master rad - web1.pmf.ni.ac.rs
TRANSCRIPT
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET NIŠ
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Milica S. Tošić
Uticaj ekstrakata biljke Allium sativum L. na osmotsku otpornost eritrocita
pacova
Master rad
Niš, 2014.
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET NIŠ
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Uticaj ekstrakata biljke Allium sativum L. na osmotsku otpornost eritrocita
pacova
Master rad
Kandidat Mentor
Milica S. Tošić 55 Dr Perica Vasiljević
Niš,
Januar, 2014
UNIVERSITY OF NIŠ
FACULTY OF SCIENCES AND MATHEMATICS
DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY
Effects of plant extracts Allium sativum L. on the osmotic resistance of
erythrocytes on rats
Master thesys
Candidate: Mentor:
Milica S. Tošić 55 Dr Perica Vasiljević
Niš,
January, 2014
Najsrdačnije se zahvaljujem svom mentoru dr Perici Vasiljeviću na pomoći i vođstvu tokom
izrade master rada.
Takođe, zahvaljujem se laborantu Andrei Žabar i asistentu Mileni Aleksić na pomoći u
realizaciji eksperimentalnog rada.
Najveću zahvalnost dugujem svojoj porodici na neizmernoj podršci i razumevanju tokom
studiranja.
Sažetak
Cilj ovog rada je ispitivanje uticaja sirovog vodenog ekstrakta belog luka (Allium
sativum) i vodenog ekstrakta komercijalnih granula belog luka na osmotsku otpornost
eritrocita pacova. Koncentracije ispitivanih ekstrakata bile su: 5 mg/ml, 10 mg/ml, 15 mg/ml,
20 mg/ml, 25 mg/ml, 30 mg/ml, 35 mg/ml, 40 mg/ml, 45 mg/ml i 50 mg/ml. Za svaku
koncentraciju odreĎen je procenat hemolize merenjem absorbance na spektrofotometru na
talasnoj duţini od 540 nm nakon inkubacije ekstrakata sa eritrocitima na temperaturi od 37°C
i 25°C. Rezultati hemolitičkog testa pokazuju da postoji linearna zavisnost izmeĎu
koncentracije i procenta hemolize. Procenat hemolize je u oba slučaja znatno veći na
temperaturi inkubacije od 37°C. PoreĎenjem rezultata hemolize sirovog vodenog ekstrakta
belog luka i vodenog ekstrakta granula belog luka uočava se da sirovi vodeni ekstrakt belog
luka pokazuje znatno veći hemolitički efekat od vodenog ekstrakta granula belog luka.
Ključne reči: Allium sativum; eritrociti; hemoliza
Abstract
The aim of this stydy was to determine the efects of crude aqueous extract of garlic
(Allium sativum) and aqueous extract of commercial garlic granules on the osmotic resistance
of erythrocytes on rats. The concentrations of the tested extractс were: 5 mg/ml, 10mg/ml,
15mg/ml, 30 mg/ml, 35 mg/ml, 40 mg/ml, 45 mg/ml, 50 mg/ml. For each concentration
percentage of hemolisys was determined by using spectrophotometer at a wavelength of 540
nm and measuring absorbance after incubation of the samples at temperature of 37°C and
25°C. The results of hemolytic test showed that there is a linear dependence between the
concentration and the percentage of hemolysis. In each case the percentage of hemolysis is
considerably greater when the sample was incubated at temperature of 37°C. Comparing the
results of hemolysis observed that crude aqueous extract of garlic showed significantly greater
hemolytic effect than aqueous extract of commercial garlic granules.
Key words: Allium sativum; erythrocytes; hemolysis
Sadržaj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 1 1.1. Allium sativum ................................................................................................................. 1
1.1.1. Opis biljke ................................................................................................................ 1
1.1.2. Hemijski sastav ........................................................................................................ 2
1.1.3. Delovanje i upotreba ................................................................................................ 3
1.1.4. Dosadašnja istraţivanja ekstrakta belog luka ........................................................... 4
1.2. Krvno tkivo ..................................................................................................................... 5
1.2.1. Stvaranje krvnih ćelija .............................................................................................. 5
1.2.2. Sastav krvi ................................................................................................................ 7
1.2.3. Osmotska otpornost eritrocita ................................................................................ 11
2. Cilj rada .............................................................................................................................. 13
3. Materijal i metode .............................................................................................................. 14 3.1. Materijal ........................................................................................................................ 14
3.2. Metode ........................................................................................................................... 14
3.2.1. Priprema biljnog ekstrakta ..................................................................................... 14
3.2.2. Postupak za dobijanje eritrocita ............................................................................. 15
3.2.3. Cijanmethemoglobinska metoda ............................................................................ 15
4. Rezultati i diskusija ............................................................................................................ 17 4.1. Uticaj sirovog vodenog ekstrakta belog luka na osmotsku otpornost eritrocita pacova 17
4.2. Uticaj vodenog ekstrakta komercijalnih granula belog luka na osmotsku otpornost
eritrocita pacova ................................................................................................................... 18
4.3. PoreĎenje uticaja sirovog vodenog ekstrakta belog luka i vodenog ekstrakta
komercijalnih granula belog luka na osmotsku otpornost eritrocita pacova ........................ 20
5. Zaključak ............................................................................................................................ 22
6. Literatura ............................................................................................................................ 23
1
1. Uvod
Već godinama beli luk je poznato terapeutsko i profilaktičko sredstvo pa je predmet
brojnih istraţivanja. Široko se upotrebljava kao dodatak hrani i ima vrlo povoljne efekte na
zdravlje zahvaljujući bioaktivnim komponentama koje sadrţi.
1.1. Allium sativum
1.1.1. Opis biljke
Allium sativum L. – beli luk, češnjak (Slika 1.) je biljka iz familije Alliaceae. Mladi
beli luk je zeljasta biljka visine od 20 - 40 cm, s lukovicom jakog mirisa i ljutog ukusa.
Listovi su izduţeni, pljosnati, uzani, koţasti i završavaju se šiljkom. Svi učestvuju u stvaranju
čena sa membranskom koţicom. Cvetovi su beli ili ruţičasti na dugim drškama, grupisani u
prost terminalni štit, koji se otvara pre cvetanja. Cvet je sastavljen od tri čašična i tri krunična,
slobodna i trajna listića. Plod je tropregradan sa tri šava i tri loţe koje nose po dva semena.
