frojdovska interpretacija društva
TRANSCRIPT
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 1/18
[1]
POLITIKOLOŠKI ZNAČAJ PSIHOANALITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
“Požude za koje mislimo da su daleko od čovjekove prirode, mržnja,želja za smrću najbližih, u životu najmilijih osoba, roditelja, braće,sestara, rođene djece - ove cenzurisane želje kao da izlaze iz samog
pakla. One ne leže u suštini bolesti već u suštini čovjeka.“ [S.Freud]
Psihoanaliza nije, naravno, teorija iz područja politikologije ili sociologije već
psihijatrije, što znači da je rezultat primarno medicinske prakse. Ipak, rezultati
psihoanalitičkih istraživanja daju temeljne uvide u prirodu ljudske društvenosti te stoga
bitno prevazilaze matično područje. U načelnom smislu, može se čak tvrditi da jekontekst koji je naznačila psihoanaliza [bez obzira koliko samu psihoanaliu prihvatali kao
naučno relevantnu] temeljna podloga na kojoj se formiraju kardinalna pitanja savremenog
durštva i iz koje stoga izrasta smisao političkih institucija.1 Naročito je nakon zvjerstava
dva svjetska rata ova tematika došla u prvi plan, premda je nekoliko genija već u XIX
vijeku intuitivno predvidjelo o čemu se radi. Ali tek su Auschwitz , masovni pokolji na
beskonačnim frontovima I sv. rata, zaprepašćujuće očigledni samoubilački impulsi
čitavih nacija, akcentirali ono područje koje je tradicija prosvetiteljstva ignor isala kao ne-
bitno, anahrono, romantičarsko skretanje, koje će povjesno biti prevladano
emancipacijom ljudskog roda. „Banalnost zla“ koju je ispoljio XX vijek definitivno je
pobila ovaj prosvetiteljski optimizam i kao kardinalno pitanje antropologije postavilo
pitanje radikalnog zla.
1 Psihoanaliza je takođe, par excellence primjer fenomenološke interpretacije čovjeka i društva.
Metodološki postupak koji npr. C.G. Jung primjenjuje sam definiše kao striktno fenomenološki: "istina je jedno činjenično stanje a ne sud. Kada psihologija govori o, na primjer, motivu djevičanskog rođanja, ondase ona bavi samo činjenicom da takva ideja postoji, ali se ne bavi pitanjem da li je takva ideja u bilo komsmislu istinita ili pogrešna. Ideja je psihološki istinita ukoliko egzistira." Ona može biti subjektivna, ako se
pojavljuje ograničena na jednu individuu, ali je objektivna "ukoliko je putem consensus gentiumakolektivno prihvaćena." [C.G.Jung, Psihološke rasprave, Matica Srpska, Beograd 1978, str.83] Pojedini
motivi se pojavljuju u gotovo identičnom obliku u svim narodima i prostorima. To su tzv. arhetipovi ,
"forme ili slike kolektivne prirode, koji se pojavljuju otprilike na cijeloj zemlji kao konstituante mitova i
istovremeno kao autohtoni, individualni produkti nesvjesnog porijekla." [str.138] U tom smislu oni nisu
definisani samo tradicijama i migracijama "već i nasljeđem".
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 2/18
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 3/18
[3]
Eros kao volja za životom ipak zadržava svoj predominantan položaj jer to
proizilazi iz same strukture ljudskog bića: ako načelo užitka upravlja prvo bitnim
duhovnim procesima tada onaj nagon koji, djelujući pod tim načelom, održava sam život
mora biti osnovni nagon.
Nagon smrti, volja za smrti, načelo destruktivnost [termin Thanatos sam Freud
nije koristio] Freud je formulisano prvi put u raspravi S onu stranu principa zadovoljstva,
1920 god.6 Thanatos je posljedica želje da se uspostavi ranije stanje koje je živi entitet
morao da napusti pod pritiskom vanjskih sila. Čim postane živo biće čvjek je bezuslovno
ograničen svijetom, i tu ograničenost osjeti svjesno ili nesvjesno. On, kao entitet, tijelo,
ne može da se izdigne izvan tog ograničenja. Sloboda od svakog nezadovoljstva konačno
se narušava pri rođenju života. Zato u svakom životu postoji nagonska težnja za
regresijom iz samog života, nagon ka povr atku u prvobitno stanje bez bola – neživumateriju. Načelo Nirvane. Žudnja za smrt je zapravo nesvjesna žudnja da se po bjegne od
bola.7 Nagon smrti nije usmjeren samo na individuu, već može biti i forma žudnje za
destrukcijom svijeta: Ja može pobjeći od bola koji uzrokuje svijet tako što će uništiti sebe
ili svijet.8
U nekim drugim verzijama ove doktrine izvršena je sinteza ova dva nagona u
jedno načelo. Između ostalih C.G. Jung je, neposredno nakon pojavljivanja frojdovske
4 Ἔρως je u grčkoj mitologiji bio bog ljubavi, strasti, seksualne požude. Prema najranijim mitovima Ἔρως je primordijalna životna snaga koja je nastala iz prvobitnog Χάος-a.
