broj+149+mp

8/19/2019 Broj+149+MP

1/24

Godina XVII broj 149mart 2012. besplatan

primerak

NEGUJEMO BOGATSTVO I LEPOTU ŽIVLJENJA U RAZLI ITOSTI

DRUŠTVO ZA TOLERANCIJU BA KA PALANKA

Novsadska 38 21413 elarevo

U ovom broju

1. Godišnja skupština Društva za toleranciju

2. Zdravko Marjanović:Zašto je Balkan bal - kan

3. i 5. Boško Kovačević:Etnicitet i civilitetGradnja poverenja i pomirenja

4. Priredio: Željko GrađinU Beograd kao u bunar I deo

6 i 7. Gojko Berić Emire, vrati se ...

8. Povodom: Miroslav - Mika Antić Vojvodina

9. Nagrada Fonda “Jelena Šantić”

10. i 11. Film koji je uzburkao duhove

12. i 13. Ana Karlović Radeći dobre stvari stječemo samopoštovanje

14. i 15. Rade VukosavTurci i “Turci”

16. Tomas HamarbergPravda i pomirenje ne smeju da se odlažu

17. Siniša Jankov

Makedonci marširaju protiv međuetničkog nasilja

18. Tamara Opačić Bez neoliberala bez tehnokrata

19. Se anje na Vericu Bara

20. Željko Građin DUPLI ŽIVI ALBUM – 40 GODINA

21. - 23. Medine Delali i Suzane Ša i

“Ptica je sletjla”

24. Forum “Most prijateljstva”

Poruka—Mika Anti

8/19/2019 Broj+149+MP

2/24

strana 2. mart 2012.

Zašto je Balkan bal –kanIli: Zbogom pameti

Do kada će mo svo raspoloživo vreme posvećivati glupostima i mržnji umesto

životu.? Doklećemo prihvatati laži iako istinu znamo? Do kada

ćemo biti van sveta?Piše: Zdravko Marjanović

Često sebi postavljam ova pitanja i kada mislimda smo dalje od mržnje, nekakva nova ujdurma nacionalis-ta (nacista) me uveri da smo dalako, čak i dalje danas nego

juče, od života.Dakle umesto života imamo: nevinost Draže, već

ozvaničen ravnogorski četnički pokret kao antifašistički;“Vukovar je srpski grad” - reče neki “istoričar ”; “Bošnjacisu jedini narod u Evropi koji nemaju svoju državu” - reče(i ostade živ) uvaženi Reis iz Sarajeva i još svašta nešto,kako bi to rekle Sarajlije.

Da dodam da sam u jednoj knjizi koja se bavi ne-kakvim “istraživanjem” dela Bosne, pročitao kako su sa-mo Srbi i Hrvati u BiH dolaskom Osmanlija primilo islam!Ama, bolan, dokle ove gadosti!

Nedavno mi jedna gospođa reče u Vukovaru dos-lovce: “Ovde se sada ratuje pogledima.”

Eto, igra se nastavlja “drugim sredstvima.”Ova i slična događanja imaju za cilj samo jedno:

širenje mržnje i netolerancije među ljudima radi moćiodređenih grupa.

Jedini odgovor na pitanje zašto je to tako je - nez-nanje. Ono što veoma čudi je činjenica da nam to i takvoneznanje naturaju vajni doktori nauka i naročito, što je

poseban apsurd, akademici. Oni što fizički vrše nasilje, sa-

mo su sitni izvršioci ideologije ovih prvih i pravih tvoracanašeg oblika nacizma. Oni samo divljački, krvavim ruka-ma, u delo sprovode, u belim rukavicama, zacrtanu ideolo-giju. Dakle, njihovo znanje ne služi za dobro naroda, već isključivo za stvaranja moći određenih grupa i manipula-cije sa nama, običnim ljudima.

Vukovar je srpski onoliko koliko tamo, u slozi sadrugim narodima, živi Srba. On je pre ovih pametnjakovi-ća bio i srpski, ali više, zahvaljujući njima, to nije. Kakomože četnički pokret biti antifašistički a ustaški fašističkikada su veoma dobro sarađivali u borbi protiv partizan-skog antifašističkog pokreta? Kako to da su u Bosni usrednjem veku živeli samo Srbi i Hrvati i niko drugi?

Zar uvaženi Reis smatra da Bosna nije država Boš-njaka? I ko su za njega Bošnjaci? Da li samo oni koji su

vernici, muslimani (slično kao i kod pravoslavlja).Čoveku dođe da se pita da li smo zaista svi ludi?Suština je u tome da postoji gomila neodgovornih

“obrazovanih” ljudi koji neka svoja delimična i nakaradnasaznanja plasiraju među ljude kao jedinu istinu i rodoljblje.

Pogledajmo delimično ideologiju Velike Srbije.Kažu da je zasnovana na Načertaniju Ilije Garašanina.Pri tome se koristi onaj deo koji odgovara tom cilju a nje-gova analiza i program iz 1844 danas kao da smo u tomvremenu i tim uslovima. U Načertaniju Garašanin prven-stveno govoi o oslobođenju slovenskih naroda i stvaranjuzajedničke države koja će se, istina, zvati Srbija. Razlog zato on vidi na sledeći način (ćirilicom da, nebude zabune):“ Јер овде Србију само зато напред стављам што она једина може ту ствар приуготовљавати и дужна jeнепрестано неговати до времена које ће донети извр-шење овог плана ..” I dodaje: Ако би Србија својим сос- једима тај несрећни и зли примјер давала да она само на себе мисли , а за невољу и напредак остали не би марила , него би то равнодушно сматрала , то би онда јамачно и ови само њеном примјеру следовали ,не би је слушали , и тако би уместо слоге и једин-ства наступило неповјереније , завист и несрећа.“ oodnosu sa Slovenima katolicima kaže: “Треба на то ићи

да се два народа , источно православни и римокатоли-чески међу собом у својој народној политики разу- меду и сложе , јер само тако може се са добрим успјехом ова политика следовати .”

I još za Bosnu: Oсим тога могла би се као тре-ћи степен штампати кратка и обшта народ-на историја Босне у којој не би се смела изоставити слава и имена неких мухамеданских вери прешавши Бошњака .” (Po njemu svi građani Bosne su - Bošnjaci!)

Eto naši “umni” akadeomici iz ovoga znaju samoza Velku Srbiju stvaranu genocidom, nepriznavanjem pra-va drugih ni kao ljudi, a kamoli vere, i gradnjom rodoljub-lja kroz mržnju prema drugima.

Posle 168 godina napredovali smo - do genocida! Neka nam je na zdravlje i - zbogom pameti!

“TOLERANCIJA” je regionalni časopis civilnih organizacija čiji je osnivač Društvo za toleranciju Bačka Palanka, ul. Novosadska38, 21413 Čelarevo, tel./fax (uslužni): 021 760 963; E-mail: [email protected]; Štampa: “AB PRINT”, Novi Sad.

Žiro račun Društva za toleranciju: 355-1013505-78 kod Vojvođanske banke a. d. Novi Sad, PIB 102274660

Redakcija:Bosna i Hercegovina: Dalida Hadžić Tulić, Branka Topalović; Hrvatska: Jelka Glumićić, Milan Ivanović;

Srbija: Biljana Stanojević, Filip Mladenović; Vojvodina: Željko Građin; Dijaspora: Snježana Dubravac HaassGlavni i odgovorni urednik: Zdravko Marjanović

Svi objavljeni tekstovi izražavaju stavove autora a ne nužno i stavove osnivača časopisa.

8/19/2019 Broj+149+MP

3/24

mart 2012. strana 3.

Etnicitet i civilitetNOVE SPONE

Religija i pomirenje

iz knjige Boška Kovačevića “Etnicitet i civilitet”

U nameri da “Tolerancija” nastavi tradiciju objavljivanja tekstova koji mogu služiti zaedukaciju građana na planu civlinog sektora, zamolili smo Boška Kovačevića za dozvolu, kojusmo ljubazno dobili, da objavimo tekstove iz njegove gore navedene knjige. Knjiga je objavljena2002. godine ali nije izgubila ništa od aktuelnosti.

Po E. Gidensu, poverenje u premodernim društvi-ma proizvode srodničke veze, lokalna zajednica, religijskeorganizacije i tradicija. Nas ovom prilikom zanima koliko ikako religijske organizacije odn. Njeni funkcioneri moguraditi na reinstaliranju poverenja kod vernika i među verni-cima različite konfesionalnosti. Uostalom, poverenje seanalizira i u razvijenim industrijskim društvima, pre svegazbog narasle “individualističke osame”, zbog praznina koje

proizvodi otuđeni svet robe i kapitala.U razlaganju poverenja na elemente koji ga kon-

stituišu u religijskoj optici, E. Gidens nudi sledeće prilaze:- ličnost u principu gaji poverenje prema reli-

gijskom idejama i verovanjima. Tim više jer se poverenje i bazira na nedostatku potpune informacije, odn. na nemo-gućnosti da se dolazi do celovitih odgovora o čoveku i nje-govom svetu, na veri;

- religijske ideje i verovanja u osnovi protago-niraju mir, rad, čast, poštenje i ljubav, što su bitni elementi

poverenja. Moral je značajni konstitutivni element religi-oznosti;

- u osnovi, poverenje počiva na obuzdavanju okol-nosti, odn. na relaciji između vere i pouzdanja. Religio-znost generira ove sadržaje svesti;

- bitan element religijskog verovanja su simboli iznaci. Poverenje se upravo razvija na komunikaciji sa sim-

bolima i znakovima, na njihovoj interiorizaciji;- u modernim društvima se može tvrditi da ljudski

moralni imperativi, prirodni uzroci, interesi i slučaj - zame-njuju vladavinu religijskih kosmologija. U premodernimdruštvima dominira rizik i opasnost, a ne determinacija islučajnost. Treba još ukazati da su rizik i opasnost poveza-ni, ali da nisu identični.

Religijska kosmologije, po pomenutom autoru pružaju “moralne i praktične interpretacije ličnog i druš-tvenog života, kao i sveta prirode, koji predstavljaju okru-

ženje sigurnosti za vernike.” Na kraju, valja afirmisati i podržati jednu prime-

renu teologiju pomirenja, koja inače nije nova u iskustvureligijskih organizacija. Ako se ima u vidu da se savremenisvet suočava sa problemima specificiranja poverenje idruštvenog odn. političkog orkestriranja, onda ovi izazoviživota, navika, naprosto traže da se i teologija, odn. Crkve-nost na ovim prostorima upusti u izazove stvaranja teo-logije pomirenja, koja će generirati jedinstvo u različitos-tima i kulturu dijaloga. Nema ove teologije bez praštanja,

bez pronalaženja novih supstanci rada, življenja i verova-nja, koji spajaju ljude i koji ih usaglašavaju.

Anticipacija vremena bez sukoba i raskola na o-

vim prostorima, nalaže da se svesno, organizovano i siste-matski afirmišu vrednosti pomirenja i poverenja u ovomdruštvenom ambijentu. Religijske organizacije, sveštenstvoi vernici, mogu itekako doprineti tom procesu ako su upu-ćeni u vremenu sa ljudskim likom.

GRADNJA POVERENJA I POMIRENJAGradnja pomirenja i poverenja, razrušenog u proce-

sima raspada bivše Jugoslavije, između pojedinaca, druš-tvenih grupa i sistema, predstavlja neizbežni sadržaj delo-

vanja svake seriozne političke i društvene strukture u na-rednom periodu. Sa stanovišta mira i budućnosti, naprostonije moguće misliti saradnju, povezivanje, suživot, raznevidive integracije i društveni razvoj ako izostaju procesistvaranja pomirenja i poverenja. Relatizovanje i minimizi-ranje različitih konflikata proizvedenih i posebno poten-ciranih u protekloj dekadi prošlog veka, postaje neodložan

posao koji valja uraditi. To dakako, neće ići lako ni jed-nostavno, te valja imati u vidu duge godine strpljivog isuptilnog bavljenja ovim temama. Ne radi se o tome da senarasle protivrečnosti i sukobi zaborave ili zabrane, već dase kaže istina, da se prizna učinjeno, da se zadovolji pravdai da se oprosti. To je dug i mukotrpan posao u kojem sedrugačije prilazi prošlosti, u kojem je potrebno iz optike

budućnosti misliti prošlost i sadašnjost.Ako izostane gradnja poverenja i pomirenja, pri če-

mu je izgradnja poverenja - predpostavka za pomirenje ta-da će dometi i rezultati rekonstrukcije i reforme društva bi-ti ozbiljno dovedene u pitanje, odn. značajno umanjeni. Ni-

je realno očekivati da će se brzim zaboravom, raznim am-nestijama, okretanjima novih stranica, formalizovanim jav-nim izvinjenjima izaći iz ovog panoptikuma nepoverenja,zaziranja i mržnje. Valja imati u vidu da su ratne igre, raz-ni eksperimenti “humanih preseljenja”, sedimentirano sla-ganje nepoverenja itekako ostavili traga i da nepravda tre-

ba da se sankcioniše, odn. krivci kazne. Tim pre što ove prostore pritiska odloženi korpus nepoverenja i međusob-nog obračuna, istrebljenja, proterivanja koje se pamti jošod Drugog svetskog rata i ranije.

