civiliz.pdf

13Milan Petrikovi: MEURELIGIJSKO SPORAZUMIJEVANJE U KORIJENIMA ETIKE

Media, culture and public relations, 3, 2012, 1, 4-12

ISSN 1333-6371

INTER-RELIGIOUS UNDERSTANDING IN THE ROOTS OF ETHICS

Milan Petrikovi Faculty of Political Sciences, University of Belgrade, Belgrade, Serbia

A b s t r a c t

Different religions, as a spiritual expressions of cognitive-theological disclosure of essence, for the essential category of their own subject content take various conceptual and ethical symbols, which, despite the pictures-que-latent form, is actually related to the existential practice of material life, and with him in concert, embodied human morality. In this sense, the categories of good and evil, the virtues of charity, moral principles of mar-riage and family, sharing, sacrifice, forgiveness, moral awareness, transformation, and training, constitute a fruitful conceptual and ethical basis for mutual communication between different religions, which is a neces-sary condition to overcome potential misunderstandings , and the suspension-living differences. Moral yield of different religions, embodied in their common axiological-civilizational code of ethical identical roots, there-fore, carries a potential pledge of noble-cognitive communication and gender given close relationship, which, according to the dialectical principle of unity and struggle of differencies, in fact are necessary conditions of survival and progress of mankind.

Dragoslav Koovi: TEHNOLOKI NAPREDAK, DRUTVENI PROBLEMI I KRIZA MORALA Media, culture and public relations, 3, 2012, 1, 13-22

ISSN 1333-6371

INFO- 48 UDK: 061:330.3:17 Primljeno/Received: 2011-05-13 Original Scientific Paper/Izvorni znanstveni rad

TEHNOLOKI NAPREDAK, DRUTVENI PROBLEMI I KRIZA MORALA

Dragoslav Koovi

Fakultet politikih znanosti, Sveuilite u Beogradu, Beograd, Srbija

S a e t a k U ovom radu sagledavamo drutvene tokove kroz prizmu tehnolokog razvoja. U toj relaciji istiemo znaaj tehnolokog unapreivanja i zahvaljujui tehnolokom napretku, njegov doprinos enormnom ekonomskom i socijalnom razvoju ovjeanstva u globalnim razmjerima. Istovremeno nastojimo ukazati, odnosno ilustrativno podsjetiti na este posljedice tehnolokih dostignua, na posljedice po zdravlje ovjeka i prirode. Takoer, da podvuemo upotrebu tehnolokih dostignua kao sredstvo moi upravljanja i vladanja, odnosno dranje zemalja i naroda u podreen poloaj. Nismo se ustruavali da u tekstu iskristaliziramo i prijetnju tehnolokim dostignu-ima kao i namjeru da se taj odnos sauva ili pak pojaa u korist ve monih tehnolokih kultura nad ostatkom svijeta. Namjera je da naglasimo znaaj oplemenjivanja tehnolokih kultura duhovnim vrijednostima, jer smatra-mo da bez duhovnog poimanja stvari samo tehnoloka strana svesti e drutvo na jednu obezduhovljenu dimen-ziju a to ne obezbjeuje potpun mir, napredak, stabilnost niti se bez duhovnog moe dugorono razvijati drutvo blagostanja. Iznjeli smo neke pokazatelje ekonomsko socijalnih tekoa sa kojima se suoava Srbija kao to su velika zaduenost zemlje, nezaposlenost, nedosljedna i esto nezakonita privatizacija, nizak ivotni standard i gubitak socijalne sigurnosti, teritorijalna ugroenost, politiki pritisci i uvjetovanja.

Najvei smisao ljudskog postojanja nalazi se u tra-ganju za istinom prirode i drutva, otkrivanju njiho-vog postanka, zakonomjernosti i smisla ovjekovog djelovanja u prirodnom i drutvenom okruenju. U takvom nastojanju dolazi do izraaja ovjekova raci-onalnost koja mu omoguava da se kroz upoznava-nje sebe izdie iznad svih drugih bia i zato ga (ov-jeka) Aristotel stavlja izmeu Boga i ivotinja, dakle, iznad njih. itav civilizacijski tijek (revolucija), od iskonskog do danas, proet je neprekidnim naporom za razumjevanjem i objanjavanjem objektivne stvarnosti (ovjeka, drutva i prirode) i uoavanja njene uslovljenosti i prepoznatljivosti /1/. Dosadanji razvoj znanosti i drutvene prakse nije obezbjedio univerzalni model organizacije i razvoja drutva, uprkos tome to su poznati svi initelji bitni za sta-bilnost drutva i njegov uspjean razvoj. To je u od-reenoj mjeri razumljivo, jer je drutvo odreeno nizom faktora. Oni djeluju istovremeno, ali sa razli-itim intenzitetom i dominacijom, meusobno se prepliu i proturijee. Interakcijski odnos i domina-cija pojedinih faktora odluujue djeluju na razvoj drutva, njegov sistem vrijednosti, karakter dru-tvenih odnosa, a istovremeno determiniraju razliite politike, ekonomske, socijalne i kulturne sisteme. Ti faktori djeluju samo u organiziranoj drutvenoj za-jednici, te je i sudbina drutva uvijek bila i ostala usko vezana za mo i snagu pojedinanog i sinergis-

tikog djelovanja niza faktora. Meu najznaajnije faktore koji uvjetuju drutveni razvoj i sistem vrije-dnosti su: znanost i razvoj znanosti, ekonomski sis-tem i ekonomska osnova, politiki sistem, stanovni-tvo, obiaj i moral, religija, pravo, tradicija i priroda. Sasvim je drutveno prihvatljivo i znanstveno op-ravdano da na razmei dva milenija, uinimo napor da iz razliitih kutova: apsolviramo prolost, poku-amo razumjeti drutvene zakonomjernosti, pojmi-mo aktualnost, osjenimo budunost i u tom kon-tekstu postavimo odgovarajua pitanja. Pitanja koja nemaju uobiajenu formu, koja ne ostavljaju prostor za prikrivanje, naprotiv, koja otvaraju i potiu kon-struktivnu raspravu o sutini, a ne o formi (mada su sutina i forma u dijalektikoj vezi). Raspravu o pitanjima koja ivot znae, a koja su esto drana po strani, zbog ega nam je praksa ne rijetko bila muna i tegobna i uglavnom iscrpljivala stanovnitvo isto politikim sadrajima, drei pri tome ekonomsko socijalna pitanja i probleme u drugom planu. Problemi, oekivanja i mo tehnologije Znanstvena kreativnost, intelektualna odva-nost i volja opredjeljuju da neko smjelo, a neko stid-ljivo zakorai u trei milenij. ta smo unijeli kao prepoznatljivo u njega? Meuplanetarne letove i svemirska istraivanja! Da, svakako. Da li to zaoku-

14Dragoslav Koovi: TEHNOLOKI NAPREDAK, DRUTVENI PROBLEMI I KRIZA MORALA


ISSN 1333-6371

plja panju itavog ovjeanstva? Djelimino da. ta je to po emu je svijet (ovjek) danas prepoznatljiv? Da li je to oskudica, siromatvo, bijeda, bolest, nasil-no umiranje, razaranje, moralno posrnue, bahato sakaenje prirode i skromnog ovjekovog stvarala-tva, unitavanje nedunih ljudi i kultura datih u obliku drava? Odgovor je apsolutno da. Gde je tu tehnoloki napredak? Da li se on pretvorio u svoju suprotnost? Da li postaje sredstvo ljudskog dobra i njegove sigurne budunosti, ili je ve postao instru-ment za podinjavanje, eksploataciju, pa ak i dra-nje ljudi i drava u tako teak poloaj ravan rop-stvu?! Kako tumaiti ponaanje industrijski najrazvi-jenijih zemalja koje, u cilju jo vee profitne stope ekonomski (putem tehnologije), podinjavaju zemlje u razvoju /2/. Pri tome politiki uslovljavaju pristup sirovinama i tritu odobravanjem nepovoljnih kre-dita i tehnolokog transfera u te zemlje i to uglav-nom prevaziene generacije. U ovim zemljama uvje-ti ivota stanovnitva su na vrlo niskom nivou, to je preteno posljedica duge kolonijalne podinjenosti koja je ove zemlje ostavila u stanju ekonomske nera-zvijenosti, tehnoloke zaostalosti, sporog privrednog rasta, niske kupovne moi, neobrazovanosti i dr. I pored velikih napora koje ove zemlje ulau da bi izale iz tehnoloke i ukupne drutvene zaostalosti, rezultati su vie nego skromni. Na to ukazuje sve vie produbljivanje jaza izmeu ove grupe zemalja i tehnoloki najrazvijenijih i visoko dohodovnih ze-malja. Uope, tehnoloki napredak je nesumnjiv, njegov istinski smisao je samo u srazmjeru prema ovjeku, drutvu i civilizaciji u cjelini. Da li je naa suvremenost tehnoloki napredak pretvorila u apso-lutni smisao ili ima u ophoenju narod-narod, dra-va-drava, regija-regija, ponekad javno, a esto prik-riven besmisao /3/. U ovim relacijama, tehnoloki napredak jednih, ogroman je teret za druge. Oeki-vani plodovi, pravda, mir, sloboda, solidarnost, rad i humanizam ostaju na nivou gole propovjedi. Ne-sumnjivo da se uveliko izgubilo sadrajno promi-ljanje politike kao oblika svijesti i praktine djelat-nosti, sa pozicije humanizma i drugih vrijednosti, koje u ovom tekstu s pravom istiemo. Istovremeno, drutveni ivot ophrvan je brojnim konfliktima i sukobima sa prijeteim ishodom koji moe u uvjeti-ma besmisla uzrokovati fatalne posljedice civilizacij-skih razmjera. U takvoj tranziciji koja traje dvadeset godina, moral uveliko nestaje, sloboda je potpuno apstraktna i ostaje na nivou teorije, a slaba su utjeha solidarnost i nada koji jo ostaju ovjeku. Pa i ta solidarnost izvrgnuta je ruglu jer nije proeta istin-skim osjeanjem ljudskoga roda i samarianskom