5 Θάνατος je u grčkoj mitologiji bog smrti i personifikacija smrti. U najranijim mitovima prikazivan je kao bradat, bijesan i naoružan mačem. Njegov dolazak donosio je bol i tugu, što znači da thanatos nije samosmrt, već bolna patnja do smrti.6 Fromulacijom Thanatos-a Freud zapravo ulazi u jednu liniju tumačenja nesvjenog koja se može pratitiunazad sve do Empedokla kod koga se dihotomija prauzroka po prvi put susreće. “Oba bazična načelaEmpedoklovog Φíλια i νεĩκος (ljubav i destruktivnost) sličnog su imena i funkcije kao i oba pranagona poFrojdu” [Gijon Kondrau, Sigmund Frojd i Martin Hajdeger, Daseinsanalitička teorija i psihoterapija
neuroza, ZUNS, Beograd 1999, str.34] “mada je kod Empedokla nagon predstavljao kosmičku emanaciju”dok se kod Frojda radi o biološkoj datosti. Ipak, treba reći da kasniji razvoj psihoanalize nakon nije
jedinstven u prihvatanju nagona smrti kao realiteta i čak veći dio savremenih psihoanalitičara odbacuje tuideju. 7 Edipov [Οἰ δίπους ] kompleks u nekim interpretacijama takođe predstavlja sublimaciju thanathosnogzahtjeva izlaska iz “svijeta”.8 Freud ukazuje na sam intenzitet zabrane “Ne ubij!”kao na elementarnu potvrdu pripadnosti žudnje zaubijanjem ljudskoj prirodi, činjenicu koja “sigurno pokazuje da potičemo iz beskonačnog niza generacijaubica, koji su u svojoj krvi imali žudnju da ubiju, kao što to žudimo i mi danas.” S.Frojd Aktuelna
razmatranja o ratu i smrti [ Antropološki ogledi, Prosveta, Beograd 2005] str.141.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 4/18
[4]
doktrine postavio pitanje sinteze.9 Međutim, vjerovatno je najviši domet razvitka ova
doktrina imala već prije Freud-a, naime u ničeanskom konceptu volje-za-moći. Kada
Nietzsche kaže „Život je volja za gomilanjem snage“ on daje klasičnu izvedbu načela
Erosa, a kada govori kako „poslednje što volja još može htjeti jeste uništenje same sebe“
on da je klasičnu izvedbu Thanathosa, međutim sintetisane u jedno načelo i stoga teorijski
elegantnije.10
Freud-ov nasljednik Alfred Adler, zamijenio je konept Eros/Thanatos sa
voljom-za-moći u okviru same psihoanalize.
I sam Freud je tek u kasnijoj fazi uveo dualitet primarnih nagona. Pitanje agresivnosti
iznenađujuće je odsutno u njegovim tekstovima sve do 1920. god. Fromm to objašnjava
činjenicom relativne društvene stabilnosti i sigurnosti u Evropi toga doba. Nije bilo
velikih ratova a i klasni sukob se ublažavao usljed tendencijskog poboljšanja životnih
uslova radnika. Sa druge strane, dominacija koncepta seksualnosti izraz je primarnog
sukoba između prestrogog građanskog morala i objektivno mogućih sloboda. Agresivnost
je kod ranog Frojda posmatrana kao aspekt Erosa.11
Svjedočanstvo zvjerstva prvog
svjetskog rata jeste događaj koji je promijenio takav pristup.
Ne ulazeći u rezličite izvedbe ove doktrine, poenta je da čovjek kao ljudsko biće jeste
fundamentalno nezadovoljen u svojim primordijalnim nagonskim strukturama. Prema
riječima C.G.Junga, hrišćanska dogma o neiskorjenjivom grijehu je „tako nečuveno
tačna“. Pri tome, nisu u pitanju benigne anomalije već je “to zapravo nešto strašno da
čovjek ima i jednu tamnu stranu koja u svojoj sjenci ne krije samo sitne slabosti i estetske
nedostatke, već se sastoji upravo od demonske dinamike.” 12
9 U Heidegger-ovoj koncepciji čovjeka kao pojedinca čija je egzistencija ek-sistence – vlastito prekoračenjeu svakom trenutku i neprekidno. Suština čovjeka opet je susret sa sobom u napuštenosti, bačenosti u svijet,briga. Bez obzira što čovjek uvijek postoji kao ek -sistence, kao prevladavanje sebe u “brigovanju”, onuvijek ostaje svijestan konačnog cilja svog postojanja, naime Smrti. Prvazilaženje sebe odvija se ka Smrti – čovjek je "biće-ka-smrti".10 U Sloterdijkovom čitanju Rođenja tragedije upućuje se na ničeanski pojam “tragičko” kao aktualiziciju
izvornog pitanja postavljenog arhajskim bićem: pitanje čovjeka bačenog u svijet koji je prabol. Prabol je
izraz za onu sliku svijeta kojom završava Volja za moć – svijet koji je stalno samostvaranje kroz bolnostrazaranja i samorazaranja. Kosmos se događa kao vječito prevladavanje, "premoćenje" u hajdegerovskojterminologiji, jednog stanja svijeta drugim koje slijedi. To prevladavanje podrazumijeva neku vrstu
bolnosti jer znači angažman od premoćavajućeg i destrukciju od premoćenog. U tom smislu bol je
ontološki atribut svega što jest. Tragičko znači upravo tu svijesnost čovjeka o svijetu kao prabolu. Jerčovjek, tijelo [u biološkom, ali i materijalnom(!) smislu], bezuslovno i nužno vječito pati u svojoj svjetsko-
istorijskoj egzistenciji.11 Mada se zapravo i Frojdovim tekstovima prije 1920. god. susreće napomena o samostalnostidestruktivnog nagona. (str.269.-273.)12 C.G. Jung, O psihologiji nesvjesnog, [Matica srpska, Novi Sad, 1978], str.30.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 5/18
[5]
Mehanizmi ograničenja
Savladavanje svijeta koji ograničava Ja, i koji je izvor njegovog prabola, događa se u
formi postepenog uzdizanja civilizacije. Da bi „savladao“ prirodu čovjek se organizuje u
društvo i civilizaciju. Civilizacija de facto jeste postepeno porobljavanju spoljašnje
prirode, i/ili smanjenje zavisnosti čovjeka od prirode.
Paradoks se ogleda u tome što porobljavanje spoljašnje prirode, poduzeto radi
oslobađanja, podrazumjeva porobljavanje unutrašnje prirode. U pitanju je hobsovska
verzija društvenog ugovora u visokosofisticiranoj antropolškoj varijanti. Civilizacija
povlači za sobom nužnost ograničenja integralnog nagonskog zadovoljenja.13
Čovjek,
kao “živi sistem bezuslovno podređen nagonu”14, primoran je da se ograniči. Naročito jeto očigledno kod fundamentalnih nagona: zadovoljenje Erosa onemogućilo bi bilo kakvu
organizaciju i rad, a zadovoljenje Thanatosa bi odvelo civilizaciju u samodestrukciju.
Postoji nekoliko metoda kojima se ograničenje posredno izvršava. Prvo,
psihoanaliza govori o sublimaciji, tj. zadovoljenja nagona u nekoj drugoj formi. Klasični
primjeri ovog mehanizma su bahanalijske svetkovine i sport. Bahanalijske ili dionizijske
svetkovine su tek uslovno sublimacija s obzirom da predstavljaju de facto otvoreno
ispoljavanje nagona. Ipak, „orgije ne mogu postati kronične“ (Nietzsche), pa se prekid
mora nečim „opravdati“ – najčešće je u pitanju neki mitskoreligijski vremenski termin
kada se dopušta padanje ograda društvenih stega. Karakteristično je to period ranog
proljeća – buđenja života.