Prostori bivše Jugoslavije su izraženo multietnički imultikonfesionalno komponovani. U mešanju sa drugimsegmentacijama, fragmentacijom i indetifikacijama (poli-tička, socijalna, ekonomska) dobijena su naponska poljakontraverzi i sukoba. Konfliktne arene su eksplodirale i uosnovi dovele u pitanje perspektivu i izglednost življenjaovde. R. Dahl smatra da se konflikti mogu držati u toleran-tnim granicama ako etničke, verske i ratne strukture imaju

- nastavak na 5. strani-

8/19/2019 Broj+149+MP

4/24


Vožnja kroz ništavilo CIII nastavak

Ko smo, šta smo i kuda idemo???

U nekoliko brojeva Aleksandar Đivuljskij i veoma zanimljiv tekst uč injen sa MrGerhard Burbah, poslednjim direktorom vojvođ anskih železnica

Priredio: Željko Građin

U Beograd kao u bunar Posleratna istorija železnice u Vojvodini

beleži dva razdoblja kada je njome upravljano izBeograda. Prvi je bio od 1965. do 1976. godine, dru-gi od 1990. godine naovamo. Za oba perioda ka-rakteristično je totalno raubovanje, demotaža, raz-vlačenje imovine, naprosto devastacija, gotovo na-merno uništavanje vojvođanske železnice i degra-diranje njenih kadrova. U današnje vreme to jemnogo izraženije nego pre trideset godina naprostozato što je u međuvremenu ovde stvoreno toliko

mnogo dobara koje je trebalo uništiti, kako bi stariželezničari rekli “da ne ostane ni kamen na kamenu”.

Nema više lepih stjuardesa

Od polovine sedamdesetih do kraja osam-desetih godina ŽTO Novi Sad koja je objedinjavalavojvođanske železnice, doživljavala je totalnu rene-sansu i procvat u svakom pogledu. Golim okom sesvakodnevno mogla primetiti težnja da se putnamreža, kapaciteti i nivo usluge na železnici doveduna evropski nivo. To su ona zlatna vremena, da pod-setimo tadašnje putnike, kada su, na primer, narelaciji Subotica-Beograd svakodnevno “zujala” po

četiri sterilno čista poslovna voza sa ljubaznim, lepimi strogim stjuardesama u svakom vagonu.To su bile godine kada su građani i vojvo-

đanska privreda uložili ogroman novac u rekon-strukciju i modernizaciju svoje željeznice, koja uVojvodini ima vekovnu tradiciju. U to vreme rekon-struisali smo više stotina kilometara pruge i ospo-sobili ih za brzine do 160 kilometara na čas. Odličanprimer za to je bila “sremska magistrala”, od Bataj-nice do Šida. Tada je urađena elektrifikacija glavnogželezničkog “koridora 10” od Pazove do mađarskegranice, takođe je i rekonstruisana deonica Inđija-Subotica. U tom periodu, obimnim rekonstrukcijama,podigli smo osovinski pritisak na 20 tona na deoni-cama Ruma-Šabac, Pančevo-Vršac-Vatin, Čoka-Ki-kinda-Nakovo, Sombor-Bogojevo, Karavukovo-Bač,Gajdobra-Bačka Palanka, Novi Sad-Bogojevo, Šid-Bijeljina sa rekonstrukcijom mosta na Bosutu, a sa12 na 16 tona osovinskog pritiska podignute sudeonice Novi Sad-Bečej prema Senti i Vršac-Zrenja-nin.

Gradili kao za sebe

Nije bilo iole značajnije vojvođanske fabrike(uljare, šećerane, hemijski kompleks) do koje nije sti-gao industrijski kolosek kojim je dopremana sirovina

i otpreman gotov proizvod. Započeli smo velikeradove na izgradnji novosadskog železničkog čvora,koji nisu završeni ni posle deset godina upravljanjaiz Beograda. Izgradili smo u Novom Sadu ZGOP(pogon za izgradnju i rekonstrukciju pruga) i opremiliga najsavremenijim mašinama i uređajima za tuoblast. Takođe, u Somboru i Kikindi opremljeni susavremene radionice za popravku šinskih vozila.Svi, bukvalno svi železnički mostovi u Vojvodini uovom periodu su obnovljeni i osposobljeni da izdržeosovinski pritisak od 20-22 tone. Poslednji velikiposao bila je generalna rekonstrukcija Žeželjevogmosta, koja je trajala dve godine. Tada je ovaj, sadaveć bivši, most osposobljen da preko njega vozoviprelaze sa 80 kilometara na sat. Još osamdesetih

godina, među prvima u ondašnjoj Jugoslaviji, uvelismo “nultu fazu” informacionog sistema za elektron-sko praćenje vozova, sa kompjuterima u NovomSadu i Subotici.

Koliko se domaćinski poslovalo, neka posluži ipodsećanje na projekat “brušenja šina”, koji je uželjezničkim krugovima tretiran kao originalna ino-vacija naših inženjera. Uz pomoć posebno preciznoprofilisanih brusilica ispravljane su celom dužinomnaših pruga mikronske neravnine na šinama. Tajprojekat je finansijski podržala Međunarodna banka,a njegovom primenom šine su postale dvostrukotrajnije nego u redovnoj eksploataciji, a vozovi sugotovo bešumno klizili.

8/19/2019 Broj+149+MP

5/24



GRADNJA POVERENJA I POMIRENJA nastavak sa 3. strane

iz knjige Boška Kovačevića “Etnicitet i civilitet”

regulativa koja garantuje sigurnost različitim grupama,odn. ako postoji verovanje kod stanovništva da su proiz-vedeni konflikti rešivi.

Pokušaji političkih elita koje su bile akteri uraspadu bivše države da matricama “etničkog čišćenja”,odn. “humanih preseljenja” amortizuju i smanje konflikteu, svojim novostvorenim državama, očito nisu uspeli. Pro-izvedena je još veća gama nepravdi, tako da su konfliktieskalirali do nepomirljivosti. Sanacija ovih prostora istabilizacija političkog i društvenog momenta ne možezaobići radove na gradnji poverenja i pomirenja. Prvi inezaobilazni nivo je situiran na unutrašnjem planu. U

fokusu su relacije uspostavljene između pojedinaca, izme-đu različitih društvenih grupa, nacionalnih aglomeracija,konfesionalnih zajednica, stranačkih subjektiviteta etc.Drugi nivo predstavljaju odnosi između novostvorenihdržava, odn. poredaka na prostoru bivše Jugoslavije, i tre-će, odnosi sa susedima. Takođe treba imati u vidu daSrbija, zbog bivšeg autoritarnog režima i etikete “prvoggrešnika”, odn. “ključnog krivca” ima negativni “image” usvetu i da se smatra da su Srbi kolektivno krivi i odgovorniza minule ratove, razaranja i ubijanja. Upravo zbog više-slojnosti nepoverenja, nužno je otvoriti procese gradnje iinstaliranja sadržaja poverenja i pomirenja.

U svetu postoje razni modeli i iskustva. Postoje

institucije domaćih i međunarodnih sudova za ratne zlo-čine, postoje razni zakoni za ratne profitere, postoje ko-misije za istinu i pomirenje, odn. čitav niz raznih projekatacivilnih i drzgih organizacija koje se bave ovim pitanje.Obično se smatra da ove poslove, koji su prevashodno unadležnosti državnih institucija, treba oročiti i što jemoguće efikasnije uraditi. Stvaranje tih institucija je samo

pretpostavka, prva faza u normalizaciji odnosa. Treba ima-ti u vidu da se razne nepravde saniraju godinama i da se uove poslove uključuju razni akteri, od verskih zajednica,

političkih subjekata, do civilnih organizacija. Sanacija jedug i bolan proces - ali se ne može odlagati u nedogled.Treba početi odmah i pritom uključivati one rezultate,

iskustva i resurse koje su stvorili pojedinci i nevladineorganizacije u vremenu “balkanskih ratova.”Sigurnost i bezbednost ovih prostora neodložno

nalaže da se otvore ovi procesi i da se instaliraju adekvatneinstitucije. Time se stvara ambijent u kojem individue, gru-

pe, organizacije i sistem u celini pokazuje spremnost da sekonflikti rešavaju i amortizuju. Tako se otvaraju prostoriza sveukupnu sanaciju i rekonstrukciju društvenog realite-ta. Svako obeležavanje, etiketiranje, stvaranje “sanitarnogkordona”, stereotipne diskvalifikacije i pothranjivanja

predrasuda, ne radi za stabilnost i bezbednost ne samo udržavi, sistemu, već i u regionu, odn. međunarodnoj zajed-

nici. Bitno je da procesi pomirenja i po-verenja započnu od“strana u sukobu”, da budu podržani od raznih medijatora ida se temalje na drugačijim sadržajima od onih koji sudoveli do sukoba.

U složenim sredinama sa definisanim i utemelje-nim različitostima etničke, konfesionalne, rasne, socijalne iekonomske naravi, nije moguće misliti stabilniju, sigurnijui izvesniju budućnost bez sanacije postojećih konflikata.Pošto postoje razni tipovi i generatori sukoba, ove prostore

posebno interesuju etnički i konfesionalni jer su oni dob-rim delom doveli do ratnih obračuna. Projektovanje budu-ćih odnosa na zadatostima mira i suživota u jednoj državi,

regionu, je nezaobilazno polazište u pristupu rešavanjakonflikata.

Problem odnosa prema prošlosti, prema raznimistorijskim interpretacijama i mitologizovanim aktualiza-cijama postaje izazov u instaliranju poverenja i pomirenja.Potenciranje istorijskih nepravdi neminovno stvara novenaslage nepoverenja. Iz tih razloga se čini bitnim da se nezaborave ružne i tragične stranice prošlosti, ali i da setranscendiraju, odn. da se ne potenciraju i ne ponavljaju.

Sličnosti i razlike koje postoje kako među pojedn-cima tako i među društvenim grupama, valja svakako ut-vrditi, registrovati a potom afirmisati ono što spaja, pove-zuje a nerazdvaja i konfrontira. Nije neophodno da se jed-

na i druga strana slažu po svim pitanjima, da se unifor-mira, već da se traže elementi suživota u kojima će ljudi biti bogatiji upravo zbog toga što bez presije preuzimajuvrednosti, navike, standarde i obrasce drugih, već o oču-vanju posebnog i autentičnog kod svakog identiteta, kao istvaranju novih vrednosti i novih identiteta.

U opredeljenju da se instaliraju sadržaji i mehaniz-mi poverenja i pomirenja, neki autori potenciraju potrebuuspostavljanja osnovnog sistema vrednosti. U pitanju su nesamo individualne, već i grupne, društvene vrednosti. U pi-tanju je da se afirmiše postojanje, odn. upućenost na dru-gog, na druge - a različite. Na tim polazištima se afirmišusadržaji rada i življenja koji spajaju, povezuju različite

identitete. Vraćanje iskonim ljduskim vrednostima je najbolji put u reafirmaciji vrednostnog registra.

