bilješke-uz-ikonografski-program-apsidalnih-mozaika-eufrazijeve-bazilike-u-poreču-cambi

8/2/2019 Biljeke-uz-ikonografski-program-apsidalnih-mozaika-Eufrazijeve-bazilike-u-Poreu-Cambi

1/12

S VEUCILIS TE U S P LIT U

Rad, - Sveuc. Splitu, Zadar,Filoz. fak ..Zadar. Vol. 38(25) Str./p. 1-175 prosinac 2000.Razdio povij. znan.

FILOZOFSKI FAKULTET ZADAR

tJDK 2+3+7+9](05)

God. 38

CODEN RSPZER ISSN 0352-6712

RADOVI

R A Z D lOP 0 V I J E S NIH Z NAN 0 S T I (25)

1999

NENADCAMBI

BIUESKE UZ IKONOGRAFSKI PROGRAM APSIDALNIH MOZAIKAEUFRAZIJEVE BAZILIKE U PORECU

Posebni otisak

ZADAR 2000


2/12

BIUESKE UZ IKONOGRAFSKI PROGRAM APSIDALNlliMOZAIKA EUFRAZIJEVE BAZILIKE U PORECU*

NENAD CAMBI

Filozofski fakultet u ZadruFaculty of Philosophy in Zadar

UDK/UDC: 738.5.046(497.5)

Izvomi znanstveni clanakOriginal scientific paper

Primljeno 2000-09-30Received

Mozaicki program istocnoga dijela Eufrazijeve bazilike u Porecu vrlo jebogat. Sadrzi motive koji se opcenito mogu nazvati kristoloskirn iIimarijanskim. Najvaznije mjesto imaju marijanski sadrzaji koji se nalaze ukaviteru apside u dva zasebna niza, dok su kristoloski iznad trijumfalnogaJuka. Poveznicu jednoga i drugoga niza tvore medaljoni oko apsidalnogaotvora s unutarnje strane, gdje su oko sredisnjega s bistom bradatoga KristaIikovi mucenica, Tako istaknuti marijanski program koji nema slicnihparalela u zapadnom svijetu prije 7. st., mogao je nastati sarno nakon 5.ekumenskog sabora u Konstantinopolu godine 553., ali ne ~ogo kasnije. Uradu se pokusava razrijesiti i niz pojedinosti ikonografskoga programa 0kojima je do sada bilo malo rijeci u znanstvenoj literaturi.

_ .

Ikonografski program apsidalnh mozaika kao i rnozaika iznad trijumfalnogaluka Eufrazijeve bazilike sastoji se od kristoloskih i marijanskih tema, ako senekakva podjela uopce smije naciniti.' Kristoloski se sadrzaji nalaze iznad i sunutamje strane trijumfalnoga luka, dok marijanski zauzimaju citav kavitet apsidepovise mrarnornih intarzija. Kad se usporeduju programi apsidalnih mozaikaporecke crkve s anima rimskih i ravenatskih bazilika koje su, osim rijetkihiznirnaka, zapravo jedine ocuvale mozaicne kompozicije u zapadnam krscanskom

* Ovaj rad je neznatno preradeni referat adrian na jesen godine 1998. u Porecu na skupupovodom primanja Eufrazijeve bazilike u popis svjetske kulturne bastine. Kako na samomskupu, a ni do danas nitko nije zatralio referat, driim da 10 nece ni ubuduce pa sam ga odluCiotiskati IUJ drugom mjestu.

1 0 mozaicima Eufrazijeve bazilike pisano je u mnogo navrata. U ovoj raspravi pozivam .se na knjigu M. Preloga 1994. koja je najbogatija vrsnim reprodukcijama u boji. Ta jepublikacija jos mnogo bolja nego sedam godina ranije hrvatsko izdanje, a iz nje su preuzetejlustracije U ovom Clanku.

