stolu!“ „Kad si nesposobna!“ odvrati moja majka, baka muškoga potomka.“Ti ne znaš odgajati mušku djecu.“ Dok ja poslijepodne peglam veš, ona ushićeno promatra kroz prozor kako je njen unuk razmontirao prednja i stražnja vrata svoga auta i ugrađuje zvučnike. „Ti ga samo znaš kritizirati, a vidi kako je vrijedan,“ govori baka ne okrečući glavu. „Doći će on meni na jesen, pa će mi zamijeniti pipu i tuš u kupaonici...“ Kad je baka polazila kući ponudi se unuk da ju odveze autom. Baka jedva dočekala. Raspametila se od dragosti. A njemu isto dobro došlo! Mora isprobati zvuk u autu nakon ugradnje novih zvučnika. Nije isto na otvorenoj cesti i u gradskoj vožnji, objašnjava on stručno. Kad se dečko vratio, pitam: „Je li bilo sve u redu?“ „Super,“ odgovara. „Baka zadovoljna?“ „Šutila cijelo vrijeme.“ Odlično, sad sam i ja ponosna na našeg muškog potomka, odsad ću ga uvijek slati da prevaža baku. Meni ona ionako stalno prigovara da ne znam preticati i da traljavo parkiram u rikverc. Prošlo nekoliko dana, ona se ne javlja, pa me to brine i iako znam da ona ne drži puno do ženskoga mišljenja, okrećem njen broj da pitam kako je i vidim je li zvala majstora za one popravke u kući. „Nisam,“ odgovara kratko. „Hoćeš da ja nazovem?“ „Ne treba,“ opet će kratko. „Sad će skoro praznici pa bi mali mogao skoknuti do tebe...“ pokušavam ju udobrovoljiti i nudim joj velikodušno njegovu pomoć. „Ni za živu glavu!“ poviče baka i zaklopi slušalicu. Ovo nije dobro! Nešto se moralo dogoditi u autu što ja ne znam? Zna on tako reći koju nepromišljenu, mlad je, pa se baka možda uvrijedila, ipak

je ona stara žena... mislim si ja... A možda joj je rekao da je peder... tako je i nama trgao živce dok nismo shvatili da ima čudan smisao za humor. Bolje da ja s njime ozbiljno o tomu porazgovaram. Predložim mu jednu rundu njegovim autom do odmorišta na autocesti, pa onda polako uz kavicu... Odmah je pristao. Dugo se nisam s njime vozila, rekao je veselo, moram čuti kakav je sada zvuk u autu... Sjednem na suvozačko mjesto i potonem do dna tako da mi se pogled zaustavi u visini pretinca za dokumente. Otprilike kao da sjedim na podu. Dečko izvadio mehanizam za podešavanje sjedala, smetalo mu dok je provlačio kablove od pojačala iz prtljažnika pa je otpilio što je bilo viška. „Kakvi kablovi,“ zainteresiram se ne bi li prijateljski započeli ozbiljan razgovor. „Od zvučnika i pojačala“, reče i odvrne radio do panja. Zvuk me tresne u grudi kao malj od sto kila. Prvo sam mislila da će mi izbiti srce na uši, ali je sve ostalo samo na otežanom disanju. Krenemo mi naprijed, a moje sjedalo krene natrag! Na prvom skretištu on zakoči, a moje sjedalo pođe prema naprijed. Ja ga pogledam u strahu, a on mirno reče: „Kad se nisi vezala...“ Šutke povučem pojas i prikopčam ga s druge strane. Protegao se preko desnoga oka i usta tako da sam do prvog izlaska s autoceste bila prisiljena držati usta zatvorenim. Ko mi je kriv kad sam žensko, čujem u ušima mamine riječi, pa sam mala rastom. Na autocesti vibriraju vrata. I ne drže dobro, šklopoću kao da će se svaki čas otvoriti sama od sebe u vožnji. Računam na snagu potiska zraka pri većoj brzini. I pojas. Moj muški potomak zna to od ranije. Primijetio je to nakon što je četvrti put skinuo i rastavio vrata radi ugradnje zvučnika i provlačenja kablova. Od tada se vrata tresu u vožnji. „Nemoj se samo na njih naslanjati laktom. Kad sam vozio baku, tri puta joj je ispadala gornja proteza pa sam svaki puta morao stati na zaustavnoj traci, a znaš kako je to opasno na otvorenoj cesti,“ požali mi se sin. Ja klimam glavom. I zahvaljujem Bogu što još imam svoje zube. Onda počne kiša. Kad mi je prvi put kapnulo par puta na tjeme mislila sam da su mi proradili živci. Kad je počelo curiti za vrat i pored nosa odmaknula sam pojas s usta i pitala: „Je l to tako normalno?“ „Nije,“ prizna moj sin iskreno, pa mi ispriča kako su on i njegov kolega s faksa otpili krov da naprave kabriolet, ali kad su vidjeli da je ugradnja pomične cerade prekomplicirana, zašvasali su krov natrag i prelakrali ga originalnom bojom. Ništa se ne primijeti. Jedino se krovni prozor više ne otvara automatski, ali može rukom. A curi samo kad pada kiša. „ Imaš na stražnjem sjedalu kišobran,“ reče mirno. Ali ja se ne mogu pomaknuti od onoga pojasa preko face, a i prekratke su mi ruke sa sjedišta na podu. „Sad ćemo stati, pa ću ti ja dohvatiti...“ ponudi se moj muški potomak kavalirski, a ja ponosna. A što bi tek baka na to rekla!? Na parkiralištu naglo zakoči i okrene se da dohvati kišobran, pa kako se on protegne, iščupa se volan iz ležišta. „Nije to ništa, malo se rasklimao.“ Dok je on namještao volan ja nekako otvorim vrata i četveronoške izađem iz auto, a na betonu kraj auta leži kotač. Naš. Desni, stražnji. Vruć! Stojim i bez teksta promatram prazni otvor gdje je do maloprije bio kotač. A moj muškarčina ga zgura nogom pod auto, zaključa ga daljinskim upravljačem koji je sam ugradio, pa mirno reče: „Samo mirno. Do sada je uvijek otpadao tek kad sam stao, nikada u vožnji... Stavit ću ga kasnije, kad se ohladi. Idemo mi sada lijepo na kavu, htjela si nešto popričati s mnom...“

Emil Strniša, Croatia © 2011



Em

il Strniša, Croatia ©

2011...victim of narcotic



Miodrag Tasić Parada za ponos i ostale trice

Nisam ponosan čovek. Eto, u mojoj državi zabranjeno održavanje „Parade ponosa“! I kako da budeš ponosan? Sve smo sredili, doterali, uljudili se, i još da homoseksualci paradiraju „Belim „ gradom, kad ono ćorak. Podgojeni ministar policije, onaj čuveni Ivica Dačić, onaj što je bio Miloševićev junoša, a sada vrli demokrata i Evropljanin, jel’ te, i koji čak ide na doručak u Vašington, e baš taj se uplašio nereda i zabranio paradu! Uzalud onoliki protesti demokratski nastrojenih stranaka, udruženja, pojedinaca, nevladinih organizacija... Ništa od parade. Ne mogu reći da mi samo neodržavanje parade smeta i da me jedino to ne čini preterano ponosnim. Nisam zadovoljan ni ekonomskom situacijom. Smeta mi kad odem kod lekara što neće da me primi. Naročito kad me vidi praznih ruku. Nervira me javašluk u društvu, razbacano đubre na ulici, pored pruge, uz auto-put, drskost i bezobrazluk činovnika, prodavačica, kelnera, laž na televiziji, u novinama, prostakluk... Ali neću o tome. Ima i svetlih primera. Predsednik i cela njegova svita, mislim na ministre, poslanike, sekretare, njihove vozače, telohranitelje i svu ostalu bulumentu, svi su odreda podgojeni, doterani, ulickani. Vidi se da im dobro ide. Prosto ti milo kad ih pogledaš. Kad je njima sve potaman mogu, brate, na miru da se posvete narodnim poslovima. Bez dodatnih briga i rasterećeni da se stave u službu naroda. Imaju avione, lepa kola, finu pratnju uvek pri ruci. Med i mleko. Ništa ih ne može sprečiti da rade za dobro svog naroda! Ponosan sam i što u mojoj državi jedino mi Srbi možemo biti ugroženi. Svi ostali imaju maksimalna prava. Samo mi kao većinski narod možemo da trpimo batine od manjinskog mađarskog naroda u srpskom gradu sred Srpske Vojvodine! Ja moram da budem popisan pod pretnjom kazne. Šiptar iz Preševa nema tu obavezu. Ne mora ni dete da šalje u školu. Dovoljno je da šiptarska deca izađu na ulice zbog toga što im fale udžbenici i odmah doleti ministar i obezbedi školske knjige iz bratske nam Albanije! A tek Romi! Kad Romi zatraže da se isele iz svojih nasebina ispod mostova, za tili čas im se obezbede kontejneri, stanovi, kuće... Potom knjige, odeća, hrana, socijalna pomoć i ne prekida. Tako da svaka romska porodica sa skromnih dvanaestoro dece bude u potpunosti namirena. Zarad evropskih vrednosti i dobijanja nekakve dugoročne kandidature za članstvo u Evropskoj Uniji pristajemo da vratimo imovinu mađarskim fašistima. Potomcima onih što su klali i ubijali u svetskom ratu. Sada Mađarima a uskoro i Nemcima, Bugarima, možda i Arnautima? Neće me iznenaditi ako jednog dana ne svrati i neki Pavelićev ili Luburićev rođak i zatraži kakvo zdanje u recimo Zemunu! Ako ćemo tako onda potomci dahija takođe nisu bez šansi. Svrati jednog dana čukun,čukun unuk Aganlije ili možda Mula Jusufa i zatraži ostrvo na Dunavu Ada Kale! Ali, ćorak. Džaba papiri i tapije mlađanog Mula Jusufa kojim dokazuje vlasništvo. Uzalud istorijske knjige koje dokumentuju da je baš tu pogubljen njegov slavni predak. Ada Kale je potopljeno. Zbog izgradnje Đerdapske hidrocentrale. I šta sada? Mula Jusuf mlađi neće kuće, imanje, neće hotel, propalu fabriku. Zapeo ostrvo i ne popusta. Ne može ni Predsednik lično da ga ubedi. Onaj što leti u Tursku da gleda košarku. Onaj što aplaudira Đokoviću na teniskom terenu. Isti onaj što se srdačno ljubi s „Keti“ Ešton! Ni taj ne može da ubedi neumoljivog Mula Jusufa mlađeg. Leteće nečija glava. Slutim. Onako metaforično. Oduvaće nekoga promene. Moraće i ti izbori jednom. I sve mi se čini da ovaj put to neće biti Mula Jusuf mlađi!

Posmrtno odlikovanje je besmrtno. Posthumously award is immortal.

Ekrem Macić

Cristina Sampaio, Portugal © 2011



Savo Martinović

DIJALOG SA SOBOM e p i f o r i z m i

UHS CG

2011.

Zašto lovci posljednji saznaju u kom grmu leži zec? Lovce su druge brige pritisle: oni na ražanj prvo misle. Stojite li na stanovištu da valja sjesti? Stojim, al' prohtjev moj je malo veći: u prvoj prilici valja leći. Može li čovjek da vidi sebe u mraku? Može vraga. Iako čovjek ima manu – najmanje sebe vidi i po danu. Je li dotle došlo da treba misliti srcem a ne glavom? Nije, kolika god da je trauma. Jer to bi bio poraz uma. Ako nijeste za prodaju, zašto toliko ističete svoju vrijednost? Samo trgovačku logiku slijedim: Ne mari da kupac zna koliko vrijedim. Pristajete li da se u naše unutrašnje stvari miješaju spoljni faktori? Pošto se mi ne miješamo u svoje stvari, pristajem da dođu strani emisari. Mislite li da nema slasti pobjede bez gorčine poraza? Nama je bliža ona druga fraza: gorčina pobjede i slast poraza! Treba li po svaku cijenu tražiti izlaz iz idealne pozicije? Idealna pozicija nema te mane: Izlazi vode na sve strane. Zašto dozvoljavaš da te neko uznemirava pažnjom? Navikao sam na drugo, pa potom – ne uznemiravajte me, molim, dobrotom! Pristajete li da susjedi zavode red u vašoj kući? U kući mora da bude reda, makar to zavisilo i od susjeda. Je li normalan ko je moralan? Je li moralan ujedno lud, o tome svako ima svoj sud. Puk misli tako, kao i gnjide, da jedno s drugim lako ne ide. Treba li istinu reći samo u krajnjoj nevolji? Istina je, više ili manje, veoma zgodna za izbjegavanje.

Da li vas i najmanji uspjeh baca u očajanje? Ne baš. Ali, uvjeren budi: svaki me uspjeh samo čudi. Više ili manje – neuspjeh je moje redovno stanje. Slažete li se da je laž vrhunac iskrenosti? Budi iskren pa slaži! Takav ćeš mi biti još draži. Je li odsustvo kiča u umjetnosti pogubno po nju samu?

Umjetnost bez kiča – nemoguća priča! Može li slobodan čovjek da zamisli život bez prinude? Ako neće drugi, primjeri su česti, on će sam sebi prinudu uvesti. Zamjerate li okorelom ubici ako nema smisla za humor? Rođeni ubica se nikad ne šali. Brine kad će ''vic'' da mu opali. Osjeća li se puritanac, u društvu ogrezlom u razvratu, kao riba u vodi? Puritanac uvijek tjera svoje: razvrati ga samo onespokoje. Držite li da je nepopravljivo sumnjalo onaj koji misli da u podzemlju nijesu sasvim čista posla? Sumnjao ne sumnjao, preko zime i ljeta, u podzemlju posao jednako cvjeta. Je li vam imalo sumnjivo kad ugledate naoružanog čovjeka kako, s čarapom na glavi, hita ka trezoru banke? Ako je čarapa na glavi tanka – može ostati netaknuta banka. Je li razumno biti dosljedan samo u pravljenju gluposti? Razumno dosljedan... gdje vi živite, pa zar gluposti nijesu vječite?! Znate li koliko košta štednja po svaku cijenu? Štednjom po svaku cijenu, znate, možete ostati i bez onoga što imate. Je li razumno i nad provalijom ići do kraja? Ići do kraja po svaku cijenu?! Pasti u bezdan, il' udariti u stijenu. Treba li provjerene vrijednosti stalno dovoditi u pitanje? Ne, što se tiče mene. Sve vrijednosti su u pitanje već dovedene. Da li vam neko brani da rastete? E ovdje moram iskreno reći: Niko mi ne brani da budem veći. A to što sam ostao mali – veliki mi nijesu dali...

NASTAVLJA SE....



KAKO OHLADITI PLANETU

* * * Suša smanjila prinose u srednjem Podrinju. Naučnici smislili kako da ohlade planetu.

* * * Zemlja ulazi u period snažnih erupcija. Rukopis Maja o „propasti sveta“ dostupan na internetu.

* * * Krokodil postao narandžast. Autori u raljama autocenzure.

* * * Čekanje na telefonu duže od 6 minuta štetno po zdravlje. Ljubavne priče i priče uživo.

* * * Tadić: Moramo se osloniti na EU i unutrašnje resurse. Vojvodini dato maksimalno. Penzije i plate više tek nekoliko stotina dinara.

* * *

Radnicima otiske uzimaju i javna preduzeća i institucije. Štrajkači zaključali direktora kragujevačkog Instituta.

* * * Skupština Saveta Evrope usvojila rezoluciju o Balkanu. Ne možemo seći vene zbog Evrope.

* * * Voz na šinama prošlosti. Krstare svetom (biciklom) za decu Afrike.

* * * Povećanje penzija do 281 dinara. Srbija posvećena demokratiji.

* * * Dačić otvorio Dečiji sajam u Beogradu. „Ne očekujem zaoštravanje odnosa sa EU zbog restitucije.“

* * * Unija poslodavaca: Vlada ruši socijalni sporazum. NBS (Narodna banka Srbije): Ne povećavajte kamate u Nedelji štednje!

* * * U šestom razredu uče decu da je glupača ženska osoba. Marihuanu gajili roditelji sa decom.

* * * Beogradu treba bič, a ne status kandidata. Vol strit džornal: Kosovo je najveći srpski trošak.

* * * Hiljade ogorčenih širom sveta. Čudesna živa ograda. Sad već od 26 dinara po komadu. * * * „Više od milion dece u SAD raste u gej porodicama.“ „Autoru udžbenika ne smeta što se u njemu nalaze porno - linkovi.“ _______________________________________ (Izvor: BLIC, dnevna novina, Beograd, Srbija: septembar - oktobar 2011)

***

NOVINARSKE TEME I DILEME (sa komentarom)

* * * „Burna rasprava u Skupštini o Kosovu. Opljačkali 120.000 din. iz SOS - marketa.“

KOMENTAR: Sad smo ga baš naSOSili. * * *

„Mreža za restituciju: zabraniti raspolaganje oduzetom imovinom.“ „Od restitucije pare već 2012. KOMENTAR: Čim prođe udar fatalne komete.

* * * „Dokazano da je putovanje kroz vreme nemoguće.“ KOMENTAR: Čista laž – Srbija putuje odavno u prošlost.

* * * „Deset odsto Srba deli isti DNK sa Tutankamonom.“ „My Immune System. Help!“ KOMENTAR: A zato teniser Nadal traži opravdanje za poraz od Noleta!

* * * „Interesuje me samo mesto gradonačelnika Beograda.“ KOMENTAR: Tako veli klošar sedeći pred Skupštinom.

* * * „Autobusu Laste nije dozvoljen ulazak na Kosovo.“ KOMENTAR: Sačekajte! Laste se vraćaju tek u proleće...

* * * „Pronađen dobro očuvan, 2.000 godina star drveni put.“ KOMENTAR: Mora da je od suve drenovine! Da je živ Marko Kraljević, taj bi iz njega još tri kaplje vode iscedio!

* * * „Kazne za ubistvo insekta 100 evra, za krupnije životinje 3.000.“

KOMENTAR: Za čoveka – cena: daj šta daš!

* * * „Žene potroše pet sati dnevno na tračarenje“ – kaže britanska anketa. KOMENTAR: Malo je to! Srbijankama treba bar osam sati!

* * * „U škole u Crnoj Gori stigle čitanke sa novom azbukom“ (sa 32 slova). KOMENTAR: Blago crnogorsko-bosansko-srpskim prevodiocima! Hitno kreću na kurs opismenjavanja – zbog dva slova viška!?

* * * „Najstariji aligator na svetu živi u Beogradu. – Mama, je l’ ovaj aligator živ? Ne mrda se – tiho je pitao dečak stežući za ruku roditelje...“ KOMENTAR: Jeste, sine, još nije krep’o – dobija i deli penziju po Stradiji.

* * * Raspisan dečiji likovni konkurs „U mojoj zgradi svi su složni“. KOMENTAR: Javio se i predsednik vlade, u predizborne svrhe. Dodeljivaće pobednicima veliku šarenu lažu.

* * * „Novi skandal u (srpskoj) prosveti. Udžbenik za osnovce sadrži linkove za porno sajtove “. „U šestom razredu uče decu da je glupača ženska osoba.“ KOMENTAR: Krupnim koracima gluposti Srbija ulazi u Evropsku Uniju._____________________________________________________ (Izvor: BLIC, dnevna novina, Beograd, Srbija: avgust - oktobar 2011)



Miladin Berić

KARAĐETIĆ

Zаsigurno kriv si tvorče što je crno Crnogorče

ko ti dаde tаkаv nаlog

dа ofаrbаš mogа mаlog

jаo moje grdne rаne štа će reći u Berаne

dаl će moji crnog tićа

prihvаtiti zа Đetićа

kаko svoju srаmotinju dа odbrаnim u Cetinju

predosjećаm biće vunа

kаdа stаnem pred Milunа

kаko dа mu kаžem ovo dа je crno а njegovo

dа gа korim kriv si čo'če što nа uglju sve zаpoče

što si nаvro kаo june

nа ćumuru moj Milune

pа nаm mаli u povoju

uhvаtio crnu boju

crne ruke crni prsti dаl će Mirаš dа gа krsti

...

Lovćenа mi nisаm Mile ponijele me zlobne vile

ondа kаd nаs u svoj čаdor

pozvo onаj аmbаsаdor

htjedoh viđet štа mu fаli čim je iz te zemlje: Mаli

jedvа dа me je i tаk'o

аko lаžem nek' mi pаk'o...

vjeruj Mile tvoj je mаli sem boje mu ništ' ne fаli

stogа nek se ovаj cvijetić od sаd zove Kаrаđetić…

***

Ismail Kera, Chech Republic © 2011

Toliko je malih bogova. Da Boga više niko i ne spominje. There are so many little gods. So, no one even mention the God.

Milan Butrić Tankeš



Dinko Osmančević

-Naša domovina nema cijenu, rasprodaše je u bescijenje.

-Himna Bosne i Hercegovine ima samo melodiju jer svako pjeva neki svoj tekst.

-Mi volimo Bosnu i Hercegovinu, izjavna je rečenica. Za neke još uvijek

upitna.

-Naši lideri muku muče da nam otvore vrata međunarodne zajednice. Bravar je imao ključeve.

-Toliki vizionari i vidovnjaci, a ćoravo nam ide.

-Politika i boks plemenite su vještine, sve se radi u rukavicama.

-Nekada je važio moto «Danas za sutra», a sada je aktuelno «Od danas do

sutra».

-Dok svi grabe naprijed, mi stagniramo. Ipak, zemlja je okrugla.

-Evropljane uči iskustvo da nijedan WC nije suviše daleko, ako se ka njemu krene na vrijeme. Nas uči iskustvo da je svaki WC suviše daleko

ako se kasno krene!

-Svako vrijeme nosi svoje breme, nakad harač, danas PDV.

-Pet je do dvanaest! Možda nam ipak stane sat.

-Država zanemaruje omladinu. Narko dilerima mladi su na prvom mjestu! -

-(Lj) ubi' bližnjeg svog!

-Kriva Drina se jedino može ispraviti na svom izvoru!

-Dva plus dva uvijek su četiri, sem ako parlament ne odluči drugačije.

-Ni muhu neću da čujem, zaprijeti nastavnik na času demokratije.

- Sa preteškim torbama, naši mali učenici veliki su mučenici.

-Na času engleskog, đaci su se pravili Englezi.

-Bože pomozi, zavapi đak na času vjeronauke i izvadi puškicu iz džepa.

-Morate biti siromašni da biste upoznali kakav je svijet. Ta spoznaja, dakle, skupo će vas koštati.

-Mogu oni pričati šta hoće, ali moja je poslednja, pohvali se prevodilac.

-Redovnim ispiranjem mozgova sprečava se pobuna moždane mase.

Suno Kovačević

Ranije je svojim djelima obogatio sudsku praksu, a sada sebe.

Gospoda koja sjedi za zelenim stolom

za radnu sredinu je izabrala zelenu ledinu.

Kažu nužda zakon mijenja. Tačno, jer da bi je imao,

moraš imati šta jesti.