Za svaki iole human društveni i politički sistemnije prihvatljivo da ljudi budu zlostavljani zbog svojihstavova i ubeđenja, ako oni ne ugrožavaju druge. Upravoodgovornost postaje značajna karika u svojoj pojedi-načnosti i društvenosti. Zbog toga je bitno da institutodgovornosti bude ugrađen kako u analizi urađenog, usaniranju zatečenog, tako i u budućim postupcima. Distin-kcija raznih vidova odgovornosti je ovde veoma važna, jer

postoji realna opasnost da se ona mutira, da se zloupotrebi.- nastavak na 6. strani -

8/19/2019 Broj+149+MP

6/24


Boško Kovačević


Religija i pomirenje- nastavak sa strane 5-

Emire, vrati se,

Najčešće se individualna odgovornost želi zameniti za političku ili kolektivnu. Ozbiljno instaliranje mreže po-verenja i pomirenja nije moguće ako se “poznati” ratnizločinci i ratni profiteri ne izvedu pred sud pravde. Svako“prebacivanje loptice” u stilu “kad počnu oni, onda ćemoi mi” radi na odlaganju suočavanja sa zločinima i neprav-dama.

Problem poverenja i pomirenja se pokušava po-često pojednostaviti raznim patetičnim frazama javnogizvinjenja, amnestijama, oprostima moćnih političkih iliuglednih javnih ličnosti ili pak imunitetom. To jesuistance i instituti koji postoje u arsenalu poverenja i po-

mirenja, ali oni ne mogu biti jedini i nisu dovoljni. Ovimse može više naškoditi nego imati koristi. Radi se o po-trebi suočavanja sa celinom konflikta, sa generatorima,akterima i recidivima. Presecanje na nekoj od instanci ilifaza poverenja i pomirenja može, u najboljem slučaju,dovesti do polovičnih rezultata.

Gradnja poverenja i pomirenja je veoma složen,osetljiv i dugotrajan proces. On se ne odvija samo krozdiskretne projekte, već treba da se sadrži u nizu drugihrazličitih društvenih projekata kao cilj i kao dimenzija.Bitno je da u društvu postoje organizacijski resursi i

pravna regulativa koja će raditi na ovim temama. Valjanapraviti otvoreni prostor koji će dovoditi do katarze kako

pojedince, tako i nacionalne i druge aglomeracije, odn.koji će ih “ubediti” da budućnost nije u njihovoj samo-dovoljnosti, samodopadljivosti i nepoverenju prema dru-gima. Neophodno je vreme strpljenja, upornosti i sprem-nosti da se neuspesima ne prekine proces. Iz tih razlogainsistiranje na instaliranju mreže koja radi za pomirenje i

poverenje može biti veoma dragoceno.Treba imati u vidu da je podrška korpusu ljudskih

sloboda i prava, te vladavina prava, definisanje raznihkolektivnih prava u pravnom registru jedne države veomaznačajna predpostavka za utemeljenje i odvijanje procesa

poverenja i pomirenja. Normativni haos i dominacija iz-vršne vlasti u društvu neće dovesti do instaliranja ovog

procesa. Na ovom fonučini se bitnim da se mreža po-verenja i pomirenja uspostavi odozdo, od lokalnih zajed-

nica, i da bude korespodentna sa drugim sredinama.Ovo zalaganje podrazumeva da prosvetne, kul-

turne, naučne, medijske adrese, te državna uprava i politič-ka (stranačka) reprezentacija u tolerantnom i dijaloškomfonu stvara suptilne i mnogostruke veze, koje rade za

poverenje i pomirenje.Dakle, postoji čitav niz preduslova za stvaranje

ambijenta koji će afirmisati poverenja i pomirenje. Bez postojanja ovih institucija i konkretnih, transparentnihrezultata, neće se učiniti siguran korak ka stabilizaciji irazvoju ovih procesa.

Nije u ovoj zemlji običaj da ministri podnoseostavke, iako ih u aparatu vlasti ima blizu 150. Nedogađ a se to čak i kad se neki od njih, na očigled

javnosti, ponašaju kao štetočine. Zbog toga je neo-

poziva ostavka Emira Suljagića (37), ministra obra-zovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo, postala

medijski događ aj.Suljagićevo ministarstvo nije bogzna kakav ćar

u ovdašnjoj hijerarhiji vlasti, ono je tek treće porangu, ali ministar je ipak ministar. Međ utim, ono štoostavku ovog intelektualca i bivšeg novinara čini vri-

jednom opće pažnje jeste činjenica da je ona iznuđ enaprijetnjom smrću. Nije mu na kućnom pragu osva-nula mrtva riba, već mu je stiglo pismo sa bojevimmetkom i prijetećom porukom: „Ostavi se Allaha dž.š. i njegove vjere. Stići će te vjernička ruka. "Shvativšida policijsko osiguranje ne rješava suštinu ovog pro-

blema, jer su njegovi korijeni mnogo dublji, Suljagić

je odlučio da udovolji svojim potencijalnim ubicama.Izmeđ u danonoćnog straha za sebe i porodicu i kakve-takve slobode, odabrao je ovo drugo. Pravo je čudoda nije otišao ranije, kada je, u ime vjere, bio izloženinkvizicijskom retoričkom linču od ljudi iz samog vr-ha Islamske zajednice. I to samo zato što je Mini-starstvo za obrazovanje i nauku, smatrajući da timeukida diskriminaciju djece, donijelo odluku da vjero-nauka ne ulazi u prosjek ocjena, i da se kao alter-nativni predmet uvede – kultura religija. Niko ozbi-ljan nije u tome mogao prepoznati namjeru da se vje-ronauka „protjera" iz škola.

Međ utim, logika zdrave pameti tu ne pomaže.

Ni poznati stav Alije Izetbegovića da religiju trebaučiti u džamijama i medresama, a u školama kulturu

religija, kao što jedino i priliči multikonfesionalnojzemlji kakva je Bosna i Hercegovina, nije bio brana

vodećim vjerskim autoritetima da Suljagića pošaljuna lomaču potpaljenu najbestijalnijim optužbama.Tokom maja 2011. u Dnevnom avazu su danimapljuštali krupni naslovi, poput ovih: „Ukidanje vjero-nauke samo je početak", „Suljagić se poigrava s učeni-cima i nastavnicima", „Ne prihvatamo da nam u školiubijaju vjeru", „Protesti pred džamijama", „Zašto Su-ljagić smućuje narod u ovakvoj situaciji", „Bošnjaci suSDP-u dali štap u ruke"…

Ali, ne samo što ne namje-

ravam da im se pridružim već na-protiv – javno podržavam svog biv-šeg novinarskog kolegu u njegovoj odluci da pokupistvari i ode. Jer, on je suviše pametan, a nedovoljnonacionalista da bi se bavio politikom u zemlji zatro-

vanoj kleronacionalizmom, u kojoj nema prolaza zaljude posvećene promjenama i evropskim reformama.

Piše: Gojko Berić

8/19/2019 Broj+149+MP

7/24


ništa ti neće biti oprošteno!

Najozbiljniju prijetnju izrekao je reis Mustafaef. Cerić, kada je na mevludu u Blagaju pred 30 hi-ljada vjernika poručio da će oni koji budu dirali u

vjeronauku imati „sarajevsko ljeto" na ulicama glav-nog grada BiH, očigledno aludirajući na „arapsko pro-ljeće"!? Istovremeno je otvorena sezona lova na tzv.islamofobe međ u novinarima Oslobođ enja, magazinaDani i Federalne televizije. Iako je poznato da odnosiizmeđ u reisa Cerića i kardinala Vinka Puljića nisunimalo srdačni, kampanji je svoj bojovnički doprinosdao i monsinjor Petar Jukić: „Mi smo srušili komunis-tičku Jugoslaviju, srušit ćemo i ove neokomuniste."

I kuda sve to vodi? Gdje će, na koji način i sakakvim posljedicama završiti teror religije, koji jepočeo još u ratu, kad je ona, sticajem okolnosti, sraslas nacionalističkim politikama – srpskom, hrvatskom i

bošnjačkom – i osjetila slast moći? Kuda vodi i gdjezavršava put kojim je svojevremeno krenula urne- besna kampanja protiv miješanih brakova, čija sudjeca obilježena kao „šizofrena"? Pišući o „turobnomživotu u vjeri", Ivan Lovrenović kaže: „Ni po čemu sene može tako jasno ustanoviti gdje smo i kako smo naimaginarnoj ljestvici civiliziranosti, kao po našim

javnim gestama i razgovorima o vjeri, o vjerskimidentitetima, vrijednostima i pravima. Svakodnevno utom pogledu prisustvujemo jednom neobičnom para-doksu, naime, da kod nas oslobođ enje religijskog ži-

vota u postkomunističkom razdoblju nije donijelosobom nikakvu stvarnu novu emancipaciju u doži-

vljaju vlastite vjere, još manje u doživljaju drugih vjera i njihovih pripadnika, njihovih vrijednosti – nina individualnom, još manje na kolektivnom planu."

Oni koji su htjeli mržnju, danas je imaju uizobilju, ne shvatajući da će se jednog dana i sami unjoj ugušiti.

Zastrašujuću količinu primitivizma i mržnje uime vjere demonstrirao je naš sugrađ anin po imenuMehmed Bajraktarević, sada već bivši direktor Os-novne muzičke škole na Ilidži, koji se na sjednici Nas-tavničkog vijeća, početkom oktobra prošle godine,ostrašćeno okomio na ministra Emira Suljagića:„Našla se svinja gdje nije bila, nisu očekivali da ćepobijediti. Da se nadolme za vrijeme dok nisu bili na

vlasti, kad su naše državljane slali na Gvantanamo…Kad papa dođ e u Zagreb, pola svijeta se klanja, etorazlike izmeđ u pape i reisa, on je vrhovni autoritetkatolika, a reis muslimana. A đ ubrad muslimanska,kao naš ministar, nađ u se da pljuju, on neće ni ime damu spomene, ono je mene uvrijedilo. To smećeateističko." Federalna TV je objavila tonski snimakovog događ aja, neke novine su nešto od toga zabi-lježile, Bajraktarević je tiho smijenjen, i to je bilo sve.Javnost je tobože bila zgrožena Bajraktarevićevimčinom. Ma, pusti tu priču. Koja i kakva javnost? Amože se samo zamisliti šta bi se desilo da je nekiateista javno nazvao nekog muslimana na javnoj fun-

kciji „teističkim smećem".

Za danas (16.II, pr.red) je najavljen mirniprotest prosvjetara i njihovih đ aka, koji će apelovati

na relevantne faktore da ministar Emir Suljagić os-tane na svojoj dužnosti i „nastavi svoju borbu za po- boljšanje naše stvarnosti". Ako bih se namjeravao pri-družiti časnim sarajevskim učiteljima, na mojoj paroli

bi pisalo: „Emire, vrati se, ništa ti neće biti oproš-teno!" Ali, ne samo što ne namjeravam da im sepridružim već naprotiv – javno podržavam svog biv-šeg novinarskog kolegu u njegovoj odluci da pokupistvari i ode. Jer, on je suviše pametan, a nedovoljnonacionalista da bi se bavio politikom u zemlji zatro-

vanoj kleronacionalizmom, u kojoj nema prolaza zaljude posvećene promjenama i evropskim reforma-ma.

Nekada simbol bratstva i jedinstva, sada na istom poslu;- primitivizam u ime vjere -

8/19/2019 Broj+149+MP

8/24


Povodom

Na dan rođenja Miodraga - Mike Antića (14. III), velikog zaljubljenika u Vojvodinu iČoveka, u znak sećanja na ovog velikana vojvođanske ravnice, objavljujemo njegove stihove oVojvodini.