101


3/12

N . CA MB I: B ILJESK E U Z IK ON OOR AFSKI PRO GR AM .. RFFZd 38(25)'(1999),101-112

. svijetu, smije se tvrditi da nigdje kao u Eufrazijani nema tako ranih i tolikobogatih marijanskih sadrzaja, U ravenatskim crkvama nisu posve izostalemarijanske teme, ali u odnosu na kristoloske one ipak imaju drugorazrednoznacenje.' U Rimu se marijanske teme pocinju edee javljati tek u 7. st.' Tako bise smjelo kazati da mozaicki program Eufrazijane na neki nacin ispunja prazninukoja je nastala izmedu program a ranijih ravenatskih i kasnijih rimskih apsidalnihmozaika. Jer, eini se, da mozaicka produkcija u Ravenni prestaje u drugojpolovici6. st.' Porecki se mozaici, dakle, ikonografski i stilski, unatoc stanovitimrazlikama, ocevidno nadovezuju na ravenatske. Majstori koje je uposlio Bufrazije, urazvojnom su smislu odvjetak te iste tradicije. Osobno sam sklon razmisljanju dasu majstori nakon prestanka aktivnosti u Ravenni (oko sredine 6. st.) tezi~te svojedjelatnosti prenijeli u sjevernu Italiju i Istru.' To bi bilo jedino prihvatljivo

objasnjenje kako to da na sjevemom Jadranu tada mozaici gotovo nisu zaostajali zaonima iz Ravenne. Izvan Istre crkve su na istocnom Jadranu uglavnom porusene, asa zidovima su propali i zidni mozaici. Gdje je jos bilo takvih mozaika i kakvi subili, nije poznato. Fenomen mozaika 6. S1 . na Zapadu se zapravo moze proucavatisamo u trokutu Rim - Ravenna - Porec, sto je svakako pre malo za valjanezaldjucke,

Tema ovoga rada nije, medutirn, geneza i stil mozaika porecke katedrale,nego njezin ikonografski program. Tocnije, ovdje ce biti rijeci sarno 0 nekimopcim zapazanjirna te pokusaju ispravnijega tumacenja raznih pojedinosti.

Za razliku od ravenatskih crkava kristoloski su sadrzaji izrnjesteni iz apsideEufrazijeve bazilike i postavljeni iznad trijumfalnoga luka. Krist se nalazi na is tommjestu u crkvi S. Michele in Affricisco u Ravenni, ali medu andelima iarhandelima koji nagovjescuju kraj svijeta, a ne medu apostolima kao u Porecu."Medutim, u toj je ravenatskoj crkvi Krist takoder i u apsidi.' U San Vitaleu Krist jepak prikazan kako sjedi na globusu kao i u Eufrazijani, ali ne medu apostolima,nego medu arkandelima kao uS. Michele in Affricisco." Na poreckom mozaikuKrist sjedi na nebeskoplavom globusu s otvorenom knjigom na kojoj se eita: Ego

sum lux vera. 9 S obje se strane nalazi po sest apostola od kojih neki nose

2 0 rnozaicirna usp. I. WILPERT, 1916. Novo poboljsano izdanje: J. WILPERT - W. N.SCHUMACHER, 1976; G. BOVINI, 1957; F. W . DEICHMANN, 1958; H. P. L' ORANGE - P. J.NORDHAGEN, 1960; W. OAKESHOTT, 1967; F. W. DEICHMANN, 1974-1989; A.EFFENBERGER, 1975; B. BRENK, 1977; H. A. STOnER, 1989; C. BERTELI (ed.), 1989. Ovase literatura uglavnom odnosi. na Rim i Ravennu. S obzirom na temu ne navodim literatnru 0mozaicima u istocnom dijelu antickoga svijeta.

J Pos1ije mozaika u S. Maria Maggioreu, koji su iz prve polovice 5. st., marijanskihprizora nema sve do pocetka 7. st. Usp. W. OAKESHOTT, 1967, 135 i dr., 51. 99, 114, 126 i

dr. Unatod tome Krist jos uvijek ima vrlo istaknuto mjesto,4 Posljednji je mozaik u apsidi crkve S. Apollinare in Classe iz godine 549. U5p. F. W.

DEICHMANN, 1958,257.5 Iako ima stilskih i ikonografskih razlika, ipak nema dvojbe da se jedine prave paralele

poreckih mozaika mogu pronaci na ravenatskim mozaicima. To je osobito uocljivo naportretirna koji su unatoc kasnoantickim pojednostavljenjima vrlo zivahni. 0 portretimaporeckih rnozaika nsp. N. CAMBI, 2000, 91, T. 149, bilj. 648.

6 A. EFFENBERGER, 1975, 29, s1. 10-15." Isto, 29, sl. 15.sF. W. DEICHMANN, 1958, s1. 312.

9 M. PRELOG, 1994, 71, 75.

102


4/12

RFFZd 38(25)(1999),101-112 N . CA MB f: BILJE KE U Z IK ON OG RA FSK I PRO GRA M. ..

