crna gora / montenegro / cetinje 2010 · jugoistočne evrope, potvrđuje da je kulturna baština,...

“Protection of cultural heritage and safeguarding of diversity of cultures are the ethic imperativ

es un

divid

able

from

the r

espe

ct o

f hum

an di

gnity

”

“Zaštita kulturne baštine i odbrana raznovrsnosti kultura predstavljaju etički imperativ nerazdvojiv od poštovanja lju

dskog dos

tojan

stva

”

“La protezione del patrimonio

culturale e la salvaguardia delle diversità culturali è un imperativo etico inscindibile dal ris-

petto della dignità umana” “Mbrojtja e trashëgimisë kultur-ore dhe kujdesi ndaj diversitetit të kulturave jane domosdoshmëri

etike që nuk veçohen nga respektimi i dinjitetit njerëzor” “Zaštita kul-turnog nasljeđa i odbrana raznovrsnosti kultura predstavljaju etički impera-

tiv nerazdvojiv od poštovanja ljudskog dostojanstva” “Закрилата на културното наследство и съхраняването на многообразието от култури са етични норми,

които са неделими от уважението към човешкото достойнство” “Protection of cul-tural heritage and safeguarding of diversity of cultures are the ethic imperatives undivid-

able from the respect of human dignity” “Η προστασία της πολιτιστικής κληρονομιάς και η διασφάλιση της πολιτιστικής πολυμορφίας αποτελούν ηθική υποχρέωση αδιαχώριστη από τον σεβασμό της ανθρώπινης αξιοπρέπειας” “Zaštita kulturnog nasljeđa i odbrana raznovrsnosti kultura predstavljaju etički imperativ nerazdvojiv od poštovanja ljudskog dostojanstva” “Заштитата на културното наследство и запазувањето на културниот диверзитет се етички императиви, неделиви од почитта за човековиот дигнитет” „Pro-tejarea patrimoniului cultural şi salvgardarea diversităţii culturale reprezintă imperative etice individuale de respectare a demnităţii umane” “Protejarea patrimoniului cultural

împreună cu apărarea diversităţii culturale sunt imperative morale parte integrantă a respectării demnităţii umane” “Zaštita kulturne baštine i odbrana raznovrsnos-

ti kultura predstavljaju etički imperativ nerazdvojiv od poštovanja ljud-skog dostojanstva” “Varovanje kulturne dediščine in ohranjanje razno-

likosti kultur sta etična imperativa, ki sta neločljivo povezana s spoštovanjem človekovega dostojanstva” “Kültürel mirası

korumak ve kültürel çeşitliliği garanti altına al-mak insanlık onurunun ayrılmaz ahl-

aki gerekliliğidir”

CR

NA

GO

RA

/ M

ON

TE

NE

GR

O /

CE

TIN

JE 2

01

0

Crna Gora Ministarstvo kulture Montenegro Ministry of Culture

CRNA GORA / MONTENEGRO / CETINJE 2010

Izdavač / PublisherMinistarstvo kulture Crne GoreMinistry of Culture of Montenegro

Za izdavača / For the publisher Prof. Branislav Mićunović, Ministar

Urednik / EditorLidija Ljesar

Tekstovi / TextsLidija Ljesar

Fotografije / PhotoLazar Pejović i Duško Miljanić

Grafički Dizajn / Graphic DesignDPC, Podgorica

Štampa / PrintDPC, Podgorica

Tiraž / Circulation300


es un

divid

able

from

the r

espe

ct o

f hum

an di

gnity

”

“Zaštita kulturne baštine i odbrana raznovrsnosti kultura predstavljaju etički imperativ nerazdvojiv od poštovanja ljudskog dosto

janstv

a”













„ U trenutku rađanja naše planete, najljepši susret zemlje i mora dogodio se na Crnogorskom primorju. Kada su sijani biseri prirode, na ovom tlu je zahvaceno punom šakom“.

Lord Džordž Gordon Bajron

“The most beautiful contact between the earth and sea took place at the Montenegrin littoral. When Pearls of Nature were sown, it was with a full hand that they were cast on this soil”

Lord George Gordon Byron

„Ljudi, ja sam ili u raju ili na Mjesecu”

Džordž Bernard Šo

“Men, I am either in Heaven or on the Moon”

George Bernard Shaw

10

UVOD

Oduvijek svjesna svojih kulturnih, prirodnih i istorijskih posebnosti, utemeljnih u različitostima, Crna Gora je čvrsto izgradila tradiciju njegovanja jedinstva raznolikosti, koja se ogleda u kulturnom identitetu jednog prostora i naroda, kao dijelu kulturnog bića cjelokpunog regiona. Upravo iz tih razloga, nerijetko je bila izazov mnogima da je posjete i da je dožive.

Unikatnost, posebnost i vrijednost koju baštini kulturno istorijsko blago Crne Gore prepoznao je i UNECSO, kada je prije trideset godina upisao područje Kotora na Listu svjetske prirodne i kulturne baštine, bezmalo kao jedan u niski najvrjednijih bisera svjetske riznice.

U miljeu preplitanja bogatstva kulturne baštine, okupljanja u okviru regionalnih inicijativa, u atmosferi multikulturnog, multietničkog i multikonfesionalnog saglasja, prilika je da pokažemo da epizodni istorijski rukavci ne smiju i ne mogu biti prepreka glavnom zajedničkom toku viševjekovnog suživota naroda ovog regiona.

Misija inicijativa Kulturna baština – most ka zajedničkoj budućnosti i Savjet ministara kulture Jugoistočne Evrope, potvrđuje da je kulturna baština, kao simbioza neprocjenjivih materijalnih i duhovnih vrijednosti, potvrđenih trajanjem, most koji spaja narode pod zajedničkim krovom evropske i svjetske baštine.

Povezani zajedničkom prošlošću, naša je dužnost da jačamo međusobne veze i, uz imperativ uspjeha saradnje, ne prepustimo oštrici vremena i nadolazećim izazovima budućnosti svjedočanstva izuzetne ostavštine zemalja regiona.

Ministar kulture Prof. Branislav Mićunović

11

INTRODUCTION

Aware of its cultural, natural and historical specificities, based on variety, Montenegro has built a tradition of fostering unity of diversity, which is reflected in the cultural identity of a single space and people, as a part of cultural being of entire region. For this reason, it often represented a challenge to many people, as a place to visit and experience.

Uniqueness, distinction, and value characteristic of the cultural and historical treasure of Montenegro, has also been recognized by UNESCO, when thirty years ago Kotor area was inscribed in the World Heritage List, as one of the most valuable pearls of the world treasury.

In the milieu of interweaving of cultural heritage richness, meetings in the framework of regional initiatives, in the atmosphere of multicultural, multiethnic and multireligious harmony, now is the opportunity to show that previous historical reversals, must not and cannot be an obstacle for the main, shared course of multicentenary coexistence of the peoples from this region.