Volim je od štala do neba, od blata do pšenice,toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša,vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke

pletenice,tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša,gde su služili bdenija i ljude za glavu skraćivali,gde su starice tepale i pragove branili golim šakama,

pa su je brali i jeli rukama, pa su crkavali i živeli, pa su je voleli ljudi, i kleli, i psovali, i plakali, -tu Vojvodinu bogomoljačku, i bezbožničku, i vinsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina,tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku,kad se lumpovalo od Vršca do Temišvara, Sombora i

Segedina, pa niko nije imao u brkovima gustu pesmu kao taj

narodrobijaški i prvomajski, razbijenih temena i zuba,

ta Vojvodina ašova, britvi, molitvi i šamara,zarasla u želje, u laž, u borbu, u izdajstvo, u ljubav -volim je, jer svi smo široki i obični kao ova ravnica, jer smo i veliki i prokleti na ovim zelenim travama,i milioni rumenih suludih zvezdanih pticavečito će lepršati nad našim umornim glavama.I volim je prosjačku pred crkvama, nedeljama u

ritama,i svatovsku, astragansku, neucveljenu bolovima,i Vojvodinu vašarsku i hramonikašku, čas raspusnu,

čas pitomu,

i birtijašku, što osvanjiva štucajući pod stolovima, pa Vojvodinu bečku i varmeđsku, sa tuđim barjacima

pred četama,K.u K. regimente, kraj druma istorija silovana i

zaklanai Vojvodinu solunsku i krfsku nad bajonetimasivu kao vojnička smrt u koporanima i zajedničkim

rakama,ej, pa je volim šestoaprilsku, logorašku, isprebijanu,

obešenu o bandere, probušenu po čelima,uzoranu od tenkova, od krvi izopijanu,

i partizansku, kad je oktobra donela proleće selima,volim je koliko je zla i dobra. Volim je podjednako.

Prskajte kajsije zvezda u kosi drveća njenog.Uvek će biti krovova pozadi krova svakog, jer uvek se rumeno nastavlja na rumeno.I danas, zemljo rodna, kad nisi bosonoga,

kad nisi gola beda, u dronjcima i plaču,ti, što se moliš bogu, ti što pljuješ na boga,

ti što si dugovala i naplatila račun,nazdravlje, diži čaše, razbij astale šakom,

zapevaj preko njiva, neka zabride kosti,volim te što si prosta, sirova, divlja tako,

i tako mnogo luda, volim te... volim... oprosti,

ti, što si danas lepša, ti, bez krasta i vaški,ti, ljuljaško i tako žut, zubat osmeh ne skrivaj,

pevaj pijano racki, mađarski, totski, vlaški,makedonski i lički, preko dalekih njiva,

i voleću te uvek, krvavo moje odojče i srećo nova, jer se ne stidim tvog otegnutog govora i slanine i

kudeljnih gaća,od paorske sam krvi, psovki, radosti, snova...

Razdrlji prsluk i gutaj! Ja ovu zdravicu plaćam!

8/19/2019 Broj+149+MP

9/24


Dodeljena nagrada Fonda “Jelena Šantić”

Nagrada Fonda “Jelena Šantić”Dah Teatru

Nagrada Fonda „Jelena Šantić“ za 2012. dobio je Dah Teatar – Centr za pozorišna istraživanja, zaaktivnosti u 2011. godini. Nagrada je dodeljena na svečanosti 18. marta u beogradskom Domu omladine.Dodeli nagrade, pored dobitnika, prisustvovao je veliki broj prijatelja i poštovaoca Jelene Šantić.

Tom prilikom je organizovan kratak program u vel ikoj Sali Doma omladine.

U obrazloženju nagrade, izmeđ u ostalog

se kaže:

Dah Teatar je u 2011. godini proslavio 20 go-

dina rada – festivalom i konferencijom „Prenošenje

plamena“. Bio je to niz događaja kojima je na sim-

bolički način ukazano na važnost kontinuiteta u

kulturi jedne zemlje.

U istoj godini, Dah Teatar je postao nosilac

evropskog projekta za obrazovanje i kulturu „Ne/vid-

ljivi grad“. Projekat doprinosi normalizaciji odnosa

različitih etničkih zajednica širom Evrope i razvoju ci-

vilnog društva zasnivanog na toleranciji. U saradnji sa

četiri partnerske organizacije realizuje se u Danskoj,

Makedoniji, Velikoj Britaniji i Srbiji. Dah Teatar je,

projektom „Ne/vidljivi grad“, postao prva organizacija

u Srbiji kojoj je poverena uloga nosioca evropskog

projekta u kulturi.

Nagrada se dodeljuje u znak sećanja na Jele-nu Šantić i kao podsticaj povezivanju društvenih vred-

nosti – tolerancije i očuvanja mira – s umetničkim

dostignućima. Nagrada je ustanovljena kao dvogo-

dišnja i ovo je četvrti put kako se dodeljuje.

Nagradu Fonda čine: triptih fotografija „Jelena

Šantić“ Goranke Matić i kao prelazna nagrada, va-

jarska replika „Krila“ iz rada „Anđeli garavog lica“ Igo-

ra Grubića. Triptih fotografija Goranke Matić doča-

rava spoj umetnosti, aktivizma i pamćenja. Jelena

kao balerina, Jelena u političkoj uličnoj akciji i spo-

men park u Berlinu koji nosi njeno ime – tri su foto-grafije koje rezimiraju život i delo Jelene Šantić.

„Anđeli garavog lica“, site specific rad Igora

Grubića reprezentuje silazak anđela među ljude gde

zatiče druge anđele, željne da pomognu čovečan-

stvu. Pošto su odlučili da ostanu na zemlji, ti anđeli

se odriču krila i besmrtnosti i postaju rudari.

Fond Jelena Šantić ove godine je uveoPOSEBNO PRIZNANJE koje se dodeljuje za izu-zetna dostignuća u oblastima kojima se Jelena bavi-la. Prvo priznanje dodeljeno je časopisu za umetnič

ku igru ORCHESTRI.

ORCHESTRA je jedini stručni časopis u našojzemlji u celini posvećen svim vidovima umetničkeigre. Osnovan je 1994, prvi broj je objavljen 29. aprila1995. godine na Svetski dan umetničke igre podpokroviteljstvom UNESCO-a. Osnivač i od 2003. godi-ne glavna i odgovorna urednica je Ivana Milovano- vić , a prethodno su glavne urednice bile Milena KatićŠerban ( 1995-1996 ) , Milica Zajcev ( 1 996-1998)

i Marija Janković ( 1998-2003 ) . Do kraja 2011. go-dine objavljeno je 55 pet brojeva u tiražu od preko32.000 primeraka.

Fond „Jelene Šantić” osnovala je 2005. godine Grupa484 u cilju promovisanja mirovnog rada, umet-nosti i tolerancije – vrednosti za koje se zalagalaosnivač ica Grupe 484 Jelena Šantić (1944–2000)

– č uvena balerina i mirovna aktivistkinja. Odlukuo laureatu doneo je, u svojstvu žirija, Upravniodbor Fonda, koji č ine: Vojin Dimitrijević (pred-

sednik), Goranka Matić , Mira Otašević , Nataša Rašić i Tanja Pavlov.

Koordinacija za mirnu reintegraciju istočneSlavonije Baranje i zapadnog Srema- Jelena u sredini -

8/19/2019 Broj+149+MP

10/24


U proteklom ratu ja, lično, imao sam direktangubitak - civilno stradanje u porodici, bio sam 138 dana ulogoru nalik na onaj iz filma “U zemlji krvi i meda”,vođen na strijeljanje (kako vidite, bezuspješno) i korištenkao živi štit (također, neuspješno). Ovo je moj lični osvrtna "medijsku buku" oko tog filma i želim da ga prihvatitekao takav. Sve one koji ga ne žele čitati, ovdje mogu danapuste čitanje ovog posta. Mjesto gdje ga objavljujemtakođer je privatni projekat grupe ljudi i kao takvom,

polažem račune samo ljudima koji ga kreiraju, a ne isvakom potencijalnom dokoličaru koji svoju web hrabrost

iskazuje samo prikrivenim IP adresama i anonimnim ko-mentarima. Ostali, mogu nastaviti čitati.Znate li o kojem se poslijeratnom filmu najmanje

pričalo? REMAKE, koji je napisao Zlatko Topčić, u prvom licu jednine, bivši logoraš iz Grbavice, sin logorašaiz Drugog svjetskog rata. Kad je svijet pogledao film,

jedini njegov (Zlatkov) komentar je bio da je priču "Ri-mejk" (Remake) napisao da se i treća generacija Topčićane bi našla u situaciji da u prvom licu jednine priča takvestvari.

Imam iskopirane (tad nije bilo Facebooka u Bosa-naca) izjave i već sam od jučer dobio barem dvije opkladeda se "majka istorija ponavlja" sa filmom o Balkanu Anđe-line Đoli. Oni koji NE ŽELE da se suoče sa istinom, koji

je na ovaj ili onaj način negiraju, osporavaju, pronalazemane. Izjava godine je da je ŠOK TERAPIJA najbolji na-čin izlječenja. Ko želi ostati bolestan (u zabludi) treba NEgledati film. Ovi drugi to znaju i bez filma, ali sad imaju"127 minuta neholivudskog neuljepšavanja.”

Prvo, odakle meni pravo da je u zvaničnom tekstukojeg dijelim s vama zovem "Anđom"? Drugo, slažem sesa anonimnim web komentatorom koji je kazao da je re-diteljka htjela zaraditi na muci Bosanaca snimila bi spek-takl sa Švarcenegerom, Staloneom (para, nesporno, ima),zovnula pirotehničare i napravila dernek. Ne, zovnula jeglobalno svjetski anonimne glumce, nakon što je pregle-dala bar dvadeset filmova, pročitala bar isto toliko knjiga.

I napravila film. I u naslovu sam stavio "navodnike", iakofilm jeste, scenaristički i rediteljski, Anđelinin. Ja ipak mis-lim da je to film svih nas. Objasniću svoje pro et contra.

Zašto ne morate pogledati film U zemlji krvi imeda (Balkan, turski bal-kan, med-krv). Oni koji susvjesni šta nam se dešavalo, ne treba im da im neko toobjasni. Oni koji nisu doživjeli, osim iz dubine šankanekog dezerterskog kafića u pozadini, neće shvatiti. Onikoji su to činili, pokušali su pobjediti, istjerati "nečistukrv", kako kaže imaginarni Ratko Mladić u filmu. I nisu,ni ovaj put, uspjeli. Poklali, pobili, raselili, ali nisu zavr-šili "posao".

Film boli sve. I oni koji priznaju da je Đoli nap-ravila sjajan posao i one druge. Ti drugi su me prestaliinteresovati 1995. i sad im obraćam pažnju taman tolikoda ih spriječim da svojim zlom naškode mojoj djeci i

budućoj djeci moje djece.Totalno kretenski izopačenim ja ne vidim bru-

talne scene neskrivene u filmu, nego post komentare da se"vidi digitalni regulator toplote u Galeriji", da se vidi"reklama Violete na jednoj zgradi", da "Srbi nisu u ratudržali olimpijski muzej, nego Armija".

Izađimo iz gudura lokalnih opanaka, seljaka u

globalnom smislu. Film je rađen za tržište 210 država iteritorija gdje će ga vidjeti više ljudi nego što "web heroja"ima za tastaturama kompjutera na Balkanu. U zemlji kojaima 500 hiljada nezaposlenih, a dva miliona nogometnihselektora i tri miliona premijera Vijeća ministara, moguće

je da imamo i par hiljada "ozbiljnih kritičara". Pa kad jesniman Ben Hur trošeni su milioni, a potkralo im se daglavni junak u barem dvije scene nosi ručni sat na ruci. Ilida se vidi trag mlaznog aviona u filmu o Kleopatri i

piramidama.Ma ne, naši tzv. kritičari nisu filmofili, nego su za-

jedljivi klošari koji ne mogu podnijeti što nemaju muškeili ženske reproduktivne organe toliko čvrste da odu vansvoje mahale i kažu - da, idemo mi u budućnost, ali prvoda riješimo "ko je počeo rat", što bi rekao Đuro u "Ničijojzemlji".

Ma da, preporučiće vam laganu komediju, poka-zaće vam blijedi nedefeinisani triler ili dramu bez drame.Ili će vam se potruditi da kažu - paa svi su radili zločine.Da, jesu, kažem i ja, i stidim se i prezirem pripadnike mognaroda koji su ubijali, klali i uz to govorili da to rade u imevjere, nacije, naroda. Nisu u moje ime. U moje ime nijeniko imao pravo, niti moju dozvolu.

Za razliku od niza pametnjakovića, koji će vamovih dana govoriti da trebate ili ne trebate ići vidjeti film,

ja ću vam reći - pogledajte svojim očima, poslušajtesvojim ušima. Ako ne znate da li je ono prikazano uistinu i

bilo tako - reći ću vam, u prvom licu jednine, jeste - sveono sam vidio i doživio svojim očima. Na vama je da prih-vatite istinu ili da gajite lažnu nadu da ne živimo u zemljikrvi i meda.

