branko horvat
Post on 28-Dec-2015
430 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
J U G O S L A V I N S T I T U T E OF E C O N O M I C R E S E A R C H
HapoflHa 6n6nnoT6Ka
Cp6nje
¥534592.
WORKERS’ MANAGEMENT IN YUGOSLAVIA: A COMMENT
B. Horvat and V. Raikovid
R E P R I N T tfo 5
FROM THE JOURNAL OF PO LITICAL ECONOMY APRIL 1959
E d i t o r Borislav Sami
it
WORKERS’ MANAGEMENT IN YUGOSLAVIA: A COMMENT
BELANKO HOEVAT AND VLADO RASCOVIC Manchester, England '
The purpose of this comment is to clarify some points raised by Benjamin Ward in
his article, “Workers’ Management in Yugoslavia,”1 and to correct and supplement the factual basis of Ward’s article, primarily on the basis of firsthand information and personal participation in the events he discusses. Ward’s article covers the period ending with 1955; to provide additional information, we shall comment on a few events since 1955 and shall attempt a brief extrapolation of the trend of development as viewed by participants in the system.
IWard reached the following conclusions:It would seem that, under the procedures of
fhe, original election law, conditions were not Such as to provide any real choice at the election. A secret ballot was provided, but the election was simply a matter of voting for or against a single list of candidates [p. 375].
I t would seem . . . tha t the election itself is of relatively little significance and tha t the basic decision as to the composition of the workers’ councils is made through the nomination procedure [p. 376].
The general picture of the workers as a whole under the new system does not seem to .be that of a group tha t was really in control of its management organizations [p. 377],
These conclusions are illustrated by selected facts, extracted largely from the daily and weekly press, a procedure that permits Ward to say: ‘‘The evidence that has been cited points to the conclusion that, in general, Yugoslav workers are not in a position to control the policies of their firms either through the election procedures or through the agency of workers’ councils” (p. 379).
1 Journal Political Economy, LXV (October, 19S7), 373-86. '
There is some evidence of independent action, but it is “not strong enough to permit the assertion that these bodies have acquired. a large degree of initiative within the firm. To some extent actions reportedly taken by the workers’ councils may simply represent the sort of rubber-stamp function exercised by parliamentary bodies in most Communist countries” (p. 381). There is little or nothing positive in the system; and the article ends" with the conclusion that “the vast majority of workers play little or no role in the [decision-making] process” (p. 386). However, if the workers do not control the factories, what sense does it make to turn the whole economic organization upside-down to make them behave as if they did? Would it not be much easier to copy an already established system, say, the American or the Soviet one? Unfortunately, Ward does not ask himself this obvious question, and so we are left wondering about the rationale for the phenomenon he describes.
In the same concluding sentence Ward writes: “It would seem that important decisions in Yugoslav industry continue to be made at the level of the finn.” By whom are decisions made? By managing bodies and technical and administrative experts. The former are elected by workers, the latter, including (with some qualifications) the general manager, are appointed by the former. T o escape the contradiction, Ward tries to show that managing bodies—woikers’ councils and boards of management—are not really elected by the workers. But this is at variance with the facts. It was the intention of the original law and of all later amendments to enable the workers to manage their factories, “workers” meaning in this context not a particular privileged group but all workers. Therefore, we have the referendum and the assembly of the working collective
194
WORKERS’ MANAGEMENT IN YUGOSLAVIA 195
as the highest authority in the firm. I t was the intention of the law to speed up the process by which workers get acquainted with business management through their active participation in it. Ward himself quotes the high turnover figure for members of workers’ councils together with the fact that about 15 per cent of eligible employed persons were serving on workers’ councils at any given time (p. 377). So far more than one-third of the total number of workers have passed through councils.2 In a few years it will be a majority of thefn. This state of affairs compares more than favorably with that of a conventional political democracy or with the number of trade-union leaders, their election, and their turnover in other countries.
Let us also consider, a few potential qualifications. The small management board, which is elected indirectly /th a t is, through the council, and which is concerned with the day-to-day affairs, may tend to perpetuate itself by converting its members into a sort of “managerial class.” This is rendered impossible by the provisions that the members of the management board may be elected only twice in succession and that the period of office is only one year. Next, technical and administrative experts may try to influence less-educated workers to vote for them, constituting themselves as another sort of a “managerial class.” This is rendered impossible by the provision that at least three- quarters of both managing bodies must consist of workers. The next difficulty is that the short period of office prevents council members from getting thoroughly acquainted with the affairs of the firm. This difficulty cannot be overcome by legal prescriptions. Faced with the alternatives of educating many workers to a lesser degree or few workers to a greater degree, legislators have wisely chosen the first alternative at the start. But the situation has already changed, and the demand for an extension of the period of office was one of the most fre
* By 1957, over 600,000 workers had participated in management bodies (see A. Deleon and Lj. Mija- jtoyie [eds.], Congress of Workers Councils of Yugo- 'slavio [Beograd, 1957], p. 14).
quent demands voiced at last year’s Congress of Workers’ councils. Thus the steps taken appear to be sensible and their explanation obvious.
A brief description of how the elections are conducted may also be helpful. The organization of elections is placed within the sphere of competence of the trade unions, which, according to Ward, are one of the watchdog agencies of the state (p. 376). Trade unions have been intrusted with this job simply because somebody has to dc it, and, to do it in the most democratic way, the
. organizers must be acquainted with the problem but must not be eligible for election themselves. Thus council members cannot organize the elections, while the members of the Trade Union Factory Committee cannot be elected. Next, the elections are an internal affair of every firm, and the firm’s Trade Union Committee is in this respect completely autonomous. Further, this committee itself is elected by the workers of the firm with no interference from outside, has no paid officials, and consists of the workers working in the firm. Finally, the committee usually “nominates” candidates in the following way (our direct information applies to 1952). All departments and shops of the firm are informal that on a certain date the election will take place, and workers are invited to propose candidates. In order to secure fair representation, every productive unit usually nominates its own candidates; that is, ten, twenty, or a hundred people in a* department or a shop* nominate among, themselves one or more of their number as candidates. The number of candidates is usually significantly greater than—say, twice—the number of vacancies, and every shop is therefore vitally interested in proposing the candidates most' acceptable to the rest of the firm—the people with the greatest chance to be elected. I t lnay be noted that this, desire for feir representation acts- also as a factor limiting the number of candidates to be put on the list. The Trade Union Committee combines all these proposals in a single list for the firm. Now-, abuses are, of course, possible and do occur.
196 BRANKO HQRVAT AND VLADO RASCOVIC
Therefore, there are safeguards against them. If for some reason one or more groups in the firm feel that the procedure has not been an absolutely correct one, they may add their own separate list or lists. And the voting itself i* done forthe individual candid dates regardless of the list to which they belong. The legality of the procedure is' supervised by courts. And any member of a managing body may be recalled at any time by the electors.3 Thus Ward’s statistical conclusion that “in at most 11 per cent of the elections there was some choice of candidates” (p. 376) is very unfortunate, since it is based solely on the choice among lists.
Another misunderstanding of the role of trade unions is revealed by Ward’s paper: “These [labor] norms had been dropped by most workers’ councils, so that the fact that the unions played a major role in their reintroduction is suggestive of the direction of their primary loyalties” (p. 376). In fact, the real situation was a reverse one: the state was interested in dropping the norms, and the workers were interested in introducing them, and eventually the state yielded to th£ pressure of the workers. We have no space to elaborate the details of this admittedly unusual situation, but essentially it may be explained as follows. The taxation system was inadequate and was based on the excess of wages over the base of the labor norms. Workers’ councils, being autonomous, could raise the labor norms and so lower the base of taxes on their own wages, with the obvious consequences for the economy. To prevent chaos, the state had to disregard the labor norms. If the. trade unions really were “the primary agency used in reintroducing labor norms after early 1955” (p. 376), Ward has proved something different from what he set out to prove.
Ward measures the existence of choice in elections, as we have seen, by the amount of
* In 1956 in one-third of enterprises this right was used in 3 per cent of all possible cases (i’m kongres radnilkih savjeta [Beograd, 1957]). For a discussion of the method of drawing up the lists see P. Kovac and Dj. Miljevif, The Self-government ojProducers in the Economy (Beograd, 1958), pp. 84-85.
dissatisfaction with the usual electoral procedures as expressed in separate lists. His measure of the freedom of already elected councils is similar and is related to the degree of irrationality in management decisions as expressed in the tendency to equalize the earnings of unskilled and highly skilled persons in some firms: “In [these] latter firms the voice of the workers’ counci l . . . is apparently still making itself heard” (p. 385).
One more point. We are told that “ the preservation of the over-all competence of the state and the retention and in some cases the strengthening of the authority of control organs, such as the trade unions, the League of Communists, the local government, the director, and the inspectorates, have left full power in the hands of the leaders of state and party” (p. 380). The only representative of the state in the enterprise is (or, perhaps more correctly, was) the director. It seems logical to expect that the state, to preserve “full power,” would try to uphold the authority of the director, as, indeed, the Soviet state has done. Instead we read that the Yugoslav press, presumably also state- controlled, tries to do exactly the opposite: “In an effort to remove the aura of skill and knowledge surrounding the director, the Yugoslav press is reported to have launched something of a campaign against his ‘omnipotence’ ” (p. 383). And then again in the next paragraph we read that “Davifio, a leading economist, came to the director’s defense.” We leave it to the reader to reconcile these three statements.
nNow we come to the question: What is
workers’ management? What is its rationale? In this brief comment we cannot undertake a scholarly analysis of the problem and answer the question fully. Instead we shall make a few general and common-sense suggestions.
The basic answer to the .question is a rather simple one: Workers’ management is a product of a social revolution, as capitalist management was a century or rwo ago, and
WORKERS’ MANAGEMENT IN YUGOSLAVIA 197
as state management was at the beginning of this century. It cade into existence as a reaction against the exploitation of workers in both the system of private ownership and in the economy run by the state bureaucracy. It represents the realization of an old humanitarian and socialist ideal, and, as such, it was met with general and genuine enthusiasm. Its vitality may be inferred from the fact that since' 1950, when the original law was passed, national income has risen by more than 60 per cent and industrial production by about 80 per cent.4
Next, it would be very misleading to regard workers’ management as a sort of deus ex machina on an otherwise familiar scene. The scene itself has changed and will be changing for some time to come. The basic feature of the new scene consists in the idea of self-government in every sphere of social and political life. If this social system has to be labeled somehow, the most appropriate term seems to be “associationist socialism.” Society is conceived as a federation of self- governing and interconnected associations. Self-government, on the basis of representation of all fundamental interests of the community, already exists in universities and schools, in hospitals and social insurance, in scientific institutions in the form of scientific councils, and in apartment houses in the form of councils of tenants. Factories with workers’, management are just on£ link in the chain. Ward says correctly that workers’ councils are not completely independent in appointing the director. In this matter the local authority has also its say—for the moment, even the decisive say. But he fails to realize that the “local authority” is not a governmental organ; that it is conceived as a commune, that is, as a basic upit of social (political) organization co-ordinating the activities of all associations on a certain territory. It enjoys a large degree of autonomy vis-a-vis state or federal government, even in such matters as police and issuing passports. Social-control over the factory is exer-5" cised through market competition and
* Source: Federal Planning Bureau for 1950-56 arid newspaper reports for 1957.
through the commune. As to the appointment of the director, the competent organ is the commission of the Council of Producers (one-third of those members are representatives of the workers’ council). Political bodies from the commune up to the Federal Assembly are composed of two houses, the second being the Council of Producers, whose members are fanners, artisans, trade- unionists, and workers and employees of business enterprises. Thus when the “local authority” through the Council of Producers interferes with the affairs of a particular factory, it is a very special kind of interference.
Now the whole system has only recently been bom, and so it experiences all sorts of growing pains. Moreover, workers’ management itself was introduced in a very poor country where the three factors—primi- iwizam, parlikularizam, and egoizam—rightly stressed by Ward, have been particularly operative. Workers’ management as such involves a most spectacular reorganization of the economy, and it takes time for the appropriate legal system to be devised, for the new market relations to crystallize, and for workers to get acquainted with the techniques of business management in general and in these completely new circumstances in particular. It takes even more time to do all this in a country in which at the outset 20 per cent of the population was illiterate. This, then, is the source of all the troubles and difficulties reflected in the press extracts Ward has collected. The views of the mass of unskilled workers—that, because everyone has the same needs, everyone has to get the same pay (with which we may sympathize but which, for the time being, are economically disastrous)—have in a certain nuraber of enterprises led to a leveling of wages and salaries. Indeed, this view was even impressed tin the community as a whole when in 1952 the trade unions fixed the salaries of directors on the basis of the wages of unskilled workers multiplied by three in small enterprises and by five in the largest enterprises; this procedure set a limit for the highest salaries in the range of $65 to SI 10 per month! The consequences were lack of
198 BRANKO HORVAT AND VLADO RA§COVIC
responsibility, lack of initiative, lack of incentives, and, only after all this had become obvious, the radical correction of wage differentials in 1957. Similarly, there were tendencies to distribute all profits instead of investing them. Next, the administrative staff, to escape control or to preserve social prestige, tended to cast their reports in technical language incomprehensible to uneducated laymen. There was also a tendency for the councils to employ people with inadequate qualifications. The list of problems and difficulties, pushs and pulls, and mistakes and failures is a very long one. It seems fair to say that, if in spite of all these initial difficulties, the workers-management economy in its first seven years achieved owe of the highest growth rates in the world, the system must be viable indeed.
The meaning of all the changes, reforms, and controversies since 1950 now becomes clear. Yugoslavia had to cope with a singularly difficult double task: to prevent the infringement of the genuine workers’ control and to prevent workers from making decisions to the detriment of either their enterprises or of the economy as a whole. In solving this problem, all parties concerned have made numerous mistakes, for there was no textbook from which to learn. And these mistakes and illusions, together with the ways in which they were corrected or dispelled—in short, the birth of a new social system with all its intricacies—represent an extremely promising field of study for an economic sociologist. The workers-management economy is a unique social laboratory in which all sorts of economic and sociological hypotheses are being tested as a matter of daily practice. Without going more deeply into the problem, and confining ourselves to the narrow field of management, we may observe how the basic pattern of conduct is
gradually emerging. Since the very begii ning, most of the activities of the firm—aj pointment of technical ahd administrativ staff (excluding the director), orgataizatio of work, fixing of internal, wage rates, dii tribution of profits after taxation—ha\ been placed under the control of worker But a few important restrictions were als imposed. These restrictions have been grad 1 ually relaxed. In 1950 the director was ap i pointed by a state organ; now the state i eliminatedj but, together with the workers council, the local authority participates i j the appointment; in the future one may ex pect that even the appointment of the direc tor will become an internal affair of the en terprise. At the beginning the funds left a the disposal of workers were extremely lim ited; now they are substantial; in the futur one may expect all funds to be administer© by the working collective. At the beginnin there was much interference from the out side; there is still some interference, but, a the Congress of Workers’ Councils held las year and the recent parliamentary debal (particularly in the Council of Producer^ show, .whenever the interference goes be yond reasonable limits, it encounters uu yielding opposition from workers. In tin future this interference wall practically dfc c appear, and the enterprise will operate as a; i autonomous unit within a general legsj framework. One is, of course, free to call thi process ironically “democracy in sma doses” (p. 379), but it is nevertheless trill that even small doses should be regarded a infinitely belter than nothing and that so ia nobody has suggested a more efficient meth od. The Yugoslav system of workers’ mi agement is far from bring perfect; yet, it- the first and, until now, the only nation-wi' system of industrial democracy in the worl
JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC RESEARCH Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja
Beograd, Kneza Milosa broj 20, tel. 27-008
R E P R I N T SERIES1. V. Triikovic, „Ispitivanje strukture i elastitnosti traJnje", Ekonomist,
5—4/1957, 52—58.
2. B. Horvat, „The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital Costs", The Manchester School, May 1958, 136—59.
3. B. Horvat, „The Optimum Rate of Investment", The Economic Journal December 1958, 477—67.
4. V. Tritkovii, ..Strukturne promene u li£noj potrolnji", Ekonomist, 3/1960, 427—58.
JUGOSLAVENSKI IN STITLT ZA EKONOMSKA ISTRAZlVANJA
■poflHa 6n6nnoTeKa CpoHje
[534S3S
RADNA VRIJEDNOST PROIZVODNIE JUGOSLAVENSKE POLJOPRIVREDE I INDUSTRIJE
Branko Horvat
S E P A R A T 11
IZ C a s o p i s a e k o n o m i s t 4/1961
Uredni-k: Borislav Savic
H 53^533
Jfc 4 A CO N TRIBU TIO N 511
is always an independent variable in a longer-term process of economic development, and of different intensity in various periods. Every application of new techniques to production, depending on the comprehensiveness and strength of technical progress in a given period, causes respective shifts in the pattern of material production, first of all, changes in the rates of growth of the tw o departments of social production, in the rate of accumulation (saving) w ith in each departm ent, in the capital coefficients, in the organic composition of capital, and results in a different distribution and a different combination of the factors of production. These changes in the basic magnitudes and their mutual relations have their own logical order of happening. Some changes happen in a parallel way, whereas some exclude one another at one period of tim e; for instance, the shifting of accumulation toward departm ent I and thereby a quicker increase of the capital coefficients, to the increase of the organic composition of capital, but also to the decline in the rate of growth od department II and in the rate of accumulation in that department.
Introduction of new techniques induces first of all an accelerated development of departm ent I in order to produce the material elements of these new techniques, so that, after an expansion of the capacities in departm ent I, respective shifts in departm ent II take place. The investm ent cycle, therefore, has two phases, to each of which corresponds a definite order of changes in the basic economic magnitudes.
The investm ent cycle is quantitatively represented in the form of a model in which technical progress — given in term s of changes in the capital coefficient — is taken c ls an independent variable, while the rates of growth and the rates of accumulation in departm ent I and departm ent II appear as dependent variables.
A fter an explanation of the m ost important changes taking place in the course of a cycle (starting and finishing w ith a position of general equilibrium), a general account is given of the most important factors, acting together w ith the basic factor — i. e. technical progress — either in the direction of strengthening, or in the direction of weakening the investm ent cycle. In the first group, there are listed: uneven process of moral wear and tear, occasional technical jumps, sometimes taking the form of industrial revolutions, as w ell as the acceleration in the rate of accumulation from tim e to tim e. As factors weakening the investm ent cycle, there are mentioned: international division of labour, linked to the formation of integrated areas and respective regional distribution of production forces, as w ell as the passing from a higher to a lower rate of accumulation. Defence industry is considered as a specific factor in the sense that it leads to deformation of the investm ent cycles, reflected in more subdued or more, pronounced manifestations of changes characteristic for the cycles, accordingly as it is a case of increase or of decline of this production.
RADNA VREDNOST PROIZVODNJE JUGOSLOVENSKE POLJOPRIVREDE I INDUSTRIJE1)
Branko HORVAT
U v o d
Rad je mera vrednosti — poznat je stav iz politicise ekonomije. TJ stvari, citava ekonomika svodi se na ekonomiziranje drustvenim radnim fondom. Teorijski, ti su problem! vec odavno postavljani i resavani. No, u praksi je izracunavanje radne vrednosti proizvodnje postalo mogucno tek odnedavna, posle drugog svetskog rata. Tek tada su se pojavili potrebni preduslovi: medusektorska tehnika analize, potrebni statisticki podaci i elektronske racunske masirie.
TJ Jugoslaviji je prva tablica meduodnosa privrednih sektora izradena za 1955. godinu.2) Na toj tablici baziracemo nasa izracuna- vanja. Kod toga, ona imaju, pre svega, ilustrativni karakter, te dobi- jene cifre ne treba smatrati preciznim rezultatima. Kako je medusektorska analiza veoma specijalizovano polje ekonomske analize i tako trazi odrede'na specijalisticka znanja, u prvom delu ovog rada bice obraden primenjeni postupak samo verbalno, kako bi smisao bio jasan i nespecijalistima. Rigorozan naucni izvod dat je u dodatku.
Tablica meduodnosa privrednih sektora u 1955. godini
Medusektorska tablica jugoslovenske privrede za 1955. godinu ima 27 privrednih sektora. Kako tablica nije bila matematicki obra- dena, a za mogucnosti rucnog izracunavanja to je daleko prevelik broj sektora, agregiracemo je u svega tri sektora: poljoprivredu i sumarstvo, industriju i rudarstvo i ostalo (sapbracaj, trgovina i ugo- stiteljstvo, gradevinarstvo i zanatstvo). Osim toga, ta tri sektora sasvim su dovoljna da se objasni smisao metode. Originalnu tablicu Saveznog zavoda za statistiku modificiracemo jos utoliko, sto cemo izvrsiti raspored nerasporedenih stavki, uvoz cemo odbiti od izvoza u finalnoj proizvodnji i dodacemo redak s podacima za zaposlenost.
l) Ovaj se rad temelji na izraCunavanjima i metodama razvijenim u mojoj knjizi M e d u s e k t o r s k a a n a l i z a koja ce uskoro biti objav- ljena u izdanju Ekonomskog instituta li Zagrebu. Istrazivanje je vrSeno u IstrazivaCkom sektoru Savplana.
*) N. Petrovic, Meduodnosi privrednih delatno'sti 'Jugoslavije u 1955. godini, Studije i analize br. 8, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1957. SZS upravo dovrSava novu 80-sektorsku tablicu za 1958. godinu. koja ce uskoro biti objavljena.
TABELA 1
Medusektorska tablica za 1955. godinu
BR. 4 R A D N A VREDNOST PROIZVODNJE 513
(U m i l i j a r d a m a d i n a r a)
Primaoci
Davaoci Poljo
pr
ivre
da
Indu
st
rija
Ost
alo
Fina
lna
potr
oSnj
a
Uku
pna
potr
oSnj
a
Poljoprivreda 262 128 7 383 780Industrija 15 539 215 641 1.410Ostalo 28 70 112 538 748
Dodana vrednost 475 673 414 1.562 —
Ukupna proizvodnja 780 1.410 748 — 2 938
Zaposlenost u 000 5.325 749 914 -
Smisao tablice je ovaj: reci pokazuju kako je proizvodnja ne- kog sektora rasporedena na podmirenje reprodukcione i finalne traznje, a stupci pokazuju troskove proizvodnje odnosnih sektora. Na primer, od 780 milijardi dinara poljoprivredne proizvodnje 262 milijarde trosi se u poljoprivredi, 128 milijardi u industriji i 7 milijardi u ostalim obastima, dok se 383 milijarde trose za licnu i opstu potrosnju, investicije i saldo spoljne trgovine. Gledano po stupcu. za poljoprivrednu proizvodnju od 780 milijardi dinara potrebno je utrositi 262 milijarde poljoprivrednih proizvoda, 15 milijardi indu- strijskih proizvoda i 28 milijardi ostalih proizvoda i usluga, dok 475 milijardi predstavlja dodanu vrednost, tj. drustveni proizvod poljo- privrede. Zbir drustvenih proizvoda svih sektora jednak je, naravno, zbiru finalne potrosnje svih proizvoda i iznosi 1.562 milijarde dinara, sto predstavlja drustveni proizvod jugoslovenske privrede u 1955. godini. Ukupria proizvodnja svakog sektora (zbir stupca) jednaka je ukupnoj potrosnji proizvoda tag sektora (zbir retka). Ukupna proizvodnja privrede (bruto drustveni proizvod) iznosi 2.938 milijardi dinara.
Direktni i ukujmi koeficijenti
Ova tablica sama je po sebi informativna. Ali, ona je nedo- voljna za analiticke svrhe. Iz nje treba izvuci koeficijente pomocu kojih cemo izvrsiti analizu. Potrebne su nam dve garniture takvih koeficijenata. Pre svega zanima nas koliko se na dinar proizvodnje nekog sektora direktno trosi proizvoda drugih sektora, kao i koliko je potrebno rada merenog vremenom. To su d i r« k t n i koefici
514 EKO NO M IST GOD. X IV
jenti i oni se izracunavaju tako da se utrosak podeli proizvodnjom.128
Na primer = 0,091 znaci da se na dinar industrijskih proizvoda
trosi 9,1 para poljoprivrednih proizvoda.Zatim je potrebno znati koliko treba povecati proizvodnju po-
jedinih sektora, ako se finalna potrosnja nekog proizvoda poveca za jedan dinar. To pokazuju u k u p n i koeficijenti koji se dobijaju invertiranjem matrice direktnih koeficienata, o cemu ovde Tie mo- zemo govoriti. Ti se koeficijenti nazivaju ukupni, jer pored direktnih mere i indirektne efekte. Na primer, povecanje potrosnje industrijskih proizvoda stvara impuls koji se siri privredom i najpre izaziva povecanje industriske proizvodnje, samim tim izaziva povecanje potrosnje svih proizvoda koji se trose u industriji, usled toga raste proizvodnja odnosnih sektora a s njom i potrosnja proizvoda koji se trose u tim sektorima i tako dalje. Zbir svih tih efe- kata izazvanih jedinicnim pvecanjem finalne potrosnje nekog proizvoda izrazen je ukupnim koeficijentom. U ekonomskim obracunima veoma je vazno izmeriti indirektne efekte, jer su oni u jugosloven- skoj privredi u proseku isto tako veliki kao i direktni, a u pojedinim slucajevima i znatno veci.
U donjoj tabeli navedeni su direktni i ukupni koeficijenti ju- goslovenske privrede u 1955. godini. Direktni koeficijenti zaokruzeni su na jednu decimalu sto smanjuje preciznost obracuna, ali ga zato po j ednostavnj uje.
TABELA 2
Direktni i ukupni koeficijenti u 1955. godini
(a) Direktni koeficijenti (b) Ukupni koeficijenti
P(A)I O P
a —A y-i I O
Poljoprivreda 0,3 0,1 0,0 1,429 0,254 0,095Indus trija 0,0 0,4 0,3 0 1,778 0,667Ostalo . 0,0 0,1 0,2 0 0,222 1,333Radnika mln. din. 6,83 0,53 1,22 9,76 2,95 2,63
Smisao tabele 2 jasan je iz gornjih napomena. Potrebno je samo jos dati interpretaciju poslednjeg retka te tabele, gde su navedeni radni koeficijenti, direktni i ukupni. Za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda u vrednosti od milion dinara potrebno je direktno utrositi 6,83 radnik-godina; slicno za proizvodnju industrijskih i osta- lih proizvoda u vrednosti od po milion diriara potrebno je direktno utrositi 0.53 odnosno 1,22 radnik-godina. Medutim, za proizvodnju milion dinara finalnih proizvoda poljoprivrede, industrije i ostalih oblasti potrebno je ukupno utrositi 9,76, 2,95 i 2,63 radnik-godina.
BR. 4 R A D N A VRED N O ST PROIZVODNJE 515
Ukoliko od velicina u poslednjem retku tabele uzmemo reci- proine vrednosti, dobicemo pokazatelje produktivnosti rada. Tako iedan radnik proizvodi godisnje u poljoprivredi pfoizvoda u vred-
1nosti od ggg = 0,15 miliona dinara, a u industriji 12‘/2 puta vise
ili 1,89 miliona dinara. Za utrosenu jednu radnik-godinu dobija se
q = 0,10 miliona dinara finalnih proizvoda poljoprivrede i
= 0,34 miliona dinara finainih proizvoda industrije ili tri puta
vise. Prema tome, dok je direktna produktivnost rada u industriji 12Vo puta veca nego u poljoprivredi, ukupna produktivnost rada veca je samo 3^4 puta.
Vrednost proizvodnje izrazena u radu tekuce godine
Ti ukupni radni koeficijenti predstavljaju u stvari radnu in- tenzivnost finalne proizvodnje. Drugim recima, oni mere koliko je na jedinicu vrednosti nekog finalnOg proizvoda utroseno rada ne samo direktno, vec i u svim proizvodima koji ulaze kao utrosci u njegovu proizvodnju i u svim utroscima u proizvodnji tih utrosaka i tako dalje. Mereci na taj nacin radni sadrzaj proizvodnje, oni predstavljaju radnu vrednost proizvodnje. Milion dinara poljoprivrednih proizvoda vrede blizu 10 radnik-godina a milion dinara industrijskih proizvoda vrede blizu 3 radnik-godina. Sa gledista zivog rada poljo- privredni proizvodi veoma su skupi.
Ovde se pojavljuje jedan zanimljiv teorijski problem. Izracu- nali smo radnu intenzivnost f i n a l n e proizvodnje. To se vidi i odatle sto ako finalnu proizvodnju pomnozimo sa ukupnim radnim koeficijentima treba da dobijemo ukupnu zaposlenost u 1955. godini. To je uradeno u t a b e l i 3.
TABELA 3
Radna vrednost finalne proizvodnje
Finalna proiz- vodnja mrd. din.
Ukupni radni koeficijenti
radnik/mln. din.
Radna vrednost, mln radnik-go
dina
Poljoprivreda 383 9,76 3,7Indus trija 641 2,95 1,9Ostalo 538 2,63 1,4
U k u p n 0 1.562 7,0 .Stvamo zaposleno (tabela 1) 7,0
516 EKO NO M IST GOD. X IV
Moglo bi se, medutim, pomisliti da bi na isti nacin kao za fi- nalnu proizvodnju Irebalo izracunati radnu vrednost ukupne proiz- vodnje. No, to je nemoguce; A evo zasto. Iz t a b e l e 1 se vidi da je, na primer, u poljoprivredi 5,3 miliona zaposlenih stvorilo novu vrednost od 475 milijardi dinara (za trenutak zanemarimo trosenje fiksnih fondova). U vrednost poljoprivredne proizvodnje, pored do- dane vrednosti, ulazi i vrednost utrosenih proizvoda same poljopri- vrede, pa zatim industrije i ostalih oblasti. U tim proizvodima takode je sadrzan rad. Prema tome, u poljoprivrednoj proizvodnji utroseno ,ie vise od 5,33 miliona radnik-godina. Na isti nacin u industrijskoj proizvodnji utroseno je vise od 0,75 miliona radnik-godina, a u osta- loj proizvodnji vise od 0,91 miliona radnik-godina. No, citav radni fond jugoslovenske privrede sastoji se od svega 5,33 + 0,75 + 0,91 = 6,99 miliona radnik-godina, pa ne riioze biti utroseno vise od toga. Sledi da bi izrazavanje reprodukcione proizvodnje u radnoj vrednosti dovelo do podvostrucavanja obracuna.3) Na taj nacin iz radne teorije vrednosti sledi neposredno teorijski smisao statistickog agre- gata drustvenog proizvoda (dodane vrednosti).
Gornji obracun sam po sebi dovoljno je indikativan, ali ios uvek nije sasvim precizan. U obracun vrednosti proizvodnje ne ulazi samo zivi, vec i opredmeceni rad, dakle ne samo rad utrosen tekuce godine, vec i rad utrosen ranijih godina. Obracun opredmecenog rada ce dobijene vrednosti povecati za nekoliko procenata.