S1. 1. Sredisnja apsida Eufrazijeve bazilike u Porecu,

Fig. 1. Central apse of the Basilica Euphrasiana of Porec.

103


5/12

N. CAMBI: BIUESKE UZ IKONOGRAFSKI PROGRAM .. RFFZd 38(25) (1999).101-112

kljuceve, neki rotuluse, neki knjige iIi mucenicke vijence, a svi su oznacenilegendama koje odreduju pojedinu osobu, na primjer S(an)c(tu)s Paulus itd. Unatocdeterminirajucoj legendi majstori su nastojali iskazati stanovite fizionomijske

pojedinosti koje pokazuju razlike medu apostolima. To potvrduju cvrsta strukturaPetrove lubanje, gusta brada, brkovi i gusta, posve sijeda kosa. Pavlova izduzenalubanja, duga brada s dva vrha, procelava kosa i tamne vlasi. Drugi apostoli takoderiskazuju znatne rnedusobne razlike. Neki nose brkove i bradu, neki su izbrijani.Javljaju se takoder starije i mlade glave. U jednom slucaju brada uokviruje sarnodonju celjust (Scs Johannes). Najvise je individuaInih crta na Andrijinoj glavi sasijedom dugom, jakom i kustravom kosom. lako ima i fizionomijski slaboindividuaIiziranih glava, kao sto je to najcesce slucaj na takvim apostolskimlikovima, osobito u 6. st., ipak spomenute razlike svjedoce da je nacinjen znatannapor kako bi se osobe medusobno diferencirale. Nairne, ovdje se zeljelo da seapostoli barem malo fizionomijski razlikuju, sto je donekle u neskladu s tadaprevladavajucorn tendencijom da se i slicnoscu naznace ideoloske bliskosti. To jelegitimni pristup u kasnoantickoj portretnoj plastici. Vrijedno je upozoriti i nadetalj, koji je posljedica vremena kada nastaju mozaiei, da apostoli irnaju tonzuruzapadnoga tipa s elipsasto osisanim srednjim dijelom, tako da je ostavljen vanjskivijenac kose. Jedino Andrija i mozda jos Pavao, sto je u njegovu slucaju zbogcelavosti ipak tesko procijeniti, nemaju tonzuru. Apostoli su odjeveni u uobicajene

bijeJe palije. Krist pak nosi haljinu koja slici togi s vidljivim zavojem (sinus), avjerojatno je imao i pojas (balteus). Purpuma toga upozorava da je trijumfalnaodjeca posluzila kao uzor." Potpuno je logicno da je za prizor Krista Pantokratoraizabrana trijumfaIna odjeca rimskih vojskovoda i careva.

U obrubu s unutamje strane naIazi se niz medusobno odvojenih medaljona.U samom tjemenu luka sada je medaljon u kojem je prikazan Jaganjac Bozji snimbusom i krizem, sto je pogresna rekonstrukcija J O B iz 19. st." Izvorno je natome mjestu bila bista bradatoga Krista, 0 cemu se sacuvao jedan zapis u arhivi P.Kandlera kao i na slicnom mjestu u S. Vitaleu." Sredisnji medaljon uokviruje sest

medaljona sa svake strane (ukupno 12). U medaljonima su prikazane zenske biste Snatpisima (Felicitas, Basilissa, Eugenia, Cicilia, Agnes, Agathe, Eufimia, Tecla,Valeria, Perpetua, Susana, Iustinai" Taj niz svetica nosi drukciju poruku od onoganad trijumfalnim lukom. Medutim, Krista ne prate ni apostoIi, ni andeli, niarkandeli, nego zene kojima je zajednicki nazivnik to sto su sve pretrpjelemucenicku smrt. Najveci broj tih mucenica su i djevice. Jedino to nisu Felicita iPerpetua. Dapace, Felicita je bila trudna i bila je kaznjena tek kad je rodila dijete,kako su nalagali rimski zakoni. lako sve nisu bile djevice, ipak jedna ikonografskapojedinost pokazuje da ih se sve smatralo djevicama. Sve one, nairne, nose preko

10 0 takvoj togi usp. H. R. GOETfE, 1989, 6 i dr.II Kako 0 tome nista ne pise M. Prelog, drzao sam da je to izvomi oblik, sto ne bi bil.o

eudno. Na pravu ikonografiju upozorio me u diskusiji E. Russo, na cemu mu zahvaljujern. 0tome usp. E. RUSSO. 1991, 285 i osobito bilj. 669.