Ovim što će reći da se i ovim tekstom "raspirujemržnja", stavlja na "jednu stranu".. otvoreno poručujem -Smatram da svako ko je živio ili namjerava živjeti usuživotu, graditi budućnost, treba sebi (ne meni, vama)reći - da, ono je bilo baš onako. U protivnom, ako smatrateda nije, želim vam da na svojoj koži prođete ono što sam

japrošao, pa da onda gradimo Mir i Suživot. Jer nam pozi-- nastavak na 11. strani -

Film koji je uzburkao duhoveIli: Kad mi nećemo da se suoćimo sa nedavnom prošlošću, hoće neko iz sveta na svoj način

Nesporno je film „U zemlji krvi i meda“ izazvao reakcije na mnogim stranama. Na raznim sajtovima, štampi,televiziji... čuli su se razni komentari. Snažan utisak ostavlja tekst koji je stigao od Adnana DŽONLIĆA iz Australije

preko Kanade i Nemačke na našu e mail adresu. Zbog toga ga i objavljujemo.

Objavljujemo ga uz dodatak kritičkog teksta Jelene Svirčić sa portala h - alter.

8/19/2019 Broj+149+MP

11/24


Povodom filma “U zemlji krvi i meda” Kompletan tekst Adnana DŽONLIĆA i neznatno skraćen kritički osvrt na film Jelene Svirčić

- nastavak sa strane 10 -

cije nisu trenutno iste - ja znam da je ONO bilo tako i zatokažem SVAKA ČAST hrabroj ženi Anđelini.

Boli, težak, mučan i na momente odvratan film.Ali ni mi nismo bili na ljetovanju od 92-95. Doduše, neki

jesu. A njima posebno ne preporučujem film, jer će im se povisiti tlak i reći će - mir, mir, niko nije kriv. Do sljedeći put.

******************************Jelena Svirčić na portalu h - alter piše:... Ništa ne može bolje dočarati osjećaj da živite na

periferiji svijeta nego onaj trenutak kad u prolazu na ne-kom kiosku u Sarajevu ugledate novine s naslovom kako jeAngelina Jolie pogodila suštinu bosansko-hercegovačkogsukoba. Tada se prosvijetlite i shvatite samu suštinu kultur-nog imperijalizma, kolonijalizma i svih ostalih izama u sa-

mo par sekundi. Holivudskoj zvijezdi za tako nešto bio je potreban samo jedan film, a nama nije bilo dovoljno nidvadeset godina. Šteta što Anđa, kako joj tepaju bosanskimediji, nije ranije shvatila holivudski potencijal ovih pros-tora pa da napokon svršimo s tim i uđemo duboko u suš-tinu. Netko nam je trebao reći da je tako la(h)ko.

Od svih prešetavanja po crvenim tepisima nije sestiglo detektirati kakav je ideološki obrazac ponudio ovajfilm i kakva je njegova štetnost jer poanta ipak nije u otkri-vanju suštine, već u ideološkim borbama etničkih identitetai nacionalističkih politika u postratnoj Bosni. Simplificirani jednostran prikaz sukoba tako je bošnjačkoj kulturnoj i

političkoj eliti došao kao me(h)lem na ranu, a uradak snim-ljen po jednostavnom receptu demoniziranja jedne strane iglorifikacije druge, upravo je izvrsno poslužio kao nasta-vak ratnog sukoba u zemlji, koja je ionako još uvijek u ratusamo drugim sredstvima. ... O samom filmu, prosječno lo-še holivudske kvalitete, nema se bogzna što za reći, osimda je u granicama BiH postao pretjerano bitan, jer se prih-vatio krajnje osjetljive teme sustavnog silovanja žena, kojau društvu uvijek izaziva velike količine buke i bijesa, alirijetko na iole konstruktivan način. Jolie svoj film gradi nakrajnje plošnim likovima, podijeljenima na dobre i loše,demone i anđele ratne stvarnosti, što u konačnici dovodi dokoktela najgorih predrasuda, stereotipa i klišeja na karakte-rističan kičasti holivudski način. Najavljivana kontroverznaljubav između Srbina i Bošnjakinje ostaje negdje u vaku-

mu, potpuno nerazrađena pa tako nije pretjerano jasno radili se o sadističkom odnosu ili ljubavi u nemogućim okol-nostima.

Pristup temi, pretjerano simpatiziranje i glorifika-cija samo jedne (bošnjačke) strane, samilost koja navodnosluži boljem razumijevanju i sveprisutna mitska neljud-skost srpskih elemenata još jednom dokazuje kakve sve

posljedice ostavlja potraga za samo "jednom istinom". Ho-livudska zvijezda, kojoj je ovo prvi redateljski i sce-naristički uradak, navodno je godinama radila na ovom

projektu saznavajući što se sve skriva iza "ovog groznogsukoba na Balkanu", a rezultat u obliku objašnjenja srpske

agresije kao posljedice frustracija nastalih pod "petsto-stoletnim" ugnjetavanjem turskih vlasti, mogla je ko-

motno saznati u jedno popodne u nekoj birtiji... Nacio-nalističke javnosti oštro su se polarizirale u maniri "našisu dobri, a njihovi su zli", a gle čuda, potvrdio je to i samHollywod. Teško je tako nešto zamisliti, ali recimo da jefilm dočekan s određenom količinom kritičke ravnoduš-nosti i shvaćen kao jedan u nizu zapadnih interpretacijaratnih sukoba na ovim prostorima, možda bi se i mogli

baviti njegovom stvarnom umjetničkom vrijednošću, aovako nam ostaje samo rad na krpanju novih podjela kojegenerira. Kolonijalna količina provincijske servilnosti ko-

joj smo svi skupa bili izloženi prije i nakon prikazivanjafilma, blago je rečeno, degutantna.

... crveni tepih za vrijeme premijere u sarajevskoj

Zetri bio je preuzak za sve pripadnike elite i one koji setako vole nazivati, a vrhovni poglavar Islamske zajednice uBiH, reis ulema Cerić iskazao je dosad neviđeni interes zasedmu umjetnost, te je ovaj film proglasio autentičnijimvaljda od stvarnosti same. Zahvaljujući mainstream medi-

jima i njihovom posvemašnjem trudu prešli smo tako put odviktimizacije pitanja silovanja do njegove estradizacije, sve uskladu s uspješnim nastojanjima cementiranja nepri-jateljstavau postjugoslavenskoj stvarnosti naroda i narodnosti.

Politika se tako još jednom preselila u sferu spek-takla i to, ironije radi, baš u javnom prostoru jedne BiH,

podijeljene zemlje koja de facto funkcionira kao američki iEU protektorat, zakopana u svojoj nemogućnosti društvenekatarze. Jedino je u takvim okolnostima moguće u udarnimterminima javnih televizija gledati priloge o posjetu Ange-line Jolie i glavne zvijezde filma Zane Marjanović Oval-nom uredu i naknadnim ciničnim interperatacijama da jemladoj bosanskoj glumici pošlo za rukom upoznati Bara-cka Obamu prije negoli članovima troglavog predsjed-ništva BiH. Ipak, koliko god se trudili, jedan holivudskifilm ne može biti glavni kriterij istine o ratu, a ovakvomedijsko i političko prenemaganje samo je u službi odbi-

janja suočavanja sa svim kompleksnostima ratnih i posli- jeratnih zbivanja i svih posljedica koje imaju na svako-dnevni život stanovnika BiH.

.... U Republici Srpskoj pak prikazivanja neće ni biti, što svakako ne čudi s obzirom na tamošnju skoro pa

totalitarnu političku i medijsku klimu. Takvo stanje iznje-drilo je prilično zanimljiv facebook događaj. Naime, jednadjevojka iz Prijedora pozvala je preko te društvene mrežesve koji žele pogledati film u privatnost svog doma kako bise na taj način usprotivili dodikovskoj cenzuri. Upravo unjezinoj gesti ogleda se sva tragikomedija i nadrealnost ove

priče. Zar je zaista holivudski film taj toliko potrebanokidač za pokušaj vježbanja slobode govora?

/Dosta materijala za razmišljanje - o name; manjeo filmu. Prim. red./

8/19/2019 Broj+149+MP

12/24


Koliko god zvučalo neskromno, svjesni smoda smo predodređ eni za velike stvari, a ne da udokoličarenju provodimo darovano nam vrijeme.To što, u većini slučajeva, ne radimo velike stvari jerezultat lažne skromnosti, koja nam obično slu-ži kao izgovor.

A opet, spremni smo i želimo dati svoju jedinstvenost svijetu.

No, zato treba izaći iz zaklona ugode i ništa

ne činjenja, zaklona promatrača i kritičara, prestatise ulagivati samom sebi i drugima i započeti živjetisvoj život, ma kakav god on bio, lud, moćan, mize-ran…, prekratak je i predragocjen da bi nekomeprepustili i najmanju dionicu.

Živjeti svoj život ovdje i sada, uključiti se udruštvene tokove, postati suradnik i prestati bitižrtva, jer proces promjena, unutra i vani, zahtjevasvoj put i vrijeme, ima svoj način i obično nije bez-

bolan, no puno bezbolniji je suradniku nego žrtvi. A k tome, divno je biti aktivni sudionik, suradnik ustvaranju boljeg svijeta. Izgleda nam da smo mali i

beznačajni i da naš doprinos neće bitno

promijeniti trenutno stanje. Dapače, možda je toupravo karika koja nedostaje.

Primijetili ste da uvijek pišem 'mi', jeruglavnom govorim meni i možda još nekome od

vas, tko se u trenutku čitanja nađ e u istom pro-mišljanju, jer možemo biti odgovorni samo za

vlastito ponašanje, imati kontrolu samo nad vlas-titim životom, a to nas usmjerava da ne silujemo ni

vrijeme, ni mjesto, na koje nemamo utjecaja. Aliako obnovimo sebe, svoju obitelj,…. stvorimo pro-ces koji počinje sa „ja“ ili “mi“, bit će više nego do-

voljno za pozitivne promjene i tamo vani."Naša veličina, kao ljudskog bića, ustvari,

ne leži toliko u mogućnosti mijenjanja svijeta koli-ko u mogućnosti mijenjanja samog sebe." - Mo-handas Gandhi

"Želite li probuditi cijelo čovječanstvo, pro- budite cijelog sebe. Želite li eliminirati patnje usvijetu, eliminirajte sve što je mračno i negativno usamom sebi. Doista, nema većeg dara, koji možetedati svijetu, od osobne transformacije."- Lao Tzu

Zastanimo na trenutak i ispitajmo sve as-pekte svog života, misli, riječi, djela. Upitajmo se je

li to u skladu sa našim promišljanjima, hoće li nasto dovesti do željenog življenja, a ako neće, zaštoonda funkcioniramo na način na koji funkcionira-mo, a ako smo zaključili da trebamo raditi dru-gačije, zašto to ne učinimo odmah. Učinimo sve današe ponašanje pridonose dobrobiti svijeta.

Stavimo li u kontekst ovakvih razmišljanjatrenutna društvena i politička događ anja, namećunam se čudni zaključci.

Naše vođ e su odraz naše svijesti. Kroz njihse predstavljaju i manifestiraju sve naše misli,osjećaji, želje i djela. Bilo koje boje da nam je

vlast, plava, žuta, crvena, zelena, i bez obzira koli-ko često je mijenjali, sve će ostati isto ako smo„mi“ ostali isti.

Vlada je naš servis i ima zadatak da kva-litetno artikulira naše zahtjeve, na svim poljima isvim razinama, a u svrhu svekolikog razvoja iživota po mjeri čovjeka. Što znači da mi građ anitrebamo imati zahtjeve, koji nisu proizvod nega-tivnih emocija, nego suvisao proizvod promi-šljanja, svakog na svojoj razini, kada nam je u

fokusu samo i jedino boljitak cijele zajednice.Radnje na granici kriminala i sumnjivog

morala ne možemo opravdavati izgovorom, kako je onaj drugi učinio i gore. Ne trebamo se zanositi,propust je uvijek isti, a malo ili mnogo zavisi samood toga što nam je bilo dostupno, što smo nad-zirali u trenutku izdaje vlastitih načela.