Ukupna radnc vrednost proizvodnje
Kod merenja velicine opredmecenog rada javljaju se dva teo- rijska problema: da li utrosak rada opredmecenog u fiksnim fond- dovima meriti amortizacijom ili zamenom istrosenih fiksnih fondova; i da li meriti rad na bazi sadasnje ili istorijske produktivnosti rada. U statickoj privredi (privredi proste reprodukcije) oba problema iscezavaju, jer je amortizacija jednaka zameni, a produktiv- nost rada se ne menja. U privredi, kao sto je jugoslovenska, koja se brzo razvija, zamena ce biti nekoliko puta manja od amortizacije i sa stanovista nacionalne ekonomije rada, zamena predstavlja rele- vantan utrosak.4) A sto se tice produktivnosti rada jedini je ispravni postupak da se ukupna proizvodnja uvek revalorizuje na bazi sadasnje proizvodnosti rada.
Ne rashoduje se i prema tome ne zamenjuje neko homogeno kapitalno dobro, vec uvek oprema, gradevine i tako dalje, tj. proiz-
3) Do sliCnog podvostrucavanja dovelo bi i uraCunavanje zaliha. Zalihe koje postoje na pofietku godine doista sadrze odredenu kolicinu rada i trose se u toku godine. Ali se isto tako na kraju godine pojavljuju nove zalihe, koje prema tome n i s u utrosene za ostvarenje proizvodnje tekuce godine. Ukoliko su pocetne i zavrsne zalihe iste, one se ekonomski ponasaju kao fiksni fondovi koji se ne trose i stoga ne ulaze u obracun. Ukoliko su razlicite, povecanj'ai smanjenja treba obracunati sto je i uradeno u tabeli 1.
J) Za potpuno teorijsko obrazlozenje ove teze vidi B. Horvat, E k o n o m - s k a t e o r i j a p l a n s k e p r i v r e d e , Kultura, 1961.. poglavlje 8 i 9.
BR. 4 R A D N A VRED N O ST PROIZVODNJE SIT
vodi r a z 1 i c i t i h sektora. Zbog toga nam je potrebno da znamo koji su proizvodi ugradeni u osnovna sredstva pojedinih sektora, a za to nam je opet potrebna tablica medusektorskih odnosa fondova. Tu tablicu i druga potrebna izracunavanja necemo ovde reproduko- vati5), vec cemo odmah dati gotove rezultate.
Uzecemo da se industrijski fiksni fondovi sastoje od opreme, koju proizvodi sektor industrije, i gradevina koje proizvodi sektor ostalo. Fiksni fondovi poljoprivrede .sastoje se takode od opreme i gradevina i pored toga jos od radne stoke i nasada koje proizvodi sektor poljoprivrede.
Dobijene rezultate rezimira t a b e l a 4.
TABELA 4
Zamena rashodovanih sredstava n poljoprivredi i indnstriji u 1955. godini
Mrd.din. % Mrd.
din.Mrd.din.
Poljoprivredna proizvodnja 780 100 10zamena nasada i stoke 10 1,3 0,1zamena opreme 10 1,3 0,1zamena gradevina 1 0,1 0,0
Industrijska proizvodnja 1.410 100 28 10zamena opreme 28 2,0 0.6 0,2zamena gradevina 1 0,1 0,0 0,0
Ostala proizvodnja 748 100 3zamena opreme 19 2,5 0,1zamena gradevina 3 0,4 0,0 -
Ukoliko pretpostavimo nepromenjene kapitalne koeficijente i isti tempo razvoja, zamena rashodovanih fiksnih fondova predstav- ljace neku stalnu proporciju proizvodnje. Tako se ukupna zamena industrijskih fondova od 29 milijardi dinara sastoji od 28 milijardi opreme (2,0°/o u odnosu na ukupnu proizvodnju) i 1 milijarde gradevina (0,1% u odnosu na ukupnu proizvodnju). U 28 milijardi dinara opreme i opet je sadrzano 2°/otroskova zamene opreme ili 0.6 milijardi, koje opet sadrze 2°/o troskova zamene opreme i tako dalje. Na slican nacin obracunavamo i ostale elemente zamene.
. U ovom izracunavanju pojavljuje se geometrijski red koji ve- oraa brzo konvergira. Na primer, u slucaju zamene ostale opreme, gde zamena iznosi 2,5% proizvodnje,
0,025 + 0,025- + . . . = 0,02565
suma reda je svega 2%°/o puta veca od prvdg clana. Kod ostalih ele- menata zamene razlika je jos manja, jer su i procenti manji. Prema
s) Vidi M e d u s e k t o r s k a a n a l i z a , tabela 11. 1.
518 EKO NO M IST GOD. X IV
tome, dovoljno je da izracunavanja ogranieimo na prvo kolo, tj. na zamenu danu u prvom stupcu tabele 4.
Naredni zadatak je da utvrdimo koliko je rada sadrzano u pojedinim elementima zamene rashodovanih sredstava pa da zatim taj opredmeceni rad dodamo zivom radu k'oji je direktno utrosen na poljoprivrednu i indnstrijsku proizvodnju u 1955. godini.
TABELA 5
Zamena rashodovanih sredstava poljoprivrede i industrije izrazene a radnoj vrednostl
/
•Mrd.din.
Cena 000 radnik — godina
Vrednost 000 radnik — godina
Zamena nasada i stoke 10 9,76 97,6Zamena polj oprivredne opreme 10 2,95 29,5Zamena poljoprivrednih gradevina 1 2,63 2,6
Ukupna zamena u poljoprivredi. 21 129,7Zaposlenost u poljoprivredi 1955. godine 5.325,0
2ivi i opredmeteni rad direktnoutroSen u poljoprivredi 5.454,7
Zamena industrijske opreme 28 2,95 82,6Zamena industrijskih gradevina 1 2,63 2,6Ukupna mmpna u industriji 29 85,2Zaposlenost u industriji 1955. godine 749,0
Zivi i opredmeteni rad direktnoutroSen u industriji 834,2
Zamena ostale opreme 19 2,95 56,1Zamena ostalih gradevina 3 2,63 7,9Ukupna zamena u ostalim oblastima 22 64,0Zaposlenost u ostalim oblastima 1955. godine 914,0
Zivi i opredmeceni rad direktnoutroSen u ostalim oblastima 978,0'
Tabela 5 kaze da je u poljoprivredi u 1955. godini bilo zapo- sleno pored 5,325.000 zivih radnika jos i 130.000 »istorijskih« rad- nika preko njihova rada opredmecenog u rashodovanim osnovnim sredstvima, a valorizovanog prema produktivnosti rada zivih. radnika. To znaci da zaposlenost u tabeli 1 i radne koeficijente u tabeli2 treba korigovati na vise za utrosak opredmecenog rada.
TABELA 6
Badni fcoeficjjenti na bazi zivog i opredmecenog rada
BR 4 R A D N A VRED N O ST PROIZVO D NJE SIS
privreda . Industrija Ostelc
Proizvodnja, mrd. din. 780 1.410 ' 748Z aposlen ost (zivi i opredmeceni rad), 000 ljudi 5.455 834 978Direktni radni koeficijenti, radnika/mln. din. 6,99 0,59 1,31Ukupni radni koeficijenti, radnika/mln. din. 9,99 3,12 2,80
I to su nasi konacni rezultati. Milion dinara poljoprivrednihproizvoda vredilo je u 1955. godini oko 10 radnik-godina zivog i opredmecenog rada. Milion dinara industrijskih proizvoda vredelo je3 radnik-godine. Mereni radnim vremenom poljoprivredni proizvodi bili su tri puta skuplji.
Ovde treba napomenuti da ni ovaj poslednji obracun nije sa- svim precizan. Naime, u tabeli 5 trebalo je upotrebiti iste radne cene (tj. ukupne radne koeficijente) koji se pojavljuju kao rezultat izra- cunavanja u tabeli 6. To nismo mogli uraditi, jer je tabela 5 sluzila kao osnova za izradu tabele 6. Ucinjena pogreska je tako mala da se moze zanemariti. Ali, ako bismo hteli izvrsiti precizniji obracun, mozemo preciznost povecati koliko god zelimo time sto cemo sad dobijene ukupne koeficijente iz tabele 6 uvrstiti u tabelu 5, dobijene rezultate iskoristiti- za izracunavanje nove tabele 6 i ponavljati ta obracunska kola, dok se koeficijenti u tabeli 5 i 6 ne izjednace.
Zakljucak
Radna vrednost proizvodnje predstavlja sadrzaj rada, zivog i opredmecenog, u proizvodu. Izracunali smo da je u 1955. godini milion dinara finalnih proizvoda poljoprivrede i industrije vredelo 10, odnosno 3 radnik-godine. To je njihova radna cena, kod cega su di- nari shvaceni ka:o naturalna jedinica mere. A kod jedne rasclanje- nije tablice mogli smo stvarno i racunati u naturalnim jedinicama pa utvrditi, na primer, kolika je radna cena jedne tone zitarica.
Ukoliko se stane na stanoviste da rad razlicitih kvalifikacija i intenziteta nije isti rad, onda nije dovoljno meriti vrednost proizvodnje utroskom prostog radnog vremena. Potrebno je radno vreme po- jedinih radnika na neki naCin ponderisati, a najjednostavniji su pon- deri platni stavovi. Prema tome, i takav se obracun u nacelu da jed- nostavno izvesti.
U izracunavanjima odredenu komplikaciju predstavlja valori- zovanje opredmecenog rada. Medutim, korekcije za opredmeceni rad uglavnom su kvantitativno sasvim male. U nasem-slucaju ukupni radni koeficijenti na bazi zivog i opredmecenog rada u odnosu na
3 Ekonomist
520 EKONOM IST GOD. X IV
koeficijente na bazi samo Sivog rada bili su veci za svega 21A°/q kod poljoprivrede i 5,8% odnosno 61/z°/o kod industrije i ostalih oblasti. Prema tome, radne cene na bazi samo zivog rada cesto ce predstav - Ijati sasvim dobru aproksimaciju.
Na kraju, mozemo zakljuciti sa optimistickom konstatacijom kako savremena tehnika, poboljsana statistika i efikasnije analiticke metode omogucuju kvantifikacije i empirieke verifikacije i u onim podrucjima politicke ekonomije koja su nekada bila iskljucivi rezer- vat ciste teorije. Marksovu radnu teoriju vrednosti mozemo danas ispitivati ne samo logickim kategorijama i izmisljenim skolskim pri- merima, vec i realnim empirickim velicinama.
D O D A T A K
Tabela 1 izbalansirana je i po redovima i po stupcima. Bilansna jednacina za ma koji red tabele glasi ovako
+ s I = Xr> r , s= 1 . ■ . n (1)s
gde x rs predstavlja utrosak proizvoda r, u sektoru s, x r je finalna po- trosnja, a Xr je ukupna potrosnja, sve izrazeno u vrednosti. Ako di- rektne koeficijente utroska definisemo kao
X.,a's==x 7 (2)
onda jednaCinu (1) mozemo pisati u ovom obliku
Sa rs Xs + xr = X r r,s = l • • • nS
odnosno u matiCnoj notaciji
(I — A) X = x (3)
gde A predstavlja matricu direktnih koeficijenata utrogka, A = I ars 1 - Ukupni koeficijenti utro§aka, A rs, predstavljaju elementi invertirane matrice U ' AI 1 — [Ars], Direktni i ukupni koeficijenti utroska jugoslovenske privrede u 1955. godini dati su u tabeli 2.
Bilansna jednacina za ma koji stubac" tabele 1 glasi ovako
2 *rs + rs ^SXS, r, s = l« • • n (4)r
gde rs = x— predstavlja direktni radni koeficijent (broj radnika na je-v
dinicu proizvodnje, v. tabelu 2-a) a ;.s — Q- predstavlja »cenu« rada‘'S
izrazenu kao dodana vrednost po jednom radniku. Sama pak jednaCina (4) znaci da su suma troskova i dodana vrednost jednaki vrednosti ukupne proizvodnje.
Podelimo (4) sa Xs da bismo dobili
5la rs + rsx s = r. s = 1 • • • n (5)S
Pomnozimo svaki od utroska s nekim koeficijentom p r r = 1. . . . n.
£ P r a rs + r s Xs = P s - r . s = 1 * ■ • n (6)r
Koeficijenti pr imaju karakteristike cena. Jednadinu (6) mozemo kompaktnije pisati u matricnoj notaciji
p ' A + r ' X — p '
p ' (I—A) = r ' 3l (7)
gde predstavlja dijagonalnu matricu dodanih vrednosti po jednom radniku pojedinim sektorima.
Ukoliko je proizvodnja dana u vrednosnom izrazu, tj. u dinarima iz (5) proizlazi da cene P r moraju biti jednake jedinici. To je ocigledno, jer je cena dinara 1. Cena rada je >-s . No, ako zelimo proizvodnju me- riti radom, moramo postupak obrnuti. Sada je '-s jednako jedinici za svako s, a cena jednog dinara proizvoda je neki nepoznati Ps . Prema tome mozemo pisati
p ' (I—A) = r ' I = r '
odnosno reseno po p ’
P' = r' (I—A)-i (8)sto znaci da je radna cena finalne proizvodnje, izrazena u jedinicama rada tekuce godine, jednaka umnosku vektora radnih koeficijenata i raa- trice ukupnih koeficijenata.
Do istog rezultata mozemo doci i na drugi nafiin. Proizvodna traznja rada dana je zbrojem umnozaka proizvodnje odnosnih sektora i direktnih radnih-koef ici j enata
R = 2 r tXt . r = 1 • • • n |9)r
gdeje Xr vrednost proizvodnje sektora r. No, proizvodnja Xr moze se izraziti i kao umnozak ukupnog koeficijenta i finalne traznje Xr == = AIS x s , te je stoga
R = S r r A r s x s , r , s = l - • - n (10)r
gde je Ars elemenat matrice (I—A)-1 .
Ukupan radni koeficijent predstavlja promenu utrosenog rada kad se finalna traznja promeni, dakle
fJ« - r r Ars. r. s = 1 . • • n (11)«7xs
Tom su formulom racuhati ukupni rad»i koeficijenti u tabeli 2.
jjR, -l R A D N A VRED N O ST PROIZVO D NJE 521
522 EK O N O M IST GOD. X IV
Oznacimo li ukupne radne koeficijente sa Pi, s = 1 . . . n, onda jed- nacina (11) u raatricnoj notaciji poprima ovaj oblik
p' = r' (1— A)-t (12)
Zapazamo da su desne strane jednacina (8) i (12) iste pa, prema tome, moraju biti iste i leve strane. Sledi da ukupni radni koeficijent, u stvari, rneri radni sadrzaj jedinicne vrednosti finalne proizvodnje. To je uostalom ocigledno, jer ukupni radni koeficijent predstavlja r a d n u i n t e n z i v n o s t finalne proizvodnje, utrosak rada na jedinicnu vrednost finalne proizvodnje.
Postoji i treca mogucnost interpretacije. Prikazimo tehnicku matricu u naturalnom izrazu; tada-su sve cene razlicite od jedan i predstavljaju stvarne cene. Podelimo jednacinu (6) sa »cenom rada« Xs da bismo dobili
„ P r P»£ -ats-l-r$=- (13)r As As
Pretpostavimo da je »cena rada« u svim sektorima ista, xr = '-s = a. Tada jedoa£inu (13) mozemo pisati ovako
odnosno u matricnoj notaciji
J _ p ' ( l - A ) = r '
i reSeno po -E?- x
- P ' = r ' ( ! - A ) - i (14)J.
Pre nego sto interpretiramo nas rezultat* treba obratiti paznju na cinjenicu da »cena rada« X, to jest drustveni proizvod po zaposlenom, nije ista u svim-sektorima vec, naprotiv, veoma mnogo varira od sektora do sektora. Da bi ona bila ista u svim sektorima, sto bi znaCilo da su bruto platni stayovi (tj. plate koje obuhvataju i potreban rad i visak rada) u svim sektorima jednaki’*, bilo bi potrebno pretpostaviti da je zivi rad jed in i faktor proizvodnje. Za takav teorijski sistem vredi sle- deci zakljucak.
JednaCina (12) ostaje formalno ista i onda kad su svi koeficijenti dobiveni iz odnosa naturalnih velicina. Tada ona postaje uporediva
* Do istog rezultata dosao je nesto drugacijim i mnogo duzim putem B. Cameron (»The Labour Theory of Value in L eontief Models«, Economic Journal, 1952, 191—97).
** Takvo se izjednacavanje kod nas ponekad predlaze pod nazivom •vrednosnih cena«.
BR■ 4 R A D N A VRED N O ST PROIZVODNJE 523
s jednacinoin (14) te iz jednakosti desnih strana sledi i jednakost levih strana tih dveju jednacina, tj.
odnosnop s = , s = 1. . . . n (15)
sto znaci da je ukupni radni koeficijent, tj. ukupno radno vreme po- trebno za proizyodnju jedne jedinice ma kog finalnog proizvoda s jed- nako omjeru novcane cene tog proizvoda (p») i platnog stava. Kako p. predstavlja radnu vrednost proizvodnje, izraz (15) kaze da su novcane cene proporcionalne radnoj vrednosti proizvodnje, a faktor pro- porcionalnosti je (bruto) platni stav. Taj rezultat je teorijski veoma interesantan. A osim toga pretpostavka da je zivi rad jedini faktor proizvodnje cesto se upotrebljava kao prva aproksimacija kod resavanja slozenih sistema.
THE LABOURVALUE OF AGRICULTURAL AND INDUSTRIAL OUTPUT IN YUGOSLAVIA
B y Branko Horvat
The input-output table for 1955 is used to derive the labour value of industrial and agricultural output. This is done in tw o stages. First the value of output is calculated in term s of living labour. The »labour prices« obtained are nothing but labour coefficients showing the labour in tensity of final output. Secondly, labour embodied in fixed assets scrapped in the course of the year is added. This labour is evaluated in term s of current productivity of labour, and for its estimation a special itera tive procedure is designed. Embodied labour increases the value of output by only a small percentage (2— 6®/o). The final results are as follows:
Labour value of one million dinar of output Agriculture Manufacturing
and forestry and mining
In term s of direct labour 6.99 0.59In term s of total labour 9.99 3.12
To produce one million dinar w orth of agricultural output in 1955 i t was necessary to expend 7 w orker-years of living and embodied labour in agriculture or 10 w orker-years in all industries (in the form er case total, in the la tter final output is concerned). The data show that in term s of direct labour the productivity of labour in industry is about 12 tim es higher and in term s of total labour cnly three tim es higher than in agriculture.
NEKI EKONOMSKI ASPEKTI ORGANIZACIJE NASlH2ELEZNICA
Dr Mihailo ALEKSIC
Zeleznicki saobracaj predstavlja osnovu saobracainog sistema nase zemlje i zato vaznu komponentu opsteg privrednog razvoia. Od ukupnog obima prevoza robe u unutrasnjem saobracaju 1960. godine na zeleznicki saobracaj je otpalo 83,3%, a od ukupnog prevoza putnika 78,2%. S obzirom na ovako visoko ucesce zeleznickog saobracaj a u obavljanju transportnih usluga, troskovi ovog vida saobracaja su veoma znacajna stavka troskova proizvodnje privred- nih preduzeca i organizacija. Ovi troskovi za citavu zemlju iznose oko 6% od narodnog dohotka. Zbog toga, bilo koja mera ekonomske politike u domenu zeleznickog saobracaja, koja moze direktno ili indirektno da utice na nivo i strukturu troskova, odnosno tarifa, kao i kvalitet prevoza na trzistu saobracaj nih usluga, ima znacajan uticaj na privredne organizacije i citavu privredu.
Pre kratkog vremena pocela se sprovoditi nova organizacija nasih zeleznica sa vecim brojem transportnih preduzeca.1) Sprovo- denje nove organizacije zeleznickog saobracaja, koje se vrsi u skladu sa izmenama i usavrsavanjem privrednog sistema, nesumnjivo je od velikog znacaja ne samo za razvitak zeleznickih transportnih preduzeca i zeleznickog saobracaja kao celine, vec i za dalji razvitak privrede, a narocito industrijski uspon. Od adekvatnog sprovo- denja organizacije zeleznickog saobracaja, pored drugih faktora, kao sto su tehnicka opremljenost i modernizacija ove saobracaj ne grane, zavisi i optimalno zadovoljenje potreba privrede u prevozu robe i putnika, kao i minimiziranje transportnih troskova.
S obzirom da se ne koriste podaci o rezultatima nove organizacije zeleznickog saobracaja — posebno sto bi to bilo mozda pre- uranjeno imajuci u vidu potreban period njegovog prilagodavanja izmenjenim uslovima, cilj je ovog izlajganja tretiranje, uglavnom, nekih opstih pitanja i kriterija koji su neposredno ili posredho ve- zan i.za njegovu organizaciju.'U tom smislu, ukazujuci najpre na osnovne crte nove organizacije nasih zeleznica, razmotrice se uslovi za rentabilno poslovanje zeleznickih transportnih preduzeca, porast
‘) Savezna narodna skupstina donela je decembra 1960. godine Zakon o organizaciji Jugoslovenskih zeleznica (»Sluzbeni list FNRJ«, br. 50/1960).
t JUGOSLOVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAZlVANJA Beograd, Kncza Milosa broj 20, tel. 27-008
S E P A R A T I
1. V. TriJkovid, „Ispitivanje strukture i elastiCnosti txainjc", likonomist, 3—4/1957, 52—58.
2. B. Horvat, „The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory o f Fixed Capital Costs", The Manchester School, May 1958, 13&—59.
3. B. Horvat, „The Optimum Rate of Investment", The Economic Jouma I December 1958, 477—67.
4. V. Trifkovic, „Strukturne promene u lifnoj potrolnji", Ekononrist’ 3/1960, 427—58.
5. B. Horvat and V. RaSkovid, ..Workers’ Management in Yugoslavia: A Comment". The Journal of Political Economy, April 1959, 194—98.
6. B. Horvat, „Drei Definitionen des Sozialprodukts“, Konjunkturpolitik, Erstcs Heft 1960, 27—40.
7. B. Horvat, „A Restatement of a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy", Sankhya, Series B, Vol. 23, Parts 1, 2, 3., 29—48.
8. B. Horvat „The Characteristics of Yugoslav Economic Development", Socialist Thought and Practice, 1/1961, 83—97.
9. B. Horvat, „Caract£ristiques du development de l’dcoriomie Yougoslave", Questions actuelles du socialisme, 60/1961, 89—105.
10. B. Horvat, „The Conceptual Background of Social Product, Income and Wealth, Series IX (1961) 234—52.
Id aHV
UGOSLAVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAZlVANJA
ipoflHa 6 n6/itioTeKa
Cp6nje
I 53> /3^/3I _______
KONOMSKA NAUKA I NARODNA PRIVREDA
'ranho Horvat
S E P A R A T 15IZ CASOPISA NASA STVARNOST 7—8/1962
U red nik: Borislav Savic
EKONOMSKA NAUKA I NARODNA PRIVREDA
LT posljednje dvije godine doslo je do usporavanja tempa pri- J vrednog rasta. To je izazvalo mnoge diskusije, privredne
i politicke mjere. Frislo se analizi faktora koji su uslovili uspora- vanje privrednog rasta i izradivanju programa za pozitivnu akci- ju. U tom radu i diskusijama s vremena na vrijeme se istice da s nasom ekonomskom naukom nesto nije u redu. Takva jedna ocje- na dana je i u Narodnoj skupstini. Mogu se cuti kriticke primjed- be Ha nemamo serioznih ekonomskili radova, pa cak ni dobrih ekonomista.1 No cinjenica je da se u svim tim nasim diskusijama najvise govori o povecanju produktivnosti rada, licencama, tehnic- kim i tehnoloskim poboljsanjima, boljoj organizaciji, zatim o koakretnim mjerama, a ekonomska nauka spominje se vise uzgred. I to bi se onda moglo uzeti kao opravdanje da se jedan napis po- sveti iskljucivo ulozi ekonomske nauke u nasoj drustvenoj organi- zaciji i ostvarivanju privrednog razvoja zemlie. Trenutne teskoce kroz koje nasa privreda prolazi mogu biti jak stimulus da se Lz- vjesni problemi sagledaju i rijese. I u tom smislu ovaj diskusioni ogled nema zadatak da ma koga ili ma sto kritikuje,2 vec da prosto
1 Ako se sudi po broju ekonomista u nasim akademijama nauka, onda to tako i izgleda.
2 U izvjesnom smisiu on je zakasnjeli odjek diskusije koja se na stra- nicama ovog casopisa vec jednom vodila prije dvije godine. Up. dr. Branislav Soskic, O psti p o g led na stan je nase e k o n o m sk e nauke i O nekim p itan jim a ek o n o m ske nau ke, br. 1 2 /1959 . i 5/1960 ; Janez Stanovnik, K riticke napom ene0 stanju ek o n o m ske nauke u Jugoslav iji, br. 1 /1960.
48
EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDA
potakne diskusiju u jednom podrucju koje je do sada ostalo malo po strani od opceg akcionog programa. Cini se da problem ima tri aspekta: objavljivanje naucnih .radova, univerzitetsko obrazo- vanje naucnih i strucnih kadrova i rad naucnoistrazivackih insti- tucija.
ZASTO NEMA RADOVA O JUGOSLAVENSKOJ PRIVREDI?
Nepostojanje naucnih radova o jugoslavenskoj privredi
P ocetkom ove godine bio je formiran izvjestan broj strucno- politickih komisija koje su trebale da ispitaju pojedine
aspekte naseg privrednog sistema. Sve te komisije sukobile su se s istim probleinom: s nepostojanjem serioznih monografskih radova a jugoslavenskoj privredi. To ne znaci da nema nikakvih radova. Postoje elaborati i analize radeni narocito u operativi. No ti su radovi najcesce improvizacije vezane za kratke rokove od mjesec- dva, ponekad i krace. Oni pruzaju izvjesnu orijentaciju za poduzi- manje neposrednih operativnih mjera, ali nisu upotrebivi kao osno- vica za trajna rjesenja i za izgradnju jednog kompleksa naucnih saznanja o nasoj privredi od trajne vrijednosti. Zbog toga ti radovi zastarijevaju gotovo isto tako brzo kako su i nastali.
Cinjenica je da u ovoj zemlji postoji planiranje vec 1 7 godina a mi jos uvijek nemamo monografske studije o tom planiranju — iako ima nekoliko radova druge vrste — o metodama koje su se upotrebljavale, zasto su mijenjane ili napustene, koliko su bile efi- kasne. Isto tako, nema nijednog rada 0 uzrocima izvrsavanja i ne- izvrsavanja nasih planova, iako bi takva studija logicki predstavljala preduslov za naucno poboljsavanje metodologije planiranja. Dosada nije objavliena nijedna ekonomska monografija o nekoj nasoj pri- vrednoj grani, iako je ocigledno da nedovoljno poznavanje ekonom- skog mehanizma pojedinih privrednih grana onemogucuje efikasno planiranje i izvrsavanje planova. Nadalje, mi smo ne samo planska vec i socijalisticka zemlja, zemlja koia je proklamirala nacelo raspo- djele prema radu, a nemamo nijedne studije o distribuciji dohodaka koja bi pruzila naucnu osnovicu za dosljednu primjenu tog nafela i utvrdivanje adekvatnih kriterija. Jugoslavenska privreda je planska privreda s decentralizovanom inicijativom. To cini planiranje
4 Nasa stvam ost aq
f n
i primjenu planova neuporedivo slozenijim nego u administrativno plajiiranoj privredi. U ovoj posljednjoj izvrsenje plana osigurava se administrativnim metodama. U nasoj privredi treba poznavati pona- sanje privrednih subjekata, da bi se moglo efikasno intervenirati ekonomskim mjerama. Medutim, nijedna studija o tom problemu nije dosada izradena. A metode planiranja i primjene planova jos uvijek se baziraju na elementarnoj aritmetici i elementarnoj statistici. Brz privredni razvoj — u stvari u protekloj deceniji bio je to najbrzi privredni razvoj na svijetu —dovodi do dubokih sociloskih promjena u nasem drustvu, u toku je permanentna i vrlo intenzivna migra- cija sa sela u grad, socijalna struktura se brzo mijenja itd. A ipak ni u jednom planskom organu nije dosada ucinjen pokusaj da se ekonomija i sociologija integriraiu u jedinstven pristup planiranju, niti su ikada sociolozi bili zaposleni u pripremanju planova.3 Nasa privreda je trzisna privreda, a ipak jos nije objavljena nijedna mono- grafija o stvarnom funkcionisanju tog jugoslavenskog trzista. Mi smo pokusavali da utjecemo na cijene i da ih kontroliramo, imali smo i ured za cijene, ali nemamo nijednu naucnu raspravu o isku- stvima koja su tu postignuta. I tako dalje.
Navedeni su samo neki drasticniji primjeri. Problematika time nije iscrpljena. Prije tri godine u Sektoru za ekonomska istrazivanja Saveznog zavoda za privredno planiranje napravljen je spisak tema za koje se smatralo da bi trebalo da budu naucno obradene, da bi nase planiranje dobilo solidnu naucnu osnovicu za sistematsko usavrsavanje. Taj spisak obuhvatio je oko stotinu naslova. On je danas na zalost jednako dugacak kao sto je bio i prije tri godine.
Zasto nema naucnih radova?
Postavlja se pitanje zasto nema ozbiljnih naucnih radova o jugoslavenskoj privredi? To je pitanje usko vezano s jednim drugim pitanjem, naime, zasto se takvi radovi ne objavljuju? Kako nismo dovoljno obavijesteni o svim aspektima tog problema, odgovor koji slijedi ne treba smatrati ni kategorickim ni potpunim. On pred-
NASA 5TVARNOST
3 U stvari, svaki dugorocniji plan trebalo bi da priprema jedna kombi- nirana ekipa sastavljena od: ekonomista, inzenjeia, (matematskih) statistica- ra, sociologa i programera. Posljednje tri profesije jos nisu zastupljene u nasem planiranju.
5 °
EKONOMSKA N AUKA I PRIVREDA
stavlja samo prvi pokusaj da se nadu 'lzroci na osnovu iskustva i cinjenica -koje su nam poznate. Stvar je daljnje diskusije da se analiza upotpuni.
Pretpostavimo da neki mJadi talentirani ekonomista s odrede- nim osjecajem odgovomosti prema ovoj zemlji izradi svoju doktor- sku disertaciju na jednu od spomenutih tema o kojoj nikakvih obja- vjenih radova nema, a koja je ocigledno vazna za jugoslavensku privredu. Disertacija je odlicno ocijenjena i on se obraca fakultetu za objavljivanje.4 Tu ga obavijestavaju da za to nema sredstava i upucuju ga nasim renomirarvim izdavacima s preporukom za stam- panje. On ih sve redom obilazi i svugdje dobiva isti odgovor: Knjiga nije rentabilna,5 ne mozete traziti od naseg kolektiva da svo- jim licnim dohocima pokriva gubitke na vasoj knjizi. Zatim ce netko savjetovati naseg mladog entuzijasta da pokusa kod Saveza ekonomista. Tu ce mu red da Savez ima sredstava za objavljivanje ukupno tri knjige u toku godine i da njegova tema ne dolazi u obzir jer je suvisa uska. Na kraju ce netko uputiti naseg prijatelja da se obrati udruzenju ili komori odnosne privredne grane. Tu ce doznati da postoje odredeni fondovi, ali da su oni predvideni prije svega za prirucnike za osposobljavanje kvalificiranih radnika i unapredenje proizvodnje, a njegov rad ocigledno ne spada u te kategorije. U meduvremenu su protekle tri ili cetiri godine — jedna godina dok je disertacija cekala na ocjenu univerzitetske komisije i dvije ili tri godine dok se rukopis povlacio po raznim redakcijama i prolazio kroz ruke raznili recenzenata — a dinamicna jugoslavenska privreda vec je koraknula korak naprijed, uslijed cega rukopis dobiva patinu zastarjelosti. Perspektive za objavljivanje iscezavaju, a nas cetiri godine iskusniji ekonomist odlucuje da vise ne pise studije u jugoslavenskoj privredi.