Dajući sebi poslove, sve jeuradio.

Za druge je uvijek imao pohvalne riječi, a za sebe djela.

Kišobran mi je religiozan.

Otvori se čim se nebo otvori.

U lovu u mutnom osim koristi sve je nevidljivo

Političari uz oralno i analno primjenjuju i ovalno zadovoljstvo.

Osamostaljenjem Kosovo je postalo sveta srpska zemkja. Više je ne gaze!

Sve više građana prihvata politeizam. Krste i klanjaju se vlasti.

Religije toteizam i animizam su podijelile građane Bosne i Hercegovine.

Toteizmu je pristupila vlast, a narod animizmu.

Profesionalizirali smo vojsku, da narod džaba ne gine.

Narod je došao do prosjačkog štapa, kojeg ne može kupiti.

Ateisti svih vjeroispoovijesti znaju svoga boga.

Nakon što mi prekipi, svršim.

Borci su na rezervnom položaju, u mišijoj rupi.

Pobjedom na općim izborima Socijaldemokratska partija je ostavila na vlasti Stranku demokratske akcije.

Ratni zločinci su ušli u historiju-istoriju, koju su napisali

Pakao je raj za Bosnu i Hercegovinu.

Druga Jugoslavija je nastalau Jajcu, za koje se ispostavilo da je bilo mu-

čak.

Imali smo avangardu. Sad imamo gardu.

Čudna evolucija, od klina postao čivija.

56

René B

OU

SCH

ET, F

rance © 2011



Do you want to improve your business? And make a real difference in your industry and set yourself apart from

the others ? Is your aim to be a market leader ?

Contact us, we have the answers!

How to get there ?

Establish YOUR company headquarters in Switzerland

An attractive and easily achievable goal for Join many successful companies from all around the world who moved their company headquarters to Switzerland and opened a new business. A team of experts in Switzerland in the field of management, finance, insurance, law, commerce, marketing and public relations will help you realize your goal Why Switzerland? Because... 1. It has low tax rate (8.5% capital gains tax) 2. It has the lowest VAT in Europe (2.5%and 8%) 3. Simple registration procedure for companes and low set up costs 4. Low banking fees and high level banking services 5. Swiss companies enjoy are high respect worldwide and as the owner of a Swiss firm you can join the global market and expand your contacts with new business partners. 6. The possibility of obtaining permanent residence permit in Switzerland. For further information please E-mail: [email protected]

Želite unaprijediti vaš biznis? Želite napraviti iskorak u poimanju poslovnih namjera?

Želite biti alternativom usmjereni?

Kontaktirajte nas, jer odgovore imamo!

Predlažemo da...

Sjedište VAŠE firme bude u Švicarskoj

Atraktivan cilj koji je i za vas lako ostvariv. Brojna uspješna svjetska poduzeća su sjedište svojih firmi preselili uŠvicarsku ili otvorili nove firme. Tim stručnjaka u Švicarskoj na polju managementa, financija, osiguranjazakonodavstva, trgovine, marketing i public relations će realizirat za vasovaj cilj. Zbog čega Švicarska? Zbog... 1. Niske porezne stope (8.5% na dobitak) 2. Najniže PDV stope u Europi (2.5% i 8%) 3. Jednostavne procedure i niskih troškova registracije. 4. Visokih bankarskih usluga uz veoma niske troškove. 5. Poslovnosti švicarskih firmi koje su visoko cijenjene u svijetu i kao vlasniku švicarske firme otvaraju vam se veće mogućnosti participacije nasvjetskom tržištu uz kontakte s novim poslovnim partnerima. 6. Mogućnosti dobijanja dozvole za stalni boravak u Švicarskoj. Za sve daljnje informacije obratite se na E-mail : [email protected]

Detalji/Details: http://businessswisse.weebly.com/



Berislav Blagojević

LAMENTACIJA PO GEOGRAFU Sofronije: Danil Ivanoviču, pomagaj! Nema posla, stomak prazan, žena hladna... Harms: Dobro, dobro. Šta ste vi ono po struci? Sofronije: Geograf. (postiđeno pogleda u pod spustivši glavu) Harms: Eh, geograf! Pa bolje i to, nego da si dječiji pisac kao neki. Sofronije: To vi samo mislite. Šta da radi geograf danas, kada su svi putevi utabani, kada su sva kopna otkrivena, kada su sve blagodeti Zemlje poznate i opljačkane... Harms: Evo ovako. Koliko se sjećam (a bilo je to davno), geografija je nastala od dvije riječi – Gea /Zemlja/ i Graphein /pisati/. Predlažem da negdje nađete komadić obale, poželjno je pješčane, uzmete drveni štap i njim pišete po zemlji. Sofronije: I? Harms: Šta, i? Tako ćete se baviti geografijom! A onda, ako želite ili ako vas nužda natjera, možete da napišete i priču o tome.

(Kraj)

XXI

Sofronije: Kako vi, Danil Ivanoviču, vidite ovaj vijek u kojem smo, eto, već deceniju duboko? Harms: Ah, koga briga šta ja mislim... Uostalom, šta se to mene tiče? Sofronije: Tiče, kako da ne! Niste li vi onomad uobražavali da ste Šerlok Holms? Udovoljite mojoj znatiželji i riješite ovu zagonetku. Hoće li ovo biti vijek alternativnih izvora energije i električnih automobila, da li će među ljudima vladati mir i tolerancija? Harms: Kakav mir, kakvi bakrači? Ako baš moram, evo reći ću kako ja gledam na sve to. Dakle, XXI vijek neće biti miran, to kao prvo. Dalje, to će biti vijek u kome će umrijeti posljednji muškarac koji je nosio svilene maramice za nos. Sofronije: Zanimljivo, ali... Harms: Tokom ovog vijeka biće sahranjena i posljednja žena koja je po udaji primila prezime svoga muža. Ovo će biti vijek u kome Sunce više neće biti tretirano samo kao izvor života, već će biti prokleto kao izvor bora na licu! I da skratim, dvadesetprvi vijek će biti doba u kome će se na policama prodavnica moći pronaći više hrane za mace i cuke nego li za bebe. Sofronije: Kuku nama! Harms: Cuku vama? Sofronije: KUKU nama!!! Harms: Dobro, dobro. Šta se derete? Ako sam mrtav, nisam gluv! Sofronije: Oprostite, Danil Ivanoviču, malo me potreslo ovo što rekoste. Harms: Oprostite roditeljima što morate da živite u XXI vijeku. (Kraj)

SLUČAJ BEKET Sofronije: Ništa se ne mijenja, Danil Ivanoviču... Ništa! Harms: Ne bih se složio. Sofronije: Kako? Bogati se i dalje bogate i tlače siromašne, nekadašnji moćnici su i dalje moćni, položaj radnika je još uvijek jadan i čemeran, i dalje se prave iste greške (samo da pomenem nesrećnu Fukušimu), i dalje čekamo toliko puta obećavano bolje sutra... Harms: Kad već pominjete čekanje, ne mogu a da se ne sjetim Beketa. Sofronije: Kakve on ima veze sa ovim? Harms: Kad je Beket bio u Beogradu, čini mi se 1958. godine, prije odlaska je na poklon dobio slatko od jagoda. Sofronije: I? Harms: I otišao čovjek. Sofronije: Zaista ne razumijem o čemu govorite! (već vidno iznerviran) Harms: Zamislite da danas Beketu prije puta darujete slatko od jagoda! Ili ne bi mogao da otputuje zbog toga što pokušava da prenese hranu preko granice, ili bi morao da baci dar u korpu za otpatke. U svakom slučaju, maltretiranje na carini bi mu bilo zagarantovano! Sofronije: Hmmm... Kada se tako pogleda, nešto se zaista promijenilo. Samo, ovaj Beketov slučaj nam govori još nešto. (zamišljeno gladi bradu) Harms: Tačno! Govori nam da nije svaka promjena dobra promjena. (Kraj)

Što su nacionalne manjine manje, to su nacionalne države veće. As smaller ethnic minorities, as larger nation-states are.

Suno Kovačević

Milan Butrić Tankeš

Moja žena nije

nasilna. Ona bije samo

mene.I

Jugoslovenski narodi imaju svoje Države.

Svako je ogradio svoje dvorište.

Na narednim izborima, imaćemo Zatvorsku stranku.

Političari su to.

Spasavamo Evropu. Necemo da uđemo u nju.

Nije nama laž ušla u uši. Već u mozak.

Nećemo iznositi prljav veš u

javnost. Ostali smo bez gaća.

Ja sam moju pamet odavno

sahranio. I od tada bolje živim.

Naši dedovi su izgradili

Demokratiju. Prvo su izgradili Zatvor.

Prvo vas lupaju po guzi.

Onda shvatite šta vam se desilo.

Bayram

Hajizadeh- A

zerbaijan© 2011

Ernest Bučinski

Žene su mi ciljna grupa. Ciljam tamo gdje je rupa.

NAS ČUVA BOG! Ni jedna se bebi siterka nije htjela prihvatit takvog

posla!

Nisu pastir i čoban isto. Pastir mu dođe nešto kao profesija, a čoban je

karakterna osobina!

Tradicija. On gornji, ona donja!

Pjesma nas je održala, a parastos sahranio.

Šta je to sloboda umjetnička? Kad umjesto vagina pjesnik kaže 'ička!!!

BOLJE SRCE U OLOVCI NEGO OLOVKA U SRCU! - kardiološka

izreka.

Bosna i Hercegovina. Da li je ta dama sijamska blizanka ili djevojka

sa dva imena, pitanje je sad?!?

Namjenski kredit je kad namjeniš samome sebi da uzmeš lovu

i pobjegneš u 3 pm!

Nacionalisti su veliki edipovci. Stalno strahuju da će im neko

povaliti majku domovinu!

Rešad Sultanović, B

osna i Hercegovina ©

2011



Slavica Jovanović

STRAŠILO ZA PTICE

Imao sam svoje strašilo za ptice, blago živo. Ovim sam ga rukama napravio. Na sred njive. Onda se moje strašilo za ptice protiv mene urotilo. Sa pticama se sprijateljilo. Šešir na glavi posta kuća za ptice, gde lastavice gnezdo prave. Šuruje sa belim sovama, orlovima i gavranovima, gugutkama i grlicama. Sokolima i vranama, sa svrakama i slavujima. Došlo mi da ga zapalim k'o lomaču, da duvam u zar, dok se ne razgori, krpama zmije da teram. Al i n isam imao srca . . . Često mu doleti golub sa prstenom na nozi i porukama. Ni zrnevlja, ni semenki, u mojoj njivi .Pusto kukuruzište! Busenjem sam gađao i ptice prokletnice i moje golobrado strasilo. Sve dok nisam shvatio da ono zna lozinku. Lično mu je došapnula ptica sa vrha vlasti...A onda su stigli i oni prerušeni. Doušnici tajne službe. Naredili:-"Strašilu za ptice, nesme dlaka sa glave da fali"!...I kad mudro ćuti, ptičice mu došapnu tajne, koje on prenosi Glavnom Štabu. Jer ono je, verovali ili ne, uzjahalo konja od vetra, bacilo pod noge moj trud i propevalo. Lično se predsednik založio, da mu strašilo za ptice prenesu u kabinet ukrašen punjenim i prepariranim pticama. Ono ne veruje meni što sam mu život udahnuo. Postalo je lovac na pozdrave i tako živi od pozdravljanja. I šakom i kapom darujući sebe prvoj ptici iz jata...Ko zna šta su mu obećali, kad su ga postavili za savetnika. Vrana vrani oči ne vadi. Moje strašilo za ptice nikog ne plasi, ono raduje i veseli. A onda mi je sinula ideja! Odlučio sam da pravim strašila za ptice, za izvoz. Kad mogu ruske baćuške, svoje babuške, mogu i ja. Ide mi od ruke...

T A K S I S T A

Nema koga nisam vozio, svi nekud žure, dovikuju, mahnu rukom, zaustave taksi. Taksimetar odbrojava. Navozao sam se mnogo toga čuo iz prve ruke. Najčešće mi se žale...Povezem Peru mečkara, savio se ko žalosna vrba. Mečka Mara odbija da se rukuje sa ljudima, neće da igra uz daire, da se penje uz banderu, a kako će tek da zaigra nekom pred vratima?!

Vozio sam šahistu Karpova do aerodroma, imao let za Moskvu, spremao nove šahoplete. Jedno jutro nekog političara, poznatog po nadimku Raca od Stalaća, mada bih ga ja pre prekrstio u"babino mudo". I plastičnog hirurga, onog što menja lični opis i puni usne i sise silikonima. I lovca na glave, puna mu usta Ratka Mladića, a mirise na dudovaču, prostitutke, striptizete, ljubavnike. I zaštićene svedoke i one iz Obaveštajne. I do porodilišta i do večne kuce! Jedino su me zbunjivale adrese i preimenovane ulice. Uoči "Parade ponosa", navozao sam se i hermafrodita i nakarminisanih transvestita. Udvarao mi se peder u podsuknji, ali sam stoički izdrzao, znajući s kim imam posla. Moj putnik bio je i pesnik Pesmoljub Ćutiborac, kasnio na književno vece, poklonio mi knjigu sa posvetom...Vozio sam i matičara koji vredno beleži imena u knjige rođenih i umrlih, a sin mu cvećar što pravi vence za svadbe i sahrane, a ima i satru za izdavanje...I trubače iz Guče, čitav orkestar. I onog crnobradog iz berbernice sa ćoška. Gledao sam smrti u oči. Vozio putnike do pretposlednje stanice života. I dezertere i ratne profitere. I one što imaju lične karte sa lažnim imenima. U maskirnoj uniformi, možda čak i Mladića licno. Nikog nisam ocinkario. I pobesnelog šintera, kome su baš taj dan iz štenare đukele pobegle. Staricu u crnini sa štrudlom makovnjačom i suvim kantarionom u rukama za dacu. I onog Šuštanovca sa ordenjem na grudima, strica onog ministra. I policiju i lopove i beskućnike i crvene fenjeraše i s lepe putnike i autostopere...Štrajkače,psovače,mesečare i pogrbljene nadnicare i bogalje.

Trgovce semenkama i novinare. Zaroljube i Vatroljube. I svi su mi oni otvorili dušu. I kurvine sinove što neće da plate, nego zamahnu drškom revolvera, od njih dobijam koprivnjaču. Pre bih od bogalja naplatio. Izgubio nogu, ruku, oko, on sam daje....Narodna grba vlastima je sedlo.

Vozio sam i predsednika lično. Častio sam ga vožnjom. Kad mu svi daju, pa kako ja da mu uzmem?! Voza i on nas i razvozi godinama!

***

A F O R I Z M I

Lako mu je da nam maše iz sedla. Dok nas jaše i mamuza.

Mnoge su glave završile na panju, dok mu nije presudila sekira.

Na konkursu za novinara, trazili su mi ličnu kartu, otisak kažiprsta i dužinu jezika.

Prvo su ga vukli za jezik, a sad se čude što mu je dugačak!

Narodu je zaigrala mečka pred vratima, ali doće i vlastima maca na

vratanca!

Još ne znamo ko će pobediti na izborima, zato još nismo ispekli vola.

Nije mlatio praznu slamu, punio je slamaricu.

Objavio je prvenac. Pocepajmo mu košulju.

Ne istrčavajte pred rudu, sem ako nije od zlata.

Jeste vlast za staro gvožđe, ali svaka roba ima svoga kupca.

Naša vlast je ko poznati duvački orkestar. Sve same trube!

Nije čudo što su ga bacili vukovima, kad je ispao ovca.

Nije mi sablja za vratom,vec ubojito pero.

Šta mu vredi sto će mu slika stajati u pozlaćenom ramu, kad će u nju svi pljuvati.

Odakle im Marjanova muda, kad su jajare.

Ne zna se čije je maslo, al' će dobro doći za podmazivanje.

Narod opelješio, pa kesu odrešio.



Aleksandar Čotrić

SLUŽBENA NEODGOVORNOST

Otkako sam počeo da pišem, divio sam se hrabrosti svojih

starijih kolega satiričara čije su knjige zabranjivane. Oni sami

osuđivani su na kazne zatvora, ali nisu prestali da pišu, iako su mogli da

izgube i glavu na ramenima.

Pre pola godine napisao sam satirični roman u kojem sam kritikovao

društvene anomalije. Naročito sam bio oštar prema najvišim državnim

funkcionerima. Pisao sam u metaforama, bez pominjanja imena, ali i detetu

je bilo jasno da sam mislio na predsednika, premijera i nekoliko važnih

ministara. Opisao sam njihove brojne nepodopštine, ukazao na veze s

tajkunima i optužio ih za kupovinu glasača, neispunjena obećanja i

uništavanje državne ekonomije.

Knjigu sam objavio u privatnom izdanju, jer sam bio uveren da

nijedan izdavač neće smeti da štampa moje delo, u kojem tako žestoko

izvrgavam ruglu političare.

Kao mlad i nadobudan pisac, ničega se nisam plašio. Štaviše,

priželjkivao sam da moje spisateljsko delo napadnu u režimskim medijima,

da knjigu zabrani javni tužilac, da sud naredi njeno spaljivanje, da me

privedu na saslušanje pripadnici tajne policije. Već sam zamišljao medijsku

hajku na moju malenkost, posle čega ću postati poznat i među kolegama i u

najširoj javnosti. Verovao sam da će me zbog toga primiti u PEN klub, da će

u Udruženju književnika biti održavane protestne večeri, da će za moje

oslobađanje intelektualci potpisivati peticije, da će mladi aktivisti

humanitarnih organizacija prikupljati novčanu pomoć za moju porodicu, da

će se moje knjige tajno umnožavati i prodavati u zemlji i inostranstvu, da će

se advokati nadmetati koji će od njih besplatno da me brani, da će mi mlade

čitateljke pisati pisma u kojima izražavaju divljenje mojoj hrabrosti...

Roman sam, po objavljivanju, poklonio urednicima rubrika za kulturu

u većini redakcija.

Prošla su dva meseca od izlaska mog romana, a od svega što sam

očekivao – ništa. Redovno sam kupovao novine, pratio informativne emisije,

čekao sam policajce u civilu pred vratima, ali nigde ni reči o meni i romanu,

niti me je neko iz Službe tražio.

Kada je već bilo tako, da bih isprovocirao reakciju vlasti, odlučio sam

da svoju knjigu poštom pošaljem u kabinet predsednika države, koji je bio

glavni negativni lik. Napisao sam na poleđini pošiljke svoju adresu i zatim

nestrpljivo očekivao odgovor. Svakoga dana proveravao sam poštu u

sandučiću i kroz špijunku na vratima osmatrao ljude koji prolaze ispred

mojih vrata.

I najzad, posle dve sedmice, na moju adresu stiglo je službeno pismo,

overeno predsedničkim pečatom. U njemu je pisalo: „Poštovani gospodine

Kostiću, predsedniku je neobično drago što ste mu uputili svoju knjigu. Iako

nije ekspert za književnost, pohvaljuje vaše delo jer mu se neobično dopalo.

On Vam od sveg srca zahvaljuje na zaista lepom znaku pažnje i

želi Vam puno uspeha u daljem književnom stvaralaštvu“.

Ne mogu da opišem koliko sam bio razočaran. Danas u

ovoj državi niko više ne čita knjige. Čak ni po službenoj

dužnosti.

HRONIKA PALANAČKE KAMPANJE

(Ilustracija Izborna kampanja)

U mestu K. za početak septembra bili su zakazani izbori za

gradonačelnika. Aktuelni predsednik opštine Sava Domazet znao je da

ima šanse za novu pobedu samo ako pred kraj kampanje bude završena

gradnja nekih zdanja, koja će on predati na upotrebu građanima. Zato je

neumorno, sa žutim šlemom na glavi, obilazio gradilišta i požurivao

izvođače da okončaju radove pre početka izborne tišine.

– Brže, ljudi, radite brže! – molio je, preklinjao i naređivao.

– Radimo mi brzo, nego nam novac sporo stiže – govorili su upravnici

gradilišta.

– Bog će vam, braćo, sve platiti, vi radite za svoje sugrađane. Ja zbog njih

požurujem vas – odgovarao je predsednik.

On je, uostalom, u nekoliko poslednjih sedmica više vremena provodio na

gradilištima nego u svom kabinetu, pa mu se desilo da, nevešt kretanju na

takvim mestima, padne sa skele, propadne u šaht i dva puta stane nogom u

krečanu.

Dok su prvog čoveka opštine vadili iz kanalizacije, radnici su se namučili, jer

je akcija spasavanja trajala sat vremena. Kasnije su govorili da im je bilo

najteže da „među onolikim fekalijama prepoznaju predsednika Savu“.

U gradonačelnikovom štabu grozničavo su očekivali izveštaje o izgradnji

sportske hale, opremanju bolnice, postavljanju vodovodnih cevi,

rekonstrukciji glavnog trga, koji je bio potpuno prekopan... Ali niotkuda nisu

dolazile ohrabrujuće vesti.

– Slušajte, ja moram nešto u ovoj kampanji da otvorim, inače će, posle

izbora, zatvoriti mene. A bogami i mnoge od vas. Zato, razletite se, i ako

treba, zamenite pera i kompjutere lopatama i mešalicama! Hoću da barem

glavni trg u gradu bude završen do 1. septembra – izdao je naređenja svojim

saradnicima gradonačelnik Sava.

Međutim, vreme do izbora prolazilo je sve brže, a radovi ni na jednom

gradilištu nisu bili ni blizu završetka.

– Ne tovi se prase uoči Božića – komentarisali su među sobom članovi

predsednikovog izbornog štaba.

– Ja moram nešto da otvorim, da pustim u rad, moram da presečem vrpcu, pa

makar to bila i pupčana vrpca nekog novorođenčeta – uzdisao je

gradonačelnik i nervozno brisao krupne graške znoja sa čela.

I konačno, poslednjeg dana izborne kampanje, upriličena je velika svečanost

na centralnom trgu u varoši K. Na bini ukrašenoj zastavama države i grada i

plakatima s likom gradonačelnika, stajali su opštinski dostojanstvenici,

direktori najvećih firmi i sveštenici, a u pozadini su bili članovi gradskog

pevačkog društva. Na mestu gde su dva meseca ranije, pre početka radova,

stajali spomenik lokalnom heroju, žardinjere, klupe i kamene ploče,

sada su zjapile rupe.

Gradonačelnik Sava Domazet makazama je presekao vrpcu, a

onda se obratio zvanicama i okupljenim meštanima:

– Izlazeći u susret potrebama najvećeg broja naših

sugrađana, gradska uprava završila je radove na vreme – i

ja danas otvaram i predajem na upotrebu potpuno novo,

moderno i uređeno centralno groblje.



http://diogen.weebly.com/anthology-2011poets-for-world-peace-vol3.html



Mladenko Marijanović

OSAMDESETE

Bile su osamdesete kada sam vidio

zadnji put

kako se žute iskefane podnice

kako se vadi čep iz lubenice

kako se pjeva

bez play backa

kako se dobro živi od čeka

Mirjana Marinković

Bogdanki Rakić

(LUDILO)

ZVONAR

Za koga zvonici, i kom zvona?