Mission of the initiatives Cultural Heritage – a Bridge towards a Shared Future and Council of Ministers of Culture of South East Europe, confirms that cultural heritage, as symbiosis of priceless tangible and intangible values acknowledged through duration, and a bridge which unites the people under one roof of European and world heritage.

Linked by the shared past, our duty is to strengthen mutual liaisons, and with the imperative of cooperation success, not yield to the ravages of time and upcoming challenges the future of testimony of extraordinary legacy of the countries from the region .

Minister of Culture Prof. Branislav Mićunović

12

Preplitanje Istoka i Zapada, kroz polarizovanu materijalnu i nematerijalnu kulturu, dalo je ovom prostoru jedinstveni izraz kroz raznolikost koja upućuje na bolje razumijevanje ovog specifičnog prostora, po mnogo čemu izuzetnom.

Kontrast predjela i motiva, vertikale snažnih planinskih uzleta sa bogatim arhaičnim naslagama, sa jedne, i ekspresivnost multicivilizacijskih kulturnih slojeva starih gradova duž Crnogorskog pri-morja, sa druge strane, po ocjeni mnogih putopisaca i posvećenih posjetilaca, naviknutih na stilske stereotipe, nerijetko stvara osjećaj umjetničke fikcije

Višemilenijumska istorija, u kojoj je Crna Gora bila dom mnogih naroda i kultura, od kontinen-talnih do mediteranskih, od paganskih do hrišćanskih i islamskih, ostavila je duboke tragove, kako u graditeljstvu i predmetima materijalne kulture, tako i u duhovnom stvaralaštvu.

Širok dijapazon kulturne baštine čuva obilje arheoloških nalazišta, gradova, tvrđava, karavanskih puteva, mostova, crkava i srednjevjekovnih manastira, samostana, džamija, tradicionalnih rural-nih cjelina.

Još je veći i bogatiji pokretni fond, koji čine arheološki nalazi, predmeti starih zanata, srednjevje-kovne knjige, manuskripti, kao i djela likovnih umjetnika, koji su se svojim talentom i lucidnom percepcijom unutarnjeg bića kroz spoznaju jednog svijeta iz kojeg su ponikli, nametnuli umjetničkoj eliti, čije stvaralaštvo govori o neraskidivoj vezi i saradnji naše i svjetske kulturne stvarnosti.

Svjesni značaja starih urbanih cjelina, kao i njihove duhovne, istorijske i kulturne vrijednosti, te činjenice da one uglavnom predstavljaju reprezentativne primjere kulturne baštine, odlučili smo da ovom publikacijom iz bogate riznice crnogorske kulturne baštine, primat damo prezentaciji starih gradova.

Lidija Ljesar

13

Interweaving of the East and West, through polarized tangible and intangible culture, has offered to this area a unique expression through diversity which refers to better understanding of this specific space which is extraordinary for many reasons.

Contrast of the scenery and motives, verticals of the powerful mountains’ rising with rich archaic layers on one side, and expressiveness of multicivilizational cultural levels of the old towns situated along Montenegrin coast, on the other side, according to many travel writers and passionate visitors who are used to style stereotypes, often awake the feeling of artistic fiction.

Multimilennia history in which Montenegro has been a home for many people and cultures, from continental to Mediterranean, from pagan to Christian and Islamic, has left deep traces, both in building trade and objects of tangible culture, and spiritual creativity.

Wide range of cultural heritage guards the abundance of archaeological sites, towns, fortresses, caravan roads, bridges, churches and medieval monasteries, convents, mosques, traditional rural entities.

Movable fund is even bigger and richer, containing archaeological findings, objects of old crafts, medieval books, manuscripts, as well as works of artists who imposed themselves to the art elite, with their talent and lucid perception of the inner being, through comprehension of a world from which they emerged, and whose creativity speaks of unbreakable link and cooperation of our and worldly cultural reality.

Aware of the importance of the old urban entities, their spiritual, historical and cultural value, and of the fact that they are primarily representative examples of cultural heritage, in this publication we decided to focus on presentation of the old towns from the rich treasury of Montenegrin cultural heritage.

Lidija Ljesar

15

ISTORIJSKOJEZGRO CETINJE

„U podnožju Lovćena, dovoljno daleko i sa-kriveno od neprijateljskih pogleda i dovoljno bli-zu i otvoreno za sve prijateljske ruke nalazi se Cetinje – grad muzej, vjekovna prijestonica Crne Gore i ishodište njene duhovnosti i državnosti.“

Kulturne i istorijske vrijednosti Cetinja, bile su temelji kreativnog pokretanja kroz mnoge vjekove, čiji se kontinuitet može pratiti kroz sačuvanu nepokretnu, pokretnu i nematerijal-nu kulturnu baštinu, na kojoj su sve generacije ostavljale manje ili više prepoznatljiv trag.

Izgradnjom Dvorca Crnojevića 1482. godi-ne i manastira Crnojevića 1484. godine, začeto je Istorijsko jezgro Cetinje - prijestonica Crne Gore, sudbinski povezana sa svojim narodom tokom čitave njegove istorije, koja je proteklih pet vjekova kulturno, prosvjetno i nacionalno središte crnogorske države.

Prijestonica Cetinje, poligon en miniature velikih sila Evrope, koje su za sobom ostavile, na svoj način, neponovljive tragove, odmah nakon Berlinskog kongresa (1878. godine) i

HISTORICAL CORE OF CETINJE

“At the foot of Lovćen, hidden far away from the enemies’ eyes but close enough and open for friendly hands, there is Cetinje – museum town, centenary capital of Montenegro and origin of its spirituality and nationality”.

Cultural and historical values of Cetinje, represented the foundation of creative movements during many centuries, which continuity can be followed through preserved immovable, movable and intangible cultural heritage, on which each generation left more or less, a recognizable trace.

Through construction of the Crnojević’s Palace in 1482 and Crnojević Monastery in 1484, Historical Core of Cetinje has been created, as a capital of Montenegro, fatefully connected to its people during its entire history, and represented a cultural, educational and national centre of the state of Montenegro in the previous five centuries.

Old Capital Cetinje, polygon en miniature of the major European powers, that in their

16

uspostavljenih diplomatskih odnosa sa veli-kim brojem evropskih zemalja, ulazeći u “be-lle epoque”, doživljava ubrzani arhitektonski i kulturološki procvat. Namjenskom gradnjom za potrebe poslanstava, grad je počeo da po-prima karakteristike male evropske metro-pole. Objekte je prvo podigla Austrougarska, potom Rusija, Italija, Francuska, Velika Bri-tanija. Na Cetinje, u to vrijeme, poslanstva otvaraju i Njemačka, Turska, Grčka, Srbija, Bugarska, Belgija.