Pa ipak, izdaje se relativno dosta ekonomske literature, reci ce u svoju obranu izdavaci. Ako se izvrsi analiza onoga sto se objavljuje, mogu se eventualno razlikovati slijedece tri kategorije: radovi i kompilacije na opce teme s ponekim originalnijim teorijskim
4 U nekim zemljama univerziteti su obavezni, bar moralno, da objav- lju ju uspjele disertacije. U Svedskoj, npr., drzava subvencionira 3/4 troskova objavljivanja svake disertacije.
5 S obzirom na obim jugoslavenskog knjiznog trzista naucna knjiga nije rentabilna. Stavise, za razliku od robnog trzista, sto je knjiga kvalitet- n ija, sto je stm cnija — to je manje rentabilna, jer je trziste uze.
4* 51
N ASA STVARNOST
radom; popularni i polupopulaml radovi koji sluze za opce obra- zovanje i, posebno, udzbenici. Radovi iz druge i trece kategorije i poneki iz prve rentabilni su za izdavaca, a to onda znaci i za pisca. Ti se radovi citaju, jer im je tiraz relativno velik, donose autoru drustveno priznanje, predstavljaju znacajni dodatni izvor d§- hodaka, narocito ako se izdaju u vise izdanja kao sto je to slucaj s udzbenicima. Kad se sve to ima u vidu, prilicno je jasno da talen- tirani ekonoinisti nece biti stimulirani da svoj talenat priniijene na istrazivanje jugoslavenske stvarnosti. Taj negativan stav bice po- jacan i slijedecom cinjenicoin. Da bi netko napredovao na fakultetu ili da bi bio izabiran u visa naucna zvanja treba, prema vazecim propisiina, da ima objavljene radove. Drugim rijecima, naucna kari- jera zavisi od objavljenih radova, pa ce prema tome mogucnost objavljivanja igrati prilicno presudriu ulogu u naucnoj orijentaciji jugoslavenskih ekonomista.
Na taj nacin u sustini dobivamo odgovor na postavljeno pitanje. Postaje prilicno jasno zasto se naucni radovi o pojedinim aspektiina jugoslavenske privrede ne samo ne objavljuju vec i ne pisu. Ti radovi ne donose svojim autorima ni materijalno ni, sto je u naucnom radu mnogo vaznije,0 moralno drustveno priznanje. Otuda ujedno proizlazi da je orijentacija naucne izdavacke djelat- n.osti od mnogo presudnije vaznosti nego sto se to obicno inisli.
Ono sto je recerio ne treba interpretirati kao tvrdnju da bas ni- sta ozbiljno nije objavljeno o jugoslavenskoj privredi. Takva tvrdnja bila bi ocigledno netacna. Objavljen je izvjestan broj vrijednih radova. Nesto je uradila Ekonomska biblioteka Saveza ekonomista. Nesto su uradili i ekonomski instituti. Komercijalni izdavaci obja- vili su poneki rad. No koliko je to daleko od onoga sto bi trebalo uraditi?
A sto bismo jos mogli uraditi? Vjerojatno ce dobre rezultate dati vec poduzeto financiranje instituta od strane Savjeta za naucni rad za obradu i objavljivanje pojedinih tema. No time ostaju nepo- kriveni radovi koji se pojavljuju van instituta. U vezi s tim nedavno se u okviru Sekcije za naucni rad Saveza ekonomista pojavila inici- jativa za pokretanje biblioteke naucnih radova iskljucivo iz oblasti
a Kao indikacija za tacnost ove tvrdnje, koja na prvi pogled moze iz- gledati nedovoljno uvjerljiva, neka posluzi cinjenica da se u zemljama s xaz- vijenom naucnom tradicijom objavljivanje naucnih radova cesto ne honorira.
52
EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDA
jugoslavenske privrede i metoda ekonomske analize. Umjesto dosa- dasnje prakse da se koristi spora i skupa visoka stamp a, ovi radovi bili bi publicirani nekom brzom i jeftinom tehnikom (na primjer fotokopiranjem). Desetak monografija godisnje zahtijevalo bi sub- venciju od svega 5—6 miliona dinara. Ali subvencije su nepopulame i ova inicijativa do danas nije jos dala nikakve rezultate.
ULOGA EKONOMSKIH FAKULTETA
Znacenje drustvehe potraznje za naucnim radovima iz oblasti ekonomije
O dsustvo serioznih radova o jugoslavenskoj privredi samo je jedan od simptoma mnogo slozenije situacije u ciju analizu
se ovdje ne mozemo upustiti, ali cije neke karakteristike mozemo bar pokusati skicirati. Cinjenica je da i oni malobrojni radovi koji su napisani i objavljeni Lmaju sasvim minimalni drustveni utjecaj. Kod nas jos nije izgradena tradicija naucnih istrazivanja u oblasti ekonomije. Dovoljno je podsjetiti da su prvi ekonomski fakulteti osnovani tek poslije oslobodenja.7 I sada se tu javlja neka vrsta zacaranog kruga. Da bismo dobili solidne naucne radove potrebno je stvoriti atmosferu koja stimulira i omogucuje pojavljivanje takvih radova. No ta atmosfera nije nista drugo vec drustvena potraznja za takvim radovima. A ta potraznja zavisi opet od informiranosti i razumijevanja inogucnosti i dometa ekonomskih naucnih istrazi- vanja. Medutim, informiranost i razumijevanje se moze steci samo na osnovu radova, a njih, kao sto znamo, nema. I tako se krug zatvara. Pojavljuju se naivna shvacanja da s malo prakse u privredi svako automatski postaje ekonomist, i da se ekonomska analiza iscrpljuje u komen^iranju zbirke statist!ckih tabela. Prema tome, ako bismo izradili dovolj an broj tih tabela onda bismo, uz odredeno operativno iskustvo, mogli rijesiti uglavnom sve nase privredne probleme. Mozda je ova deskripdja suvise uproscena i zato moze izgledati malo karikirana. No u sustini izgleda da je tacna.
Pa gdje da se onda razbije taj zacarani krug, ukoliko on postoji? Neospomo je da u tom pogledu inidjativa lezi na univer-
7 O tom aspektu problema v. dokumentirano iziaganje B. Solk ica u spc- menutom clanku, „Nasa stvarnost", 12 /1959 .
53
N ASA STVARNOST
zitetima ili, konkretnije, ekonomskim fakultetima, i stoga orii snose ogromnu drustvenu odgovornost. Ekonomski fakulteti odgajaju i istrazivace i one koji treba da primjenjuju rezultate istrazivanja; oni pruzaju i metode analize i, svojom pedagoskom djelatnoscu, stvaraju drustvenu potraznju za primjenu tih metoda. Medutim, s obzirom na stanje stvari, mozda bi bilo adekvatnije govoriti u kondicionalu umjesto u prezentu. Nije, naravno, ovdje mjesto da se ulazi u strucnu analizu nastavnih planova i programa. Isto tako ne radi se ni o nastavljanju poznate diskusije o „liku ekonomista". Takoder, mislim, problem se ne rjesava prostom kritikom fakulteta. Cinjenica je da se ekonomski fakulteti bore s velikim teskocama i da s pravom ocekuju pomoc, a ne samo kritiku. Ovdje bismo htjeli skrenuti paznju samo na drustvenu ulogu fakulteta i, u tom okviru, posebno na dva momenta.
Veze izmedu „teorije" i „prakse" i razvoj ekonomske analize
Cesto se cuje tvrdnja da je teorija odvojena od prakse: teorija je zatvorena na fakultetu, a praksa je monopol poduzeca i drzavnih ustanova. (U stvari pod „teorijom" misli se na univerzitetsku na- stavu, jer, kako to argumentirano istice J. Stanovnik, u nasoj „praksi" bilo je do sada vise teorije nego na fakultetima).8 Ukoliko je to' tacno, to nije nas specificum, takav dualizam je veoma cest i u mnogim drugim zemljama. Samo dok je u jednoj kapitalistickoj privredi rascjep izmedu univerzitetske ekonomije i privredne prakse razumljiv i objektivno uslovljen, kod nas to ne bi trebalo da bude. Pa ipak, mi ne koristimo ni one forme koje su na primjer razvijene u anglosakonskim zemljama gdje univerzitetski nastavnici dobi- vaju jednogodisnji ili visegodisnji dopust, ukljucuju se u privredu ili drzavnu administraciju i poslije toga se vracaju na univerzitet.S druge strane, fakulteti se pomalo esnafski zatvaraju i tesko dopu- staju naucnim radnicima van fakulteta da se angaziraju bilo na redovnoj bilo na postdiplomskoj nastavi iako se u isto vrijeme tvrdi da postoji, i stalno postoji, velika i kronicna nestasica nastavnog kadra. Prestizni i drugi momenti igraju tu znacajnu ulogu. Dobiva se
8 K riticke napom ene o stan ju ek o n o m sk e nauke u ju g oslav iji, „Nasa stvam ost", 1 /1960.
54
EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDA
utisak da su interesne sfere podijeljene, a razultat je onda da je „teorija odijeljena od prakse", da „teorija zaostaje za praksom" tj. da nastava ne zadovoljava potrebe jugoslavenske privrede.
Druga opservacija je vise strucne prirode. U oblasti ekonomske analize u posljednje dvije-tri decenije izvrsena je citava jedna naucna revolucija koja je dobrim dijelom ostala nezapazena na nasim fakultetima, pa uslijed toga i u primjeni van fakulteta. Problem bismo mogli ilustrirati na slijedeci nacin. U Marksovo vrijeme bilo je vazno otkriti protivurjecnosti kapitalistickog drustvenog poretka, utvrditi tendencije drustveno-ekonomskog razvoja, pokazati da on vodi u drustvenu revoluciju i plansku socijalisticku privredu. Medutim, kako u toj privredi treba planirati, o tome Marks i Engels nisu pisali i, stavise, u vise navrata javno su se ogradili od improvizacija u tom podrucju. Ono sto u ovom suprotstavljanju pada u oci jest da je Marksov analiticki problem bio naglaseno kvalitativne prirode, dok je nas danasnji analiticki problem naglaseno kvantitativne* prirode.9 Ne radi se vise samo o konstataciji da socijalisticko drustvo svjesno kontrolira i upravlja privrednim procesom, vec treba sasvim konkretno izmjeriti pojedine elemente u tom procesu i sasvim kon- kretno izmijeniti pojedine elemente u tom procesu i sasvim konkretno konstruirati i kvantitativno odrediti instrumente kontrole i upravljanja. Nije dovoljno da se akceptira princip raspodjele prema radu, vec treba kvantitativno definirati kriterije takve raspodjele. Ne moze se ostati na principijelnom teorijskom dokazivanju da zakon vrijednosti ne treba da djeluje stihijski u jednoj socijalistickoj privredi, vec treba sasvim konkretno izgraditi mehanizam za kon- trolu te stihije, Sve to, naravno, ne znaci da se kvalitativna i kvanti-- tativna analiza mogu ili moraju potpuno odvojiti. Takva teza bila bi ocigledno pogresna i nemarksisticka. Ali to znaci da logika situ- acije odreduje i orijentiranost analize. Za svrhe Marksove analize bilo je sasvim nebitno da li stopa viska vrijednosti predstavlja ovaj ili onaj procenat. Za efikasno rukovodenje planskom privre- dom egzaktna kvantifikacija ekonomskih kategorija od presudne je vaznosti.
Do slicne metodoloske preorijentacije dolazilo je i na Zapa- du. U vrijeme liberalnog kapitalizma Smitova nevidljiva ruka trzi-
9 Slicno zapazanje iznosi i B. Soskic u spomenutom clanku, „Na5a stvam ost", 12 /1959 .
55
N ASA STVARNOST
sta upravljala je privredom. Ekonomist se ogranicavao na to da ot- kriva zakonitosti trzisnog mehanizma. Medutim, kad se pokazalo da je nevidljiva ruka prilicno neefikasna i kad su katastrofalne krize potresale osnove kapitalistickog uredenja, laisser-faire stano- viste postepeno je napusteno, drzava je pocela intervenirati, a od ekonomista se pocelo traziti da egzaktno kvantificiraju instrumen- te intervencije. I tako se ekonomija od neke vrste opce logike funkdoniranja privrede pocela pretvarati u nesto sto bismo gotovo mogli nazvati egzaktnom drustvenom naukom. Ti su termini uslovni i treba samo da indidraju karakter metodoloske revolucije koja je izvrsena i jos je u toku.
U posljednje dvije-tri decenije izvanredno se razvila ekonomska statistika cime su stvoreni neophodni preduslovi za empiricko kvantifidranje ekonomskih kategorija. Spektakularni razvoj teo- rijske (ili kako se cesto zovc: matematske) statistike omogucio je stvaranje instrumenfarija posebno prilagodenog za potrebe empiric- ke analize ekonomskih fenomena. Elektronske racunske masine otvaraju sasvim nove i neslucene mogucnosti analize, mogucnosti koje jedva da smo poceli koristiti. I na kraju matematika, kao naj- cisci i najkoncentriraniji vid kvantitativne analize, uvedena je u ekonomiju ne samo posredno, putem statistike i racunskih masina, vec i direktno i postaje sasvim nezamjenjiva i u ekonomskoj teo- riji i u primjeni.
Nastava i kvantitativna ekonomska analiza
U kom smislu su ove cinjenice relevantne za organiziranje nastave na nasim fakultetima? Prije svega, odgledno, mogu se uvesti odredeni novi predmeti. A zatim, radi se o opcoj orijenta- d ji nastave na „priblizavanje zivotu", tj. na upotrebu mocnijih in- strumenata analize koji nasa saznanja o stvarnosti cine egzakt- nijima.
Umjesto da se, na primjer, Marksove sheme reprodukcije obraduju na stereotipan nacin kao numericki primjer: uzimamo da je sastav drustvenog kapitala 4000 c + 1000 v + 1000 m, da je stopa viska vrijednosti 100% , da . . . onda u drugoj godini ima- mo ovakav rezultat. . . u trecoj o vakav . . . i tako dalje — moguca su slijedeca dva poboljsanja. U oblasti teorije sheme se definiraju
EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDA
kao Marksov ekonomski model, tom modelu se da algebarska forma, cime se ostvaruje potpuna generalizacija. Time omogucava- mo efikasno utvrdivanje svih osobina Marksovog modela repro- dukrije i ujedno izbjegavamo izvjesne pogreske koje se cesto po- navljaju u interpretadji numerickih primjera. U oblasti primjene definiracemo sve upotrebljene kategorije u smislu mjerljivih sta- tistickih agregata i onda upotrebiti empiricke podatke koje pruza nasa statistika. Na taj nacin, umjesto skolskog primjera bez veze sa zivotom student dobiva jedan mocan instmmenat analize i Iz- vjesnu predodzbu o stvamim odnosima u jugoslavenskoj privredi, Na slican naan radna teorija vrijednosti moze se eksplicirati na ri- goroznom matematickom modelu, a zatim pop uni ti empirickim sa- drzajem jugoslavenske privrede.
Dosli smo tako i do jedriog pitanja koje je izazvalo zive dis- kusije u inostranstvu i kod nas, a to je uloga matematike u eko- nomiji. Na nasim fakultetima vodio se, a na nekima se jos uvijek vodi, neka vrsta hladnog rata u pogledu matematike. S jedne stra- ne, predaje se matricni, diferencijalni, integralni i drugi racuni i matematska statistika, a, s druge, nasravnici iz ekonomskih teo- rijskih i primijenjenih predmeta u svojim predavanjima potpuno ignoriraju sva ta znanja. Most izmedu tih dviju oblasti jos nije izgraden.10 Kao sto biva u slicnim diskusijama, pristalice primjene matematike su oni koji matematiku poznaju, sumnju i pro- tivljenje izrazavaju oni koji je ne poznaju i tako diskusija nije na- rodto objektivna. Iako nam prostor ne dozvoljava ozbiljnije obra- divanje ovog pitanja, nekoliko prlmjedaba moze se uciniti.
Da matematika — a to ujedno znad odredena kvantitativno- empirijska orijentacija — moze veoma mnogo koristiti razvoju ekonomske nauke, to je danas gotovo van svake sumnje. Ali namje- stu je i oprez, jer nekvalificirana prlmjena matematike u ekono-
10 Valja, osim toga, spomenuti da su nasi ekonomisti u svom istrazi- vackom radu ozbiljno hendikepirani sto kao studenti nisu imali mogucnosti da dovoljno savladaju matematiku i statistiku, a nakon diplomiranja te je praznine izvanredno tesko popuniti. Medunarodne ekonomske casopise kao sto je npr. „Ekonom etrika" jedva da netko od jugoslavenskih ekonomista moze da prati, sto, medutim, nije slucaj s ruskim, poljskun ili ceskim ejconomisti- ma. Nesto se situacija popravlja uvodenjem postdip!omskih studija.
57
NASA STVARNOST
miji dovodi do apsurdnih rezultata.11 U tom pogledu ekonomija se prilicno razlikuje od prirodnih nauka. Tako mi, na primjer, znamo da se slobodni pad u bezvazdusnom prostoru odvija po formuli gt2, gdje je g sila teze a f vrijeme. Ukoliko se pad odvija u nekom~2~mediju, formulu treba korigirati za otpor medija, i to je sve. U ckonoiniji, ilustrativno govoreci, dogadaji se odvijaju jedanput po fonnuli, recimo, gt2 , a drugi put po formuli, recimo gt2 . Dru-
T 15
gun rijecima, nema nikakve apsolutne fiksne zakonitosti, dogadaji nisu funkcionalne vec stohasticke prirode, a privredni subjekti — ljudi — mogu da uce i da stvaraju odluke, sto kod sile teze nije slucaj. Zbog toga je kvantifikacija ekonomskih fenomena neupo- redivo slozenija i teza nego kvantifikacija prirodnih fenomena.12 U kolikoj li je suprotnosti s tim saznanjem cinjenica da ce mno- gi amateri, koji nikad ne pomisljaju da sebe sinatraju dobrim in- zenjerima ili fizicarima — iriakar, recimo, upravljaju automobilom i televizorom — bez daljnjega biti duboko uvjereni da su dobri ekonomisti, a ekonomski fakultet na studentskoj rang-listi kotira kao jedan od najlaksih fakulteta. Nisu li to simpiomi izvjesne vul- garizacije ekonomske nauke, vulgarizacije u klasicnom, Marksovom smislu?
Iz ovoga sto je receno ne bi trebalo izvuci zakljucak da nasa visokoskolska ekonomska nastava stagnira, jer bi to bio pot-
11 Ilustrativne su ove historijske cinjenice iz razvoja sovjetske ekonomske nauke. Medu prvim ekonomistima koji su poceli upotrebljavati matema* ticke modele u ekonomiji bi!a je grupa sovjetskih planera koncem lg io -ih godina. Zbog nedovoljnog iskustva njihovi modeli znatno su odudarali od stvar- nosti. Medutim, tim pionirima nije pruzena mogucnost da svoje metode usavrse. Uskoro je Staljin citav rad proglasio „matematickim skretanjem " i kroz naredne tri decenije matematika je bila izgnana iz sovjetske ekonomije.
12 Instruktivna je u tom pogledu jedna biografska epizoda iz zivota cuvenog fizicara Planka (Planck), osnivaca kvantne teorije. Kao mladic Plank je namjeravao da studira ekonomiju, a'i je odustao jer je ustanovio da je suvise teska i onda je postao fizicar. Engleski ekonomist Kejnz (Keynes), kome je Plank to ispricao, dodao je ovakav svoj kom entar: „Profesor Plank mogao bi lako fiavladati cijeli korpus matematske ekonomije u nekoliko dana. On nije mislio na to! No smjesa logike i intuicije i siroko poznavanje cin jenica, od kojih vecina nisu precizne, sto se trazi za ekonomsku interpretaciju u njenoj najvisoj formi, doisla je izvanredno teska za one ciji se dar uglav- nom sastoji u tome da mogu zamisliti i slijediti do krajnjih konsekvenca im- plikacije i prelhodne uslove relativno jednostavnih cinjenica koje su poznate s visokim stepenom preciznosti" (R. F. H^rrod, T he L ife o f John M aynard K eynes, str. 137 ).
58
EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDA
puno pogresan zakljucak. Naprotiv, od osnivanja ekonomskih fakulteta pa do danas moze se konstatirati vidan napredak. Gene- racije koje su na nasim fakultetima diplomirale prije desetak go- dina nisu tada znale ni za postojanje ovakvih elementarnih instru- menata analize kao sto su korelacioni koeficijent i regresiona kri- vulja, a da i ne govoriino o ekonomskim modelima. Ti instrumen- ti su bili jednako nepoznati i u radu zavoda za planiranje. Danas su i u nastavi i u primjeni takvi instrument usvojeni kao nesto sto se po sebi razumije. Unatrag nekoliko godina uvedene su postdiplomske studije, koje su dale novi podstrek za savladava- nje dostignuca suvremene ekonomske nauke. Prema tome, neo- spomo je da napretka ima. Postavlja se jedino p’itanje: da li je tempo tog napretka adekvatan za tempo rasta jedne privrede u kojoj se drustveni proizvod udvostrucuje svakih 7 godina? Jer ako taj tempo nije adekvatan, zar mozemo ocekivati da ce to ostati bez posljedica po privredni razvoj zemlje?-
NAU£N0 ISTRA2 IVA£KI RAD I EKONOMSKI INSTITUTI
Tri nivoa rada u oblasti ekonomije
V isokokvalificirani strucni rad u oblasti ekonomije odvija se na tri nivoa. Prvi nivo ukljucuje operativni rad ekonomista
u poduzecima, bankama, drzavnim ustanovama. Na drugom ni- vou odvija se ekonomsko-analiticki rad u analitickim odjeljenjima banaka, komora, drzavnih sekretarijata. Zavodi za planiranje trebalo bi da se u cjelini bave ekonomsko-analitickim radom. Treci nivo predstavlja naucnoistrazivacki rad, koji se prvenstveno obav- lja na institutima, a u normalnim uslovima trebalo bi da se obav- lja i na fakultetima, kad ovi ne bi bili preoptereceni nastavom. Kad se govori o tome da nesto s nasom ekonomskom naukom nije u redu, onda se prije svega misli na ovaj treci nivo.
U zemlji danas postoji petnaestak ekonomskih instituta. Kad bi svaki od tih instituta objavio godisnje po jednu naucno fundi- ranu monografiju, dobili bismo svake god1'ne bar 15 knjiga o raz- nim aspektima jugoslavenske privrede. U tom slucaju ona lista Savplana od 100 kardinalnih tema bila bi kroz nekoliko godina iscrpljena. Postavlja se pitanje zasto se takav jedan program ne
'59
NASA STVARNOST
ostvaruje, ili zasto se ne moze ostvariti? Odgovor je i ovog puta veoma slozen i ovdje mozemo pruziti samo nekoliko licnih opser- vacija nuzno ogranicenih informacijama koje su nam dostupne.
Izvjesne smeinje u naucnoistrazivackom raduls
Jedan od razloga je u tome sto institutski rad rijetko pre- lazi nivo elaborata i prigodnih analiza i tako ne dospijeva do na- ucnoistrazivackog nivoa. Tome je opet cesto razlog insistiranje osnivaca (tj. financijera) da dobiju materijale za svoje tekuce po- trebe, sto onemogucuje sistematski studijski rad na dugi rok. Ka-
ski sastav i „nerentabilnost" naucnoistrazivackog rada pojaca- vaju te iendencije. Lokalisticke orijentacije gotovo svih osnivaca kociie su radove na opcejugoslavenskim problemima.
Srece se ponekad i jedno veoma destruktivno iako, srecom, ne mnogo rasireno misljenje. Kaze se da nama nisu potrebne „ne- ke suptilne analize", da je gubitak vremena savladavati i usavrsa- vati „neku prefinjenu analiticku tehniku" dok ima dosta toga da se rijesi grubim i primitivnim sredstvima. Takvi su se stavovi javljali i u diskusijama o prirodnim naukama gdje su nasli izraza u tezi: nepotrebria su fundamentalna istrazivanja, sve treba skon- centrirati na primijenjena istrazivanja. Kratkovidost takve naucne politike u podrucju prirodnih nauka pokazao je nedvosmisleno razvitak atomske i raketne tehnike i danas nikome (pretpostav- ljam!) ne pada na um da npr. zatvori nase atomske institute pa sredstva i kadrove upotrebi u tvomickim laboratorijama za nepo- sredno razvijanje proizvodnje. Slicno vrijedi i za ekonomiju. Uko- liko bar neke od najtalentiranijih ekonomista ne odvojimo od ne- posredne primjene i ne omogucimo im intenzivan institutski rad na „fundamentalrdm" istrazivanjima, ne mozemo ocekivati da ce- mo se osloboditi inostranog naucnog tutorstva i stalnog zaosta- janja, i za medunarodnim napretkom ekonomske nauke i za po- trebama nase privrede. Ovo posljednje zaostajanje mora biti utoli- ko teze jer je jugoslavenski tip privrede sasvim specifican i nc postoji mogucnOst kopiranja gotovih rjesenja iz nekih inostranih udzbenika. Tu teskocu ne poznaju prirodne nauke. Automobil je
13 O tom probiemu raspravija i B. R. M. u clanku: P rakticna nauka ili p raksa bez nauke, „Ekonomska politika", br. 533, 1962 , str. 732—3 .
EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDA
isti i u Jugoslaviji i u Italiji i zato se moze kupiti licenca. No jugoslavenska i talijanska privreda se bitno razlikuju i z’a privredni sistem se licenca ne moze kupiti.. Proizlazi da, ukoliko je institutski naucnoistrazivacki rad neophodan u oblasti prirodnih nauka, on je pogotovo neophodan u oblasti drustvenih nauka, u na- sem slucaju u oblasti ekonomije.
Izvjesno kocenje u usvajanju tekovina suvremene ekonomske nauke moze se pripisati i vulgamo interpretiranim ideoloskim razlozima. Mateinatska ekonomija, medusektorska analiza, lineamo programiranje, ekonomsko modeliranje — bili su razvijeni na Za- padu i to je izazvalo sumnju. Takvo ideolosko bojenje novih, ra- nije nepvznatih analitickih postupaka nije bio nas specificum vec je ono cesto i u drugim zemljama. Instruktivan je primjer medusektorske analize. Buduci da je bila razvijena na Zapadu, njena primjena u Poljskoj i Sovjetskom Savezu izazivala je sumnju i ot- por. Zbog toga je Oskar Lange, jedan od najpoznatijih poljskih ekonomista i danas potpredsjednik Poljske republike, nasao za shodno da je propagira na taj nacin sto je pokazao da se medusektorska analiza moze direkino izvesti iz Marksovih shema re- produkcije. Danas se medusektorska tehnika analize uveliko pri- mjenjuje u svim istocnoevropskim zemljama. No medusektorska tehnika je ujedno. vrlo koristan instrument planiranja, a planiranje, kao sto se zna, prakticiraju socijalisticke zemlje. To je izazvalo velike sumnje u domovini medusektorske analize, Americi. Zbog , toga su Evans i Hofenberg, koji pripadaju grupi najpoznatijih j americkih eksperata u toj oblasti, otprilike u isto vrijeme kad i ] Lange, nasli za potrebno da dokazuju da primjena medusektorske j analize ni u kom slucaju ne vodi u socijalizam!14 Medutim, oni J nisu bili toliko uspjesni kao njihovi poljski i ruski kolege, jer je Ajzenhauerova administracija ukinula subvencije za izradu medu- / sektorskih tabela.
Kocenja u razvoju ekonomske nauke bilo je i zbog ovakvih stavova: na Zapadu su razvili komplicirane metode analize, ali im je stopa rasta tri puta niza od nase; u Sovjetskom Savezu nema ekonometrije, ali je privredni razvoj osjetno brzi nego na Zapadu. Ovakve stavove vrijeme je definitivno pregazilo. Citav niz zemalja — Njemacka, Francuska, Italija, Japan — postizava izvan-
14 Studies in In com e an d W ealth , Vol. 18 , 1955 .
6 1
NASA STVARNOST
redno visoke stope rasta, a u Sovjetskom Savezu je doslo do tako iiaglog razvoja „ekonometrije" — tj. citavog spleta metoda kvanti- tativne analize — da je to iznenadilo svakoga, pa i same sovjetske ekonomiste. I o toj pojavi vrijedi reci nekoliko rijeci.
Neke komparacije
U 1957. godini Savezni zavod za statistiku u Beogradu ob- javio je nasu prvu medusektorsku tablicu. Skromna po dimenzi- jama — svega tridesetak sektora — bila je to prva medusektorska tablica izradena u nekoj socijalistickoj zemlji. Madarski statisticari koristili su se nasim iskustvima u pripremanju svoje prve tablice, a u sovjetskoj ekonomskoj literaturi o medusektorskoj analizi jos nije bilo ni spomena. Danas, medutim, mi smo tek zavrsili tablicu za 1958. godinu, Madari vec imaju tablicu za 1959. godinu, a Rusi zavrsavaju tablicu za i960, godinu. Nasa tablica ima 80 sektora; sovjetske prelaze 15 0 ; mi izradujemo samo jednu jedinstve- nu tablicu za cijelu privredu, sovjetski statisticari vec izraduju re- gionalne tablice; ini izradujemo samo vrednosne tablice, Rusi i Poljad izraduju i naturalne tablice i tako dalje. Ocigledno je da vec zaostajemo. Zbog cega? Djelomicno zbog f.iancijskih i kadrov- skih teskoca u Saveznom zavodu za statistiku, ali prije svega zbog nepostojanja drustvene traznje. Tablica iz 1955. g. koristena je nesto malo kao statisticka informadja, ali uopce nije bila koristena kao instrument analize. Nije bila koristena iz prostog razloga sto u to vrjeme nijedan jugoslavenski ekonomist nije znao kako da je koristi. Kasnije, opet, mi smo vrsili velike privredne refor- me, dovoljno je spomenuti deviznu reformu, u kojima je bilo od presudnog znacenja da se utvrde efekti promjena djena. Upravo na torn podrucju moze se efikasno primijeniti medusektorska analiza; medutim, mi je nismo priinijenili jer nije bilo koga da je primijeni, niti dovoljno azumog statistickog materijala na kome da se primijeni.