Nebu?

U prazno

zvon seju...

Gospodu?

Čuje kad zauzet nije stvaranjem nekog

novog sveta.

Narodu?

Sluša taj, strepi

ili se veseli, mahom izdaleka,

da mu uši, ne dao Bog, ne zaglunu.

Aha, zato, znači,

ja zvonim sve u šesn'es?..

HAIKU ILI NALIK MU 154

Sive cokule pod prašnjavim zracima...

Nikada više!

Dvoje pod suncem u ramu svog prozora.

Zagrljaj za vek.

Ja – ko Zemljin sin. Slojeva istovetnih

onim njenima.

Perce put zemlje iz golubijeg gnezda.

Ptiću se ne da...

- Ti si meni sve! Ma, ič mi nisi!

A mog'o bi da budeš...

Nadi Petrović (NALIČJE)

DEDA

Par očiju toplih sred suše dugotrajne

bezubi osmeh ukrasi.

Srce nejako

gordošću preliva, obraščić mek

ogrubelim dlanom šmirgla nežno:

"Moje unuče..." – tek da naglasi...

Neizbežno...

74

Danas daju i odlikovanja za izdaju! Today they give medals even for treason!

Vladislav Pavićević

Muž mi je svjetski čovjek. Svaki dan pređe granicu . My husband is the man of the world. Every day he cross the border.

Branka Vojinović Jegdić

Elsa Piedad Tobon Ramirez, Colombia © 2011



Mirjana Marinković

Gordani Soko (MEĐU NAMA... MEĐU NJIMA... KOLIKO NAS

STVARNO IMA?)

SRCE

Da je znalo za nevolje, uplašeno od saznanja,

ostalo bi ono dole da se skloni od stradanja,

u petama i bez volje, zabranjeno za pitanja.

Al' ne vrede bogomolje ako nisi za praštanja.

A i kud bi s njim napolje, ubijenim i bez panja?

Da l' je moglo postat' bolje,

il' o tome samo sanja?

Milici Bijelić (Onima što se drznuše da ga sahrane i da nad njim krokodilski plaču)

SMRT PESNIKA

Ode im pesnik, koraknu u slavu...

Tek tad izraste pred očima njinim.

A oni kajno

svi pognuše glavu, klekoše pred Njim -

velikim i silnim.

Milici Bijelić (PREZIR)

ZAR I TAKO BIVA?

Zar takvom Ti da se daš?

Zar da te rastoči baš,

jer, vidiš od prve, celu ne ume ni da te ima,

nit' da te sniva?

Ni grumenje tebe, ko hleba mrve, ne bi znao taj

da podeli sa bližnjim svojima...

Da, i tako biva...


Violinista

Mesec gudalom češka... Baš je muzika!

Damu je Čehov

presom u vek, đuture sa kučencetom.

Crvena sokna belome vešu boju

ujednačava.

Južne terase zlatan ukras - osmeh njen -

još jedno Sunce.

Vladimiru Dulanoviću (ŽELJENA)

SUJETA

Pogleda oblak dole pa se prepade

i zaždi dalje,

nad drugu vodu, ne bi l' ga utešila lepšim odrazom.


Ustoličena

istina nema rane po stopalima.

Natrunjen pogled

krivca, pognuta leđa, laž na usnama...

Maleni ljudi velikih srca

s odjavne špice viču...

Bojanu Veki Vekiću (ŠTA BOG IMA S TIM)

Pesnik hoda, zemlju ne dodiruje,

nebu stremi, plavet ga ne smiruje.

Sa vremenom

u svađi je vazda, jedan Gospod -

jedini mu gazda.

Bogdanki Rakić (ŽELJA ISPUNJAVA ŽELJU)

I SAN I JAVA

Ne mogu tek o tebi da sanjam.

Javom mi snove katkad nahrani.

Nasiti me,

san produži u vek sa tobom,

pa ću uvek za te...

Da te branim...

Biljani Bili Pantelić (PLAVIKAM)

BLAŽEN

Blažen koji kamen natera da priču ispriča,

nek je i belutak

iz kaldrme...

Blažen koji na kamu

večnost pročita, pa u svoje

vreme ubeleži...

Blažen jer dalje

od drugih vidi...

Blažen

jer se i sam u Večnost upisa

na svom kamenu...

Slobodanu Ivanoviću (ODLAZAK – DAN PO

DAN)

RELATIVITET

Brzoživeći život živi

dan po dan sat po sat

minut po minut do kraja veka brzoživećeg.

Sporoživeći život muči

mesec po mesec godinu za godinom

deceniju za decenijom do kraja veka

sporoživećeg...

Novici Aleksiću (I NE RECI...)

LJUBAV

Ljubljah Ubava Bilbila

Akademski Violentno.

Ljubav Uteče Bez

Adio. 'Vaj!..

Veljku Petroviću ("To će se kretanje,

neminovno, završiti suncem")

DANI BUDUĆI

Kucaje sata zvonjava smeha buni.

Gost sam u mehu

što me kroz treći Rim pronosi. Četvrti

gledati neću.

68

Nekad su sposobni varali državu. Sada sposobni kradu tu državu. Once upon a time the capable ones were cheating the state. Now, the capable ones

are stealing from the state. Jasmin Mrkalj Kadmus



31.10.2011. Reportaža izgubljenih značenja

(Ne)mirni spokoj posljednje bosanske princeze Katarine Tomašević Kotromanić

Slika1.

U situaciji, koju ne možete zamisliti (sic!), zemlje u nastajanju, čiji naziv, barem zvanični još „krasi“ F.Y.R (Bivša Jugoslovenska Republika) Makedonija, rađa se ideja. Ideja samoodržanja države nastale na prostoru bivše Jugoslavije. U glavnom gradu države u nastajanju, „Skopjem se vika“, na brdu Urjan Baba, nalaze se ostaci nečega što nekada bješe turbe. Princeze bosanske, onomad. Države u nestajanju. Koja nestaje već hiljadama/tisućama godina. I nikako da nestane. Dok mnoge pokušavaju nastati.

Slika 2.

Razgovarate sa taksistom koji uopšte ne zna gdje se nalazi grob bosanske princeze Katarine Tomašević Kotromanić. Raspituje se. Kontaktira radio vezom centralu. Oni ga proslijeđuju kolegama na terenu. Konačno, jedan od njih veli da se to nalazi u Bošnjačkoj mahali naselja Gazi Baba. Ubrzo smo na brdu iznad Skopja. Uske ulice, zbijeni sokaci. Oprezni vozači. Taksista zastaje. Upućuje upit. Odgovor smješan bješe „Nema se šta tu vidjeti...“, domaćin jedan veli. Okrećem se i gledam u kolegicu Samiru. Sliježe ramenima. Govorim taksisti „Zar nije trebao samo pomoći nam i uputiti nas na lokaciju koju tražimo?“. No, Balkan je ovo. Svi sve znaju o svemu, ali ništa ni o čemu. Nastavljamo dalje. I, konačno, dolazimo iznad prostora koji bi mogao biti posljednji spokoj moje princeze.

Slika 3.

Oblačno nebo. Smeće pored počivališta princeze. Nekada bješe turbe. Legenda kaže da je sve razrušeno u zemljotresu 1963.g. I od tada ništa nije obnavljano. Nešto kao da je, ipak početo. I zaustavljeno. Dvije svijeće gore. Možda je neko desetak minuta prije nas bio tu. Nas dvoje, i dvije svijeće. Mi ih nismo zapalili, ali kao da jesmo. Fotografišem i odmah iza toga snimam video kamerom prostor oko groba moje princeze.

Slika 4.

Mezar je neobilježen. Satrven. Prljav. Zapušten.

Slika 5.

Baš kao i zemlja iz koje dolazim. Nikada nestala, ali ni ni nastala. O tempora, o mores! Vele da još od kraja osamdesetih godina prošloga vijeka/stoljeća žele uraditi nešto. I samo je potrebno 10.000 KM (5.000 Eura/Evra). A ništa uradili nisu.

Slika 6.

Očekujem sada da vlast „zelena“, „crvena“, „žuta“ i „plava“, iz moje države u nestajanju, iskoristi priliku i opere i ovdje par miliona krvavih maraka ili Eura/Evra.

Slika 7.

Dan poslije našeg boravka u Skopju, 23.10.2011.g. tu bješe predsjedavajući Predsjedništva BiH, ime da mu ne pominjem. Ni on nije vrijedan pomena, jer nije pominjao nju. Moju princezu. Dva dana poslije našeg boravka u Skopju, 23.10.2011.g. tu bješe čelnik najveće bošnjačke strane iz BiH, ime da mu ne pominjem. Ni on nije vrijedan pomena, jer nije pominjao nju. Moju princezu.

EPILOG

Ja je pominjem. I ovako. Ne zbog princeze same. Već zbog nas, jadnih, ovdašnjih, njenih sljedbenika. A kažu da je u mezarju sada. Grobu svome. (Ne)mirna mora da je. Ne zbog sebe. Već zbog nas i zemlje u nestajanju, dok leži u zemlji u nastajanju. Sram me bilo. Ali i vas, koji toliko dugo gledate njeno umiranje tamo negdje daleko. Gdje vječno sunce sja. Ali ne naše. Čije?

Sabahudin Hadžialić gl. i odg. urednik

DIOGEN pro kultura magazin

Sarajevo & Bugojno Bosna i Hercegovina



Andrej Glišić

KLEPSIDRA No.51

KALABALAK

Mesdames, Messieurs et mes chers camarades ... Aujourd'hui est le 20è-me octobre, le jour où ils libérèrent ma ville natale de l'envahisseur fascis-te. Je suis heureux, mais jusqu'où?

Medjutim, sasvim je neizvesna i moja radost, oblaci se nadvijaju nad istorijom radeništva, Svet se nalazi u sasvim izvesnoj somnabuli. Plu-ta u bezizlaznom kosmosu, prebukiran, i to je sasvim izvesno, filosofkim zaveslajima koji nemaju ama baš nikakvu, iliti baš takvu kakvu ima - „vrednosnu“ doktrinu („Kapitalizam je kraj istorije“ – Obmana, laž iza kojom se krije i vuče dugi rep licimerja i pohote, a civilizacujski hod us-porava, koristeći se čak i jahačima Apokalipse), kao začepljena boca sred okeana...

Negde, na slobodoumnom putešestviju, susretoh se sa rečcom ka-labalak, ona je po svemu sudeći arhaizam, ali me natera na promišljanje o njenom značenjskom, sadržajnom identitetu, ka tvorcu svih reči, ka naro-du... i činim da je ona beleg vremena prošlog i sadašnjeg – grozomor-nog... Ona je i KAL (blato), i BALA (velika slina), i LAK (lakirovka), i ko ti zna šta ne... i tuđica je... i nalazi se u mnogim rečnicima naroda... Tja, šta sve ne može biti u njoj... ukoliko se ne potrudiš da je razgolitiš... Da!

Ona je izraz i za svakovrsno mešetarenje... Vi ni ne morate znati francuski jezik, posebno tada kad su Francuzi izgubili orijentire iz vreme-na De Gola, i apatično se osvrnete na dejstvovanje g-dina Sarkozija, i na najsažetiji način rečeno, za sve to, da je kalabalak, videla „koza“ kako se konj potkiva pa i ona krenula u narod... da ga potkuje... A, sloboda i slobodarstvo šta to bi? Pokazaće vam Sarkozi, na očitavanju platnog bilansa à Paris, mislim na izborima.

Uostalom čemu sva ona ekvilibristika visprene intelektualnosti u veštini održavanja ravnoteže duha i pilićarenja sa Andrićevom nagradom. Zaista to je nerazumni čin, scena za kikotanje kalabalaka: - Nakon An-drića tačka. Da li je nagrada ustanovljenja i kao motivacioni faktor, za generacije koje dolaze, ili JOK, i cvrc na pedesetogodišnjicu od Nobelove nagrade, nakon učestalog skrnavljenja dela Ivinog, od izvesnih „književnih“ i nacionalističkih kuhinja. Ipak je lova, mani mani mani, bila u pitanju, neiskrenost apologeta, kanda govori o mržnji – čemu još i to? Čemu pa i ono: u Travniku će na tri lokacije obeležavati jubilej Ivin – če-mu. Iliti, „Politika“ od 16. oktobra 2011. treba da nas ushiti, glamuroznim naslovom: „Ivo Andrić dobija muzej u „zatvorskom“ hotelu“. Smešno, jadno da jadnije ne može biti. Da je samo prateće manifestatija i đenem đenem, ali ovako deluje mizerno.

Na kalabalak me prozva i ovogodišnje „popišuvanje“ naroda: - ukoliko se ne popišuvate ima da Vas rebneno po džepu, videćete vi svoga Boga. Možda je trebalo prekinuti ko što su to učinili Makedonci – možda? Gospodo iz piramidalne vrhuške evo vam vica, kao naravoučenje:

Popeo se mujezin na minaret da govori o demokratiji, pa kaže: - Demokratija je kada se ja odavde popišam na Vas dole, demokratija je i kada se vi ozdole popišate na mene, jes vala i to je... Neće biti čestiti mujezine – dreknuše ozdola Zilkić, Baškimi i Ali... Mi ne želimo da nas popišete, naši ciljevi su za više sfere, želimo biti nepopišani... Vala i jes tako, i ostali paraziti uskočiše u oficirske uniforme, ko će ga znati šta ste naumili. Jedna zemlja a sto gospodara. U pravom smislu reči KALABALAK. I, na kraju krajeva, još od samog početka, iliti po Vuku, moja radoznalost zadovoljena je spletom od graje, vike i meteža, pa dokle BRE ljudi ako Boga znate.

70

Arsen Gevorgyan, Armenia© 2011



Rešad Sultanović, Bosna i Hercegovina ©




Win

frie

d B

essl

ich

(BES

S), G

erm

any

© 2

011

74

Vladislav Pavićević

U višeglasju Kukolj opstojava. Sila ne preza Ni od mitraljeza Iz moći se Teror rađa Snaga duha Nadjačava silu Nikotin ubija A pušenje prija Kako gođ da ga bače Vazda se dočepa fotelje Toliko je epičan Samo mu nedostaju gusle Što viši poltron Sve bliži vlasti Ne bi još umro Da se kasnije rodio Visina nije samo za više Dižu se i mali Ni konji ne vole Kad ih oglave Svako ponešto vuče Neko ženu a mnogi kuče Sve je manje vjernika Nemaju kome da vjeruju Kad Amer kašlje Izlijeću rakete Jame žive u nama U jamama raste trava Stalno majmuniše I ne zna ništa više Svemir je Poligon moći Čovjek je razumno biće I kad ga ne razumiju

***

Boban Miletić Bapsi

I ja imam status kandidata - kod komšinice. Ali , ništa datum!

Neke ptičice propevaju - tek u

kavezu.

Ako su ove naše vladike i popovi naša veza sa Bogom - onda sam ja najveći ateista na ovim

prostorima ...posle svetog Save.

Naši političari čim vide pare odmah im se desi LJUBAV NA PRVI POGLED.

Gde bi nam bio kraj kada bi Mlađan Dinkić

umesto gitare svirao klavir.

Himna ove vlade mogla bi da bude pesma : " Aj , ala smo se sastali , bećari "...

Ovu vladu će pamtiti i spominjati i buduće

generacij. Dok budu vraćale dugove!

Vraća nam se kriza. A još nije ni otišla ...

Nemci baš i nisu neki turisti. Kad dođu - u Srbiji ostaju, plafon, četiri godine. Dok, recimo

Turci ...

EPIGRAM DOK SU OVI GLAVNI ĆE BUDEMO GLADNI. NEK' IH ĐAVO NOSI, I GOLI I BOSI.

*** Branka Vojinović Jegdić

NAŠA POSLA

Nas uvijek mogu podijeliti Kad god im se za to ćefne, Naprave drugi jezik i crkvu

I odmah može krv da legne.

A mi naivci čekamo spremno, Za lažni patriotizam da ginemo, Oni se izvuku na sporedna vrata A mi svoje rane sami ližemo.

Na prevare se kao na led navučemo, Kad se osvijestimo šteta je učinjena,

Nikada više opet se zakunemo A nova podjela već je spremna.

***

Šepurila bih se i ja , ali mi perje opada .

Nikako da se popravimo . Oglodali nas do koske .

Zadnji smo po standardu.

Neka se drugi prse .

Radili bi mi mnogo , no nemožemo se mučiti .

Đura Šefer Sremac

Adam oslepeo od Evinih jabuka. Do danas nije progledao.

Rešila je da mu se, konačno, is-

povedi. Kleknula je na mer-mernu grobnicu.

Kao hrišćanin nisam bigamista. Prvu ženu

koristim maksimalno – za rad po kući. Za drugu još ne zna prva.

Ama ljudi, čuvajte brak, ne dozvolite ženi da

ima poseban „mobilac“! (Ne)poštena ženska posla!

Dok nije postala narodna poslanica, žena mi nije

bila – lažljivica.

Razvod je odlična inspiracija – za godinu dana objavih tri knjige, o romeovskoj ljubavi. Ipak, bivša žena vodi sa 5 : 3 – svoja nova Romea.

Brak je kao sloboda: dok ga kusaš svakodnevno,

i ne osetiš mu miris i ukus. Tek kada ostaneš som samac, uvidiš koliko ti nedostaje.

Eh, ljubavi, vrag ti odn’o kosti, kud nastradah od

tvoje – milosti!?

Od savršene fizičke lepote boginje Afrodite, danas ostade izveštačenim ženama samo –

afrodizijak.

Spasoh se od žene. Odselila se u „sigurnu kuću“.

Žena mi pala s Marsa. Tvrdi da je blagoslovena s vanzemaljcem.

Evina zmija je opasna samo u bračnim gaćama.

O, draga, voleću te zauvek. Do kuće večnosti.

Tvoje.

Kupio sam mojoj voljenoj vrlo kvalitetne, crne cipele.

U njima sam je otpratio – u večna lovišta.

Vaše informacije, prilozi, vijesti, kontakti na E-mail: sabihadzi@mailcom Your information, contributions, news, contacts on E-mail: [email protected]

http://diogen.weebly.com http://maxminus.weebly.com http://sabihadzi.weebly.com



Nina Zigyy Hadžć, Bosna i Hercegovina © 2010

Milorad Dodik, političar/politician, Bosnia and Herzegovina



Bog je rasprodao sve karte za raj-jedino se još mogu naći kod svetaca, tapkaroša. God sold out all tickets for paradise ̶only it can still be found with the saints, hucksters.

Abdurahman Halilović Ahil

Perica Jokić MOJ MAJSTOR Odlučio sam da oronula drvena vrata svog lokala promijenim i postavim metalna.

S tim u vezi pozvao sam majstora za te stvari i objasnio mu šta hoću. Majstor mi je zatim zatražio „metar“ da bi uzeo mjere. S obzirom na to da kod sebe nemam ovaj „instrument“, a majstor svoj, očigledno, nije ponio, pošao sam do obližnje gvožđare i kupio jedan. Onaj koji mjeri do 2 metra, baš kako je majstor zahtijevao. Rastegli smo limenu traku i počeli mjerenje. Onda nam je zatrebala olovka. Donio sam je iz svoje ladice. I papir će trebati, pa sam ujedno i to ponio. Izmjerene vrijednosti lično sam upisivao, jer je majstor zaboravio svoje naočari. Rekao mi je da usput pravim šematski prikaz kako bi se on kasnije lakše snašao. Kad je mjerenje i šemiranje bilo gotovo, pristupili smo izradi specifikacije, šta sve treba da se kupi. Majstor je diktirao, a ja sam bilježio. Predložio sam mu da on za moj novac trguje jer sam ja nevješt kada su u pitanju majstorske potrepštine, ali on je to odbio. „Ne možeš da pogriješiš“, kaže. „Zaposleni na stovarištu sve znaju.“ Tako sam sam pošao i kupio 18 metara cijevi tog i tog profila, toliko šarafa, toliko šarki, toliko farbe, toliko lima, toliko ovoga i onoga. Ni sam ne znam sve te nazive. I stvarno, ispostavilo se da su zaposleni na stovarištu kao u dosluhu sa mojim majstorom. U sve se, brate, razumiju. Bili su od velike pomoći, a i sami su, uzgred rečeno, lijepo profitirali nudeći mi najkvalitetniju (čitaj: najskuplju) robu. Čim sam se vratio iz trgovine, pozvao sam majstora. Poslije detaljnog referisanja šta sam kupio, čuo sam gdje pita imam li brusilicu. (Otkud meni brusilica. I šta će mi kad sa njom ne umijem da radim. Niti sam je ikada držao u rukama. Šta držao, ne znam ni kako izgleda). Odgovorio sam ponizno da nemam brusilicu. „I brusilicu i bušilicu da nabaviš! To je glavno, ne mogu početi bez tog minimuma alata. A o aparatu za zavarivanje i da ne govorim!“ Moram, znači, da nabavim i to o čemu ne govori. Htio sam da ga pitam da li, možda, on ima alat, ali sam odustao. Ne znam da li bi ga to naljutilo. Složio sam se da je to moj posao i da sve moram ja da stvorim. „Posudi negdje“, čuo sam ga kako mi daje sjajnu ideju. „I potraži produžni kabal za struju, on uvijek zatreba.“ „I ono drugo čega se nijesam sjetio, a trebaće nam.“ „Uzmi sve, da ne ideš dvaput!“ Dovijao sam se na razne načine da bih nakon sat vremena ponovo pozvao majstora i saopštio mu da sam sve što je tražio pribavio. Samo još da počnemo sa radom na sklapanju vrata od lokala. Odgovorio mi je da nema prevoz i da bi bilo bolje da dođem po njega, kako bi što prije startovao. I to sam sredio. Poslao sam taksi jer nemam auto. Majstor je konačno stigao. S nestrpljenjem sam očekivao veliki trenutak kada će, konačno, da zasuče rukave. Malo mi je bilo čudno što je u odijelu i bijeloj košulji sa kravatom... Vjerovatno poštuje svoj posao. Uz to još i uredno obrijan, a ne nosi ni zaštitne rukavice, ni kapu. Mada sam čuo da ima i takvih koji se ne isprljaju dok rade. Jedna pedanterija. Odmah smo prionuli na posao. U stvari, za početak, samo ja. Ali sam jednako očekivao da ću svakog trena i njega vidjeti u radu. Strpljivo mi je govorio šta da dohvatim, kako da odrežem, šta da navarim, gdje da zašrafim, kuda da izbušim, kako da pričvrstim, gdje da išmirglam, šta da ofarbam... Nijesam znao da umijem da zavarim metal. Što se bušenja tiče, to mi je krenulo iz prve! Kao i šmirglanje i farbanje.