12 F. W. DEICHMANN, 1958, 51. 312. Ni R. WAARLAND, 1986, koji se bavi upravotakvim prikazima nista ne govori 0 bisti ispod triumfalnog luka u Eufrazijani, dok spominjeKrista u bocnirn apsidama, R. WAARLAND, 1986. D1, sl. 62 donosi bistu Krista iz S. Vitaleakoja je najbliza paralela unistenoj iz Poreca,

\J M. PRELOG, 1994, 19,64,65.

104


6/12

RFFZd 38(75) (1999),101-112 N. CAM BI: BILJESK E U Z IK ON OO RAFSK I PROG RA M ..

glave veo koji je uhvacen na tjemenu i koji pada do ramena upravo na nacin kakoto za djevice trafi Tertulijan, koji smatra da gala glava vrijeda cednostdjevicanstva." Tertulijan ne zahtjeva potpunu pokrivenost glave kao za monahe,nego upravo yeo koji je prihvacen na tjemenu i kaji pada na ramena. U krscanstvu

nije bitna fizieka, nego duhovna eistoea, kako to svjedoci Augustin usporedujucimucenice koje nisu, unatoc tomu sto bijahu obescascene, ipak bile okaljane jer sedogodiJo bez njihove volje, IS Zbog toga bih bio sklon pretpostavci da se tomodjevnom pojedinoscu upozoravalo na moralnu cistocu po kojoj su mucenicepostale dostojne da se stave uz bok Mariji. Unatoc cinjenici ~to se naglasavanjihova cednost, porecki majstori ipak nastoje tek neznatno varirati njihove uosnovi ipak identicne i dosta jednostavne frizure. To je zapravo sarno potvrda prijeistaknute teznje umjetnika da obogate neindividualizirane portrete. Vazno jeupozoriti da je broj mucenica jednak broju apostola. U ravenatskim crkvama

brojevi su drukciji,"U unutrasnjosti su apside prikazani iskljucivo marijanski prizori koji se

nalaze u dva niza. Jedan zahvaca gomji dio apside i kalotu, a drugi je u donjemdijelu." Odvaja ih Eufrazijev posvetni natpis, Zajednicki je nazivnik tih prikazatrijumfirajuca Marija, koja je bezgrjesno zacela i rodila SpasiteJja. Marija sjedi natronu i na koljenima drZi lsusa. Krist je u bijeloj haljini sa zlacanim ogrtaeem.Marija je pak u purpumom ogrtacu (palla) sa skutorn prebacenim preko glave inimbusom. Flankiraju je dva arkandela sa smedkastocrvenim krilirna. S lijevestrane nalazi se "porecka" skupina Iikova: Claudius arcihidiaconus), Eufrasius

ep(iscopus) i S(an)c(tu)s Maurus te djecak kojega odreduje Iegenda Euphrasiusfiltius) arcihidiaconi). To pokazuje da je to sin arhidakona Klaudija koji je imedobio po biskupovom."

Arhidakon Klaudije i biskup Eufrazije imaju izduzena Iiea, kratku siljatubradu i brkove. Naborano celo, podocnjaci te tamni tragovi labio-nazalnih boraupucuju da je rijec 0 sredovjecnim ljudima, iako im je kosa tamna. Manje bora imabiskup Eufrazije, a osobito su mu plice labio-nazalne, sto bi upucivalo da jebiskup mladi, Klaudije i Eufrazije imaju na glavi tonzuru sliena oblika kao iapostoli. U 6. st. tonzura nije oznaka same monaha nego i svjetovnih svecenika.Tonzura je zapadnoga oblika, s vanjskim vijencem kose." Usporedujuci glaveKlaudija i Eufrazija s apostolskima iznad trijumfalnoga luka, moze se pouzdanorazabrati da su prve bile izradene s mnogo vise individualnih elemenata. Njihove sufizionomije manje ukocene,a posjeduju vise pojedinosti. Unatoc kasnoantickimpojednostavljivanjima, ipak je vidljivo sto je stvarni portret, a sto pokusajrekonstrukcije. Apostoli i konfesor Maur imaju tzv, rekonstruirane fizionomije, stoupozorava na trud majstora za vjerodostojnoscu i razlikovanjem pojedinih licnosti.Eufrazije je vBi u odnosu na Klaudija, sto je u skladu s njegovim polozajem u

14 Usp. De virginibus velandls. Usp. takoder DPAC, 2,1983, stup. 117, s. v. Tertuliano,IS Augustin, De civitate Dei I., cap. 16-19.16 U S. Vitale uz bistu Krista u tjemenu luka javlja se cetmaest svetaca. Usp. F. W.