13 Frojd je takav proces posmatrao kao neminovan, ali je takođe postavio čuveno pitanje " Da li je patnja
koja je time nanesena pojedincima vrijedna blagodeti kulture?” 14 C.G.Jung, op.cit. str.31.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 6/18
[6]
U ovoj slici Rubens prikazuje klasičnu viziju bahanalija u kojoj Dionis i bahanatkinje goli i prepušteni pogledima izadovoljstvima konzumiraju vino. Vino ima mitski značaj u dionizijskim svetkovinama jer predstavlja sredstvo kojim seopija i tijelo oslobađa stega stvarnosti, prelazeći u viši ekstatički stadij. Svetkovine pijenja Apsinta sa prelaza iz XIX u XX
vijek karakteristična su moderna izvedba.
Bezbrojne svetkovine ovog tipa susreću se u svim kulturama. Klasičan primjer je Venecijanski
karneval, koji je razvio specifičan koncept maski kao persona koja se uzimaju umjesto vlastitog
identiteta i tada se upražnjava grijeh – od nesputanih seksualnosti do kocke, prosjačenja itd.
Očigledni i direktni savremeni pandani su Karneval u Riju, Pride festivali, rave party i sl.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 7/18
[7]
K arkateristično je da ove svetkovine i u svojoj modernoj izvedbi imaju formu
„Parade“, tj. upadljivog insistiranja na javnom pokazivanju. Ono nije slučajno: žudnja se do
kraja oslobađa ne samo zadovoljenjem, već istovremeno i protestom protiv stega
kulture/superega.
Primjeri thanatosne sublimacije jednako su zanimljivi. Često se, na primjer, govori o
radu ljekara-hirurga kao sublimaciji thanatosne žudnje za destrukcijom objekta van Ja. Jedan
moderan primjer o kome se dosta raspravlja je fenomen gojaznosti koji prati savremena
visokorazvijena društva: u pitanju je samoubistvo hranom. Kult brze hrane, Mac Donalds, je
čista sublimacija autoagresivnog, prema Ja, aspekta Thanatosa.
Naravno, jedna vrhunska prerada thanthosnog izvora – bolnosti svijeta, je religijsko
obećanje „Drugog svijeta“, koji je „bolji“ svijet, Raj u koji ide duša čovjeka. Tijelo međutim
ostaje nespašeno u Civitate Terrena.15
Prema Jungu, primarni uzrok religioznosti, tzv
numinozno ili natprirodno, je strah od nesvjesnog i njegovih sila nepodložnih kontroli.
15 Nietzche je proročki predvidio da će kritična kriza Zapada da se dogodi u momentu kada postaneopšteprihvaćeno da „hrišćansko obećanje“ nije istinito. Racionalizam iz ere prosvećenosti i sholastičkefilozofije postavio je pred religiju zahtjev da se opravda u okviru rigora uma, a ne više samo vjere i etike.Međutim, ova to nije u mogućnosti i stoga „hrišćansko obećanje“ mora biti raskrinkano. Drama se ogleda utome što rušenje dogme znači i rušenje jednog ogromnog polja sublimacije, grandioznog sublimacijskog
poduhvata, koji je držao mase „Zvijeri“ u miru podjarmljenosti nagona. „Smrt Boga“ pušta nagonskonesvjesno u slobodu. Otuda je Nietzche predvidio da će na Zapadu usljediti doba divljaštva i krvoprolića.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 8/18
[8]
Neposredno religijsko iskustvo jeste nesvjesni dio psihe. Revolucionarno u shvatanju
neposrednog religijskog iskustva kao područja nesvjesnog jeste da se religijsko iskustvo – ono
što tradirano imenujemo Bog, nalazi u čovjeku! Arhetip Bog, jeste najuniverzalniji arhetip
upravo stoga što numinozno atribuira neposredno religijsko iskustvo – nesvjesno. Saznanje
nadmoćnih destruktivnih sila nesvjesnog područja ljudske psihe i instinktivnih reakcija na
dubinske uzroke otvara mogućnost takve hipoteze. “Mi stvarno živimo na jednom vulkanu, i
koliko znamo, ne postoje ljudska zaštitna sredstva protiv erupcije, koja će sve oko sebe
uništiti.”16 Funkcija religije upravo jeste da zaštiti ljude od neposrednog religijskog iskustva!
Religijski tipični tabui jesu način da se dejstvo mračnih sila nesvjesnog zadrži u okovima
prihvatljivog. U tom smislu "mi vidimo kako za poslednjih dve hiljade godina hrišćanska
crkva preuzima posredničku i zaštitničku funkciju između tih uticaja i čovjeka."17 Religija je
"u tako začuđujućem stepenu nadoknada"18 za zadovoljenje nesvjesnog da se mora iz sasvim
novog aspekta sagledati njena uloga za ljudsko društvo.
Drugi mehanizam borbe protiv izvornih nagona je potiskivanje u područje
nesvjesnog. Ovdje je očigledno o čemu se radi iz same činjenice postojanja nesvjesnog –
zašto bi, naime, čovjek cijepao vlastito biće na dva dijela – svjesni i nesvjesni. Odgovor
koji je Frojd imao u vidu glasi: pojedine žudnje, impulsi koje imamo kao ljudska bića, a
koja proizilaze iz naše biološko strukture, neprihvatljivi su za nas i da bi uopšte opstali
kao ljudska bića, mi evolucijiski mutiramo u podvojenu ličnost, koja pravi „rezervoar“ za
sve ono što ne može trpiti kao racionalizovanu svjesnost.19 Definicija ludila kao
nesvjesnog bijega od nepodnošljivih žudnji. Šizofrenija je po definiciji rascjep ličnosti.
Ludilo nastaje kada se dogodi prodor nesvjesnih sadržaja u svijest. Bolest je puki prelaz
mračne želje preko praga svjesnog. Ludilo se tu pojavljuje kao očajnički bijeg od užasa
susreta sa nesvjesnim.