Majstor je neko vrijeme bio uz mene, a onda, da ne bi smetao, sklonio se i uzeo da prelistava novine. Kada je došao do ukrštenih riječi tu se zadržao dobacivši mi da mu dobacim olovku. Tako je izgubio malo vremena prije nego što je otišao. Naime, izvinio se rekavši da mora da me napusti na sat ili dva jer ide na neko saučešće. Zbog toga je bio nalickan i sređan. Sada nije bilo teško da se pogodi. Na odlasku me je ohrabrio da neću pogriješiti ako sve odradim onako kako sam nacrtao. Nije došao toga dana već sjutradan. Šta se ovdje dešavalo nije imao pojma, tek, vidio je postavljena vrata na lokalu. Kad sam ga pitao kako mu se sviđa, rekao je da mu se dosad niko nije požalio na rad. Onda je otvorio novčanik i pitao šta je moje. Ne znam šta je time htio. Da pomislim kako je to njegov lokal, uzmem novac i odem. Ili sam, možda, ja bio majstor.

***

* Bila je kovač moje sreće. Stavila me u okove!

* Morao sam da joj ispunim tri želje. Uhvatila me na zlatnu ribicu.

* Napustila me je. To je sve što je mogla da uradi za mene.



Abdurahman Halilović

Polje politike nam je neplodno-političari paraziti tu su pustili

duboko korjenje.

Šta će nam to svjetlo,ako moramo gledati njihove mračne

poglede.

Zbog krize koja još nije na vrhuncu-ženu sam morao vratiti puncu.

Bio sam im spreman držati svijeću-ali ona ne

gori.

Vođstvo moje stranke je zeleno-nije dobilo izbore.

Pasli smo travu dok nismo pozelenili od muke.

Za zrelo razmišljanje-kod nas mnogi političari

nisu sazreli.

Država mi je smanjila platu-neće račune.

Kriminalac,kome banka nema od čega naplatiti račun-na to je računao.

Dali će se građani moći hljebom zahraniti ako ih država bude i dalje ostavljala bez posla,žive će ih

sahraniti.

Na svim programima izlaska iz krize prisutne su smetnje.

Imamo sve manje jakih ... za podizanje kredita.

Vlast u državi nikako da nam postane darežljiva-

nema kad od uzimanja.

Imali kraja ovom jadu-bijedo,vladajuća,praznoglava.

Prodana nam draga zemljo-naši te ministri ne

cijene,daju te u bezcijenje.

Koje od koga lopov veći-među našim ministrima,teško je reći.

Teške riječi koje su im padale preko šaka-

izubijane su ih dovele u bolnicu.

Zaboravili bi mi brige-ali bojimo se nevolja.

Poslije svakih izbora,birači su kao ovce ... ošišani.

Sve bi ove naše države dao za jednu Jugoslaviju.

Ovu šumu propisa-pisali su neki naši majmuni.

Danam je krenuti naprijed-kao što idemo nazad.

Za sve nezakonite poslove-zakoni će se donijeti

naknadno.

Čim se zalijepio za plavu kovertu,kao muha na govno-znalo se da tu nešto smrdi

Bili bi sretni da samo nešto nevalja-nesretni smo

što ovdje ništa nevalja.

Svaki,koji dođu na vlast.izvrsni su jahači-na našoj grbači.

79




Владимир Георгиевич Мочалов, Москва. Россия Родился в Москве в 1948 году. Закончил Московскую среднюю художественную школу при институте им. В.И. Сурикова. В 1967 поступил на фабрику «Гознак» учеником гравера печатных форм, а с 1970 по 1972 работал гравером печатных форм. C 1969 года начал заниматься карикатурой в изостудии журнала «Крокодил». В 1970 поступил на обучение в полиграфический институт. В 1973 году была опубликована первая работа в «Крокодиле». В 1974 году был призван в армию на два года. Служа в армии, окончил Полиграфический Институт, факультет книжной графики, в 1976 г. После армии работал художником-оформителем на ремонтно-механическом заводе. С 1978 работал художественным редактором в издательстве «Физкультура и спорт». Спустя два месяца принят на работу, в качестве заместителя главного художника журнала «Крокодил». С 1984 работал в должности главного художника «Крокодила» с небольшим перерывом в 1988 году до его закрытия. Параллельно с работой публиковался в журнале «Юность». В течение многих лет активно сотрудничал с журналом «Сельская молодежь», около двадцати лет – в журнале «Новое время», некоторое время делал шаржи для журнала «ТВ парк», шаржист в газете «Новое русское слово». Делал иллюстрации к диафильму – «Витус Беринг», иллюстрировал детские книги, среди которых «Питер Пэн» Джеймса Барри, «Тим Талер» Джеймса Крюса и «Мэри Поппинс» Памелы Трэверс, «Летучая волчица» Григория Остера, «В холодном море» Анатолия Митяева. Это не считая множества других книг разных издательств и книг «Библиотеки «Крокодила». В 1987 году вышла книга с моими работами в серии «Мастера советской карикатуры» в издательстве «Советский художник». В 1989 году в качестве художника-постановщика участвовал в создании мультфильма «Баллада о бюрократе» вместе с режиссером Валерием Токмаковым на телестудии «Экран». Инициатор создания и главный художник журнала «Новый Крокодил».

Некоторые награды и выставки: В 1991 - приз Excellence Prize в Японии и персональная выставка В 2000 - Grand Priх международном фестивале карикатуры в городе Сент-Эстев, Франция, 2003 - первая премия в конкурсе «Золотая ушанка» в Сургуте. 2004 - в Музее современного искусства было представлено на суд публики более трехсот живописных работ, большую часть из которых составили портреты. Несколько раз в «Крокодиле» был удостоен диплома и премии «художника-автора за лучшее произведение года». Продолжает работать в жанрах шаржа, книжной графики и живописи. Член Союза художников России, Член Союза журналистов России, Академик Российской Академии Художеств персональный сайт www.motchalov.ru Vladimir Mochalov, Moscow, Russia Born in 1948 in Moscow. Graduated from the Moscow Polygraphic Institute. Worked as an engraver of printing forms at the Gosznak factory. Later worked as a chief artist in a number of editorial offices such as “Krokodil” and “Novoe vremya” magazines and “Izvestia” paper. Is one of the grotesque masters in Russia. Has been participant of cartoons exhibitions and competitions. Was awarded with prizes in Japan, Italy and Cuba. Has issued four calendars and a book in the series “Masters of Soviet Cartoons”. Designed dozens of books with his pictures. Member of the Jornalists and Artists Unions of Russia. Member of the International Art-ists Federation.

Pripremio/Prepared by: Petar Pismestrović



Jasmina Šikić Jašiki

Ni duboko, ni visoko, tamo sam već bila, mislila sam da po zemlji sutra prošetamo.

Danas pratim komšije na dug put- dve laste, imaju let za Jug oko podne, čim ova rosa prođe...pa pevamo malo!

Ne zameri, ko zna šta ga tišti - na glas peva, a u sebi vrišti.

Gnjavili ga da rečima kaže osećanje... "Pa ovako, usamljenost u biti je sranje."

Privid sreće sija pa nas mami,takva sreća rađa se u tami.

Neke stvari iskustvo ne menja, il’ ja ništa nisam naučila, moja ljubav stvar je ubeđenja i voleću, to sam odlučila.

Mi Borčanci imamo više sreće od Zamunaca - možemo Zemun da vidimo sa obale.

I lepotu ti ne traži, ona s tobom ide, nateže se uvek vide, stvari što se vide

Zastoj na mostu, radni dan je, jutro.

Pogledam u Sunce, zaokruglilo se iznad Ade Huje, a u njega uleće celo jedno jato ptica. Molim u sebi saobraćajca da nas ne pušta još.

Svakako ću peške preko Starog železničkog mosta.

Lep je to most. Zanamo se mi sa svake strane. Tu ljubavi ne fali.

Da te imam, ova kiša uopšte ne bi padala, sve bi se suncem obuklo i sme-jalo, bio bi to jedan uspešan period za nas, i za boli me uvo drugo sve!

Paprike sam ispeckala, a sarma se krčka, U teglice metnula sam pinđur i

ajvara, nema zime Banatu, dok krizira Grčka, sve sa lebom močićemo, ne treba

nam para.

Ti ne brini ništa, naše je Sunce zaslužilo odmor, pa uživa malo na drugoj strani planete.

Vratiće se ono još lepše i jače.

Svakako ću ići dalje, ne smem odustati, što sa tobom ne ostvarih, to ću dopevati

Volim luckaste, oni jedini imaju herca da iskorače iz dnevnog šablona i fućka im se za lažni moral. Zato, samo ludo, burazere.

Neka svaku moju izopače, ali stoji da te volim jako, ima stvari što se ne tumače, već postoje jednostavno, tako.

Minut patnje ko večnost dugačak bio čovek, ili bio mačak,

a, razlike nema kad je sreća čovečija, il’ neka mačeća.

Nema brige dušo moja, kuća nam je laka, sve kartone na taljige, pa po novu sreću...I još mačke potrpaću u ona dva džaka,

nikog svoga da ostavljam ja bez krova neću.

*** Prosto jednostavno.

-Da li se spremate za sajam knjiga? -Aha, postim- ne čitam ništa do sajma.

Svaka akcija lišena osećanja ja nasilje nad samim sobom.

STOP NASILJU!!!

Samo onaj kome dozvolimo potpunu slobodu može poželeti da nam deo

nje pokloni.

Tražeći te pronašla sam mnogo divnog sveta.

Čovek ipak sebi pretpostravlja još nekakvu sreću osim zdravlja

***

IZA SUNCOKRETA

I onda sam otšla na nasip,trčala do dunavskog rukavca. Nekada voda opadne toliko, da mogu da preskočim i dođem na obalu. Kroz suncokrete sam virila u Zemun... Pitaš me, zašto virim, gledaš me, a oči ti se zaokruglile i cakle, kao radoznalom detetu (to sam ti lice zapamtila, da se nasmejem još jednom posle). Ma, u pravu si, mogla sam ja i normalno da gledam preko, ali ovako mi je nekako intimnije, nekako tajansveno. A, koliko ostaneš tamo? Gde? Pa, iza suncokreta. Ne znam, nekad kratko... Tako ti kažem, A, nekad i duže, nekada vrlo često, zavisi od tebe, ne kažem ti. Koliko ne mogu s tobom, toliko sam među suncokretima.

***

ŠIO MI GA ĐURA

Recite mi koja nam je norma, 5-6 strofa, jeli pesma mala i naravno da se zna i forma, da pogrešnu ne bih napisala.

Onda kaž’te naslov jel’ dugačak,

ili da joj kraće smislim ime, patetike dal’ da stavim tračak, il’ vesele da štancujem rime.

A, ne rime, demode su one, Bože, nisam pratila te vesti,

pa slobodne da pustim kolone, karaktera broj ja neću svesti.

Treba i to, da se držim teme,

aha, ja se malo opustila, dobro ste me setili na vreme, ko zna šta bih sebi dopustila.

Evo vi’te, jel valja za oko,

il’ da param dok nisam prošila, rec’te samo ako je duboko, ja bih pliću za čas udesila.

90



Ivo Mijo Andrić

U narodu nema lopova. Lopovi su na vlasti.

Društvo nam je toliko lijepo, Da u njemu čak i kriminal

cvjeta.

Kenjcima je najteže. Oni uvijek sve zaseru.

Važno je imati. Za znanje ćemo se već nekako snaći.

Moja je tašta neograničeno tašta.

Obogatio se po zakonu. Jačega!

Samo ludi glasači, Glasaju za svaku budalu.

Zaostao sam tek onda Kad su mi najbliži okrenuli leđa.

Kod nas ni samoubojice, nisu više same.

Kome je sve dopušteno, Tomu ništa drugo ne treba.

Hladno mi je oko srca kad vidim, Koliko naši ljudi vole hladovinu.

Političari dođu i prođu. Zato nam narod sve više zaostaje.

Žena moga života živi na tuđoj adresi.

Što dublje razmišljam, sve mi se više čini Da je drugi svijet ispod zemlje.

Do cilja najbrže stignu oni koji vazda sjede.

U politici zahrđaju samo oni, Koji se ne podmazuju.

Tko gleda samo svoja posla, Taj ne vidi šta mu drugi rade.

Domovina je majka samo onima, Koji je sisaju.

Samo mi se oštri ljudi usijecaju u pamćenje.

Država nas likvidira tek onda Kada postanemo nelikvidni.

Kad imam – ne da mi se. Kad nemam – ne daju mi.

To je samo zato, što nisam znao, zašto?

Na gubitku su samo oni koji ne dobijaju.

Digli smo se tek onda, Kad su nam spustili.

Vuk dlaku mijenja kada svi janjci Nisu na broju.

Slobodoumni su samo oni, Koji nisu bez pameti.

Naš narod je navikao na lošu vlast. Zato mu je svejedno za koga će

glasati.

Uvijek smo bili svoji na svome. Osvajači nas nisu mogli ničim pokolebati.

U nas i kardinali prave kardinalne greške.

Kada političari uzmu sve u svoje ruke, Tada narodu ne ostaje ništa.

Demokracija me naučila pameti. Sada govorim samo ono što moram.

Otkada sam nju osvojio, postao sam rob!

Oni koji voze brzo u zavojima, Obično u njima i završe.

Kod nas su na cijeni samo oni, Koji se dobro reklamiraju.

Sabahudin Hadžialić

Politika ovdašnja liječi. Od pameti! Politics over here heals. Of mind!

Danas se dobrovoljni davaoci krvi nalaze u

pekarama. Očekuju razmjenu! Today the voluntary blood givers are in the bakeries. Expecting exchange/trade!

Dvoličnost je pretpostavka pseudo uspjeha. Na ovome svijetu!

Duality is an presumpion of pseudo success. Within this world!

Suština istine nije veličina laži. Ali, kako to objasniti glasačima na izborima?

The essence of the truth is not the size of the lie. But , how to explain that to the voters on the elections.

Zavist marginalaca duha nije ništa drugo do nedosegnuta čežnja za

nemogućim! Envy of people who have marginalized spirit is nothing else than unreacheable wish

towards impossible!

BH parlamentarci poslušali vox populi. Staviće kondom! Delegates of the BH Parliament have listened vox populi. They will put condom on!

Književnost je kao nenapisana bajka. Ako se nađeš u njoj, lako od princa

postaneš...žabom! Literature is like non-written fairy tale. If you are even in it, you can easily become, out

of prince...the frog!

Sloboda misli je kao duh. Na dohvat ruke, ali nedosegnuta! Freedom of thoughts is like a ghost. Within the reach of hands but not reached at all!

Istina je na samom početku sumnjom bila.

The truth at the beginning was the doubth itself.

Ljudska pogan: Neka svako odgovara za svoje zločine. Ali niko iz mog naroda!

Human excrement: Let's eveybody be responsible for his crimes. But nobody from my people!

Dvije škole pod jednim krovom su kao legalizacija bigamije.

Two schools under one roof is like legalization of bigamy.

Ponekad se osjećam kao spomenik. Non-stop seru po meni! Sometimes I feel like a monument. They shit all over me all the time!

Želiš li čovjekom postati. Ne mrzi druge ljude.

Would you like to become human. Do not hate other people.

Razlika između pozicije i opozicije u BiH je samo u jednom: Oni prvi ne daju a oni drugi bi da uzmu!

Difference between position and oposition in BiH is within one: The first one do not want to give and the second one want to take that away!

Sloboda u Bosni i Hercegovini je prokleta riječ. Uvijek je na račun

drugog i drugačijeg! Freedom in Bosnia and Herzegovina is cursed word in Bosnia and Herzegovina. It is

always on the account of other and different one!

Kako god okrenem, idem u pogrešnom smjeru.

How do I turn around, I go in the wrong direction.

Ivo Mijo Andrić

Darsono, Indonesia ©

2011 91



PREDSTAVLJAMO KNJIGU NAJBOLJIH SVJETSKIH

KARIKATURA WE ARE PRESENTING THE BOOK OF THE BEST

WORLD CARTOONS

XXIdio...part XXI

93



Vladimir Bulatović Bući

Bradato jutro Sedim u bašti kafića, i u miru sunčanog jutra ispijam ukusnu kafu i prelistavam dnevnu štampu. Čitam izjavu jednog poznatog poljskog književnika

koji kaže da je vreme globalizacije na izmaku i da svet može promeniti jedino neka velika katastrofa ili veliki rat. Tvrdi da je to neminovno.

Pozdravljam čika Mirka, domara moje škole, koji mi sa druge strane ulice otpozdravlja sklopljenih šaka kao da drži muvu i protresa je.

Neka osa mi se vrzma oko šoljice. Spušta se po klizavom obodu reskirajući da skonča u tamnoj tečnosti zaslađenoj sa dve kocke šećera.

Čitam dalje novine. Neki američki naučnik kaže da je treći svetski rat neizbežan i da su trenutna zbivanja u svetu, pogotovo svetska kriza, nagoveštaj istog. Spominje nekakav „sukob civilizacija“.

U daljem čitanju prekida me moj kolega, profesor koji mi prilazi niotkud. Ustajem i srdačno ga pozdravljam čvrstim stiskom ruke.

Zovem kelnericu koja tog jutra izgleda lepše nego ikada, mada nema ni trunke šminke na sebi. Žene su najlepše ujutru i kada su zabrinute.

Kolega profesor seda za sto, naručuje viljamovku, kiselu i kafu.

Ostavljam novine na sto i komentarišem kako je jutro mirno i prijatno. Miriše pečeno meso iz obližnje pečenjare, a profesor se nesvesno oblizuje. Pita me jesam li gledao sinoć neku političku emisiju na televiziji. Ne čekajući da mu odgovorim kaže da se mnogo zla po svetu nakotilo.

Onoj osi od malo pre se pridružila još jedna, pa sad zajednički istražuju mirnu površinu moje kafe. Teram ih laganim pokretima šake, ali se one uporno vraćaju.

„Šta im mašeš, ubi zolje!“, preporučuje mi kolega profesor, pa nastavlja: „Zlo je i naopako dragi moj. Sprema se neka velika katastrofa. Ko preživi pričaće.“, kaže pa ispija viljamovku na eks.

Pokraj nas prolazi neka mlada majka i gura kolica sa

bebom. Cokće joj i cvrči ustima na šta bepče radosno mlatara svojim ručicama.

Profesor ispija žurno kafu, nervozno ustaje sa stola i kaže da žuri jer ga čekaju već đaci u učionici. Za sobom ostavlja nepopijenu kiselu vodu i neplaćeni račun.

Jedna osa je ipak završila u mojoj kafi. „Blesačo jedna!“, kažem joj tiho i kašičicom je vadim na tacnu. Preživeće valjda.

Uzimam novine nazad u ruke. Otvaram ih na stranici gde sam stao ali se predomišljam, zatvaram ih i vraćam ih na sto.

Preko ulice vidim jednu zgodnu damu u crvenoj haljini kako elegantno gazi po pločniku. Neki bradonja sa susednog stola i ja pratimo je pogledima sve dok nije zamakla iza jedne zgrade objene u zelenu boju. Bradonja protresa glavom i uzvikuje baršunastim glasom: „Jebem ti, kakva ženska!“

Smejem se na njegovu reakciju. Ostavljam pare na sto, ustajem sa stolice i laganim korakom odlazim ka školi gde me čekaju moji učenici, tinejdžeri, koji svaki put, baš poput svih normalnih ljudi na ovome svetu, očekuju da uvek budem raspoložen i da imam razumevanja za njihove probleme...

***

Ne verujte čoveku koji tvrdi za druge ljude da su glupi, jer ako je to

zaista istina to znači da on nije glup.

Želite li ubrzati vreme zakažite svoju smrt. Želite li pak usporiti vreme isčekujte da počnete da živite život.

Pri upoznavanju psi prvo laju jedan na drugog, pa se zatim njuše i

međusobno ližu. Kod ljudi to ide obrnutim redosledom.

U jesen su na tržištu nekretnina najaktivniji medvedi. Traže sebi stan za miran zimski san.

U vreme mog bezbrižnog detinjstva vragovi su vrebali samo ispod

mog kreveta. Sad me vrebaju iza svakog ćoška.

Zdravlje na usta ulazi. Ja uvek preteram pa mi na kraju izađe na nos.

Da bih ispao pametan ja ćutim, ali pošto sam glup na kraju ipak progovorim.

Ne uči se život iz miudrih izreka, već iz sopstvenog iskustva. Dakle,

zanemarite to što sam kazao.

Neko mi je jednom zamerio da mnogo govorim za sebe da sam glup. Taj ne zna da sam ja pametan baš onoliko koliko sam glup.

Samo jednu stvar sebi nikako ne mogu da oprostim. To je što još

nisam svima sve oprostio.

***

Uobičajeni životni tok jednog čoveka i jednog krastavca Često se pitam da li će moj život dalje teći opšte poznatom tokom, istim onakvim kojim su generacije i generacije ljudi kroz istoriju odrastale i na kraju umirale. Već mogu da naslutim mnoštvo stvari. Polako ću stariti, postajaću „mudriji“, patiću od nesanice, manje ili nikako neću podnositi masnu i začinjenu hranu, počeću sve više da zaboravljam gde sam ostavio papuče i naočare. Što se tiče fizičkih karakteristika, verovatno ću oćelaviti po temenu glave, odlakaviti po leđima i u ušima, poispadaće mi vremenom i dosta zuba, polna moć će mi oslabiti (što će se verovatno desiti i sa mojom suprugom, pa ne moram da brinem!), boleće me krsta i leđa... Postaću otac, deda, možda i čukun deda, a možda ću biti i samac (ko će ga znati!) Imaću ili neću imati psa, imaću ili neću imati kuću sa dvorištem, imaću ili neću imati vremena da se viđam jednom nedeljno sa prijateljima u kafani, imaću ili neću imati prilike da jednom godišnje odem sa suprugom u neku banju ili na more (pod uslovom da ne postanem samac!) Sretaću rodbinu samo po svadbama i sahranama, prijatelje ću takođe sretati na isti način. Ispratiću roditelje na „večni počinak“, kao i

94



mnoge poznanike i članove šire porodice. Uglavnom, neće mi se život razlikovati ni malo od života velike većine ljudi koji su gazili ili gaze ovom planetom.

Dakle, sve je unapred određeno. Čak ne mislim da je to mnogo drugačije od života ljudi koji će biti u prilici da oplove svet na svojoj jahti, da puše svakog dana najbolje cigare i piju najbolji viski, da budu u društvu i u strasnim zagrljajima najlepših dama ovoga sveta, da ih ljudi takve obožavaju i škljocaju aparatima uperenim u njihove slavne „njuške“! Oni će uživati na isti način na koji su uživali i svi ostali „srećnici“ kroz ljudsku istoriju. A takođe, baš kao i ja i oni će vremenom početi da zaboravljaju, polno će onemoćati, imaće problema sa ostipacijom i tome slično. Ljudska sreća nije ista, ali nesreća je uglavnom slična.

Šta bi onda mogao biti neuobičajen ljudski put, nešto čime bih se mogao zadovoljiti, nešto što neće biti toliko ljudski, isuviše ljudski...