milosrdnom brigom za roenog brata bilo po Bogu, bilo po biolokom, bilo po prirodi, ve lukavim, licemjernim, lanim namjerama zaogrnutim velom tobonjeg dobra, suosjeanja i neobuzdane elje pomoi drugima. Oekivana visokodjelatna dru-tvena aktivnost, proeta nadahnutim povjerenjem, pretvorila se u isekivanje, nadanje, a za samo neko-liko godina kraja XX vijeka i prvog desetljea XXI vijeka, izrodila se u neizvjesnost, strepnju do katas-trofa za pojedine regije i dobar broj zemalja. Ovakva tranzicija nema nikakvog opravdanja niti smisla za najvei broj ljudi, osim za mali broj pojedinaca koji su drutveno nepriznatim radom stekli gotovo nem-jerljivo bogatstvo za veoma kratak vremenski period /4/. Od tranzicije se oekivalo novo ovjeanstvo koje je iznova uvijek cilj svake generacije koja koncipira, projekti-ra, ako hoemo zamilja oblik drutvenog, ekonomskog, politikog i kulturnog ivota, dakle, socijalnog ivota, u kome iskljuuje nemir, nepravdu, pohlepu i gramzivost, a podrazumjeva rad, mir, pravdu, solidarnost, kao osnove ljudske linosti i njene slobode, to utemeljuje moral, a vrlina spreava i otklanja svaki porok i devijantno pona-anje. emu je danas irom otvoren prostor? Vrlina-ma ili poroku, ljudskom ili neljudskom, dobru ili zlu, pravom ili krivom? Pitanje koje zasluuje jasan odgovor, promiljene mjere i odvanu ljudsku akci-ju. U njegovom odgonetanju ima mjesta za sve, od pastira do ministra, od dadilje pa do brine majke, od mladosti pa do sijedih glava. Dakako, znanstve-nike ne treba ni spominjati, njima je to, uostalom, svakodnevna obaveza i neodoljiv izazov za izvjes-nim, istinom, jasnim i preciznim /5/. Takvo pregnue danas je neophodno. Udruena, a istovremeno oslo-boena snaga ljudskog rada notorni je pokreta oso-bnog i opeg dobra, sigurne i trajne perspektive i oblikovanja svijeta sa ljudskim likom. Suvremeno drutvo mora u svemu da bude upotpunjeno, cjelo-vito, kako bi se u njemu ostvarilo sve to je ljudsko, sve to ovjek opaa svojim ulima i filtrira u svojoj svijesti. Tek u cjelini valjane ljudske zajednice dovo-de se u sklad ljudske predstave, vizije i htijenja sa drutvenom cjelovitou koju nazivamo zajednica. Intuitivno i racionalno postaju sredstvo za razumije-vanje iracionalnog, nagonskog, emotivnog i nain da se svijet i ovjek objasne kao neto to je objektivno i istinito, sa tenjom da se slabosti otklone, a dobro podstakne i jo vie razvije. U slobodnoj zajednici ovjek djeluje, promilja i stvara, on se ne miri sa ogranienjima i nastoji da svoje predstave o drutvu i ovjeku realizira danas ili sutra. Kritiki se odnosi prema svemu. Jednako kritiki prema nivou tehno-



ISSN 1333-6371

plja panju itavog ovjeanstva? Djelimino da. ta je to po emu je svijet (ovjek) danas prepoznatljiv? Da li je to oskudica, siromatvo, bijeda, bolest, nasil-no umiranje, razaranje, moralno posrnue, bahato sakaenje prirode i skromnog ovjekovog stvarala-tva, unitavanje nedunih ljudi i kultura datih u obliku drava? Odgovor je apsolutno da. Gde je tu tehnoloki napredak? Da li se on pretvorio u svoju suprotnost? Da li postaje sredstvo ljudskog dobra i njegove sigurne budunosti, ili je ve postao instru-ment za podinjavanje, eksploataciju, pa ak i dra-nje ljudi i drava u tako teak poloaj ravan rop-stvu?! Kako tumaiti ponaanje industrijski najrazvi-jenijih zemalja koje, u cilju jo vee profitne stope ekonomski (putem tehnologije), podinjavaju zemlje u razvoju /2/. Pri tome politiki uslovljavaju pristup sirovinama i tritu odobravanjem nepovoljnih kre-dita i tehnolokog transfera u te zemlje i to uglav-nom prevaziene generacije. U ovim zemljama uvje-ti ivota stanovnitva su na vrlo niskom nivou, to je preteno posljedica duge kolonijalne podinjenosti koja je ove zemlje ostavila u stanju ekonomske nera-zvijenosti, tehnoloke zaostalosti, sporog privrednog rasta, niske kupovne moi, neobrazovanosti i dr. I pored velikih napora koje ove zemlje ulau da bi izale iz tehnoloke i ukupne drutvene zaostalosti, rezultati su vie nego skromni. Na to ukazuje sve vie produbljivanje jaza izmeu ove grupe zemalja i tehnoloki najrazvijenijih i visoko dohodovnih ze-malja. Uope, tehnoloki napredak je nesumnjiv, njegov istinski smisao je samo u srazmjeru prema ovjeku, drutvu i civilizaciji u cjelini. Da li je naa suvremenost tehnoloki napredak pretvorila u apso-lutni smisao ili ima u ophoenju narod-narod, dra-va-drava, regija-regija, ponekad javno, a esto prik-riven besmisao /3/. U ovim relacijama, tehnoloki napredak jednih, ogroman je teret za druge. Oeki-vani plodovi, pravda, mir, sloboda, solidarnost, rad i humanizam ostaju na nivou gole propovjedi. Ne-sumnjivo da se uveliko izgubilo sadrajno promi-ljanje politike kao oblika svijesti i praktine djelat-nosti, sa pozicije humanizma i drugih vrijednosti, koje u ovom tekstu s pravom istiemo. Istovremeno, drutveni ivot ophrvan je brojnim konfliktima i sukobima sa prijeteim ishodom koji moe u uvjeti-ma besmisla uzrokovati fatalne posljedice civilizacij-skih razmjera. U takvoj tranziciji koja traje dvadeset godina, moral uveliko nestaje, sloboda je potpuno apstraktna i ostaje na nivou teorije, a slaba su utjeha solidarnost i nada koji jo ostaju ovjeku. Pa i ta solidarnost izvrgnuta je ruglu jer nije proeta istin-skim osjeanjem ljudskoga roda i samarianskom

milosrdnom brigom za roenog brata bilo po Bogu, bilo po biolokom, bilo po prirodi, ve lukavim, licemjernim, lanim namjerama zaogrnutim velom tobonjeg dobra, suosjeanja i neobuzdane elje pomoi drugima. Oekivana visokodjelatna dru-tvena aktivnost, proeta nadahnutim povjerenjem, pretvorila se u isekivanje, nadanje, a za samo neko-liko godina kraja XX vijeka i prvog desetljea XXI vijeka, izrodila se u neizvjesnost, strepnju do katas-trofa za pojedine regije i dobar broj zemalja. Ovakva tranzicija nema nikakvog opravdanja niti smisla za najvei broj ljudi, osim za mali broj pojedinaca koji su drutveno nepriznatim radom stekli gotovo nem-jerljivo bogatstvo za veoma kratak vremenski period /4/. Od tranzicije se oekivalo novo ovjeanstvo koje je iznova uvijek cilj svake generacije koja koncipira, projekti-ra, ako hoemo zamilja oblik drutvenog, ekonomskog, politikog i kulturnog ivota, dakle, socijalnog ivota, u kome iskljuuje nemir, nepravdu, pohlepu i gramzivost, a podrazumjeva rad, mir, pravdu, solidarnost, kao osnove ljudske linosti i njene slobode, to utemeljuje moral, a vrlina spreava i otklanja svaki porok i devijantno pona-anje. emu je danas irom otvoren prostor? Vrlina-ma ili poroku, ljudskom ili neljudskom, dobru ili zlu, pravom ili krivom? Pitanje koje zasluuje jasan odgovor, promiljene mjere i odvanu ljudsku akci-ju. U njegovom odgonetanju ima mjesta za sve, od pastira do ministra, od dadilje pa do brine majke, od mladosti pa do sijedih glava. Dakako, znanstve-nike ne treba ni spominjati, njima je to, uostalom, svakodnevna obaveza i neodoljiv izazov za izvjes-nim, istinom, jasnim i preciznim /5/. Takvo pregnue danas je neophodno. Udruena, a istovremeno oslo-boena snaga ljudskog rada notorni je pokreta oso-bnog i opeg dobra, sigurne i trajne perspektive i oblikovanja svijeta sa ljudskim likom. Suvremeno drutvo mora u svemu da bude upotpunjeno, cjelo-vito, kako bi se u njemu ostvarilo sve to je ljudsko, sve to ovjek opaa svojim ulima i filtrira u svojoj svijesti. Tek u cjelini valjane ljudske zajednice dovo-de se u sklad ljudske predstave, vizije i htijenja sa drutvenom cjelovitou koju nazivamo zajednica. Intuitivno i racionalno postaju sredstvo za razumije-vanje iracionalnog, nagonskog, emotivnog i nain da se svijet i ovjek objasne kao neto to je objektivno i istinito, sa tenjom da se slabosti otklone, a dobro podstakne i jo vie razvije. U slobodnoj zajednici ovjek djeluje, promilja i stvara, on se ne miri sa ogranienjima i nastoji da svoje predstave o drutvu i ovjeku realizira danas ili sutra. Kritiki se odnosi prema svemu. Jednako kritiki prema nivou tehno-


ISSN 1333-6371

lokog napretka i kritiki prema njegovoj zloupotre-bi izraenoj u nasilju, prijetnji, nametanju, podinja-vanju i sl. Iz interakcije priroda-ovjek nastaje dru-tvo, a drutvena zajednica svoju progresivnost mjeri kroz konzistentnost, koherentnost socijalnog ivota (ekonomski, politiki, znanstveni, kulturni) i kroz prostor u kome ovjek ostvaruje svoje ideale na temelju osobnog i drutvenog djelovanja i stvaranja - On, ovjek, hoe idealan svijet. Idealan svijet se stva-ra u praksi. Tu je potvrda onoga to je ovjek u inte-rakciji sa prirodom i drugim ljudima zamislio u svojoj svijesti, naao razrjeenje i teorijski razvio i hoe da ga konkretno primjeni, da ono to nije kon-kretno bude /6/. Nastoji da stvori u skladu sa svojom predstavom o ovjeku, drutvu i prirodi, te da na kraju umno nadmai ulno ili bolje reeno postigne potpuni sklad, kako bi akademik Mihajlo Markovi rekao, na osnovu saznanja dolazimo do rezultata koji su plodni i kreativni, precizni, koherentni i eg-zaktni, iskustveno provjereni i praktino primjenlji-vi-dolazimo do istine (jeziki izloene, teorijski raz-vijene i praktino primjenljive) /7/. Meutim, dosti-gnuto stanje oznaeno istinom nikada ga u potpu-nosti ne ispunjava, eli da ga prevazie - stanje i da dosegne - vrhove istine. Znaaj prirode, rada i morala Svako drutvo koje eli sebe nazvati suvreme-nim i progresivnim treba da: Prvo, ivi u skladu sa prirodom i njenim zakonima. Priroda je milijunima godina podeavala svoj asovnik i tu je postignuta konanost. Svako naruavanje njenog ritma od stra-ne ovjeka ona nije u stanju integrirati, posljedice su nepopravljive. Svijet sigurnosti se oslanja na ono to nam priroda prua i to stvaramo svojim radom. Prirodu polako zaputamo i zlostavljamo otpadom u neogranienim koliinama. Stalni incidenti, poev sa desetljeima skrivanom nuklearnom katastrofom pedesetih godina prologa vijeka u Engleskoj, preko svjesne i osmiljene atomske kataklizme nad Naga-sakijem i Hiroimom, katastrofe ernobilja, proble-ma Kozloduja, incivilizacijske upotrebe uranijum-ske, odnosno radioaktivne municije na Balkanu, odnosno nad Srbijom, do ovogodinje nuklearne drame u Japanu. Fizika kemija, odnosno zagovor-nici njene primjene u nuklearnoj tehnologiji trae da svijet bude spreman da se suoava sa nuklearnim problemima, opravdavajui nuklearni rizik time da nuklearna tehnologija moe da obezbjedi energiju za narednih jedanaest tisua godina. S druge strane, nitko znanstveno ne utvruje da li moemo bezbje-