16 C.G.Jung, Psihologija religije, str.95.17 str.99. Sa druge strane protestantizam je, upravo time što je devalvirao dogmu i kult, i osim toga izvršio
prevod sa kolektivnog na individualni doživljaj religioznog, ostavio čovjeka u bitnom smislu bez zaštitekoju je nudilo kako hrišćanstvo tako i paganske religije. [Taj je rizik donekle kompenziran enormnim
pojačavanjem autoriteta Biblije.] Stoga ne čudi čitav niz formi višak -potiskivanja u protestantizmu, kakvi
su na pr. metodisti ili puritanizam.18 str.129. "Ona očevidno ima svrhu da nadoknadi neposredno iskustvo putem izbora odgovarajućihsimbola."19 Uporedi C.G.Jung, Psihološke rasprave, Matica Srpska, Beograd 1978, str.93-96. Međutim evolucijazasada ostaje nedovoljna i bez obzira koliko to strašno bilo, ipak jeste činjenica da “mi stvarno živimo na
jednom vulkanu, i koliko znamo, ne postoje ljudska zaštitna sredstva protiv erupcije, koja će sve oko sebeuništiti.” (str.95)
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 9/18
[9]
Treći mehanizam o kome se u kontesktu svladavanja fundamentalnih nagona
može govoriti je specifična organizacija radnog procesa, kakvu susrećemo u društvu već
nakon prvobitne horde. Naime, borba za opstanak tjera sve članovime društva da rade.
Frojdizam imenuje ovo načelo/mehanizam terminom “Ananke” [oskudice].20 Društvo
mora na neki način da energije pojedinca usmjeri sa nagonskih djelatnosti na rad. Drugim
riječima, da bi se jedno zadovoljenje omogućilo potreban je rad, tj. manje ili više bolne
pripreme i poduhvati za pribavljanje sredstava za zadovoljenje potreba. Za vrijeme
trajanja rada užitak se odgađa. Tijelo i duh se pretvaraju u oruđa otuđenog rada, rada
kojim ljudi ne zadovoljavaju svoje potrebe neposrednim radnim procesom već posredno,
na primjer pomoću novca koji dobijaju kao nadoknadu za rad, a koji poslije omogućava
zadovoljenje.
To zadovoljenje bi trebalo da se događa u slobodnom vremenu. Međutim, (pored
toga što se načelo užitka suprotstavlja vremenskom komadanju užitka) otuđenje se sa
područja rada prenosi i na slobodno vrijeme, koje postaje pasivna relaksacija u funkciji
obnavljanja energije za rad . Ovo znači sljedeće: energetsko “pražnjenje” koje bi se
dogodilo ukoliko bi slobodno vrijeme istinski bilo ispunjeno stvarnim zadovoljenjem
nagona, praktički bi eliminisalo energetski potencijal individue neophodan za naredni
radni dan. Stoga se i to “zadovoljenje” u okviru slobodnog vremena daje u formi
sublimacije, kroz sredstva masovne kulture, poput PINK tv. Druuna strip, itd., ekstremna
seksualnost (ali: upadljivo ne i erotičnost) i kultura nasilja.21
Civilizacija kao represija
Prema ovoj formuli civilizacija je napredovala kao organizovana dominacija.
Dominacija nad fundamentalnom nagonskom prirodom čovjeka. Prema Frojdu,
ograničavanje nagonske strukture čovjeka, njegove biološke osnove, preduslov je
20 Ανάγκη je boginja personalizacija potrebe, nužde. Zato je često imenovana kao „Neophodnost“,Opisivana je kao „boginja okova“, jer se nalazi iz svih vrsta ograničenosti i vezanosti, naročitoograničenosti koje su posljedica fizikalnog svijeta i koje su nesavladive. Neiskorjenjivost okova ogleda se u
tome što u kultu Ananke nije bilo prinošenja žrtava – s obzirom da je ona nepromjenjiva apsurdno je
prinositi žrtve. Pod „anankinim kraljevstvom“ često se podrazumjeva sam fizikalni svijet, priroda, jer tu
nema konačnog oslobođenja od okova prirode. 21 Jedan čest mehanizam iz ove klase je “bijeg” od slobodnog vremena. Primjer takvog nesvjesnog “bijega”od slobodnog vremena su obredi i programirani rituali:. Odlazak u Crkvu se događa nedeljom. Istimehanizam je i u samonametnutim ritualima često podvođenim pod kategoriju ekscentričnog stila.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 10/18
[10]
napretka. Osnovni ljudski nagoni nespojivi su sa društvenošću jer „teže zadovoljenju koje
kultura ne može dopustiti“, zadovoljenju kao takvom, kao cilju za sebe i u bilo kom
trenutku. Stoga se nagoni moraju odvratiti od svog primarnog cilja i spriječiti u svom
otvorenom ispoljavanju. Mehanizmi sublimacije i potiskivanje omogućuju društvenost:
civilizacija počinje kada se direktno i integralno zadovoljenje nagona efikasno
nadomjesti. „Čovjek postaje ljudsko biće kada pod uticajem vanjske stvarnosti životinjski
porivi postanu potisnuti ljudski nagoni, to zapravo znači putem temeljne preobrazbe
njegove izvorne prirode.“22 Frojd je tu promjenu opisao kao pretvaranje načela užitka u
načelo stvarnosti. Dijalektika Gospodarenja i Robovanja, i oslobađanje/emancipacija
ropskim radom, ovdje ima sasvim novi teorijski background i data je u drugačijoj
terminologiji.23
22 H.Marcuze, op.cit, str.21.23 Konkretno se taj proces odvija u prvobitnoj hordi kao sukob sinova sa ocem-osnivačem. Porijeklo
represivne civilizacije Frojd objašnjava konstrukcijom prvobitne grupe. Tu grupu ustanovila je i održavalanametnuta vladavina jednog individuuma nad svim ostalima. Život je bio organizovan putem dominacije aličnost koja je uspjela da dominira ostalima bio je otac, odnosno čovjek koji je posjedovao žene i koji je sanjima izrodio i održao na životu sinove i kćeri. Prvobitni je otac dakle za sebe monopolizirao ženu kaovrhunski užitak i podjarmio ostale članove grupe. Monopoliziranje užitka značilo je nejednaku raspodjelu bola. Teret bilo k ojeg rada koji je trebalo obaviti u prvobitnoj hordi padao je na sinove koji su zbog toga štosu bili isključeni iz užitka rezervisanog za oca, bili „slobodni” za kanaliziranje nagonske energije uneugodne ali nužne djelatnosti. Tako se pojavio mehanizam k oji je stvorio prve preduslove discipliniranoj