Kršenje zakona je manje strašno od izdaje vlastitih načela, kada očajni, „žarimo i palimo“urlajući na sve i svakoga, jer nemamo snage priz-nati da smo izdali sebe. Postajemo i ostajemo in-

validi sve dok ne zagazimo u svoju nutrinu, svedok sa punom odgovornosti ne prihvatimo greš-ku, na krilima koje tek tada krećemo u osobnupromjenu i rast.

Narod kojemu je pravilo živjeti uvijek u sivojzoni, šićariti uvijek nešto mimo zakona, zanema-rujući što se nutrina svakog čovjeka buni protivtakvog ponašanja, nema snagu iskoraka, služinski

je i politikantski. Jednom davno sam čula izjavu,ne sjećam se od koga, ali uvijek je pamtim….“Jasnove, za ideju, za ostvarenje naših zamisli.

Vodstvo izabrano od strane naroda sa ovakočistim srcem i jasnom namjerom, bez politikan-stva i bez kompromisa, će dati sve od sebe da op-

Radeći dobre stvari Naše svjetlo, a ne naša tama, je to što nas plaši

Nelson Mandela

Koliko god zvuč alo neskromno, svjesni smo da smo predodre

đ eni za velike stvari,a ne da u dokoli č arenju provodimo darovano nam vrijeme.

Piše: Ana Karlović, Hrvatska

8/19/2019 Broj+149+MP

13/24


stječemo samopoštovanje Podignimo glavu i izaberimo put. Koliko god stvari izgledale zastrašujuće i izvan kontrole,

mi smo unutar toga, dišemo, hodamo, jedemo i nitko to ne može proći umjesto nas.

ravda dano im povjerenje, jer njima će istima mo-rati polagati račune, a narod će im, radi zajed-ničkog dobra, biti vrijedan suradnik.

Drugi izbor nam je da budemo statisti kojiigraju svoju rolu u komadu pažljivo režiranom odstrane njih stotinjak koji vladaju. Da se grozimo,prosvjedujemo, izmišljamo opake i proste viceve i narazne druge načine iskazujemo svoju frustraciju inemoć, ali da i dalje igramo prema danom namscenariju. Ako se pak jako uskomešamo režija

baci pokoju mrvicu, što je dovoljno jer smopodmitljivi i služinski i mirno nastavi raditiSVOJ posao.

Čula sam neku staru priču, kako je kraljpovremeno pitao svoje podređ ene….Što radinarod?, a oni mu odgovarali…. Kralju, narod vičesve jače.. Kralj bi na takav odgovor rekao…možete povećati poreze, ali kad su ga izvijestilida je narod zašutio, morao je smišljati planovekako sačuvati svoje kraljevanje.

A svi mi možemo lako zalutati ako gle-

damo samo trenutan financijski efekt i trenutnuugodu. Zato uvijek treba biti na oprezu. Postavitisebi pitanje, kome i koliko dobro donosi aktiv-nost koju upravo obavljamo i ne dozvoliti danam se odvuče pozornost sa cjelokupnog i dugo-ročnog dobra, što nam i jest cilj.

Ne volim isticati negativne primjere, jerimam osjećaj da ih potvrđ ujem, pa će se onda

duplicirati, triplicirati. Radije spominjem dobradogađ anja, nadajući se istome, ali ovaj putevo jedan paradoks:

Čovjek ostavio dio sebe na ratištu, gdjemu je ostalo i srce, za jedinu mu domovinu. Naosnovu toga kupio, po pogodnostima, kombikoji koristi za prijevoz nešto jeftinije robe izsusjedne mu države, siromašeći onu svoju jedi-nu, za koju bi i život dao.

Što god radili, dobro ili loše, razmišljajućida smo mali i beznačajni da bi ta naša radnjaimala značajan efekt na ukupna događ anja, sje-

timo se Lorenzovog efekta leptirovih kri-la; fenomen koji se temelji na ideji da neštotako malo, kao što je zamah krila leptira, može

voditi do ogromnih promjena.

Dragi ljudi, naravno da želimo promijenitistvari i zato iskoristimo ovo vrijeme kao za-mašnjak. Vrijeme tranzicije i krize može biti

vrijedno razdoblje rasta i obnove, kad nam sepruža prilika upoznati istinskog sebe, svoj po-tencijal, svoje mogućnosti, snagu ljubavi i sve-kolikog doprinosa u sustvaranju zajedničkogdobra.

Podignimo glavu i izaberimo put. Kolikogod stvari izgledale zastrašujuće i izvan kontrole,mi smo unutar toga, dišemo, hodamo, jedemo initko to ne može proći umjesto nas. Povjerenje uljubav koju Stvoritelj ima prema nama, će ojačatipovjerenje i moć u nas same kao sustvaratelje.Otvorimo sve perceptore, osluškujmo, učimo izsvakog događ aja, iz svakog koraka, jer svatko jeod nas ovdje da na svojoj razini učini nešto ve-liko. Svako jutro se zapitajmo „što mogu učinitidanas da me nosi u smjeru svekolikog dobra“.Kad ne znamo kuda i kako dalje sjetimo se da je

ljubav, produbljena kroz zahvalnost i izraženakao radost, ključ za stvaranje najmoćnijih po-maka.

Oni koji su osvijestili svoje prioritete i svojznačaj, svjesni su svoje moći, stran im je osjećajstraha od iskoraka i svaka vlast im rado i us-pješno služi. Zato, prestanimo se groziti, pri-govarati, tražeći i opetujući stotine puta istegreške, napravimo plan i krenimo u avanturu.

Drevna kineska poslovica kaže: Bolje upa-liti svijeću nego proklinjati tamu.

Cjenkao sam se sa životom za novč i ć i život mi više nije ni dao a onda sam, svaku več er, molio za još, dok sitan sam dnevni utržak zbrajao

Jer život je samo poslodavac toč no ti daje ono što tražiš sam uvjete jednom postaviš a onda se pitaš kako ih nosit

Radio sam služni č ki posao da bih obeshrabren konač no shvatio kakve god uvjete postavio sa zadovoljstvom bi ih život ispunio.

Nepoznati autor

8/19/2019 Broj+149+MP

14/24


Zablude ili inat

TURCI I “TURCI”Piše: Rade Vukosav

Odavno ukorenjena nakaradna zabluda da su naši

muslimani, Bošnjaci u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Her-cegovini - Turci, nastala je iz neznanja i odbojnosti premadrugim religijama. Sloveni su naselili ove krajeve u dobavelike seobe naroda od IV do VII stoleća. Sloveni su poreligiji bili politeisti (mnogobošci) i nisu imali svoje pis-mo. U IX stoleću apostoli hrišćanstva iz Soluna, Ćirilo iMetodije, uz nastojanje Vizantije (Bizanta), za Slovene sunapisali, u to vreme, prigodnu azbuku koja je po Ćirilunazvana ćirilicom. Vizantija nastoji Slovenima nametnutihrišćanstvo u čemu dugotrajnim nastojanjima uspeva. Go-dine 1054. se Rimsko carstvo raspada na Istočno u Cari-gradu (Bizant, Konstantinopolj) i Zapadno u Rimu, dolazii do podele hrišćanstva na katolike (katholu, gr čki - opšte)

i pravoslavno (gr čki - ortodoxa). Osnivači Raške (Srbije) Nemanjići kao katolici, preko Rastka, Nemanjinog sina,kome Grci daju položaj arhiepiskopa srpske crkve i zasrpsku crkvu, na Atosu, (Svetoj gori), grade manastir Hi-landar. Kada se Rastko zamonašio primio je redovničkoime Sava. U srpsku crkvu se preko Save uvodi pravo-slavlje. Najstariji Nemanjin sin Vukan ostao je katolik. Od

prvog srbijanskog kralja, Nemanjinog sina, Stevana Prvo-venčanog do cara Dušana Srbija je širila svoje granice.

Nakon Dušanove smrti carstvo se raspalo. Dušana sunasledili nesložni feudalci Vukašin i Uglješa Mrnjavčević.

Nad brojnim turskim plemenima u Aziji, prvi dotada najjači feudalni vladar Osman (1288. – 1326.), pro-glasio se sultanom i počeo osvajanja. Po njemu su dinas-tija i narod nazvani Osmanlije (Otomansko carstvo). Os-vojene teritorije su deljene spahijama, što ih je potaklo zasve većim osvajanjima. Sultan Murat I osvaja Trakiju i

prenosi prestonicu u Jedrene. Posle turske pobede na reciMarici 1371. nad oslabljenim i zavađenim Dušanovimnaslednicima, Vukašinov sin Marko (Kraljević) postajeturskim vazalom, a u bitki na Kosovu 1389., Murat I isrpski knez Lazar Hrebeljanović ginu. Murata nasleđujesin mu Bajazid, a Lazarev sin Stefan postaje njegov vazal.Stefanova sestra, Lazareva k ćer, Mara se udaje za Baja-zida. Godine 1453. Turci osvajaju Carigrad (Konstantino-

polj) koji postaje njihova prestonica, 1456. osvajaju srpskudespotovinu i grad Smederevo, a 152l. osvajaju Beograd i

nadiru dalje prema Beču. Osvojili su sve arapske zemlje,među kojima i Egipat.

Bosna je “pala šapatom”. Neslogom feudalne vlas-tele je Bosna oslabljena, pa su je Turci lako osvojili.

Naime, poslednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, pod pritiscima ugarsko-hrvatskih kraljeva, Venecije i pape, prelazi sa bogumilske vere, koju su tada ispovedali većinaBosanaca i Hercegovaca i postaje katolik. Od tada on vrši

pritisak na podanike da i oni prime katoličku veru. I nesamo to nego ih i progoni. Turci su to iskoristili ispolja-vajući blagost prema bogumilima i pridobijajući ih, a1463. godine osvajaju Jajce u kome je stolovao kralj Stje-

pan Tomašević i ubijaju kralja. Tako je Bosna pala. Her-

cegovina koja se, neslogom vlastele, pre nepunih 40godina, bila odvojila od Bosne, pada 1482. pod turskuvlast. Bogumili vremenom poprimaju islam pa i poneki

pravoslavci i katolici. Primanje islama nije išlo brzo. Tra- jalo je decenijama pa i stolećima za 415-godišnjeg os-manskog vladanja Bosnom i 487 godina Srbijom. Pogreš-na i tendenciozna je tvrdnja da su muslimani postali odSrba/Hrvata, jer tada nije bilo nacionalizma. Identitet je uto vreme označavala veroispovest.

Srbijanci, primivši pravoslavlje od Grka, nisu pos-tali Grcima, Hrvati katoličanstvo od Rima nisu postaliRomanima, pa ni muslimani u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni iHercegovini, nisu postali Turcima, niti govore turski. I

tako poislamljene Slovene mnogi pogrešno nazivaju Tur-cima.

Zašto?Postoji zlonamerno – zato. Netrpeljivost prema

drugim religijama je, na žalost, pretvorena u mržnju. Pra-voslavna i katolička crkva i političari, koji bi da sve budesamo njihovo, njihovi ljudi i njihove teritorije, prvo sunajgorim ocrnjavanjem Turaka, opisujući ih kao ubice,zulumćare, haračlije, nasilnike... izjednačavali sve musli-mane sa Turcima. Po guslanju i po čitankama Turci su ubi-

jali, silovali, nabijali na kolac, silom ljude preveravali naislam... Onda su one koji su primili islam postali „potur-

čenjaci“ i „poturice“. „Poturica gori od Tur čina“. Verskifaktor je i tada bio i sada je jak otrov mržnje. Mržnja pre-ma „poturicama“ se najžešće raspirivala uz gusle, te odstrane crkvanih otaca, koju su time čuvali „krst časni“ isvoju pastvu od koje crkva živi. Kleronacionalizam je pus-tio duboke korene, a ni do sada ne jenjava nego se, po pot-rebi, još i raspiruje. Niko od ljudi ne može napraviti naci-monstrume u ljudskom obliku kao religija i nacustička ide-ologija. Od naci-monstruma se organizuju monstrumskehorde, a šta tek takve horde mogu učiniti osvedočili smose u II svetskom i ovome sadašnjem, najsramnijem ratu,devedesetih godina XX veka.

