aristotelova etika.pptx

7/27/2019 Aristotelova etika.pptx

http://slidepdf.com/reader/full/aristotelova-etikapptx 1/12

Aristotelova etika

VELJAN ADNAN

ODSJEK SOCIOLOGIJA



Aristotelova etika je izrazito

teleološka.

Aristotela zanima ono djelovanje kojevodi ka čovjekovom dobru, a ne onokoje je ispravno po sebi bez obzira na

sve ostalo. Ono što pospješuje postizanje

čovjekovog dobra ili ljudske svrhe

Aristotel naziva »valjanim«djelovanjem, a djelovanje

suprotstavljeno postizanju istinskog

dobra jeste » rđavo« djelovanje.



Aristotel ističe, da ako postoji neki cilj,koji želimo radi njega samoga i radi

kojeg želimo sve druge podređeneciljeve i dobra, onda će to krajnje dobrobiti ono najbolje dobro, u stvari samodobro.

Aristotel je nastojao da otkrije kakvo je todobro i kakvo je znanje koje muodgovara.

Kada je riječ o ovom drugom pitanju, Aristotel utvrđuje da je politika ili nauka odruštvu ta koja proučava ono što jedobro za čovjeka, isto dobro je i za

pojedinca i za državu, mada je svakodobro veće i lemeniti e ako se nalazi u



Etiku, dakle, Aristotel shvaća kao granunauke o politici ili društvu, čiji predmet

jeste ljudsko djelovanje. Ljudsko djelovanje, se ne može

određivati matematičkom tačnošću, pasamim tim na pitanje:‟‟Šta je dobro?‟‟ne

može se odgovoriti sa onom tačnošću,sa kojom se može odgovoriti na jedanmatematički problem.

Djelovanje svojstveno čovjeku, prema Aristotelu jeste djelovanje u skladu saumom, a to je djelovanje vrline, jer je Aristotel osim moralnih vrlina razlikovao iintelektualne vrline.



Pravednost prema Aristotelu

U petoj knjizi Nikomahove etike, Aristotel raspravlja o pravednosti.

Pod pravdom on podrazumijeva:

a) Ono što je zakonito,b) Ono što je pošteno i jednako. o Prva vrsta pravde, tzv. “opća”

pravda se praktično izjednačava sagostovanjem zakona, naime, on je

ubijeđen u pozitivnu i vaspitnu

funkciju države.



“Pojedinačna‟‟ pravda se dijeli na: - Distributivnu pravdu- prema kojoj

država raspodjeljuje dobra svojimgrađanima prema zasluzi,

- Korektivnu pravdu-popravljačka

pravda, dijeli se na: građanski i krivičnizakon.

- Pravda je, prema Aristotelu, sredina

između vršenja i trpljenja nepravde.



Vrlina za Aristotela

Vrlina-(u vezi sa pojmom entelehije),nije ni afekat, ni moć, nego načinponašanja kojim čovjek postaje dobar

i kojim će svoje djelo dobro izvršiti; U podjeli vrlina, Aristotel polazi od

podjele duše na 2 oblasti:

- nerazumska i- razumska



U nerazumskoj oblasti jedan je dio

svim stvorenjima zajednički, i njime sesva stvorenja razvijaju (onaj dio koji je

uzrok ishrani i rastenju)-porivi izvan

kontrole razuma;

Razumska oblast-obuhvaćapromatrački i rasudbeni dio-

rasuđivački dio.

Vrline rasuđivačkog dijela duše jesuτέχνη ili umijeće, „‟stvaralačkasposobnost prema istinskom razumu;

te praktična mudrost ili razboritost-



Praktična mudrost(fronesis) se daljedijeli, prema predmetu primjene.

Ako se bavi dobrom pojedinca, onda je to praktična mudrost u užem smisluili razboritost ;

Ukoliko se bavi porodicom, vođenjemdomaćinstva, praktična mudrost senaziva ekonomija, domostroiteljstvo

( οικονομία ); Ukoliko se bavi državom, naziva se

političkom naukom u širem smislu.



Politička nauka u širem smislu, dalje sedijeli na:

a) Ustavotvornu ili zakonodavnu (politiku uužem smislu),

b) Rukovodstvenu ili upravljačkusposobnost.

- A ova posljednja se dijeli nasavjetodavnu i pravosudnu djelatnost.

- Uprkos svim ovim podjelama,važno je

zapaziti da je to, ustvari, uvijek istavrlina koja se,ako je usmjerena napojedinca, naziva praktičnommudrošću, a politikom ako se bavi

dobrom države.



Intelektualne vrline spoznajnesposobnosti jesu επιςτήμη (episteme),

znanstvena sposobnost dokazivanja,

pomoću koje dajemo dokaze iνουσ (nous)

ili intuitivni um, kojim na osnovuiskustava shvaćamo neku opću istinuo određenom broju pojedinačnih

slučajeva, a zatim tu istinu ili načelosagledavamo kao nešto očevidno.

Jedinstvo uma i znanja daje teorijsku

mudrost - ςοφία(sofia).



Razmatrajući intelektualne vrline, Aristotel ih dijeli prema dvije umne

sposobnosti:

1) Sposobnost saznavanja, kojom

uočavamo ono što je nužno i što ne

podliježe nikakvoj slučajnosti, 2) Sposobnost prosuđivanja,

sposobnost donošenja sudova, koja

se bavi onim što nije izvjesno.

aristotelova etika.pptx

Documents