dno da ouvamo ljudski rod i ljudski resurs ovakav kakvog ga dans poznajemo u uvjetima fizikokemij-skog-nuklearnog rizika. Sve to danas ovek ini u ovoj oblasti ima dva lika: s jedne strane bori se za zdravu ivotnu sredinu, a sa druge kontinuirano zagauje ivotnu sredinu. Emisija plinova u atmos-feru je neograniena. Ovo pitanje na dnevnom redu nee da vide ni Amerikanci ni Kinezi, odnosno svi oni koji tu emisiju najvie proizvode /8/. U Europs-koj uniji ocjenjuju da Lisabonska strategija za period 2000. do 2010. nije dala oekivane rezultate u dijelu ekologije. Zbog toga EU, u sklopu nove strategije za Europu do 2020. godine, ekoloki napredak dovodi po vanosti u istu ravan sa ekonomskim razvojem. Nastoji se iznalaenju novih i efikasnijih mehaniza-ma u koordinaciji meu lanicama, kako bi se posti-gla neophodna ravnotea izmeu ekolokih ciljeva i ostalih sfera drutvenog razvoja /9/. Meutim, u planetarnim razmjerima, osim beznaajnog i nemo-nog broja pripadnika znanosti i ekolokih pokreta, nitko se ne obazire na otopljavanje i otapanje lednika i ledene mase na polovima zemlje. Po svemu sudei tehnoloki napredak je ogroman. Uveali smo pro-duktivnost od nekoliko puta u nekim zemljama (tehnoloki najnerazvijenijih) do vie tisua puta u najrazvijenijim zemljama (tehnoloki najrazvijenijih), ali su nemjerljive posljedice tog i takvog tehnolokog napretka. Dakle, sa globalnog i dugoronog promat-ranja neusporedive su veliine: na jednoj strani, teh-noloki napredak koji je ogroman - na drugoj, posljedice koje su nemjerljive. Podsjetiti u da samo prastanov-nici, kako ih mi uglavnom pejorativno nazivamo Indijanci i uroenici i danas njihovi ostaci u rezerva-tima Amerike, priobalju Amazona i dijelovima Afri-ke i Azije, jedino ive u skladu sa prirodom. Naime, njihovo vienje svijeta, drutva i ovjeka u njemu nije tehnoloko, to nije filozofija civilizacije, ve su to drutva konanog otkrivenja /10/. Sve to postoji u prirodi za njih je konano i savreno i nastalo je u vremenu koje se ne moe izmjeriti. Sve to je stvore-no, red stvari i odnosa savreno postoji: sile univer-zuma, duhovi biljaka, ivotinja, prirode i ljudi. Savr-enstvo je u ovjekovom potovanju zakona prirode, normi univerzuma ija je konanost u ravnotei i harmoniji. Za nas, koji sebe smatramo naprednim, ti "uroenici" su duhovno suptilniji samom spoznajom o moi univerzuma i prirode koja pomae ovjeku pruajui mu sve za ivot: zemljite, zrak, sunce, padaline, plodove biljaka i ivotinja. Svijet nije stvo-ren u slavu ovjeka, niti je ovjek po njihovom vie-nju iznad prirode i svega onoga to u njoj postoji. U najboljem sluaju ravnopravan je sa svim pojavnim



ISSN 1333-6371

oblicima u prirodi i mora da ih potuje, pokazuje zahvalnost i tako odrava sklad, ravnoteu i harmo-niju. Velika je pogreka to je tehnicizam preovladao i time otvorio prostor shvaanju da je svijet samo fiziko mjesto, a ne i duhovni prostor. Bez duhovnog poimanja stvari, tehnologije, uprkos vidnim dostignuima i ogromnom napretku koji je postignut, ipak, bar sada kako stoje stvari, proizvode nenadoknadive tete i nepop-ravljive posljedice. Imperativna je potreba da svijet poj-mimo u svom dvojstvu fizikog i duhovnog, ako hoemo da u takvom svijetu ovjek svakodnevno hoda, oblikuje i usmjerava vlastiti ivot i valjano odrava ljudski rod. /11/ Drugo, poiva na radu i obezbjeivanju ansi, kako bi svaki ovjek svojim radom obezbjedio vlasti-tu sigurnost i sigurnost porodice. Iz postignua si-gurnosti pojedinca i porodice ovjek svojim radom razvija i dosee samopotovanje i osjeanje pripad-nosti zajednici. Stav da materijalni poloaj i sigur-nost ovjeka treba prvenstveno da zavise od njego-vog rada, vijekovima je afirmiran i danas je nespor-na vrijednost, kako za pojedinca tako i za realan drutveni razvoj /12/. Zatvaranje prostora rada proi-zvodi nezaposlenost, a ona teke ekonomske, soci-jalne i politike probleme. Uope, nezaposlenost je najtei osobni, porodini i drutveni problem koji izaziva socijalnu nesigurnost, osobnu i porodinu ugroenost, beznae i besperspektivnost, asocijalna ponaanja, drutvenu i politiku nestabilnost. Zbog toga svaka zemlja mora preduzimati organizirane drutvene mjere, kako bi to vei dio radno sposob-nog stanovnitva ukljuile u proces rada. Tako je u jednom dijelu svijeta (puna socijalizacija drutvenog ivota) razvijana praksa pune zaposlenosti. Naime, sa zavrenim nivoom obrazovanja, odnosno stica-njem odgovarajue kvalifikacije odmah je vreno ukljuivanje u proces rada to je bio izraz politike, a ne ekonomske doktrine. U drugom sistemu vrijed-nosti zapoljavanje se odvijalo prema potrebama privrede, usluga i zahtjeva trita to je ciklino i periodino uslovljavalo porast nezaposlenosti, ali i u uslovima krize i u periodima privredne konjuktur-nosti ovo pitanje je rjeavano trinim mehanizmima a ne politikom voljom, to je i danas praksa. Eu-ropska Unija suoavala se sa 10% nezaposlene radne snage u 2007. godini, to je uvjetovalo politiki pris-tup mobilnosti radne snage i novu strategiju zapo-ljavanja u uvjetima globalnih promjena "Europa 2020". I u okviru programa Progres 2007-2013. koji obuhvaa niz pitanja (socijalna zatita i ukljuenost, uvjeti rada, razliitost i borba protiv diskriminacije, rodna ravnopravnost) prioritet je dat zapoljavanju /13/. Nova politika zapoljavanja i donijeti programi

uslovili su da se stopa nezaposlenosti u 27 zemalja EU smanji na 9,5% poetkom 2011. godine. U svijetu kontigent nezaposlenih je veoma heterogen, na iju strukturu i obim nezaposlenosti bitno utiu reforme, krize i ratovi. U tim periodima uvijek se biljei viso-ka stopa nezaposlenosti koja se kree od 15-25% ukupne radne snage. U Francuskoj danas nezapos-lene ini seosko stanovnitvo, Poljskoj radnici u eli-anama, Nizozemskoj obalski radnici, Egiptu fakul-tetski obrazovani, Nikaragvi bivi dravni inovnici, Junoj Africi mlada generacija /14/. U Srbiji kontin-gent nezaposlenih ine svi obrazovni nivoi, pripad-nici razliitih profesija i struka i sve starosne struk-ture (u kontingentu) radno sposobnog (aktivnog) stanovnitva. Rad je osnov postojanja svih oblika drutvene organizacije ivota ovjeka. Ni u jednom od drutvenih oblika rad se ne ukida, ali su odnosi prema radu i subjektu rada kroz forme drutvenog ivota razliiti. Rad promatramo u kontekstu ra-zmjene materije i energije, u poetku instinktivne, a kasnije svjesne, osmiljene i svrsishodne. Na tom dugom putu kontinuitet rada traje koliko i ovjek, a fenomen rada u veoj ili manjoj mjeri sagledavamo kroz: socijalnu strukturu (poloaj ljudi u drutvenoj hijerarhiji i mogunost socijalne stratifikacije); anga-iranje energije (umne i fizike); duinu rada, radni dan i uvjete rada (otueni i razotueni) svrhu, za-dovoljavanje potreba (proizvodnja i usluge); vrijed-nosti (individualnost linosti, drutvenost, socijalna sigurnost, integriranost). Dakle, rad je vrijednost kojom se linost razvija i potvruje u datim prirod-nim i drutvenim uvjetima. Nain je obezbjeivanja materijalne i duhovne sigurnosti, uvjet je za zatitu od svih oblika oskudice i ugroenosti. Osnovno pitanje suvremenog drutva je sadrano u mogu-nosti svake dravne zajednice i ljudskog roda u cje-lini da obezbjedi prostor za rad /15/. Koliko je vano pitanje rada moe se sagledati i kroz prizmu Meu-narodne organizacije rada, koja upravo radu kao ekonomskoj i socijalnoj kategoriji posveuje dunu panju, i koja stoji na stanovitu da se samo putem rada i proizvodnje, proetih socijalnom pravdom, moe obezbjediti stabilan i trajan mir u svijetu. Cen-tralno pitanje u kome se trai rjeenje svih socijalnih problema je u procesu proizvodnje, odnosno utvri-vanju meunarodnih standarda u oblasti rada i uv-jeta rada, to obuhvaa: potrebu normiranja duine radnog dana, utvrivanje i obezbjeivanje minimal-nih nadnica, zatita na radu od povreda i profesio-nalnih oboljenja, zatitu djece, mladih i ena. Drugi korpus pitanja za koje se zalae ova organizacija su: da nacionalna zakonodavstva utvrde uvjete za sta-