Od niza ruralnih građevina, karakteri-stičnih za tradicionalnu arhitekturu ovog područja, intenzivnom urbanizacijom u XIX vijeku, poznati evropski arhitekte toga vremena, mijenjaju arhitektonsku strukturu Prijestonice. Izgradnjom reprezentativnih objekata za potrebe inostranih poslanstava, državnih i kulturnih institucija (Zetski dom, Vladin dom), dinastičke porodice Petrović (Dvor kralja Nikole, Plavi dvorac), porodič-nih kuća „cetinjskih palata“ (Vukotića, Vuče-kovića, Đukanovića, Vujovića), Cetinje po-staje naselje urbanih osobenosti, grad eklektičke arhitekture, od neoromanike, neobaroka i ampi-ra, do secesije i kubističkih arhi-tektonskih rješenja.

Posebno mjesto, svojim istorij-skim i kulturološkim značenjem, zauzimaju Ostaci manastira Cr-nojevića, Cetinjski manastir i Vlaška Crkva.

Tradicionalan odnos i život na Cetinju, stvorio je svijest o kul-turnim, istorijskim i duhovnim vrijednostima crnogorskog naro-

own way, left unrepeatable traces, immediately after Berlin Congress (1878). After establishing diplomatic relations with a large number of European countries, stepping forward into “belle epoque” it experiences the rapid architectural and cultural flowering. With designated construction works for the purpose of the embassies, the town began assuming features of a small European metropolis. The objects were first built by Austro-Hungary, Russia, Italy,

France and Great Britain. Following this, Germany, Turkey, Greece, Serbia, Bulgaria and Belgium opened their embassies in Cetinje.

Due to the intensive urbanization in XIX century series of rural buildings, characteristic for traditional architecture of this area, are being altered by the distinguished architects of this time, along with the architectural structure of the Old Capital. With the construction of the representative objects for foreign embassies, national and cultural institutions (Zetski dom, House of Government), Petrović Dinasty (King Nikola’s Palace, Blue Palace), family houses known as ‘Cetinje Palaces’ (Vukotić, Vučeković, Đukanović, Vujović), Cetinje became an urban settlement, town of eclectic architecture, from Neo-Romanesque, Neo-Baroque, and Empire style to Art Nouveau and Cubist architectural solutions.

The Remainings of Cronojević Monastery, Cetinje Monastery and The Vlaška Church with their historical and cultural meaning take a special place. Traditional realations and

17

da, koja se kod lokalnog stanovništva, mani-festovana kao potreba za isticanjem identiteta, očuvala do današnjih dana.

life in Cetinje raised conciousness of cultural, historical and intangible values of Montenegrin people, which was manifested among the locals as a need to emphasize the identity, which lasts up to now.

19

STARI GRADKOTOR

Kotor je od postanka, čini se, živio svoj život luke i postao grad svijeta, koji je uvijek gostoljubivo širio ruke narodima, kulturama i uticajima koje su oni sa sobom nosili, pritom nikad ne izgubivši integritet autonomnog gra-da, pod ma čijom jurisdikcijom bio.

Kotorska kulturna zaostavština izgrađena prevashodno na zapadnim umjetničkim tren-dovima, vjekovima ostavlja utisak pitomog grada sa istančanom estetskom percepcijom, i grada talentovanih ljudi koji su uspjeli da najljepše tekovine zapadnoevropske kulture sofisticirano ugrade u sopstveni tradicionalni izraz, prilagođavajući se mediteranskom am-bijentu svoga grada.

Nekadašnji antički Akruvijum, od VII vi-jeka Dekaterum, a dugo i Kataro, danas, vje-kovima kasnije, samo Kotor, sa svojim Starim gradom predstavlja najveću drevnu urbanu cjelinu u Crnoj Gori. Sa dominantnim, četiri i po kilometara dugim, bedemima, Stari grad izgleda kao prirodno oblikovani duboki reljef, mimikrijski ukomponovan između gordih vr-hova Lovćena i mirnog plavetnila Jadrana.

THE OLD TOWN OF KOTOR

It seems that since its origin Kotor has lived a life of a harbour and became the town of the world that has always hospitably spread its arms to peoples, cultures and influences arising from them, never losing the integrity of an autonomous town in the process, no matter which jurisdiction it was under.

Cultural legacy of Kotor has been primarily built based on western artistic trends, and through centuries it gives an impression of a tame town with refined aesthetic perception and talented people who incorporated with sophistication the most beautiful achievements of Western European culture in their own traditional expression, adapting quickly to the Mediterranean ambient of their town.

Former ancient Acruvium, since VII Century Decaterum, after that Catarro for a long time, and today, centuries later, just Kotor, with its Old Town represents the largest ancient urban entity in Montenegro. With dominant, four and a half kilometers long walls, the Old Town looks like a deep, naturally shaped relief, integrated between proud peaks

20

Prolazeći kotorskim ulicama i pjacetama, čini se da je, poput nekog filmskog grada, u potpunosti konzerviran duh srednjeg vijeka, u toj mjeri, da nije teško zamisliti zvuke truba-durskih pjesama kotorskih plemića, pjevanih pod balustradama romanogotičkih, gotičkih, renesansnih, baroknih palata, prošaranih gr-bovima bogatih vlastelinskih porodica Bizanti, Buća, Pima, Drago i drugih. Posebno mjesto zauzima pet preromaničkih crkava (XII –XIII vijek), među kojima se izdvaja Katedrala Sv. Tripuna, zaštitnika Kotora i Kotorana, po-dignuta 1166. godine, na mjestu stare prero-maničke crkve iz 809. godine, koja predstav-lja jedno od najvrjednijih kulturnih dobara sakralne arhitekture Crne Gore, zatim Crkva Sv. Luke (1195. godina), Crkva Sv. Mihaila, nasljednica kultnog mjesta od ranohrišćan-skog perioda, preko romanike i neoromanike, Crkva Sv. Marije Koleđate, podignuta na te-meljima ranohrišćanske bazilike iz VI vijeka, Crkva Sv. Ane (XV vijek) i druge.

Kotor, koji je pod zaštitom UNESCO od 1979. godine, nije samo grad crnogorske ba-štine, već je autentični dio cjelokupne svjetske baštine, kao najvrjednijeg zbira višemileni-jumske, zajedničke civilizacijske prošlosti.

of Lovćen and a peaceful azure colour of the Adriatic Sea.

Passing through Kotor streets and squares, it seems as though it completely conserved the medieval spirit like a film town, in such an extent that it is not hard to imagine sound of troubadour songs of Kotor noblemen, which are sung under the banisters of Romano-Gothic, purely Gothic, Renaissance and Baroque palaces, dappled with coat of arms of the rich manor families, such as Byzanti, Buća, Pima, Drago and others. Special place is given to 5 Pre-Roman churches (XII –XIII Century), among which there is a Cathedral of St. Tryphon as a protector of the town and citizens of Kotor, erected in 116 in the place of an old Pre-Roman church from 809, and it represents one of the most valuable cultural properties of sacral architecture of Montenegro. There is also the St Luke Church, St Michael Church, which inherited its cult place from the Early Christian period, to Roman and Non-Roman period, Church of St Maria Collegiata built on the foundation of Early Christian basilica from VI century, St Ann Church (XV) and others.