radnoj snazi budućnosti. Despotizam oca izazivao je ambivalentne osjećaje jer je sa jedne strane morao da
izaziva mržnju svojih podanika zbog monopolisanja užitka dok je sa druge strane zadobijao njihovu biologijsku naklonost time što je, uspostavljajući sistem dominacije u vlastitom interesu, stvorio poredak bez kojeg bi se skupina raspala. U tom smislu on utjelovljuje unutrašnju logiku načela zbiljnosti. Mržnjakulminira u pobuni sinova, kolektivnom ubijanju i jedenju oca i uspostavi bratskog klana. U strogom
smislu civilizacija počinje tek u bratskom klanu, kada posredstvom tabua koje nameću vladajuća braća,dođe do potiskivanja u zajedničkom interesu: da se sačuva grupa. Odlučujući psihološki događaj kojiodvaja bratski klan od prvobitne horde je osjećaj krivnje koji je posljedica činjenice da su pobunjeniciubivši oca počinili zločin protiv cjeline, a time i protiv sebe samih. Ljubav koju su osjećali prema ocu
prouzrokovala je grižnju savjesti, stvorila superego i tako postavila ograničenja koja treba da spriječe ponavljanje tog čina. Osjećaj krivnje se introjicira u pojedince i tako održava ograničenja, zabrane iodgađanja zadovoljstva o kojima ovisi civilizacija. Prvobitni zločin i osjećaj krivnje povezan sa njim
reproduciraju se u različitim oblicima (npr. u sukobu stare i nove generacije ili stare i nove vlasti) tokomcijele povijesti
Hipotezu o povratku potisnutog Freud je ilustrovao ingenioznim tumačenjem hrišćanskeraligije. Život i smrt Hrista su metaforični prikaz borbe i trijumfa nad Ocem. Starozavjetni bog je represivno božanstvo koje kažnjava sinove za grijeh koji nasljeđuju. Poruka Isusa,sina, je bila poruka oslobođenja: obaranje Zakona [koji je dominacija] od strane ἀγάπη
[Agape, koja je Eros]. To je u skladu sa predstavom o Isusu kao iskupitelju, mesiji koji je
došao da spasi čovjeka. Agnus Dei jeste načelo ljubavi Oca prema Sinu. Kasnijeobogotvorenje Sina pored Oca je izdaja njegove poruke. Prvobitni zločin bi se mogaoiskupiti, prema poruci Sina, u poretku ljubavi i mira na zemlji. Crkva kao „tijelo“ Hristovotu i sada. Ali to se nije desilo već se desio novi zločin, ovaj put zločin protiv Sina. Patnja i
potiskivanje su se ovjekovječili.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 11/18
[11]
Dijalektika civilizacije temelji se na činjenici da je napredak uslovljen stepenom
potiskivanja. Civilizacija je prije svega napredak u pribavljanju i povećanju zadovol jenja
potreba. Osnovno sredstvo za ostvarivanje tog cilja je rad. Međutim u civilizaciji rad je
nelibidinaran, tj. "neugodnost”, rad koji sam po sebi ne pričinjava zadovoljstvo. Takav
rad se mora nametnuti jer kakav bi motiv mogao navesti čovjeka da upotri jebi svoju
spolnu energiju u druge svrhe kada svakom njenom neposrednom upotrebom može
postići užitak. On se nikada ne bi lišio tog užitka i nikada ne bi radio. Ako ne postoji
nikakav izvorni nagon rada onda se energija koja je potrebna za rad mora preuzeti od
prvobitnih nagona Erosa. Tako se kao osnovna sfera civilizacije očituje sublimacija koja
uključuje deseksualizaciju.
Izvorni nagoni u sukobu su sa prirodnom i ljudskom [društvenom] okolinom.
Individuum dolazi do „traumatskog shvatanja da je potpuno i bezbolno zadovoljenje
njegovih potreba nemoguće“ nakon čega vlast nad njegovim duhovnim djelovanjem
preuzima novo načelo - načelo stvarnosti. Načelo stvarnosti istiskuje načelo užitka u
smislu da se čovjek privikava da napusti trenutno, nesputano ali i ne sigurno i razorno
zadovoljstvo u ime odgođenog, ograničenog ali i osiguranog zadovoljstva.
„Uspostavljanjem načela zbiljnosti ljudsko biće, koje je pod vladavinom načela užitka
bilo tek nešto više od životinje, postaje organizirani ego.24 Ono razvija funkci je uma. Uči
ispitivati stvarnost, razlikovati dobro i zlo, istinito i lažno, korisno i štetno, stiče
sposobnost, pažnje, pamćenja i suda. Jednom riječju postaje svjestan, misleći subjekt
vođen racionalnošću koja mu je nametnuta iz vana.“ Time se čovjekova sposobnost da
svjesno mijenja stvarnost u skladu sa onim što je korisno nudi perspektivu otklanjanja
vanjskih prepreka njegovom zadovoljenju.
24 Struktura ljudske ličnosti tu se konačno uobličava po šemi Id-Ego-superEgo. Frojd tumači nagonskomstrukturom čovjeka. Ona se prvenstveno sastoji od svjesnog i nesvjesnog područja, a izgrađuje u tri sloja.
Prvi sloj je Id, iskon u kojem se korijene svi nagoni. To je temeljni, najstariji i najširi sloj, područje nesvjesnog i prvobitnih nagona. Id ne poznaje nikakve vrijednosti, nikakav moral. Id ne teži
samoodržanju, sve za čim Id teži je zadovoljenje nagonskih potreba u skladu sa načelom užitka.Ego utjelovljuje svjesnu, racionalnu orijentaciju u svijetu stvarnosti, ono što se obično naziva
razum. Ego je posrednik između ida i vanjskog svijeta, jer id, težeći slijepom zadovoljenju nagona u potpunom zanemarivanju vanjskih sila, ne bi mogao izbjeći uništenje. Glavna funkcija ega je da koordinira,organizuje i kontrolira nagonske poticaje Ida tako da smanji sukobe sa zbiljnošću: da potisne poticaje kojisu neuskaldivi sa zbiljnošću, da izmiri ostale sa stvarnošću promjenivši njihov predmet, odgađajući iliodvraćajući njihovo zadovoljenje, preobražavajući njihov način zadovoljenja.