Seme je uglasto i tvrdo, crno, albumen mesnat. Biljka je dugovečna svojom glavicom (bez
rizoma), prostom ili obavijenom sa desetak čena, jajastih, duguljastih, stisnutih sa strane,
malo savijenog i obloţenog opštim omotačem. Cveta od juna do avgusta (Sarić, 1989).
Kao droga se koristi sveţa ili osušena lukovica gajenih biljaka. Ubiranje se obavlja
kada je nadzemna masa zelena, a luk je u početnoj fazi poleganja. Jesenji beli luk se vadi u
prvoj dekadi jula, a prolećni krajem jula. Smatra se da potiče iz centralne Azije odakle se
raširio i u područje Sredozemlja, gde se kao jedna od najstarijih kulturnih biljaka gaji još od
pre 5-7 hiljada godina. Sve je veća potraţnja trţišta za proizvodima od belog luka. Flekice od
belog luka, prah od belog luka, ulje belog luka i sok od belog luka su neke od obraĎenih formi
belog luka koje se koriste u prehrambenoj industriji. TakoĎe se prave i kapsule i tablete belog
luka i ovi proizvodi imaju trţište zbog svojih značajnih medicinskih vrednosti. Visoki sadrţaj
2
suve materije u belom luku čini ga pogodnim za sušenje, te proizvodnju praha i granula
(http://www.tehnologijahrane.com/enciklopedija).
Slika 1. Allium sativum L.
1.1.2. Hemijski sastav
Beli luk u sveţem stanju prosečno sadrţi: 62% vode, 5-6% proteina, 30% ugljenih
hidrata, 0,15% masti, 0,1-0,36% etarskih ulja, zatim razne enzime (alinaza, arginaza,
mirozinaza, peroksidaza, tirozinaza, dezoksiribonukleaza), holin, jod, tragove urana, vitamine
B grupe, vitamin C, amid nikotinske kiseline, provitamin A, mineralne materije u tragovima:
kalijum, gvoţĎe, mangan, cink, bor, bakar, kobalt, kalcijum, molibden, fosfor, selen i dr.
Pored navedenog, u belom luku ima i malo saponina, flavonoida i drugih sastojaka. Nema
skroba već sadrţi polioze slične inulinu. Sumpor je u belom luku vezan u derivatima
alkilcisteina, u sulfidima, alkilpolisulfidima i aminokiselinama. Beli luk sadrţi 11-35 mg/100
g sumpornih jedinjenja, derivata cisteina (Kovačević, 2004).
Sumporna jedinjenja u belom luku su odgovorna kako za njegov opor miris, tako i za
njegova lekovita svojstva. U neoštećenoj biljci se nalazi aliin (S-alil-L-cistein-sulfoksid).
3
Aliin je rastvorljivo, kristalno bezmirisno jedinjenje, derivat je cisteina i nema antimikrobna
svojstva. Standardizovani prašak belog luka sadrţi 1,3% aliina. Pri najmanjem oštećenju
dolazi do promena i aliin se pod dejstvom enzima alinaze razlaţe na mlečnu kiselinu i 2-
propenil-sulfonsku kiselinu. Ova kiselina se trenutno dimerizuje i gradi alicin -
dialiltiosulfinat ili dialil disulfid, C6H10OS2 (Slika 2.). Alicin je prvi put izolovan 1940. i
dokazano je da ima antimikrobno dejstvo protiv mnogih virusa, bakterija, gljivica i parazita.
Iz alicina nastaje dialildisulfid, najvaţnije isparljivo jedinjenje belog luka i od njega potiče
karakteristična aroma. Kondenzacijom alicina do koje dolazi u alhoholnim ekstraktima belog
luka, nastaju ajoeni i ciklični viniltiini. Ajoeni su 4,5,9-tritiodeka-1,6,11-trien-9-S-oksidi i
javljaju se kao Z i E izomeri a imaju antitrombotično delovanje (Lawson & Hudges, 1999).
Slika 2. Transformacija aliina u alicin pod uticajem alinaze
1.1.3. Delovanje i upotreba
adenozin iz belog luka sprečava stvaranje krvnih ugrušaka;
organske materije iz belog luka koje sadrţe sumpor smanjuju nivo holesterola i deluju
preventivno na razvoj malignih bolesti (dokazana su antikancerogena svojstva belog
luka);
aminokiseline iz belog luka utiču na sniţenje nivoa štetnog holesterola (LDL) u
plazmi, odnosno na povišenje koncentracije zaštitnog holesterola (HDL). Beli luk
sniţava nivo holesterola i triglicerida, čak i pri konzumaciji hrane s visokom
količinom masti;
4
potvrĎeno je njegovo vazodilatorno dejstvo (širenje krvnih sudova), naročito
perifernih krvnih sudova, moţe se koristiti u tretiranju nekih vidova glavobolje i
bolnih grčeva u potkolenicama koji se kod nekih starijih ljudi javljaju čak i posle
kraćih šetnji;
dovodi do sniţavanja krvnog pritiska za pet do deset posto;
normalizuje ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih sudova i snabdevanje
srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti
trombozi;
deluje na odrţavanje elastičnosti krvnih sudova i smanjenje viskoziteta krvi;
pospešuje varenje i rad ţeludca, rad jetre, bubrega i prostate;
povećava opštu otpornost organizma;
antimikrobno dejstvo potiče od alicina, pa je delotvoran kod infekcija stafilokokam,
E.coli, proteusom i pseudomonasom;
pomaţe u lečenju raznih plućnih oboljenja, a izrazito je delotvoran u lečenju gripa i
bronhitisa;
sumporna jedinjenja belog luka pokazala su se kao antidoti kod hroničnog trovanja
olovom (saturnizmus).
dialildisulfid i dialiltrisulfid su ispoljili i insekticidno delovanje.
u narodu se beli luk koristi za izbacivanje dečijih glista;
beli luk je našao primenu i u ginekologiji, stomatologiji (kod parodontoza i zapaljenja
korena zuba), i u dermatološkoj praksi kao sredstvo protiv opadanja kose (Agarwall,
1996).
1.1.4. Dosadašnja istraživanja ekstrakta belog luka
Beli luk kao lekovita biljka, zbog visokog sadrţaja vitamina, mikroelemenata,
aminokiselina i organonosulfurnih jedinjenja je dugo godina predmet mnogobrojnih
istraţivanja. Najviše je istraţivan njegov efekat u terapiji kardiovaskularnih oboljenja
(Londhe et al., 2011). Naučno je dokazano da sastojci belog luka imaju fibrinolitički,
hemodinamički i hemostatički efekat (Chutani & Bordia, 1981), kao i imunološki efekat
(Chisty et al., 1996), Sniţavaju nivo lipida tako što sprečavaju biosintezu holesterola u jetri i
5
imaju antioksidativni efekat, utuču i na smanjenje arterosklerotičnih promena (Durak et al.,
2004). TakoĎe je ustanovljeno da imaju hepatoprotektivni efekat (Ugwu & Omale, 2011).