Pre odgovora na to pitanje moramo se pozabaviti zidovima. Viđamo ih svakodnevno. Oni nas štite od hladnoće i jarkog sunca, ali nam omogućavaju i da se goli šetamo po stanu a da ne strepimo da ćemo biti žrtve voajerskih pogleda. Ali, ne postoje samo zidovi oko nas, ima ih i u nama. Zašta nam oni trebaju? Nizašta. Šta nam onemogućavaju? Pa zahvaljujući njima naši životi su unapred određeni i liče jedan drugom ko jaje jajetu. Da pojasnim. Teško je nazreti zid u glavi, ali kada ga pronađemo šta možemo da učinimo da ga preskočimo? Uglavnom ne možemo mnogo, jer nakon njega dolazi opet sledeći zid. Naprimer, ja sam ljubomoran kao pas na svoju suprugu. Pratim je svakodnevno, zavirujem joj u torbu, njušim joj poput policijskog kera garderobu ne bih li pronašao tragove drugog muškarca, zabranjujem joj da se čuje sa prijateljicama, držim je uz sebe kada sedimo za stolom u društvu, a prosto obožavam da se mrštim i pušem ustima kada počne da koketira sa nepoznatim muškarcem u mom prisustvu. Ja sam svestan da se naša veza ne može razviti na zdravoj osnovi, na osnovu prijateljstva, jer to moja ljubomora ne dozvoljava. Mi jednostavno ne možemo biti prijatelji. Ali, ako bih ja ipak uspeo da prevaziđem svoju ljubomoru, da li to znači da bismo mi prešli zid? Verovatno da. Ali, da li bismo time preokrenuli onaj uobičajeni tok o kome sam već gore govorio? Ne. Tok ostaje potpuno isti, sa manjim ili većim odstupanjima. Taj zid čovek jednostavno ne može preći, čak i po cenu da pobedi svoje najveće mane i pretvori ih u vrline...

Šta bi se desilo ukoliko bih se jednog jutra probudio kao krastavac naprimer? Kao zeleni, kvrgavi, ne mnogo dugačak krastavac i da sam pri tome još i svestan da sam krastavac. Da sam svestan da sam nabacan sa gomilom sličnih sebi krastavaca po pijačnoj tezgi i da prolazim kroz zemljom umazane ruke prodavaca i nervozne ruke kupaca. Da znam da se oko mene cenkaju i da za mene određuju cenu. Da me potom premeštanja u plastičnu kesu sa ostalom braćom krastavcima i da nakon toga prelazim put od pijace do stane mog kupca, nakon čega bivam smešten u tamu frižidera. Da sam svestan kako me domaćicine ruke vade na kuhinjsku svetlost, peru pod mlazom vode i zatim lagano mi ljušte moju zelenu kožu tupim nožem koji se oseti na crni luk. Da me nakon ljuštenja domaćicine ruke seckaju na komadiće koji padaju po sličnim komadićima ostalih iseckanih krastavaca i kako zatim postajem salata u činiji. Da sam zatim svestan kako me zatim polivaju jogurtom, mirođijom i komadićima belog luka, kako me iznose za sto i kako zatim završavam u mljacavim ustima članova porodice, koji me žvaću i gutaju duboko u svoje mračne, škripave stomake...

Da li je uopšte potrebna velika pamet da se shvati da je životni tok jednog krastavca potpuno jednak životnom toku jednog čoveka i da nema nade da se može mnogo promeniti! Krastavac je potpuno isti kao i čovek, ograničen i sa zidovima (u ovom slučaju sa zidovima od činije!), njegov tok je uobičajen, baš kao i životni tok svih krastavaca koji su ikada nikli na ovoj planeti.

Šta možemo onda uraditi po pitanju promene uobičajenog životnog toka? Da li bismo trebali postati neka druga vrsta da bismo ga promenili? Dokazali smo da to nije moguće. Šta nam onda valja činiti? Ništa, ama baš ništa.

Zašto onda razmišljam učestalo o neuobičajenom životnom toku? Valjda zato što nisam krastavac...

Nastavak sa str.94. Vladimir Bulatović Bući

95



Ladislav Babić

Ljevicizmi (1996.):

Savjet sinu:

U boj, u boj, u boj,

mrijet za narod svoj! Kad čuješ ovaj poj,

bježi mali moj! ----------

Uvijek ističe svoje hrvatsko porijeklo, ali ne i porijeklo svoje imovine.

---------- Pravi Hrvati se ponose što njihova kravata stiska

srpsku gušu! ----------

Jesam li očajniji stoga što mi je Predsjednik ogledalo

naroda, ili jer je narod ogledalo Predsjednika? ----------

Tzv. državoTVORNE stranke ne spominju kako su najprije bile - državoTROVNE!

---------- Kad nam Predsjednik umre, uputit ćemo mu

jedno veliko: Hvala! ----------

Priznajem, Pavelić mi je draži od Tuđmana - jer je mrtav!

---------- Većina Hrvata će, izgleda, doći k pameti

tek kad ja siđem s uma! ----------

Tek mi je Tuđman razjasnio zašto Zagorce zovu mejašima - odmah bi dijelili zemlju!

---------- Da nije nas fašista, slabo biste se mogli busati u svoj antifašizam!

---------- Za njega je rat bio kratak. Poginuo je već prvog

dana. ----------

Dok su se jedni borili za radničku klasu, drugi su se više zauzimali za radničku kasu!

---------- Jasno je zašto nam Predsjednik ima toliko tjelohranitelja: Sit gladnome ne vjeruje!

---------- Pristao je da se dobrovoljno pojavi pred sudom -

Povijesti! ----------

Razlika između Poglavnika i Vrhovnika je samo - pola stoljeća!

---------- Tuđa riba od glave smrdi. Naša miriše i kad -

prdi! ----------

Ako je granica civilizacija na Drini, onda se granica necivilizacije nalazi na

Pantovčaku. ----------

Koliko sam mogao vidjeti, u pretvorbi je sve O.K.

Više me brine ono što nisam mogao vidjeti! ----------

Kažu da smo gradili kule u zraku. Još smo u pretvorbi

i dobro prošli. Ostao nam je - zrak! ----------

U demokraciji, svakih pet godina biramo drugog Boga.

----------

Poglavareva nevinost nije u pitanju. Razgovarajmo stoga o njegovoj krivnji.

---------- Poglavar, navodno, nije upoznat sa zbivanjima.

Da nema djecu, rekao bih kako je - nevin. ----------

Što se HDZ-a tiče, mnogi slijede američko pravilo:

"Ne možeš li ih pobijediti, tad im se pridruži!" ----------

Nije čudo, kako se mnogi bivši politički zatvorenici

teško privikavaju na - "Otvoreno društvo"! ----------

Mnogi "bivši politički zatvorenici" trebali bi, i po hrvatskom Ustavu, imati istu

sudbinu. ----------

Neke je dobro potresao tisućljetni san. Dobili su državu a izgubili stan!

---------- Nisi ni svjestan, gledajući čovjeka kako visoko

leti, koliko nisko može pasti! ----------

Gledajući djecu nekih komunista, ne pitam se Je li jabuka pala daleko..., već: Što brate izrodi

ovo stablo? ----------

Hrvati i Srbi kao takvi ne postoje. Oni to postaju tek relativno, jedni spram drugih!

---------- Čudno, nisam Hrvat-katolik a sve više se

krstim! ----------

Tko bi rekao da riječ BRAT u sebi sadrži - RAT!

---------- Slogan: Srbin i Hrvat, jedan drugom brat,

sasvim se malo promijenio: Srbin i Hrvat, jedan drugom -

rat! ----------

Hrvati i Srbi, poput Kaina i Abela, bijahu braća. A onda se latiše mača!

---------- Čudno mi je: ako su nam Srbi zauzimali radna

mjesta, kako je nezaposlenost porasla kad smo ih se

riješili? ----------

Više su nam smetali Srbi no njihova imovina. ----------

Živim kao ptica na grani. Cvrkućem i hranim se mrvicama.

---------- U nas je socijalizam bio tek prva faza -

kapitalizma! ----------

Ako pri kontrakciji svemira vrijeme mijenja smjer,

možda Ga opet vidimo u Lepoglavi. ----------

Japa su održali govor. Grem pustit vodu! ----------

Dilema hrvatskog intelektualca: "Mislim, dakle gdje sam?" ----------

Ovo nam je naša borba dala: da Maršala naslijedi - Budala!

---------- Glasam da se sjedište ove vlasti premjesti u -

Haag! ----------

Živjeli smo u mraku. Otac reče:

"Neka bude svjetlo!", i sela su planula.

---------- Kažu, zastupničke plaće su nikakve.

Naše su još manje. ----------

Nismo očekivali da će odumiranje države pratiti tolike žrtve.

---------- Hrvati su narod bez Principa (Gavrila).

---------- Svjedoci smo djelatnosti probuđenog

nacionalizma. Samo da nam jednog dana ne uzmanjka

svjedoka! ----------

Koliko sam shvatio: komunizam je mrtav, a "komunisti" su

preživjeli?! ----------

Sinovi "komunjara"

Ivan Šibl: "U Jugoslaviji bih uzeo novac iz Evrope

za tiskovinu, ali u Hrvatskoj ne bi."

Za oružje je, ipak - uzeo! I u Jugoslaviji i u Hrvatskoj.

---------- Reći ću vam direktno u lice:

"Predsjednik Republike je lopov i ratni zločinac!"

Koje Republike? Eeeh! ----------

Strpali smo Srbina u bajbok. Sred Velike Hrvatske,

bulaznio je o - Velikoj Srbiji! ----------

Jesmo li svijesni kako su se, "rješenjem" srpskog pitanja, Hrvati našli pred upitnikom!

---------- Ovakvo ekonomsko čudo svijet nije vidio:

pemzionerima - besplatan prijevoz do luksuznih hotela,

sirotinji što ruje po kontejnerima, 2000 kuna - kazne!

---------- Na šahovnici, uvijek iste partije sa uvijek istim

figurama. ----------

Oni "vjeruju u hrvatsku državu". Problem je, što mi ne vjerujemo u njih!

---------- -Nije li čudno da pri smrti države, umjesto nje

pokapamo mnoge njene građane?

98

Hoće li Bog konačno preuzeti odgovornost za svoje (ne)djelo? Will God finally take responsibility for his/her misdeed?

Ladislav Babić



Ljupka Cvetanova

U zadnje vreme mi ništa ne pada na pamet. Čuvam glavu.

Mnogi su na lustraciji skinuli kapu. Ostali su bez glave.

Neću da mislim kako živim. Na loše ne želim da se prisećam.

Narod se najviše pali na usijane glave.

Ako izađemo iz krize uhvatiće nas kriza. Mi ne znamo drugačije.

Đavo će doći po svoje na budućim izborima.

Najlakše je napisati istoriju. Svi su svedoci mrtvi.

Mi smo za nikuda. I država nas je otpisala.

Mi nemamo potrebe za neprijateljem. Sve sami uradimo.

Nakon ukazane kritike, čula se replika - Uhapsite ga!

Uče nas da će nam istorija doneti bolju budućnost. Hoće da nas umru!

Kod nas mnogu ljudi znaju sve. Malo njih razumije.

Od popisa smo očekivali da da realnu sliku za stanje u Makedoniji. I dao

je.

Politika ne bi bila kurva de se političari nisu prodavali.

Kod nas se ništa ne može uzeti zdravo za gotovo. Sve je nezdravo i nezvršeno.

Albanci se žale da su proslave državnih praznika nedovoljno

multietničke. Ne puca se!

Naš investicijski bum minira domaće kompanije.

Ključne probleme su i dalje ključni. To je naš ključni probem.

Neka pitanja nisu dobila odgovor. Dobila su kaznu.

Od poslanika se ne traži mozak. Traže se njihova dva prsta.

Nije tačno da kod nas vlada jednoumlje. Kod nas vlada bezumlje.

***

Vasil Tolevski

U celom je svetu pas najbolji čovekov prijatelj. Samo je naš pas sa čela kolone neki izrod!

Uvek kad se Srbija seksa sa Kosovom,

Makedonija rađa mečku!

Čim se prodaje po celoj Evropi Vođa mora da je neka stoka!

Vođi nije važno što lepota i pamet ne idu zajedno.

Njemu je važno da je ispred Evrope lep kao upisan.

Možda se u mojoj zemlji govori na više jezika, ali svi psuju u jedan glas.

Srbija ima sabor trubača u Guči.

Mi u Makedoniji nemamo takvo selo, ali se naš sabor održava u Skupštini.

Možda je moj životni ritam usporen ali nije do mene - ja igram kako drugi sviraju.

U mojoj zemlji mogu živeti i najzaostali ljudi!

Društvena klima odgovaraće i njima.

Država nam je do guše u blatu jer je vode ukaljani.

Konačno je Vođa dočekao da bude čovek na pravom mestu.

Ušao je u WC!

Samo što smo dotakli dno, vlast je produžila sa podzemnim radovima.

Nije tačno da pametniji popuštaju.

Ovi gore nikako da popuste.

Od kratke suknje nastrada jedan organ. Od kratke pameti – ceo narod!

Slepi Vođa bori se za još jedan mandat.

Pošto u prvi mandat narod nije ništa video!

Konačno je Bog našao svoje ljude. Slepi nam čitaju Oče naš!

Kad se svaki čas menja kurs, narod gubi vrednost.

Za sreću treba malo.

Po ovome bi trebalo da je moj narod presrečan.

Vođa je napravio i poštanske marke sa njegovim likom! Samo da bi mu narod lizao zadnjicu.

U celom svetu političari su nekada bila deca.

Samo ovi naši još sišu.

Kad bi se spomenici pravili prema kvalitetu čoveka, kod nas bi najviše bilo drvenih spomenika!

Za razliku od vlasti, berberi

nas vuku za nos da bi smo izgledali bolje.

I najteži tiranin u mrtvačkom sanduku se najlakše nosi.

Iako nas hrani i oblači Evropa mora

da shvati da je moja zemlja nezavisna.

Moj je narod slučaj sa Vodžom zatvorio. Kao izgubljeni slučaj!

Kad je največe govedo predvodnik,

stado će lako naći put do cilja. Moja je zemlja na pravom putu!

Ne kaže narod badava: S kim si-takav si!

Moj je poslanik, kao mali, po ceo dan čuvao goveda!

PROGLAS: Ljudonostalgičari svih zemalja ujedinite se. Protiv feudalnih država nastalih na tlu bivše zajedničke države.

Tražite da učite bosanski, srpski, hrvatki, albanski, makedonski, slovenački...I da konačno historija/povijest/istorija ima pravo čitanje...istine koja je negdje tamo u zapećku...laži.

Potpis: Ljudomir Nad



Kompjuter mi je najbolji drugar. Igramo se kad ja hoću.

The computer is my best pal. We play when I want.

Mitar Mitrović

100

Đura Šefer Sremac

A F O R I Z M I Pavle Popović: AFORIZAM I, II, III, IV, Biblioteka MAXMINUSA: BiH – Sarajevo * Srbija – Kruševac, 2011. Izdavač Küsnatch, Schweiz, ISBN 978-3-905869-19-4, http:// dhirasbk.weebly.com, maxminus.weebly.com, Sarajevo, BiH. Glavni i odgovorni urednik: Sabahudin Hadžialić, književnik i freelance novinar

AFORIZAM I

Bio je gladan njene ljubavi, a ona je kuvala drugome. Sad je sit

svega.

Deda mi je totalno prolupao. Ne može nikako da se seti kad se to dobro jelo.

Država je još uvek nekima krava muzara.

Državnim tragičarima fale samo jareće kože. Da bolje mekeću na

skupštinskoj sceni u tragikomedijama.

AFORIZAM II

Između ljubavi i vlasti nema razlike: obe su slepe i ženskog roda. Zato se sve završi – neverstvom.

Između nerada i nereda samo je jedan korak – policijska palica.

Jedva je naučila voljenog muža da pliva. Kad je pokušala sa

ronjenjem – nije više isplivao.

Kad god treba da menjam gaće, setim se vlade. Odavno je gologuza – šta da menja.

Kad god zagusti, izigravam poturicu. Poturim pseudonim.

Kad je batina iz raja izašla, rođena je – policija.

Knjiga je izvor znanja. Ako ima žednih.

AFORIZAM III

Našim građevinarima fali daska u glavi. Nemaju gde da ukucaju

ekser.

Nekad su vođe jahale konja. Sad jašu sve podanike.

Neki političari ne znaju posao kojim se bave. Oni koji to znaju – nisu političari.

Nijedan stranački lider ne izvodi prvi fudbalski udarac sa centra.

Mrzi centralizam.

Ništa novo, oduvek Srbija ima mnogo talenata – za reket.

Obećao sam ženi da će mi doći na penal, tek posle „fudbalijade“ – ako pobede „plavi“.

Političari sve uverljivije izvode dramu „Serbia – u tri čina!“

Postoje samo dve vrste žena: ćutljivi anđeo i pričljivi đavo.

Za anđela nisam baš sasvim siguran.

Pošteni ljudi su u kavezima – majmuni na slobodi.

AFORIZAM IV

– Sudbina naroda je u tvojim rukama! – uzdahnu vođa pred kuglom vračare.

Svaki treći građanin izopačio mozak, veli jedan poslanik. Hoće da jede tri puta na dan.

Šta vredi zečevima što je lovostaj kad danas svaki magarac

misli da je lovac.

Teško pravedniku u bici između laži i istine. Jedino ovo drugo traži dokaze nevinosti.

Teško zemlji kuda vojska prođe i carini gde ministar dođe.

Žene su odlični kosmonauti. Posle bestežinskog obavezno pređu –

u drugo stanje.

*** Mitar Mitrović

Ako imate kliker u glavi moždane vijuge

bi vam mogle poslužiti za skijanje.

Kad vam padne saksija na glavi, zalijte je hladnom vodom. Da vam kosa ne uvene.

***

Suno Kovačević

Dejtonska Bosna i Hercegovina još je u adolescenciji. Nije vrijeme da se osamostali.

Ima zadnje misli, a na čelu stoji.

Zbog plodova našeg rada, djeca nam u siromaštvu žive.

Transformacijom vlasništva dobili smo transformaciju vlasnika,

od kriminalca do bizmismena.

Podoban kadar, u životu ima sve osim svoga mišljenja. Ranije smo imali religiju odvojenu od države, sada kulturu.

U SFRJ školovali smo se besplatno, a sada se školuju džabe, jer posao

neće naći.

Sudeći po najavama za diskusiju u parlamentima Bosne i Hercegovine sve gospoda do gospode. Nakon diskusije shvatiš da su sve to čobani sa

svojim ovcama.

Srbi su progutali Kosovo komad Srbije, koji za života neće moći pov-ratiti.

U Bosni i Hercegovini se okreće točak historije. Sve se bolje i jasnije vidi

prošlost.

Balkan je uvijek bio, i u ratu, sam za sebe.

Fatamorgana. Glavni grad građana Republike Srpske je Beograd.

Imperijalistička politika Srbije počinje od Beogradskog pašaluka.

Dejtonski sporazum je okvir u koji ne može da stane država Bosna i Hercegovina.

I bez vlade imamo stabilnu vlast. Već dvadeset godina na vlasti su isti

ljudi.

Zbog toga što od strane vlasti nije uveden red,u porodilištima, ob-daništima i školama uveden je red.

Bili smo na zelenoj grani, dok na vlast nisu došli zeleni.

Republika Srbija negira nezavisnost Republike Kosovo, koja ne priznaje

suverinitet i teritorijalni integritet Republike Srbije.




101



Sabahudin Hadžialić Bosanska princeza

Otkrih je prekasno za sebe. Za nju ne bješe tako!

***

Otisak prelaska iz jedne vjere u drugu. U stvari, pretakanje vode u...vodu!

***

Nedostaje riječ „hercegovačka“. Ali, ko sam ja da sudim!?

***

Četrdeset i osam godina razrušenog groba uz isto toliko nadanja.

***

Na mjestu gdje leži smeće odloženo. ***

Razbijeni dijelovi turbeta. Duša još uvijek cijela. ***

Suština je jača od forme. Barem na grobu. ***

U potrazi za njom. Srećom? Ne! Princezom.

***

Rekoše da godinama žele obnoviti grob. Ostade obnova samo u sjećanju!

***

Dvije svijeće na ostacima groba. Nisam ja.

A volio bih da jesam. Upalio njih.

***

Probuditi sjećanje hrabri samo mogu. Makar pokušati.

***

Katarina Tomašević Kotromanić. Puna ti usta.

***

Nedostatak identiteta hrani sujetu. Ne samo moju.

***

Danas bi se svi slikali uz nju. Ali, malo ih to i čini. ***

Umjesto da svakodnevno pišemo, govorimo i radimo na tome, mi povremeno podsjećamo. Eh!

***

Jasmin Mrkalj Kadmus

Kad rastu kamate, rastu i potkupnine u istom procentu.

Kad god izaberu Mesiju, sigurno ga nisu izabrali demokratično.

Kad sve tone ne treba se bojati potonuća. Vaše vođe imaju dobre jahte.

***

106

Misha Zlatkovsky , Russia © 2011



MOST ZVANI ČEŽNJA

Dok ovo pišem, pred oči mi izlazi jedna karikatura koju sam davno vidio u nekim davnašnjim novinama:

dvojica staraca stoje na suprotnim stranama ulice, između njih nepregledna rijeka automo-bila, a oni se dovikuju:

"Prijatelju, kako si ti prešao ulicu?" "Nikako. Rodio sam se na ovoj strani."

Ova karikatura je tužna stvarnost u Sarajevu, gdje je Vrbanja most podijelio grad i postao živa ilustracija čudovišnog i, normalnim ljudi-ma, nezamislivog projekta, da se cijela Bosna i Hercegovina podijeli po "etničkim granicama" u "etnički čiste cjeline".

Ljudi koji su imali prijatelje na Grbavici, sarajevskom naselju na lijevoj strani rijeke Miljacke, koje se od početka rata našlo u četničkim rukama, lake duše su mogli zaboraviti na njih; ljudi koji su imali rodbinu u Americi, Australiji ili na Grbavici, mogli su se nadati da će prije i lakše vidjeti one iz Amerike i Australije nego one s Grbavice; ljudi koji su jednog (kao i svakog dotadašnjeg) dana otišli na posao na desnu stranu rijeke ili su se taj dan malo duže zadržali s prijateljima u kafani, ostali su gdje jesu - odvojeni od porodica, bez prebijene pare u džepu, u jednim pantalonama i košulji - izbjeglice u gradu u kojem su rođeni.

Nije da nismo imali nikakvu sliku o životu na "suprotnoj strani". SRNA - nacionalistička srpska televizija s Pala, svakodnevno je emitovala emisije o "idiličnom životu" u srpskom Sarajevu.