Superego obuhvata sve društveno, nadindividualno i očituje se kao teror društvene cenzure.Superego upija u sebe čitav niz društvenih i kulturnih uticaja postajući moćan predstavnik postoječemoralnosti.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 12/18
[12]
Ipak, zamjena načela užitka načelom zbiljnosti je veliki traumatski događaj u razvoju
čovjeka. Pri tome on nije jedinstven, već se neprestano ponavlja kroz čitavu povijest i
čovječanstva i pojedinca. „Civilizacija ne ukida jednom i zauvijek načelo užitka već se
podvrgavanje mora uvijek iznova ponavljati kako na nivou grupe tako i pojedinca.“25
Vanjska ograničenja koja su prvobitno roditelji a zatim drugi društveni faktori u procesu
socijalizacije nametnuli individuumu, „introjiciraju se u ego“ i postaju njegova "savjest”.
Potiskivanja postaju nesvjesna, tako reći automatska. Od izvorno svjesne borbe ega sa
zahtjevima zbilje dolazi do nesvjesnih, automatskih reakcija superega. Ipak, Načelo
užitka, nagoni i izvorne fundamentalne želje su neiskorjenjivi i preživljava ju u
nesvjesnom.
Nerepresivna civilizacija?
Markuze postavlja ključno pitanje koje proizilazi iz ove antro pološke doktrine: da li je
moguća nerepresivna civilizacija? Određeni preduslovi za ukidanje represivne
organizacije društva sadržani su u Progresu shvaćenom kao proces razvitka tehnologije i
tehnike koji potencijalno nose u sebi mogućnost jedne civilizaci je bez materijalne
oskudice u kojoj bi potiskivanje nagonske strukture postalo nepotrebno. Jer
ograničavanje nagonske structure u društvu proizilazi iz činjenice da je potrebno odvojiti
energije Erosa za rad. Ako ukinemo tu potrebu prestaje potreba za ograničavanjem Erosa.
Ključni aspekt za razumijevanje ove dilemu Markuze vidi u razlikovanju potiskivanja
od tzv. „višak - potiskivanja“. Radi se o sljedećem: “ Individuum primjenjuje protiv sebe,
nesvjesno, strogost koja je nekada bila potrebna na infantilnom razdiblju njegova razvoja
ali koja je zastarjela na području njegove zrelosti.“ Činjenici da odrastao individuum
primjenjuje na sebe ograničenja iz perioda svoje infantilnosti, odgovara na društvenom
planu mogućnost da društvo primjenjuje na sebe ograničenja iz prošlosti. Superego
nameće ne samo zahtjeve koji proizilaze iz objektivne društvene stvarnosti kakava ona
jeste tu-i-sada, već i zahtjeve prošle stvarnosti. Mi po inerciji nastavljamo da
primjenjujemo ograničenja prethodnih generacija. Ta vrsta potiskivanja predstavlja
“višak - potiskivanje” i po pravilu s vremena na vrijeme izaziva društvene krize i bunt.
Karakterističan primjer je pobuna hipi-kulture protiv puritanskog morala nakon II
25 H.Marcuze, op.cit., str.21.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 13/18
[13]
svjetskog rata. Zato je potrebno razlikovati osnovno potiskivanje koje predstavlja
modifikaciju nagona radi održanja vrste u civilizaciji od “višak - potiskivanja”. Pretjerana
strogost superega u nesrazmjeri je sa stvarnim " grešnim” pobudama pojedinca i
očigledno se ne može objasniti u smislu još uvijek akutne opasnosti od individualnih
pobuda.
Na pr. u kontekstu Erosa kao načela užitka koje vladala izvornim polnim nagonima,
reprodukcija vrste je tek nusproizvod. Izvorna funkcija seksualnosti je postizanje užitka od
tjelesnih zona. Represivna organizacija spolnosti i deseksualizacija organizma odgovarala je
društvenoj potrebi korišćenja organizma kao oruđa rada. Da bi se zadovoljila neophodnost
produženja vrste a istovremeno organizam sačuvao za rad, seksualnost je podređena funkciji
razmnožavanja i kanalisana u monogamne ustanove. Sa druge strane ne-reproduktivna
seksualnost sankcionisana je kao perverzija. Perverzije izražavaju pobunu protiv
podjarmljivanja spolnosti funkciji rađanja. Perverzije traže spolnost koja je sama sebi svrha jer je užitak. Dopuštenje za perverzije dovelo bi u opasnost ne samo urednu reprodukciju
radne snage, što se vjerovatno može prevazići tehnološkim napretkom [višak potiskivanje],
već i samu reprodukciju čovječanstva [potiskivanje]. U tom smislu perverzije sugeriraju
konačnu istovjetnost Erosa i Thanatosa.
Ukidanje tabua na perverzije doveo bi do blokade reproduktivne funkcije i u krajnjim
instancama do samoukinuća društva. Proces „bijele kuge“ – opadanje nataliteta koje po
pravilu prati veći stepen civilizacije [ne samo u konktekstu civilizovani/menje
civilizovani narodi već i u klasnom smislu: više ekonomske klase po pravilu su
reproduktivno slabije], tj. veći stepen oslobađanja Erosa, zakonomjerno proizilaze iz
frojdovskih pretpostavki.
Tehnološki napredak civilizacije omogućava neke vizije razrješenja nužnosti da
se Eros ograniči ili sublimira. Tako se potreba za radom, kako smo već rekli, može
teorijski prevladati potpunom mašinizacijom radnog procesa. S druge strane i nužnost
reproduktivne funkcije, koja ograničava Eros u pravcu reproduktivne seksualnosti, može
biti prevladana u uslovima vještačke oplodnje i sl. Međutim, postoji fundamentalni
paradoks u ideji nerepresivne civilizacije u kontekstu oslobađanja Erosa: odsustvo
nestašice i potiskivanja ukinulo bi svu energiju koja se korisiti u unapređivanju
materijalne i intelektualne kulture. Čovjek bi u stanju blagostanja i potpunog oslobođenja
ekonomskog rada regresirao u pretpovjesno divljaštvo a civilizacija bi se raspala.
Neupotrebljavano više kao oruđe rada tijelo bi se reseksualiziralo i postalo oruđe užitka.
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 14/18
[14]
To bi dovelo do raspada institucija dajući za pravo pretpostavki da nagonsko oslobođenje
može dovesti samo do društva seksualnih manijaka tj. ni do kakvog društva.