Milner (2001) je utvrdio antikancerogeni efekat ekstrakta belog luka tako što je pokazao da
sumporne komponente belog luka smanjuju učestalost tumora dojke, debelog creva, koţe,
materice, jednjaka i karcinoma pluća kod miševa. Mnogobrojnim istraţivanjima je dokazano
da alicin iz belog luka pokazuje širok spektar dejstva na gram pozitivne i gram negativne
bakterije (Ankri & Mirelman, 1999). Beli luk ima visok toksični potencijal na ţivotinje. Li i
Stivens su dokazali da nakon ingestije ekstrakta belog luka kod ovaca i pasa dolazi do
hemolize jer odreĎeni konstituenti belog luka dovode do oksidacije erirocitne membrane i
hemoglobina što indukuje pojavu hemolize udruţene sa pojavom ekscentrocita. (Stevens,
1984; Lee et al., 2000). Alicin i njegovi derivati inhibiraju cistein proteazu i na taj način
deluju antiparazitski na ljudske i animalne patogene protozoe (Waag et al. 2010). Monday et
al. (2003) su pokazali da su mono di, tri i tetra derivati sumpornih jedinjenja u ekstraktu belog
luka, odgovorni za hemolitički efekat.
1.2. Krvno tkivo
Krv je tečno vezivno tkivo koje je karakteristično za sve pripadnike vertebrata. Krv
cirkuliše kroz zatvoreni sistem krvnih sudova i zahvaljujući tome obavlja funkcije koje su
veoma značajne za organizam uopšte. Glavne funkcije krvi su:
1. transport različitih molekula (gasova, hranjljivih materija, hormona, produkata
metabolizma,vitamina, elektrolita)
2. termoregulacija
3. odbrambena uloga
4. odrţavanje acido-bazne ravnoteţe
5. transmisija signala (Despopoulus, Silibernagl, 2006).
1.2.1. Stvaranje krvnih ćelija
Krvne ćelije se stalno razaraju i gube pa je neophodno da se zamenjuju novim
ćelijama. Proces u kome ove ćelije stalno nastaju i razvijaju se označava se kao hematopoeza.
6
Hematopoeza počinje rano u emrionalnom razvoju, najpre u ţumanačnoj kesi, zatim u fetalnoj
jetri i slezini, a odvija se u kostnoj srţi svih kostiju (prenatalna hematopoeza). Na roĎenju
glavni hematopoezni organ je kostna srţ, tada ćelije nastaju u svim kostima (kod dece do
deset godina) proliferacijom i diferencijacijom matičnih ćelija koje su pluripotentne (tzv. stem
ćelije). Pluripotentne ćelije se stalno samoobnavljaju, a deobom daju multipotentne ćelije od
kojih se odvajaju mijeloidna loza (eritrociti, granulociti, megakariociti, monociti) i limfatična
loza (limfociti). Od ovih ćelija nastaju progenitorske a zatim prekursorne ćelije, koje su prve
morfološki prepoznatljive hematopoezne ćelije čijom diferencijacijom nastaju zrele krvne
ćelije (Slika 3.). Kod odraslih osoba hematopoeza se odvija u pljosnatim kostima (rebra,
starnum, ključnjače, karlične kosti i pljosnate kosti lobanje), kičmenim pršljenovima i
epifizama dugih kostiju jer se u njima zadrţala crvena kostna srţ (Medulla ossium rubra) dok
se u ostalim kostima ona zamenila ţutom (Medulla ossium flava) zbog nagomilavanja masnog
tkiva (AnĎelković et al., 2002). Hematopoeza je kontinuirani uravnoteţen proces u kome je
produkcija krvnih ćelija jednaka njihovoj razgradnji. Dnevno se u srţi stvori i predaje krvi 2,5
biliona eritrocita, isto toliko trombocita i bilion granulocita na kilogram telesne teţine da bi se
nadoknadio isti broj izgubljenih ćelija u toku 24 časa. Osim hematopoeze koja se odvija u
koštanoj srţi (medularna hematopoeza) postoji i ekstramedularna hematopoeza koja se javlja
kada su povećane potrebe za krvnim ćelijama (kod različitih patoloških stanja). Tada se
hematopoeza obavlja u jetri i slezini (Petrović, 2009).
Slika 3. Šematski prikaz hematopoeze
7
1.2.2. Sastav krvi
Krv se sastoji od krvne plazme i uobličenih krvnih elemenata (eritrocita, leukocita i
trombocita) koji su u njoj suspendovani (Stefanović, 1989).
Krvna plazma
Plazma je bledoţućkasta, viskozna tečnost u kojoj su suspendovane krvne ćelije. Pri
centrifugiranju krvi kojoj je koagilacija sprećena, krvna plazma se izdvaja u vidu
supernatanta, dok se na dnu epruvete izdvajajaju krvne ćelije u vidu taloga. U sastavu krvne
plazme preteţno je zastupljena voda (90%) u kojoj su rastvorene organske i neorganske
supstance. Od neorganskih supstanci dominira NaCl sa 0,8% od koga potiče slani ukus krvi, a
prisutne su i soli kalcijuma, kalijuma, i magnezijuma u obliku sulfata, karbonata, fosfata i
hlorida. Koncentracija ovih soli obezbeĎuje stalni osmotsko pritisak koji je neophodan za
fiziološku sredinu ćelijskih elemenata i koji omogućava razmenu materija izmeĎu krvi i tkiva.
Kao produkt metabolizma u plazmi se javljaju: karbamid, mokraćna kiselina, slobodne
aminokiseline, keratin, kreatinin koje se zajedno označavaju kao nebelančevinaste azotne
organske supstance. Od ostalih organskih supstanci u plazmi su zastupljeni: ugljani hidrati
(oko 0,1%), neke masne materije, pigmentne materije, hormoni i belančevine (7-9%), 60%
svih proteina plazme čine albumini koji učestvuju u transportu masnih i ţučnih kiselna,
pojedinih hormona i pojedinih jona, a pored njih prisutni su i globulini koji stvaraju antitela
(imunoglobulini) kao i fibrinogen koji je bitan za proces koagulacije (Stefanović, 1989).