Dok su hiljade i hiljade Sarajlija, u pauzama između teškog gra-natiranja i prolaza kroz "snajperske aleje", pretraživale parkove u potrazi za bilo čim što bi moglo poslužiti kao hrana: brezovim lišćem, koprivom, maslačkom, lipovim cvatovima ili puževima, SRNA je prikazivala prepune pijace na Grbavici (što i nije bila lažna slika, jer je devedeset posto pomoći namijenjene zatočenim Sarajlijama završavalo u četničkim rukama) i "srdačne" dočeke "oslobodilaca" iz Crne Gore i Srbije, s šubarama i kokardama na glavi, s kamama za pojasom, koji su, ko biva, došli da brane ono što je "njihovo". (Koliko je to bilo "njihovo", najbolje govori podatak da ih je desetine zarobljeno kada bi pijani, ne poznajući grad, zalutali u naše linije.)

Sredinom ljeta su započele prve razmjene građana. Podvlačim građana, jer se nije radilo ni o kakvim ratnim zarobljenicima, nego o običnim ljudima. A koji su se zatekli (ili rodili!?) na "pogrešnoj strani".

Sve koji su prešli Vrbanju, taj "most zvani čežnja", dočekivali smo kao da su ustali iz mrtvih i nestrpljivo propitkivali o sudbini drugih, rodbine ili prijatelja.

Tako je bilo i kad se Mahir jedno jutro pojavio u prostorijama fudbalskog kluba Sarajevo. Iako je vladala teška oskudica i svaka njemačka marka (koja je već postala uobičajeno i jedino sredstvo plaćanja) bi se dvaput okrenula u ruci prije nego bi se potrošila, Mahirov sto je u

času bio

pretrpan pićem.

Mahir se smijao: "Stanite malo, raja. Daj piće svima na moj račun!"

To je bilo krajnje čudno, jer smo znali da "sretnicima" koji su prelazili nije bilo dozvoljeno da iznesu bilo šta od vrijednosti - čak su i žene svih dobi bile izvrgnute "ginekološkim pregledima".

Onda je Mahir ispričao svoju priču...

Stanovao je preko puta Majmunovićeve mesare na Grbavici. (Majmunović je bio najpoznatiji i najbogatiji mesar u gradu, Srbin).

Muslimanima, tako i Mahiru, bilo je zabranjeno kretanje po ulici i nisu bili na spisku za prehranu, ali je Majmunović, sada u maskirnoj uniformi umjesto mesarske kecelje, i sa kalašnjikovim u rukama, skoro svako jutro nogom lupao na Mahirova vrata i "pri-jetio": "Otvaraj balijo, dok ti nisam razvalio vrata!"

Mahir bi otvorio, a Majmunović bi ušao i dalje psujući na sav glas.

Onda bi Majmunović iz ranca izvadio hranu, ponekad flašu ra-kije, cigarete, kafu... Sjedili bi i pričali o ludilu oko njih, pušili i pili, ka što je i red, samo što bi Majmunović povremeno dreknuo: "Vadi pare ili ću te zaklati! Pička ti materina balijska, znam da si ih negdje sakrio i neću se smiriti dok ih ne nađem!" Tek toliko da komšije, četnički doušnici, mogu čuti kako revno obavlja svoju dužnost maltretiranja i ponižavanja Muslimana.

Sve tako do jednog jutra kada je mesar, kao i obično, zalupao na vrata, ali ovaj put u pratnji orijaški građenog mladića u uniformi opasnog izgleda.

Mahir, koji je bio košarkaški sudija, prepoznao je mladića kao igrača lokalnog košarkaškog tima Ilidža, a i mladić je prepoznao njega.

"Sudija, daj pare, zlato, sve - da ni slučajno nisi šta zašlepao!"

Bio je smrtno-ledeno ozbiljan i Mahir je izvadio svu svoju ušteđevinu (par hiljada njemačkih maraka) i ženin nakit, pa čak skinuo i burmu s prsta.

Mladić se malo premišljao nad burmom, a onda je i nju strpao u plastičnu kesu, naglasivši: "Vidjećemo se mi još, sudija...", što nije zvučalo nimalo ohrabrujuće za Mahira.

Nedugo poslije toga, na mostu Bratstva-jedinstva (koje li ironi-je!), Mahir se našao u grupi za razmjenu, koju je vodio onaj isti mladić.

Kad je na Mahira došao red, prišao mu je i predao mu onu istu plastičnu kesu: "Sve je tu, ne moraš brojati, sudija. Neka ti je Bog na pomoći."

Mahirova priča nas je sviju duboko dirnula i obradovala, jer nam je dao nadu da će u ovome što se dešava ipak čovjek pobijediti životinju u

sebi i da će život, uprkos svemu, teći dalje.

Nažalost, ovo nije jedina priča koju nam je Mahir ispričao...

Svi smo znali ili sjećali se Iris. Bila je jedna od najljepših djevo-jaka u gimnaziji.

Završila je stomatologiju, neko vrijeme radila u bolnici, a onda se udala, pa kako joj je muž bio iz jedne od najbogatijih i najpoznatijih sarajevskih porodica, uskoro je otvorila privatnu zubarsku ordinaciju, imala predivnu djecu i nesreću da je Srpkinja udata za Muslimana.

Već prvi dan rata muž (kao i mnogi drugi ugledni i bogati Muslimani) uhapšen je zbog "zločina" što je Musliman i odveden u jedan od logora, a da nesreća ne dolazi sama, potvrdio je sticaj okolnosti da je "komandant" kvarta u kojem je Iris živjela bio Bozo Debelnogić, kreatura koja je prije rata imala podebeo policijski dosje i, između ostalog, četiri godine provedene u zatvoru u rodnoj Zenici, zbog silovanja.

Mahir je pričao da je Božo prvo pokušao kod Iris "milom": obećao je da će joj osloboditi muža iz logora i da će nju i djecu pustiti da idu gdje hoće.

Bio je odbijen s gnušanjem.

Nije mu puno i dugo trebalo da promijeni ćud - flaša rakije.

Prvi ju je on silovao, a onda njegovi "vojnici". S tim što im je on naredio da pored kreveta svaki od njih ostavi sto njemačkih maraka za silovanje.

Nije mu bilo dovoljno što se sve to dešava pred očima Irisine užasnute djece, nego je okupio i sve komšije Muslimane da gleda-ju tu životinjsku orgiju.

Urlao je: "Gledajte, balije! Onda ne pričajte da srpski vojnik ne plaća sve što uzme!"

Pare je, naravno, poslije pokupio, a šta je dalje bilo s Iris i njenom djecom... neka im je Bog na pomoći!

Znam da ima ljudi koji sumnjaju u vjerodostojnost svjedočenja iz ratnog pakla Bosne i Sarajeva, ali ja s njima nemam šta da pričam, samo ih stavljam pred ispit savjesti: ako su povjerovali prvoj priči, zašto ne i drugoj? Ako su spremni vjerovati samo jednoj od priča - nisu položili ispit.



Dražen Jergović

Amaterizam živi vječno!

Ni slatkog ni slanog, samo gorčina.

Klinci su odavno prešli roditelje u uporabi mobitela i računala, a sad ih

šišaju i u seksu.

Pretvaram se da ju ne poznajem, a ne da smo se tek upoznali.

McDonald`s – zdravlje narodu!

Kako te neće ogovarati, kad ti u lice kaže sve najgore.

Umirovljenice se nikako ne svlače iz Evinog kostima. Nemaju što obući

zbog malih mirovina.

Jednom se voli vlastita žena, a po nekoliko puta tuđa.

Televizija je medijski servis političkih elita.

Jedino u Splitu nogometna utakmica traje 100, umjesto 90 minuta – zbog

bakljade.

Ako odeš bez razloga, ne vraćaj se s izgovorom.

Apolitičan sam kao i većina... političara.

Glavu dolje, noge gore!

Kad ti seks postane dosadan, samo promijeni ruku.

Da sam ptica, točno bih znao kome da se pokakam na glavu.

Život je tek praznina ispunjena ljudima.

Kod nas je rat umjesto proizvodnje pokrenuo kriminal.

Malo, ali nedovoljno.

Devet mjeseci pokušavaš izaći, a cijeli život se želiš vratiti.

Bolje je da kosa raste, nego da pada.

Ljubav je slijepa, ali brak je iskustvo koje otvara oči.

Realizacija je dugačak štap gdje je dalek put od početka do kraja.

Snovi obično završe buđenjem.

Tajnicu na poslu svi prcaju, a ona taji.

***




Ekrem Macić

Azilant se i u zemlji prevrće.

Moja djeca nekada nisu smjela pričati za stolom. Danas pjevaju.

Pucaju mi kosti. Pun mi je kalcij straha.

U ovom pasjem vremenu ostaje ti samo da se izlaješ.

Sve je više žena u prvim redovima demonstranata. Policija je

zaprijetila gumenim mecima.

Mladima prepuštamo neka životna pitanja. Među njima i najstariji zanat.

Mladi su željni rada. Ne odriču se ni najstarijeg zanata.

U nuždi se spustim do najnižeg nivoa.

Mostovi spajaju. Grade se poprečno, da bi se ljudi gledali poprijeko.

Sredina mi ne oprašta što sam sa periferije.

Vjerujem u ljubav. U bolju polovinu beskonačnog.

Ja sam patriota. Himna me uspava.

Naletio sam na grupu samaca. Od tada ne izlazim sa sobom.

Gledano iz mrtvog ugla tu ni dva svjedoka ne pomažu.

Ja sam pošteni nalazač. Čim se nađem u kafani vratim se društvu.

Digao sam dva prsta tek toliko da pokažem da imam i srednji.

Uživate li više prije seksa ili dok apstinirate?

Otišli smo na kafu da popričamo o aforizmu i usput popili dvije gajbe piva.

Jedan aforizam odavno brusim, još samo da mu stavim navlaku.

Samo smo mi išli tim putem, a to što smo zalutali krivi su starosjedioci.

Mi tu stranputicu možemo prijeći i vezanih očiju.

Na dobrom smo putu. Nema nikoga da nam ide u susret.

Na ovom putu nema uzmicanja. Nazad se ne može, a naprijed je

provalija.

Ovo je isproban put. Toliko je utaban da se i Ahilova peta na njemu oslikava.

Hoću da budem po rođenju što i po opredjeljenju.

Da nismo komšije bili bismo dobri susjedi.

Mrzim mlijeko u tetrapaku. Komšijina krava je još živa.

Ja sam jedan od rijetkih pojedinaca koji snosi kolektivnu odgovornost.

Kad smo se sabrali, oduzeli smo se.

Najbolje se razumijemo na puškomet.

Mi smo oplemenili besmisao rata.

Kotrlja se nekako, reče glava.

U ratu su sve vrijednosti prepuštene same sebi. Osim čovjeka.

Političari su najzaslužniji što je pojeftinila demagogija.

Imam proročanstvo. Tražim izdavača.

Puna su groblja smirenih osoba.

Pile se zapetljalo u kučine pod još nerazjašnjenim okolnostima.

Uživam u darovima. Poklonio sam komšiji kravu.

Glava mi je puna. Ne može u nju ni metak da stane.Kamoli misao.

Pun sam sebe. A i drugih mi je dosta.

Društvo u kojem jednosmjerna ulica nosi ime genija, neće nikuda stići.

Ako sam nečiji aforizam prepisao, izvinjavam se u njegovo ime.

***



USLOV Kada budu pasle pernate ovce

leteće vunene ptice

NADOKNADA

Kome imetak nije u musrosti,

mudrost mu je u imetku.

GOTOVINA

Gotovina je

boginja pohlepe.

RĐA

Rđa pohlepe

nagriza sjaj dobrote.

NOVČANIK

Budala drži pare

u novčaniku nade...

SANDUK

Sanduk pravi

mesto za kolevku !

BUĐENJE

Kada mudrost

spadne na bogatstvo,

probudi se u bedi !

CILJEVI

Ciljevi su ostali za nama.

ZAĆIN

Laskanje se zaslađuje

prividom pokude...

GODINE

Ne ulazi čovek u godine,

nego one u njega.

TRENUTAK

Trenutak sreće

je prošao na vreme...

REČITOST

Zlatna je

rečitost ćutanja!

ZELENILO

Na našoj svirali

još uvek peva tica.

DELA

Dela su

stvrdnute reči!

MOTKA

Motka je

ubedljivija od reči.

BATINE

Batine pomažu

pamćenje...

MISAO

Misao je

duža od ruku...

ODNOS

Više je snage u razumu,

nego razuma u snazi!

POSTUPCI

Ko pazi na postupke,

manje bira reči.

KRILA

Reči su

krila misli.

ŠUM

Reči bez duše su samo šum

koji izlazi iz usta,

IME

Ime je

vrsta žiga.

DISANJE

Disanje traje

dok duša gori.

DOSPEĆE

Prošlost ove prašine dospela je u budućnost.

*** AFORIZMI

Ako čovek želi da se promeni, treba da se kloni

ljudi kao što je on sam.

Baksuz je ronen pod zvijezdom padalicom !

Batina te najbolje podseća na ono što te je

naučila !

Bezbedan je onaj ko ne štrči!

Blago njima kad nisu nisa vama ni sa nama!

Bolje je prase na stolu, nego svinja za stolom.

Budalu upropaste drugi, a pametan to uradi sam.

Čovek umire za neke, dok ne umre za sve.

Čovjek samo treba da se okrene, pa da od

uzbrdice napravi nizbrdicu.

Ćorava koka mora dva puta više da kljuca !

Ćutanje je na sredini izmenu laži i istine.

Danas strašljiv, sutra vašljiv.

Dobit od prevare vuče dva gubitka.

Dobrota nema naličja

Dok sam mislio nisam pisao, da ne bih mislio

kad budem pisao.

Doušniku dadoše značku neznanog junaka ...

Dve su ruke potrebne za rad, a za prošnju samo

jedna.

Gde iz dobrote ne proiziđe glupost, iz gluposti

će proizići dobrota.

Izgubih druge u sebi, tražeći sebe u drugima.

Jednakost kvari prijateljstvo.

Jedno misli onaj koji kleči a drugo onaj koji

čuči.

Jedno se govori, a drugo peva.

Ključ otvara bravu, a pamet vrata.

Ko greške pravi, drugima ih ne oprašta.

Ko je dao život za istinu, neka sada počiva sa

njom.

Ko je pao u bezdan zaborava spasao se od

zlopamtila.

Ko je rešio sve probleme, dotući će ga

pobednička radost !

Ko je umro trezan, ostaće večno takav.

Ko je zapljuvao bližnjega svoga, odao mu je

priznanje.

Ko neprijatelje ukopava, on ih sadi.

Ko pazi šta radi, ne mora da pazi šta priča.

Ko se osvrće, lakše posrće.

ZABILJEŽIO PAVLE POPOVIĆ, Srbija-BiH



http://poemes-epars.over-blog.fr/



Roman prvjenac Željke Kovačević Andrijanić U knjižari V.B.Z-a u Rijeci 11. listopada književnica Željka Kovačević Andrijanić,inače poznata pjesnikinja sa ovih prostora predstavila je svoj prvi roman pod nazivom "Ulica nerješenih zagonetki". Do sada je ova autorica objavljivala samo poeziju Roman prvjenac dostigao je neviđen uspjeh,preveden je na više jezika. Roman su predstavile: predsjednica riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika, Silvija Benković Pernat-profesorica,književnica i slikarica kao i recezent knjige profesorica Kristina Posilović. Ispred nakladničke kuće "Venerus" prisutne ljubitelje knjige pozdravio je njen direktor Đani Venerus. Ulomke iz romana čitala je sama autorica. Iz bogate biografije književnice izdvajamo da je rođena u Rijeci 1971. Živi i stvara u Kostreni,pokraj Rijeke. Na

filozofskom fakultetu u Rijeci diplomirala je pedagoški odgoj,a diplomiravši na učitrljskom fakultetu sveučilišta u Rijeci stekla je zvanje diplomiranog učitelja(mag-primarnog obrazovanja.)Doktorand.apsolvent je Poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija pedagogije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Članica je Društva Hrvatskih književnika ogranka u Rijeci. Urednica je mnogih romana i knjiga poezije svojih kolega sa ovih područja. Napisala je knjige poezije:"Udvoje","NJežni stihovi","U njedrima oluje" i mnoge druge. Zastupljena je u brojnim zbornicima i časopisima za književnost. Takođe obavlja mnoge funkcije u kulturi ovdje u Rijeci.

Abdurahman Halilović



Promocija knjige i izložba fotografija U prostoru kafića SET koji se nalazi nedaleko od kazališta "Ivana Plemenitog Zajca" u Rijeci održana je promocija knjige poezije pjesnika iz Rijeke Valeria Orlića. Organizator promocije koja je organizirana 13. listopada tekuće godine bilo je Hrvatsko književno društvo Rijeka. Knjiga poezije pod nazivom "Samo jednu pjesmu napisah za tebe prevedena je do sada na trinaest svjetskih jezika. Knjigu je predstavio njen recezent profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci,književnik Vasil Tocinovski. Pjesmu po kojoj je knjiga i dobila naziv "Samo jednu pjesmu napisah za tebe" pročitao je sam autor. Pjesme iz knjige Valeria Orlića čitali su književnici: Nino Bijelac, Damir Maras i Vasil Tocinovski. Za fini glazbeni ugođaj pobrinuo se maestro Boris Kazija na gitari. Valerio Orlić rođen je u Rijeci 13. veljače 1967. gdje živi i stvara. Objavljivao je svoje pjesme u domaćim i inozemnim publikacijama: "Književnom peru","Književnoj Rijeci",

"Sovremenosti", "Irin-Pirinu" Do sada je objavio više knjiga poezije. Osnivač je i predsjednik Hrvatskog književnog društva Rijeka. Član je Društva Hrvatskih književnika, Društva haiku pjesnika Rijeka. Pokretač je Festivala književnosti "Dani prijatelja knjige" u Rijeci, časopisa za kulturu "Književno pero",književne manifestacije u gradu Pagu u spomen književniku Anti Zemljaru. Pokretač je književne nagrade "Josip Eugen Šeta". Objavljivao je i objavljuje u domaćim i inozemnim časopisima i antologijama,surađuje na međunarodnim književnim projektima. U drugom dijelu programa pjesnici su čitali svoje pjesme. Pored predstavljanja knjige otvorena je i izložba fotografija fotografa Gorana Gromskog Skorupa iz Rijeke. Izloženo je dvanaest fotografija koje su objedinjene u izložbu pod nazivom:"Duboko i dublje". To su fotografije podmorja,fotografirane kod Malinske i otoka Cresa. Fotografirane su u plićaku na zanimljiv način, sa maskom i običnim fotoaparatom preko kojeg je stavljen providni tanki najlon,zaronivši tik ispod mora i tako fotografirajući.

A.H.A.



PROMOCIJA I JUBILEJ 10. KNJIGE EKREMA MACIĆA

Večeras je u prepunoj sali Bosanske sobe Narodnog univerziteta Konjic promovisana i obilježena svojevrsna jubilarna deseta knjiga sa preko 300 aforizama našeg dragog Konjičanina, Ekrema Macića pod nazivom “Iz Nastradamusovog dnevnika”. Knjigu su predstavili recenzenti: prof. Sead Mahmutefendić, pjesnik, romanopisac, esejista i prof.Ismet Salihbegović, aforističar i basnopisac. Čast i ulogu moderatora u predstavljanju knjige imao je mladi student Dizajn-Proizvoda Mašinskog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostar, Mirnes Bajić, idejni koordinator NGG Volonteri i prijatelji Konjica. Ekremovo dugogodišnje stvaralaštvo konačno je na jedan svojevrstan način dobilo i zasluženu podršku oko 100 prisutnih građana Konjica. Tu činjenicu nije zasjenio nedolazak nadležnih za kulturu iz općine Konjic koji su zaduženi za oblast kulture i plaćeni da budu na usluzi građanima u njihovom radu i stvaralaštvu. "U posljednje tri godine niko nije okupio ovoliki broj građana na ovakvom tipu promocije", rekao je Mirsad Čukle, koordinator za Odnose s javnošću NGG VIPK. Vrijedi spomenuti da je aforističar Ekrem Macić, osim satire dotakao i druge književne forme, poeziju i prozu. Njegova priča uvrštena je u “Antologiju Bošnjačke pripovijetke”, a zastupljen je i u “Antologiji balkanskog aforizma”, kao i nizu zbornika i panorama. U ovoj godini postao je dobitnik tri ugledne nagrade

na “Šabačkoj Čivijadi” i specijalne nagrade “Žikišon”. Ekremovi aforizmi prevedni su na mnogobrojne strane jezike. Od strane prisutnih obratili su se biranim riječima pohvale građanin Afan Hajduk, koji je uručio skromne poklone i Adis Muhibić, glavni koordinator NGG “Volonteri i prijatelji Konjica”. Prijatno iznenađenje priredili su Almina Prevljak, Amer Ćibo, Armin Ajanović, Lamija Nikšić i Jumna Alić, učenici VII d razreda Druge OŠ Konjic, koji su svojom kreacijom napravili zahvalnicu u ime svog bolesnog školskog druga Hasana Ćorića. Tom prilikom podsjetili su na Ekremov humani gest kada su prikupljena značajna novčana sredstva od njegovih doniranih knjiga. Amatersko pozorište „Neretva“ je izdavač knjige, a promociju/prezentaciju su pomogli NGG Volonteri i prijatelji konjica, NVO Vijeće mladih općine Konjic, BZK Preporod, Centar za kulturu narodnog univerziteta i Gradska biblioteka Konjic. Na kraju, zahvaljujemo aktivistima NGG VIPK koji su se odazvali promociji: Elvedina Didik Alić, Zuhra Omerović, Ramiza Inajetović, Belma Ćibo Špago, Elvira Čosić, Anesa Lavić, Sadija Hebibović, Amir Buturović, Edin Košpo, Almin Halebić, Muamer Habibija, Mehmed Repovac, Sead Baljeta, Haris Ćesir i Mirsad Čukle Prenosimo Vam dio predstavljanja knjige i zajedničkog druženja fotografijama događaja. PRESS SLUŽBA NGG VIPK



Nastavk sa str. 117.



NAGRADA DEČIJE KRITIKE ZA KNJIGU AFORIZAMA

ALEKSANDRA ČOTRIĆA Knjiga aforizama za decu „Svojeglava knjiga“ („Aurora“, 2010), Aleksandra Čotrića osvojila je drugu nagradu dečije kritike „Dositejevo pero“. Nagradu dodeljuje žiri sastavljen od 264 učenika beogradskih osnovnih škola. Priznanja su osmišljena tako da učenici dodeljuju prvu, drugu i treću nagradu u dve kategorije, za mlađi uzrast(od prvog de četvrtog razreda) i stariji (od petog do osmog razreda). Na ovaj način deca su iskoristila svoje pravo koje imaju po Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima deteta da izraze svoje mišljenje i sud, u ime svojih vršnjaka, o literaturu koja je njima namenjena, a koja je objavljena u 2010. godini. Dodelu nagrade „Dositejevo pero“ organizuju Biblioteka grada Beograda, Biblioteka „Dositej Obradović“, „Prijatelji dece Voždovca“ i Centar za kulturu i sport „Šumice“. Priznanje će po četrnaesti put biti uručeno u petak, 7. oktobra, od 12 časova u Centru za kulturu i sport „Šumice“ u Ustaničkoj ulici 125/1. Prvi put nagradu dobija jedna knjiga aforizama, što je priznanje i za aforistiku za decu koja, do sada, nije bila u fokusu dečije pažnje.