Kula Husein kapetana Gradaščevića“Zmaja od Bosne”

8/19/2019 Broj+149+MP

15/24


Bosanski muslimani su, tokom osmanskog vlada-nja Bosnom,Turke nazivali „Turkušama“. Davali su otporsultanima da ne idu u ratove i tražili da vojne garnizone uBiH ne drže Anadolci i Arnauti (Albanci) nego Bosanci.Bunili su se, ratovali protiv sultana, davali otpore. Zbogčestih buna i otpora, odlukom Berlinskog kongresa je,1878. godine, Bosnu i Hercegovinu okuprala Austrija.

Normalno je i poželjno gajiti otpornost prema tuđinskomosvajaču, ali se trovanjem mržnjom prema našim “Turci-ma“ (koji to nisu), u tome preteralo i pretvorilo se u ne-ljudsku čežnju za nekakvom osvetom nad tim „Turcima“.

Nad kim? Nad svojim sadašnjim susedima koji nemaju ni-

kakve veze sa onim što nam se davno događalo? „Kri-vicu“ prelaska na islam naši muslmani trpe s kolena na ko-lenoi to tako kao da je to ova sadašnja genaracija učinila.Po tome aršinu su onda i Srbi krivi što su primili pra-voslavlje. I ateisti su krivi što su se oslobodili svake re-ligije. Hajde da se sad međusobno koljemo! Više od

jednog veka traje masovno ubijanje i proterivanje „potu-rica“ sa svojih ognjišta, a kulminacija toga su masovna et-nička čišćenja u BiH i Sandžaku devedesetih godina XXveka. Etnička čišćenja imaju karakter genocida. Najgori sui najopasniji u tome naci političari. Haški optuženik Rado-van Karadžić, pred rat u BiH, zagovara podelu: „...srpskačaršija, turska čaršija, srpski poslovi, turski poslovi, srpskekafane, turske kafane, pozorišta i sve drugo.“ Ratni zlo-činac Milan Lukić sa svojim „osvetnicima“ otima iz voza iautobusa nedužne muslimane Bošnjake u Sandžaku, odvo-di ih preko Drine, stavlja na muke i likvidira. Spaljuje uPodrinju u njihovim kućama ljude žene i decu. To je, kažusrpski nacisti, „osveta Kosova“ i „neka, ruke im se pos-

vetile“. Šta reći na ovo?! „Došlo vreme da se osvetimTurcima“, reče Ratko Mladić pred napad na gladne ižedne civile, izbeglice u Srebrenici.

Kojim crnim Turcima?! Neljudski je mrzeti i ne podnositi svoje komšije

samo zato što su druge vere. To nam je ostalo još od Ne-manjića. Stevan Nemanja je na najbrutalniji način očistioRašku od bogumila. Jedan deo bogumila se spasio beža-njem u BiH. Nije kod njega mogla opstati ni jedna veraosim one vera koju ispoveda dvor, a to je pravoslavno sve-tosavlje. Evo i sada, po nekima, Srbin mora biti pravo-slavne vere, a pravoslavac mora biti Sbin. Turci nisu bilitakvi. Zamislimo da li bi Srba (i drugih) bilo na ovim pros-torima da su Turci, koji nisu za pohvalu, ali nisu bili kaoKaradžić i Mladić. Trebamo osuditi i pojave islamskih eks-tremnih. Oni su fanatici i najviše ugrožavaju upravo Boš-njake i Bosnu, jer ih kompromituju što upravo pogoduje

protivnicima BiH i Bošnjaka, da je time pred Evropom iUN ocrne kao opasne za evropsku demokratiju. Bošnjacitrebaju biti što više imuni od islamskog ekstremizma i fa-natizma i time očuvati i svoj dosadašnji islam i cjelovitostBiH u suživotu sa svim Bosancima, bez obzira ko u koju

bogomolju ide ili ne ide ni u jednu. Ako se ekstremni islamu Bosni budu širio, verujmo da će postojanje BiH bitiugroženo.

Ljutimo se i osuđujemo kad u sportskim takmiče-

njima naše Sandžaklije navijaju za Turke. Ljutimo se a nemislimo na uzroke tome.

Zašto je to tako?To je prirodna reakcija na našu akciju, otpor na

pritisak. Kao u fizici, ja kako. Reaktivno Bošnjaci razmiš-ljaju:

Kad nas, zato što smo, po vama, Turci, mrzite i ne priznajete sebi ravnima, nepoželjni smo i sami nas gurateka Turcima. Setite se šta ste nam sve č inili u svim ra-tovima – samo da se selimo i da nas nema tamo gde savama živimo. Uništavani smo i proterivani uz fizič komuč enje i genocid. Vršeno je masovno progonstvo i oti-manje svega što smo posedovali. Kao u biblijsko dobaStaroga zaveta. Postoje masovne grobnice naših najmi-lijih.

Zašto??? Nisu Turci tako radili, nisu vršili etnička čišćenja, a

mogli su. Na našim prostorima ne samo da je sačuvanohrišćanstvo, naše ime, jezik, pismo, običaji nego i bogo-molje pa su i nove podizane koje i sada postoje. Oni kojisu, za turskog vakta, prešli na islam, morali su ići u ratovekoje je Turska imperija vodila, dok hrišćani to nisu morali.Radili su i plaćali porez za te ratove. Turci su uzimali “da-nak u krvi”, decu od 7 godina i školavali ih za janičare –elitnu vojsku. Među njima je bilo i paša i vezira, a naj-

poznatiji nam je vezir Mehmed paša Sokolović, hrišćaniniz Bosne. Njegov brat Makarije je bio srpski patrijarh. Da,da, Srbi su u to doba imali svoju patrijaršiju. Danak u krvisu Turci uzimali i u ostalim zemljama otomanskog carstva,a ne samo kod nas. Feudalci su i u Anadoliji imali spahilu-ke i agiluke kao i kod nas. To je bilo onda, u feudalno dobaistorije ljuskoga društva, ne samo na ovim prostorima.Mađarsko-hrvatski feudalci su bili još zločestiji. Nije 1573.godine Matija Gubec u Hrvatskoj od obesti dizao Seljačku

bunu. Buna se tada digla i u Sloveniji. Ti hrišćanski feu-dalci su bili još rigorozniji od turskih. Feudalci su ustanakugušili masovnim ubijanjem seljaka buntovnika i krunisa-njem Matije Gubeca užarenom zeležnom krunom. Takav

je bio feudalizam – uopšte.Želimo li i dalje živjeti u Srednjem veku?Ako smo ljudi, možemo li prevladati mržnju, tu

opaku ljudsku bolest i mirno živeti bez ratova???

Jajce, kula poslednjeg bosanskog kralja

8/19/2019 Broj+149+MP

16/24


Na ovoj i narednoj stranici prenosimo tekstove sa sajta Balkanske istraživačke regionalne mreže (BIRN)objavljenom u okviru njihovog projetka “Balkanska tranziciona pravda”.

Sve o projektu možete naći na adresi:

Pravda i pomirenje ne smeju da se odlažu Na nacionalnim vladama zemalja u regionu bivše Jugoslavije je da ulože više napora da bi se ostvarili pravda i

pomirenje, koji više ne smeju da se odlažu.

Tomas Hamarberg, komesar za ljudska prava Saveta Evrope.

Raspad bivše Jugoslavije obeležila su teška kr-šenja ljudskih prava, uključujući “etničko čišćenje” iubijanje civila. Više od dvadeset godina posle izbijanja

prvog sukoba, nasleđe ove nasilne prošlosti i dalje se ose-ća u regionu, a ono ugrožava puno uživanje ljudskih prava,demokratije i vladavine zakona.

Povratak u normalnost bio je suviše spor, a nekadruštva u regionu i dalje su podeljena na nacionalnoj os-

novi. Mnoge žrtve rata još nisu dobile odgovarajuću nado-knadu za nedaće koje su pretrpele.

Pomirenje je osujećeno brojnim preprekama kojestoje na putu ka rasvetljavanju prošlosti. Nekažnjivost zaratne zločine nije uklonjena, a oko 13.500 osoba čije sud-

bine nisu rasvetljene još se vodi kao nestalo.

Oko 20.000 žena izloženih seksualnom nasilju uratu i dalje se nalazi u posebno ranjivom položaju i zaslu-žuje veću podršku država u kojima žive.

Tu je i oko 438.000 izbeglica i drugih raseljenihlica čiji legitimni zahtevi za reparaciju još nisu ispunjeni.

Uz to, pozicija oko 18.000 ljudi u regionu koji ne-maju državljanstvo ili se suočavaju sa rizikom da ostanu

bez državljanstva – što se posebno odnosi na Rome – po-vod je za posebnu zabrinutost za ljudska prava i huma-nitarna pitanja koja moraju da se rešavaju u skladu sadogovorenim evropskim i međunarodnim standardima.

Tokom svojih poseta regionu, isticao sam da je pravda ključna za pomirenje, i da to mora da bude pravda bez razlika. Moraju da se uspostave efikasna nacionalna pravosuđa, ne samo da bi se učvrstila vladavina zakonaveć i da bi se povratilo neophodno poverenje javnosti u

pravosudni sistem i efikasno predupredila buduća kršenjaljudskih prava.

Rad Međunarodnog krivičnog suda za bivšu

Jugoslaviju (MKSJ) bio je revolucionaran i omogućio je procesuiranje i suđenje vrhovnim vođama umešanim u rat-

ne zločine. Sada se zahteva odlučno delovanje na nacio-nalnom nivou da bi se okončala sva suđenja za ratne zlo-čine koja su još u toku.

Nažalost, napor koji su vlade do sada uložile da biobezbedile odgovarajuću nadoknadu žrtvama rata nijerezultirao uspehom. Neophodno je usredsrediti se na ljud-ska prava žrtava. Posebno treba pronaći pravedna i trajnarešenja koja će okončati produženo raseljenje izbeglica idrugih lica.

Posmatrao sam sa velikim zanimanjem dosadašnje

napore, među njima u nemaloj meri one hrvatskog i srp-skog predsednika, da se priznaju ratni zločini i da seuspostavi i prihvati istina. Javna i zvanična priznavanjačinjenica, kao i prihvatanje odgovornosti, veoma su važnikoraci.

Regionalna komisija za istinu i pomirenje mogla bida bude važno sredstvo u prevazilaženju trenutnih poteš-koća. Države u regionu treba da pruže više podrške ostva-

renju ove zamisli.

Takav proces dolaska do istine suprotstavio bi seneznanju i poricanju teških kršenja ljudskih prava koja,nažalost, i dalje preovlađuju u javnom i političkom diskur-su u regionu. Obrazovni sistemi u regionu trebalo bi da

promovišu poznavanje prave istorije, povrate trpeljivost i poverenje među narodima – posebno među mlađim ge-neracijama – i suprotstave se nacionalnim podelama i dis-kriminaciji.

Evropljani su iz istorije naučili da mir i bezbednost

koji nisu zasnovani na načelima pravde umeju da buduveoma krhki i kratkoročni. Posleratna pravda usmerena ka

međunacionalnom poverenju i društvenoj koheziji je du-goročan i složen proces čiji uspeh zavisi od svesrdne izrele političke klime, i nepokolebljive volje i odlučnosti

političkih lidera.

Proces pomirenja trebalo bi da predstavlja prioritetza sve ove države, baš kao i evropskih institucija. To je

jedini način da se zaleče otvorene rane i osigura stabilna, prosperitetna budućnost svih naroda u regionu.

Tomas Hamarberg u Sarajevu je 19. marta objavioreferat o posleratnoj pravdi u bivšoj Jugoslaviji.

Balkanska tranziciona pravda je regionalna inicijativakoju finansira Evropska komisija i Federalno odeljenjespoljnih poslova Švajcarske i koja ima za cilj da selakše razume tranziciona pravda među najširom

publikom u bivšim jugoslovenskim zemljama i da seunapredi stanje u medijima uz pomoć regionalne mreže

– Regionalni novinarski tim tranzicione pravde.Tranziciona pravda, oblast koja izučava načine

postupanja prema prošlim kršenjima ljudskih prava udruštvima u tranziciji, jedan je od najvažnijihinstrumenata procesa demokratizacije koji vodemeđunarodne organizacije zato što može da

funkcioniše kao efikasan katalizator post-konfliktnog pomirenja i stabilizacije.