Uobličeni elementi krvi
Leukociti ili bela krvna zrnca predstavljaju grupu uobličenih krvnih elemenata veoma
bitnih za naš imunološki sistem. Nastaju u limfnim čvorovima i koštanoj srţi. Delujući
zajedno obezbeĎuju odbranu organizma od tumora, bakterisjkih, virusnih i parazitnih
infekcija. Svi imaju sposobnost ameboidnog kretanja i fagocitoze koja im je različita i zavisi
od vrste. Fagocitiraju nekrotične produkte, toksične materije, bakterije pa čak i
neprepoznatljive materije iz samog organizma. Strana tela unose u svoju protoplazmu gde ih
8
razlaţu fermentima ili ih taloţe u limfnim organima. Karakteriše ih dijapedeza, sposobnost
prelaska iz kapilara u meĎućelijske prostore i tkiva (http://www.biologija.rs/leukociti.html).
Trombociti ili krvne pločice su ćelije bez jedra koje nastaju iz megakariocita kostne
srţi. Broj trombocita u µl krvi iznosi 170-400x103 a poluţivot ovih ćelija je pribliţno 10 dana.
Zajedno sa faktorima koagulacije iz plazme i krvnih sudova učestvuju u procesu zaustavljanja
krvarenja ili hemostaze (Despopoulus & Silibernagl, 2006).
Eritrociti (Slika 5.) su crvene krvne ćelije koje nastaju u procesu eritrocitopoeze.
Eritrocitopeza (Slika 4.) je regulisana hormonom eritropoetinom, koji stvaraju peritubularne
bubreţne ćelije. Pored eritropoetina, brojni metali (gvoţĎe, kobalt, mangan), vitamini
(vitamin B12, vitamin C, vitamin E, vitamin B, tiamin i pantotenska kiselina), aminokiseline,
drugi hormoni rasta kao što su SCF, IL-3, GM-CSF, andogeni i tiroksin, vaţni su za normalan
tok eritrocitopoeze. Morfološki najnezrelija ćelija eritrocitne loze je proeritroblast. Sledeća
ćelija u razvoju je bazofilni eritroblast, zatim polihromatofilni eritroblast, acidofilni
eritroblast, retikulocit tj. mladi eritrocit i na kraju zreli eritrocit. Iz jednog proeritroblasta
obično nastaje 16 zrelih eritrocita. Generacijsko vreme eritrocitopoeze iznosi 3-5 dana.
Ţivotni vek eritrocita u krvi je 110-120 dana. Njihov glavni zadatak je da omoguće bliski
kontakt hemoglobina sa perifernim tkivima, gde se odigrava razmena gasova (Labar, 2007).
Slika 4. Eritropoeza Slika 5. Izgled eritocita
9
Eritrociti (Slika 5.) su bikonkavne ćelije prečnika 7,8 µm, debljine 2,4 µm na
periferiji, 1 ili manje u centralnom delu ćelije. Ovakav oblik eritrocita je najpogodniji za
razmenu gasova kroz njegovu opnu, jer je najveća površina za razmenu gasova i molekuli
hemoglobina su znatno bliţi opni. Pored toga, ovakav oblik omogućava veliku savitljivost
tako da eritrociti mogu da se prilagode uslovima koji postoje u krvnim sudovima i u sinusima
slezine (Stefanović, 1989).
Sastoje se od membrane, metaboličkih ciklusa, vode i hemoglobina. Membrana (Slika
6.) je sastavljena od bipolarnog lipidnog sloja koji sadrţi strukturne i kontraktilne
belančevine, brojne enzime i površinske antigene. Belančevine čine 50%, masti 40%, a
ugljeni hidrati 10% eritrocitne membrane. Lipidni deo se sastoji od fosfolipida, holesterola i
glikolipida. Fosfolipidi i glikolipidi kao strukturni delovi membrane imaju naelektrisane grupe
na spoljašnjoj i unutrašnjoj strani membrane. Ugljeni hidrati se nalaze isključivo na
spoljašnjoj strani membrane i odreĎuju antigenost eritrocita. Jedan deo ugljenih hidrata se
nalazi na membranskim proteinima (glikoforini). S unutrašnje strane membrane, četiri
belančevine (spektrin, aktin, protein 4.1 i ankirin) stvaraju proteinsku rešetku i time odreĎuju
bikonkavan oblik eritrocita. Spektrina ima najviše, sastoji se iz dva lanca, α i β koji su
meĎusobno isprepletani u heterodimer, koji se u proksimalnom delu vezuje za aktin
formirajući tetramer, a on je istovremeno pričvršćen za protein 4.1. Distalni deo β
spektrinskog lanca povezan je sa ankirinom koji je povezan sa transmembranskim proteinom,
tzv. protein-3, koji deluje kao anjonski kanal (Labar, 2007).
Za eritrocit moţemo reći da je vrlo dinamična ćelija jer je u stanju da prenese 400
miliona molekula hemoglobina i 250 ml O2 iz pluća do tkiva kada je organizam u stanju
mirovanja a da odnese 200 ml CO2 u suprotnom smeru (Stefanović, 1989).
Normalni eritrociti ţive prosečno 120 dana, nakon toga se razgraĎuju. Razgradnja
normalnih eritrocita je posledica starenja koje se odlikuje smanjenjem sposobnosti eritrocita da
odrţava svoju morfologiju i sposobnosti hemoglobina za prenošenje gasova (Stefanović, 1989).
Najveći broj eritrocita se razgradi u ćelijama retikuloendotelnog sistema, uglavnom
slezine. Pri razgraĎivanju eritrocita oslobaĎaju se: gvoţĎe, globin i porfirinski prsten. GvoţĎe i
globin se koriste za novu sintezu hemoglobina, dok se iz porfirinskog prstena stvara bilirubin
(Petrović, 2009).
10
Slika 6. GraĎa membrane eritrocita
Hemoglobin (Slika 6.) je krvni pigment koji eritrocitima daje crvenu boju. Njegova
funkcija je da omogućuje unutrašnje disanje tj. prenos kiseonika iz pluća u tkiva i
ugljendioksida iz tkiva natrag u pluća. Po hemijskom sastavu je sloţena belančevina
(hromoprotein) koja se sastoji od 4 hema (4%) i jedne belančevinske komponente – globina
(96%). Hem se sastoji od pirolovih prstena i odgovoran je za vezivanje O2 i crvenu boju.
Centralni atom je Fe2+
(ferojon) koji se sa dve glavne i dve sporedne valence vezuje za atom
N koji se nalazi u sastavu pirolovog prstena protoporfirinskog jezgra hema (Labar, 2007).