DEICHMANN, 1958, s1 . 334-339.17 M. PRELOG, 1994, 71 (XL VIII), 75 (LI), 71 (LllI).n M. PRELOG, 1994, 57 (XXXVI).19 Usp. DPAC, 2, stup. 3481, s .. v. tonsura.

105


7/12

N . CA MBI:BILJESK E U Z IXO NO GRA FSK I PRO GR AM .. RFFZd 38(25) (1999),101-112

S1. 2. Marija s Isusom na prijestolju u sredini skoljke apside Eufrazijeve bazilike.

Fig. 2. St Mary with the baby Jesus on throne in the centre of the apsidal conch inthe Basilica Euphrasiana.

106


8/12

RFFZd 3 8(25 ) (2999 ), 10 2-112 N . C AM B I:BIlJESKE U Z IK ON OG RA FSK I PR OG RA M. ..

crkvi. Model crkve koji drzi prekrivenim rukama (velatio manu), prikazujeEufrazija kao graditelja, zavjestaca crkve, 0 cemu, uostalom, govori i natpis."Model, medutim, i nepismenom vjerniku zorno predocava tko je donor koji jeispunio svoj zavjet da obnovi stariju rusevnu gradevinu. Crkva je na modelupriblizno upravo onakva kakva je u stvarnosti Eufrazijana: velika trobrodnalongitudinalna gradevina s emporima te apsidom na kojoj se vide dva od ukupno~etiri prozora. Nisu, medutim, prikazani ostali dijelovi kompl.eksa: baptisterij,dodatci na istocnoj strani, narteks, atrij .i episkopij. Bazilika je ocito pars pro totocjeline gradevine. Osobito su znacajna pojedinost bazilike tri kriza koja susmjestena na sljemenu krova: jedan iznad procelja, drugi po sredini, a treci nadsamom apsidorn." Sva su tri kriza usidrena u solidnoj bazi na sljemenu krova.Slicno postavljeni i ukotvljeni krizevi nalaze se i na sljemenu krova crkve S.Apollinare in Classe." Po svoj se prilici radilo 0 metalnim krizevima-simbolimakoji su obiljezavali ~crkvu i ciniti je prepoznatljivom medu drugim gradskimzgradama.

Knjiga pak u rukama arhidakona Klaudija znak je njegove funkcije u crkvi.On je osoba zaduzena za svete knjige i brigu nad sluzbom, Djecak Eufrazije urukama drzi dvije vostanice, sto upozorava daje sluzio kao pornocnik pri obredima.Duga kosa s vani zavijenim krajevima tipican je obIik frizure za djecake kojiposluzuju svjetske iii erkvene dostojanstvenike poput srednjovjekovnih pazevaipaedagogianiv." Malom je Eufraziju ocevidno hila predodredena buducnost

crkvenoga prelata, sto, dakako, ne znamo je li ikad postao. Ta tri "porecka" likakao nekanonizirani nemaju aureole, dok je cetvrti Sanctus Maurus prikazanmladahan siroka lica bez brade s mucenickirn vijencem i aureolom. Ocito je da jeon u doba nastanka mozaika vee bio smatran pravim mucenikom. Tada se, naimeznacenjski izjednacavalo ranije razlicite pojmove confessor' i martyr," Na desnojstrani, desno od arkandela tri su osobe s aureolom. Dok prvi i treci imaju bijelipalij i mucenicki vijenac, srednji ima zlacani palij i ukrasenu knjigu. Nedvojbenoje da ih atributi odreduju kao svece (rnucenike iIi konfesore). I oni imaju tonzuru.Buduci da nemaju legendu, kao vecina ostalih likova na mozaiku, osim onih koje

ikonografija, polozaj ili atributi nedvojbeno definiraju (Krist, Marija, Elizabeta,arkandeli, Ivan Krstitelj i Zaharija), nije jasno koga prikazuju. Likovi s desnestrane previse su uopceni da bi se 0 njihovoj identifikaciji smjelo govoriti. Katkadse ipak pretpostavlja da su to porecki mucenici nepoznata imena, ali za tupretpostavku nema dokaza. Prije svega 0 takvim mueenicirna nema traga ni upisanirn ni u arheoloskirn izvorima iz starijega doba. Kad bi se radilo 0 poreckimmucenicima, sigurno je da Eufrazije ne bi dopustio da ostanu neimenovani. Ako jeznatno poznatijem Mauro napisano ime, zasto to ne bi bilo i drugima? I mucenici