ISSN 1333-6371

oblicima u prirodi i mora da ih potuje, pokazuje zahvalnost i tako odrava sklad, ravnoteu i harmo-niju. Velika je pogreka to je tehnicizam preovladao i time otvorio prostor shvaanju da je svijet samo fiziko mjesto, a ne i duhovni prostor. Bez duhovnog poimanja stvari, tehnologije, uprkos vidnim dostignuima i ogromnom napretku koji je postignut, ipak, bar sada kako stoje stvari, proizvode nenadoknadive tete i nepop-ravljive posljedice. Imperativna je potreba da svijet poj-mimo u svom dvojstvu fizikog i duhovnog, ako hoemo da u takvom svijetu ovjek svakodnevno hoda, oblikuje i usmjerava vlastiti ivot i valjano odrava ljudski rod. /11/ Drugo, poiva na radu i obezbjeivanju ansi, kako bi svaki ovjek svojim radom obezbjedio vlasti-tu sigurnost i sigurnost porodice. Iz postignua si-gurnosti pojedinca i porodice ovjek svojim radom razvija i dosee samopotovanje i osjeanje pripad-nosti zajednici. Stav da materijalni poloaj i sigur-nost ovjeka treba prvenstveno da zavise od njego-vog rada, vijekovima je afirmiran i danas je nespor-na vrijednost, kako za pojedinca tako i za realan drutveni razvoj /12/. Zatvaranje prostora rada proi-zvodi nezaposlenost, a ona teke ekonomske, soci-jalne i politike probleme. Uope, nezaposlenost je najtei osobni, porodini i drutveni problem koji izaziva socijalnu nesigurnost, osobnu i porodinu ugroenost, beznae i besperspektivnost, asocijalna ponaanja, drutvenu i politiku nestabilnost. Zbog toga svaka zemlja mora preduzimati organizirane drutvene mjere, kako bi to vei dio radno sposob-nog stanovnitva ukljuile u proces rada. Tako je u jednom dijelu svijeta (puna socijalizacija drutvenog ivota) razvijana praksa pune zaposlenosti. Naime, sa zavrenim nivoom obrazovanja, odnosno stica-njem odgovarajue kvalifikacije odmah je vreno ukljuivanje u proces rada to je bio izraz politike, a ne ekonomske doktrine. U drugom sistemu vrijed-nosti zapoljavanje se odvijalo prema potrebama privrede, usluga i zahtjeva trita to je ciklino i periodino uslovljavalo porast nezaposlenosti, ali i u uslovima krize i u periodima privredne konjuktur-nosti ovo pitanje je rjeavano trinim mehanizmima a ne politikom voljom, to je i danas praksa. Eu-ropska Unija suoavala se sa 10% nezaposlene radne snage u 2007. godini, to je uvjetovalo politiki pris-tup mobilnosti radne snage i novu strategiju zapo-ljavanja u uvjetima globalnih promjena "Europa 2020". I u okviru programa Progres 2007-2013. koji obuhvaa niz pitanja (socijalna zatita i ukljuenost, uvjeti rada, razliitost i borba protiv diskriminacije, rodna ravnopravnost) prioritet je dat zapoljavanju /13/. Nova politika zapoljavanja i donijeti programi

uslovili su da se stopa nezaposlenosti u 27 zemalja EU smanji na 9,5% poetkom 2011. godine. U svijetu kontigent nezaposlenih je veoma heterogen, na iju strukturu i obim nezaposlenosti bitno utiu reforme, krize i ratovi. U tim periodima uvijek se biljei viso-ka stopa nezaposlenosti koja se kree od 15-25% ukupne radne snage. U Francuskoj danas nezapos-lene ini seosko stanovnitvo, Poljskoj radnici u eli-anama, Nizozemskoj obalski radnici, Egiptu fakul-tetski obrazovani, Nikaragvi bivi dravni inovnici, Junoj Africi mlada generacija /14/. U Srbiji kontin-gent nezaposlenih ine svi obrazovni nivoi, pripad-nici razliitih profesija i struka i sve starosne struk-ture (u kontingentu) radno sposobnog (aktivnog) stanovnitva. Rad je osnov postojanja svih oblika drutvene organizacije ivota ovjeka. Ni u jednom od drutvenih oblika rad se ne ukida, ali su odnosi prema radu i subjektu rada kroz forme drutvenog ivota razliiti. Rad promatramo u kontekstu ra-zmjene materije i energije, u poetku instinktivne, a kasnije svjesne, osmiljene i svrsishodne. Na tom dugom putu kontinuitet rada traje koliko i ovjek, a fenomen rada u veoj ili manjoj mjeri sagledavamo kroz: socijalnu strukturu (poloaj ljudi u drutvenoj hijerarhiji i mogunost socijalne stratifikacije); anga-iranje energije (umne i fizike); duinu rada, radni dan i uvjete rada (otueni i razotueni) svrhu, za-dovoljavanje potreba (proizvodnja i usluge); vrijed-nosti (individualnost linosti, drutvenost, socijalna sigurnost, integriranost). Dakle, rad je vrijednost kojom se linost razvija i potvruje u datim prirod-nim i drutvenim uvjetima. Nain je obezbjeivanja materijalne i duhovne sigurnosti, uvjet je za zatitu od svih oblika oskudice i ugroenosti. Osnovno pitanje suvremenog drutva je sadrano u mogu-nosti svake dravne zajednice i ljudskog roda u cje-lini da obezbjedi prostor za rad /15/. Koliko je vano pitanje rada moe se sagledati i kroz prizmu Meu-narodne organizacije rada, koja upravo radu kao ekonomskoj i socijalnoj kategoriji posveuje dunu panju, i koja stoji na stanovitu da se samo putem rada i proizvodnje, proetih socijalnom pravdom, moe obezbjediti stabilan i trajan mir u svijetu. Cen-tralno pitanje u kome se trai rjeenje svih socijalnih problema je u procesu proizvodnje, odnosno utvri-vanju meunarodnih standarda u oblasti rada i uv-jeta rada, to obuhvaa: potrebu normiranja duine radnog dana, utvrivanje i obezbjeivanje minimal-nih nadnica, zatita na radu od povreda i profesio-nalnih oboljenja, zatitu djece, mladih i ena. Drugi korpus pitanja za koje se zalae ova organizacija su: da nacionalna zakonodavstva utvrde uvjete za sta-


ISSN 1333-6371

rosne i invalidske mirovine, jednako plaanje rada, sindikalne slobode i udruivanja radnika, kolektivne ugovore i inspekcije rada, profesionalno i struno usavravanje, informiranje radnika i zdravstvenu zatitu zaposlenih. Meutim, bez obzira to su sve ove norme i standardi o radu, uvjetima rada prihva-eni od veine zemalja svijeta, poloaj zaposlenih je i danas u znaajnom dijelu svijeta ispod utvrenih normi. Teini njihovog poloaja doprinosi globaliza-cija svijeta, koja se zasniva na deregulaciji koja u stvari znai neogranieno i uglavnom nekontrolira-no kretanje kapitala iz zemlje u zemlju sa ciljem da se uvea. Njegovo uveanje u aktualnoj globalizaciji privrede nalazi se u izuzetno jeftinoj radnoj snazi, neogranieno dugom radnom danu i izvorima siro-vina. Tako danas brojne ekonomski i politiki jake kompanije iz najrazvijenijih zemalja dolaze u najne-razvijenije zemlje. U tim zemljama ivi oko 80% svjetske populacije. Radni dan je (izuzev Kine) mi-mo svih meunarodnih normi o radu i stanje se po teini moe usporediti sa situacijom u srednjem vijeku, pa i sa izvjesnim obiljejima iz antikog do-ba. Tree, da drutvo njeguje moralne, odnosno eti-ke vrijednosti koje e obezbjeivati takav sistem povremene i stalne drutvene intervencije - socijal-no staranje, socijalna zatita i socijalna sigurnost, u kome e ovjek imati podrku od svih rizika kojima je svakodnevno izloen /16/. Rizici su brojni i pred-vidljivi kao to su: bolest, invalidnost, nezaposle-nost, materinstvo, starost i smrt i sprijei drutveno promoviranim vrijednostima i adekvatno postavlje-nom formulom drutvenog ivota pojavu siroma-tva i bijede, sprijei strah i beznae i obezbjedi dru-tveno zdravlje. U krajnjoj liniji postigne mir i stabil-nost drutva i njegovo to je mogue trajnije bezkon-fliktno funkcioniranje. Moralnim vrijednostima razr-jeavamo i ujedno spreavamo sukobe dobra i zla usmjeravanjem ljudskog ponaanja ka pravdi, slo-bodi i vrlinama. Moralna je obaveza ovjeka i dru-tva, kae Kant, da se rjeenja za sukobe nau, jer moraju da se nau. Na ovim vrijednostima treba graditi kosmopolitsko drutvo, zajednicu ljudi jedne zajednike drave. Kant ukazuje na znaaj etike i etike odgovornosti u drutvenom ivotu. Etika postavlja pravila ponaanja bez kojih nema koegzis-tencije i opstanka pojedinca. Kako upozorava R.Votkin-Kolb zadravanje etike u sferi ideja i teorije svodi etiku na intelektualnu retoriku /17/. Bez etike odgovornosti, odnosno moralne filozofije ili blie reeno praktine filozofije (posebno upravljakog sloja) nije mogue uspostavljanje i funkcioniranje slobodne i pravedne drave. Potovanje etikih

principa nuan je preduvijet svake uspjene reforme i naprednih promjena, uvjet je harmoninog i konti-nuiranog razvoja drutva, uvjet je njegovog duhov-nog i materijalnog progresa i blagostanja drutvene zajednice. U etiki odgovornom drutvu dominiraju pitanja socijalne pravde, jednakosti, dunosti i dr. Ove vrijednosti postoje samo ako nema irenja siro-matva i uveavanja bogatstva malog broja ljudi. U suprotnom, irenjem siromatva i ekonomskim i politikim jaanjem manjine, sloboda i blagostanje postaju iluzija i politiko sredstvo za osvajanje i ouvanje vlasti. Potovanje etikih vrednosti i tenji naroda uvjet je za prevladavanje kriza i tekoa, iz ega se otvara prostor za uspjeno razrjeavanje dilema i nedoumica drutvenog razvoja. Etikim vrijednostima prevazilazi se privid o drutvenoj jednakosti, otklanjaju se iluzije date u formi drave ili nekog drugog oblika, u kome se stvara utisak o pripadanju i jednakosti bogatih i siromanih, povla-enih i podinjenih. Uprkos velikom napretku i dostignuima, etike vrednosti su na dananjem stupnju razvitka jo uvijek u dobrom dijelu samo cilj. Socijalne vrijednosti i tranziciona maglovitost Sadrajni koncept, plan i program mjera razvo-ja je izraz odgovornog drutva i u njemu socijalnih vrijednosti koje imaju univerzalni karakter kao to su: rad, humanizam, sloboda, socijalna pravda i solidarnost. Kada smo na polju socijalne akcije i mjera socijalnog karaktera onda smo prije svega u domenu vrijednosti socijalne pravde koja treba da uredi i postavi pravedne drutvene odnose u kojima e svaka osoba moi da ospolji i potvrdi svoj genets-ki potencijal. Kakvu socijalnu pravdu danas imamo? Onakvu kakvu smo je iznedrili na putu na kome smo odbacivali preanje i kretali u susret slobod-nom tritu, privatnom vlasnitvu i politikim slo-bodama. ta se desilo, gdje smo danas? Pohulili smo na ovjeka i pozvali Boga. Tko je taj ovjek? Svatko tko se kao dijete igrao i radovao, kao adolescent uio, kao odrastao radio, kao ostario savjetovao, kao Hesiod upozoravao-svagda pazi na pravdu nasilje ne smiljaj nikada, kao Sokrat pitao, kao socijaluto-pisti promovirao da svi ljudi trebaju raditi, kao revo-lucionari obznanio slobodu, jednakost i bratstvo. Da li smo stvorili drutvo koje ovako gleda na ovjeka? Odgovor je nismo. Pa zato smo pozvali Boga ako smo se prema socijalnim vrijednostima ponjeli tako? ta su one drugo do ovjek, odnosno, sve ono to je ljudsko u pozitivnom smislu rijei. Bog hoe prave-