Slika 7. GraĎa hemoglobina
11
1.2.3. Osmotska otpornost eritrocita
Osmolalnost se odnosi na broj rastvorenih čestica po kilogramu vode, dok se termin
osmolarnost odnosi na broj registrovanih čestica po litru rastvora. Osmolalnost telesnih
tečnosti se kreće normalno izmeĎu 280 i 300 mOsm/kg vode i povoljna je sredina za ćelijsku
aktivnost. Osmolalnost intracelularne tečnosti mora biti u ravnoteţi sa odeljkom
ekstracelularne tečnosti, u cilju odrţavanja korektne distribucije tečnosti izmeĎu ćelije i njene
okoline. U slučajevima promene osmolalnosti u ćelijskom ili vanćelijskom odeljku tečnosti,
dolazi do promene ravnoteţe u transportu vode na račun njenog većeg ulaţenja (što dovodi do
porasta zapremine ćelija), ili većeg izlaţenja iz ćelija (što dovodi do smanjenja zapremine). I
jedna i druga promena dovode do poremećaja funkcije ćelije, a pogotovo prva koja, ako se ne
zaustavi brzom intervencijom i korekcijom osmolalnosti, dovodi do ćelijske lize (Gauyton &
Hall, 2003).
Toničnost se odnosi na osmotski pritisak koji je sposoban da zadrţi vodu u
ekstraćelijskom prostoru, i još se naziva efektivni osmotski pritisak. Hipertoničan rastvor je
onaj rastvor koji izaziva izlazak tečnosi iz ćelija (što ima za posledicu smanjenje volumena
ćelije - smeţuravanje). Hipotoničan rastvor izaziva ulazak vode u ćeliju, što izaziva povećanje
njenog volumena (krajnja posledica prskanje ćelijske membrane - liza). Izotonični rastvori ne
izazivaju nikakve značajne promene u zapremini ćelije (http://wwwold.med.bg.ac.rs).
Slika 8. Eritrociti u različitim rastvorima
12
Sposobnost eritrocita da se suprotstave hemolitičkom dejstvu hipotoničnih rastvora
zove se osmotska otpornost. Eritrociti odrţavaju svoj oblik u 0,9% NaCl, koji je izotoničan sa
sa plazmom. Nasuprot ovome, u hipertoničnim rastvorima se smeţuraju, a u hipotoničnim
nabubre. Kao rezultat dejstva jako koncentrovanog i jako razblaţenog rastvora na membrani
eritrocita javlja se hemoliza koja obuhvata destrukciju ćelijske membrane i izlivanje ćelijskog
sadrţaja. Na stanje ćelijske membrane eritrocita mogu uticati rastvarači masti, energično
mučkanje, višestruko zamrzavanje i odmrzavanje, starenje eritrocita, specifične hemolitičke
supstance itd. Toksini bakterija, ţivotinjski otrovi (zmija, paukova), specifični hemolizini krvi
sa stranom krvnom grupom takoĎe uništavaju eritrocite (Stefanović, 1989).
Slika 9. Izgled hemolizirane krvi (desno)
Eritrociti predstavljaju idealan model za proučavanje biološke membrane. Mogu se
koristiti za ispitivanje uticaja različitih biološki aktivnih supstanci prirodnog ili veštačkog
porekla kao što su: sekundarni metaboliti biljaka, lekovi, prirodni i veštački biomaterijali itd.
(Gopal i sar., 2007).
13
2. Cilj rada
1. Ispitivanje uticaja različitih koncentracija sirovog vodenog ekstrakta belog luka Allium
sativum L. na osmotsku otpornost eritrocita pacova
2. Ispitivanje uticaja različitih koncentracija vodenog ekstrakta komercijalnih granula
belog luka Allium sativum L. na osmotsku otpornost eritrocita pacova
3. Ispitivanje uticaja temperature i različitih koncentracija vodenih ekstrakata belog luka na
procenat hemolize eritrocita
14
3. Materijal i metode
3.1. Materijal
U eksperimentima korišćeni su sledeći materijali:
1. Eksperimentalne ţivotinje, pacovi soja Wistar, teţine oko 250gr
2. Sveţe glavice biljke Allium sativum (proizvoĎač: Idea d.o.o. Niš, zemlja porekla:
Kina)
3. Komercijalne granule biljke Allium sativum (proizvoĎač: SPM Stamenković d.o.o.,
Niš, zemlja porekla: Kina)
4. Eritrociti pacova
3.2. Metode
3.2.1. Priprema biljnog ekstrakta
Pravi se sirovi vodeni ekstrakt belog luka i vodeni ekstrakt komercijalnih granula
belog luka. Sirovi vodeni ekstrakt je dobijen na sledeći način: očišćeni čenovi belog luka se
preliju sa destilovanom vodom i usitne u blenderu. Dobijena homogena smesa se profiltrira i
nalije u erlenmajer. Na taj način dobijen je štok rastvor koncentracije 500 mg/ml.
Vodeni ekstrakt granula se pravi tako što se komercijalne granule usitne u avanu i
preliju se 0,9% fiziološkim rasvorom. Nakon filtriranja je dobijen štok rastvor koncentracije
100 mg/ml.
Svi rastvori koji su korišćeni u eksperimentu dobijeni su tako što se odgovarajuća
kolićina štoka razblaţuje odgovarajućim količinama 0,9% NaCl. Na taj način dobijeni su
radni rastvori sledećih koncentracija: 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40, 45 i 50 mg/ml.
15
3.2.2. Postupak za dobijanje eritrocita
Eritrociti za ispitivanje osmotske otpornosti su dobijeni iz krvi pacova, koji je
anesteziran sa 0,4 ml 10% ketamidorom. Za eksperiment su potrebni eritrociti pune krvi, koji
su dobijeni punkcijom leve komore srca špricem sa sterilnom iglom. Špric i igla su prethodno
heparinizovani da bi se onemogućila koagulacija krvi a zatim se izvuče što veća količina krvi
sa povremenim zaustavljanjem kako bi se srce napunilo. Po završetku opisanog postupka, igla
se baca, a krv iz šprica se niz zid epruvete lagano ispusti da se ne bi oštetile ćelije.
3.2.3. Cijanmethemoglobinska metoda
Metoda se zasniva na tome da se hemoglobin krvi koja se tretira kalijum cijanidom i
kalijum fericijanidom, pretvori u stabilni kompleks cijanmethemoglobin (HbCN).
Koncentracija hemoglobina se odreĎuje spektrofotometrijski na talasnoj duţini od 540 nm.
Drabkinov reagens je dobijen mešanjem 1000 mg natrijum bikarbonata, 50 mg
kalijumcijanida, 200 mg kalijum fericijanida i vode do 1000 ml (Rusov, 1984).