20 M. PRELOG, 1994, 21 (s prijevodom).21 M. PRELOG, 1994,67 (XLV).22 Usp, G. BOVINT, 1957, s1. na SIr. 144 sarno nema kriza na sredini krova. Nije mi

poznato iz kojega su doba ovi ravenatski krizevi.23 J. BALTY. 1982.299 i dr., T. XXIX, 3-4; XXX, 5-6.2' DPAC, I, stup, 765, s.v. confessore.2S Eusebije, Hist. Eccl. V, 2, 3-4. Usp. DPAC, 2, stup. 2133, S. v. martirio. 0 statusu

Maura usp. N. CAMBr, 1998,79 i d.

107


9/12

N. CAM BI: BIUESKE UZ IKONOGRAFSKI PROGRAM .. RFFZd 38(25) (1999),101-112

$1. 3. Zaharija, detalj, mozaik: na zidu glavne apside Eufrazijeve bazilike,

Fig. 3. St Zachary, a detail, mosaic on the wall of 1M main apse of the BasilicaEuphrasiana.

108


10/12

RFFZd 38(25) (1999), )0)112 N. CAM BI: BILJESKE UZ IKONOGRAFSKI PROGRAM ..

Ursus i Severus, koji ocito nisu istarskoga podrijetla, nose legende kraj glave."Maurov lik u oratoriju dalmatinskih i istarskih rnucenlka u Lateranu potvrda jenavoda iz Liber Pontificalis (u svezi s djelatnosti Pave Ivana IV.) da je opat Martinu svojem poslanstvu otkupa zarobljenika i prikupljanja kostiju mucenika posjetio iParencij," ali iz toga je grada pokupio one sto je mogao: sarno Maurove relikvije,jer drugih lokalnih rnucenika nije ni bilo, Prema tomu, opravdano je pitati kogaprikazuju likovi bez legenda desno od Marije. Na zalost, na to je pitanje nemoguceodgovoriti. Jedino sto je pouzdano jest da je kompozicija zahtijevala sirnetricanbroj likova na obje strane. Je li to sarno fiktivna popuna zbog simetrije?

U donjem dijelu apsidalnoga mozaicnog ukrasa prikazane su dvije sceneMarijina ciklusa: Navjestenje i Pohodenje," prizori koji nisu do tada upotrebljavaniu apsidama crkava, iako su vee od ranije bili poznati na nekim drugimspomenicima. Na zidanim meduprozornicima nalaze se cijele figure jednog odarhandela s globusom na kojem je kriz kakav se javlja i u rukama imperatora,zatim svecenik Zaharije i Ivan Krstitelj." Osobitu pozornost zavrjeduje Zaharije,~iji lik nije bio osobito cesto prikazivan u starokrscanskoj umjetnosti. Drugilikovi imaju svoju vise-manje uobicajenu ikonografiju i ako se prepoznaju. Mozdanije bas cesto da je Ivan odjeven u nespojivu mjesavinu raskosne odjece ipustinjacke haljine od devine koze. Zaharije je pak odjeven u dugu bijeludalmatiku, pri dnu ukrasenu sirokim i tarnnim obrubom. Preko dalmatike je

prebacen ogrtac koji je na sredini uhvacen okruglom fibulom optocenom biserjem.U desnoj ruei drZi 0 lancu objesenu kadionicu sa stozastirnpoklopcem. Kadionicaje koptskoga tipa, svojstvena 6. S1 .1O Na kadionici se zapazaju tri lika rasirenih rukuu stavu koji iznimno slici prikazu triju maga pred Herodom, kojemu pokazujurepaticu." Nedostaje prikaz Heroda koji se obicno prikazuje kao bista. U lijevojruei Zaharije drZi mali relikvijar koji ima oblik sarkofaga. Kameni relikvijari dostacesto imaju oblik sarkofaga, ali takvi su katkad i primjerci od drugoga materijala."Na poklopcu sarkofazica je okrugli ukras optocen kuglicama, po svoj priliciintarzija. Na bocnoj strani prikazan je motiv Daniela medu lavovima, sto je

vidljivo po golom liku proroka i dvije zivotinje koje sjede do njegovih nogu," Naduzoj se pak strani nalaze dva lika koji svojim polozajern gestom podsjecaju namotiv Poklon magija," ali prikaz nije kompletan (nedostaje jedan magij i