8/19/2019 Broj+149+MP

17/24

Demonstranti, među kojima su bili javne ličnosti,intelektualci, aktivisti NVO-a i šef države, pozvali su naokončanje nasilja koje je ugrozilo krhki međuetnički mir uzemlji.

Predsednik Đor đe Ivanov bio je jedan od sveganekolicine političara koji su se pojavili na manifestaciji.

Skup je započeo u skopskom Gradskom parkunastupima muzičara svih nacionalnosti uz zvuke pesamakao što su “Imagine“ Džona Lenona i “One Love“ Boba

Marlija.Okupljeni su nosili transparent “Zajedno za mir”

na makedonskom, albanskom, turskom, srpskom, rom-skom, vlaškom i drugim jezicima koji se govore u zemlji.

Posle toga, učesnici su prošetali centralnim grad-skim ulicama, prošli pored zgrade Vlade i jednog odobeležja grada, Kamenog mosta, a zatim se vratili u park,gde se nastavilo sa nastupima.

“Samo želimo da živimo zajedno, u uzajamnom poštovanju i razumevanju”, rekao je Petrit Saracini, do-maći muzičar i aktivista NVO-a.

Od početka marta, Makedoniju je zahvatio najgoritalas međuetničkog nasilja otkako je 2001. godine ova

balkanska zemlja za malo izbegla građanski rat.

Bande, uglavnom mladih ljudi, napale su građaneu javnom prevozu i na ulicama prestonice i drugih gra-dova, uz bilans od najmanje petnaestoro povređenih. Po-licija je privela tridesetak osumnjičenih. U poslednjihnekoliko dana nisu zabeleženi veći incidenti.

Međutim, makedonska ambasada u Prištini, na

Kosovu, u petak uveče bila je meta napada Molotovljevimkoktelom. Kosovske vlasti su osudile incident.

Makedoniju je 2001. godine potresao oružani su-kob koji je izbio između albanskih pobunjenika i državnihsnaga bezbednosti. Sukob je okončan iste godine potpi-sivanjem Ohridskog mirovnog sporazuma posredstvommeđunarodne zajednice, uz garancije većih prava Alban-cima, koji čine oko četvrtinu od oko 2,1 milion stanov-nika.


Najzad dobre vesti

Makedonci marširaju protivmeđuetničkog nasilja

Hiljade Makedonaca u subotu (17. marta, prim. red.) se okupilo na “maršu za mir”, u znak protesta protivnedavnog talasa međunacionalnog nasilja između Makedonaca i Albanaca.Izveštava: Siniša Jankov, Skopje

DA LI JE KRENULO? Da se nešto (pozitivno) događ a na prostorima

Balkana, pored ove vesti iz Makedonije, dolazi nam još jedna vest iz Sarajeva.

“Željko Komšić podnio je ostavku na sve fun-kcije u Sdp-u. To je najbolji potez političara koji je SDP-u donio pobjedu na oktobarskim izborima 2010. Komšić

je politički fenomen. Teško je izdvojiti političku vrlinuhrvatskog člana predsjedništva ali Željko je uspio osvojiti330 hiljada glasova, otprilike koliko zajedno tri kandidataza bošnjačkog člana predsjedništva....

Željko Komšić je postao simbol SDP-a što vjero-vatno Zlatku nije odgovaralo. U noći pobjede Željku

je krenulo odbrojavanje, ali nije meč prekinuo sudija već sam Željko Komšić.Komšić je je spasio vlastitu političkukarijeru, rekao je Ne Zlatku. Stotine hiljade njegovihglasača su to dočekali kao spas morala u politici. „

/vest sa sajta tač no.net/

8/19/2019 Broj+149+MP

18/24


Izvor: h - alter

Bez neoliberala, bez tehnokrataDok nadnacionalne institucije kroje sudbine europskih građana iza zatvorenih vrata, poslovni lobiji imaju

direktan utjecaj na kreiranje zakona, a izabrane članove vlade se zamjenjuje podobnim tehnokratima, skupina lijevihintelektualaca, sindikata i nevladinih organizacija suprotstavlja se takvom razvoju događaja. Osnovali su Alternativni

summit, koji bi europski projekt trebao vratiti na stazu društvenog i ekološkog napretka. Piše: Tamara Opačić, Hrvatska

"Europski vođe, posebice oni iz Komisije, Vijećaza gospodarstvo i financije te Europske centralne banke,koriste trenutnu krizu kako bi nametnuli neoliberalni

poredak nasuprot idealu demokratske, socijalne i ekološkeEurope. Kažemo 'Dosta!'. Mi više ne prihvaćamo te poli-tike. Oni se podruguju demokraciji, oni su Europu već ba-cili u posebno tešku ekonomsku krizu. Oni su probudiliksenofobne demone koje je upravo ta Europa trebala izbri-sati. Želimo poboljšati europski socijalni model i obraniti

narod, a ne banke, korporacije i njihove najveće dioni

ča-re", stoji u pozivu za priključenje novonastalom europ-

skom Alternativnom summitu. U jeku jednoglasnog provođenja mjera štednje i

nepovratnog mijenjanja društvene situacije u većini europ-skih država, Altersummit je osmišljen kao prvi korak uvraćanju europskog projekta na stazu istinske demokracije.Iako je tek u svojim začecima, već ga podržava veliki brojeuropskih sindikata i nevladinih organizacija - od ATTAC-a, Etienne Lebeau: "Moramo izgraditi snažan i sveobuh-vatan pokret koji će uvesti alternative kako bismo europski

projekt ponovno doveli na stazu demokracije, društvenog iekološkog napretka" internacionalne mreže za globalnu

pravdu, preko Odbora za ukidanje duga Trećem svijetu(CADTM) i Transforma!, europske mreže za alternativno

promišljanje i politički dijalog. Popisu se za sada pridru-žilo i dvadeset intelektualaca međukojima su Bernard Stiegler,francuski filozof, Eric Toussaint,

predsjednik CADTM-a, StéphaneHessel, legenda francuskog Pok-reta otpora i Tariq Ali, britanski

publicist i politički aktivist, a broj potpisnika je u svakodnevnom porastu.

Kako je u razgovoru za H- Alter objasnio Etienne Lebeau,

član belgijskog sindikata bijelihovratnika Cen-trale Nationale des

Employés (CNE), koji je jedan od pokretača inicijative, sama ideja zanastanak Altersummita proizašla je iz rada Europskogsocijalnog foruma (ESF). "Budući da je dinamika unutarESF-a s godinama oslabila, tridesetak sindikata i ostalihsocijalnih pokreta odlučilo je ostvariti svojevrsnureinkarnaciju Foruma. Tako je prije tri godine nastalaZajednička socijalna konferencija (JSC) koja se do sadaodržala u dva navrata. No kako se više ne nalazimo samou razdoblju gospodarske krize, već smo postali i svjedoci

'tihe revolucije', kako ju je nazvao José Manuel Barroso,odnosno sustavnog provođenja neolibe-ralnih politika odstrane Europske komisije, imamo osjećaj da je došlokrajnje vrijeme za poduzimanje daljnjih ko-raka", rekao

je Lebeau.Član sindikata bijelih ovratnika dodao je da će re-

alna opasnost za sve države članice Unije tek uslijeditinakon daljnjeg osnaživanja moći Komisije. "Osim porasta

broja zakona koji se tiču fiskalnih pitanja i plaća, većih

kazni i povećanja automatizma njihove implementacije, teobavezne primjene tih zakona na osnovnim razinama eu-

ropskog i nacionalnog zakonodavstva, uskoro ćemo svje-dočiti i povećanju ovlasti Komisije koja će moći inter-venirati u nacionalne proračune i prije nego što će se onjima raspravljati u nacionalnim parlamentima. Osim toga,

postoji i potreba da se građanima Europe, osobito u zem-ljama poput Njemačke i Belgije, u kojima prevladava miš-ljenje da je ono što se događa u Gr čkoj nešto što se njimane može dogoditi i što se odvija negdje daleko, ukaže nadjelovanje Troike (Europske centralne banke, Europskekomisije i MMF-a) te na posljedice provođenja takozva-nog euro-liberalizma. Zbog svega toga moramo uz pomoć društvenih, političkih i intelektualnih snaga izgraditi sna-žan i sveobuhvatan pokret koji će uvesti alternative i os-misliti političke procese, a koji će europski projekt po-

novno dovesti na stazu demo-kracije, društvenog i ekološkognapretka", poručio je Lebeau,koji vjeruje da bi Altersummit zbog intenzivne suradnje međurazličitim pokretima mogaoomogućiti snažniju mobilizacijueuropskih sindikata.

Inicijativi se priključioi hrvatski filozof Srećko Hor-vat koji se nada da bi udruži-

vanjem organizacija koje se već desetljećima bave pravima rad-nika, izmjenama zakonodav-stva, različitim ekonomskim po-

litikama i pritiscima napokon mogao Srećko Horvat:"Krajnje je vrijeme da se različiti pokreti, od Indignadosau Španjolskoj, preko studenata u Velikoj Britaniji iHrvatskoj, pa sve do radništva u Gr čkoj i Rumunjskoj,ujedine i umjesto samo protiv nacionalnih vlada, usmjere ina prave centre moći" utemeljiti paneuropski pokret. "Nemogu govoriti u ime inicijative, ali kako ja to vidim,krajnjeje vrijeme da serazličiti pokreti, od

8/19/2019 Broj+149+MP

19/24


Indignadosa u Španjolskoj, preko studenata u Velikoj Bri-taniji i Hrvatskoj, pa sve do radništva u Gr čkoj i Rumun-

jskoj, ujedine i umjesto samo protiv nacionalnih vlada us-mjere i na prave centre moći", rekao je Horvat. Na popisuformalnih članova inicijative iz Hrvatske uskoro će se osimSrećka Horvata naći i inicijativa Pravo na grad te Subver-

sive Forum, što je novi naziv za konferenciju Subversive Film Festivala, koja više nije samo teorijski dio festivala,već prije svega društveno-politička platforma koja osim

brojnih intelektualaca okuplja i niz spomenutih organi-zacija.

Kojim će se točno sredstvima članovi Summitaslužiti za ostvarenje krajnjeg cilja, još uvijek nije poznato.Kako objašnjava Horvat, o daljnjim koracima i akcijamaodlučit će se na prvom sastanku inicijative koja će seodržati u Bruxellesu krajem ovog mjeseca. Prije samogsastanka održat će se niz različitih radionica i rasprava kojeće se fokusirati na ključne probleme današnje Europe - odnovih zakona o radu, nestanka socijalne države, pa sve do

rasta ksenofobije i radikalne desnice."Tek smo na početku procesa koji će svakako

podrazumijevati trajnu koordinaciju između nekoliko eu-ropskih mreža te brojnih akademika i aktivista. Sama či-njenica da ćemo uspostaviti kontakte između različitimgrupacijama i pojedincima može utjecati na promjenueuropskog ideološkog krajolika. Osim toga, naša inicijativaima potencijala da dopre do građana putem mainstream medija u kojima je do sada dominirala neoliberalna dok-trina. Summit, kojeg ćemo organizirati tijekom ove godine,

pomoći će nam i da postignemo koordinaciju različitih eu-ropskih grupacija koje bi se, primjerice, u matičnimdržavama mogle mobilizirati na točno zakazane datume",

objasnio je Etienne Lebeau. Na pitanje hoće li djelovanjeeuropskog Altersummita biti nalik onom Svjetskog soci- jalnog foruma, Srećko Horvat je odgovorio: "Dobar dioljudi i organizacija koji sudjeluju u pripremi Altersummita

bili su aktivni i u Svjetskom socijalnom forumu, ali upravoiz tog razloga svjesni su svih prednosti i mana Foruma.Dakle, cilj nije samo jednogodišnje okupljanje svih važ-nijih pokreta, već upravo kontinuirani proces kojim će seizgraditi jači i povezaniji pokret za povratak demokratskogodlučivanja u Europskoj uniji i obustavu diktature tehno-kratskih elita. To se zapravo već i događa, jer cirkulacijaljudi, povezivanje, pa i mobilizacija već je na djelu odBruxellesa do Bukurešta."

Budući da se Europa t

broj+149+mp

Documents