ISSN 1333-6371

dno, radno, slobodno, humano i solidarno drutvo jer je svijet stvorio po svojoj volji i u svoju slavu u liku carstva bojeg na zemlji. Pratanja u budue nee biti, jer Bog nema vie sinova, jednog je rtvo-vao da spase grenoga ovjeka, odnosno ljudski rod /18/. Uprkos promociji politikih i socijalnih vrijed-nosti drutvo se suoava sa velikim problemima, izostao je razvojni ekonomsko socijalni zamah. Prak-sa potvruje da su vrijednosti potisnute, svode na golu propovjed i na socijalno staranje. Rezultati rada sagledani kroz ekonomske parametre izgledaju ovako: vanjska zaduenost zemlje po glavi stanov-nika iznosi oko 3 tisue dolara, unutranji dug po glavi stanovnika se poveao na 1 tisuu dolara, vanj-ski dug zemlje iznosi preko tridest milijardi dolara, stopa privrednog rasta je najnia u regiji. Oko jedan milijun radno sposobnog stanovnitva je van proce-sa rada, odnosno nalazi se u kontingentu nezaposle-nih. Prosjena potroaka koarica je nedostina za vie od polovine stanovnitva /19/. Socijalna slika se sa tekoama upotpunjava kada se isto ekonom-skim dodaju izbjegle i raseljene osobe, ratni vojni invalidi, rtve rata i porodice poginulih i nestalih, irenje nasilja i devijantnog ponaanja, negativna demografska stopa i dr. itav ovaj socijalni korpus heterogen je po uzroku i po strukturi. Po uzroku: eko-nomski, moralni i pravni, po strukturi: pojedinac, poro-dica, djeca, odrasli, ostarjeli. Svi oni, bez razlike, imaju potrebu za nekim oblikom drutvene intervencije, odnosno socijalne zatite. Sasvim je sigurno da se socijalna zatita u Srbiji nalazi u drutvenim uvjetima koji su optereeni kumulativnom krizom koja se ogleda u: 1 ugroenosti teritorijalnog integriteta drave i daljim vojnim i politikim ucjenjivanjem Srbije, na ta se troe ogromna sredstva iz izvora koji su vie nego skromni. Ugroenost dijela zemlje proizvodi svaku vrstu ugroenosti stanovnitva na tom dijelu jer zahtjeva ekonomske i vanekonomske mjere. Ur-gentno su potrebne mjere sadrajne socijalne zatite tog stanovnitva; 2 unutranjoj dugotrajnoj eko-nomskoj krizi koja je obiljeena nedostatkom posla i nemogunou zarade i nedosljednou i nezakoni-tou u procesu privatizacije. Materijalna osnova je gotovo u potpunosti devastirana, u tehnolkom pogledu zemlja zapaeno zaostaje. Posljedica toga je enorman pad ivotnog standarda i gubitak prihvat-ljive socijalne sigurnosti; 3 moralnom posrnuu u kome ovjek nije vie najvea vrijednost ve materi-jalno bogatstvo. To uzrokuje da dobri obiaji, tradici-ja i potovanje pravnih normi ostaju dobrim dijelom u drugom planu. iri se nasilje, kriminal i svi oblici devijantnog ponaanja; 4 svjetska ekonomska kri-

za uvijek je najvie pogaala male, slabe i ranjive, mi smo sve to danas. Dakle, ekonomska i socijalna stra-na drutva ne pokazuje razvojni trend, naprotiv, pokazuje zaostajanje gdje se produbljuje jaz u odno-su sa razvijenim dijelom svijeta. Ovakav trend proi-zilazi iz politikog, a ne ekonomskog pristupa koji se zasniva na tome, da treba privredne kapacitete iz predhodnog sistema odmah i bezuvjetno prodati i privatizirati, bez obzira na ekonomske posljedice i bez obzira na socijalnu cijenu. Privatizacija je ocije-njena veoma neuspjenom. To nam govori da je pristup reformi drutva bio pogrean i jo uvijek je takav. Izostao je partnerski odnos izmeu drave i civilnog drutva, izmeu vlade i sindikata, izmeu radnika i menaera, nezaposlenost se odrava na visokom nivo, siromatvo se jo uvijek iri to po prirodi stvari proizvodi iskljuenost iz drutvenih tokova one koji ne mogu da dou do zaposlenja i one koji nisu u stanju da na drutveno prihvatljivom nivou zadovoljavaju svoje materijalne i nematerijal-ne potrebe. Javni sektor, prije svega u dijelu usluga, dravne i lokalne uprave, nagomilava inovniki aparat i time direktno proizvodi birokraciju i enor-mni rast trokova koji uz tekue financijske izdatke po osnovu minulog rada (mirovine) i sistema soci-jalne zatite (dodaci za djecu, invalide, trudnice, materijalno neobezbjeene i dr.) nije mogue pokriti iz tekuih prihoda, odnosno realnih izvora. Suma sumarum, zemlje tranzicije se nalaze u paradoksal-noj situaciji: s jedne strane uruavaju raniji ekonom-ski i politiki sistem, a sa druge izgrauju nov eko-nomski trino orijentirani sistem i politiki sistem viestranakog karaktera i parlamentarne demokra-cije, uz oekivanje da pri tome ne bude socijalnih lomova, a da se istovremeno odvija ekonomski i socijalni razvoj i blagostanje u drutvu. Praktini primjeri ljudske nesavrenosti i kriza morala Disipacija moralnih vrijednosti i materijalne osnove drutva kod stanovnitva u potpunosti brie norme ponaanja i odgovornost za prolost, pri tome pojedinac sudjeluje u sadanjosti vie razuz-dano i stihijhski, nego racionalno; dakle neodmjere-no, nekritiki i neodgovorno. U aktualnom kultur-nom obrascu, ije se konture samo naziru (vlada tranzicijski kaos), utemeljivai i oblikovatelji kolek-tivne svijesti samo govore o budunosti, dok indivi-due, odnosno pojedinci mogu samo da je zamiljaju. Ukratko, budunost se samo opisuje. ivot se odvija u stanju svijesti koja identificira sjajan cilj, ali do



ISSN 1333-6371

dno, radno, slobodno, humano i solidarno drutvo jer je svijet stvorio po svojoj volji i u svoju slavu u liku carstva bojeg na zemlji. Pratanja u budue nee biti, jer Bog nema vie sinova, jednog je rtvo-vao da spase grenoga ovjeka, odnosno ljudski rod /18/. Uprkos promociji politikih i socijalnih vrijed-nosti drutvo se suoava sa velikim problemima, izostao je razvojni ekonomsko socijalni zamah. Prak-sa potvruje da su vrijednosti potisnute, svode na golu propovjed i na socijalno staranje. Rezultati rada sagledani kroz ekonomske parametre izgledaju ovako: vanjska zaduenost zemlje po glavi stanov-nika iznosi oko 3 tisue dolara, unutranji dug po glavi stanovnika se poveao na 1 tisuu dolara, vanj-ski dug zemlje iznosi preko tridest milijardi dolara, stopa privrednog rasta je najnia u regiji. Oko jedan milijun radno sposobnog stanovnitva je van proce-sa rada, odnosno nalazi se u kontingentu nezaposle-nih. Prosjena potroaka koarica je nedostina za vie od polovine stanovnitva /19/. Socijalna slika se sa tekoama upotpunjava kada se isto ekonom-skim dodaju izbjegle i raseljene osobe, ratni vojni invalidi, rtve rata i porodice poginulih i nestalih, irenje nasilja i devijantnog ponaanja, negativna demografska stopa i dr. itav ovaj socijalni korpus heterogen je po uzroku i po strukturi. Po uzroku: eko-nomski, moralni i pravni, po strukturi: pojedinac, poro-dica, djeca, odrasli, ostarjeli. Svi oni, bez razlike, imaju potrebu za nekim oblikom drutvene intervencije, odnosno socijalne zatite. Sasvim je sigurno da se socijalna zatita u Srbiji nalazi u drutvenim uvjetima koji su optereeni kumulativnom krizom koja se ogleda u: 1 ugroenosti teritorijalnog integriteta drave i daljim vojnim i politikim ucjenjivanjem Srbije, na ta se troe ogromna sredstva iz izvora koji su vie nego skromni. Ugroenost dijela zemlje proizvodi svaku vrstu ugroenosti stanovnitva na tom dijelu jer zahtjeva ekonomske i vanekonomske mjere. Ur-gentno su potrebne mjere sadrajne socijalne zatite tog stanovnitva; 2 unutranjoj dugotrajnoj eko-nomskoj krizi koja je obiljeena nedostatkom posla i nemogunou zarade i nedosljednou i nezakoni-tou u procesu privatizacije. Materijalna osnova je gotovo u potpunosti devastirana, u tehnolkom pogledu zemlja zapaeno zaostaje. Posljedica toga je enorman pad ivotnog standarda i gubitak prihvat-ljive socijalne sigurnosti; 3 moralnom posrnuu u kome ovjek nije vie najvea vrijednost ve materi-jalno bogatstvo. To uzrokuje da dobri obiaji, tradici-ja i potovanje pravnih normi ostaju dobrim dijelom u drugom planu. iri se nasilje, kriminal i svi oblici devijantnog ponaanja; 4 svjetska ekonomska kri-

za uvijek je najvie pogaala male, slabe i ranjive, mi smo sve to danas. Dakle, ekonomska i socijalna stra-na drutva ne pokazuje razvojni trend, naprotiv, pokazuje zaostajanje gdje se produbljuje jaz u odno-su sa razvijenim dijelom svijeta. Ovakav trend proi-zilazi iz politikog, a ne ekonomskog pristupa koji se zasniva na tome, da treba privredne kapacitete iz predhodnog sistema odmah i bezuvjetno prodati i privatizirati, bez obzira na ekonomske posljedice i bez obzira na socijalnu cijenu. Privatizacija je ocije-njena veoma neuspjenom. To nam govori da je pristup reformi drutva bio pogrean i jo uvijek je takav. Izostao je partnerski odnos izmeu drave i civilnog drutva, izmeu vlade i sindikata, izmeu radnika i menaera, nezaposlenost se odrava na visokom nivo, siromatvo se jo uvijek iri to po prirodi stvari proizvodi iskljuenost iz drutvenih tokova one koji ne mogu da dou do zaposlenja i one koji nisu u stanju da na drutveno prihvatljivom nivou zadovoljavaju svoje materijalne i nematerijal-ne potrebe. Javni sektor, prije svega u dijelu usluga, dravne i lokalne uprave, nagomilava inovniki aparat i time direktno proizvodi birokraciju i enor-mni rast trokova koji uz tekue financijske izdatke po osnovu minulog rada (mirovine) i sistema soci-jalne zatite (dodaci za djecu, invalide, trudnice, materijalno neobezbjeene i dr.) nije mogue pokriti iz tekuih prihoda, odnosno realnih izvora. Suma sumarum, zemlje tranzicije se nalaze u paradoksal-noj situaciji: s jedne strane uruavaju raniji ekonom-ski i politiki sistem, a sa druge izgrauju nov eko-nomski trino orijentirani sistem i politiki sistem viestranakog karaktera i parlamentarne demokra-cije, uz oekivanje da pri tome ne bude socijalnih lomova, a da se istovremeno odvija ekonomski i socijalni razvoj i blagostanje u drutvu. Praktini primjeri ljudske nesavrenosti i kriza morala Disipacija moralnih vrijednosti i materijalne osnove drutva kod stanovnitva u potpunosti brie norme ponaanja i odgovornost za prolost, pri tome pojedinac sudjeluje u sadanjosti vie razuz-dano i stihijhski, nego racionalno; dakle neodmjere-no, nekritiki i neodgovorno. U aktualnom kultur-nom obrascu, ije se konture samo naziru (vlada tranzicijski kaos), utemeljivai i oblikovatelji kolek-tivne svijesti samo govore o budunosti, dok indivi-due, odnosno pojedinci mogu samo da je zamiljaju. Ukratko, budunost se samo opisuje. ivot se odvija u stanju svijesti koja identificira sjajan cilj, ali do