Nesto slicno desilo se i s ekonomskim modeliranjem. U na- sem Saveznom zavodu za planiranje. primijenjeni su prvi jedno- stavni ekonomski modeli prije nego sto je o tome bilo pisano u sovjetskoj ekonomskoj literaturi. Odonda smo jedva nesto malo
62
EKONOMSKA N AU KA I PRIVREDA
napredovali. Sovjetski ekonomisti ucinili su, medutim, ogroman skok. Modeli se izraduju i prlmjenjuju svugdje: u zavodima za planiranje,15 minis tars tvima, institutima, sovnarhozima, ekonome- trijskim laboratorijaina. Samo ekonometrijska laboratorija Akade- mije nauka u Moskvi izradila je pedesetak modela za pojedina poduzeca, privredne grane, privredne regije i privredu u cjelini. I, prirodno, ne ostaje se samo na modelima; ekonomska nauka na- preduje na sirokom frontu: u pedesetak instituta radi armija od zo.ooo ekonomista, matematicara i inzenjera. Svake godine odrza- vaju se savjetovanja ekonomskih instituta u cilju utvtdivanja po- stignutih rezultata i koordiniranja programa daljnjeg rada. Posljed- nje takvo savjetovanje — „koordinaciono savjetovanje o pitanjima iskoristenja matematike i racunske tehnike u ekonomiji" 16 — iz- vanredno je impresivno. Dominira medusektorska analiza: tokova i fondova, statisticka i planska, narodnoprivredna i regionalna, staticka i dinamicka, teorijska i empiricka. Razvijene su i pri- mijenjene razne lineame i nelineame metode programiranja opti- malnih rjesenja na raznim privrednim nivoima. Intenzivno se istra- zuje formiranje cijena ppmocu modela. Zapocet je rad na meto- doloskim osnovama i konstruiranju matematskih i analognih modela socijalisticke prosirene reprodukcije u svrhu optimalnog pla- niranj a. Ti modeli ispituju se na specijalno komponiranom kom- pleksu elektronskih racunskih masina. Istaknuto je da veliku paz- nju treba posvetiti pripremanju kadrova i to triju kategorija struc- njaka: ekonomista koji vladaju matematickim metodama, mate- maticara koji ce biti u stanju da primijene matematiku u oblasti ekonomskih istrazivanja i programera s odgovarajucim inzenjer- skim obrazovanjem koji odlicno poznaju racunsku tehniku i ujedno vladaju neophodnim znanjem iz matematike i ekonomije. Sov- jetsku inicijativu ubrzo su pocele slijediti i ostale istocnoevrop- ske zemlje.
Neprijatno je ustanoviti da vec na pocetku trke zaostajemo. Kod toga ne mislimo na nelagodnost iz nekih prestiznih razloga.
15 U meduvremenu osnovan je Naucnoistrazivacki ekonomski, institut Gosplana s preko 200 suradnika. Nesto kasnije, jedno odjeljenje tog instituta odvojilo se pa je osnovan institut drzavnog privrednog savjeta s veoma siro- kim poljem djelovanja.
10 „Voprosy ekonom iki", 4/1962 , 66—85.
63
NASA STVARNOST
Radi se prosto o tome da zaostajanje u nauci znaci, u dugoroc- noj perspektiVi, zaostajanje u privrednom razvoju.
Materijalni momenti i efikasan naucnoistrazivacki rad
Pa gdje su onda osnovni uzroci tog zaostajania? Dosta ce- sto cuje se objasnjenje koje sve teskoce u naucnom radu svodi na materijalne momente. Kaze se: mi smo jos uvijek siromasni, nemamo dovoljno sredstava i stoga naucni rad, koji je vrlo skup, ne moze da se razvije u punom obimu. Po nasem misljenju, to objasnjenje vulgarizira citav problem i u sustini je netacno. Na- ravno, bez sredstava nema naucnog rada. No vec sam broj instituta pokazuje da drustvena zajednica odvaja velika sredstva za taj rad. Prema tome, nije problem u apsolutnoj visini sredstava, vec u tome kako i na sta se ona trose i kako je rad organiziran. Svako ko je imao prilike da se upozna s organizacijom naucnog rada u raznim zemljama mod ce navesti primjere poznatih naucnih instituta i skola smjestenih u barakama i podrumima, sa sta- rim namjestajem i skromnim bibliotekama, ali koje produdraju radove medunarodne vrijednosti.
Isto tako je pogresno traziti rjesenje u visokim honorarima naucnih radnika. Naravno, visi licni dohod stimuliraju. Ali, u naucnom radu ta je stimulacija marginalna. Ako netko orijentira svoj zivot na maksimiranje zarade, ne moze se od njega u isto vrijeme ocekivati da ce svu svoju energiju iscrpsti u istrazivanju naucne istine; te dvije motivacije se dobrim dijelom uzajamno iskljucuju. 5 druge strane, nauka trazi talente i nikakva materi- jalna stimulacija ne moze stvoriti talente tamo gdje ih nema. To, naravno, ne znad da materijalni momenti ne igraju nikakvu ulogu. Ako nisu zadovoljene osnovne zivotne i kultume potrebe kao sto su hrana, stan, knjige i si,, onda nema ni naucnog rada. S tim treba biti nadsto. No jugoslavenski per capita dohodak bez sumnje danas dozvoljava da se egzistencijski minimum zadovo- lji. Iako u tom pogledu mnogo sta nije sasvim u redu, rjesenja u tom podrucju u sustini nisu slozena. Zbog nepostojanja naucne tradicije najtezi je problem na drugom jednom podrucju, na podrucju kadrovske politike i adekvatne organtzacije naucnog rada.17
17 O tom skupu problema raspravlja ubjedljivo i J. Stanovnik u vec citiranom clanku, „Nasa stvam ost", 1 /1960.
64
EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDA
Ono sto je, uz osigurani egzistencijski minimum, za jednog naucnog radnika — pa prema tome i za efikasnost naucnog rada — od presudne vaznosti jesu slijedeca tri uslova: 1 . mogucnost da u punoj mjeri razvije svoj talenat, sto znaci sistematski dugo- rocno orijentirani i obezbijedeni studijski i istrazivacki rad; 2. kontakti s kolegama iz struke u zemlji i inostranstvu, sto znaci ucestvovanje na naucnim skupovima i posjecivanje naucnih insti- tucija, i 3. mogucnost da rezultate svog rada ucini pristupacnim naucnoj javnosti, sto pretpostavlja objavljivanje tih radova. Uspi- jemo ii ispuniti o.ve uslove, onda uz malo vise koordinacije, moz- da uz izvjesnu kadrovsku koncentraciju i uopce bolju kadrovsku politiku, i uz dosadasnja ukupna materijalna sredstva mozemo po- stici iznenadujuce rezultate. Ali kod toga treba imati u vidu da se efikasni naucni instituti ne mogu stvarati administrativnim rje- senjima ina kakva sredstva stavljena na raspolaganje, da je u pri- rodi naucnog rada da inicijativa moze da dode jedino od naj- uspjesnijih naucnih radnika samih i onda tu inicijativu treba sve- srdno pomoci. Or^anizacija naucnog rada veoma je delikatan po- sao. A u sredini s nedovoljnom tradicijom ona pogotovo zahtije- va mnogo takta, veliku podrsku i dosta vremena.
UMJESTO ZAKLJUCKA
konomski sistem jedne zemlje izvanredno je komplicirana tvorevina. Izgradnja jednog efikasnog privrednog sistema
nesumnjivo je mnogo slozeniji poduhvat nego izgradnja medupla- netarne rakete ili atomske bombe. Pa ipak ta cinjenica cesto je da- !eko od toga da bude ocigledna. Stvar je u tome sto sve zemlje na svijetu imaju nekakav privredni sistem, a samo nekoliko njih imaju atomske bombe i rakete. Stvar je i u tome sto je dovoljno da samo jedan mehanizam u raketi ne funkcionira kako treba pa da raketa ne poleti i propust je ocigiedan. U privrednoj masini mnogi mehanizmi mogu funkcionirati veoma lose ili nikako pa da ta masina ipak ne zapne. Desava se stoga da se cesto mnogo manje nacionalnog talenta i sredstava investira u naucna istrazivanja iz oblasti ekonoinskog sistema nego sto bi to vaznost problematike zahtijevala.
" Nasa stvarnost 65
NASA STVARNOST
Medutim, postoji ipak jedan indikator koji dosta egzaktno mjeri efikasnost privredne masine. To je stopa rasta. Ukoliko je ona visoka — sto znaci 10% ili vise godisnje — situacija je zado- voljavajuca. Ukoliko je ona niska, ili se smanjuje, potrebno je ozbiljno proanalizirati uzroke. Tada je ujedno prikladan momenat da se povede diskusija i o ekonomskoj nauci.
U savremenoj ekonomskoj nauci mogli smo zapaziti inte- resantne tendencije. Ekonomija se od svih drustvenih nauka naj- vise priblizila egzaktnosti koja je do sada bila monopol prirodnih nauka. Ekonomist, uz pomoc statsticara, matematicara, programe- ra i inzenjera, u stanju je da danas konstruira veoma efikasne privredne mehanizme. Zaostajanje na torn podrucju mjereno tem- pom privrednog razvoja moze nas skupo stajati. Zbog toga je u ovom eseju akcentirana ta strana problema. Medutim, ekonomija je u isto vrijeme i drustvena nauka. To dvojstvo upravo i cini serioznu eko- nomiju izvanredno teskom naucnom disciplinom. Drustveni karak- ter ekonomije zahtijeva da ekonomist suraduje i sa sociologom, pravnikom i politicarem — a odskora i sa pedagogom i psiholo- gom — sto implicira i izvjesno poznavanje svih tih disciplina. Ta strana ekonomije jednako je vazna i slozena, a mozda i slozeni- ja, od njene kvantificirajuce strane. O njoj u ovom ogledu nije bilo govora — djelomicno zbog toga sto je opcenito poznatija i manje spoma — no ona jednako zasluzuje ozbiljnu diskusiju. Ako ekonomska nauka treba da doprinese privrednom razvoju zemlje, onda se to moze uspjesno ostvariti samo kroz jedinstvo oba nje- na aspekta.
Jugoslavenska privreda brzo se razvija, cime ekonomski problemi postaju sve slozeniji. Dok je ta privreda bila nerazvije- na i relativno jednostavna, prioriteti su bili prilicno ocigledni, a metoda privrednog usmjeravanja izravne i relativno proste. 5
porastom proizvodnih snaga privreda postaje sve slozenija, inici- jativa je decentralizirana, konacna rezultanta slobodno donesenih odluka hiljada privrednih subjekata nije unaprijed ocigledna, pri- vredna politika zahtijeva citav arsenal izdiferenciranih instrume- nata, a metode usmjeravanja postaju indirektne i kriteriji za dono- senje odluka izvanredno slozeni. Slozenost privrednog mehanizma i delikatnost njegova funkcionisanja bez poremecaja zahtijevaju intenzivan naucnoistraiivacki rad, Taj rad zahtijeva visokokvalifi-
66
EKONOMSKA NAUKA I PRIVREDA
cirane istrazivacke kadrove. Nesto je u tom pogledu vec uradeno. Fakulteti i instituti stalno se prilagodavaju novoj situaciji i po- boljsavaju svoj rad. No problem na koji smo zeljeli ukazati jest da tempo tog rada ne odgovara potrebama jugoslavenske privrede, nije adekvatan tempu njenog razvoja, da je zaostajanje veoma ozbiljno.
Dr Bmnko H O RVAT
JUGOSLOVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAZIVANJABeograd, Kneza Milosa broj 20, tel. 27-008
S E P A R A T II 1. V. TriJkovic, „Ispitivanje strukture i elastiCnosti trainje“, Ekonomist, I 5—4/1957, 52—58.
t 2. B . Horvat, „The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital Costs", The Manchester School, May 1958, 136— 59.
I 5. B. Horvat, „The Optimum Rate of Investment", The Economic Journal I December 1958, 477— 67.
< 4. V. Triikovic, „Strukturne promene u liinoj potroSnji", Ekonomist, i 3/1960, 427— 58.!
5. B. Horvat and V. Raskovic, „Workers’ Management in Yugoslavia: A Comment". The Journal o f Political Economy, April 1959, 194— 98.
| 6. B . Horvat, „Drei Definitionen des Sozialprodukts“, Konjunkcurpolitik,j Erstes Heft 1960, 27— 40.
7. B. Horvat, „A Restatement o f a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy", Sankhya, Series B , Vol. 23, Parts 1, 2, 3., 29— 48.
8. B . Horvat „The Characteristics of Yugoslav Economic Development", i Socialist Thought and Practice, 1/1961, 83— 97.i .f 9. B . Horvat, „Caract£ristiques du development de l’6conomie Yougoslave",; Questions actuelles du socialisms, 60/1961, 89— 105.Ij 10. B . Horvat, „The Conceptual Background of Social Product, Income| and Wealth, Series IX (1961) 234— 52.
| 11. B . Horvat, „Radna vrijednGst proizvodnje jugoslovenske poljoprivrede iI industrije", Ekonomist, 4/1961, 512— 23,i| 12. B . Horvat, „Raspodje!a prema radu medu kolektivima“, Na$a stvarnost,| 1/1962, 52— 66.
I 13. B . Ivanovic, „Primena metoda I-odstupanja u problemima odredivanja stepena ekonomske razvijenosti" Stalistiika revija, 2/1957, 125— 154,
I 1—2/1969, 26—42; 1/1962, 1— 14. Ekonomist. 2/1961, 182— 205.
■fl, U w jU&fy
(tfiS& D&fl \ m £>93y '
P O G L E D I I M I 5 L J E N J A
KASPODJELA PREMA RADU MEDU KOLEKTIVIMA
Postavljanje problema
T T sorijalistickoj privredi raspodjela dohotka vrsi se prema ulozenom radu. Taj princip postavio je jos Marks u poznatoj Kritici Got-
skog programa, on danas nije sporan, on je ugraden u nas priyredni sistem i uskoro treba da bude jos jednom potvrden novim Ustavom. Medutim, iako je sam prindp jasan i opce prihvacen> njegova primjena u praksi izaziva niz pojmovnih kao i sasvim tehnickih teskoca. Zada- tak ovog napisa jest da iz velikog broja problema koji se javaljaju u vezi sa definisanjem i primjenom prindpa raspodjele prema radu izdvoji i obradi samo jednu grupu koja se javlja kad se zele utvrditi- kriteriji nagradivanja preda radu u poduzecima i to bilo za potrebe donosenja zakonskih propisa, bilo kod davanja preporuka o tome sta se smatra ponasanjem dobrog privrednika.
Prvi ocigledan problem koji treba rijesiti jest odvajanje efekata trzisnih kretanja — posebno povecanja cijena — od efekata koji su re- zultat zalaganja radnog kolektiva. Obicno se smatra da se rjesavanjem tog problema u sustini iscrpljuje problematika konkretne primjene prineipa raspodjele prema radu. No to nije tako. I onda kad bismo us- pjeli potpuno eliminirati trzisne faktore, jos uvijek ostaje nejasno kako treba fonnirati licne dohotke da bi oni bili u skladu sa zalaga- njeni i uspjesima radnog kolektiva. O utjecaju trzisnih faktora kod nas je dosta pisano i raspravljano, pa se stoga ovim piatnjem ovdje necemo baviti. Cijelu paznju skoncentrisacemo na pitanje: sta se desava kad je utjecaj trzisnih faktora eliminiran? Pri tom cemo nastojati da obradu problema ucinimo jednostavnom i pristupacnom, te stoga necemo insi- stirati na tehnickoj rigoroznosti i analitickim komplikadjama. Iz istog razloga ostavicemo po strani analizu niza pratedh problema. Medutim, ociglednost rezultata koje cemo dobiti ne bi trebalo da zavarava i da prikrije izvanrednu slozejaost cjelokupne problematike.
Pojednostavljeni model jugoslavenske privrede
T Ttjecaj trzisnih faktora eliminiracemo na taj nadn sto cemo uzeti da se djene ne menjaju.1 Kako bi analiza struktumih karakteristika
cjelokupne privrede bila veoma mukotrpna i nepotrebno nepregledna,
52
RASPODJELA PREM A RADU
izvrsicemo analizu problema koji nas zanimaju na pojednostavljenom modelu jugoslavenske privrede. Tim modelom analizu cemo veoma uprostiti, a da pri tome ne mimoidemo_ni jedan bitan problem. Nas model jiigoslaveske privrede sastoji se od svega tri industrijske grane. Podatke za te grane necemo izmisljati, vec ih uzimamo iz jugoslavenske stvamosti u 1959. godini.2 Jedna od tih grana, industrija nafte, zavisi od prirodnih uslova. Druga, elektroindustrija relativno je nova industrija koja se veoma brzo razvija. Treca, tekslilna industrija predstav- lja staru i dobro razvijenu industrijsku granu cija je proizvodnja veca nego proizvodnja prvih dviju grana uzetih zajedno i u kojoj je danas tehnicki progres relativno spor jer su vazni pronalasd i organizaciona rjesenja ucinjena ranije u toku njenog visevjekovnog razvoja. Struk- tura vfijednosti proizvodnje i osnovna sredstva u te tri grane u 1959. godini prikazani su u tabeli 1 .
Tabela 1 .
Struktura vrijednosti proizvodnje i sredstava u 1959. godini
(u milijardama dinara)
Industrijanafte
Elektroindustrija
Tekstilnaindustrija
Ukupno
Materijalni troskovi 45 80 175 300Bruto licni dohoci 4 16 39 59Fondovi poduzeca 2 7 1 3 22Doprinos drustvenoj zajednici 10 M 42 76
1 Taj je pristup odabran, jer omogucava jednostavno i prakticno sagle- davanje problema. Uobicajena teorijska analiza ide drugim putem. U teoriji cijena cijene se fleksibilno adaptiraju promijenjenim uslovima i tako odraza- vaju promjene u utrosku drustveno-potrebnog rada. Te se cijene poriekad na- zivaju ekonomskim cijenama, tip privrede o kipme se radi jeste konkuretna trzisna privreda, a sama teorija popiilarna je kod nas kao i u inostranstvu. No, u sustini, to je staticna teorija. Ukoliko se i unose dinamicki elementi, oni su samo pseudodinamicki, jer ne tretiraju vrijeme kao varijablu sistema. Implicitne pretpostavke efikasnog funkcioniranja potpuno konkurentne privrede,' sadrzane u teoriji cijena, jesu: 1 . potpuna mobilnost radne snage, 2. potpuna mobilnost sredstava („kapitala"), 3. potpuna obavijestenost privrednih subje- kata o svim relevantnim dogadajima i to ne samo u proslosti i sadasnjosti vec i o buducim dogadajima i 4. trenutacno uspostavljanje privredne ravnoteze. Ova poslednja pretpostavka znaci da npr. promjena jedne cijene izaziva u istom trenutku i promjenu svih ostalih cijena u vezi s njom, da kad jedna tvomica uvede neku novu masinu i sve ostale slicne tvomice u istom trenutku uvedu tu masinu i si. Ukoliko navedene cetiri pretpostavke ne stoje, trzisni mehanizam nije u stanju da sam po sebi dovodi do racionalnih eko- nomskih rjesenja. A da su te pretpostavke veoma daleke od stvamosti, uoc- Ijivo je na prvi pogled. Medutim, u ovom clanku necemo analizu voditi tim putem. Citaoca-specijalista, koga zanima detaljna teopjska analiza formiranja cijena u socijalistickoj privredi, upucujem na svoju knjigu Ekonotnska teorija planske privrede. „Kultura'V Beograd.
2 5vi podaci dati su pfema Industrija i960, „Statisticki bilten", 205, 5Z 5 , Beograd, 1961.
53
NASA STVARNOST & ^ 7 0 o
Industrija nafte i
Elektroindustrija
Tekstilnaindustrija
Ukupno
Vrijednost proizvodnje po cijenamaproizvodaca 6 1 - 12 7 269 457
Porez na promet proizvoda 19 8 43 70
Vrijednost proizvodnje po trznimcijenama So 135 312 527
Osnovna i obrtna sredstva 92 1 1 7 249 456Stopa uplate. u fondove poduzeca. 2,2% 6,0% 5,2% 4,8%
Izvor: „Statisticki bilten", 205, ss. 46—7, 70—2. Materijalni troskovi uklju- cuju i amortizaciju. U fondove poduzeca ukljucena su i nerasporedena sredstva. U sredstva su ukljucena i sredstva u izgradnji, a osnovna sredstva ukljucena su po nabavnoj vrijednosti.
Tabela 1 dozvoljava jos jedno dalje pojednostavljenje. Kako je porez na promet proizvoda u nacelu propordonalan vrijednosti proizvodnje,
; a sa st^novista radnog kolektiva predstavlja samo fiksan odbitak od dohotka, to njegovo kretanje ne mijenja opstu sliku i u daljnjoj analizi mozemo ga izostaviti. Prema tome, u daljnjem tekstu upotrebljavacemo samo vrijednost proizvodnje po cijenama proizvodaca.
Tabela l- pokazuje takoder da su nase tri industrije reprezenta- tivne za jugoslavensku privredu i u jos jednom smislu, naime, u smi- slu radne i kapitalne intenzivnosti. Ako kapitalrtu -intenzivnost mje- rimo kapitalnim koefidjentom, tj. odnosom sredstava i proizvodnje (po djenama proizvodaca), a radriu intenzivnost ucescem licnih dohodaka u vrijednosti proizvodnje (po djenama proizvodaca), onda dobivamo ovu sliku:
Tabela 2. Radna i kapitalna intenzivnost
Indus trija nafte
Elektroindustrija
.Tekstilnaindustrija
ProsjekC jela
Model industrija
Kapitalni koeficijent 1 ,5 1 Ucesce licnih dohodaka
u vrijednosti proiz
0,92 0/93 a,oo 1 ,3 1
vodnje 0,07 0,13 ° A 5 0,13 0,15
Industrija nafte je kapitalno intenzivna/ tekstilna industrija je radno intenzivna, a elektroindustrija je negdje izmedu njih vrlo blizu tekstilrioj industriji. Prosjek za tri grane pokazuje da je nas model ma- nje kapitalno intenzivan i nesto manje radno intenzivan nego jugosla- venska industrija u cjelini.
Odabrane tri grane reprezentiraju jugoslavensku industriju i svo- jim razlicitim tempom porasta proizvodnosti rada. U petogodisnjem
54
RASPODJELA PREMA RADU
razdoblju 1955—1960: proizvodnost rada povecala se ovako3 (1959- * godina = 100): .
Industrija nafte 204 v ^ ”Elektroindustrija- 154 v ''’Tekstilna industrija 1 1aProsjek za tri grane 1 3 5 Z/Prosjek za cijelu industriju 1.28 w--
Industrija nafte i tekstilna industrija opet su ekstremi, a elektroindustrija nalazi se tacno u sredini. Medutim, uporedenje s prosjekom po- kazuje da i elektroindustrija pripada granama s najbrzim porastom pro- izvodnosti rada. Prosjek za tri grane' otprilike odgovara prosjeku za cijelu industriju. _
Time su karakteristike modela uglavnom utvrdene. Za svrhe koje nas interesiraju on sasvim dobro reprezentira stnikturna odstupanja i prosjecne karakteristike jugoslavenske industrije. Ipak, treba imati na umu da zbog pojednostavljenja koja vrsimo rezultati koje cemo dobiti nisu precizni. Ovdje je nas zadatak da samo utvrdimo red velicina po- /V ■jedinih efekata, a ne i precizne velicine tacne na nekoliko decimala. . :f js
Porast licnih dohodaka proporcnonalno porastu produktivnosti rada
- Treom a se cesto cuje teza da prosjecni licni dohori il pojedinim pio- ’ duzedma (tj. licni dohoci po jednom zaposlenom) treba da rastu
propordonalno ostvarenom porastu produktivnosti rada. Pobornici tog kriterija kazu da on izrazava princip raspodjele prema radu. Ukoliko bi to bilo tacno i ukoliko bi produktivnost rada i u narednih pet godina rasla istim tempom kao i dosada — onda bi se licni dohoci po jednom zaposlenom do 1964. godine povecali ovako:
u industriji nafte za 104%u elektroindustriji za 54%u tekstilnoj industriji za t i %
Ukoliko su prosjecni licni dohoci u i960, godini u tri grane bili pod- jednaki,4 u 1965. godini radnici zaposleni u industriji nafte ostvarili bi dvaput vece, a radnici elektroindustrije jedan i po puta vece dohotke od radnika zaposlenih u tekstilnoj industriji. Da li bi to predstavljalo raspodjelu prema radu? Ili su mozda neke pretpostavke naseg obra- cuna nerealne?
Pretpostavke nisu nerealne. Jlako, naravno, nitko ne moze tvrditi da ce produktivnost rada u pojiediniin granama rasti tacno istim tempom
0 „Statisticki bilten", 205, s. 60.
4 Stvarni mjesecni dohoci po zaposlenom iznosili su u i960, godini: u industriji nafte 20.730 din., u elektroindustriji 20.190 din., u tekstilrioj industriji 16.380 din. (SGJ 19 6 1, s. 263)
55
NASA STVA RN O ST
ubuduce kao i. dosada, poznato je iz proucavanja dugorocnih privred- nih serija da postoji tendencija da relativni porast proizvodnosti rada u po- jedinim granama bude dosta stabilan. Drugim rijecima, iako se ne zna koliko ce tacho p'orasti proizvodnost rada, na primer, u tekstilnoj i elektroindustriji, zna se sasvim sigurno da ce u elektroindustriji porasti znatno brze. U industriji nafte proizvodnost rada raste tako brzo, jer su otkrivena nova izdasna naftna polja i jer postoji znacajna ekonomija obima proizvodnje, u elektroindustriji zato sto je to nova industrija koja se brzo razvija, a u tekstilnoj industriji proizvodnost rada raste sporo jer je to ustaljena industrija koja se zbog strukture trazrije relativno sporo razvija i u kojoj su mnoge unutrasnje rezerve iscrpljene. A sve su to objektivni uslavi koji m u cemu ne zavise od zalaganja radnog kolektiva.
Posljednji je zakljucak, uostalom, odmah oingledan. Razlike u rad- nim rezultatima postoje od poduzeca do poduzeca; unutar grane one se potiru. Nema takvih grana u kojima su svi radni kolektivi lo5i i takvih u kojima su svi dobri. Stoga ako postoje znacajne razlike u porastu produktivnosti rada u pojedinitn granama, one ne mogu biti rezultat razlicitog rada radnih kolektiva; one su objektivno uslovljene i na njih radni kolektiv ne moze utjecati.
Prema tome, odgovor na postavljeno pitanje sasvim je jasan i ne- dvosmislen: raspodjela dohotka proporcionalno porastu produktivnosti rada predstavlja negaciju socijalistickog principa raspodjele prema radii Zbog toga je potrebno pronaci jedan adekvatniji kriterij.
Licni dohoci odredeni kao ostatak dohotka nakon uplata u fondove poduzeca po nekoj stalnoj stopi
oze se stati na stanoviste da je poboljsavanje ekonomicnosti poslo- vanja ovisno o investicijama i da stoga radni kolektiv treba da
odvaja za svoj poslovni fond sredstva bar po istoj stopi kako bi osigurao ravnomjernu ekspanziju kapaciteta. Takvo glediste doslo je do izrazaja kod pripremanja novih uredbi i preporuka u vezi s raspodjelom dohotka. Na taj nacin licni dohod odredujU se kao ostatak dohotka nakon sto je namirena obaveza prema zajednid i nakon sto su izvrsene uplate u vlastite fondove. Da vidimo do kakvih rezultata dovodi ovakav postupak.
? Kako ne postoje statisticke serije sredstava i strukture vrijednostiJ proizvodnje u stalnim djenama moracemo izvrsiti obracuri na osnovu
nekih pretpostavki. Pretpostavicemo da se sredstva i materijalni troskovi povecavaju istim tempom kao i proizvodnja. Uplate u fondove poduzeca vrsice se, prema gomjem kriteriju,-po istoj stopi u odnosu na sredstva kao i u i960, goidni. Uzimamo da doprinosi drustvenoj zajednici pred- stavljaju neku stalnu proporciju dohotka. Nakon ove raspodjele preosta- tak predstavlja licne dohotke. Buduci da nas ne zanima apsolutni porast proizvodnje u narednih pet godina vec samo relativni, tj. u odnosu na zaposlene, to cemo uzeti da je proizvodnja u pojedinim granama porasla
56
/ /u proporciji produktivnosti rada. Time izbjegavamo potrebu da najprije pretpostavimo apsolutno povecanje. proizvodnje, zatim povecanjn za- poslenosti i da zatiin dijelimo prvo s drugim; nasi pokazatelji su odmah uporedivi po jednom zaposlenom.
Tabela 3.
-> ' RASPODJELA PREMA RADU
Struktura vrijednosti proizvodnje i sredstava u 1964. godini uz pretpostavku nepromijenjene■ zaposlenosti
(u milijardama dinara)
Industrijanafte
Elektro-industrija
Tekstilnaindustrija
Ukupno
Indeks produktivnosti rada £04 154 1 1 1 135Stopa uplata u fondove 2,2% 6,0% 5,2% 4,8 %
Sredstva 188 180 276 644
Vrijednost proizvodnje 124 196 ■ 29S 618Materijalni troskovi 92 *?3 194 409Fondovi poduzeca 4 1 1 14 29Doprinosi zajednici 20 37 47 104
Preostaju: licni dohoci s 25 43 76
Podaci u tabeli 3 dobiveni su tako da su sa indeksom proizvodno- sti rada mnozeni sredstva, vrijednost- proizvodnje (po cijenama proiz- vodaca) i materijalni troskovi iz tabele 1 ; uplate u fondove dobivene su primjenom stopa iz tabele 1 na vrijednost sredstava u tabeli 3; doprinosi zajednici porasli su istim tempom kao i dohodak koji je dobiven odbi- janjem materijalnih troskova od vrijednosfi proizvodnje. Licni dohod predstavljaju ostatak koji se dobije kad se od vrije'dnosti proizvodnje odbiju materijalni troskovi, uplate u fondove i dopHnosi zajednici.
Da vidimo sad u kojoj su mjeri licni dohod porasli u odnosu na one iz 1959. godine:
Tabela 4.
Porast licnih dohodaka
Licni dohoci u mlrd. dinara
1959.- 1964. Indeks
Industrija nafte 4 8 204Elektroindustrija 16 25. 154Tekstilna industrija 39 43 . 1 1 1
/Proizlazi da su licni dohoci po zaposlenom porasli istim tempom kan. i produktivnost rada, sto znaci da nismo promijenili raniji princip raspo-
NASA STVA RN OST
djele. Taj rezultat ne bi trebalo da rias- cudi, jer je on vidljiv na prvi pogled buduci da je sadrzan u na.cinu obracunavanja. Buduci (fa materijalni troskovi rastu istim tempom kao vrijednost proizvodnje, to i dohodak— koji predstavlja razliku — mora rasti tim istim tempom. A buduci da se proporcija doprinosa prema zajednici ne mijenja, to i doprinosi mo- raju rasti tim istim tempom. Uplate u fondove vrse se po istoj stopi u odnosu na sreds'tva kao i ranije. Kako sredstva rastu tempom proizvodnje, , to i uplate u fondove moraju rasti tim istim tempom. Buduci da svi elementi vrijednosti rastu istim tempom, to i licni dohoci, kao ostatak, moraju rasti fim tempom. A kako vrijednost proizvodnje po zaposlenom raste • istim tempom kao i produktivnosi rada, to se i licni dohoci po zaposlenom moraju povecavati proporcionalno produktivnosti rada.