- Ovo mi je posebno drago priznanje, jer dolazi od velikog broja dece iz različitih škola Beograda koja tokom cele godine čitaju i ocenjuju knjige pisane za njih. Prva moja knjiga namenjena mališanima naišla je na njihov lep prijem, što me raduje, jer sam i želeo da im približim aforizme kao žanr koji im je bio manje dostupan i poznat. Kratka forma, zanimljive teme i humor, očigledno, se dopadaju učenicima i zato verujem da će ova nagrada od brojnog i nepotkupljivog žirija biti podsticaj i ostalim mojim kolegama koje pišu aforizme za decu – rekao je Aleksandar Čotrić, koji je izrazio svoju veliku zahvalnost recenzentu Milovanu Vitezoviću i ilustratoru Mladenu Oljači. Čotrić je najavio i skori izlazak iz štampe antologije srpskog aforizma za decu „Razdeljak“ („Zavod za udžbenike“), čiji je priređivač.

Među prethodnim dobitnicima nagrade „Dositejevo pero“ (nazvane po srpskom prosvetitelju Dositeju Obradoviću 1739-1811), nalaze se Gradimir Stojković, Tiodor Rosić, Slobodan Stanišić, Jasminka Petrović, Uroš Petrović i drugi poznatati stvaraoci za najmlađe. Prvu nagradu u konkurenciji dela za mlađi uzrast dobila je knjiga „Kviz čarobno putovanje“ Maje Enis, dok je nešto stariji žiri odlučio da je najbolja knjiga Roberta Takariča „Šest i po najgorih muvanja od postanka sveta“.



Književnik Sabahudin Hadžialić na svečanoj inauguraciji prijema u Udruženje književnika

Srbije

U petak, 14.10.2011.g. u 11:00 sati, u Udruženju književnika Srbije u Beo-gradu je upriličeno sve-čano uručenje članske karte Udruženja književ-nika Srbije, književniku Sabahudinu Hadžialiću iz Sarajeva. Gl. i odg. ured-niku DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina, člansku kartu je uručila sekretar UKS-a, književnica Mirjana Bula-tović. Tom prilikom, izrazivši iskrenu zahvalnost za pri-jem u jedno od najstarijih udruženja pisaca sa pros-tora Balkana, Sabahudin Hadžialić je uručio poklon CD MaxMinus magazine (koji sadrži 10.000 stranica svih do sada objavljenih brojeva časopisa) i CD DIOGEN pro kultura magazin sa blizu 8.000 stranica sva tri izdanja DIOGEN-a: DIOGEN pro art, DIOGEN pro kultura i DIOGEN pro youth. Miljurko Vukadinović, bivši sekretar UKS-a i Mirjana Bulatović su se zahvalili na poklonu naglasivši da očekuju nastavak dosadašnje uspješne saradnje sa našim magazinima. U susretu sa operativnim urednikom KNJIŽEVNIH NOVINA iz Beograda, Branislavom Veljkovićem, Hadžialić je razmijenio knjige i CD-e uz izraženu želju za uspostavom i uobličavanjem odgovarajuće saradnje dva časopisa. Branislav Veljković je na-javio predstavljanje DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina u jednom od narednih brojeva KNJIŽEVNIH NOVINA, dok je naš urednik najavio predstavljanje KNJIŽEV-NIH NOVINA u sarajevskim časopisima. Naš urednik se susreo i sa Ivanom Lazarevićem, Generalnim sekretarom Sprskog bibliofilskog društva gdje je, uz uručenje navedenih CD-eova, dogovorena saradnja naših magazina sa ovim Društvom. U 12:00 sati, u svečanoj, velikoj sali Udruženja književnika

Srbije je održan VELIKI ČITALAČKI ČAS, odnosno pred-stavljanje književnih reminiscencija novoprimljenih članova Udruženja književnika Srbije. Predstavljeni su: Miroslav Kusmuk, Vasiljka Marić, dr Mila

Medigović Stefanović, Slobodanka Mitrović, Dobrana Miljanić, Danica Nikolić Niko-lić, Sandra Ristić Sto-janović i Sabahudin Hadžialić. Uvodnu riječ je vodio Miljurko Vukadinović, dok je Mirjana Bula-tović pročitala i poz-dravno pismo jednog od članova Komisije za prijem novih književ-nika u Udruženje, književnika Ljubomira Ćorilića iz Loznice, koji je zaželio dobro-došlicu novo-primljenim kolegama.



122

Nastavak sa str. 121.



MaxMinus...VIJESTI/VESTI/NEWS

FESTIVAL POEZIJE, TETOVO, MAKEDONIJA, 21-23.2011.g.

Zamjenica gl. i odg. urednika DIOGEN pro kultura

magazina, Samira Begman i

gl. i odg urednik, Sabahudin Hadžialić u Makedoniji 21.10.

- 23.10.2011.

XV Međunarodni festival poezije "DITËT E NAIMIT"

20.10.-23.10.2011. Učestvuju/Partricipate:

Craig CZURY (SHBA-USA) Ivan ANTONOVSKI

(MAQEDONI_MACEDONIA) Mohammed el AMRAOUI (MAROK / FRANCË/

FRANCE) Ag Apolloni (KOSOVË/KOSOVO) Ana BAGËRJANA (UKRAINË) Jan BAEKE (HOLANDË/NETHERLAND) Samira BEGMAN (ZVICER/SWITZERLAND) Richard BERENGARTEN (ANGLI/ENGLAND) Silke Liria BLUMBACH (GJERMANI/

GERMANY) Charles FLORES (MALTA) Shaip EMËRLLAHU (MAQEDONI/

MACEDONIA) Sabahudin HADŽIALIĆ (BOSNJË DHE HER-

CEGOVINË/BOSNIA AND HERZEGO-VINA)

Lulëzim HAZIRI (MAQEDONI/MACEDONIA) Delvina KËRLUKU (MAQEDONI/

MACEDONIA) Nevena KOKANOVIÇ (SERBI/SERBIA) Marianne LARSEN (DANIMARK/DENMARK) Krystyna LENKOWSKA (POLONI/POLAND) Xhuzepe NAPOLITANO (ITALI/ITALY) Ekrem AJRULI (MAQEDONI/MACEDONIA) Subhransu PANDA (INDI(INDIA) Hristo PETRESKI (MAQEDONI/

MACEDONIA) Diti RONEN (IZRAEL/ISRAEL) Salajdin SALIHU (MAQEDONI/MACEDONIA) Kristiana STANKOVA (BULLGARI/

BULGARIA) Haxhi SHABANI (MALI I ZI) Primo SHLLAKU (SHQIPËRI/ALBANIA) Agron TUFA (SHQIPËRI/ALBANIA) Ndue UKAJ (KOSOVË/KOSOVO) Gustavo VEGA (SPANJË(SPAIN) Kozeta ZYLO (SHQIPËRI/SHBA- ALBANIA/

USA)

Posljednjeg dana Festivala pjesnici Svijeta su bili u posjeti Bektaši tekiji u Tetovu, uz održavanje svečane večeri posve-ćene MERIDIJANIMA POEZIJE. Na ulazu u veliku dvoranu Kulturnog centra u Tetovu, gdje je održano svečano veče, bosanskohercegovačke autore Sa-bahudina Hadžialića i Samiru Begman je dočekala njegova ekselencija, Ambasador Bosne i Hercegovine u Makedoniji, gosp. Milan Balaban. Izrazivši zadovoljstvo prihvaćanjem poziva koji mu je uputio književnik Hadžialić, ambasador je, u razgovoru sa našim autorima, naglasio kako je poezija u konačnici vezivna nit koja povezuje ljude sa svih strana svi-jeta usmjeravajući napore kao objedinjavanju lirike i poruke koju bi svi trebali slušati - Poruke mira, ljubavi i tolerancije. Ambasador je također rekao da je imao namjeru doći i prve večeri na otvaranje Festivala, ali da je to odgodio za završnu večer, jer naši autori (zbog obaveza gl. i odg. ured-nika naših magazina u Ljubljani) nisu mogli prisustvovati otvaranju Festivala. Sabahudin Hadžialić se zahvalio ambasadoru na dolasku riječima kako je čast biti u društvu sa diplomatom koji po-država građane Bosne i Hercegovine u predstavljanju kul-turnih vrijednosti van svoje države, dok je Samira Begman čitanje svoje poetike upravo posvetila uvaženom gostu. Ovim činom predanosti podršci književnicima iz BiH se pridružio i Ambasadoru Jakobu Finciju koji je januara mjeseca bio na predstavljanju autorske poetike Sabahudina Hadžialića i Samire Begman u Cirihu, Švajcarska. Večer naziva “Meridijani poezije” je bila još jedna prilika da se građani Makedonije upoznaju sa šarolikošću poetskog izraza sa svih strana svijeta. Istu večer su dodijeljene i nagrade Festivala

Književna nagrada “Menada” Književna nagrada “Oeneumi” Književna nagrada “Qiriu i Naimit” Uz predstavljanje počasnih članova Međunarodne književne manifestacije “Ditët e Naimit”. Nagrađeni autori su : Giuseppe Napolitano, Diti Ronen, Ndue Ukay, Gustavo Vega i Richard Burns.

124

http://diogen.weebly.com/xv-edition-of-the-international-poetry-festival-diteumlt-e-naimit-2010-23102011.html




125

Nastavak sa str. 124.



MaxMinus...VIJESTI/VESTI/NEWS 126




Iz štampe 1.11.2011.g. izlaze, u prevodu/prepjevu, tri nove knjige književnika Sabahudina Hadžialića:

I - Džepna knjiga aforizama - Odabrani aforizmi Sabahudina Hadžialića pod nazivom "Aforizmi" u prevodu/prepjevu na italijanski jezik od strane jednog od najpoznatijih pjesnika iz Italije - Giuseppe Napolitana, u izdanju La stanza del poeta iz Formia/Gaete u Italiji. U knjizi su aforizmi na bosanskom/srpskom/hrvatskom, engleskom i italijanskom jeziku. Prvih 50 kopija je sa potpisom autora. Info: http://sabihadzi.weebly.com/aforismi-italia.html II - Knjiga poezije "Prosjaci uma" (objavljena u BiH 2003.g.) Sabahudina Hadžialića u prevodu/prepjevu na njemački jezik od strane pjesnikinje iz Švicarske/Švajcarske, Samire Begman (Zamjenica gl. i odg. urednika DIOGEN pro kultura magazina i član redakcije MaxMinus magazina) - Ilustracije u knjizi od strane likovne umjetnice iz Austrije, Hannelore Greinecker Mo-rocutti (predstavljena u broju 6. DIOGEN pro art magazina, januara/siječnja 2011.g.). Prvih 5o kopija je sa potpisom autora. U knjizi su pjesme na bosanskom/srpskom /hrvatskom i nje-mačkom jeziku. Info: http://sabihadzi.weebly.com/gedichte-switzerland.html Izdavač DHIRA, Kusnacht, Švicarska/Švajcarska.

III – Odabrane, prevedene/prepjevane pjesme iz objavljenih šest knjiga poezije (BiH, Francuska) Knjiga poezije "POEZIJA - odabrane pjesme" Sabahudina Hadžialića u prevodu/prepjevu na engleski, francuski (Athanase Vantchev de Thracy, Fatima Pirić, Christiane Dupont, Edouard d'Aoust, Faris Rujanac), italijanski (Giuseppe Napolitano), špan-ski (Simeón Barroso, Inma Gomila) i albanski (Silke Liria Blumbach) jezik - odabrane Ilustracije u knjizi od strane likovne umjetnice iz Bosne i Hercegovine, Esme Sma-jlović (predstavljana u broju 7. DIOGEN pro art magazina, janu-ara/siječnja 2011.g.) kao i likovnih umjetnika iz Francuske: AN-NIE, Jean-Paul MINOT, PAT, ZAV. Info: http://sabihadzi.weebly.com/english-italian-french-spanish-albanian.html

Izdavač DHIRA, Kusnacht, Švicarska/Švajcarska.

On 1.11.2011. will be published, as translated ones, three new books of the writer, Sabahudin Hadžialić:

I - Pocket book of aphorisms - Selected aphorisms of Saba-hudin Hadžialić within pocket book...published by La stanza del poeta from Formia/Gaeta, Italy. Aphorisms were translated in Italian by the side of one of most famous Italian poets - Giuseppe Napolitano. In the book aphorisms were published in Italian, English and Bosnian/Serbian/Croatian language. First 50 copies with the signature of the author. Info: http://sabihadzi.weebly.com/aforismi-italia.html II - Book of poetry "Beggars of the mind" (Published in BiH in 2003.) of the author Sabahudin Hadžialić with the translation in German language by the side of Swisse poet, Samira Begman (Deputy editor in chief of DIOGEN pro culture magazine and Member of the Editorial board of MaxMinus magazine) - Illus-trations in the book by the side of the artist Hannelore Greinecker Morocutti (presented within the issue No 6. of DIO-GEN pro culture magazine, January 2011.). In the book poems are in Bosnian/Serbian/Croatian and German language. Info: http://sabihadzi.weebly.com/gedichte-switzerland.html Publisher: DHIRA, Kusnacht, Switzerland. III - SELECTED - TRANSLATED - POEMS FROM SIX PUBLISHED BOOKS OF POETRY

(Bosnia and Herzegovina, France) Book of poetry "POETRY - selected poems" of the author Sabahudin Hadžialić translated in English, French ( Athanase Vantchev de Thracy, Fatima Pirić, Christiane Dupont, Edouard d'Aoust, Faris Rujanac), Italian (Giuseppe Napolitano), Spanish (Simeón Barroso, Inma Gomila) and Albanian (Silke Liria Blumbach) language - selected illustrations in the book by the side of artist from Bosnia and Herzegovina (presented in No 7. of DIOGEN pro art magazine, January 2011) as well as artists from France: ANNIE, Jean-Paul MINOT, PAT, ZAV. In book the poems are in Bosnian/Serbian/Croatian and French, English, Italian, and Spanish language. Publisher: DHIRA, Kus-nacht, Switzerland. Info: http://sabihadzi.weebly.com/english-italian-french-spanish-albanian.html




Sa promocije romana za djecu i mlade: ratovanje moje porodice, autora Vladislava Pavićevića

odrzana u oktobru 2011 u Dvorcu Kralja Nikole u Baru. O ROMANU SU GOVORILI:

Špiro Niković general u penziji, priče iz romana su čitale učenice OŠ Anto Djedović Bar, članice literalne sekcije.

Veće je provedeno u toploj i veoma zanimljivoj atmosferi na radost ucesnika ove promocije i autora romana.

mnogi su rekli da bi takvih susreta trebalo da bude sto više.




More than 15 languages

300 pages 80 authors Poems, stories, reviews, essays

300 stranica 80 autora

Pjesme, priče, eseji, prikazi,

osvrti 2009/2010

Iz štampe je izašao PRVI BROJ DIOGEN pro kultura GODIŠNJAK-a (sa autorima predstavljenim na 15 jezika na stranicama... formata A4 na 300 stranica). Obzirom da objavljivanje GODIŠNJAKA na bilo koji način ne finansiraju ili podržavaju bilo koje institucije države Bosne i Hercegovine, ili privatni namjesnici- tajkuni, ovo je pionirski pokušaj da pronadjemo čovjeka unutar kulturnih nadanja, a da istovremeno nismo dužni nikome zahvalnost do samim autorima, koje smo predstavili u našem magazinu online na http://diogen.weebly.com/ tokom perioda septembar 2009-septembar 2010 (više od 80 autora) Cijena po izlasku iz štampe ovog magazina/knjige koji objavljujemo uz pomoc Izdavačke kuće DHIRA, Kusnacht, Švajcarska (ustupljen ISBN code bez naknade) je 20 KM za BiH, odnosno 10 Eura/Evra za sve vas koji se nalazite van BiH. Poštarina se dodaje na navedenu cijenu (unutar BiH dobijate magazin sa plaćanjem po prijemu dok, ako ste van BiH - prvo izvršite uplatu na naš račun, a zatim vam dostavimo poštom vaš primjerak magazina). Dakle, sada se magazin može naručiti po navedenoj cijeni za jedan primjerak. Narudzbe na [email protected]

From the printing just came out the very First issue of DIOGENES pro culture YEARBOOK ANNUAL )of 300 pages in A4 format..with mor ethan 15 languages involved).. Since the publishing of DIOGENES pro culture magazine YEARBOOK ANNUAL in any way was not funded or endorsed by any of the institutions of Bosnia and Herzegovina, neither of any of private reagent-tajcoon, this is a pioneering attempt to find the human being within the cultural hopes and at the same time we are not obliged to anyone except to express gratitude to the authors themselves - to you - whom we presented in our magazine online at http://diogen.weebly.com/ during the period September 2009-September 2010 (more than 80 authors). Price per press individual issue of the magazine / book, published by Publishing House Dhira, Küsnacht, Switzerland (referred ISBN code free of charge) is 20 KM or 10 euro / euro for all of you who are outside of BiH. Postage is added at the listed price (If you are outside of BiH, first you do the payment on our account and after that we are sending you the copy of magazine/book). So, now the magazine can be ordered at a specified price, from one or more copies. Orders on: [email protected]

151



MaxMinus...VIJESTI/VESTI/NEWS ZASTUPLJENI AUTORI U PRVOM BROJ DIOGEN pro

kultura GODIŠNJAK– štampano izdanje na 300 stranica A4 formata 2009/2010.

Autori predstavljeni u prvom broju štampanog Godišnjaka DIOGEN pro kultura magazina 2009/2010. Poezija: Goran Vrhunc, Sanja R. Petrović, Zorica Šentić, Dejan Đorđević, Vojko Rebula, Slobodanka Boba Đuderija, Samir Tahirović, Samira Begman Karabeg, Gordana Knežević, Nihad Mešić River, Aleksandra Čirkin, Mirzeta Memišević, Nermina Omerbegović, Spasoje Milovanović, Bogdanka Rakić, Danja Đokić, Adi Jašarević, Ivana Stanisavljev, Biljana Diković, Elvedin Nezirović, Majo Danilović, Faruk Šehić, Tatjana Debeljački, Milo Jukić, Olivera Milojković Opresnik, Alan Pejković, Kate Jovanovska, Elvis Huremović, Jasminka Pitić, Sanja Ž. Nedeljković, Enes Topalović, Svetlana Matić, Ermin Čelenka Skoromanin, Sanela Kuko, Petar Pismestrović, Halyna Krouk, Tanja Milojević, Mensur Ćatić, Branka Dojkić, Senada Smajić, Božo Popadić, Ozrenka Fišić, Tomislav Dretar, Milica Blagojević Janković, Biljana Gajić, Gordana Stojkovska, Milka Vujnović, Katarina Kiković Jović, Ružica Blagojević, Slavica Anisija Blagojević, Ljubica Vukov Davčik, Blanka Alajbegović, Petar Milić Periša, Jasmina Šušić, Vjekoslav Vukadin, Vanja Gredelj, Tanja Stupar Trifunović, Slobodanka Živković, Ivo Mijo Andrić, Branka Zeng, Elizabeta Stojanovska, Vesna Konc Marjanović, Ibrahim Spahić, Mirjana Marinković, Boris Staparac, Vesna Hlavaček, Zoran Matić Mazos, Sabahudin Hadžialić, Slobodan Žikić, Radmilo V. Radovanović, Jasmin Hasanović, Anto Stanić, Belma Malkoč, Josip Kurevija. Proza: Boris Staparac, Vida Nenadić, Andrej Glišić, Stevo Basara, Siniša Stojanović Sinister, Marko Car, Majede Motalebi, Anto Zirdum, Mustafa Smajlović, Ivan Despotović, Jasmina Hanjalić, Marija Fekete Sullivan. Esej: Sabahudin Hadžialić ART: Pablo Picasso, Degas, Merad Berber, Salvador

Dali, Boris Staparac, Siniša Stojiljković, Đuro Politika, Zlata Bela, Zoran MatićMazos, Predrag Milovanović, Broko Blagić, Bosiljka Bokica Opačić, Đorđe Beara, Božidar Bošković, Boris Ptrački, Đura Šefer Sremac, Julian MacDonald, Tatjana Dojčinović, Nathan Ryan, Kandinsky, Chagall, Renoir, Andy Warhol, majede Motalebi, Ivana Živić, Botichelli, Monet, Bruegel, Cezanne, Deoning, Bosch, Klee, Biljana Zarubnica, Magritte, Sue Bond, Seurat, Masson, Derain, Dimitrije Popović, Hazim Čišić, Broko Sainović, Dragica Cvek Jordan, Zlata Labrović, Edo Murtić, Leonardo Da Vinči, Rick Van Der Meiden, Stojan Aničić, Jakov Bratanič. Mladen Čulić, Rudi Milat, Tamara Mikler, Željko Lapuh, Tihomir Čulić, Josip Bifel, Rudi Milat , Vlado Jakelić, Slavko Tomerin, Miljenko Bengez, Henri Marisse, Zdenko Velčić. ...još su tu i Konkursi...Najave...Knjige...Prikazi

152



1.11.2011.

PREDSTAVLJAMO KNJIGE

INFORMATION

I mnoštvo, mnoštvo

interesantnih tekstova....

James Gaery WWW stranica

Konkursi

MaxMinus plus Specijalno

Pavle Popović bira za vas...



PREDSTAVLJAMO KNJIGE 145




149



Recenzije, uređivanje knjiga, organizacija predstavljanja, PR, WWW predstavljanje, DTP

Sabahudin Hadžialić, književnik i slobodni novinar

Samostalni umjetnik http://sabihadzi.weebly.com

E-mail: [email protected] ; [email protected]



Predstavljamo WWW stranicu Jamesa Gearija, sigurno jednog od najpoznatijih aforističara ne samo u SAD-u već i u cijelom svijetu. We are presenting WWW site of James Geary, one of the most famous

aphorist not only in USA but also in the World. http://jamesgeary.com/

154



Konkurs-natječaj za karikaturiste

MaxMinusijada

Pozivamo sve zainteresirane

karikaturiste, profesionalce i amatere, na prvi digitalni konkurs za karikaturu

MaxMinus-a, drugi prvoga nedjeljnog elektronskog časopisa za političku satiru,

humor, karikaturu i strip na Balkanu (http://maxminus.weebly.com ).

Pravo sudjelovanja imaju svi građani svijeta, bez obzira na rasu i boju kože,

vjersku i stranačku pripadnost, spol i dob. Jedini uvjet su originalne karikature ( ne

plagijati) u digitalnoj formi.

Tema: 1) Ravnopravnost ( medju narodima, ljudima, spolovima itd)

2) Portret karikatura (slobodan

izbor)

Nagrade: Prvonagradjene karikature u svakoj kategoriji dobit ce diplomu i objavljivanje u specijalnom broju

DIOGEN pro-art magazina (http://diogen.weebly.com ) sa četrdeset radova

prvonagrađenih autora za svaku od navedenih tema;

Drugo i trece nagradjeni dobijaju diplome MaxMinusijade;

Junior nagrade, za karikaturiste

mlađe od 18 godina - diploma

Broj radova: maksimalno pet

Format: A4, 200dpi,

Datum za prijem radova: 15. Novembar 2011.