ISSN 1333-6371

njegovog ostvarivanja takvo, hipnotizirano stanje svijesti ne uoava prepreke i tekoe, potrebu za ogromnim umnim i fizikim zalaganjem, napreza-njem i odricanjem. Prosto, to je stanje svijesti sa uv-jerenjem koje napokon uvodi ovjeka u konanu blagodat. Time je tradicionalni moralni kodeks u potpunosti uruen, odbaen i zgaen. Posljedica takvog ruiniranja, uruavanja i stanja svijesti je nep-rimjeren odnos prema dostignuima, naravno, du-hovnim i materijalnim prethodnih generacija. Osno-va koja stvara standard, sigurnost i progres je raz-graena, rasturena i neodgovorno odbaena (ras-prodali smo sve i zaduili se 33 milijarde dolara). Sve to propraeno je dirigiranim govorom o boljem, veem, vrednijem, kao da se to putem magije i aro-bnog tapa stvara. Na taj nain se drutveno iskus-tvo koje je empirijski opipljivo, dato, provjerljivo i koje je obezbjeivalo pojedincu, porodici i drutvu egzistenciju, razvoj i trajanje (rad, stvaranje, postoja-nje), pretvorilo u predmet podsmjeha, unitenja, obezvreivanja i odbacivanja. U ispranjeni dru-tveni prostor, odnosno ispranu kolektivnu i indivi-dualnu svijest pristupilo se ekstrapolaciji i oblikova-nju svijesti koju karakterizira ''imati'' (samo od sebe, stanje dobra, bogatstvo, konana srea idr). Posljedi-ce su lako mjerljive kvantitativno i kvalitativno, koje upuuju na jasan osjeaj i empirijski provjerljive i provjerene injenice bilo duhovno ili fiziki, da rada, stvaranja, postojanja i trajanja nema. Zamiljeno stanje i dalje je samo misaona predstava, slika o dob-ru koja kao duh lebdi ovjeku pred oima. Tako nastalo duhovno stanje i fiziko postojanje izaziva rascjep u svijesti pojedinca. U tom unutranjem su-kobu cijepa se pojedinac, to za posljedicu ima broj-ne line i porodine teke posljedice (alkohol, nasilje, kraa, prostitucija, ubistva, droga idr.), a u drutvu socijalni rascjep koji jasno omeava, odnosno raz-dvaja drutvo u pristupu, stvaranju, koritenju i upravljanju prirodnim i drutvenim dobrima. Kada se razdioba odrava, pojaava i uobliava sa jasnim obiljejima, u drutvu dolazi do polarizacije: na jed-noj strani bogatstvo, sjaj i rasko, a na drugoj jad, emer, siromatvo, bijeda i oskudica svake vrste. U takvoj drutvenoj fragmentaciji socijalna odgovor-nost za sve u organiziranoj drutvenoj zajednici nije vie opi ve grupni i pojedinani cilj. Otimai, pljakai, kvazi reformatori, lani filantropi i brojni drugi skorojevii oblikuju i uspostavljaju drutvene odnose, u kojima su osnovni cilj i konanost u obez-bjeivanju graanstva (neretko svom) crnom i si-vom bogatstvu i statusu. U tu svrhu su upregnuti: nazovi naunici, studije izvodljivosti svih vrsta,

pravne norme i zakonodavna rjeenja koja legalizuju takvo stanje. Simplificirano, prevoenje iz nelegal-nog u legalno, iz nezakonitog u zakonito i legitimno. Nesumnjivo da je na sceni svojevrsna akumulacija kapitala, te u tom pogledu nismo odmakli ni koraka od srednjeg vijeka. S pravom moemo postaviti pitanje: ta smo postigli kroz protekle vijekove do danas, jesmo li utemeljili sistem vrijednosti koji na-dmauje pohlepu, gramzivost i nasilje svih vrsta? Odgovor je: nismo! Jer, ta smo postigli tokom pro-teklih vijekova do danas ako je prvobitna akumula-cija kapitala jedini i "pravi" nain drutvene reforme i ustanovljavanja graanskog drutva? Na drugoj strani, protagonisti ''suvremenog'', socijalnu bijedu vide nunom i neizbjenom. Ona za njih nije poast, nije pokazatelj neodgovornog i nekreativnog dru-tva ve neizbeno stanje koje, po prirodi stvari, mora da postoji u ime viih (grupnih) ciljeva aice mo-nih i bogatih. O njima - siromanim se moni brinu, o njima govore, zbog njih jadikuju i njih pozivaju da ih podre (za njih daju glas) jer su oni ti koji e im obezbjediti rad i budunost. Pri tome nitko ne govo-ri da pored rada ljudi kao odgovarajui kvantum izraen u novcu, treba da zarauju, gdje zarada treba da bude na nivou koji e obezbjediti reproduk-ciju ne samo radnika (bilo kojeg zanimanja) ve i njegove porodice; kada rade da nisu u ropskim us-lovima i da im nije uskraena higijensko-tehnika zatita; da ne budu izloeni fizikim i psihikim pritiscima; da se mora uvaavati kategorija minulog rada bez obzira na to da li su u pitanju javni ili pri-vatni fondovi (mirovina, zdravstveni, socijalne zati-te); zadovoljavanje ljudskih potreba materijalne i nematerijalne prirode mora biti na nivou prihvatlji-vog ivotnog standarda i valjane socijalne sigurnos-ti. Aproksimativne procjene govore da 60 posto za-poslenih u privatnom sektoru ne ostvaruje prava iz sistema osiguranja. Danas smo svjedoci situacije u kojoj postoji ogroman broj radno angairanih ali bez ijednog dana osiguranja (radnog staa), a godine brzo prolaze. Osiguravajui fondovi su ujedno lieni doprinosa i nisu u mogunosti da isplauju doznake osiguranicima. To je ozbiljan problem koji ima ku-mulativni karakter. Ako se na ovom planu ne budu brzo i energino poduzele valjane i sveobuhvatne mjere, u doglednoj budunosti kada srednji sloj (od (18) 24 do 55 odnosno do 65 godina starosti) pree po prirodi stvari u kontigent izdravanih (stari mla-i od 65 do 75, stari stari preko 75 godina, najstariji stari preko 80 god.) nai e se u stanju socijalnog beznaa, a drutvo u nerjeivim moralnim i materi-jalnim problemima. Sistem socijalne zatite kao ide-



ISSN 1333-6371

ja, kao institucionalni oblik, kao pokazatelj suvre-menosti i dostignua drutva danas je na velikom ispitu kako u pogledu izdvajanja sredstava tako i u pogledu dunosti i prava. Socijalna zatita u sebe integrira socijalno staranje o ugroenim kategorija-ma i socijalno osiguranje (mirovinsko i zdravstveno) sa svoja tri stupa osiguranja: obavezno, dopunsko i dobrovoljno. Meutim, sistem osiguranja funkcioni-ra samo u djelu obaveznog, odnosno javnog osigu-ranja koje se suoava sa nedostatkom potrebnih sredstava kojima bi se pokrivale rastue potrebe osiguranika. U takvom odnosu uoljive su potekoe u obezbjeivanju odrivosti zdravstvenog i miro-vinskog sistema. Pritisak na ove fondove sve je vei dok su izvori prihoda i doznaka limitirani sa ten-dencijom dugoronih potekoa. Reforme koje su u ovom dijelu provedene sa ciljem da pojaaju dru-tvenu koheziju, potaknu svakog pojedinca da utjee na svoju budunost i bude odgovoran za svoju ma-terijalnu poziciju, nisu dale oekivane rezultate. Osnovni problem je u nemogunosti zapoljavanja i veoma skromnoj materijalnoj osnovi drutva. Tek sa poveavanjem stope zapoljavanja, proizvodnje i uveavanjem dohotka mogue je materijalno jaanje socijalne zatite i poveavanje njenog udjela u bruto drutvenom proizvodu. Standarde u oblasti socijal-ne zatite na prostoru Europe promovira Europska unija i Savjet Evrope, a oni podrazumjevaju: obez-bjeivanje odgovarajueg nivoa socijalne zatite, zapoljavanje i zatitu prava radnika, zatitu ranjivih drutvenih grupa, afirmiranje jednakih mogunosti za sve graane, zabranu diskriminacije i iskljuiva-nja, suradnju meu dravama Europe na polju unu-tar dravnog i meudravnog kretanja stanovni-tva. Biljeke: /1/ "Samo misao okruena ivotom moe prodrijeti u njegove

slojeve, priblii se proziranju njegove sutine. U filozofiji, ko-ja ne eli ostati daleko od razumjevanja osnovnih oblika ljudskog postojanja i aktualnih ivotnih problema,....ne bi smjelo biti zanemareno ni razumijevanje filozofije drutva i filozofije politike." Boko Telebakovi, Filozofija i ivot, a-sopis Godinjak, FPN, Beograd, 2010. str. 127., u ovom kon-tekstu vrijedno je spomena suenje B. Spinoze "Najvie dob-ro jeste saznanje jedinstva to ga obrazuje duh sa cijelom pri-rodom". Vill Durant, Um caruje, dio Religija i besmrtnost Ba-ruha de Spinoze, Prosveta, Beograd, 1980, str. 185.

/2/ Od Kairske konferencije 1958. godine nesvrstanih zemalja u upotrebi je termin "zemlje u razvoju". Do odravanja ove Konferencije najee je koriten termin "nerazvijene zemlje" ali je bila i u upotrebi itava paleta drugih naziva: siromane zemlje, nedovoljno razvijene, bive kolonijalne zemlje, trei svijet, novoosloboene zemlje, nove zemlje, zaostale zemlje, zemlje zaostale u razvoju. Termin "zemlje u razvoju" preva-

zilazi podreen poloaj i pokazuje da su u ovim zemljama osloboene drutvene snage u pravcu ekonomskog, politi-kog i ukupnog drutvenog razvoja. U zemljama u razvoju danas ivi oko 81% svjetske populacije. Pogledati vie o to-me: Duan Lakievi, Socijalna politika, Savremena adminis-tracija, Beograd, 1991.godina, str. 211-226.