Za izvoĎenje eksperimenta potrebno je sledeće:
1. Fiziološki rastvor (0,9 % rastvor NaCl , 10% PBS);
2. Radni rastvori odgovarajućih koncentracija;
3. Destilovana voda;
4. Drabkinov reagens;
5. Epruvete;
6. Centrifuga;
7. Graduisane pipete (0,1 ml; 10 ml);
8. Mikropipete (0,1 ml);
9. Poluautomatske pipete (200 -1000μl);
10. Vodeno kupatilo;
11. Spektrofotometar;
16
Način rada:
Punu krv pacova centrifugirati 10 minuta na 2000 rpm i 4ºC. Na epruveti pre njenog
centrifugiranja markerom obeleţiti zapreminu pune krvi. Posle centrifugiranja odliti
supernatant i dodati 0,9% fiziološki rastvor do crte. Takav postupak se ponavlja još dva puta.
Nakon poslednjeg centrifugiranja odliti supernatant i dobijenu zapreminu razblaţiti tako da se
dobiju 10 % eritrociti. Od dobijene suspenzije uzeti po 3ml i naliti u epruvete sa po 3ml
radnog rastvora odreĎene koncentracije (odnos 1:1). Epruvete se inkubiraju 3 sata na 25º i
37ºC. Kao negativna kontrola koristi se 0,9% NaCl (ne izaziva hemolizu) a kao pozitivna
kontrola ili standard koristi se destilovana voda (izaziva 100% hemolize).
Nakon isteka vremena sadrţaj epruveta se centrifugira 5 minuta na 2000 rpm i 4ºC a
zatim iz svake epruvete uzima 200 μl sadrţaja i doda u 3ml Drabkinovog reagensa. Eksperiment
se radi u triplikatu. Sadrţaj svake epruvete se nalije u kivetu i meri apsorbanca uzorka na
spektrofotometru na talasnoj duţini od 540nm. Kao nula korišćen je Drabkonov reagens.
Na kraju eksperimenta, odreĎivanjem koncentracije hemoglobina spektrofotometrijski,
utvrĎen je procent hemolize (treba odrediti koja koncentracija izaziva 50% hemolize)
merenjem apsorbance uzorka, kontrole i standarda na spektrofotometru. TakoĎe se meri
absorbanca supstance (ekstrakt belog luka bez eritrocita). Procenat hemolize se izračunava po
sledećoj formuli:
% Hemolize = ((Ab uzorka - Ab supstance) - Ab negativne kontrole) / Ab pozitivne
kontrole x 100
17
4. Rezultati i diskusija
4.1. Uticaj sirovog vodenog ekstrakta belog luka na osmotsku
otpornost eritrocita pacova
Ispitivanja su raĎena inkubiranjem eritrocita sa različitim koncentracijama ekstrakta (5
- 50 mg/ml) na 37°C i 25°C.
Nakon inkubacije eritrocita pacova sa odreĎenom koncentracijom sirovog vodenog
ekstrakta belog luka 3 sata na 37ºC izmerena je apsorbanca uzorka i na osnovu formule
izračunat procenat hemolize kao i standardna greška. Rezultati prikazani na Grafiku 1.
pokazuju da najveća koncentracija supstance (50mg/ml) izaziva najveći procenat hemolize
(103,77% ± 8,84%) a da je pri najmanjoj koncentraciji supstance (5mg/ml) procenat hemolize
najmanji (8,52 ± 1,32). U ovom slučaju uočljiva je linearna zavisnost izmeĎu koncentracije
supstance i procenta hemolize jer sa porastom koncentracije vodenog ekstrakta belog luka
raste i procenat hemolize. Sve ispitivane koncentracije ekstrakta veće od 15mg/ml izazivaju
više od 50% hemolize.
0
20
40
60
80
100
120
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
koncentracija supstance mg/ml
% h
em
oli
ze
Grafik 1. Procenat hemolize eritrocita pacova pod uticajem sirovog vodenog ekstrakta belog
luka na 37ºC
Nakon inkubacije eritrocita pacova sa sirovim vodenim ekstraktom belog luka na 25ºC
u trajanju od 3 sata dobijeni su rezultati prikazani na Grafiku 2. Najmanji procenat hemolize
(8,3% ± 0,8%) izaziva najmanja koncentracija ispitivane supstance (5mg/ml) dok najveći
18
procenat hemolize (22,2% ± 2,15%) izaziva najveća koncentracija supstance (50mg/ml). I u
ovom slucaju postoji linearna zavisnost izmeĎu koncentracije supstance i procenta hemolize
jer sa porastom koncentracije supstance, procenat hemolize eksponencijalno raste. Ni jedna od
ispitivanih koncentracija ne izaziva 50% hemolize.
0
5
10
15
20
25
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
koncentracija supstance mg/ml
% h
em
oli
ze
Grafik 2. Procenat hemolize eritrocita pacova pod uticajem sirovog vodenog ekstrakta belog
luka na 25ºC
UporeĎivanjem dobijenih vrednosti procenata hemolize moţe se zaključiti da su ove
vrednosti mnogo veće nakon inkubacije uzorka na 37ºC nego nakon inkubacije na 25ºC
(Grafik 3.). Dobijeni rezulati efekta temperature na procenat hemolize mogu se tumačiti
brzinom hemijskih interakcija izmeĎu erirocitne membrane i hemijskih konstituenata
ekstrakta belog luka. Hemijske reakcije su sporije na niţim temperaturama, veća je stabilnost
ćelije, pa je i hemoliza manja (Gershfeld & Murayama, 1988).
4.2. Uticaj vodenog ekstrakta komercijalnih granula belog luka na
osmotsku otpornost eritrocita pacova
Dobijeni procenti hemolize nakon inkubacije na 37ºC (Grafik 3.) i na 25ºC (Grafik 4.)
prvilno rastu sa porastom koncentracije ispitivane supstance i u oba slićaja pribliţnih su
vrednosti. Najveći procenat hemolize (58,85% ± 2,90) je izmeren nakon inkubacije na
temperaturi od 37ºC i pri koncentraciji supstance 50mg/ml. Najniţe koncentracije supstance
19
izazivaju najmanji procenat hemolize. U oba slučaja samo koncentracija ekstrakta od
50mg/ml izaziva procenat hemolize veći od 50%.