U praksi ta kretanja nisu tako cista buduci da se sredstva i materijalni troskovi ne moraju povecavati sasvim istim tempom kao i proiz- vodnja. No ta odstupanja ne liticu na osnovnr zakljucak: uvodenjem pro- porcionalnih uplata u fondove prihcip rdspodjele prema po'rastu produktivnosti rada ostaje u sustini neizmijenjen. Prema tome, time se ne po- stize nikakav napredak u pravcu ostvarivanja raspodjele prema radii.
Renta prirodnih rijetkosti i tehnickog progresa
T~\ osadasnja dva pokusaja nisu nas dovela do raspodjele prema radu.U stvari, upravo obmuto, licni dohoci formirali su se bez ikakve
veze s kolicinom i kvalitetom ulozenog rada. Da li.je prakticno ostvarenje raspodjele prema radu uopce mogiice? Po mom misljenju ono je moguce, kod cega se problemu moze prici na ovaj nacin.
Buduci da nema razloga tvrdenju da su svi radni kolektivi u jednoj grani bolji. ill losiji od radnih kolektiva u nekoj drugoj grani mozemo sigurno uzeti da prosjecni radni kolektivi u nase. tri grahe po- stizavaju podjednake radne rezultate. Ako je to tako onda i njihovi licni dohoci treba da porastu podjednakim tempom da bi bio zadovoljen prinrip raspodjele prema radu. Iz tabele 3 vidi se da na raspolaganju za za raspodjelu licnih dohodaka medu grane stoji 76 milijardi dinara. To ujedno znaci da su za pet godina prosjecni licni dohoci porasli za
76 1 29% (----= 1,29).-“ Prema tome, u istoj srazmjeri treba da porastu pro-
59
sjecni licni dohoci u svakoj od fri .grane. Ukoliko uplate u fondove i . doprinosi zajednici ostanii isti kao i' dosada p'ojavice se u obracunu neke nove stavke, cije znacenje treba ispitati.
5 Vrijeclno je zapaziti da je prema tabeli 3 produktivnost rada u cijeloj irrdustriji .porasla za 35 % dok, evo, licni dohoci mogu porasti samo za 29% . Prema tome, cak rii za privredu u cjelini ne vazi da licni dohoci treba da rastu istim tempom kao i produktivnost rada.
58
RASPODJELA PREMA RADU
Tabela 5.
Struktura vrijednosti proizvodnje u 1964. godini uz ostvarenje raspodjele prema radu
(u milijardama dinara)
Industrijanafte
Elektroindustrija
Tekstilna industrija -
Ukupno
Vrijednost proizvodnje 124 196 298 618Materijalni troskovi 92 12 3 194 409Licni dohoci 5 2 1 50 76Fondovi preduzeca 4 1 1 M 29Doprinosi zajednici 20 37 47 104
Saldo: Rudnicka renta + 3 + 3Renta tehnike + 4 + 4Gubitak —7 —7
Po obracunii tabele 3 prosjecni licni dohori u industriji nafta po- vecali su se u toku pet godina od 4 na 8 milijardi dinara. Tabela 5 po kazuje da se u uslovima nagradivanja prema 'radu mogu povecati samo na 5 milijardi' dinara. Prema tome, pojavljuje se jedan visak od 5 mili- jarde. dinara koji nije rezultat rada vec povoljnih prirodnih uslova. Taj visak predstavlja rudnicku rentu.e Kako se na prirodne uslove. ne moze djelovati, njihov efekat treba posebno izracunavati i onda apsorbirati rentom. Ukoliko se tako ne bi radilo radnf kolektiv bi nakon otkrivanja bogatih nalazista i'mao neopravdano visoke zarade, a u vrijeme otkri- vanja siromasnih nalazista jednako neopravdane niske zarade. Rudnicka renta utvrduje se u odnosu na izdasnost nalazista i ulozena sredstva, a placa se u nekoj stalnoj ili varijabilrioj proporciji vrijednosti dobivens rude. O utvrdivanju rudnicke rente postoji dosta veliko iskustvo i litera- tura i stoga nije potrebno da se na njoj dalje zadrzavamo.7
Drugaaje stoji s rentom tehriickog progresa. O njoj ne postoji ni- kako iskustvo i prakticki nikakva literatura, a sam pojam moze se po- javiti s operativnim znacenjem tek u jednoj socijalistickoj privredi.
Evo o cemu se radi. Jos je Marks8 primijetio, a to je i sasvim oci- gledno, da povecana produk'tivnost rada uslijed primjene novih masina nije samo zasluga onoga tko te masine iskoristava, vec i mnogih drugih, a u krajnjoj liniji ona je rezultat drustvenog rada, rada zajednice u qelini. Prva ideja u vezi s tom novom tehnikom javila se mozda negdje na
8 U stvari, sav taj visak ne predstavlja rudnicku rentu, jer u industriji nafte pored eksploatacije postoji i prerada. No, kao sto je vec istak- nuto, za svrhe ovog rada nisu potrebna precizna izracunavanja, vec nacelna analiza.
7 Up. B. Horvat, O problenju rudnicke rente, „Ekonomski pregled", 1953, 253—7 ; Renta kao elemenat teorije cijena planske privrede, „Ekono- mist", 1959, 398—414.
8 Up. Kapital 111, „Kultura", 1948, /ss. 76—77.
59
NASA STVA RN O ST
univerzitetu ili u akademiji nauka. Zatim je bila saopcena na nekom naucnom kongresu ill u naucnoj periodici. Javile su se kritike i dalja raz- rada. Zatim su u nekom institutu zapoceti eksperimenti. Oni su dali. neke rezultate i izradeno je poluindustrijsko postrojenje. Rad je nasta- vila neka projektantska organizacija. Zatim je neka fabrika pocela da izraduje te masine, uz kooperaciju niza drugih fabrika. Konacno su te masine montirane u tvornickoj hali naseg poduzeca koje sada postize povecanu produktivnost rada. Ocigledno je da je' samo mali dio tog povecanja produktivnosti ostvaren u tom poduzecu, a sve ostalo rezultat je drustvene organizacije rada, koja u krajnjoj liniji prelazi i nacionalne granice.
Postoji i drugi aspekt rente tehnike. Elasticitet potraznje tekstilnih proizvoda relativno je mali, a trajnih potrosnji dobara — u koja spadaju i proizvodi elektroindustrije — relativno je visok. To znaci da potraznja za elektrotehnickom robom raste znatno brze od potraznje zai tesktilom. Prema tome, elektroindustrija ce se razvijati mnogo brze od tekstilne industrije. Na primer, u posljednjih pet godina volumen proizvodnje elektroindustrije povecao se blizu tri puta, a tekstilne industrije , za svega 63°/o. Kod svih industrijskih grana pojavljuje se u vecoj ili manjoj mjeri takozvana ekonomija obima proizvodnje, tj. s povecanjem proizvodnje smanjuju se jedinicni troskovi. Prema tome, sasvim nezavisno od zalaganja radnoga kolektiva, industrija koja se brzo razvija ima mnogo vece mogucnosti za smanjenje troskova proizvodnje od industrije koja se sporo razvija. Pored toga, u nasem slucaju javlja se i fazlika izmedu stare i nove industrije. Prije rata u Jugoslaviji elektroindustrija gotovo i nije postojala, a tekstilna industrija bila je vec dovoljno razvijena. Kad se nakon rata elektroindustrija pocela naglo razvijati, ona je u pocetku po svojim troskovima u odnosu na svjetsko trziste bila manje ekonomicna nego tekstilna industrija. Prema tome," postojale su osjetno vece unutrasnje rezerve i njih je stoga bilo lakse iskoristiti.
Navedeno tri momenta — .nejednak tehnicki progres u razlicitim granama, nejednak tempo razvoja i simultano postojanje grana u razlicitim fazama svog historijskog razvoja — uvjetuju da se produktivnost rada mijenja velikim dijelom sasvim nezavisno od aktivnosti radnog kolektiva. Ukoliko zelimo raspodjelu prema radu, te efekte fcreba apsorbi- rati jednim instrumentom koji takoder ima znacenje rente. Ovdje tu rentu razmatramo na nivou grane. Kako se problem postavlja u odnosu na pojedinacna poduzeca razmatrali smo na drugom mjestu.9
Treci slucaj — tekstilna industrija — posebno je interesantan. Obic- no se smatra da efekat povisenja cijena ne moze predstavljati rezultat rada radnog kolektiva i da zbog toga prije nego sto se pride raspodjeli prema radu treba eliminirati sve dohotke koji poticu iz povecanja cijena. Sada, medutim, vidimo da tekstilna industrija moze ostvariti raspodjelu
0 Vidi B. Horvat, Uloga kamatne stope u jugoslavenskoj privredi, „Nasa slvarriost", i960, 2x4—21.
60
RASPODJELA PREMA RADU
prema radu samo ako poveca sumu cijena _ za 7 milijardi dinara. Prema tome, ni povecanje djena u svxhu povecanja licnih dohodaka ne mora biti ak't spekuladje. Povisenje cijena moze biti sasoitn opravdano cak i onda kad se troskovi proizvodnje nisu nista promijetiili.
Uloga ekonomske politike
TJosljednji zakljucak ukazuje na veliko znacenje ekonomske politike u ostvarivanju prindpa raspodjele prema radu. Iako sumu proizvo-
dackih djena u tekstilnoj industriji treba povecati za 7 milijardi dinars to rte znad da ce se i prodajne djene povecati. Iz tabele 1 vidi se da je u vri- jednosti tekstilne proizvodnje u 1959. godini bilo' ukljuceno i 43 milijarde dinara poreza na promet. Taj porez ce se do 1964; godine povecati na 4 3 X 1 ,1 1= 4 9 milijardi dinara, sto je sasvim dovoljno da se pokrije onih 7 mlrd. dinara povecanja djena proizvodaca. Smanjenje prihoda za po- krice opcedrustvenih potreba na ime poreza na promet za 7 mlrd. dinara kompenzira se prihodima od obje rente u istoj visini. Prema tome, u djeloj iridustriji prodajne djene ostaju riepromijenjene, a isto tako i prihodi drustvenih fondova.
Treba red da su se i dosada u ekonomskoj politid smanjivanja i povecanja poreza na promet vrsila da bi' se postigle slicne svrhe. Obicno se dogada slijedece. Zapazi se da neka privredna grana nije u stanju da se razvija uz postojece djene proizvodaca. U tom slucaju sma- nji se porez na promet uz nepromijenjene prodajne djehtf. Hi se zapazi da neka privredna grana ostvaruje abnormalno viskove dohotka 1 dobiti. Takvoj privrednoj grani poveca se porez na promet uz nastojanje da ne dode do povecanja prodajnih djena. Ne moze se red .da takav postupak nije postizavao odredene efekte, ali ono sto je nedostajalo bilo je: jasna ekonomsko-teorijska orijentadja i adekvatni instrumenti.
Smanjenje poreza na promet u slucaju nale tekstilne industrije sasvim je adekvatna mjera. Ali zamjenjivanje rente porezom na promet u. ostale dvije industrije bilo bi neadekvatno, jer ne postoji mogucnost diferenciranja poduzeca. Porez na promet jednak je za sve, renta varira od poduzeca do poduzeca.10 Porez na promet odmjerava se post festum, a ne postoji mogucnost objektiviziranog obracuna unaprijed. Ukoliko zelimo zadovoljiti prindp raspodjele prema radu sve to treba uzeti u /obzir.
Moglo bi se zauzeti i ovakvo stanoviste:. zasto povecanje djena u tekstilnoj industriji ne bismo kompenzirali prostim smanjenjem djena
10 Diferenciranje pomocu poreza na promet pokusava se postici tako sto se on diferencira za pojedine proizvode iste grane ili- grupacije. Ali to je obicno samo veoma gruba diferencijacija. Osim toga iznenadno povecanje poreza samo zbog velikog dohotka izaziva revolt jer' izgleda axbitramo, a u toj situaciji nema garancije da nece biti prevaljeno na potrosaca pove- canim djenama.
NASA STVA RN OST
u ostale dvije industrije. Stavise, zasto ne bismo ostavili trzisnom meha- nizmu da ostvari potrebna uskladivanja? §to -se lice trzista,. iluzomo je ocekivati adekvatna rjesenja. Trzisni mehanizam funkdonira sporo i grubo te ni u privredama sa znatno sporijim tempom rasta — dikle i znatno manjim strukturnim promjenama — nije mogao da probleme ove vrste rjesava na zadovoljavajud nacin. U tako dinamickoj privredi kao sto je jugoslavenska nedostari spontanih trzisnih rjesenja mnogostmko se povecavaju. Stoga je neizbjezna aktivna intervendja ekonomske po- litike.11 Kod toga treba voditi racuna o ostro izrazenoj nesimetricnosti u kretanju djena. Do podizanja djena dolazi relativno lako, do smanji- vanja vrlo tesko. Stoga u praksi do uskladivanja u jednoj progresivnoj trzisnoj privredi po pravilu ne dolazi na nepromijenjenom nivou djena,, vec u uslovima blage infladje. Qjene rastu u svim granama., ali u gra- nama s brzim porastom produktivnosti sporije a u granama sa sporijim porastoin produktivnosti brze. To dovodi do fenomena koji je u ekonom- v skoj teoriji poznat kao „iluzija novca" Apsolutni porast djena u svijesti proizvodaca grana s brzim porastom produktivnosti zamagljuje saznanjeo relativnom padu djena njihovih grana u odnosu na djene ostalih grana. „Iluzija novca" omoguajje da se uskladivanje izvrsi efikasnije i bezbolnije u uslovima blage infladje nego u uslovima nepromijenjenog nivoa djena.
Nasa razmatranja o odnosima kretanja produktivnosti i djena omo- guajju nam da vrsimo gruba predvidanja relativnog kretanja djena u pojedinim granama. Ta su kretanja obmuto propordonalna. Sto je spo- riji porast produktivnosti to je brzi porast djena. Na zalost, neposto- janje podataka o kretanju jugoslavenskih djena proizvodaca onemogu- cuje da se ova hipoteza i statisticki dokumentira.12— Ukoliko bismo uspjeli da efikasnim vodenjem ekonomske politike
djene manipuliramo tako da bude omogucena raspodjela prema radu na nivou grana — da li bi nam i tada bili potrebni instrumenti za zahvata- nje rente prirodnih rijetkosti i rente tehnike, ill bi te rente prosto iscez- nule? Rente ne bi isceznule, jer osim objektivno uslovljemh razlika iz- medu' grana postoje isto tako objektivno uslovljene razlike izmedu po- duzeca koja proizoode identicne proizvode, pa je stoga nemoguca dife- rencijacija cijena koje u trzisnoj privredi za iste proizoode moraju biti iste. U Jugoslaviji postoje tri poduzeca za eksploatadju nafte .i ona ostvaruju veoma razlicite rudnicke rente ili, predznije, pojedina polja istog poduzeca ostvaruju znatno razlicite rente. Ta konstatadja vrijedi za djelu ekstraktivnu industriju, poljoprivredu j sve one aktivnosti gdje je proizvodnja ogranicena prirodnim rijetkostiina.
U preradivackoj industriji renta tehnike javlja se iz drugih raz- loga. Njih mozemo klasifidrati u dvije velike grup_e: razlozi u vezi s oso-
11 N a primjer stimuliranjem smanjenja cijena.12 Postojeci indeks cijena proizvodaca prati djene s ukljucenim pore-
zom na promet. teste promjene poreza na ptomet onemogucuju da se sa- gleda sta se desava s izvomim cijenama proizvodaca.
62
- .
f. - : . ■ -
f ' '
■ RASPODJELA PREMA RADU
binama proizvoda i oni u vezi o osobinama tehnoloskog postupka.. U pr- vom slucaju radi se o novim proizVodima koji se, kad se prvi put pojave, traze u kolicinama koje mnogo premasuju mogucnosti proizvodnje.' U posljednje vrijeme to je bio slucaj, na primjer, sa' plasticnim masama, antibioticima, sintetskim vlaknima, tranzistorima. Kako je potraznja znatno veca od ponude, djene su znatno vise od troskova proizvodnje. Renta koja _se pojavljuje u toj razlid moze se tretirati kao renta tehnike,
i ali ona se isto tako moze efikasno zahvadti i porezom na promet koji se sistematski snizuje kad se ponuda priblizava potraznji. No porez na promet je uglavnom neupotrebljiv u drugom slucaju kad se radi o raz- licitim tehnoloskim postupcima u poduzecima koja proizvode slicne pro- izvode ili proizvode koji su bliski supstituti. U normalnim uslovima u sva- koj grani postoje poduzeca razlidte fizicke i tehnoloske starosti. Sasvimne- zavisno o naporima radnih kolektiva objektivno je nemoguce da sva poduzeca svake godine ukljuce najnoviju tehniku. Jedna masina ili jedno postrojenje traju io , 15 i vise godina. U meduvremenu moguca su stalna
!■ mahja poboljsanja ekonomike, ali bitna, skokovita poboljsanja moguca su tek nakon 10 , 15 ili vice godina. Moguce su dvije posljedice ove si-
. tuadje. Prvo, djene su takve da sva poduzeca u grani nastavljaju s proizvodnjom. U tom slucaju u normalnim okolnostima poduzeca opre- mljena novom i efikasnijom tehnikom ostvaruju rentu tehnike, koja nije rezultat -zalaganja radnog kolektiva. To, naravno, nisu uvijek ista poduzeca, ali u svakom momentu postoje neka poduzeca koja ostvaruju dohotke koji ni po kom mjerilu nisu rezultat rada radnog kolektiva. Drugo, djene se ravnaju prema modemim proizvodacima koji su predimenzio- nirali svoje kapadtete u odnosu na trziste. Tada proizvodaci sa tehno- loski zastarjelom opremom moraju bankrotirati. A to bi znacilo ne samo da su neki radni kolektivi bez ikakve objektivne svoje krivice kaznjeni, vec i da se dmstvena sredstva nepotrebno rasipaju, sto je u planskoj privredi nedopustivo. Ekonomski je, naime, opravdano da se jedan pro- izvodni kapadtet rashoduje — iako je fizicki jos sposoban za proiz- vodnju — tek onda kad njegovi materijalni troskovi (bez amortizadje) pocinju premasivati prodajnu djenu proizvoda, tj. kad vise ne omogucuje nikakvo povecavanje vrijednosti u toku proizvodnje. U trznoj privredi, medutim, fabrika ce biti zatvorena dm vise nije u stanju da isplacuje normalne place, a to mOze da bude znatno ranije nego sto je fizicki i
i ekonomski zastarjela. Stoga i opet odgovornost za ispravne ekonomske j odluke u krajnjoj liniji snose organi ekonomske politike, a ne radni ko- j lektivi poduzeca.j U kojoj je mjeri ekonomska politika rijesila zadatak opce raspo-j djele prema radu moze se aproksimativno utvriditi statisticki. Distri- ! budja kolektiva po ostvarenim dohocima13 mora biti podjednaka po
| 13 Ti dohoci nisu u prosjeku isti u svim granama, vec se razlikujuI za diferencijale koji su uslovljeni historijski, regionalno, s obzirom na kva- f lifikacioni sastav i kao rezultat svjesnih zahvata ekonomske politike u svrhu
postLzavanja odredenih drustvenih ciljeva. Te diferencijale treba uzeti u obzir.
63
NASA 5TVA RN O ST
granama i s obzirom na tehnolosku starost poduzeca. Kod malo pre- I ciznijeg izracunavanja to bi se moglo kombinirati sa slijedecim- pristu- j pom. Potrebno je utvrditi prosjecne dohotke po pojedinim strukama za -| cijelu. zemlju, na primjer, za sve elektricare, strojobravare, stolare, ne- j kvalificirane radnike itd. Kako nema razloga pretpostaviti da su elek- I tricari u tekstilnoj industriji losiji jod elektricara u naftnoj idustriji, niti J da 'su elektricari u .starim .pogonima losiji kao radnci od elektricara u ;
~) .modernim pogonima to bi u normalnim uslovima elektricari po poje- /. dinim privrednim granama i elektricari po grupama pogona razvrsta-
■ r.ih po tehnoloskoj starosti morali imati u prosjeku podjednake ’ do- zL&c-r-yi / s^ h d tk e . Isto vazi i za ostale struke. Kod struka koje su specificne za po- / , ,jedine grane — na primjer, tkaci u tekstilnoj industriji — prosjecni Iicni ]
,-;v ;■■■•i dohoci utvrdili bi se u odnosu na dohotke u strukama koje su univer- zalnije, a zastupljene su u odnosnoj grani. Tako bismo dobili standardne prosjecne dohotke za pojedine grane odnosno za grupacije poduzeca po tehnoloskoj starosti. Odstupanja stvamih dohodaka od ovih standardnih odrazavala bi stepen narusavanja principa raspodjele prema radu.
Dosada smo stalno razmatrali samo djelatnost prosjecnog radnog kolektiva koji u svim privrednim granama postjze podjednake radne re- zultate. Taj Tadni kolektiv stavljali smo u razlicite objektivno uslov- ljene situacije i onda smo utvrdivali sto bi trebalo uraditi da bude ostva- ren princip raspodjele prema radu. No, privreda se, naravno, ne sastoji od prosjecnih vec od pojedinacnih radnih kolektiva koji se medusobno razlikuju u mnogim vaznim pojedinostima. U takvim uslovima isti princip raspodjele prema radu koji za prosjecni radni kolektiv zahtijeva prosjecne radne uslove koji omogucuju prosjecne licne dohotke, sad'a zahtijeva da bolji kolektivi ostVaruju vise a losiji nize licne dohotke. |
Na kraju, radi potpunosti, treba upozoriti na jos jedan momenat koji je, uostalom, prilicno ocigledan. Privreda je suvise kompleksna, a buducnost suvise neizvjesna da bismo mogji pretendirati na to da in- strumente ekonomske politike udesavamo tako precizno da bi bili za- hvaceni samo oni dohoci koji ne poticu od rada i da bi preostatak do- hotka tacno odgovarao principu raspodjele prema radu. Ocigledno je da ce se desavati pogreske, a kod toga treba opet uociti jednu vaznu ne- simetricnost. Ukoliko je pogreseno prema dolje, tj. zahvaceno je pre- . malo, kolektiv ce doduse djelomicno ostvariti nezaradeni dohodak, ali j to nece utjecati lose na poslovanje poduzeca. No ukoliko je pogreseno j na vise i suvise zahvaceno, radni kolektiv moze naici na ozbiljne te- skoce u daljnjem radu. Stoga u nacelu instrumente treba odmjeravati nesto blaze. I tu se onda javlja jedan izvor nezaradenih dolodaka. Drugi j je izvor u neizbjeznoj grubosti mjera ekonomske politike. Jedini po- znati instrument kojim se i ’ ova odstupanja mogu djelomicno korigirati jest progresivni porez na dohodak.
64
RASPODJELA PREMA RADU
Zakljucd
TT' ao jedan od kljucnih principa na izgradnji naseg privrednog si- sterna prihvacen je Marksov princip raspodjele prema radu u ;
sodjalistickoj privredi. Taj prindp ne ostvaruje se automatski preko trzista. On se isto tako ne ostvanije primjenom formule po kojoj licni dohori rastu propordonalno porastu proizvodnosti rada ili dnige formule po kojoj licni dohod predstavljaju ostatak dohotka po uplati u fondove po nekoj stalnoj stopi. .U stvari, takve formule dovode do grubog na- rusavanje prindpa raspodjele prema radu. Isti radni ljudi s istim kva- lifikadjama i zalaganjem na radu mogu za svega pet godina ostvariti dvaput vece ili dvaput manje licne dohotke zavisno od grane u kojoj se slucajno nalaze. A kako su razlike po granama, koje uprosjecavaju i ublazavaju ekstreme, prigusene, razlike u dohocima po uzim gnipaajama i po poduzecima bice i nekoliko puta vece. Nista ne pomaze ni zahtjev da se iskljuce efekti povecavanja djena. Vidjeli smo da ima privrednih grana koje ni sa povecanjem cijena nece ostvariti doh'otke prema ulo- zenoni radu, a da, s druge stfane, ima grana koje mogu smanjivati cijene, a da u isto vrijeme postizu znacajne nezaradene dohotke. Nas opci zakljucak je da u principu nema takve jednostavne formule koja bi omogucavala automatsko ostvarenje prindpa raspodjele prema radu.
Kad bi odstupanja bila mala, cijelo pitanje imalo bi samo akadem- sko znacenje. No ona su veoma velika. Dva, tri i vise puta veci licni dohoci za isti rad predstavljaju takve poremecaje koje ni jedna moderna privreda, a posebno nasa, ne moze tolerirati. Prema tome, organi eko- nomske politike morace intervenirati. ?A moguce su dvije vrste inter- vendja. Ukoliko se problem teorijski i' q'elovito ne sagleda, intervendje ce biti ad hoc, tamo gdje su ekscesi najtezi, gomilace se propisi, iz- mjene uredaba, interni arkulari b'anaka, odluke administrativnih i pred- stavnickih organa, — a da se svim tim ni malo ne priblizimo konacno rjesenju problema. Ukratko, to bi bila administrativna intervendja, koja bi negirala duh, smisao i dljeve naseg privrednog sistema. Druga mo- gucnost je ekonomska intervendja- pomoai adekvatno definiranih i kvantitativno odmjerenih instrumenata koji problem rjesavaju u su- stini, tako da ono sto preostaje predstavlja izuzetak a ne pravilo.
Medutim, za uspjesnu ekonomsku interveniciju nije dovoljno da se problem rijesi nacelno i teorijski, iako je to, naravno, neophodno. Potrebno je izvrsiti niz studijskih predradnji u vidu monografija i em- pirijskih studija o strukhimim karakteristikama nase privrede. U tom pogledu stojimo prilicno neshvatljivo lose. Pored obilja elementamih statistickih podataka jos uvijek nemamo nekih analiticki najneophodnijih statistickih agregata kao sto su distribudja dohodaka ili potrosnja dru- stvenog proizvoda u stalnim cijenama. Do danas nije objavljena ni jedna monografija o ekonomici neke nase privredne grane. Nije ni iz- radena ni objavljena ni jedna ekonometrijska studija o, redmo, pona-
i f . '5 Nasa stvamost ;/ j' 65
:NA5A s t v a r n o s t
sanju poduzeca na trzistu, o efektima pojedinih instrumenata na pro- mjene djena ili o proizvodnim funkdjama pojedinih grana i oblasti.14
Ovo sto je upravo receno ima, naravno, mnogo sire znacenje nego sto je utvrdivanje i manipuliranje instnunentarija .za ostvarivanje prin- dpa raspodjele prema radu. Posljednjih godina kod nas se brzo sma- njivao obim adxninistrativnih intervendja u privredi. Doslo je do de- centralizadje vaznih privrednih funkcija. vezi s tim moglo bi se po- misliti da se uloga planiranja i, sto je isto, svjesne ekonomske poli- tike, bitno smanjila. Takvo shvacanje bi eksplicitna ili impliritno pret- poslavilo da ce trziste automatskPi uspjesno rijesiti probleme koordina- dje, uskladivanja i ostvarenja proklamiranih socijalistickih nacela. Ko- liko bi takva shvacanja bila pogresna, i daleko od stvamosti, pokazala je gornja analiza. U jugoslavenskoj socijalistickoj privredi planiranje nije nista izgubilo od svoje vaznosti, samo su se promijenile metode plani- ranja. Ali, upravo time je doslo do jedne bitne promjene. Umjesto ne- kadasnqeg relativno jednostavnog planiranja, kada se izvrsenje plana oslanja na administrativne i poluadministrativne intervendje drzavnih organa, planiranje je sada postalo neuporedivo slozenije. Ono zahtijeva savladavanje i intenzivno koristenje cjelokupnog aparata suvremene ekonomske analize. Ono zahtijeva koristenje elektronske racunske tehnike. Ono, na koncu, zahtijeva pronalazenje vlastitih metodoloskih rjesenja i analitickih tehnika, koje jos nigdje ne postoje a do kojih be.iuvjetno treba doci, jer to iziskuju specificnosti jugoslavenske privrede. U dje- lom tom velikom podrucju jedva da smo i zapoceli sa sistematskim radom.
Veliki dljevi naseg sistema, kao sto je raspodjela prema radu, nece biti ostvareni sami po sebi. Za njihovo ostvarivanje potrebna je sistematski organizirana naucnoistrazivacka i ekonomsko-politicka dje- latnosti. Potrebne su nam mnogobrojne studije o jugoslavenskoj privredi. Potrebno nam je podizanje planiranja na mnogo visi strucni i naucni nivo. 5 dosadasnjim rezultatima u oba podrucja tesko da mozemo biti zadovoljni.
B. HORVAT
14 Za ovu situaciju moguce je navesti slijedece objasnjenje: ozbiljne moriografije i empiricke studije, obradene svom potrebnom naucnom apara- turom, iziskuju veoma mukotrpan rad, a imaju samo veoma. ogranicen krug cita- laca i zive relativno kratko vrijeme, jer se jugosl^venska privreda. brzo mijenja. Postojeci izdavaci stoga ne pokazuju nikakav interes za ove radove. Akademije se orijentiraju na ekonomsku historiju — ukoliko uopce vode racuna o ekonomiji — a komercijalni izdavaci se orijentiraju na edicije s tirazom od vise hiljada primjeraka. S druge strane, z'akon o naucnom radu zahtijeva za napredovanje u naucnoj struci objavljene radove. Rezultat je jasan: radi se ono sto se moze objaviti. Pored toga, postoji i-materijalni momenat. Udzbenici, konpilacije na opce teme i popularizacije zahtijevaju manje kvalificiran naucni rad, a imaju sigurnu produ i dozivljavaju vise izdanja i isto toliko honorara.-
66
jUGOSLAVENSKI INSTITUT Z A EKONOMSKA ISTRAZIVAN JA B eo grad , K neza M ilosa b ro j 20 , tel. 27-008
S E P A R A T I1 . V.- Trickovic, „Ispitivanje strukture i elasticnosti tra5nje“ , Ekonomist,
3— 4/1957, 52— 58 . ■
2 . B. Horvat, „The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital Costs", The Manchester School, May 1958, 136— 59 .
3 . B. Horvat, „The Optimum Rate of Investment", The Economic Journal December 1958, 477— 67:
! 4 . V. Trickovic, ..Strukturne promene u licnoj .potrosnji“ ,_ Ekonomist,1 3/1960, 427— 58 .
i 5. B . Horvat and V . BaSkovic, ..Workers’ Management in Yugoslavia: Aj Comment". The Journal of Political Economy,' April 1959, 194—98 .
’ 6. B. Horvat, „Drei Definitionen des Sozialprodukts", Konjunkturpolitik. Erstes Heft I960, 27— 40 .