/3/ U ovom kontekstu smisao i besmisao posmatramo kao odnos drutva otkrivenja , a na drugoj strani drutva civilizacije ko-je ta otkrivenja primjenjuju. Primjena moe da se poklapa izvorno sa otkrivenjem, a moe da odstupa od njega i ima parcijalan karakter i slui interesima grupa, drave ili grupe drava. Nesumnjivo da su znanstvena saznanja ope dobro, bar tako bi, kroz prizmu rada, humanizma, socijalne pravde, solidarnosti i slobode, moralo biti. Meutim, drutveni to-kovi, povijest civilizacije, dogaaji dvadesetog i poetka ovoga stoljea ne govore tako.

/4/ Sa ovako iznijetim zapaanjem moete, ali i ne morate se sloiti. Ono to je u ovom periodu veoma vano je da teorij-ske opservacije i zapaanja ne treba odbacivati unaprijed. Vano je i permanentno dranje otvorenog prostora za raz-liito, odnosno drugaije vienje. Plodotvornije je rei istinu nego je preutiti, makar ona kotala ivota kao Galileo Gali-lea, tako oigledno nije promiljao E. Kant. U njegovoj zaos-tavtini naena je zabiljeka u kojoj stoji: "Iako sve to se ka-e mora biti istinito, nije dunost da se javno kae svaka isti-na." Moda je ovde satkano odsustvo line hrabrosti, ili je, pak, u pitanju korisnost u politikom nastupanju. Kod Pro-kopija iz Cezareje sve je jasno, kada je pisao dve povijesti o jednom te istom (doba vladavine cara Justinijana I), nesum-njivo da je u prvom pisanju spaavao glavu, a u drugoj Taj-noj istoriji, spaavao je duu. Ranokrani se nisu ustruavali rei tko su i ta su, zato su esto gorjeli kao baklje, i to je cije-na istine. Vidjeti vie o tome: Boko Telebakovi, Filozofija i ivot, Godinjak, br.4. FPN, Beograd, 2010; Prokopjie iz Ce-zareje, Tajna Istorija, Dereta, Beograd, 2004. Ruski naunik Lavov, s pravom podsea da istina eka vijekovima na svoje priznanje. Nesumnjivo da je najvei problem ovjeka u tome to oklijeva u priznavanju istine.

/5/ Uprkos meunarodnim dokumentima, prije svega Deklaracije o pravima ovjeka, Konvencije o pravima djeteta i Pakta o politikim i socijalno-ekonomskim pravima, ne moemo se otrgnuti utisku da je ne mali broj ljudi od nauke irom ev-ropskog prostora, pa i u globalnim razmjerama, u svome stvaralatvu i nastupima ideoloki obojen, politiki naglaen, pa ak i etniki iskljuiv.

/6/ Ovakva finalizacija oslonjena je, ili bolje reeno proizilazi iz Blohovog principa nade, neto to nije, a treba da jeste. Ne-sumnjivo da ova filozofska sentenca obuhvaa veoma bogat sadraj misaonih predstava, ciljeva i praktinog djelovanja.

/7/ Mihajlo Markovi, Humanistiki smisao drutvene teorije, tom VI, BIGZ, Beograd, 1994.

/8/ Na samitu G8 u Japanu 2008. godine usvojeno je da najvei zagaivai prepolove emisiju tetnih plinova do 2050.godine. Taj rok smanjivanja tetnih plinova, prema do-govoru Komisije za klimatske promjene UN, znatno je skra-en, tako da polovina velikih zagaivaa do 2012.godine tre-ba prepoloviti emisiju plinova sa efektom staklenika. Na samitu u Meksiku odranom 2010.godine Kina je javno sao-pila da je najvei emiter tetnih plinova u svijetu. U Joha-nesburgu 2010.godine na samitu o odrivom razvoju, dolo se do zakljuka da je odrivi razvoj skladan odnos ekologije i privrede, kako bi se bogatstvo na zemlji sauvalo. Odrivi razvoj podrazumjeva usmjeravanje i balansiranje socijalnih, ekonomskih i faktora ivotne sredine. Svjetska komisija za ivotnu sredinu i razvoj ukazuje na opasnost po ljude i pla-



ISSN 1333-6371

ja, kao institucionalni oblik, kao pokazatelj suvre-menosti i dostignua drutva danas je na velikom ispitu kako u pogledu izdvajanja sredstava tako i u pogledu dunosti i prava. Socijalna zatita u sebe integrira socijalno staranje o ugroenim kategorija-ma i socijalno osiguranje (mirovinsko i zdravstveno) sa svoja tri stupa osiguranja: obavezno, dopunsko i dobrovoljno. Meutim, sistem osiguranja funkcioni-ra samo u djelu obaveznog, odnosno javnog osigu-ranja koje se suoava sa nedostatkom potrebnih sredstava kojima bi se pokrivale rastue potrebe osiguranika. U takvom odnosu uoljive su potekoe u obezbjeivanju odrivosti zdravstvenog i miro-vinskog sistema. Pritisak na ove fondove sve je vei dok su izvori prihoda i doznaka limitirani sa ten-dencijom dugoronih potekoa. Reforme koje su u ovom dijelu provedene sa ciljem da pojaaju dru-tvenu koheziju, potaknu svakog pojedinca da utjee na svoju budunost i bude odgovoran za svoju ma-terijalnu poziciju, nisu dale oekivane rezultate. Osnovni problem je u nemogunosti zapoljavanja i veoma skromnoj materijalnoj osnovi drutva. Tek sa poveavanjem stope zapoljavanja, proizvodnje i uveavanjem dohotka mogue je materijalno jaanje socijalne zatite i poveavanje njenog udjela u bruto drutvenom proizvodu. Standarde u oblasti socijal-ne zatite na prostoru Europe promovira Europska unija i Savjet Evrope, a oni podrazumjevaju: obez-bjeivanje odgovarajueg nivoa socijalne zatite, zapoljavanje i zatitu prava radnika, zatitu ranjivih drutvenih grupa, afirmiranje jednakih mogunosti za sve graane, zabranu diskriminacije i iskljuiva-nja, suradnju meu dravama Europe na polju unu-tar dravnog i meudravnog kretanja stanovni-tva. Biljeke: /1/ "Samo misao okruena ivotom moe prodrijeti u njegove

slojeve, priblii se proziranju njegove sutine. U filozofiji, ko-ja ne eli ostati daleko od razumjevanja osnovnih oblika ljudskog postojanja i aktualnih ivotnih problema,....ne bi smjelo biti zanemareno ni razumijevanje filozofije drutva i filozofije politike." Boko Telebakovi, Filozofija i ivot, a-sopis Godinjak, FPN, Beograd, 2010. str. 127., u ovom kon-tekstu vrijedno je spomena suenje B. Spinoze "Najvie dob-ro jeste saznanje jedinstva to ga obrazuje duh sa cijelom pri-rodom". Vill Durant, Um caruje, dio Religija i besmrtnost Ba-ruha de Spinoze, Prosveta, Beograd, 1980, str. 185.

/2/ Od Kairske konferencije 1958. godine nesvrstanih zemalja u upotrebi je termin "zemlje u razvoju". Do odravanja ove Konferencije najee je koriten termin "nerazvijene zemlje" ali je bila i u upotrebi itava paleta drugih naziva: siromane zemlje, nedovoljno razvijene, bive kolonijalne zemlje, trei svijet, novoosloboene zemlje, nove zemlje, zaostale zemlje, zemlje zaostale u razvoju. Termin "zemlje u razvoju" preva-

zilazi podreen poloaj i pokazuje da su u ovim zemljama osloboene drutvene snage u pravcu ekonomskog, politi-kog i ukupnog drutvenog razvoja. U zemljama u razvoju danas ivi oko 81% svjetske populacije. Pogledati vie o to-me: Duan Lakievi, Socijalna politika, Savremena adminis-tracija, Beograd, 1991.godina, str. 211-226.

/3/ U ovom kontekstu smisao i besmisao posmatramo kao odnos drutva otkrivenja , a na drugoj strani drutva civilizacije ko-je ta otkrivenja primjenjuju. Primjena moe da se poklapa izvorno sa otkrivenjem, a moe da odstupa od njega i ima parcijalan karakter i slui interesima grupa, drave ili grupe drava. Nesumnjivo da su znanstvena saznanja ope dobro, bar tako bi, kroz prizmu rada, humanizma, socijalne pravde, solidarnosti i slobode, moralo biti. Meutim, drutveni to-kovi, povijest civilizacije, dogaaji dvadesetog i poetka ovoga stoljea ne govore tako.

/4/ Sa ovako iznijetim zapaanjem moete, ali i ne morate se sloiti. Ono to je u ovom periodu veoma vano je da teorij-ske opservacije i zapaanja ne treba odbacivati unaprijed. Vano je i permanentno dranje otvorenog prostora za raz-liito, odnosno drugaije vienje. Plodotvornije je rei istinu nego je preutiti, makar ona kotala ivota kao Galileo Gali-lea, tako oigledno nije promiljao E. Kant. U njegovoj zaos-tavtini naena je zabiljeka u kojoj stoji: "Iako sve to se ka-e mora biti istinito, nije dunost da se javno kae svaka isti-na." Moda je ovde satkano odsustvo line hrabrosti, ili je, pak, u pitanju korisnost u politikom nastupanju. Kod Pro-kopija iz Cezareje sve je jasno, kada je pisao dve povijesti o jednom te istom (doba vladavine cara Justinijana I), nesum-njivo da je u prvom pisanju spaavao glavu, a u drugoj Taj-noj istoriji, spaavao je duu. Ranokrani se nisu ustruavali rei tko su i ta su, zato su esto gorjeli kao baklje, i to je cije-na istine. Vidjeti vie o tome: Boko Telebakovi, Filozofija i ivot, Godinjak, br.4. FPN, Beograd, 2010; Prokopjie iz Ce-zareje, Tajna Istorija, Dereta, Beograd, 2004. Ruski naunik Lavov, s pravom podsea da istina eka vijekovima na svoje priznanje. Nesumnjivo da je najvei problem ovjeka u tome to oklijeva u priznavanju istine.

/5/ Uprkos meunarodnim dokumentima, prije svega Deklaracije o pravima ovjeka, Konvencije o pravima djeteta i Pakta o politikim i socijalno-ekonomskim pravima, ne moemo se otrgnuti utisku da je ne mali broj ljudi od nauke irom ev-ropskog prostora, pa i u globalnim razmjerama, u svome stvaralatvu i nastupima ideoloki obojen, politiki naglaen, pa ak i etniki iskljuiv.

/6/ Ovakva finalizacija oslonjena je, ili bolje reeno proizilazi iz Blohovog principa nade, neto to nije, a treba da jeste. Ne-sumnjivo da ova filozofska sentenca obuhvaa veoma bogat sadraj misaonih predstava, ciljeva i praktinog djelovanja.