Rezultati će biti objavljeni u

decembarskom broju Maxminusa

Radove ce procijeniti strucni ziri

Uz radove treba poslati naziv karikatura, godinu nastanka, kracu biografiju i sliku ili autokarikaturu, e- mail adresu i kucnu

adresu i broj telefona.

Radovi se primaju na adresu Maxminusa i autora konkursa.

E-mail

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

Info: http://maxminus.weebly.com/maxminusijada-2011.html

Call

The competition- for cartoonist

MaxMinusijada

We invite all interested cartoonist,

professionals and amateurs, to join the first digital competition for cartoons of

MaxMinus, the second of the first magazine for political satire, humor,

cartoon and comic on Balkan peninsula (http://maxminus.weebly.com ).

Eligible to participate are the citizens of

the world, regardless of race and skin color, religion and party affiliation,

gender and age. The only requirement of the original cartoons (no plagiarism) in

digital form.

Topics: 1) Gender (among nations and people, gender, etc)

2) Portrait of a caricature (free choice)

Awards: winning cartoons in each

category will receive a certificate and publication in a special issue DIOGENES

pro-art magazine (http://diogen.weebly.com ) published forty

works of the one who wis the first prize by each of these topics;

The second and third places will be awarded with diploma of

MaxMinusijada; Junior Prize, for the cartoonist

to 18 years old - Diploma

Number of papers: a maximum of five

Format: A4, 200dpi,

Date for receipt of papers: 15th November 2011.

Results will be published in the December issue of Maxminus

Works will evaluate the expert jury

Along with the works need to send the

name of the cartoon, the year of origination, short biography and a

picture or caricature of yourself, e-mail address, home

address and phone number.

Papers should be sent to the address Maxminusa and by

competition. authors

E-mail [email protected]

[email protected]

[email protected]

petar.pismestrovic @ chello.at

[email protected]

Info: http://

maxminus.weebly.com/maxminusijada-

2011.html

155



"Humour a Gallarate" International Cartoon Contest

Grand Prix 'Marco Biassoni' 30 Ottobre – 13 Novembre 2011

La 17^ edizione della Rassegna Umoristica è organizzata dalla Pro Loco a scopi culturali, per testimoniare i notevoli contenuti creativi del pensiero e della grafica umoristica, che contribuiscono non poco allo sviluppo della socialità consapevole, innovativa, pluralistica e tollerante. La Pro Loco allestirà la Rassegna Umoristica nella prestigiosa sede del Museo Arte Gallarate "MAGA" www.museomaga.it In collaborazione con: "MAGA" Museo Arte Gallarate, FanoFunny per la Sezione Internazionale, Provincia di Varese, Amministrazione Comunale Gallarate, Fondazione Culturale "1860 Gallarate Città",Circolo Culturale Gallaratese, Associazione Nazionale Umoristi Regolamento 1) Il concorso è aperto a tutti i cartoonists, vignettisti, caricaturisti, illustratori e grafici professionisti del mondo e articolato in 3 sezioni (Grafica, Satira, Caricatura) 2) Temi: H2O | Tema libero Sezioni A) Grafica | B) Satira > H2O Sezione C) Caricatura > Tema libero È possibile partecipare in tutte le sezioni. 3) Entrate: max. 3 opere. Le opere devono essere in originale e accompagnate dalla scheda di partecipazione, biografia, foto o caricatura dell'autore. Ogni opera dovrà essere firmata dall'autore e dovrà riportare sul retro i dati completi dell'autore (nome, cognome, indirizzo...). L'Autore è tenuto ad indicare la sezione per ciascuna opera. 4) Formato: A4 (21 x 29,7 cm) 5) Tecnica: libera (da indicare sul retro dell’opera). Stampe digitali di opere realizzate con il PC saranno accettate solo se firmate e numerate dall'autore. Fotocopie delle opere non saranno accettate. Le opere inviate in formato digitale - via email o supporto informatico - non saranno valutate per l'assegnazione dei vari premi del Grand Prix "Marco Biassoni, ma solo per l'esposizione e per il catalogo. 6) Scadenza: 3 Ottobre 2011 (farà fede il timbro postale) 7) Premi: la Giuria assegnerà i seguenti premi: Grand Prix "Marco Biassoni" alla migliore opera in assoluto tra le sezioni Grafica e Satira (tema “H2O”). 1° Premio | Premio speciale della Giuria | 5 Menzioni speciali per ogni sezione (Grafica, Satira, Caricatura) Premio speciale Osvaldo Cavandoli "Cava" (creatore del celebre personaggio “La Linea”) alla migliore opera tra tutte le sezioni che coniughi la bellezza del contenuto umoristico, satirico o caricaturale con la massima essenzialità dell'esecuzione grafica. 8) Esposizione: 30 Ottobre – 13 Novembre 2011 presso il Museo Arte Gallarate "MAGA". Cerimonia d'inaugurazione: 30 Ottobre 2011 alle ore 11 9) Catalogo: ogni autore selezionato riceverà una copia in omaggio 10) Proprietà e diritti: l'Organizzazione si riserva i diritti di riprodurre le opere su catalogo, giornali o manifesti per la promozione del concorso e di organizzare esposizioni con una selezione di opere in altre località in Italia e all'estero. Tutte le opere non saranno restituite e saranno incluse

nella " Humour Gallarate Collection ". Con la sua partecipazione, l'autore accetta le regole e il regolamento del concorso e le decisioni della Giuria. Le opere devranno essere inviate a: Pro Loco Gallarate Vicolo del Gambero n. 10 21013 Gallarate (VA) ITALIA

"Humour a Gallarate" 2011 International Cartoon Contest

Grand Prix 'Marco Biassoni'

SCHEDA DI PARTECIPAZIONE

COGNOME________________________________ NOME ___________________________________ INDIRIZZO________________________________ C.A.P. _________ CITTA’ ____________________ TELEFONO ________________________________________ E-MAIL ________________________________________

□ SEZIONE GRAFICA/CARTOON

NUMERO DI OPERE __ □ SEZIONE SATIRA

□ SEZIONE CARICATURA

NOTE BIOGRAFICHE:

_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ _________________________________________ _________________________________________

TEMA: " H2O "

156



PREDMET: KONKURS ZA DODELU KNJIŽEVNE NAGRADE MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINJA ODBOR KNJIŽEVNIH SUSRETA „MILICI U POHODE",ZAVODA ZA KULTURU VOJVODINE, NA SEDNICI OD 2. JUNA 2011. GODINE, DONEO JE ODLUKU DA, PREMA ODREDBAMA PRAVILNIKA O DODELI KNJIŽEVNE NAGRADE „MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINJA" (PRAVO UČEŠĆA IMAJU SAMO ŽENE, PESNIKINJE), RASPIŠE: KONKURS ZAVOD ZA KULTURU VOJVODINE, RASPISUJE KONKURS ZA DODELU KNJIŽEVNE NAGRADE „MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINJA". „NAGRADA JE USTANOVLJENA KAO JAVNO PRIZNANJE PESNIKINJI, ZA KNJIGU POEZIJE OBJAVLJENE NA SRPSKOM JEZIKU, IZMEĐU DVA KNJIŽEVNA SUSRETA." KONKURS JE OTVOREN DO 31. OKTOBRA 2011. GODINE. ZAINTERESOVANI DOSTAVLJAJU PET PRIMERAKA KNJIGE NA ADRESU: ZAVOD ZA KULTURU VOJVODINE, 21 000 NOVI SAD, VOJVODE PUTNIKA 2, SA NAZNAKOM „ZA KNJIŽEVNI KONKURS MSS". PRIMERCI DOSTAVLJENIH KNJIGA NE VRAĆAJU SE AUTORU, ODNOSNO PREDLAGAČU. UZ KNJIGE, NEOPHODNO JE DOSTAVITI KRATKU BELEŠKU O AUTORU. S POŠTOVANJEM, PREDSEDNIK ODBORA DIREKTOR DR ZORAN ĐERIĆ, S.R. TIBOR VAJDA, S.R.

***

KAMPÜSTEN DÜNYAYA DERGİSİ (FROM THE CAMPUS TO THE WORLD JOURNAL)

INTERNATIONAL CARTOON CONTEST

(12th September - 12th November, 2011)

The world has been witnessing to a tragedy. Whereas there are people who suffer obesity as a result of their nonsensical eating habits, a shock-ing number of people cannot obtain even the essential nutrients to sur-vive, struggle against hunger, and die out of hunger. This contest is or-ganized to point the severity of that miserable situation that taking place in the region of Ummah of Islam, and especially in the countries that are subjected to imperialism in the recent years.

The Theme of the Contest: “HUNGER, OBESITY and DEATH” Conditions of Accession: 1. The contest is free for all; there is no age restriction. 2. The productions that are taking part in the contest should not have been in any other competition or published in anywhere before. 3. Participants can join the contest with one or more productions. 4. Participants are free to use any technique (black-and-white or col-ored) that is proper for their own style. 5. Productions must be in size of A3 or A4 sheets. Any production that does not meet this requirement will not be taken under review.

6. Cartoons must be in ‘JPEG’ format and must be at least at ’300 dpi’ resolution. 7. The cartoons that are noticed/known by the jury as the same or resembling to another caricaturist’s work or belong- ing to another artist will not be taken under review. The responsible for all kinds of disputes and claims of plagiarism are the partici-pants themselves. 8. The cartoons taking part in the contest will not be handed back. The rights of printing, publication and usage belong to From the Campus to the World Journal. 9. Participants joining the contest will be consid- ered as they accept the conditions listed above. Jury:

Hasan Aycın; Caricaturist Turan Dertli; Caricaturist Dağıstan Çetinkaya; Caricaturist Yusuf Kot; Caricaturist

Awards: First prize: iPad Second prize: iPhone Third prize: Notebook Honorable mension Jury’s special award The ten cartoons that rank in the contest will gain the right to be published in the From Campus to the World Jour- nal. The way to join the contest: The cartoons should be sent to the following website in the digi-tal me-

dia: [email protected] Participants should add ‘Name – Last Name – Phone Number – Adress’ information to their e-mail when they send their cartoons. Dates: Deadline : 12th November, 2011 Results : 17th November, 2011 Results or the contest will be announced at the website of http://www.facebook.com/kampustendunyayadergisi NOTE: All the bringing obtained from the contest will be employed for the benefit of Africa. If you have any questions or for more information about this contest please contact [email protected]

157



Italy & Bosnia and Herzego-vina

International Poetry Competi-

tion “SEEKING FOR A POEM”

You are invited to submit a poem for the International Poetry Com-petition “SEEKINGFOR A POEM”, organized by the Asso-ciation’ La Stanza del Poeta’ from Formia/Gaeta (Italy) and DIO-GEN pro culture magazine from Sarajevo (Bosnia and Herzego-vina). Please read ‘How to Guide’ bel-low. Step One (1) Submit one poem of your choice and your short Biography, in-cluding your photo ((color and/orblack‐white, 300 dpi, format1200 x 800 pixels) by 30/10/2011. Submission should be sent to [email protected] . The re-sults will be published by 31/1/2012. Please note that you are required to provide a valid email address. All communications with you will be exclusively in writing and via email. It is important that you keep your email address valid and active during the selection process so that we can communicate with you. Step Two (2) Your poem will be evaluated by our judges: poets Giuseppe Na-politano from Italy and Saba-hudin Hadžialić from Bosnia and Herzegovina. Having read and as-sessed your poem, the judges will make a decision to either publish

it or decline publication. Step Three (3) The poems selected for publi-cation will be uploaded on the competition website and the top three poems will be announced. All contestants are invited to visit the website and review the results. Step Four (4) The top three poems will be also announced on web site of the Association’ La Stanza del Poeta ‘ and DIOGEN pro culture maga-zine and published in the annual DIOGEN pro culture magazine No. 2. edition in February 2012. The winners will be offered the opportunity to be the judges for the next year’s competition. Each winner will be presented with the opportunity to publish 20 poems of their choice in the sec-ond edition of DIOGEN pro cul-ture magazine. We would like to thank you in ad-vance for your devotion to the de-velopment of creative writing en-deavors Additional Contest Information Who is Eligible? Poets of all ages are eligible and all styles of poetry are acceptable. How and When to Submit? We ask that you submit your writings by November 30, 2011. Submissions are accepted via email to [email protected] Submission Requirements Poems must be original works. Poems should be submitted in English, or the English translation

should accompany the original The poet's full name a n d email address must be p r o -vided. The poet must be a b l e to be notified via email if their poem has b e e n selected for publication. Guidelines The judges will be l o o k -ing for originality, rhythm, rhymes, and audience appeal. The judges will be l o o k -ing for poet’s pas- s i o n about the subject topic of the poem or a novel a p -proach to every day topics.

http://diogen.weebly.com http: stanzadelpoeta.wordpress.com/



RODITELJSKA PAŽNJA....vicevi...pripremio Pavle Popović...dio SEDAMANAESTI 343 Ko je izmislio triatlon? - Cigani. Išli na kupanje peške, okupali se i vratili se kući s biciklom. 344 Mujo: - "E jest fino jebavati !" Suljo: - "Odkud ti znaš ?" Mujo: - "Pričo mi jedan što je gled'o !" 345 Štef je došao kod doktora te predao zdravstvenu knjižicu i čeka. Poslije nekog vremena izlazi medicinska sestra i pita Štefa: - "Šta Vas boli ?" Štef: - "Kurac !" Sestra: - "Nemojte biti bezobrazni, meni recite da vas boli grlo, a doktorici što vas stvarno muči !" Doktorica ga naruči na kontrolu za pet dana. Poslije pet dana dolazi Štef te ga sestra ponovno pita: - "Što Vas boli !" Štef uljudno odgovori: - "Grlo !" Sestra: - "Kad gutate !" Štef: - "Ne, kad jebem !" 346 Rođen sam u Srbiji, od toga ću i da umrem! 347 Šetaju Ciga i Ciganka ulicom i prolaze pored mesare, tek će Ciganka: - "Jao, mori, Cigo, što ovdej lepo miriše !" A Ciga: - "Aj' da prođemo još jedanput !" 348 Pivo, vino,votka, loza - to je naša dijagnoza! 349 Srbin, Hrvat i Bosanac odlučili da uvedu zakon samo da se smije psovati biljke voće i povrće. I pitaju oni Hrvata šta bi psovao, a on predloži: - "Čuj, ja bi vam predložil da si psujemo kajsiju, kaj je to najlakše: jebem vam kajsiju !", kaže on. Kaže Srbin: - "Slušaj bre, jesi lud, zar nije lepše da psujemo breskvu", i kaže: "jebem vam breskvu !" Kaže Bosanac: - "Jebem ja vama nanu i majčinu dušicu !" 350 Svađale se tri Ciganke čije je dijete crnje. Kaže prva: - "Moj mali se neki dan posekao, crna mu krv curila !" Na to će druga: - "Ma, nije to ništa, moj mali neki dan slomio nogu, crna kost mu izvirila !" Tek će na to treća: - "Ma, žene, moj mali neki dan prdnuo, tri dana mrak u soba !"

351 Pita sin oca Cigana: - "Babo babo, kako se oblače gaće !" A Cigo ga udari po glavi i reče: - "Kako ne znaš, žuto naprijed smeđe pozadi !" 352 Prije u Yugoslaviji kad si bio milicajac bio si galvna faca ako kazniš popa. I tako i ide pop prvu večer s biciklom kući i zaustavi ga milicajac. I kaže njemu milicajac: - "Ajde pope da mi da vidimo kočnice !" Prednja kočnica pop stane, zadnja kočnica pop stane. - "Pope doviđenja!", kaže milicajac. Drugu noć opet ide pop na biciklu kući i zaustavi ga isti milicajac pa će on njemu: - "Ajde pope da mi tebe malo zakon propitamo !" I ovaj njega pita i pop sve zna. - "Pope doviđenja !", kaže mu policajac. I treću večer pop ide opet kući i opet ga taj milicajac zaustavi i kaže on njemu: - "Aajde pope da vidimo svjetla, prednje radi,stražnje radi !" Na to će milicajac popu: - "Pope ja kad god vas zaustavim nikako da vas kaznim !" Na to će njemu pop: - "E vidiš sinko, Bog je samnom !" A na to se milicajac njemu nasmije i kaže: - "E tu sam te čeko, dvojica na biciklu !!" 353 P: Zasto je Cigo ofarbao kontejner crveno-žuto ? O: Da njegova deca misle da se hrane u McDonald-su ! 354 Na času logike, nekom đaku se omakne pa glasno prdne. Nastavnik mu kaže da izađe vani, a đak sa vrata kaže: - "Baš i nije logično !" Pita nastavnik: - "A šta nije logično ?" - "Pa to, ja prnuo i idem za kaznu na čist vazduh, a vi svi ostajete u zagađenom prostoru !" 355 Stao čovjek na semaforu kada se svom brzinom u njega zaletio Mojo. Izlazi čovjek van kreće prema Muji otvori mu vrata od auta i kaže: - "Jebem ti mater seljačku vidiš li što si učinio, jesi li ti uopće polagao vozački ispit !" Mujo mrtav hladan odgovori: - "Jesam pederu i to sigurno više puta nego ti !" 356 Grafit osvanuo na jednom zidu u Beogradu tokom NATO bombardovanja: - Kolumbo jebem te radoznala ! 357 Ide jedno društvance kroz park i naiđe na tipa kako "obrađuje" žensku u grmlju. I, momci k'o momci, moraju nešto da dobace. Tako će jedan: - "Majstore, ostavi nešto i za nas !" A tip im odvrati: - "Ne mogu, sve sam stavio !" 358

Došao Mujo u kafanu i naručio pivo. Kobar mu donese pivo i podmetač. On opet naruči i konobar mu donese pivo i podmetač. I tako on stalo naručivao i konobar mu donese uvjek pivo i podmetač. Nakon sedmog piva Mujo naruči još i osmo a konbar mu donese pivo bez podmetača. Na to će ti Mujo: - "A keksić ?" 359 Mladić i djevojka se zabavljali nekoliko mjeseci i ona mu povjeri da ga jako voli i da je spremna ići sa njim u krevet prvi put u životu. Momak sav uzbuđen, neiskusan uđe u prvu apoteku da potraži savjet i kupi prezervative, a postariji apotekar bijaše veoma ljubazan i potanko mu sve objasni. Isto veče on kupi cvijeće i zaputi se njenoj kući. Ona ga dočeka upozna sa roditeljima i prije večere kratka molitva, svi se pomoliše ali mladić ne prekida. Poslije nekog vremena njemu će šapćući djevojka: - "Nisam znala da si toliki vjernik !" A on će njoj: - "Nisam ni ja znao da ti je tata apotekar !" 360 Mujo i Suljo sjede u kafiću sa društvom kad odjedanput Mujo vidi Fatu koja je prolazila pored kafića. - "Fato !!!" Fata se i ne okreće. - "Faatooo !!!" A Fata se idalje ne trza . - "Šta je Fato ? Jebavo sam te a sad me ne poznaješ !" Na to će Fata Muji : - "Kakvo jebavanje takvo i poznavanje !" 361 Vozi čovek auto po kružnom toku na Slaviji u Beogradu i pravi već stoti krug. Stoji pandur, gleda ga. Svaki put kad prolazi pored pandura vozač zaustavi i pita pandura: - "Aaa...kako vozim??" Pandur mu kaže: - "Super voziš. Svaka čast!" Sledeći krug, opet vozač zaustavlja i pita pandura: - "Aaa...kako vozim?", i tako svaki krug. Prilikom hiljaditog kruga pita pandur njega: - "Što me pitaš stalno kako voziš? Super voziš!" - "Pa dajte mi onda već jednom vozačku dozvolu!" 362 Ševe se Mujo i Fata kad banu u sobu mali Mujica. Mujica: - "Babo š'o to radiš ?" Mujo: - "Eto sine, uvjek si želio brata pa ga ja upravo stavljam u mamu, a on će se tako nakon devet mjeseci pridružiti nama !" Drugi dan dolazi Mujo s posla kući i ugleda Mujicu kako plače. Mujo: - "Što je sine, š'o se rasplako ?" Mujica: - "Ti s' babo sinoć stavljo u nanu brata za mene, a jutros ga poštar Suljo pojeo !"

159



Sabahudin Hadžialić (7)

Odlazim u noć Mnoštvo je napisa u štampi

bosanskohercegovačkoj (kako rekoše, tzv. «bošnjačkoj») o tome kakva nas «sjajna» budućnost očekuje u narednih desetak godina.

Istovremeno, snaga pisane riječi nikako da prodre u misli pravednika koji svojim glasačkim odlukama kreiraju pretpostavke te «sjajne» budućnosti. Štrajkovi, bestidno, ničim kontrolisano, neoporezovano bogaćenje; snaga vitalnog nacionalnog interesa; vapaj boračke

populacije i siromaštvo globalnih razmjera su ta «sjajna» budućnost Bosne i Hercegovine koju već danas živimo.

I šta?! Ne mogu sebi objasniti šta smo debelo

zgriješili da nam se dešava ovakva iskreno «zgužvana» sadašnjost budućnosti.

Sjećam se oca svoga u svojim četrdesetim. Meni je tada bilo samo važno kako «skontati» neku «koku» u Gimnaziji, a njemu:... Sa četrdeset je imao pristojne prihode visokobrazovanog profesora čime je mogao sebi priuštiti slasna ljetovanja po Francuskoj, kuću na moru i bogatu trpezu...

A ja, danas, 2002.g., u svojim četrdesetim imam to što imam:... Idem u očevu kuću na more. U Francusku idem jedino ako me netko pozove o njegovom trošku. Trpeza? Ako to tako mogu nazvati- siromašno bogata baznim vitaminima....

No, nije li želja svakoga od nas da dostignemo vlastitog oca čineći njegovo sjećanje na sopstvenu prošlost bogatijim? Nije li želja činiti bolje? Nije li želja živjeti bolje?

Itekako jeste, ali na ovim prostorima to će i ostati samo želja. I onda će mi netko reći da sam jugo- nostalgičar. Ako to znači živjeti bolje, onda jesam, ali nemojte mi, sakriveni pod plaštom naciona, govoriti o boljem u zemlji gdje ta riječ polako (ali sigurno) blijedi iz rječnika svakodnevnih snovidjenja.

Uostalom, glasaj stoko! I šuti!

Ako ne slušaš, nećeš ni jesti!

“MOST” broj 147 (58)...februar/veljača 2002.g.

NAPISANO PRIJE DEVET GODINA... U ČEMU JE RAZLIKA IZMEĐU 2002. i

2011.g. ? Pitanje za milion maraka/eura/dinara/kuna

160


maxminus 40, magazin svijeta i iz cijelog svijeta drugi prvoga magazina za politicku satiru, humor,...

Documents