7. B. Horvat, „A Restatement of a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy", Sankhya, Series B, Vol. 23, Parts 1, 2, 3 ., 29—48 . v
8. B. Horvat „The Characteristics of Yugoslav Economic Development", Socialist Thought and Practice, 1/1961, 83—97 .
9. B. Horvat, ..CaractSristiques du development de l’economie Yougoslave", Questions actuelles du socialisme, 60/1961, 89— 105.
10. B. Horvat, „The Conceptual Background of Social Product, Income and Wealth, Series IX (1961) 234— 52.
I 11. B. Horvat, ..Radna vrijednost proizvodnje jugoslovenske poljoprivrede i | ' industrije“ , Ekonomist, 4/1961, 512—23 .
/
Hapoflwa 6n6nnoieKa
Cp6nje
ft 5 3
PLA N N IN G A N D T H E MARKET:
The Yugoslav Experience
By BRANKO HORVAT
R E P R I N T 38
J U G O S L A V
I N S T I T U T E
O F
E C O N O M I C
R E S E A R C H
BRANKO HORVAT, Ph. d., D. Sc., 'Director
2ARKO MRKUSld, D. Sc., Assistant Director
The institute grew our of the Research Department of the
Federal Planning Bureau which was founded in 1958. . .
Its purpose is to conduct research in the theory and practice
of economic development at home and abroad, to study the Jugoslav
economic system and contribute to the application of the Jugoslav
economic policy, to improve the methodology of economic planning,
to collect and analyse statistical data necessary for economic measu
rement.-The Institute has also a post-graduate school with degree
courses in economics, statistics and management science. A Center
for Organisation and Development of Economic Enterprises, which
helps solve the practical problems of individual enterprises and an
Electronic Computer Center are also attached to it.
To make available the results of its research work to other
scholars and professional people, the Institute publishes books, mo
nographs and papers. The Institute’s library endeavours to achieve a
complete intake of. significant economic publications and is open on
request to scholars from other institutions.
Branko Horvat professor of economics
PLANNING AND THE MARKET:
The Yugoslav Experience
JUGOSLAV INSTITUTE OP ECONOM1CH RESEARCH B E O G R A D , 1967.
’’p lanning and the Market; The Yugoslav Experience”,
Planning and Development Probramming , OECD, Paris, 1964
Published by; Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja,
Beograd, 1967.
PLANNING AND THE MARKET:
The Yugoslav Experience
BRANKO HORVAT*
Nineteenth century liberal capitalism produced economic growth,
but also recurrent depressions and great inequalities in income distribution
with great suffering and injustices. The remedy for the former evil was
thought to be found in central pi arming, for the latter in socialism. Since
depressions could not be tolerated in a socialist society, socialism had to
be based on central planning. And then again, as a natural ideological feed
back, central p lanning was identified with socialism. This is a somewhat
simplified description of a doctrinal view shared eqially by professionals
and laymen until quite recently. In fact, it is still commonly accepted regar
dless of ideological differences in other respects.
Since the idea of planning was conceivedas a reaction to the observed
evils of the market economy, it is natural to find that planninghas been defi
ned as a simple negation of the market. The market economy was privately
owned, so a planned economy should be state owned. Market economy was
governed by uncontrollable and impersonal forces, so a planned economy
should be ruled by centralized decisions of a responsible government. And
instead of a vicious play of prices there was to be a flow of administratively
determined instructions dealing with the fundamental economic questions of
how, for whom and how much to produce. In short, we have inherited the
*Professor of Economics, Yugoslav Institute of Economic Research.
following conception of planning. An over—all consistent economic plan is
passed by. the parliament. This central'plan becomes binding for all econo
mic agents of the contry. Production tasks are assigned in more or less the
same way as in an integrated concert. The national economy is conceived
as an enormous business firm, and the operations of this big firm are con
trolled in the same way as in any other firm.
It may seem a little strange that people have so universally
failed—and many still fail—to ask rather obvious questions: Why should
planningbe administrative^ ^hy should Socialist economy be state owned?
Theansweris that these questions looked patently nonsensical. Decentra
lized or market planning and non—government socialism looked like con
tradictions in terms. But are they ?
The following argument advanced by L. Robbin s may be conside- '
red characteristic for the ,„ theoretical,,,, refutation of planning: ^The alleged
advantage of economic .planning,,—namely, that it offers greater certainty
with regard to the future—depends upon the assumption that under planing” ,
the present controlling forces, the choices of individual spenders and savers, ■
are themselves brought under the control of the planners. Therefore.a paradox
presents itself: either the planner is destitute of the instruments of calcu
lating the ends of the community he intends to serve, or, if he restores the S
instrument he removes the raison d’ etrt of the ,Jplanf ” (An E ssay on the §
Nature and Significance of Economic Science, Macmillan, London, 1932).
The paradox arises only because in the good neoclassical tradition Profe- |
ssor Robbins makes an implicit assumption that ’’choices of individualr*
spenders and savers” are made in a physical and social vacuum. In other |
words, he overlooks the fact that economic process occurs in time and space |
and makes a value judgment by implying that the distortions of choices due
to social relations and economic institutions do not matter. Strangely enough,
the quoted passage was written in the middle of the worst economic depressiri
ever experienced (1931).
3
The Market as an Instrument
of Planning
There is another closely related misconception, which concei
ves of the market as an antithesis to planning and which was illustrated
by the quotation from Professor Robbins.
The market is supposed to be a mechanism which makes it
possible for consumers and producers to exercise their choices. But so is
planning in general. There is no fundamental difference between the market
and planning. The market is just one possible type of planning, just one
possible mechanism for bringing about economic equilibria, 1 .e. for the
allocation of resources in order to satisfy consumer needs. And it is not
necessarily the best or most efficient mechanism we have for this purpose.
Thus the appropriate question to be asked is not: Market or planning?—but:
How to make best use of the market in order to increase efficiency of
planning? If will help to elucidate the issue if we deal briefly with two
cherished notions of theoretical economists; consumer sovereignty and
the market formation of prices. I have the following four points to make:
(1) First, prices of consumer goods reflect only approximately
the objective relative importance of consumers' wants, i.e., of their true
needs. Consumers’ choices are often irrational, shaped by habit, custom
and lack of knowledge. The purchase of narcotic drugs and liquors,conspi
cuous consumption, and the purchasing of foods of little nutritive value in
proportion to the money paid out by the housewives of the poor are examp
les frequently cited. The frequently used phrase— ’’.consumers exercise
free choice” —should also be interpreted in a broad sence since there is
no possibility for consumers to be absolutely sovereign. As Dobb points
out: ”. . . the consumer and his wants are a social product, moulded both
by the commodities which enter into his expericence and by the social
standards and customs among which he has been reared. Thus, in shaping
the course of development,.economic policy inevitably shapes the changing
-pattern of consumers’ wants . . . ”
(2) Next, prices are money indices of alternatives. As all valii- |
ations cannot possibly be expressed in money, occasionally considerable g't?
differences arise between real social cost and money cost and between P
real social benefit and price. Air pollution, professional diseases and des- 1
truction of aesthetic values may appear on the cost side; enjoyment of
economic and social equality, security from disease and employment secu
rity will appear on the benefit side.
It follows that individual valuations are in insufficient basis
for a price system in a planned economy and the market prices alone are an
insufficient instrument for guiding production. Bothe have to be supplemen
ted by social valuations resulting either directly in a new set of market
prices directly or in administrative interventions in the production process.
The examination of how social valuations are arrived at falls outside the
field of economics. For the purpose of this paper it will be considered that
(a) the need for social valuations arises when the choices to be made would
lead to a diminution of the potential welfare of the commun ity if they were %
made on a strictly individualist basis, (b) social valuations somehow |
reflect the preference scale of the community, and (c) consumer communal |if,preferences, representing the preferences of more than one individual, are jg
i ‘J
superior to isolated individual preferences. Prohibition of liquor, subsidies |
for publishing books, compulsory education and free health services; all of
these are instances where social valuations have been imposed upon indivi
dual valuations.
In this connection, it would seem necessary to call the attention |
to a dangerously misleading practice, common to many economists, of treating!
all non—individualist choices as arbitrary, the implication being that eco
nomic theory (and policy) ought to be based on individual choices exclusively.
This conception implicitly attributes a quality of absoluteness to the choi
ces of the individual although, however, they are doubly relative: they are
socially shaped, and their fulfillment depends on the interaction with all
other-individual choices in the system. In other words, individual choices
are socially determined (e.g., an economic slump is a result of an undesirab
I
s
interaction of individual choices)'. Thus, if social valuations were arbit
rary, individual valuations would be even more so. As a result, it would
be impossible to rationalize the conduct of the economic affairs of mankind.
This simple commonsence conclusion has been so generally ignored that I
cannot emphasize too strongly the importance its implications have for
economic theorizing.i.
(3) The third comment refers to cases where prices are in prin
ciple applicable but production does not react, so that the price—output
mechanism breaks down, or, simply, that the uncontrolled price system leads
to uneconomic production solutions. In all such cases, adjustment has to •
be brought about directly by the Planning Authority. Examples are the case
of external economies and diseconomies which the profit maximizing firm
does not take into account; new industrial locations; establishment of a
monopoly; great or sudden economic changes like acute shortage of certain
commodities, or the state of war, when the supply does not react even to
enormously increased prices.
(4) Finally, there remain two vitally important decisions which
ought to be made in every economy and which in a planned economy cannot
be left to a free play of market forces. Every price system will also produce
a certain distribution of income among the members of the community and
a certain divison of the socal product as between the investment and consu
mption. However, in a planned economy the optimum is required in both
cases.
Concluding the discussion of this section, we may note that a
definition of planning has been gradually emerging. In a non—planned free,
market economy—which in a pure text—book form has never existed— produc
tion and distribution, including human relations in production, are determined
automatically by haphazard market forces, i.e., by a more or less uncontro
lled price mechanism. In other words, the ’’Market” is the Planning Authori
ty. Now, if the market is left to operate as an automatic choice—mechanism,
but at the same time its choices are constantly being corrected in the four
respects described above, the economy will be transformed into a planned
economy, p lanning means perfection of market choices in order to increase
the economic welfare of the community. Consequently—and this appears to
be the only economically meaningful criterion of efficiency—ideal planning
will lead to a maximum rate of growth of economic welfare.
6
Basic Principles of Oecefralized planningi
Decentralized market, or indicative,, planning is not necessarily
the best solution for every country and for all circumstances. As a matter
of fact it is not difficult to enumerate instances when centralized planning
proves to be far superior. War is one of them. The initial stage of economic
development is the other one. An undeveloped country lacks all the necessary
ingredients for growth and international competition; skill, know-how, tradi=
tion, capital, institutions,.The best the country can do in such a situation is
to concentrate its m'eagre human and capital resources in the hands of the
government, to impose stringent discipline, to proceed according to a central
economic plan—and take off. Similarly, immediately after a social revolution,
or after a colonial country has won independence, the market might not be
the most efficient instrument of planning for growth, and centralization may,
for the time being, produce more desirable results. However, assuming that
the circumstances are favorable, an efficient system of planning may be
developed on the basis pf the following seven principles.
(1) First of all one has to bear in mind that drafting a plan is not
only a matter of experts; it is basically a social act. Many a plan has badly
failed because its authors worried only about the allocation of resources and
forgot to consider the people and institutions that were to implement the plan.
Both components—scientific and social—political—are equally important for
efficient planning. The importance of professional competence is obvious.
As far as the other component is concerned it will be useful to add a few more
words. If the task is not only to produce a plan but also to implement it, then ,
the plan must contain the motivation for its own implementation. The economic;
6
7
agents—firms, farmers, business association, trade unions, banks, regional
interests—must be informed and understand what is going on, must actively
participate in producing the draft of the plan, must find their interests cor
responding broadly to the intentions of the plan. Thus planning presupposes
constant flow of information in every direction; it requires an elaborate
mechanism for consultations on all levels, for an exchange of opinions and
for resolving divergences in opinions, real or fictitious. One could perhaps
say that planning should be done in a democratic way, but it is more than
that. A central plan produced by several scores of experts in a Planning
Bureau and passed as a law by a majority vote in the parliament will satisfy
the usual requirements of democratic procedure. Yet it is likely to remain
a paper work—or require most undesirable administrative interventions by
the government. It is not formal democracy which.is required;' it is a more
fundamental awareness of all concerned that it is in their own best interest
to follow the plan. Now, if interests are too divergent, planning cannot be
efficient. Social institution sand social—political relations in the country
play a fundamental role. Notin all social systems is efficient planning
a possibility. But that is a subject which I cannot pursue here.
(2) Additional motivation fora successful implementation of so
cial plans is to be found in what might be called their "realism”. If the tar~.
gets of past plans have been more or less fulfilled, businessmen are likely
to take it for granted that the new plan will also be fulfilled. Success instills
confidence. Thus they will be following theirown income maximizing inte=
rests if they try to frame their activities so as to make them consistentwith
the general economic framework provided ..by the social plan. In this respect
the mere publication of a social plan provides an extremely important mobi=
lizing and coordinating force. But we have still other instruments in our
tool—box.
(3) It is useful—following Marshall—to distinguish between the
short-run and long-run aspects of the plan. In the short ran the output ca
pacity is given for all practical purposes and economic policy is focused on
the problems of current production. In the long run the main problem is how |
to effect an adequate change in the output capacity, i.e., we focus on the |
volume structure and territorial allocation of investment. |
' 1As far as short-run planning is concerned, there is much to be |
learned from—andhittle to be added to—the stabilization policies practised |
by all market economies. Since the days of the Great Depression every I
industrialized country has developed some sort of short-run planning—budge- I
ting or programming, as some people prefer to call it in order to avoid the I
unpleasant sound of the term "planning” —and instruments of monetary and |
credit policies and, in the days of stress, of physical control, are well enough!
known not to require any additional comment.
(4) The preceding principle (3) dealt with short-run equilibrium. |
Such equilibria are possible at various rates of growth—and also at no growth |
at all. However, the central economic problem of our day is growth; not for
its own sake, but because it is the way to increase the level of livingof
the world’s population which is still at or below the subsistence level and
in misery which cannot be tolerated. The main lever of growth (technically,
not socially) is investment, and it is In this field that planning, defined in a ]
narrow sense, might help. Of the three fundamental investment problems, the
first one is the easiest to solve. If the volume of investment is too high, so
that the social marginal efficiency of investment becomes negative, an in
crease in the rate of interest or in the rate of taxation (of capital, income,
profit or other) will tax away the surplus funds of the business and adjust
investment activities to the absorptive capacity of the economy. If the volumi
of investment is insufficient, the Planning Authority can stimulate investment
activities in various ways, even by providing additional investment funds.
(5) It is much more difficult to solve the problem of the optimal
structure or location of capital formation. For some time it was believed that' %■
the Planning Authority should-control most, irenot all, of the country's in
vestment resources in order to be able to implement optimal decisions.
However, practical experience has shown that by controlling directly about
9
one—third of investment resources the Central Government—which is the
supreme PlanningAuthority next to the parliament-is able to implement the
plan effectively. The explanation is to be found in the heterogeneity of the
investment projects which makes it possible to apply a selective policy;
There are investment projects which may absorb several percenta
ges of a country’s annual national income. The Tennessee Valley, Aswan
Dam and Skopje Steel Mill projects belong to this group. Such projects can
be financed and carried out only by the central government. There are, fur
ther, closely related projects with relatively large minimum capacities,
-'Jieavy capital investment, long gestation periods and low profitability. They
also call for government participation^
Next, th^re is a group of industries which may be thought of as
prime movers of economic growth. Power generation, heavy industry and,
partly, transportation belongto this group. Since, without power, without
equipment and without transportation no other output is possible, and since
these three industries do not adapt themselves easily or quickly to demand
requirements, government must make sure that an appropriate share of nation’s
investment fund is allocated to these industries.
Finally, the remaining industries, particularly the consumer goods
industries, do not have difficulties in adapting themselves to the requirements
of the market. Their investment gestatioa periods are short and profitability
normally high. Thus they can take care of themselves and there is no need
for government to interfere.
In Yugoslavia the first two groups absorb about 30% of the nation's
investment fund, are directly cpntrolled by the central government. An additio
nal 207° is controlled by the state governments and local authorities. The
remainder is controlled by business. I should, however, mention that the
indirect control of the central PlanningAuthority extends to investment funds
far in excess of 30%. This increased control is made possible by the system of
investment participation^MPiMs-iiequently lack the investment resources
needed for iuff self—financing. Thusthey have to borrow from the Investment
Bank. And the Bank, although participating sometimes with small amounts,
is able to stipulate certain conditions in conformity with the targets of the
social plan.
(6) In any country there are likely to exist underdeveloped or
depressed regions. Investment in these regions is, as a rule, less profita
ble than in other regions. It is well known that, if the market is left to ope
rate of its own accord, the development gap is lfekely to widen. This
creates various undesirable economic, social and political effects. The
problem of balanced regional development may be solved by allocating a
certain amount of the nation's investment resources tc these regions
through a special Fund for Underdeveloped Regions.
(7) Finally, the specific role of the banking system in a planned
economy should be mentioned separately. Banks are hyibrid institutions.
In framing their general policies they have to obey the instructions of the
Social Plan. In this capacity they act as representatives of the society.
But in choosing among their individual clients, they seek to maximize
profit and thus act as all other business establishments. An efficient ban
king mechanism greatly contributes to the flexibility ofra planned economy
and thus to the efficiency of planning.
Yugoslav Experience
Various systems of market planning may°be envisaged. They
will not be equally efficient, nor will they be equally applicable to any
particular economy. But I refrain from discussing various theoretical possi
bilities! here. It seems more useful to pick up one concrete economy and des
cribe briefly its operations. I choose the Yugoslav economy which I happen *
to know best.
The fundamental institution of the Yugoslav economic system is
an autonomouslgnterprise run by the workers. Autonomy means that basic
decisions ar^nade withio the enterprise and no one from outside can interfere.
11
The basic decisions are the determination of output and rates, investment
policy, price information, employment policy, and the determination of wa=
ges. ””Run by the workers” means that all workers in a particular enter
prise (the "working collective”) elect a Workers’ Council which is the sup
reme policy-making body of the enterprise. The Workers' Council elects
the Management Board — a smaller body consisting of three to fifteen mem
bers—which is responsible for the implementation of the workers' council's
policy directives and for the current operations of the enterprise. The Di
rector of the enterprise is an ex—officio member of the Management Board.
But the Director and his managerial staff are considered employees of the
Workers' Council, so that the lines of command do not have loose ends—and
so there is no possibility for a hierarchhical or stratified stxucture to emerge.
The workers' management system was developed mainly for
two reasons. First, and this is the more important reason of the two, "facto
ries to the workers, land to the peasants”, isan old socialist goal, and So
cialism was what the Yugoslav revolution had fought for. It was thought
that by socializing the capital of the society — not by nationalizing, which
presupposes state ownership and government control — the preconditions
would be created for the state ”to withef^way”, which is another goal of
Marxian socialism.
Government control implies bureaucratization, and bureaucratiza
tion not only stifles individual, local and collective initiative, but also
leads to a hierarchically structured society with extremely undesirable so
cial and political relations. Therefore, government control and interference
must be feliminated from social life as much as possible, and to make this
elimination effectve and lasting, one has to start by reshaping economic
institutions. Those who hold economic power control the society, and the
state stripped of that power will be more suspectible to other social reforms.
These ideas have1 been rather scrupulously implemented, and today the Yu-
. goslavstate neither owns nor controls any enterprise, not even the Post
Office.
12
The same reasoning applies, of course, to the private sector.
Private capital has been socialized in order to eliminate the sources of
exploitation connected with private economic power. But family busine
sses exist in handicrafts and, particularly, in agriculture. However, there
is hardly a private sector any more. I prefer to call it the ’’individual, sec
tor” since once the hiringof other people’s labor is made practically im
possible, it makes no fundamental difference whether you work for your
own account alone (family business), or together with your fellow workers
where you share the responsibility and proceeds (workers’ councils’ enter
prise). Thus the oldv jtfttaposition between ’’private” and ’’state” ceased
to exist; not because the state has Shallowed the "private” but because
both were eliminated.
The second reason for the system is to be found in the belief tha
workers' management will unfold latent individual, collective, and local
initiative. As we shall see this anticipation also proved correct.
Two—by now classical—arguments have been advanced against
the workers*' management system. It has been argued: (a) that it will cause
a breakdown of the work discipline, and (b) that the workers, once in a po- -
sition to distribute the income of the enterprise, will eat up total income’
earned and nothing will be left for investment which, in the absence of
foreign aid, implies a high rate of saving. This in .turn implies great hardship
and suffering on the part of the population. Thus, unless you impose saving
by brute political force, you cannot expect spectacular economic expansion.
This criticism also proved to be wrong. As Keynes’has shown, it isfcjsurg?1
lus and notan insufficiency of saving that one finds in industrialized socie- i
ties. Thus it is a matter ofeconomic policy—of efficiency of planning, we may
say—to convert this surplus from the source of depression into the source
of growth. As the Yugoslav practice has shown, once you entrust working,
collectives with the power of making investment decisions, even in an ‘
underdeveloped economy the rate of saving—in Yugoslavia more tEaii'30% of
national income, S.N.A. definition—and, consequently, the rate of growth is
13
high. Space does not allow me to deal with the three criticisms more fully.
The reader interested in these problems is advised to look up my book on
the theory of planning.
The three criticisms proved to deal with fake problems. There
are, however, real problems encountered by the Yugoslav economy. I shall
single out four that I consider most important.
In every socialist economy the distribution of income is supposed
to follow the principle ”to everyone according to his work”. In the Yugoslav
context this principle implies that not only ’’labor” but also the ’’entrepren
eurship” component of the work done should be remunerated. However, no
economy—and the Yugoslav one is no exception—runs smoothly. There are
always some windfall gains as well as unpredictable losses, which have
nothing to do with either the labor or the entrepreneurship of a particular
working collective. How are we to account for them? There are various ways
to cope with windfalls, but basically no satisfactory solution has been found
so far. Thus ’’equal” starting conditions” are usually effected through
administrative interventions, which, of course, represent an alien and disrup
tive element in the system.
Closely related to the problem of income distribution is that of
price formation. In a way these are just two facets of one single problem,
and administrative interventions in the former case imply similar interven
tions in the latter. In this respect the consumer market—with the exception
ofstaple foodstuffs—works rather well. Other markets work less satisfactorily.
Thus there isa Sequent need for price control, and until now Yugoslav pla
nners have Been unable to eliminate inflationary tendencies. Wholesale
prices of manufactured goods rise at a rate of 1/ 2% per annum, butthe cost •.
of living is increasing at a rate of 3/4% per annum.
Capital mobility is the next on thelist of not satisfactorily sol
ved problems. The textbook solution is, of course, very simple. You accu
mulate investment resources in one central Investment Bank and you lend
the money to the highest bidder using the rate of interest as an instrument
of allocation. Thus marginal cost and product are equalized throughout the 5
economy and we have a welfare optimum. However, as usually, theory and i
practice diverge. A solution of the type mentioned was tried for some time and!
was found inefficient. The Central Investment Bank turned ditto be a high
ly bureaucratic institution susceptible to all sorts of erratic political pres
sures and there was an endless series of complaints about its decisions. If
centralization does not work well, you try decentralization. It was decided
to maximize the amount of self financing, of investment by the enterprises.
This implies that profitability should vary from industry to industry. In the
rapidly expanding Industries prices should be somewhat higher in order to
allow ’fos~higher profit margins out of which investment for expansion is to
be financ.ed. In the stagnant industries—if such exist in an economy which
doubles its output every seven years—profit margins should be close to
zero. All this would centainly horrify a theoretical welfare economist. But
the system s.eems to work better than earlier. I may add that shares on the
Stock Exchange are incompatible with a Socialist economy because they
conflict with the principle of the distribution of income according to the work -
done and because they would introduce an unnecessary element of specu- -j
lation and uncertainty into the system. But certain kinds of bonds circulating!
between enterprises and banks are possible and have been tried. |1
Finally, the economy runs a rather large balance of payments i; . . . !
deficit which together with meagre foreign exchange reserves invites govern-!
ment interventions all the time. That prevents the development of free trade |
relations with therr beneficent effects on the quality and prices of domes- ;
tically produced commodities. It is, however, hard to say how much this is Ij
a result of the present level of development, or of the high rate of growth,
and how much—if at all—it is an intrinsic difficulty of the system.;
Evaluation of the Yugoslav Economic System
Workers’ management was legally introduced in 1950. but wor- a
kers’ councils became really operative in 1952. Since then twelve years ha- 1
ve passed. That is too short a period for a definite evaluation of the system.S
15
The more so because—though the main principles are clear enough and
since 1963 embodied in the new constitution—the system is still in the
state of flux as far as details.-and technicalities are concerned. The period
of twelve years was a period'of constant adjustments, of experimentation
with new solutions, of probing into hitherto unexplored territory of the
macroeconomic organization. The expansion of the economy was not at all
smooth or ’’balanced.” There have been oscillations; the instability or
’’dfeequilibria” from time to time have become quite apparent; there have
been inflationary tendencies; foreign exchange has been in chronically
short supply and has caused great troubles; and administrative interventions
have been frequent. On the other hand, since workers’ management and de
centralized planning were introduced, capital efficiency has increased
enormously — the marginal efficiency of investment, measured by the recip
rocal of the capital coefficient, has more than doubled—and the productivi
ty of labor is increasing steadily and rapidly. In the past twelve years the
rates of growth of the national economy and of the level of living of the popu
lation have been the highest in the world.
PUBLICATIONS OF THE JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC
RESEARCH, BEOGRAD, Zmaj Jovina 12
| Economic Studies
1. Branko.Horvat, Towardsa Theory of Planned Economy
2. Branko Horvat, Industrija nafte u Jugoslaviji
Knjiga 1. Proizvodnja nafte
Knjiga 2. Rafinerlja nafte
Knjiga 3. D istribucija nafte
II Textbooks and Handbooks
1: Branislav ivanovic, Teoretska statistika
2. Olga Tomic, Priprema rukopisa naucnih i strucnih radova
— prirucnik za autora
III P a p e r s
1. Branko Horvat, Primjena medjusektorske analize u planskom bilan-
ciranju privrede
2. Leopoldina Vukojevic, Tendencija menjanja strukture jugoslovenske
privrede u perlodu 1952—1960. godine
3. Branko Horvat, Analiza nekih efekata promjena cena
4. Branko Horvat, Note on the Rate of Growth of the Yugoslav Economy
5. Dancika N ikolic i Pavle Sicherl, Konstrukcija proizvodno—kapitalnog
modela za privredni razvoj Jugoslavije
6. Drazen Bejakovic, Mjerila u nauci i ekonomskoj po lltic i za utvrdjivanje
saobracajnih gravitaclonih podrucja luka
7. Branko Horvat, Samoupravlenije, centralizm i planlrovanle
8/ Branko Horvat, Drustveno racunovodstvo za jugoslavensku privredu
(projekat)
9. Branko Horvat, Ekonomska simbolika
IV Translations
1. Beleske o primeni matematike u sovjetskom planiranju
2. P .C , Mahalanobis — Planiranje u Ind iji
3. Matematicke metode u ekonomiji
4. Primena matematickog programiranja i elektronskih racunara u p lan iranju
V R e p r i n t s
1. V. Trickovic" “ Ispitivanje strukture i e lasticnosti trazn je", Ekonomist, 3-4/1957, 238-269.
2. B. Horvat, “ The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of
Fixed Capita l Costs, The Manchester School, May 1958, 136—159
3. B. Horvat, “ The Optimum Rate of investment", The Economic Journal, December 1958, 748—767.
4. V. Trickovic V “ Strukturne promene u licnoj potrosn ji", Ekonomist, 3/1960. 427-458.
5. B. Horvat and V. Raskovic, “ Workers Management in Yugoslavia: A
Comment", The Journal of Political Economy, April 1959, 194—198.
6. B. Horvat, “ Drei Definitionen des Sozialprodukts", Konjukturpolitik, Erstest Heft, 1960. 27—40.
7. B. Horvat, “ A Restatement of a Simple P lanning Model with some
Examples from Yugoslav Economy", Sankhya, Series B. Vol. 23,
Parts 1, 2, 3, 29-48.
8. B. Horvat, “ The Characteristics of Yugoslav Economic Development” ,
Socialist Thought and Practice, 1/1961,1-15.
9. B. Horvat, “ Caracteristiques du developpment de 1’ economie Yougo-
slave“ , Questions actuelles du socialisme, 60/1961, 89—105.
10. B. Horvat, “ The Conceptual Background of Social Product", Income and Wealth, Series IX (1961) 234-252.
11. B. Horvat, “ Radna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljoprivrede i
industrije, Ekonomist, 4/ 1961,512—523.
12. B. Horvat, "Raspod je la prema radu medju kolektiv ima", Nasa stvarnost, 1/1962, 52-66.
13. B. Ivanovic, "Primena metoda I—odstupanja u problemima odredjivanja.
stepena ekonomske razvijenosti“ , Statisticka revija, 2/ 1957, 125-154,
1-2/1959, 26-42, 1/ 1962, 1-14, Ekonomist, 2/1961, 182-205.
14. B« Horvat, “ Metodological Problems in Long-Term Economic Development
Programming", Industrialization and Product ivity, UN. Bulletin , 5/ 1962,
37-51.
15 . B, Horvat, “ Ekonomska nauka i narodna privreda", Nasastvarnost, 7-8/1962, 48-67.
16. B. Ivanovic" “ The estimation of the two dimensional distributions of a
statistica l set, based on the marginal distributions of its s tra ta ", Statisti- ca Neerlandica, 1/1963,13-23.
17. B'. Horvat, “ Naftni kartel u predratnoj Ju g o s la v iji" , Ekonomski anali, 12-13 (1962), 205-222.
18. B = Savic, “ Problemi regionalne licne potrosnje u Jugos lav iji" , Ekonomski anali, 12-13 (1962), 97-116.
19. D. N ikolic, ‘ ‘Konstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj indu-
s tr ije " , Ekonomist, 2/1963, 388-419.
20. M. Zivkovic, “ Mat'ematika u sovjetskoj ekonomiji“ , Nasa stvarnost, 7-8/1963, 126-135.
21. V. Trickovic, “ Licna potrosnja kao kriterij proizvodne po lit ike ", Ekonomist, 1-2/ 1958.
22. V. Trickovic, “ Tendencije potrosnje hrane u svetlosti savremenih izucava-
n ja“ , Ekonomist, 1/1960.41-71.
23. V. Matejic, “ Sustina i metode operacionih istrazivanja, Statisticka revija, 1/1963, 1-18.
24. B. Horvat, “ Quelques aspects de la planification economique nationale",
Les Annales de I’ economie collective, 2—3/ 1963.
25. B. Savic, " N‘ivo ishfane seoskog stanovnistvai Srbijerpo poljoprivrednim
rejonimitL'.'-,Hrana / ishrana, IV 1963.
26. B. Horvat, “ Metodoloski problemi dugorocnog programiranja privrednog
razvo ja", Ekonomski pregled, 10—11/1962,
27. V . Medenica i V. Trickovic, “ Materijalni i novdani tokovi i njihov uticaj
na cene i trz is te " , Ekonomski pregled, 10—12/ 1963.