Dodatni paradoks nastaje kada se razmatra Thanathos, premda se i agresivni impulsi
takođe mogu posredno zadovoljiti u društveno prihvatljivim oblicima U tom smislu često
se naglašava sadistički karakter rada kao i skretanje razornosti od ega na vanjsku prirodu,
pretvarajući ga u društveno korisnu agresiju. U tom smislu Thanathos je čak motor
progresa.
„Međutim razorna moć Thanatosa mora ga tjerati sa onu stranu svake sublimacije jer njegov cilj
nije priroda niti bilo koji objekt već sam život. On ne može prihvatiti nikakve zamjene kao
konačne. Tako civilizacija u krajnjim instancama zlokobno teži samouništenju. Putem
konstruktivnog tehničkog nasilja nad prirodom nagoni ipak djeluju u smislu uništenja života.
Sve veća proizvodnost rada i u skladu sa tim sve veće zadovoljenje ljudskih potreba javljaju se
samo kao nusproizvod osnovne funkcije nagona: da osiguraju organizmu vlastiti put u smrt.”
[H.Marcuze, op cit. str.179]
Tako je iz izvorne žudnje za regresijom izvedeno je zastrašujuće Frojdovo predviđanje
samodestruktivnosti civilizacije. Ono je postavljeno na temelju saznanja da rast
civilizacije, iako nudi sve veće zadovoljenje a u određenoj mjeri može sublimirati nagon
smrti, ipak ne može sasvim ukinuti Thahatos. Istovremeno, progres [izvorno pokrenut u
svrhu sve veće ali postepene relaksacije nagona] obezbjeđuje sve moćnija sredstva
Thanatosu da se realizuje, poput nuklearne bombe. Često se govori o agresiji koju
savremena civilizacija vrši na ekosistem kao sublimaciji Thanatosa: destrukcija biosfere
omogućena moćnim savremenim tehnologijama je način da se čovječanstvo u krajnjim
instancama samouništi.
Prema Markuzeovoj interpretaciji, r ješenje problema koji proizilaze iz Frojdovog
tumačenja civilizacije sumiraju se u tri tačke kao pretpostavke nerepresivne civilizacije:
1. Sa napretkom proizvodne sfere povećava se fond slobodnog vremena. U idealnom
tipu industrijske civilizacije otuđenje rada bi se dovršilo totalnom
automatizacijom proizvodnog rada. U takvoj situaciji potrebno je eliminisati
višak -potiskivanje, prvenstveno ono u formi masovne kulture, dokolice i sl., koje
sprječava da se slobodno vrijeme upotrjebi u smislu istinskog zadovoljenja
nagoskih struktura [Eros].
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 15/18
[15]
2. Kako će određeni fond rada uvijek biti potreban neophodno je pretvoriti otuđeni u
neotuđeni rad, tj. takav rad koji predstavlja zadovoljstvo po sebi, pa je prema
tome sam sebi cilj dok su koristi koje on stvara nusproizvodi.
3. Ono što se fundamentalno opire svakoj hipotezi o nerepresivnoj civilizaciji je
nagon smrti jer samo postojanje jednog takvog nagona mora rezultirati vječnim
potiskivanjem. Međutim, Thanatos nije žudnja za razornošću po sebi već bijeg od
bola usljed blokiranja nagonskih želja. Težnja za regresijom u smrti je želja da se
pobjegne od bola. Ako se bol eliminiše prevladaće se potreba za regresijom.
Ovaj argument ima izvjesnih teškoća jer se čini da uprkos svom napretku ukidanje bola
ostaje iluzija sve dok čovjek ostaje biološko biće. Takvo biće uvijek je ograničeno
spoljašnjim svijetom ma koliko taj svijet bio rajski.
Na raspolaganju stoji nekoliko efikasnih antičkih metoda odnošenja spram zvijerii one se zaista i primjenjuju. Ideal olimpijade, ratovi polisa, takmičarski duh u filozofiji i
umjetnosti, orgije i nasilje religioznih svetkovina, imaju svoju paralelu u raznim
sublimacijama postmoderne kakve su seksualna revolucija, sport, ekonomska utakmica,
orgije i nasilnost u sadržajima masovne kulture i slično. Svi ti fenomeni jesu sublimacije
koje kultura nudi zvijeri da ova odustane od svoje krajnje ambicije. Ipak, i Nietzsche i
Freud upozoravaju da prabol ostaje, a čovjek podnosi samo određeni stepen kuture. U
krajnjim instancama sublimacija nije moguća.
Kritika totalitarnih implikacije Moderne
"Sve dok nije izbio rat 1914. godine, bili smo duboko ubijeđeni da se svijet pomoću racionalnih sredstava može pravilno urediti. Sada doživljavamočudesnu dramu da države postavljaju prastari zahtjev za teokratijom, tj. za
totalitetom, koji neizbježno ide zajedno sa ugušivanjem slobodne misli ... Nije teško vidjeti da snage podzemlja – da ne kažemo pakla – koje su
ranije manje-više uspješno bile zauzdane i učinjene korisnim u okiru jednog gigantskog duhovnog zdanja, sada stvaraju državno ropstvo".[C.G.Jung, Psihologija religije, str.134]
Najznačajnije polje, koje je i promovisalo psihoanalizu kao par excellence političku
doktrinu, je pitanje holokausta i masovnih pokolja II svjetskog rata. Rušilaštvo ovih
istorijskih događaja očigledno ne može biti redukovano na ekonomske i/ili političke
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 16/18
[16]
uzroke, već iza njih nesumljivo stoje dublje sile. Komentarišući okrutnost I sv. rata Frojd
će zlokobno zapitati: “Da li zaista vjerujete da bi šaka nemoralnih lovaca na položaj i
kvaritelja ljudi uspjela da razulari sve to skriveno zlo, da milioni njihovih sljedbenika
nisu takođe krivi?” Psihoanalitička analitika tih događaja epohalna je baština
politikološki relevantne literature XX vijeka. Ona naročito dobija na značaju u kontekstu
savremenih, skrivenih modela totalitarnih matrica.