0
10
20
30
40
50
60
70
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
koncentracija supstance mg/ml
% h
em
oli
ze
Grafik 3. Procenat hemolize eritrocita pacova pod uticajem vodenog ekstrakta komercijalnih
granula belog luka na 37ºC
0
10
20
30
40
50
60
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
koncentracija supstance mg/ml
% h
em
oli
ze
Grafik 4. Procenat hemolize eritrocita pacova pod uticajem vodenog ekstrakta komercijalnih
granula belog luka na 25ºC
Rezultati su u skladu sa istraţivanjima koja su raĎena i koja potvrĎuju da mono, di, tri
i tetra sulfidni derivati izolovani iz biljnih vrsta roda Allium meĎu kojima je i A. sativum
imaju hemolitičku aktivnost (Munday et al., 2003).
20
4.3. Poređenje uticaja sirovog vodenog ekstrakta belog luka i
vodenog ekstrakta komercijalnih granula belog luka na osmotsku
otpornost eritrocita pacova
UporeĎivanjem hemolitičkog efekta sirovog vodenog ekstrakta i vodenog ekstrakta
komercijalnih granula belog luka na 37º (Grafik 5.) moţe se zaključiti da su vrednosti
procenata hemolize znatno veće kada se eritrociti tretiraju sirovim vodenim ekstraktom belog
luka.
0
20
40
60
80
100
120
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
koncentracija supstance mg/ml
% h
em
oli
ze sirovi vodeni ekstrakt
belog luka
vodeni ekstrakt
komercijalnih granula
belog luka
Grafik 5. Procenat hemolize eritrocita pacova pod uticajem sirovog i vodenog ekstrakta belog
luka na 37º
UporeĎivanjem hemolitičkog efekta ova dva ekstrakta na 25º (Grafik 6.) utvrĎeno je
da veći procenat hemolize izaziva sirovi ekstrakt belog luka do koncentracije od 25mg/ml,
dok pri većim koncentracijama vodeni ekstrakt belog luka pokazuje veći hemolitički
potencijal.
21
0
10
20
30
40
50
60
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
koncentracija supstance mg/ml
% h
em
oli
ze sirovi vodeni ekstrakt
belog luka
vodeni ekstrakt
komercijalnih granula
belog luka
Grafik 6. Procenat hemolize eritrocita pacova pod uticajem sirovog vodenog ekstrakta i
vodenog ekstrakta komercijalnih granula belog luka na 25º
22
5. Zaključak
Procenat hemolize eritrocita pacova u in vitro uslovima pokazuje lineranu zavisnost sa
povećanjem koncentracije sirovog ekstrakta i ekstrakta granula belog luka A. sativum i
pri inkubaciji od 370C i 25
0C.
Procenat hemolize je znatno veći pri temperaturi od 370C.
Sirovi vodeni ekstrakt belog luka pokazuje znatno veći hemolitički efekat od vodenog
ekstrakta granula belog luka.
23
6. Literatura
1. Agarwal, K.C., 1996. Therapeutic actions of garlic constituents. Med. Res. Rev. 16,
111-124
2. AnĎelkovic Z. i sar. (2009). Histologija. Niš: Impressum.
3. Ankri, S. and Mirelman D. 1999. Antimicrobial properties of allicin from garlic.
Microbes and Infection.1, 125–129.
4. Chisty, M., Quddus, R., Islam, B., Khan, B. (1996). Effect of onion extract on immune
response in rabbits. Bangladesh Med Res Council Bulletin, 22; 81–85.
5. Chutani, S. K., Bordia, A. (1981). The effect of fried versus raw garlic on fibrinolytic
activity in man. Atherosclerosis, 38(3-4); 417–421.
6. Corzo-Martinez, M., Corzo, N., Villamiel, M. (2007). Biological properties of onions
and garlic. Food Sci. Tech., 18, 609-625.
7. Despopoulos A., Silbernagl S. (2011). Fiziološki atlas u boji. Niš: Medicinski fakultet.
8. Durak,I., Kavutcu, M., Aytac, B., Avci, A., Devrim, E., Ozbek, H., Ozturk, H. S.
(2004). Effect of garlic consumption on blood lipid and oxidant/antioxidant
parameters in humans with high blood cholesterol. J. Nutr. Biochem., 15, 374-377.
9. Gauyton, AC., Hall, E.J., (2003). Medicinska fiziologija. Beograd: Savremena
administracija.
10. Gopal V.S., A. Ranjith Kumar, A.N. Usha, A. Karthik, N. (2007). Effective drug
targeting by Erythrocytes as Carrier Systems. Current Trends in Biotechnology and
Pharmacy. Vol.1 (1): 18-33.
11. http://www.biologija.rs/eritrociti.html
12. http://bmb.pharma.hr/predavanja/krv/sld025.html
13. http://gemharrod.blogspot.com/2010/05/describe-structure-of-red-blood-cell.html
14. http://www.medicine-notes.com/2010/08/blog-post.html
15. http://wwwold.med.bg.ac.rs/dloads/nastavni_fiziologija/2010/Sadrzaj%20III%20vezb
e.pdf
16. http://www.phytochemicals.info/phytochemicals/allicin.php
17. http://www.stetoskop.info/Beli-luk-u-ishrani-1508-s7-content.htm
18. Kovačević, N. (2004). Osnovi farmakognozije. Beograd: Srpska školska knjiga.
24
19. Labar B., Hauptmann E. (2007). Hematologija. Zagreb: Školska knjiga.
20. Lawson, L.D. and B.G. Hughes. 1992. Characterization of the formation of allicin and
other thiosulfinates from garlic. Planta Med. 58:345-350.
21. Lee K. W., Yamato O., Tajima M., Kuraoka M., Omae ion-induced hemolytic anemia
in dogs. Biochim. Bio- S., and Maede Y. (2000), Hematologic changes associated with
the appearance of eccentrocytes after intragastric administration of garlic extract to
dogs. Am. H., Fujino T., and Suzuki A. (1999), Antimicrobial J. Vet. Res. 61,
1446D1450.
22. Londhe VP, Gavasane AT, Nipate SS, Bandawane DD, Chaudhari PD. Role of garlic
(Allium sativum) in various diseases: An overview. J Pharm Res Opin 2011; 1:129 –
134.
23. Milner, J. A. (2001). A historical perspective on garlic and cancer. J of Nutri; 131(3s);
1027S-1031S
24. Munday R, Munday JS, Munday CM, Comparative effects of mono-, di-, tri-, and
tetrasulfides derived from plants of the Allium family: redox cycling in vitro and
hemolytic activity and Phase 2 enzyme induction in vivo, Free Radical Biology and
Medicine, 34, 2003, 1200-1211.