28. B. Marendic, “ Pinanciranje djelatnosti visokog skolstva SRH u periodu
1960-63. godine“ , Ekonomski pregled, 10—12/1963,
29. B. Horvat, “ Samoupravljanje, centralizam i p lan iran je ", Pregled, 5/1964.
413-444.
30. B. Horvat, “ Dva modela efekata formiranja zaliha na kretanje drustvenog
proizyoda", Ekonomski pregled, 7/1964, 407—415.
31. B. Horvat, "Ekonomski smisao indeksa proizvodnje i c ije n a " , Statistic revija7 1/1964, 7-14. ■ j
32. B. Ivanovic" "S ta tis tid k i rasporedi sa aleatornim parametrima", Sta» j tistickffrevija, 1/1964, 1—6. j
33. B„ Horvat, "T he Optimum Rate of Investment Reconsidered", The Eco-j nomic Journal, 1965, 572—576, j
34. L j. Madzar, "Frivredni sistem i mobilnost faktora proizvodnje", Ekono- j mist, 1-2/1965, 28-48. |
35. B . Horvat, " Planning in YugoslavIa,, Studies in Development 1, , j 19,64. 149-165. I
36. S, Bolfiic, "Tendencije u razvoju metoda savremene sociologije grada",
Sociologija 4, Beograd, 1965..
"A na liza sistema statistikesa stanovista sociologije n a se lja " , Sociologija 3
Beograd, 1965.
37. B . Horvat, "ind ividualno i drustveno vlasnistvo u soc lja lizm u", GlediSta3,Beograd, 1967.
HapoflHa 6n6nnoTeKa
Cp6nje
PLANNING IN YUGOSLAVIA
3RANK0 HORVAT
R E P R I N T 35
J U G O S L A V
I N S T I T U T E
II S i 4 590
R E P R I N T 35
PLANNING IN YUGOSLAVIA
Branko Horvat, research adviser
Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja
Beograd, 1966.
Reprint from Development P lans and Programmes’,' Studies
in Development” !, OECD, 1964, pp. 149-165.
Stampa: Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja,
Beograd, Zmaj Jovina 12
P L A N N IN G IN Y U G O S L A V IA *
*>y
B R A N K O H ORVAT
A c tin g D ire c to r Y ugos lav In s t itu te o f E conom ic R esearch - B e lgrade
What I am about to tell you should not be interpreted as an attempt at
generalisation, either implied or otherwise, unless I say so explicitly. The ca
se of Yugoslavia is a very special one. The Yugoslav economy is not a mixed
economy as most of the economies in the West are, yet it has been planned in
a very different way from the Socialist economies in Europe. Taking these facts
into account, Yugoslavia is really a very specific case, with not much ground
for generalisation, so far as the historical forms of organisation are concerned.
There is some possibility for generalisation as far as the logic of the economic
process is concerned.
I. Historical Background
To supply you briefly with the historical background for what has happe
ned in Yugoslavia, I may tell you that the course of development may be divi
ded into two very different periods. The first one immediately after the war was
characterised by strict centralisation. The second one, around 1951—52, is a
period of decentralisation. These are historical facts. At the time when we we
re embarking on these economic policies, we were not aware that this is one
of these few generalisation that one may make about economic development of
under—developed countries. If you have a country which got its independence
*Edited from a recorded talk.
after a national liberation war, as was our case, or after say ceasing to be a j
colonial country, or after a social revolution, or any other substantial break j ,
with its own past stagnant history, the first thing you have to do is to mobi^
lise under central control all the human and other resources in the country.
There is no other way of exercising the "big push1’ you need at the beginning.
But as soon as you have achieved strict and efficient centralisation, you have
to start decentralising, because centralisation tends to produce bureaucracy
and breaks in economic efficiency, not to speak of the political dangers it brings .
with it. We have learned this lesson quite unintentionally. Just when you think
you have achieved your final goal of a neat, centrally organised economy, you
must start a reverse process, to destroy what you have just achieved, if you
wish to preserve economic efficiency for some longer time.
What I have described in general terms really happened in Yugoslavia.
After three years of trying to copy the Soviet system at that time, we realised
that there are all sorts of deficiencies in this system. We tried to reconsider
our whole economic thinking and philosophy in the country, not only economic
but social as well. We came to the definite conclusion that centralisation is a
necessary but a very short and temporary phase in economic development of
an under—developed country, and that you should get.rid of centralisation as
soon as you can.
In 1950 we introduced the first Qf the b ig inventions ;n our system. This
was the Workers'’ Councils. In 1951 we invented a second one, which we called
"planning by global proportions” - not planning every single thing, but trying
to envisage and achieve a certain structure of the economy, .for instance the
division of national income between consumption into personal consumption
and collective consumption, the structure of investment and so on. There are
a few such proportions which we thought were essential for economic develop
ment, and these should be kept firmly in the hands of the Planning Authorities.
All other things should be left completely to the free initiative of the economic
agents who have to carry out the economic policy. Since 1952 this policy has
been pursued, but we are still in the period when the decentralisation drive has
not been finished.
3
||. Planning as Co-ordination of Economic Activities
So much about the historical background. The next point I wantto discuss
is the fundamental economic problem of co ordination of economic activities.
Here I wish to point out that two primitive views are still widely held, The first
one is that central planning is the most efficient way of achieving this co-ordi
nation. You simply give orders to all producing units in the country, you calcu
late on paper who has to produce what, and who has to supply whom, and through
corresponding orders by the administrative machinery you achieve the production
and distribution of economic goods. It has turned out that this is not at all the
most efficient way, the administrative difficulties become so great, and the loss
of initiative of those who are on the spot, those who have to carry out the directi
ves, is so great that strict centralisation defeats its purpose. The stricter it is,
the less efficient it is.
The opposite primitive view, also held by many people — and many lear
ned economists — is the one which can be traced back to the period of liberal
capitalism; "Let every firm do what it thinks best, to its own purpose. They are
the people who know what is really best. They are motivated to do it in the
best way, and let the Government not interfere in the process of work." This
naive view is based on the observation that there is a certain degree of rational
behaviour within a firm. However, the rational behaviour of individual firms,
when aggregated into the national economy, may become very irrational indeed,
as the slumps and economic crises have shown.
"With the first approach, on the other hand, you may have the other extre
me, a very rational behaviour of the central planning agencies and very irratio
nal behaviour on the spot. The obvious solution to this problem is to discard
both extremes and try to strike a balance, reasoning in a similar way, as when
solving linear programmes. You have your constraints and you are trying to
strike your optimum, and this is the sort of thing we were trying to do. •.
I may use this opportunity to call attention to the question raised by
Mr. Paranjape, and by Mr. Miyazaki in their papers, namely that in Japan there
is no planning, and in India there is no planning which can be considered as
such. I believe that we are nowin the period where these sort of approaches
4
are no longer valid. We can, on the basis of historical experience, say that
there is no one kind of planning, for instance, the centralised planning. You
may do planning very many ways. The problem is to find out the' most appropri
ate way of planning for any particular country. There is no single way, that is
clear. There is no unique way for any one country, because you change your
planning approach as you grow, as you develop your administrative apparatus
and so on. So the Japanese planning, the indicative planning in France and
the global proportion planning in Yugoslavia are really planning procedures.
They are different, but they are also similar. They show a very different ap
proach of the present day economist, as compared with those of the 19th cen
tury, when the market was considered to be the planning mechanism, and not
the conscious intervention of one sort or the other into the economic process.
III. The Distinction Between Short-Run
and Long-Run Planning
Now, after raising this question of economic co-ordination, which seems
to be the fundamental one, I wish also to recall an old distinction by Marshall.
It is not just a textbook distinction , but is very valid I believe in economic
planning, and that is the distinction between long and short-run. I believe
this to be the clue to the present practice of planning in Yugoslavia.
In the short—run, assuming we have an equilibrium situation, the capaci
ty of producing units is given. If that is so, there is no need for a central plan
ning agency to interfere into their business. Let them do what they think best
for their interests. What does this mean? The quality of goods, the assortment
of goods, the regional and local distribution of goods, all these things should
be left to the discretion of the firms. They should be completely independent
in this respect. In other words, in the short-run letf s have the market as the
planning mechanism, because it is the most efficient, given these conditions.
How, even in the short-run, of course, you do not have perfect equilibrium and
you do not have perfectly working market forces, you have imperfections here
and there, difficulties with the money supply, temporary shortages; foreign
trade problems, and so on. In a way you have to interfere, but the way you
5
interfere is really a classical way, by using such instruments as interest ra
tes, or price controls, fiscal and monetary policy — nothing specific to planned
economies. This is one of the things 'which confuses many people, because when
they note these things they say, ’’Well, that has nothing to do with planning,
every modem industrial state does that!” So it does, and that is really a fact
of our times — that every modem industrial state has to plan in one way or the
other, more or less efficiently. This is the short-run stituation, and there is
nothing particularly new or striking about it.
What is really important, and what brings new moments into the whole
problem, is the long-run equilibrium. In the long-run capacity changes and you
have in someway to make sure that these capacity changes will be synchroni
sed, both in time and structurally, and that you have the right amount of inves
tment. This is a thing which cannot be done by a market economy. I think most
economists nowadays agree on that. The market economy cannot achieve this
itself by its own operations. You have to establish a new institutional framework,
which would enable you to get your long-run equilibrium with an optimal in
vestment policy.
IV. The Yugoslav Institutional Set-up
Now I come to the Yugoslav institutional set-up, to the ways in which we
tried to cope with this sort of situation. First of all, productive capital is soci
ally owned. Next, our enterprises are administratively completely independent.
They make their own production plans, they have their own pricing policy, they
have their own wage policy. I am not quite sure that it is good, but wages are
less controlled in Yugoslavia than in any western country. The trade unions
cannot ask for uniform wages in the country, it is within the jurisdiction of the
individual Workers’ Councils to setup the wage differentials at the level of in
dividual firms. Also, up until now we have an important private sector in agri
culture and handicrafts, because these are the sectors where the small owners
are predominant, and small owners cannot, by definition, exploit other people" s
labour.
This is the producingbasis of the country. Then we have banks, which
exercise two roles. The first one is the ordinary banking role; they collect idle f
money and they give loans, and they try to place their monetary resources in I those places where the interest is greatest. Apart from that, banks administer '
the so-called General Investment Fund. From this, projects are financed which
are considered to be the key projects from the point of view of economic develop- ;
ment of the country. They may be the key projects in terms of infrastructure, or
in terms of some industries lagging behind others. Wherever you have to intervene '
in such a way as to fill a gap, this is the field where the General Investment
Fund has to intervene.
Next, the enterprises are able to combine into all sorts of associations,
from fusion, complete integration, to very loose associations. It is obligatory \ for them to be members of the Economic Chamber; Ml this has one single pur- ■
pose, to enable the enterprises to do planning for themselves. They produce !
all sorts of schemes, which are not necessarily in formal agreement with 5—Year !
Plans or 7-Year Plans, etc., but which are taken very seriously into consi- j;{
deration when the Federal Planning Bureau works on a plan, and when the Go-'
vemment and the Parliament have to decide on a new plan. Thus there is a
possibility for the business sector to do as much planning as possible without
any intervention from outside; and they really use this possibility and do
quite a lot of planning for themselves.
We also have a Planning Bureau which has no administrative powers.
It cannot issue any orders cannot ask anyone i n the country to do anything.
It is a purely professional body at the disposal of the Government and the
Economic Ministries, where the most experienced economic and engineering |
experts are assembled. According to directives of the Government, and on the
basis of their knowledge and experience, they produce annual, 5—Year and
longer term plans. These plans are then widely discussed, and not just discus-
sed; in the process of producing plans the cooperation of very many people
outside the Planning Bureau is sought. I haven’t counted how many people
are taking part in the 7-Year Plan which is now being elaborated. I know that |
we have about 10 groups around the Collegium of the Planning Bureau, which
itself has about ISO people. These 10 groups have about 400 experts from all
7
parts of the country. Apart from these, trade unions, the economic chamber,
the associations, various institutes, even universities take part in discussing
and preparing plans, and also particular problems connected with the new me
dium-term plans.
Finally, to complete this institutional structure, I would mention that
our Parliament is also somewhat different from the traditonal sort of Parlia
ments. We do not have just one House, but five Houses. All houses have equal
rights, and each Bill has to be passed by 2 houses — the political house, and
one of the four professional houses. One of these four is the economic house,
where the business people elect their own representatives, and this house is
responsible for all economic matters. This means Parliament cannot pass any
low on which the political house, "The Council of producers” as we call it does
not agree.
V. Two Common Criticisms
It has been argued, that if you have a system of Workers Councils and
independent management, what workers would first do would be to consume every
thing they earn, and that this would ruin the investment possibilities of the coun
try. This argument proves to be completely wrong. What really happened was that
Workers ' Councils not only did not distribute everything into wages, but tended
to push the investment further than the economic plans envisaged. Our real dan-
ger in the last 5 or 6 years was not the lack of in vestment,but ove;-investment,
which was causing continual troubles of inflation. Why this is so, is easy to
explain. There are all sorts of pressures which produce this final result, leading
the Workers' Councils to invest as much as possible. First of all, if the enter
prise wishes to get money for anything it needs — houses for workers, or for
new constructions and modernisation — or simply to finance inventories — it
goes to the bank. The bank will have tc evaluate their economic position.
Those enterprises which could show that they invest a lot into extending capa
city, modernising technological processes etc. are likely to get money more
easily than those which are more stagnant. That is one of the incentives to
invest. The next one is that if they don't invest, somebody else might invest,
and they would be lagging behind, which means that their wages wouldn’t j;
increase as fast as the wages of their neighbours. The next one is a detail of
our de centralisation policy; every little district has a particular interest in
its own industries. People like to see output in their own territory increasing as
fast as possible. Of course, the community shares in the profits of the enter
prises situated in their territory. If a factory is situated in one district and the
headquarters in the next, the taxes and everything else is paid where the output
is produced. All these local authorities exert tremendous pressure on the produ- :
cers on their territory to investas much as they can, because this would mean
additional means for the local budget. Also, there is a system of when you ask
for money you have to participate with your own means. So the more you use
your own means, themore money from outside this little district you can attract
for new investments on your local territory. All this, in a way, creates tremendous
competition for investment resources, and we really have a chronic over—invest-
ment situation. E
The second important criticism against this system was that if you leave |
the workers the possibility of deciding on a wage differential — not only on how §
much should be distributed in wages, howmuch goes into investment funds, but |
also what should be the wage scale — what they do then will be a great egali- |
tarian pressure. They would ask that a worker should have the same salary as I
an unskilled worker, and that this would eliminate inducements to work harder. J£
In fact, unwillingly, we made an experiment two years ago. when enterprises got |
complete independence in deciding their wage poiicy. The immediate result was |
not to close the wage gap but to widen it to such an extent that trade unions I had to intervene and set up a commission. I give you an example, Before that, I
the gap between the wage of an unskilled worker and a director of medium-sized I
industrial enterprise, of say 3,000 to 5,000 workers, was about 1 to 7. If you
take into account children's allowances, it may be reduced to one to five, one to
four. After the Workers' Councils got the right to decide on this span, it was in
creased in the course of six months to almost one to twenty. This was conside= |
red to be quite intolerable in the social system we have, and we had to intervene. :
The spread has now been brought back to something between 1 to 7 to 1 to 10.
9
These two main criticisms against the system which I have just described,
have been disproved, not been disproved, not only theoret ically but in practice.
The problems of the system really lie elsewhere,
Yl. The Planning System is Still
in a Proeess of Development
We are very far from claiming to have solved all problems, or even to have
produced a closed system. There are many open ends and many unsolved prob
lems. The whole system is still unfinished and in the process of refinement.
Just as an illustration, in the last six years we have tried to produce a law on
planning, in fact the Planning Bureau was asked by the Government to produce
it, but without success. The law which is still formally in existence, and which
was passed in 1952. has as much to do with the planning now, as for instance
the laws of Henry VIII in England have to do with the present situation. Yet
neither have been repealed. We simply could not produce a new/jne because
many things had still to be settled. Therefore, I do not want to claim that the
system has been formalised in such a way as to ensure consistency of either
institutions or economic policies. But main institutions — described above — and
the general logic of the system stand firmly. And if you look at the table I produ
ced in the appended extract from one of my papers, you will see the rate of
growth has been a very high one up to now. The 7~Year Plan envisages more or
less the extrapolation of the present rate of growth, so we will have a period of
almost two decades, 1952—1970, with a rate of growth of about 10 per cent, pro
viding of course that the planners prove to be right in their predictions for the
next 7 years. This means that in the next decade Yugoslavia will reach more or
less the present per capita output of the Western European countries. And that
may be also considered as an indication for judging the efficiency of the system.
10
Annex
SOME COMPARISONS OF THE GROWTH RATES
IN THE LAST D E C A D E *
byBranko Hor vat
The postwar economic development of Yugoslavia may be conveniently
broken down into three periods: prior to 1952, 1952—1960 and 1961—1962. The
first period was characterised by full recovery of war damages, deeply going
social changes and great losses of the economy due to a severe economic blo-
cade. The second period is a period of fast and uniform growth, with a slight
acceleration of growth in the second half of that period. In the beginning of
1961, a sudden slackening of growth took place, the rate of growth was halved
and continued to be so low until the second half of 1962, when a movement fo-
wards earlier growth trends became apparent. The reasons for the 1961—1962
cycle are very specific and will be mentioned later. Thus, only the eight—year
period 1952—1960 may be considered sufficiently characteristic for a study of
the growth rate of Yugoslav economy.
It will be of some interest to start our inquiry by compiling a table of
comparative growth rates for those countries which experienced fastest growth
in the period 1952—1960.
If we had data for all countries, one or two more countries would pos
sibly be included in the table below. Accordingly, the general picture would
not change substantially. However, it is difficult to say what the figures quoted
mean precisely. No standardization of data could be attempted here.
The table compiled exposes the fallacy of the fallacy of the time-ho
noured views that fast growth is characteristic of backward, economically
undeveloped countries. In fact, no really backward country appears on the list
* An Extract from the naper presented to the Eighth General Conference of tLa International Association for Research in Income and Wealth, Greece.. : June 1963.
11
of’ the fastest growing economies, and even if we had more adequate data, no
more than one or two such countries would be included. On the other hand.0
highly industrialized countries, varying in size and resource endowments such as
Czechoslovakia, Germany, the Soviet Union, Japan, Austria, — are included in
the list. The table also indicates some reasons for rapid growth. Out of thirteen
countries, eight (Israel included) have a type of economic organisation which
might be labelled ’’planning”. Now, it is possible that some of the growth rates
are inflated, some of them even seriously inflated. Still, this would only change
the order of the countries listed according to growth rates, and would not change,
GROWTH RATES OP THE FASTEST GROWING COUNTRIES
IN THE PERIOD 1952-1960
In percentages
PER CAPITA INDUSTRIAL AGRICULTURAL
PRODUCT OUTPUT OUTPUT
Yugoslavia 8.8 13.4 6 1a>
Bulgaria 8.1 14.0 5.5
Soviet Union 8.0 10.9 5.9
Japan 7,8 15.4 3 6b)
Rumania 7.4 11.2 4 8
Israel 6.9 C ) 10.6 b)
“’'Czechoslovakia 6.0 9.7 2.6
Austria 5.9 7.0 3.1 b)
Western Germany 5,8 8.9 1.4 b)
Greece 5.7 8,6 6,8 b)
Italy 5.6 8.9 3.9b)
Hungary 5.6 6.7 4 7
Poland 5.5 11 2 3.1
a) On the basis of two-year averages: 1952—53 and 1960—61.
b) The base year is 1952—53, the final year is 1959-60
c) Period 1952-59.
Sources and notes;Per capita product is either gross national product or national income; in some
cases material production definition in othersS.N.A definition of national product is
used. The data for per capita product are taken; for Yugoslavia from Statisticki godis- njakjugoslavije 7962 pp. 54 and 93; for the Soviet Union from Narodnoe hozjajstvo
12
SSSR v 1960 godu; pp, 60 and 102; for other countries from U,N. Stati&ical Yearbook 1961, pp 488,
The data on industrial product are taken from UN. S fatsiica l Yearbooks 1960 and
1961, PP- 60, 78—88, and pp. 60s 70—80. The data on agricultural output are taken;
for the Soviet Union from Narodnoe hozjajstvo SSSR v 1960 godu; for Bulgaria from
Statisticeski godisnik 1961, p. 170; for Poland from Rocznyk statistyezny 1961, p.
259; for Czechoslovakia from Statisticka rocenka 1961, P. 230: for Hungary from Sfa=
tisztika i evkenyv 1961, p. 133; for other countries from UN. Statistical Yearbooks 1959, 1960 and 1961, p. 84, 90 and 82.
at least not substantially, the list itself. In other words, it is not likely that
any of the countries included would have to be dropped out. Also, the fact
that the national product statistics for the country that heads the list meet
international standards in this field — suggests that per capita growth rates
(around 9 per cent) are not a fake but a real fact ora real posibility.
There can be little doubt that planning should be considered as one of
the most important factors of rapid growth. The explanation of why it is so
is a rather simple one. Planning shifts the marginal efficiency of investment
curve upwards and thus increases the accumulation possibilities of the eco
nomy in question.* Adam Smith's Invisible Hand may be considered also as
a sort of Planning Bureau, and the market it directs is certainly a kind of
planning mechanism. But the market works rather crudely and mostly ex post.
If then we introduce ex ante coordination of business activities and beforehand
on the paper eliminate all those wasteful decisions which would in practice be
eliminated by the market - we get planning. Market supplemented by an ex ante
coordination seems to be the device for lifting the rate of growth to levels which
had at one time been considered impossible.
*For a detailed theoretical analysis of this statement see B. Horvat.. Ekonomska
te ro ijy planske privrede (The Economic Theory o f Planned Economy), Kultura, Beograd., 1961.
13
SUMMARY OF THE DISCUSSION
In discussion of Mr, Horvat's paper, interest was expressed in the manner
in which investment funds are actually allocated. More generally, there was inte
rest in the degree to which the central authorities exercise control over indivi
dual managers, Questions were also raised regarding the control of the foreign
trade sector. It was asked what the precise role was of small enterprises and
big enterprises. A fundamental question raised was whether there was any need
for planning if the rate of growth is as high as it is in Yugoslavia. If was sug
gested by one participant that the need for planning varies with the phase of
economic development; it was suggested that planning is needed in order to
launch a process of economic growth, andmay be needed again in advanced
economies approaching maturity and stagnation. In between — and Yugoslavia
is in between, it was suggested — planningmay be of lesser importance.
Questions were also raised regarding the comparison of plans with ac=
tual results. There was interest in the self—financing of enterprises and the
degree of freedom accorded to enterprises in the reinvestment of their own
profits. In this connection too therewas much interest in the role of the wor
kers’ councils. In praticular, given the role of the workersJ councils in deter
mining wage rates, and so the distribution of profits between current income
and expansion of capacity, how did the new industrial workers acquire suf
ficient discipline to permit profit accumulation? What prevented workers' cou
ncils from "profiteering”? It was suggested that there might be indirect pres"
sures on the workers5 councils even though they seemed nominally rather
free.
Questions were also raised as to the method by which individual pro=
jects were screened by the central authorities. With regard to the economic
fluctuations noted in the Yugoslav economy, the question was raised whet
her the decline in growth rates could be regarded as an efficiency crisis
rather than as a genuine slump.
Is his reply, Dr. Horvat dealt first with the question of allocation of
investment funds. The prupose of the Federal Planning Bureau and of the
14
Republican Planning Bureau is to watch very closely the behaviour of the eco
nomy, especially the structural changes, to report as soon as possible on poten- ;j
tial disequilibrium, and to suggest the measures which should be taken. If has j j
been found that with about one—third of total investment being controlled centra- !|
lly, there is complete and extremely efficient control over the timing, the structure!
and the amount of investment. jIf you central investment funds, which may be financed, let us say, with {
interest paid on loans and purchase taxes, as is the case in Yugoslavia, com- \ prise just one-third of total investment, everything else being controlled by j
individual enterprises, local authorities, housing societies etc., the central jgovernment will have effective control over investment. There is no need to con- . j trol investment in individual industries, because they adapt themselves to all the j
necessary requirements of the situation, within a lag of a few months.
Investment programmes are never started from scratch; you are always so- I mewhere in the middle. There are some obligations to carry out from last year,
and the structure created by finishing the project this year compels certain new
investments next year. The space for manoeuvring is not too wide, and restricts
the freedom of individual industries, i.e. is restricted by the overall economic
situation.
As in other countries, Japan for instance, the mere fact that there is a
plan in which the producers believe assures its execution.
Dr. Horvat turned next to the question of export and import and their |
integration with the plan as in any developing country, in the first phase there |
is a foreign trade deficit, and even a tendency for the deficit to increase. I
Foreign trade expands at a higher rate than total output, and even at a higher
rate than industrial output, which in turn develops somewhat faster than the
total G.N.P, After a time a sort of dynamic equilibrium is reached when the forei|
trade deficit begins to decrease, relatively if not absolutely. The rate of growth f
of growth of foreign trade stands still after reaching a peak, and then begins to j
turn down and to approach the trend of output as a whole. Yugoslavia at the mo-J■ • . . i
ment is in the phase where the foreign trade deficit has gradually begun to f
decrease, but where a foreign trade rate of growth is still higher than both total §
15
and industrial output. These things have been taken into account, and just
to give some comfort to our Japanese friends, this is an area of planning whe
re we have made systematic errors. Our planners always envisage higher rates
of growth of exports and imports than are really achieved.
Dr. Horvat next discussed the possibility that the management of the Yu
goslav firm mightmisuse its power, in the same way as the management of a
private corporation, making decisions against the will of the shareholders. The
re is a big difference, he said, since the shareholders of Yugoslav firm live in
the firm and know what is happening. Also shareholders are relatively few, at
most several thousand, usually 1,000—2,000. Whereas shareholders of a big
corporation are so numerous that they cannot be assembled, A third difference
is that shareholders meet legally, say, once a year, to discuss the faults of
the firm; while the Yugoslav workers have the possibility of meeting practically
every day, or at least once a month to discuss the policy of the management.
By various means, if nothing else is possible then by a sort of referendum, they
can prevent a certain policy from being executed.
This does not mean that managements in Yugoslavia do not try to misuse
their power, but there are powerful checks against too much misuse. First, the
re is the institution of workers councils, elected every second year. The wor
kers' councils elect the management board and the management has to say some
thing on what the Director does. They may even discharge a Director. Also the
trade unions have the possibility of supervisingthe legality of steps taken by
various people in the enterprise. There is one more check which is extremely
efficient, the Press. This check has been used particularly in the last few
years. The people have come to realise that if things become unsatisfactory,
there is the possibility of writing to the newspaper. If the letter is published,
things are likely to be changed. The local authorities must react, the party
organisation will be asked why they were doing certain things, and so on, A
Commission will be set up with strong public pressure. Thus the Press is one
of the checks which prevent too great a misuse of power.
Dr. Horvat proceeded to discuss the results of planning. Between 1952
and 196^ the results were extremely close to the forecasts. If the growth of
16
output of manufacturing industry was forecast to be in the range of, say, IS
per cent, then therange of results was on the average no more than 14—16 per
cent. Very rarely — once or twice in ten years - it occurred that the deviation
was as much as 2 per cent. Of course, this accuracy does not occur for agri-
culture, because the weather fluctuations are extreme. In 1961 and 1962 there
was a big exception. The planners envisaged a rate of growth of 10 per cent,
and the realised rate of growth was 5 per cent. In 1962, the same thing happe
ned again. But this was not an efficiency crisis, it was one very specific sort
of fluctuation in our economy, created by very specific circumstances. A new
constitution had to be produced, and politicians wanted to have it in 1962.
This proved impossible. Then they wanted to have it in 1963, and the govern
ment session was extended for one more year. The new constitution was a fur
ther radical move in the direction of decentralisation. In 1961, they passed in
haste three radical and partly contradictory and ill—prepared reforms, in the
monetary and fiscal policy, in wage policy, and foreign exchange policy. Each
of these reforms, if it is not well—prepared may cause a lot of trouble, with
three at once you have more trouble than you need. From January 1961 to July
1961, the rate of growth of GNP fell from 10 to S per cent. In industry, it fell
from 14 to 7 per cent and remained at that level for about one year. This was,
of course, alarming. The leading economic ministers, presidents of economic
councils, and so on, were changed. There was much discussion in the country.
The Yugoslav Institute of Economic Research was asked to prepare a study
of the causes of what had happened. The association of economists was asked
to discuss this and other documents. The results of the measures taken were
that now, a year after this inquiry was initiated, the rate of growth is back to
IS per cent again. For this year, they envisaged a rate of growth of 10 per cent
for G.N .P.; 13 per cent for industry, and something like 10 per cent for agri
culture. In fact, there is a rate of growth of about IS per cent in industry, and
something more than IS per cent in agriculture which would make about 15 per
cent altogether. So this crisis is now over. Dr. Horvat called it an institutional
crisis, not an efficiency crisis.
Referring to cost-push as a factor in inflation in Yugoslavia, Dr. Horvat
said that between 1952 and 1962, roughly, the rate of inflation in manufacturing.
17
was only some half of 1 per cent per year, really not an inflation at all. In
agriculture and services it was 3 or 4 per cent. But in industrial products it
was much less than 1 per cent. Second, costpush was checked by price control.
Some industries, such as the radio industry and the textile industry are extre
mely competitive. For these industries price controls are unnecessary because
there is a trend toward downward movements in prices. There are other indus
tries which are not of great importance; if they increase prices, it does not
matter very much. But there are some industries, particularly producer goods
industries, where price increases have a multiplier effect. These are the indu
stries where it is important to control" prices, more or less. Yugoslavia has
done this through price offices, with the following procedure. If any one firm
wants to increase the prices of its products, it has to report to the price office.
If it does not gel an answer in onemonth’s time, it automatically is allowed
to increase prices. If, on the other hand, the price office finds that the increase
is notjustified, it might refuse to give approval. If the firm is not satisfied,
then it may go to arbitration and so on. This system works well, because the
time lag increases, and with arbitration and so on leading price increase is.
checked.
Dr. Horvat nextdealt with the question of follow-up. This is made easier
by two factors. First, the statistics are good. Themain indicators — output, wa
ges, nominal and real cost of living, etc. — are available within no more than
two weeks. There is a unified accounting system obligatory for all firms. All
firms have their accounts with the banks. The transaction of the firms are con
tinuously aggregated, and these aggregates are quickly available in the centre.
On the basis of ordinary statistics and on the basis of the banking statistics, it
is possible to follow up what is happening in the community rather quickly. But
the planners still are not satisfied, and are playing with the idea of building
up a system (the Russians invested a name for it, economic cybernetics) whe
reby standardised data in all enterprises of each district, regional republics
and federal centres, with electronic computers are collected, this system would
then be integrated into one whole, so that the data could be transmitted di
rectly, without any intervention of man., by tele—processes from one centre
18
to another. I would take us at least ten years to install such a system, but it
is one of the ideas of howto achieve an.' efficient fo llo w ^ and, even more, an ]
efficient reaction to the information you get.