Kotor, under protectorate of UNESCO since 1979, is not only a town of Montenegrin heritage, but it is an authentic part of the entire world legacy, as the most valuable multicentenary and shared past of the civilization.

21

STARI GRADPERAST

Perast, malo barokno mjesto, niklo u pod-nožju brda sv. Ilija, duž same obale mora, bogato i renesansnim, ali mahom baroknim palatama čuvenih peraških porodica Zmaje-vić, Bujović, Smekja. Na glavnom trgu nala-zi se crkva sv. Nikole, dovršena 1616. godine, u pozno renesansnom stilu, sa impresivnim zvonikom, dugim pedeset pet metara, iz 1691. godine, koji dominira ambijentom.

Perastu pripadaju i dva ostrva, čuvena Gos-pa od Škrpjela i Sveti Đorđe. Ostrvo Gospa od Škrpjela nastalo je, po legendi, kada su braća Martešića, na jednoj hridi našli sliku Gospe, od kada je hrida polako dobijala oblik ostrva, nasipanjem kamenja i potapanjem jedrilica na tom mjestu. Taj događaj se, po predanju, zbio 22. jula 1452. godine i od tada se svakog 22. jula slavi Fašinada, tradicionalnim obredom nasipanja kamenja oko ostrva, uz neizostav-ne bugarštice. Na tom mjestu je 1630. godine podignuta crkva Gospe od Škrpjela. Uz nju, pogled sa peraške obale, ispunjava i prirodno ostrvo Sveti Đorđe, sa istoimenom crkvom

THE OLD TOWN OF PERAST

Perast is a little baroque place, situated at the foot of St Elias Hill along the sea shore, rich with renaissance, but mostly with baroque castles of the distinguished Perast families, such as Zmajević, Bujović, Smekja. The church of St. Nicolas, finished in 1616 and placed in the main square, was built in the late renaissance style with an impressive, 55 meters long bell tower from 1691 which dominates the ambient.

Two islands, known as Lady of Škrpjel and St. George, also belong to Perast. Following the legend of the place, the island Lady of Škrpjel came to being when brothers Martešić found the picture of the Lady on the cliff, and since then, through laying of the rocks and sinking of the sail boats, the cliff was shaping into an island. This event happened on 22 July 1452 and ever since, every year on 22 July people of Perast celebrate Fašinada, as a traditional ceremony of laying the rocks around the island, followed by a traditional song of Bugarštica. In that place the church of the Lady of Škrpjel was built in 1630. Beside

22

podignutom u XVI vijeku. Oba ostrva su ima-la i odbrambenu ulogu u periodima pod ve-necijanskom, francuskom i austrijskom oku-pacijom, o čemu su kao dokaz ostali odbram-beni zidovi sa puškarnicama, koji ipak nijesu ugrozili njihovu nesvakidašnju ljepotu.

Perast je dao i našeg najboljeg baroknog slikara Tripa Kokolju, čija djela čuvaju Crkve Sv. Ivana Krstitelja, sagrađena u duhu kasne renesanse u XVI vijeku, zatim Crkva Sv. An-tuna, Crkva Sv. Ane, nad Perastom, posebno značajna, jer je Tripo Kokolja u njoj ostavio jedini zapis na bilo kojem svom radu „U mo-litvama tvojim spomeni i mene grešnika Tripo Kokolja... slikar... molim“. Najljepšim njegovim djelom, smatra se dekorisanje unutrašnjih zi-dova i tavanica Gospe od Škrpjela, u šezdeset osam kompozicija, među kojima se najviše ističu Uznesenje Bogorodice, Marijina smrt i Krunisanje Marijino.

Kao što je ostrvo Sveti Đorđe, u XIX vije-ku, inspirisalo švajcarskog romantičara Arno-lda Beklina da naslika „Ostrvo mrtvih“, tako je tajanstveni Perast, nadahnuo i hrvatskog pjesnika, esejistu i putopisca, Frana Alfirevi-ća: „ To je mir stvoren za ljude, koji su prezreli svijet i dorasli da utonu zauvijek u apsolutnu samoću.“

Preživjevši pohare gusara, vojski, ali i ra-zorne zemljotrese, Perast je ostao da iznova inspiriše generacije svojom ljepotom i tiši-nom...

this church, the special place in the view from Perast coast belongs to the natural island of St. George with the church of the same name. Both islands had a defense role during Venetian, French and Austrian occupation of the country, in the testimony of which speak the protective walls with the loopholes which did not endanger their exceptional beauty.

Our best baroque painter Tripo Kokolj was born in Perast, whose works are stored in the churches of St. John the Baptist that was built in the spirit of late renaissance in the XVI Century and in St. Anthony as well The Church St. Anna, above Perast, has a special significance because Tripo Kokolja left the only record „In your prayers please mention me the painter Tripo Kokolj, a sinner“. His most admirable work is the decor of internal walls and ceilings of Lady of Škrpjel done in 68 compositions from which accent Assumption of Our Lady, the Death of Mary and Coronation of Mary.

Assuming that the island St. George in XIX century had inspired Swiss romanticist Arnold Beklin to create the painting „The Island of the Death“, mysterious Perast which has survived the conquests of pirates and different armies, strong earthquakes, still inspire with its beauty and silence, in the same way as it inspired Croatian poet, essayist and travel writer Alfirović who said about Perast: „It is a peace created for people who had detested the world and deserved to fall into the absolute solitude“.

23

STARI GRADHERCEG NOVI

Stari grad Herceg Novi je najmlađi među starim urbanim cjelinama u Crnoj Gori, ali i u ovom dijelu Jadrana. Pretpostavlja se da su Iliri na ovom mjestu imali svoje naselje, ali su njihovi tragovi ostali duboko ispod tvrđave Forte Mare. Svojim najstarijim djelovima, zi-dom u jugistočnom dijelu bedema i visokim stepeništem u donjem dijelu istočnog bede-ma, tvrđava datira iz 1382. godine. Forte Mare predstavlja temelje srednjovjekovnog grada bosanskog kralja Tvrtka I, koji se širi u vrije-me vladavine hercega Stefana Vučića. Grad se prvo zvao Sveti Stefan, ali je ime ubrzo promi-jenjeno u dubrovački izraz Castelnovum, da bi konačno postao Herceg Novi, nakon vlada-vine hercega Stefana Vučića, po čijoj tituli je i dobio ime.