26 M. PRELOG, 1994, 49 (XXll-XXIV), 50 (XXVI), 51 (XXVII).27 Liber pontificalis (ed. Duchesne).28 M. PRELOG, 1994, 58 (XXXVll), 59 (XXXVIII), detalji 60 (XXXIX), 61 (XL), 63

(XLII).

291S11, 1994,52 (XXIX), 53 (XXX), 54 (XXX!), detalji 55 (XXXll, XXXIII, XXXIV).30 Kadionica po obliku sliei onoj iz Klapavice kod Klisa, usp. Salona Christiana, 1994,

288, br. 19,31 (str. 311). Na klapavickojkadionici nema prikaza.31 Usp. na primjer sarkofag Gorgonija u Ankoni (desna bocna strana) i sarkofag Katervija

'1)., Tolentinu (takoder desna bocna strana) i S1. Gillesa u Louvreu: C. CARLETTI, 1975, 107 i dr.,s1 . 4749.

32 H. BUSCHHAUSEN, 1971,252, B 21, T. 59; 263, CI, T. 1; 282, C 11, T. 12.31 Usp, sarno kao primjere prikaze Daniela medu lavovima na sarkofazima G. BOVINI -

H. BRANDENBURG, 1967, 15, br, 16, T. 6; 157, br. 304, T. 60.34 Usp, prikaz Magija na kraljicinoj haljini u S. Vitaleu u Raveni: F. W. DEICHMANN,

1958, sl, 360, 367 (detalj).

109


11/12

N . CA MBI: BJIJES.K E U Z IKO NO GRAFSKI PRO GR AM .. RFFZd 38(25) (1999),101-112

Bogorodica s malim Isusom). Oba ova motiva dobro su zastupljena i meduprikazima na relikvijarima."

Ikonografski program apsidalnoga prostora Eufrazijane je, dakle, naglasenomarijanskoga karaktera. Sredisnji lik sjedece Marije s malim Isusom sublimacija jesvega onoga zbog cega se Marija casti. Dva poIja s prizorima Navjestenja iPohodenja takoder su par excellence marijanske scene, sto prethode Kristovu iIvanovu rodenju. Drugi likovi na meduprozomicima takoder su u svezi s Marijom iKristom. Zaharije je svecenik i Ivanov otac, koji je nagovijestio njegovoprethodnicko poslanje, dok je Arkandel Gabriel navjestitelj Marijina rodenja tekonacno slijedi Ivan Krstitelj (Baptista iii npo6p6,Mo~), Kristov rodak inavjestiteIj.

Kristoloski sadrzaji su sarno nad trijumfalnim lukom i ispod njega, na rubuapside. Prikaz pak bradatoga Krista, djevica mucenica, prijelaz je premaikonografskom sredistu - prizoru Marije, djevice i Bogorodice, ali isto tako i aluzijana smrt i trijumfalno spasenje.

Vee je ranije naglaseno da je ovo na Zapadu najraniji taka istaknutimarijanski program. Takva drasticna promjena programa, po mome misljenju, nijese mogla dogoditi bez nekoga unutarcrkvenoga iii doktrinarnoga povoda i razloga.Unatoc cinjenici sto je od samih pocetaka krscanstva, a osobito od Efeskoga

koncila godine 431., u crkvi stalno rasio Marijino stovanje, tesko je povjerovati daje jedan tako nagli preokret mogao doci sarno kontinuiranirn razvitkom. Takavjedan povod mogao je poteci od 5. ekumenskoga koncila, a 2. u Konstantinopolugodine 553., kada je Marija proglasena kao clanak vjere: Sanaa Maria et gloriosaMaler Dei, semper virgo (Sveta Marija i slavna Majka Boija uvijek djevica)."Buduci da se ta koncilska odredba i izvedba mozaika priblizno podudaraju, sasvim jevjerojatno da u toj ikonografji valja odcitati odjek spomenutoga koncila. Stogavrijeme nastanka mozaika glavne apside Eufrazijeve bazilike koji toliko snaznoukazuju na Marijinu slavu kao Bogorodice i istodobno kao djevice, valja datirati udoba nakon godine 553., ali ne i mnogo kasnije.