25. N. L. Gershfeld, M. Murayama (1988). Thermal instability of red blood cell
membrane bilayers: Temperature dependence of hemolysis. The Journal of Membrane
Biology. Vol 101(1): 67-72.
26. Petrović M. (2009). Laboratorijska hematologija. Beograd: Farmaceutski fakultet.
27. Rusov Č. (1984). Osnovi hematologije ţivotinja. Beograd: Naučna knjiga.
28. Sarić, M. (1989). Lekovite biljke Srbije. Beograd: SANU.
29. Stefanović S. (1989). Hematologija. Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga.
30. Stevens H. (1984), Suspected wild garlic poisoning in sheep. Vet. Rec. 115, 363.
31. Štajn A., Ţikić R. (1990). Veţbe iz fiziologije ţivotinja. Kragujevac: Prirodno-
matematićki fakultet.
32. Ugwu, C. E., Omale J. (2011). Comparative effects of aqueous garlic (Allium sativum)
and onion (Allium cepa) extracts on some haematological and lipid indices of rats.
Annl. Rev. and Res. in Biol., 1(3); 37–44.
33. Waag T, Gelhaus C, Rath J, Stich A, Leippe M, Schirmeister T. Allicin and derivates
are cysteine protease inhibitors with antiparasitic activity. Bioorg Med Chem Lett
2010; 20:5541-5543.
25
Biografija kandidata
Milica Tošić je roĎena 2. juna 1988. u Nišu. Osnovnu školu ,,Stevan SinĎelić“ u
Kamenici završava 2003. godine i upisuje srednju Medicisku školu ,,Dr Milenko Hadţić“ u
Nišu, smer medicinska sestra - tehničar kao nosilac Vukove diplome. Nakon završetka srednje
škole, 2008. godine upisuje osnovne akademske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu
Univerziteta u Nišu, Departman za biologiju i ekologiju. Osnovne akademske studije završava
2011. godine sa zvanjem ,,biolog“ i prosekom 8,53. Iste godine upisuje master akademske
studije na Departmanu za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu, smer
- Biologija. Master akademske studije završava 2014. godine sa zvanjem ,,master biolog“ i
prosekom 8,89.
ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редни број, РБР:
Идентификациони број, ИБР:
Тип документације, ТД: монографска
Тип записа, ТЗ: текстуални / графички
Врста рада, ВР: мастер рад
Аутор, АУ: Милица Тошић
Ментор, МН: Перица Васиљевић
Наслов рада, НР: Утицај екстраката биљке Allium sativum L. на осмотску отпорност еритроцита пацова
Језик публикације, ЈП: српски
Језик извода, ЈИ: енглески
Земља публиковања, ЗП: Р. Србија
Уже географско подручје, УГП: Р. Србија
Година, ГО: 2014.
Издавач, ИЗ: ауторски репринт
Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33.
Физички опис рада, ФО: (поглавља/страна/ цитата/табела/слика/графика/прилога)
25 страна; 9 слика; 6 графика
Научна област, НО: биологија
Научна дисциплина, НД: биологија ћелије
Предметна одредница/Кључне речи, ПО: Allium sativum, еритроцити, хемолиза
УДК 547.913:635.262+532.71:612.111+599.324.2
Чува се, ЧУ: библиотека
Важна напомена, ВН:
Извод, ИЗ: Циљ овог рада је испитивање утицаја сировог воденог екстракта белог лука (Allium sativum) и воденог екстракта комерцијалних гранула белог лука на осмотску отпорност еритроцита пацова. Концентрације испитиваних екстраката биле су 5мг/мл, 10мг/мл, 15мг/мл, 20мг/мл, 25мг/мл, 30мг/мл, 35мг/мл, 40мг/мл, 45мг/мл и 50мг/мл. За сваку концентрацију измерене су абсорбанце на спектрофотометру на таласној дужини од 540 нм након инкубације екстраката са еритроцитима на температури од 37°Ц и 25ºЦ. Резултати показују да постоји линеарна зависност између концентрација и процента хемолизе. Проценат хемолизе је у оба случаја знатно већи на температури инкубације од 37°Ц. Поређењем резултата хемолизе сировог воденог екстракта белог лука и воденог екстракта комерцијалних гранула белог лука уочава се да сирови водени екстракт показује знатно већи хемолитички ефекат него водени екстракт гранула
белог лука.
Датум прихватања теме, ДП: 10.01.2013.
Датум одбране, ДО:
Чланови комисије, КО: Председник: Др Љубиша Ђорђевић
Члан: Др Марина Јушковић
Члан, ментор: Др Перица Васиљевић
ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ
НИШ
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number, ANO:
Identification number, INO:
Document type, DT: monograph
Type of record, TR: textual / graphic
Contents code, CC: master thesis
Author, AU: Milica Tošić
Mentor, MN: Perica Vasiljević
Title, TI: Effects of plant extracts Allium sativum L. on osmotic resistance of erythrocytes on rats
Language of text, LT: Serbian
Language of abstract, LA: English
Country of publication, CP: Republic of Serbia
Locality of publication, LP: Serbia
Publication year, PY: 2014.
Publisher, PB: author’s reprint
Publication place, PP: Niš, Višegradska 33.
Physical description, PD: (chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appendixes)
25 pages; 9 pictures; 6 charts
Scientific field, SF: biology
Scientific discipline, SD: cell biology
Subject/Key words, S/KW: Allium sativum, erythrocytes, hemolysis
UC 547.913:635.262+532.71:612.111+599.324.2
Holding data, HD: library
Note, N:
Abstract, AB: The aim of this stydy was to determine the efects of crude aqueous extract of garlic (Allium sativum) and aqueous extract of commercial garlic granules on the osmotic resistance of erythrocytes on rats. The concentrations of the tested extractс were: 5mg/ml, 10mg/ml, 15mg/ml, 30mg/ml, 35mg/ml, 40mg/ml, 45mg/ml and 50 mg/ml. For each concentration percentage of hemolisys was determined by using spectrophotometer at a wavelength of 540 nm and measuring absorbance after incubation of the samples at temperature of 37°C and 25°C. The results of hemolytic test showed that there is a linear dependence between the concentration and the percentage of hemolysis. In each case the percentage of haemolysis is considerably greater when the sample was incubated at temperature of 37°C. Crude aqueous extract of garlic showed significantly greater hemolytic effect than aqueous extract of commercial garlic granules.
Accepted by the Scientific Board on, ASB: 10.01.2014.
Defended on, DE:
Defended Board, DB: President: Dr Ljubiša Đorđević
Member: Dr Marina Jušković
Member, Mentor: Dr Perica Vasiljević