Iz perioda dvovjekovne turske dominacije, između ostalog, ostala je i osamdeset pet me-tara visoka Kanli kula („krvava kula“), na ko-joj se danas održavaju brojne muzičke, filmske i druge kulturne manifestacije.

THE OLD TOWN OF HERCEG NOVI

The Old Town of Herceg Novi is one of the youngest urban settlements in Montenegro and in this part of Adriatic. Although assuming that Illyrians built their settlements in this place, their trails are left deep below the fortress of Forte Mare. With its oldest elements – the wall in south eastern part of the fortress and high staircases in the lower part of the

eastern walls, originating from the time when the fortress was built (1382), it represents the first foundation of medieval town of Bosnian king Tvrtko I, which then was extended into bigger settlement during the rule of Herceg Stefan Vučić. The name of the town was St. Stephen, but soon it was changed with the Ragusan name Castelnovum, and finally after the rule of Herceg Stefan Vučić, the Town was named after him, Herceg Novi.

During the two centuries of Turkish dominance the 85m high Kanli Tower (Bloody Tower) left behind, which nowadays is the host of numerous music and film festivals and other cultural events.

24

Iako danas pretvorena u ljetnju pozornicu, cistijerna u zapadnom dijelu kompleksa, brzo izgubivši primarnu namjenu i pretvorivši se u turski zatvor, čuva sjećanje na svoje zatvore-nike, čiji su datumi, potpisi i crteži urezani u zidovima, ali i još više, u pamćenju grada vje-kovima poslije.

Spoj uticaja različitih naroda, egzotičnog turskog, mediteranskog mletačkog i zapad-nog, Austrije i Francuske, ogleda se i u eklek-tičnom izgledu Crkve Sv. Arhanđela Mihaila, sa rasponom stilova, od romanogotičkih trifo-ra i friza slijepih arkada, do visokih kula, oš-trih vrhova, poput minareta, kao zaostavštine turskog orijentalnog uticaja.

Although today it is transformed into summer stage, cistern in the western part of the complex, which lost its primary purpose and being transformed into the Turkish prison, keeps the memory of its prisoners whose signatures, drawings and dates are carved in the walls, and even more, in the town memory, centuries later.

Joining of the influences of different peoples, exotic Turkish, Mediterranean Venetian, and Western of Austria and France is presented through the eclectic appearance of Church of St. Archangel Michael with the span of styles from Romano-Gothic, trifora and frieze of blind arcades, to high towers and sharp tops, such as minarets, as a legacy of Turkish oriental tradition.

25

STARI GRADBUDVA

Stari grad Budva predstavlja jednu od naj-starijih naseobina na Jadranu. Tombolo, for-mirano povezivanjem ostrvca pješčanom pre-vlakom sa kopnom, nastalo je u V vijeku prije nove ere, kad je naseljeno ilirskim plemenom Enhelejaca, što potvrđuju pisani istorijski izvori, a grčki tragičar Sofokle u svom djelu „Oikles“ pominje Buthoe (Budvu) i navodi je kao „grad Enhelejaca“.

Stari grad Budva danas leži na svojim hele-nističkim temeljima, koji su dali osnovni for-tifikacioni oblik gradu još u IV-III vijeku prije nove ere. Već su Grci u tom periodu podijelili grad na akropolu i civilno naselje i time Ri-mljanima dali osnovu da akropolu unaprijede u citadelu, a život u naselju unaprijede izgrad-njom jednospratnih i dvospratnih kuća, kada Budva postaje Civitas Antiqua, izrazito rimski grad, sa granitnim popločanim ulicama i ma-sivnim bedemima.

Narodi, koji su posije Rimljana naseljavali

THE OLD TOWN OF BUDVA

The old town of Budva is one of the oldest settlements in Adriatic. Tombolo was formed through linking between the little island with the sand coating and the land. It originates from the V century BC, when it was populated with Illyrian tribe of Enchilea which is confirmed through written historical sources and the Greek dramatist Sophocles in his work „Oikles“mentions Buthoe (Budva) as a town of Enchilea people.

The Old Town of Budva today lies on its Hellenic foundation which had defined the main fortification shape of town during the IV and the III century BC. In this period Greeks have already divided the town to acropolis and civil settlement, thus giving the Romans the basis to convert acropolis into citadel and to enhance the living in the settlement through building one-storey and two-storey houses when Budva becomes Civitas Aniqua, pictorial roman town with granite cobbled streets and massive walls.

26

grad, prema svojim potrebama su mijenjali zate-čeno, a snažni zemljotresi su ga mijenjali na svoj način. Najstariji djelovi današnjeg Starog grada, su pojedini djelovi bedema, tzv. zapadna kula i unutrašnja kapija, koji pripadaju vremenu izme-đu XII i XIV vijeka.

Uske ulice i visoke zidine grada su svjedočan-stvo burne istorije, a sakralna arhitektura svje-dok složnog suživota pravoslavnog i katoličkog stanovništva, ali i uspješne simbioze različitih stilskih strujanja kroz vjekove postojanja.

Crkva Sv. Ivana podignuta je u XV vije-ku na mjestu stare crkve iz VII vijeka, u ko-joj se nalazi ikona Bogorodice sa Hristom ili „Budvanska Bogorodica“ koja je, po predanju, djelo sv. Luke, i kao takva je zaštitnica grada i njegovih stanovnika. Godine 840. podignuta je Crkva Sv. Marije in Punta (in punta – „na rtu“), kroz vjekove prepravljana, u potpunosti je izgubila izgled iz IX vijeka, ali i namjenu, pa nekadašnja benediktinska i franjevačka crkva, danas predstavlja prestižni prostor pre-zentovanja etabliranih umjetnika. Crkva Sv. Save Osvećenog, jednobrodna građevina sa-građena 1141.godine, predstavlja tipičan pri-mjer romaničke arhitekture. Najmlađa crkva na platou Starog grada, Crkva Sv. Trojice, je prostrana jednobrodna građevina, podignuta 1804. godine, u izrazito neoromaničkom arhi-tektonskom maniru.

Poslije dva i po milenijuma svoje istorije, ilirska, antička, srednjovjekovna i savremena Budva, danas je nezaobilazno mjesto u kultur-noj i turističkoj ponudi svjetske baštine, mje-sto gdje se slavi umjetnost nizom raznovrsnih manifestacija.

The peoples that populated the town after Romans changed it according to their needs, while the strong earthquakes altered it in their own way. The oldest parts of old town as it is now are some parts of the walls, so called Western Tower and Internal Gate which originate from the period between XII and XIV centuries.