LffERATURA:

BALTY, J., 1982. - Paedagogiani-pages de Rome e Byzance. Rayonernent grec,Hommages a Charles Delvaye, Bruxelles.

BERTELI, C., 1989. - Die Mosaike, u: Christllche Welt (ur. P. J. Nordhagen),

Freiburg im Breisgau, 45-101.BOVINI, G., 1957. - Chiese di Ravenna, Novara.

BOVINI, G. - BRANDENBURG, H., 1967. - Repertorium der christlich-antikenSarkophage, J, Wiesbaden.

BRENK, B., 1977. - Spatansike und friihes Christenium, Berlin.

35 H. BUSCHHAUSEN, 1971, 107, A 54 (Daniel); 125, A 77, T. 72 (Daniel) itd; 240, B

14, T. 47 (Poklon magija), itd.36 J. D. MANSI, 1960, SV. 9, 375.


12/12

RFFZd 38(25) (1 999),1 01 -1 1 2 N. CAM El: BILJESKE UZ IKONOGRAFSKI PROGRAM ...

BUSCHHAUSEN, H., 1971. - Die spatromischen Metallscrinia und friichristlichenReliquiare, Wien.

CAMBI, N., 1998. - Ideo in honore duplicatus est locus, RFFZd, 36(23), 79-88.

CAMBI, N., 2000. - Imago animi. Anticki par/ret u Hrvatsko], Split.

CARLETTI, C., 1975. - I tre giovani ebrei di Babilonia nell' arte cristiana antica,Brescia.

CUSCITO, G., 1992. - Martiri cristiani ad Aquileia e in Istria, Udine.

DEICHMANN, F. W., 1958. - Friihchristliche Bauten und Mosaiken von Ravenna.,Baden - Baden.

DEICHMANN, F. W., 1974-1989. - Ravenna Hauptstadt des spiitantiken Abendlandes,1-3, Weisbaden.

EFFENBERGER, A ., 1975 - Das Mosaik aus der Kirche San Michele in Affricisco zuRavenna, Berlin

GOETTE, H. R., 1989. - Studien zu romischen Togadarstellungen, Mainz.

MANSI, J. D., 1960. - Sanctorum Conciliorum nova et amplissima collectio, Graz(ed. anastat.).

OAKESHOTI, W., 1967. - Mozaici Rima od treceg do cetrnaestog stoljeca, Beograd.

L-ORANGE, H. P. - NORD HAGEN, P. J., 1960. - Mosaike. Von der Antike bis zum

Mittelaiter, Munchen.PRELOG, M., 1994. - The Basilica of St. Euphrasius in Porec, Zagreb.

RUSSO. E., 1991. - Sculture del complesso eufrasiano di Parenzo, Napoli, Roma,Benevento.

Salona Christiana, 1994. - Salona Christiana, Split (ed. E. Marin).

STOTZER, A., 1989. - Ravenna und seine Mosalken, Koln,

WILPERT, L, 1916. - Die romischen Mosaiken und Malereien der kirchllchen Bautenvom 4. bis 13. Jh., Freiburg im Breisgau.

WILPERT, J. - SCHUMACHER, N. W., 1976. - Die romischen Mosaiken derkirchlichen Bauten vom 4. bis 13. Jh., Freiburg im Breisgau - Easel - Wien.

Nenad Camhi: NOTES ON THE ICONOGRAPHIC PROGRAMME OF APSIDAL\ MOSAICS IN THE BASILICA EUPHRASIANA OF POREC

Summary

Iconographic programme of mosaics in the eastern part of the Euphrasius'basilica in Porec displays Christological and Marian themes. The former are locatedabove the triumphal arch and at its ceiling, while the latter occupy entire apse cavityabove incrustations in marble. So expressive Marian motives can hardly be foundelsewhere in the Western Christian world even compared to aps idal mosaicprogrammes from Ravenna and Rome basilicas. Ravenna and Porec mosaics shareconsiderable artistic and technological similarities, while differences among themmost probably signify an evolution normal for the time when churches were nolonger built in Italy nor were made any mosaics. Master craftsmen might have gone

bilješke-uz-ikonografski-program-apsidalnih-mozaika-eufrazijeve-bazilike-u-poreču-cambi

Documents