Diferencija Thanathosne destruktivnostî omogućava da se sudbina fašizma -
njegova izrazita agresija prema spolja, ali, kao kod rijetko kojeg sistema prije i prema
unutra, obuhvati sintezom. Fašizam je na opštem planu predstavljao sublimaciju
frustracije njemačkih masa porazom u svjetskom ratu, kao i ekonomskim osiromašenjem
proisteklim iz poraza i uskraćenog imerijalizma. Ekonomski osiromašene mase
predstavljale su de facto broj pojedinaca uskraćenih u zadovoljenju. Ne čudi da su najvećikrvnici upravo oni čija je ograničenost spolja ekstremno izražena, a volja ipak još uvijek
dovoljno jaka da ne ode odmah u samodestrukciju.26
Primjer Drezdenske tragedije i
rušenje Reich-a u plamenu zastrašujuća su potvrda Nietzche-ovog uvida da će zadnje što
volja još može htjeti, biti autodestrukcija.
Analiza masovne psihologije fašizma pokazala je novi ali ingeniozan način
sublimacije thanathosnog bola od svijeta: saobražavanje i stapanje u kolektivitet. Ono je
višestruko funkcionalno:
(i) R azaranja načela individualizacije i spajanja u kolektivitet jeste simbolički data
želja za spajanjem sa svijetom koje bi bilo ukinuće stanja ograničavajućeg
prabola.27
(ii) Ukidanje načela individualizacije omogućava oslobađanje od odgovornosti koje
su procesom socijalizacije postavljene pred “zvijer”.28 Utapanje individue u
26 A.Savanović, op.cit., str.162. 27
U za nas bitnom kontekstu From tumači mit o praroditeljskom grijehu kao početni akt procesaindividualizacije raskidom primarnih veza sa božanskim koje je apsolutno jedinstvo, obuhvatanje svakogtubitka bitkom. Upojedin jenje čovjeka praćeno je patnjom koju istorija ljudskog nakon pada nosi. [op.cit.str.29.]28 Opsežna literatura posvećena je tom fenomenu. Npr. Max Horkheimer, Pomračenje uma [Svjetlost,
Sarajevo 1989]: “Svako ko je ikad prisustvovao nacionalsocijalističkom mitingu u Njemačkoj zna da jegovornicima i slušateljstvu užitak bio u predstavljanju društveno potisnutih mimetičkih poriva … jer sezabranjenom prirodnom porivu dozvolilo da se afirmira bez straha od ukora.” (str.119.) Dalje slijedi:“Hitler se obratio onom nesvjesnom u svojem slušateljstvu, natuknuvši da može iskovati silu u ime koje ćedići prokletstvo s potisnute prirode. Racionalno ubjeđivanje ne može nikada biti tako efikasno, jer ono nije
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 17/18
[17]
kolektivno biće oslobađa pojedinca od ličnosne odgovornosti koja se prebacuje na
viši entitet [grupu, naciju, ili ideologiju]. Mehanizam koji se ovdje skicira
ubjedljivo ilustruju situacije tipa inkvizicijskog lova na vještice ili dionizijske
orgijastičke svetkovine starog vijeka. One predstavljaju društveno dopušteno
probijanje zvijeri u orgijama i [ili] nasilju tipa žrtvovanja ili spaljivanja, a nosioce
zvjerstva oslobađaju sankcije superega time što ih se utapajući identifikuje sa
nadličnom institucijom Crkve ili svetkovine. Isto se dogodilo sa nacističkim
dželatima – oni su bili “dobrovoljni”. Kristalna noć moguća je samo ako se ukine
indvidualitet. Izrazita anonimnost jedinke u masovnom društvu pojavljuje se kao
postavljanje temelja potpunom gubitku odgovornosti.
(iii) Značajan argument je moć tehnički organizovane civilizacije Racionalna
organizacija koncentracionnih logora, tehnička perfekcija genocida, njegovatehnološka izvedba, paradigma je ponude koju moć industrijske civilizacije
ispostavlja Thanatos-u.
(iv) Ti procesi konvergiraju sa slabljenjem tradicionalnih mehanizama zaštite,
posebno kom penzatorne moći religije, koja više nije u stanju rastumačiti patnju na
način koji bi od strane čovjeka, stojećeg na kraju procesa racionalizacije zapadne
istorije, bio uzet kao legitiman i stoga introjiciran.
Rekapitulirajući, vidimo situaciju koja se po javila kao pozornica genocida definisanu kao
četverodimenzionalnu datost: neuklonjivost prabola i represivnost civilizacije, blijeđenje
tradicionalnih sublimacija, tehnicizirana moć organizovanog dejstva i oslobađanje
odgovornosti stapanjem u nadlične mase. Nalazeći se pod vlašću tih nadmoćnih nadličnih
procesa dželati su morali biti dobrovoljni.29 Pritisnuti izvornim nezadovoljenjem oni
okreću nakupljenu frustraciju “protiv onih koji ne pripadaju cjelini, čija je egzistencija
srodno s potisnutim primitivnim porivima”.(str.122) Sam Frojd, komentarišući sveopšte zgražavanje nadzvjerstvima I sv. rata, raskriva da se ono zasniva na pukoj iluziji nerazumjevanja ljudskog. “Činjenica da sučovječanstvo kao kolektivi pojedinaca, narodi i države, međusobno poništili svoje moralne stege prirodno
je podstakla građane pojedince da se za izvjesno vrijeme povuku od stalnog pritiska civilizacije i da povremeno prihvate zadovoljenje nagona koji su bili držani pod kontrolom.” S.Frojd, op.cit.str.131.29 Anticipirajući ovo Jung sa upečatljivom elokvencijom piše: “Ako pustimo da ovo bezazleno biće formiramasu, onda iz toga u danom slučaju nastaje razbesnelo čudovište, pri čemu je svaki pojedinac samo jošnajsitnija ćelija u tijelu monstruma, gdje on hteo ili ne hteo mora da učestvuje u krvavom bestij alnom
zanosu”. C.G.Jung, op.cit. str.30. Frojd cinički mirno konstatuje da je moguće sa sigurnošću predvidjetikako će se “oplemenjivanje njihovih nagona obnoviti u mirnijim vremenima”. (op.cit.str.132.)
7/24/2019 Frojdovska interpretacija društva
http://slidepdf.com/reader/full/frojdovska-interpretacija-drustva 18/18
[18]
njezino poricanje. Taj neprijatelj se pojavljuje kao zakleti neprijatelj i sam antikrist”.30
Intenzitet i iracionalnost mržnje, čiji se stepen iracionalnosti ogleda u nepostojanju bilo
kakve podloge u realno-istorijskoj situaciji, očigledno govori da ona potiče iz dubljih
područja nesvjesnog.
30 H.Marcuze, op.cit. str.85.