Narrow streets and high walls are testimony of turbulent history which and sacral architecture is the witness of peaceful coexistence of orthodox and catholic population, and also of successful symbiosis of different style of the centuries of its existence. Church of St. John which was built in XV century in the same place as the old church from the VII century, storing the icon of the Virgin with Christ called “The Virgin from Budva” according to traditional stories was a work of St. Luke and as such represents the protector of the town and its population. Chruch of St. Maria in Punta (in punta – “on the cape”) remodeled through the centuries completely lost its appearance and purpose from the IX century. Therefore, former Benediction and Franciscan church today represents prestigious space of established artists’ presentation. The single nave Church of St. Sava Sanctified built in 1141 represents a typical example of Romanic architecture. The youngest church on the plateau of old town is the Church of St. Trinity, spacious single nave building, erected in 1804 in a Neo - Romanic architectural manner.

After two and a half millennia of its history, Illyrian, Ancient, Medieval and Contemporary Budva, today is unavoidable place in cultural and tourism offer of the world heritage and place where the art is celebrated through the diversity of its events.

27

SVETI STEFAN

Sveti Stefan je srednjovjekovni gradić, ni-kao na tombolu, slično kao i Stari budvanski grad, o kome prvi izvori pišu 1442. godine, u kontekstu sukoba sa hercegom Stefanom.

Grad je vjekovima bio dom Paštrovića, koji su svojevremeno podigli dvanaest kuća za dvanaest bratstava, koje, opasane bedemima i kulama sa puškarnicama, čine kompaktnu, slikovitu urbanu cjelinu. U gradu su i tri cr-kve, najstarija Crkva Sv. Stefana iz XV vijeka, u njenoj neposrednoj blizini mlađa Crkva Sv. Stefana, kao i mala Crkva Uspenja Bogo-rodice, na ulazu u grad, a sve tri sagrađene kombinacijom romaničkih i gotičkih arhitek-tonskih oblika.

Nekadašnja tvrđava Paštrovića, danas je elitno turističko naselje, koje kroz očuvanu viševjekovnu autentičnost samo priča svoju istoriju.

SAINT STEPHEN

Saint Stephen is a little medieval town, built on tombolo, similar to the birth of the Old Budva Town. It was first mentioned in 1442 in the context of conflicts with Herceg Stefan.

The town was the home of Paštrović’s who built 12 houses for 12 families in their time, belted with the walls and towers with loopholes make a compact picturesque urban entity. There are three churches in the town: the oldest Church of St. Stephen from XV century, close to which is placed Church of St. Stephen, as well as a little Church of the Assumption of Virgin at the entrance of the town, and all three buildings were built with the combination of Romanic and Gothic architectural shapes.

The former Paštrović Fortress is an elite tourist settlement today, which tells its history by itself, through the preserved multicentenary authenticity.

29

STARI GRADBAR

Stari grad Bar, opasan bedemima, lociran pod obroncima Rumije, na prostoru od četi-ri hektara sa ostacima od oko 300 objekata, predstavlja najveću ruševnu urbanu konglo-meraciju u Crnoj Gori.

U istorijskim izvorima, Stari grad Bar se prvi put pominje u X vijeku, pod imenom An-tibareos. Arheološki nalazi ukazuju na ilirske kulturne slojeve i postojanje rimskog naselja u VI vijeku. Otada je bio pod opsadom mno-gih vojski, počev od vizantijske, koja je bila prisutna sve do XIV vijeka, uz jednovjekovnu pauzu, od sredine XI do sredine XII vijeka. U tom periodu je Mihailo, kralj Duklje, 1067. godine, dobio kraljevsku titulu. Bodin uzdiže barsku episkopiju na rang arhiepiskopije 1089.godine. Polovinom XV vijeka, preuzimaju ga Mlečani, da bi ga Turci zauzeli 1571. godine i njime vladali u naredna tri vijeka, kada ga oslobađaju Crnogorci 1878.godine.

Stari Bar se prvobitno razvijao na trouga-onom prostoru, zaštićen okomitim liticama, dok je duž zapadne strane bio branjen bede-mima. Na sjevernom dijelu se nalazila moćna

THE OLD TOWN OF BAR

The Old Town of Bar, surrounded by walls, located under the hills of Rumija, represents the biggest conglomerate of urban ruins in Montenegro that covers around four hectares with the remains of about 300 facilities.

In the historic resources, the Old Town of Bar was mentioned for the first time in the X century under the name Antibareos. The archeological findings point to the Illyrian cultural layers, while the settlement existed in the VI century in the Roman times. Since then, the Town had been under siege of many armies, starting from Byzantine that was present till the middle of XIV century, with the break of one century, between the middle of XI till the middle of XII century, when the king of Doclea, Mihailo gained the royal titile in 1607. Bodin raised the Episcopy of Bar to the rank of Archiepiscopy in 1089. In the middle of XV century, the Town was taken over by the Venetians, and the Turks conquered it in 1571; ruled in the next three centuries, and then it was set free by the Montenegrins in 1878.

The Old Bar had been initially developed

30

tvrđava Tatarovica, koja je bila isključivo od-brambenog karaktera.

Tokom srednjeg vijeka, grad se proširio prema sjeverozapadu, tako da su odbrambeni zidovi bili porušeni, a u mletačkom periodu formiraju se bedemi, koji, prilagođeni novom načinu ratovanja, tj. korišćenju vatrenog oruž-ja, postaju deblji sa zakošenom spoljašnjom stranom. Teren Starog Bara, poprilično isko-šen, bio je prošaran pravilnom mrežom ulica, dok se danas ta mreža sastoji od relativno kri-vudavih uličica.

Raznolikost arhitekture se ogledala u naiz-mjeničnom redu manjih i većih objekata, od raskošnih vila od obrađenog kamena, do kuća sa po jednom prostorijom, što je sve odavalo utisak raznolikog kolaža estetskih detalja ovog prostora.

Jedan od specifikuma ovog područja, jeste svakako i Akvadukt, koji su sagradili Turci. Izlomljenog oblika usljed konfiguracije terena, konstrukcija se sastoji od sedamnaest većih lukova različitih raspona. Čitava konstrukci-ja je građena od lomljenog i grubo pritesanog kamena i kao takva predstavlja jedinu gradje-vinu te vrste u Crnoj Gori.

on the triangle area, protected by the cliffs, while along its west part it was protected by the walls. On the north part there was the powerful fortress Tatarovica, which was only of a protective character.

During the Middle Ages, the Town was extended to the North -West, so that the protective walls were torn down. In the Venetian period, the fortifications were formed in accordance to the new way of warfare, that is the usage of firearm, so that the walls became thicker with skew external part. The ground of the Old Bar was quite skew dappled with a regular network of streets, while today that network is composed of relatively curved small streets.

Diversity of architecture was marked with alternate row of smaller and bigger facilities, from the rich villas made of the cut stones, to the houses with one room, which gave the impression of different esthetic details of this area.

One of the specificities of this area is Akvadukt, built by the Turks. With its shape cut and specific nature of the ground, the construction is composed of 17 bigger arches of different range. The whole construction was built by cut stones and roughly trim rabble and as such, it represents a unique building in Montenegro.