/7/ Mihajlo Markovi, Humanistiki smisao drutvene teorije, tom VI, BIGZ, Beograd, 1994.

/8/ Na samitu G8 u Japanu 2008. godine usvojeno je da najvei zagaivai prepolove emisiju tetnih plinova do 2050.godine. Taj rok smanjivanja tetnih plinova, prema do-govoru Komisije za klimatske promjene UN, znatno je skra-en, tako da polovina velikih zagaivaa do 2012.godine tre-ba prepoloviti emisiju plinova sa efektom staklenika. Na samitu u Meksiku odranom 2010.godine Kina je javno sao-pila da je najvei emiter tetnih plinova u svijetu. U Joha-nesburgu 2010.godine na samitu o odrivom razvoju, dolo se do zakljuka da je odrivi razvoj skladan odnos ekologije i privrede, kako bi se bogatstvo na zemlji sauvalo. Odrivi razvoj podrazumjeva usmjeravanje i balansiranje socijalnih, ekonomskih i faktora ivotne sredine. Svjetska komisija za ivotnu sredinu i razvoj ukazuje na opasnost po ljude i pla-


ISSN 1333-6371

netu zemlju od politike ekonomskog rasta bez uzimanja u obzir mogunosti regeneracije zemlje. WWW.putovanja.info.

/9/ Drenka Vukovi, Mihail Arandarenko, zbornik radova Socijal-ne reforme: sadraj i rezultati, lanak Mirjane Vukovi "Soci-jalna dimenzija strategije "Evropa 2020", str. 89-105. FPN, Beograd, 2011.

/10/ Vidjeti vie o tome: Istorija oveanstva: Kulture starih ame-rikih naroda, Mono i Manjana, Beograd, 2008; Paula R. Harc, Indijanske religije, igoja, Beograd, 2002; Walker, Paul Robert, American Indian Lives: Spiritual Leaders, Factis On File, New York 1994; Slobodan M. Radoevi, Monaka civi-lizacija, knjga II, Centar za geopolitiku, Beograd, 1994; Dra-goslav Koovi, Religijska uenja: socijalne vrednosti religij-skih uenja, FPN, Beograd, 2010.

/11/ Uspjean spoj tehnolokog i duhovnog postignut je u Japa-nu:"Danas je Japan moderna drava, mona industrijska zemlja i lider u bankarskim i financijskim poslovima. Ponik-la u ribarskim, lovakim i zemljoradnikim naseljima, japan-ska kultura je neodvojivo povezana sa vjerovanjima koja su nastala kao eho planina, polja, rijeka i svega onoga to su ula Japanaca osjeala i doivljavala i vremenom uobliavala u predstave o drutvu, ovjeku i univerzumu-koje svoj du-hovni izraz imaju u religiji into. Kreui se oko into osno-ve Japan je od primitivnog zemljoradnikog duha dostigao nivo monog tehnolokog giganta. Drei do svoje tradicije i vjerovanja Japanci i danas sa ushienjem slave presaivanje pinata i etvu. Ove svetkovine propraene su prigodnim re-ligioznim ceremonijama u into hramovima irom Japana. Kao nigdje drugdje u japanskoj kulturi je uspeno razvijen spoj into tradicije i suvremenog trinog poduzetnikog duha, menaderstva i poslovnosti. Ljudi njeguju tradiciju i into vrijednosti". Dragoslav Koovi, Religijska uenja: soci-jalne vrijednosti religijskih uenja, FPN, Beograd, 2010, str. 138; Videti vie o tome: Vil Djurant, Istone civilizacije, Na-rodna knjiga Alfa, Beograd, 1995; Paula R Harc, into, igo-ja, Beograd, 2002.

/12/ "Polazna pretpostavka je uvjerenje da zaposlenost predstavlja najbolju zatitu od siromatva i iskljuenosti. Meutim, da-nanji trendovi pokazuju da rad vie principijelno ne titi od siromatva. Ve jedna treina svih odraslih u radno sposob-nim godinama izloena je riziku od siromatva". Ovako zak-ljuuje Mirjana Vukovi u lanku "Socijalna dimenzija stra-tegije "Evropa 2020", zbornik radova Socijalne reforme: sadr-aj i rezultati, FPN, Beograd, 2011, str. 91. priredili: Drenka Vukovi i Mihail Arandarenko.

/13/ Drenka Vukovi, Mihajlo Arandarenko, zbornik radova, Socijalne reforme: sadraj i rezultati, lanak Drenke Vukovi "Siromatvo i socijalna iskljuivost u zemljama Evropske unije" str. 17-21, FPN, Beograd, 2011.

/14/ World Development Report 1995; W.D. Indicators 2006; Drenka Vukovi, Mihail Arandarenko, zbornik radova, Soci-jalne reforme: sadraj i rezultati, lanak Drenke Vukovi "Si-romatvo i socijalna iskljuivost u zemljama Evropske unije", str.17-33, FPN, Beograd, 2011; Eurostat 2011.

/15/ Vidjeti vie o tome: Dragoslav Koovi, Socijalna politika, FPN, Beograd, 2007.

/16/ O pitanjima socijalne sigurnosti kroz sistem socijalnih reformi sagledanih u povijesnom kontekstu pogledati vie i sadraj-nije: Vlado Puljiz, Socijalne reforme Zapada-od milosra do socijalne drave, Studijski centar socijalnog rada pravnog fa-kulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1997.

/17/ "Moralno vladanje zahtjeva da se nikome ne nanosi zlo, proiavanje vlastite due i injenje dobrih djela. Svaki pos-tupak i uinjeno djelo koje teti samoj osobi ili nekom dru-gom jesu ravi i za rezultat (plod) e imati patnju. Ravo de-

lo, lo postupak ili rava misao ne znai krenje nekog bo-anskog zakona, ve se na to gleda kao na proizvod ovje-kovog duha i tijela". Videti vie o tome: Dragoslav Koovi, Religijska uenja: socijalne vrednosti religijskih uenja, FPN, Beograd, 2010.; edomil Veljai, Filozofija istonih naroda, knjiga prva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1958.; Vil Djurant, Is-tone civilizacije, Narodna knjiga Alfa, Beograd 1995.; Mira Elijade, Svetske religije, Narodna knjiga Alfa, Beograd, 1996.; Madhu Bazas Wangu, Budizam, igoja, Beograd, 2002.

/18/ Ovdje je namjera da se potakne vjerujui dio populacije (naravno, ne zapostavljamo ni ateiste), koji nije mali, sa ci-ljem da ljudsko djelovanje vie i zapaenije promovira slo-bodu, humanost, rad, solidarnost, socijalnu pravdu, da ove vrijednosti postanu osnova kulture svakog ovjeka i drutva u ovom vijeku. Na temelju sklada u drutvenom razvoju i meuljudskim odnosima i bogatstvu inicijativa i htjenja nas-tojati, kako bi Istona duhovnost rekla stanju nirvane, odno-sno sklada, reda, mira i harmonije. Samo u takvom drutve-nom miljeu mogu je optimalan drutveni razvoj, stvarala-ko potvrivanje svake individue i dosezanje opeg dobra iz-raenog u valjanom ivotnom standardu, odgovarajuoj so-cijalnoj sigurnosti i blagostanju ljudskog roda.

/19/ Iznijeti pokazatelji ekonomsko socijalnih kretanja odnose se na Republiku Srbiju.

Literatura: 1. Durant Vill, Um caruje, Prosveta, Beograd, 1980. 2. Djurant Vil, Istone civilizacije, Narodna knjiga Alfa, Beog-

rad,1995. 3. Elijade Mira, Svetske religije, Narodna knjiga Alfa, Beograd,

1996. 4. Harc R. Paula, Indijanske religije, igoja, Beograd, 2002. 5. Harc R. Paula, into, igoja, Beograd, 2002. 6. Koovi Dragoslav, Religijska uenja: socijalne vrednosti religij-

skih uenja, FPN, Beograd, 2010. 7. Koovi Dragoslav, Socijalna politika, FPN, Beograd, 2007. 8. Kulture starih amerikih naroda, Mono i Manjana, Beograd,

2008. 9. Lakievi Duan, Socijalna politika, Savremena administracija,

Beograd, 1991. 10. Madhu Bazas Wangu, Budizam, igoja, Beograd, 2002. 11. Markovi Mihajlo, Humanistiki smisao drutvene teorije, tom

VI, BIGZ, Beograd, 1994. 12. Petrikovi Milan, Teorija socijalnog rada, Socijalna misao,

Beograd, 2006. 13. Prokopjie iz Cezareje, Tajna Istorija, Dereta, Beograd, 2004. 14. Puljiz Vlado, Socijalne reforme Zapada-od milosra do

socijalne drave, Studijski centar socijalnog rada pravnog fa-kulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1997.

15. Radoevi M. Slobodan, Monaka civilizacija, knjga II, Centar za geopolitiku, Beograd, 1994.

16. Telebakovi Boko, Filozofija i ivot, asopis Godinjak, 127-149. br. 4. FPN, Beograd, 2010. broj str. 501.

17. Veljai edomil, Filozofija istonih naroda, knjiga prva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1958.

18. Vukovi Drenka, Arandarenko Mihail, Zbornik radova, Soci-jalne reforme: sadraj i rezultati, FPN, Beograd, 2011.

19. tahan Josip, ivotni standard u Jugoslaviji, Zagreb,1974. 20. Walker, Paul Robert, American Indian Lives: Spiritual Lea-

ders, Factis On File, New York, 1994. 21. www.putovanja.info podaci koriteni 8.04 2011.godine. 22. World Development Report 1995. 23. W.D. Indicators 2006. 24. Eurostat 2011



ISSN 1333-6371

TECHNOLOGICAL PROGRESS, SOCIAL PROBLEMS AND MORAL CRISIS

Dragoslav Koovi Faculty of Political Sciences, University of Beograd, Beograd, Serbia

A b s t r a c t

In this paper, we look through the prism of social trends and technological development. In this relation we emphasize the importance of technological advancement and technological developments, its enormous contribution to economic and social development of humanity on a global scale. At the same time, we are trying to point out, that is illustrative to recall the frequent consequences of technological developments, the consequences for human health and the environment. Also, to underline the use of technological advances as a means of power management and governance, and hold countries and nations in a subordi-nate position. We did not hesitate to cristalize the threat of technological developments as well as the intent to preserve that relationship, or strengthen the already powerful benefits of technological culture over the rest of the world. The intention is to emphasize the importance of processing technology culture spiritual values, because we believe that without understanding the spiritual side of things, only a technological society will be reduced to one dimension obezduhovljenu and it does not provide complete peace, progress, stability or spiritual can be no long-term development of the welfare society. We have emphasized some indicators of economic and social difficulties in Serbia as the country's huge debt, unemployment, inconsistent and often illegal privatization, the low standard of living and the loss of social security, territorial threat, political pressure and conditio-nality.

civiliz.pdf

Documents