31

Today, the south, lower part of the Town with the fortress is in ruins, while the most representative facilities, in the higher part of the Town were preserved and presented in the 1980’s: Main Gate (XIV-XVI centuries), Custom House (XV century), in the function of informative point with the presentation of the findings, Summer stage with adopted atelier space, Hammam (XVIII century), Episcopal Palace (XV – XVI century), Church of St. Nicolas (XIII century), Churh of St. John with a palace (XV century), Church of St.Venerands (XIV century), which is used for cultural events.

Danas, donji južni dio grada sa bedemom podgrađa je u ruševnom stanju, dok su naj-reprezentativniji objekti gornjeg dijela grada, 80-tih godina XX vijeka, konzervirani i pre-zentovani, Ulazna kapija (XIV-XVI vijek), Carinarnica (XV vijek), u funkciji informa-tivnog punkta sa prezentacijom nalaza, Ljet-nja pozornica sa adaptiranim prostorima za atelje, Amam (XVIII vijek), Episkopska pala-ta (XV – XVI vijek), Crkva Sv. Nikole (XIII vijek), Crkva Sv. Jovana sa palatom (XV vi-jek), Crkva Sv. Venerande (XIV v), koja je van kulta i koristi se za kulturna dešavanja.

33

STARI GRAD ULCINJ

Smješten na krajnjem jugu crnogorskog pri-morja, počivajući na kosoj krečnjačkoj padini, Stari grad Ulcinj kao da svoj fortifikacioni ka-rakter duguje dugoj geološkoj evoluciji, mnogo prije nego što su Iliri udarili prve temelje grada prije dva i po milenijuma.

Stari grad, kojim dominira srednjovjekov-na „Kula Balšića“, današnji izgled formirao je još kada su Mlečani, a potom i Turci, izvršili značajno učvršćivanje i dodatno obezbjeđiva-nje grada.

U gradu Servantesovog zatočeništva, osvaja-či su za sobom ostavili kazamate, manje ili veće vojne objekte, ali i dio svoje kulturne tradicije. Tako se na bedemima Starog ulcinjskog grada, čita svojevrsni viševjekovni dnevnik. U onim fragmentima bedema, izgrađenim od tesanika i lomljenog kamena, vraćamo se na period od XVI do XIX vijeka, a pogled ubrzo nađe i Sat – kulu, podignutu 1754.godine iznad tzv. Nove varoši, ali i minaret Crkve sagrađene 1510. go-dine, koja, pretvorena u džamiju 1693. godine, zaokružuje ono što je ostalo kao orijentalni Ul-cinj, nakon trista godina turske dominacije.

Ona druga mjesta na bedemima, od grubo pritesanih kvadera u horizontalnoj organiza-ciji, prizivaju vrijeme venecijanskog XV i XVI vijeka, dok oni segmenti urađeni od nepravil-nog, često lomljenog kamena, svjedoci su nešto ranije faze u istoriji bedema, koji su zauvijek sakrili vjekove ilirske, grčke i rimske prošlosti grada.

THE OLD TOWN OF ULCINJ

The Old Town of Ulcinj, situated in the most southern part of Montenegrin coast, on skew limestone side, looks like it owes its fortication character to the long geological evolution, much before the Illyrians started groundworks about two millennia ago.

The Old Town, dominated by the Middle Aged „Balsić’s Tower “, formed its present look in the time when Venetians, and then the Turks strengthened and further secured the Town.

In the town of Servantes’ imprisonment, the conquerors left behind smaller or bigger military objects, but also a part of their cultural tradition. On the walls of the Old Town of Ulcinj we can read a specific multicentenary diary. On those fragments of walls, made of cut stones, we go back to the period from XVI till XIX century, and the observer’s eyes can quickly find Clock Tower, built in 1754 above so called New Settlement. The minaret of the Church built in 1510 turned into the Mosque in 1693 encompasses what remained of the oriental Ulcinj, after 300 years of domination of the Turks.

The other places of the wall, made of the roughly squared rubble in horizontal organization, evoke the time of Venetians of XV and XVI centuries, while those segments done by irregular, often by cut stones, are witnesses of the earlier phase of the history of the walls, which have forever hidden centuries of Illyrian, Greek and Roman past of the town.

35

KULTU

RNA BAŠTINA MOST KA ZAJEDNIČKOJ BUDUĆNOSTI

CU

LTURAL HERITAGE A BRIDGE TOWARDS A SHARED FUTURE

36

Poruke sa ministarskih konferencijaMessages from the Ministerial Conferences(2004 – 2009)

”Kulturno nasljeđe u Jugoistocnoj Evropi predstavlja neprocjenjivo zavještanje akumulirano to-kom nekoliko milenijuma u oblasti koja se često označava kao kolijevka evropske kulture i civiliza-cije. Izvanredna raznovrsnost i bogatstvo kulturnog nasleđa Jugoistocne Evrope, kako materijalnog tako i nematerijalnog, koje odražava periode i stilove umjetničkog stvaranja koji su se smjenjivali, zahtijeva hitnu zaštitu od uništenja i zanemarivanja”

Mostar, 19. jul. 2004. godine

„Cultural heritage in South-East Europe represents an invaluable legacy accumulated over several millennia in an area that is often referred to as the cradle of European culture and civilization. The extraordinary diversity and richness of South-East European cultural heritage, both tangible and intangible, reflecting successive periods and styles of artistic creation, requires protection from destruction and neglect as a matter of urgency.”

Mostar, 19 July, 2004

37

“U periodu brojnih istorijskih, političkih, društvenih i kulturnih promjena, kulturno nasljeđe predstavlja, više nego ikad, neprocjenljivi legat koga treba temeljno proučiti, očuvati i prenositi budućim generacijama“

Venecija, 26. novembar 2005. godine

“In a period of immense historical, political, social and cultural changes, cultural heritage represents more than ever an invaluable legacy to be duly investigated, preserved and transmitted to future generations.”

Venice, 26 November 2005

“Ministarske konferencije o kulturnom nasljeđu Jugoistočne Evrope umnogome doprinose stva-ranju duha snažnije regionalne saradnje u cilju očuvanja i unapređenja regionalnog kulturnog na-sljeđa. S tim u vezi, želimo da pohvalimo aktivnosti koje su do sada pokrenute u okviru različitih zemalja potpisnica kao važan operativni nastavak Mostarske i Venecijanske konferencije. Takodje, sigurni smo da budući napori treba da se usmjere na jačanje saradnje između zemalja potpisnica na

širem, regionalnom nivou, u duhu dijaloga i međusobnog razumjevanja na osnovu sadašnje inicijative”

Ohrid, 3. Novembar 2006. godine

“Ministerial conferences on cultural heritage in South-Eastern Europe are greatly contributing to create a spirit of enhanced collaboration for the safeguarding and promotion of regional cultural heritage. In this regard, we praise the activities so far initiated within the different signatory countries as an important operative follow-up to Mostar and Venice conferences. At the same time, we are

convinced that future efforts shall be aimed at reinforcing collaboration between the signatory countries on a broader, regional scale, in line with the spirit of dialogue and mutuality at the basis of the present initiative”

Ohrid, 3 Novembar 2006

38

„Zalažemo se za ispitivanje novih resursa u okviru svakog nacionalnog programa a u cilju podsticanja unapređenja zajedničkog kulturnog nasljeđa, kako na nacionalnom tako i na međuna-rodnom nivou, kao i stvaranje liste područja koji će biti upisani na Svjetsku listu kulturne baštine i remek-djela upisanih u Usmeno i Duhovno nasljeđe naših država“

Zadar, 10. septembar 2007. godine

„We commit ourselves to explore the possibility of ensuring further resources within respective national programmes, in order to enhance the safeguarding and promotion of our shared cultural heritage at both national and international level, commencing with the sites inscribed in the World Heritage List, and the masterpieces inscribed in the Oral and Intangible Heritage of Humanity.”

Zadar, 10 September 2007

„Kultura mora biti predstavljena kao stalna razmjena, stvaranje i učvršćivanje duhovnih, ma-terijalnih, intelektualnih i emotivnih veza, promovišući vrijednosti uključivanja, otvorenosti i pri-hvatanja drugih na osnovama međusobnog poštovanja. Takav koncept kulture ima za cilj širenje naše saradnje sa polja baštine na šire aktivnosti, uključujući zaštitu i promociju kulturnog diverzi-teta i kreativnosti kao neophodnog resursa za dalji razvoj i integracije“

Bukurešt, 20. septembar 2008. godine

„Culture shall be intended as the continuous exchange, forming, and consolidation of spiritual, material, intellectual and emotional features, thus promoting values of inclusiveness, openness, and acceptance of the other

on a ground of mutual respect. Such concept of culture shall lead to extend our cooperation from the field of heritage to a broader action involving the protection and promotion of cultural diversity and creativity as indispensable resources for integration and development”

Bucharest, 20 September 2008

40

Cetinje, 23. april 2010.

41


KULTU

RNA BAŠTINA MOST KA ZAJEDNIČKOJ BUDUĆNOSTI

CU

LTURAL HERITAGE A BRIDGE TOWARDS A SHARED FUTURE

ŠESTA MINISTARSKA KONFERENCIJA OKULTURNOJ BAŠTINI JUGOISTOČNE EVROPE

THE SIXTH MINISTERIAL CONFERENCE ON THE CULTURAL HERITAGEOF SOUTH - EASTERN EUROPE

49

SAVJET M

INISTARA KULTURE JUGOISTOČNE EVROPE

CO

UN

CIL OF M

INISTERS OF CULTURE OF SOUTH EAST EUROPE

50

Poruke sa ministarskih sastanakai konferencijaMessages from the Ministerial meetingsand conferences(2005 – 2009)

“Imajući u vidu da je Jugoistočna Evropa rijedak region u svijetu u kojem postoji impresivna mješavina antičkih kultura, civilizacija i najvećih vrijednosti u materijalnoj i nematerijalnoj kul-turnoj baštini, zajedno sa međuvjerskim suživotom, da je naša kulturna baština i ostavština dio evropske kulture i dodata vrijednost principima koji ujedinjuju evropske narode”

Kopenhagen, 31. marta 2005. godine

“Considering South East Europe as one of the rare regions in the world in which there is a natural and impressive blend of ancient cultures and civilizations and the highest values in material and non-material cultural heritage, together with inter-faith co-habitation, and affirming that our cultural heritage and patrimony is part of European culture and an added value to the principles uniting the peoples of Europe’’

Copenhagen, 31 March 2005

51

„U želji da proširimo okvir saradnje u cilju promocije suštinskih vrijednosti karakterističnih za ovaj region, složili smo se da smjestimo regionalnu kulturnu saradnju na najveći politički o ruko-vodilački nivo“

Tirana, 9 . februar 2006. godine

“Desiring to extend the cooperation framework in the aim of promotion of essential values charachteristic for this region, we have agreed to place the regional cultural cooperation on the highest decision making level”

Tirana, 9 February 2006

“Pozivamo Šefove država da podrže buduće aktivnosti Savjeta ministara kulture kao stalnog foruma za razmjenu iskustava o pitanjima iz oblasti kulture i međukulturnog dijaloga, čiji je cilj podsticanje kulturnog pluralizma i elaboracija mehanizama za prevazilaženje nerazumijevanja i nepovjerenja među različitim kulturama”.

Sofija, 23-25. marta 2007. godine

“ We Appeal to the Heads of States to support future activities of the Council of Ministers as a permanent forum for reflection and debate on the problems of culture and intercultural dialogue, the aim of which will be the encouragement of cultural pluralism and the elaboration of mechanisms for overcoming cultural misunderstanding and mistrust among the different cultures”

Sofia, 24 March 2007

52

„Pružamo podršku kulturnoj i jezičkoj raznolikosti zemalja i naroda Jugoistočne Evrope, oču-vanje njihovog kulturnog nasljeđa kao glavnog instrumenata komunikacije sa budućim generaci-jama“

Zagreb, 13-15. marta 2008. godine

“We welcome the protection and promotion of the diversity of cultural expressions of countries and peoples in South East Europe as well as preservation of their cultural heritage as main vehicles for communication of heritage for future generations”

Zagreb, 14 March 2008

„Zajedničke kulturne vrijednosti, razmjena iskustava i nasljeđa, čini jedinstven instrument za održavanje mira, prosperiteta i harmonije u regionu“

Atina 3. april 2009. godine

“Recognizing that sharing cultural values, exchanging experiences and patrimony constitutes a unique instrument for maintaining peace, prosperity and harmony in the region”

Athens, 3 April 2009

54


55

SAVJET M

INISTARA KULTURE JUGOISTOČNE EVROPE


CO

UN

CIL OF MINISTERS OF CULTURE OF SOUTH EAST EUROPE


es un

divid

able

from

the r

espe

ct o

f hum

an di

gnity

”

“Zaštita kulturne baštine i odbrana raznovrsnosti kultura predstavljaju etički imperativ nerazdvojiv od poštovanja ljudskog dosto

janstv

a”


es un

divid

able

from

the r

espe

ct o

f hum

an di

gnity

”

“Zaštita kulturne baštine i odbrana raznovrsnosti kultura predstavljaju etički imperativ nerazdvojiv od poštovanja lju

dskog dos

tojan

stva

”













CR

NA

GO

RA

/ M

ON

TE

NE

GR

O /

CE

TIN

JE 2

01

0

crna gora / montenegro / cetinje 2010 · jugoistočne evrope, potvrđuje da je kulturna baština,...

Documents