With regard to project screening, Dr. Horvat stated that while the Planning
Bureau participates, especially with regard to location of factories, optimum si~ ;
ze , etc., it is inefficiently done so far, with no formalisation. It has been done j
on the basis of experience of people who know each other. Theessential decisi- I
ons on lie profitability of various projects etc. are still being made ;n a very
primitive way . This is one of the weakest points in the whole system aiid one whicl
must be improved.
On the question as to whether production plans are made independently
by enterprises, including investment goods, Dr. Horvat replied that they were. j
Investment goods producers are among those enterprises which are best orga
nised. They are usually big firms. The Planning Bureau can contact them they can
contact each other, they can contact their economic chamber, and so on. Thus ;
they may be left to make their plans independently, aiid still these plans are |
fitted into the general framework. From time to time it is true, there are comp- f laints; For instance, a'big agricultural machinery factory in Belgrade wanted to ;
increase its capacity, especially for combines and tractors. They asked the ;
Planning Bureau how big the demand might be. At that time we had a big expan- j
sion programme in agriculture, everybody was very optimistic and the factory got i
a certain figure. They increased theoutput capacity accordingly, butthe agricul- ;
turists stopped buying their products and their sales were not 50 per cent of ca
pacity. Then, of course, they were furious.
With regard to self-financing, Dr. Horvat stated that only one-third of ;
investment is controlled centrally. About 40 per cent of the investment resources!
are put at the free disposal bf enterprises and banks, the rest is controlled by ;
local authorities and non—business organisations. j
With regard to the need for planning in a fast—growing economy, Dr.
Horvat's view was that planning is still needed to coordinate economic capa- ;
bilities of producers in any economy. The more efficient the coordination the 1
better the results. By planning Dr. Horvat said only coordination is meant, not
detailed targets. The institutional background which permits efficient olanning j
L
19
is a different story. That is the ultimate reason really for differences in the
rates of growth. It seems clear that in the United States more planning would
increase the rate of growth. Planning reduces risk and uncertainty, and the
idle capital will be drawn into investment. The problem is not to devise an
elegant programming scheme for the United States, but to find the appropriate
institutional changes which would enable effective planning. Planning is a word
which is not very much liked in Germany, so there everybody speaks about
’’programming”, but there is more real planning in Germany than in many other
countries of the world.
On big enterprises vs. small enterprises, Dr. Horvat said that the only
wish of small enterprises is to become big. Growth brings not only higher wages,
but social prestige to the trade union officials in the small enterprise which is
politically active and so on. If they succeed in expanding capacity, the Press
will write about it. Small enterprises dream only of becoming large. If they emp
loy a hundred workers, their dream, in a 7—year plan, is to grow to 500, if they have
500, to grow to 1,000 etc.
PUBLICATIONS OF THE JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC
RESEARCH, BEOG-tAD, Zraaj Jovina 12
I Economic Studies
1. Branko Horvat, Towards a Theory of Planned Economy
2. Branko Horvat, Industrija nafte u Jugoslaviji
ICnjiga 1. Proizvodnja nafte
Knjiga 2. Rafinerija nafte
Knjiga 3. Distribucija nafte
II Textbooks and Handbooks
1. Branislav Ivanovic, Teoretska statistika
2. Olga Tomic, Priprema rukopisa naucnih i strucnih radova
— prirucnik za autora
III P a p e r s
1. Branko Horvat, Primjena medjusektorske analize u planskom bilan-
ciranju privrede
2. Leopoldina Vukojevic, Tendencija menjanja strukture jugoslovenske
privrede u periodu 1952-1960. godine
3. Branko Horvat. Analiza nekih efekata promjena cena
4. Branko Horvat, Note on the Rate of Growth of the Yugoslav Economy
5. Dancika Nikolic i Pavle Sicherl Konstrukcija proizvodno—kapitalnog
modela za privredni razvoj Jugoslavije
6. Drazen Bejakovic, Mjerila u nauci i ekonomskoj politici za utvrdjivanje
saobracajnih gravitacionih podrucja luka
7. Branko Horvat, Samoupre.vleniie. centralizm i planirovanie
8. Branko Horvat, Drustveno racunovodstvo za jugoslavensku privredu
(projekat)
9. Branko Horvat: Ekonomska simbolika
IV Translations
1. Beleske o primeni matematike u sovjetskom planiranju
2. P.C. Mahalanobis — Planiranje u Indiji
3. Matematicke metode u ekonomiji
4. Primena matematickog programiranja i elektronskih racunara u planiranju
V R e p r i n t s
1. V. Trickovic'' “ Ispitivanje strukture i elasticnosti traznje Ekonomist, 3-4/1957, 238-269.
2. B. Horvat, ” The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of
Fixed Capital Costs, The! Manchester School, May 1958, 136—159
3. B. Horvat, “ The Optimum Rate of Investment” , The Economic Journal, December 1958, 748—767.
4. V. Trickovic',' ‘ "Strukturne promene u licnoj potrosnji” Economist, 3/1960. 427-458.
5. B. Horvat and V. Raskovic, * 'Workers Management in Yugoslavia: A
Comment” , The Journal o f P o lit ic a l Economy, April 1959, 194—198.
6. B. Hoivat, ” Diei Definitionen des Sozialprodukts'’ , Kon/'ukturpolitik, Erstest Heft, 1960. 27-40.
7. B. Horvat. “ A Restatement of a Simple Planning Model with some
Examples from Yugoslav Economy” , Sankhya, Series B. Vol. 23,
Parts 1, 2, 3, 29-48.
8. B. Horvat, ” The Characteristics of Yugoslav Economic Development’1,
S oc ia lis t Thought and P ractice, 1/1961.. 1—15
9. B. Horvat, ” Caracteristiq ues du developpment de 1’ economie Yougo-
slave".. Questions actuelles du socialisme, 60/1961, 89—105.
10. B. Horvat; “The Conceptual Background of Social Product‘-\ Income and Wealth, Series IX (1961) 234-252.
11. B. Horvat, - Radna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljoprivrede i
industrije, Ekonomist, 4/1961, 512-523.
12. B. Horvat, -"‘Raspodjela prema radu medju kolektivima, ! , Nasa stvarnost 1/1962, 52—66
13. B. lvanovic; “ Primena metoda I—odstupanja u problemima odredjivanja-
stepena ekonomske ^azvijenosti‘ , , S ta tis ticka rev ija , 2/1957, 125—154,
1—2/1959, 26—42, 1/1962, 1—14, Ekonomist, 2/ 1961. 182—205.
14. B Horvat, “ Metodological Problems in Long-Term Economic Development
programming*'. Industria liza tion and Product iv ity . UN. Bulletin, 5/1962,
37-51.
15. B : Horvat, ,!Ekonomska nauka i narodna privreda“ , Nasa stvarnosf, 7-8/1962, 48-67.
16. B. Ivanovic" ’ ’The estimation of the two dimensional distributions of a
statistical set, based on the marginal distributions of its strata1', S ta tis ti- ca Neerlandica, 1/1963,13—23
17. B'.'Horvat, “ Naftni kartel u predratnoj Jugoslaviji", Ekonomski anali, 12-13 (1962), 205-222.
18. B, Savic, “ Problemi regionalne licne potrosnje u jugoslav iji:‘ , Ekonomski anali, 12-13 (1962), 97-116.
19. D. Nikolic, -'Konstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj indu-
strije” , Ekonomist, 2/1963, 388—419.
20. M. Zivkovic, “ Matematika u sovjetsko.i ekonomiji", Nasa stvarnost, 7-8/1963, 126-135.
21. V. Trickovic, "L icna potrosnja kao kriterij proizvodne politike". Ekonom ist, 1-2/1958.
22. V. Trickovic. -’Tendenci.ie potrosnje hrane u svetlosti savremenih izucava-
nja’\ Ekonomist, 1/1960. 41-71.
23. V. Matejic, ’’Sustina i metode operacionih istrazivanja, Statisticka revija , 1/1963, 1-18.
24. B. Horvat. ;,Quelques aspects de la planification economique nationale'",
Les Annales de /’ economie co llec tive , 2 -3/ 1963.
25. B. Savic, " Navo ishrarie seofekog stanovriistvai Srbljerpo’ poljopilvrednim
rejonimU , ,Hrana s ishrana, xv 1963.
26. B. Horvat: 4 'Metodoloski problem dugorocnog programiranja privrednog
razvoja'1, Ekonomski pregled, 10—11/1962
27. V. Medenica i V. Trickovic, ,5M**erijalni i novcani tokovi i njihov uticaj
na cene i trziste", Ekonomski pregled, 10—12/1963.
28. B. Marendic, ‘-'Financiranje djels.tnosti visokog skolstva SRH u periodu
1960—63. godine” , Ekonomski pregled, 10—12/1963.
29. B. Horvat, “ Samoupravljanje, centralizam i planiranje's, Pregled, 5/1964.
413-444.
30. B. Horvat, “ Dva modela efekata formiranja zaliha na kretanje drustvenog
proizvoda“ . Ekonomski pregled, 7/1964, 407-415 j
31. B. Horvat; “ Ekonomski smisao indeksa proizvodnje i cijena'5, S ta tis tic^ revija , 1/1964, 7-14.
32. B. Ivanovic" “ Statisticki rasporedi sa aleatornim pa^araet^iraa,'I, Sta t is t ic k a revija , 1/ 1964,1-6.
33. B, Horvat, “ The Optimum Rate of Investment Reconsidered” The Economic Journal, 1965, 572-576.
34. L j. Madzar, “ Privredni sistem i mobilnost faktora proizvodnje", Ekono- mist, 1-2/1965, 28-48.
JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC RESEARCH
HapoflHa 6M6.nnoTeKa
Cp6nja
Tfusetf
THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED
by Branko Horvat
R E P R I N T JSr2 33
from THE ECONOMIC JOURNAL
September 1965
: aw
.tmvcs
jajBrao
flii
JUGOSLAV INSTITUTE OF ECONOMIC RESEARCH
THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED
by Branko Horvatsenior research associate
R E P R I N T No 33
from THE ECONOMIC JOURNAL
September 1965
THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED
I n t r o d u c t io n
A p a p e r on the optimum investment rate is always likely to provoke an animated discussion. My original paper on that subject1 has been followed by a number of comments, criticisms and further developments,2 oral and written, in the six years that have passed since it was published in this J o u r n a l . I t does not seem necessary to take up all the major points made in that discussion, but it may be useful to mention some of them. Besides, in my original argument there was a flaw in reasoning concerning the optimum rate of saving. I t was corrected in my later book,3 but the solution did not yet sound completely satisfactory. In the meantime I believe I have found the correct solution, and it is the purpose of the present paper to describe it.
T h e T r a d it io n a l A p p r o a c h
The traditional approach, still in vogue, makes use of the utility discount by which future consumption is made comparable with present consumption aiid the solution is derived in terms of finite values. The utility discount may be concerned either with “ rational ” discounting (due to the falling marginal utility of consumption) or with the former plus “ irrational ” discounting (due to the deficient telescopic faculty of human beings, to use the Pigovian phrase). The trouble is that in either case the rate of discount cannot be measured.
There is a lot of naive reasoning around the attempts to derive the rate of utility discount from the rate of interest. The argument presented has been fallacious on two scores:
1. As Keynes—and many before and after him—have shown, the market rate of interest has nothing to do with the social time preference discount rate.4 ■
1 “ The Optimum Rate of Investment,” E c o n o m ic J o u r n a l -, December 1958, 747-67.a I quote some of the more important texts, interesting also because of their different national
colours: O. Eckstein, “ Capital Theory and Some Theoretical Problems in Development Planning,” American Economic 'Review, 1961, pp. 94-5. A. K. Sen, “ O n Optimising the Rate of Saving,” E c o n o m ic J o u r n a l , September 196i, pp. 484-6. A. A. Lazaris, OiKovoy.erpucq Sicpcvvrjois rtja o \io € u io p e r o ^ i d-jorcfiievocujo x a i K aTava^tiaew o. (Athens, 1961), pp. 65—71. P. Sulmicki, Proporqs gospodarcze, Warsaw, 1962, pp. 110-12. A. Heertje, “ O n the Optimum Rate of Savings,” Weltwirtschqftliches Archiv, Band 90/1, 1963, pp. 18^23.
8 B. Horvat, Towards an Economic Theory o f the Planned Economy (Jugoslav Institute of Economic Research, Belgrade), Chapter 10.
1 Cf., e.g., M. S. Feldstein, “ The Social Time Preference Discount Rate in Cost Benefit Analysis,” E c o n o m ic J o u r n a l , June 1964, p p . 360-79.
SEPT. 1965] THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED 573
2. Even if we had an ideal economic system with no market imperfections and with other obstacles (such. as the lack of knowledge <5f individual intentions) removed, the observable rate of interest could not determine the correct amount of new investment in a dynamic economy. With such a positive interest rate, investment could still be too large. This follows from the fact that: (a) the marginal efficiency of investment (in a fixed time period) is falling; (b) the interest rate is determined by mei of new investment which is economically superior; and (c) mei of the entire economy may be negative, while mei of the investing firms is large and positive and the average efficiency of investment of all firms is large and positive.1
The traditional utility approach implies that we choose what we prefer to choose, which is patently incorrect, since the circumstances in which choices are being made, and which are beyond the control of individual consumers and producers, are not taken into account. However, even if this objection were neglected, there is in principle no possibility of measuring time preferences. Thus, the traditional approach ends with the conclusion that we should choose what we prefer, which is a normative tautology that gives us no clue for the economic policy.
T h e C r it ic is m o f t h e S o l u t io n S u g g e s t e d in t h e 1958 P a p e r
In my paper the optimum rate of investment was determined by zero social marginal efficiency of investment. This suggestion had been criticised in two ways. First, it was said that this is an authoritarian approach imposing great hardships on the population, since mei is zero only when investment is very high—and consequently consumption is very low. I t is frequently implied that consumption is not only low, but is remaining stagnant or is declining so as to enable investment to grow. This belief is derived from the observation that even in periods of unusually high investment rates the returns to individual investing firms were still positive and quite large.
The criticism is theoretically invalid because it confuses individual and social mei, which was explained above. I t is also empirically invalid. One may quote at least some countries—e.g., Jugoslavia, Japan, the Soviet Union —whose economies operate close to the point of social mei = 0, and at some time seem even to have surpassed that'point, but where the share of investment in national income is not at all close to 100%; it lies rather between 25 and 35%. As far as consumption or real wages are concerned, they are rising in Jugoslavia and Japan faster than anywhere else in the world.
The second criticism has been more subtle. Itrhas been understood that the limited absorptive capacity of the economy drives social mei very soon to zero. But, it has been argued, mei = 0 means that at that point investing
1 For a more detailed discussion of the “ allocation rate of interest ” and “ the investment determination rate of interest ” see my Towards an Economic Theory o f the Planned Economy, Chapter 4.
No. 299.—V O L . L X X V . P P
574 THE ECONOMIC JOURNAL [SEPT.
individuals get no rewards in increments of production— a fortiori no increments in consumption, which is always smaller than total output. Thus investment should be stopped some time before mei = 0. However, it is not known at which point, and we are back to the agnosticism of the utility approach.
If we may assume that the production function of the economy resembles that of an individual firm, then close to the point of full-capacity operation the mei curve will be falling steeply. In this case the points mei — 0 and “ mei close to zero ” are so near to each other that empirically they cannot be distinguished. I f empirical distinction is impossible theoretical distinction has no sense either. That was briefly the essence of the corrected solution. However, it can be further improved.
T h e A ssu m p t io n s o f a n E m p ir ic a l l y R e l e v a n t S o l u t io n
If one wishes to derive a solution relevant for economic policy one has to start from some more or less realistic assumptions. The more realistic the assumptions are, the more valuable is the solution likely to be. But just because it is empirically relevant, the solution cannot be logically necessary (i.e., it does not eliminate the possibility of other solutions), which is a property of tautologies only. This warning seems necessary in order to avoid the frequent confusion between an empirically relevant economic theory and a theory which consists of a set of tautologies. Our assumptions are as follows:
1. With respect to which period of time does an individual maximise the utility of his consumption? The answer to this question may be a twofold one: (a) with respect to whichever period it pleases him, or (b) with respect to his life-span. The former answer does not help us very much; the latter is quantitatively determined and seems to describe a rational choice. For any other choice would imply a lesser total amount of consumption, and therefore a lesser total amount of utility. Now in reality some periods of life may be more demanding than others (and, of course, we do not know exactly how long we shall be living). We may admit all that and only assume that deviations in the needs of various individuals compensate each other, so that, on the average, the society behaves so as to maximise the consumption of each generation.
2. We assume a democratic community of consumers which implies that each consumer has one vote. In modern communities the average expectancy of life of individuals alive at any particular moment of time will be somewhere between thirty and fifty years. That is at the same time the generation’s life-span with respect to which consumption has to be maximised.
3. I t is a fact that the investment absorptive capacity of any economy
1965] THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED 575
is limited. Therefore, the marginal efficiency of investment falls as investment per unit of time increases. I t falls less rapidly if the rate of technological progress is higher, but it falls in any case.
4. I t is a fact that the uncertainty of the outcomes of investment decisions increases with the length of the planning horizon. The longterm programmes of development worked out so far rarely go beyond the horizon of twenty years, and practically never beyond twenty-five years. This practice implies a belief that future events become so uncertain after twenty to twenty-five years that the programming or forecasting of these events cannot possibly improve present-day investment decisions.
5. I t follows that the relevant time horizon for output maximisation is twenty to twenty-five years. Consequently, the marginal efficiency of investment must be driven to zero with respect to this time period.
6. Since the life-span of every generation is considerably longer than its planning horizon, every generation maximises not only output but, very likely, consumption also. Within twenty to twenty-five years consumption is not maximised, because a part of output is used for investment which is not brought to fruition within that period. With investment maturation period short enough, that investment will generate consumer goods—either directly or indirectly through further investment—within the remaining years of the generation’s life-span. Thus, every generation will maximise its total consumption, if it is taken into account that every new-born baby pushes the end point of the generation’s life-span further ahead.
C o n c l u s io n
The characteristics of the real world are such that output maximisation decisions coincide with consumption maximisation decisions if we agree that each generation’s consumption maximisation is the proper target of a national investment policy. O f course, there is no logical necessity that we agree on that. But the target and the assumptions involved seem to be rather realistic, certainly considerably more realistic than the assumptions generally found in economiq theorising.
I t follows that the optimum rate of investment is determined by the point on the investment line where social marginal efficiency of investment with respect to the period of twenty to twenty-five years becomes zero. Such an investment policy in normal circumstances cannot imply a reduction of consumption, not even temporarily.1 Once put into full operation, it produces a share of investment in national income of about 35% and an annual rate of growth of output and consumption of about 10%, if recent experience and national income statistics may be trusted.
1 E c o n o m ic J o u r n a l , 1 9 5 8 , p p . 7 6 4 - 6 .
576 THE ECONOMIC JOURNAL [SEPT. 1965
The point mei = 0 cannot be determined directly and with the rigour of natural sciences, since repeated experiments under unchanged conditions cannot be performed in economics. However, this point can be pretty closely approximated by indirect methods, i.e., by observing changes in gestation periods of individual investment projects, by examining changes in the average and marginal capital coefficients of total and new investment, by comparing the national performance with those of other countries, etc. One might not be particularly satisfied with the precision of such methods, but are measuring errors in natural sciences substantially different ?
B r a n k o H o r v a t
Jugoslav Institute o f Economic Research,Belgrade
JUGOSLOVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAllVANJA
Beograd, Zmaj Jovina br. 12, tel. 621-730, 629-960
I Radovi
1. Branko Horvat, Primjena medjusektorske analize u planskom bilanciranju privrede.
2. Leopoldina Vukojevic, Tendencija menjanja strukture jugoslovenske privrede u periodu 1952—1960. godine.
3. Branko Horvat, Analiza nekih efekata promjena cena.4. Branko Horvat, Note on the Rate of Growth of the Yugoslav Economy.5. Dan&ka Nikolic i Pavle Sicherl, Konstrukcija proizvodno—kapitalnog mo-
dela za privredni razvoj Jugoslavije.6. Dra2en Bejakovi6, Mjerila u nauci i ekonomskoj politic! za utvrdjivanje
saobra6ajnih gravitacionih podrufija luka.7 . BpaHKO XopBaT, CauoynpaBJieHHe, ueHTpann3M h nJiamipoBaHHe•
8. Branko Horvat, Drustveno ra6unovodstvo za jugoslovensku privredu (pro- jekat).
II P nvod i
1. Belegke o primeni matematike u sovjetskom planiranju.
2. P.C. Mahalanobis — Planiranje u Indiji.
3. Matematicke metode u ekonomiji.
. Ill Separati
1. V. Tri6kovi6, “ Ispitivanje strukture i elasticnosti trazn je". Economist, 3-4/1957. 238-269.
2. B. Horvat, “ The Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital C o sts" , The Manchester School, May 1958, 136-159.
3. B. Horvat, “ The Optimum Rate of Investment**, The Economic Journal, December 1958, 748-767.
4. V. Trifikovic, “ Strukturne promene u lifinoj potrosnji".Efconom/sf,3/1960, 427-458.
5. B. Horvat and V. Raskovic, "Workers’ Management in Yugoslavia: A Comment", The Journal o f P o lit ic a l Economy, April 1959, 194—198.
6. B. Horvat, "Drei Definitionen des Sozialprodukts**, Konjukturpolitik , Er- stes Heft, 1960. 27-40.
7. B. Horvat, “ A Restatement of a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy*', Sankhya, Series B, Vol. 23, Parts 1, 2, 3, 29-48.
8. B. Horvat, “ The Characteristics of Yugoslav Economic Development**, Socia list Thought and Practice, 1/1961, 1—15.
9. B. Horvat, “ Caracteristiques du developpement de 1’ economie Yougo- slave**, Questions actuelles du socialism e, 60/1961, 89—105.
10. B. Horvat, “ The Conceptual Background of Social Product, Income and Wealth, Series IX (1961) 234-252.
11. B. Horvat, “ Radna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljoprivrede i industrije**, Ekonomist, 4/1961, 512-523.
12. B. Horvat, “ Raspodjela prema radu medju kolektivima*', Nasa stvarnost, 1/1962, 52-66.
13. B. Ivanovic, "Primena metoda I—odstupanja u problemlma odredjivanja. <stepena ekonomske razvijenosti" , Statisticka rev ija , 2/1957, 125—154,
1-2/1959. 26-42, 1/1962. 1-14, Ekonom ist, 2/1961, 182-205.14. B. Qorvat, “ Methodological Problems in Long-Term Economic Develop
ment Programming**, Industria lization and Productiv ity , UN. Bulletin, 5 / 1962, 37-51.
15. B. Horvat, "Ekonomska nauka i narodna privreda**, Nasa stvarnost, 7t-8/1962, 48-67.
16. B. Ivanovic, “ The estimation of the two dimensional distributions of a statistica l se t, based on the marginal distributions of its s tra ta" , Statis- tica Neerlandica, 1/1963,13—23.
17. B. Hoivat, "Naftni kartel u piediatno] Jugoslav ijl" , Ekonomski a n a li, 12-13 (1962), 205-222.
18. B. Savid, "Problem! regionalne 116ne potrosfije u Jugoslav ijl" , Ekonom sk i anali, 12-13 (1962) 97-116.
19. D. Nikoll<5, “ Konstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj in- dugfrlje". Ekonomist, 2/1963, 388-419.
20. ’M. 2ivkovic, "Matematika u sovjetskoj ekonomiji**,Nasa stvarnost, 7—8 /1963. 126-135.
21. V. TriSkoVic, “ Lifina potroSnJa kao kriterij proizvodne politlke", Ekonomist, 1-2/1958.
23,. V. Trickovid, “ Tendencije potroSnJe hrane u svetlosti savremenih izufia- vanja**, Ekonomist, 1/1960, 41-71.
23. V. Matejid, “ Sustina i metode operacionih istrazivanja", Statisticka re- v ija , 1/1963, 1-18.
24. B. Horvat, "Quelques aspects de la planification economique natlonale" Les Annales de I ’economie co llec tive , 2—3/1963.
25. B. Savid, “ Nivo ishrane seoskog stanovnistva Srbije po poljoprivrednim rejonima", Hrana i ishrana, IV 1963.
26. B. Horvat, “ Metodoloski problemi dugorodnog programiranja prlvrednog —iazvoja“ , Ekonomski pregled, 10—11/1962.
27. V. Medenica 1 V. Tridkovic, "Materijalni i novcani tokovl 1 njihov uticaj na cene i trzlste*?, Ekonomski pregled, 10—12/1963.
28. B. Marendic, “ Pinanciranje djelatnosti vlsokog skolstva SRH u periodu 1960—63. godine“ , Ekonomski pregled, 10—12/1963.
29. B. Horvat, "Samoupravljanje, centralizam 1 planiranje",Pregled, 5/1964. 413-444.
30. B. Horvat, “ Dva modela efekata formiranja zaliha na kretanje drugtvenog prolzvoda“ , Ekonomski pregled, 7/1964., 407—415.
31. B. Horvat, “ Ekonomski smisao indeksa proizvodnje i cijena“ , S ta tis tic ka rev ija , 1/1964., 7—14 .
32. B. Ivanovic,“ statistidk i rasporedi sa aleatomim parametrima“ , Statisticka revija , 1/1964, 1 -6 .
IY Posebna izdanja
1. Branko Horvat, Towards a Theory of Planned Economy.
2. Olga Tomic, Priprema rukopisa naudnih i strudnih radova, prirudnik za autore.
THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENTRECONSIDERED
INTRODUCTION
A PAPER on the optimum investment rate is always likely to provoke ananimated discussion. My original paper on that subject ^ has been followedby a number of comments, criticisms and further developments,^ oral andwritten, in the six years that have passed since it was published in thisJOURNAL. It does not seem necessary to take up all the major points madein that discussion, but it may be useful to mention some of them. Besides,in my original argument there was a flaw in reasoning concerning the opti-mum rate of saving. It was corrected in my later book,* but the solutiondid not yet sound completely satisfactory. In the meantime I believe I havefound the correct solution, and it is the purpose of the present paper todescribe it.
THE TRADITIONAL APPROACH
The traditional approach, still in vogue, makes use of the utility discountby which future consumption is made comparable with present consumptionand the solution is derived in terms of finite values. The utility discountmay be concerned either with " rational" discounting (due to the fallingmarginal utility of consumption) or with the former plus " irrational " dis-counting (due to the deficient telescopic faculty of human beings, to use thePigovian phrase). The trouble is that in either case the rate of discount can-not be measured.
There is a lot of naive reasoning around the attempts to derive the rate ofutility discount from the rate of interest. The argument presented has beenfallacious on two scores:
1. As Keynes—and many before and after him—have shown, themarket rate of interest has nothing to do with the social time preferencediscount rate.*
» " The Optimum Rate of Investment," ECONOMIC JOURNAL, December 1958, 747-67.2 I quote some of the more important texts, interesting also because of their different national
colours: O. Eckstein, " Capital Theory and Some Theoretical Problems in Development Planning,"American Economic Review, 1961, pp. 94-5. A. K. Sen, " On Optimising the Rate of Saving,"ECONOMIC JOURNAL, September 1961, pp. 484-6. A. A. Lazaris, OiKovo/ieTpiKTj Siepeilvrjais TTJCToxea^oia ^lera^i aTTorainevoewo Kai KaravaXdocwa. (Athens, 1961), pp. 65-71. P. Sulmicki,Proporcje gospodarcze, Warsaw, 1962, pp. 110-12. A. Heertje, " On the Optimum Rate of Sayings,"Weltwirtschaftliches Archiv, Band 90/1, 1963, pp. 18-23.
' B. Horvat, Towards an Economic Theory of the Planned Economy (Jugoslav Institute of EconomicResearch, Belgrade), Chapter 10.
* Cf., e.g., M. S. Feldstein, " The Social Time Preference Discount Rate in Cost Benefit Analy-sis," ECONOMIC JOURNAL, June 1964, pp. 360-79.
SEPT. 1965] THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED 573
2. Even if we had an ideal economic system with no market imper-fections and with other obstacles (such as the lack of knowledge ofindividual intentions) removed, the observable rate of interest could notdetermine the correct amount of new investment in a dynamic economy.With such a positive interest rate, investment could still be too large.This follows from the fact that: (a) the marginal efficiency of invest-ment (in a fixed time period) is falling; (b) the interest rate is deter-mined by mei of new investment which is economically superior; and(c) mei of the entire economy may be negative, while mei of the investingfirms is large and positive and the average efficiency of investment of allfirms is large and positive.^
The traditional utility approach implies that we choose what we preferto choose, which is patently incorrect, since the circumstances in whichchoices are being made, and which are beyond the control of individualconsumers and producers, are not taken into account. However, even ifthis objection were neglected, there is in principle no possibility of measuringtime preferences. Thus, the traditional approach ends with the conclusionthat we should choose what we prefer, which is a normative tautology thatgives us no clue for the economic policy.
THE CRITICISM OF THE SOLUTION SUGGESTED IN THE 1958 PAPER
In my paper the optimum rate of investment was determined by zerosocial marginal efficiency of investment. This suggestion had been criticisedin two ways. First, it was said that this is an authoritarian approach impos-ing great hardships on the population, since mei is zero only when investmentis very high—and consequently consumption is very low. It is frequentlyimplied that consumption is not only low, but is remaining stagnant or isdeclining so as to enable investment to grow. This belief is derived fromthe observation that even in periods of unusually high investment rates thereturns to individual investing firms were still positive and quite large.
The criticism is theoretically invalid because it confuses individual andsocial mei, which was explained above. It is also empirically invalid. Onemay quote at least some countries—e.^., Jugoslavia, Japan, the Soviet Union—whose economies operate close to the point of social mei = 0, and at sometime seem even to have surpassed that point, but where the share of invest-ment in national income is not at all close to 100%; it lies rather between 25and 35%. As far as consumption or real wages are concerned, they arerising in Jugoslavia and Japan faster than anywhere else in the world.
The second criticism has been more subtle. It has been understood thatthe limited absorptive capacity of the economy drives social mei very soon tozero. But, it has been argued, mei = 0 means that at that point investing
* For a more detailed discussion of the " allocation rate of interest" and " the investmentdetermination rate of interest " see my Towards an Economic Theory of the Planned Economy, Chapter 4.
No . 299. VOL. LXXV. P p
574 THE ECONOMIC JOURNAL [SEPT.
individuals get no rewards in increments of production—a fortiori no incre-ments in consumption, which is always smaller than total output. Thusinvestment should be stopped some time before mei — 0. However, it is notknown at which point, and we are back to the agnosticism of the utilityapproach.
If we may assume that the production function of the economy resemblesthat of an individual firm, then close to the point of full-capacity operationthe mei curve will be falling steeply. In this case the points mei = 0 and" mei close to zero " are so near to each other that empirically they cannot bedistinguished. If empirical distinction is impossible theoretical distinctionhas no sense either. That was briefiy the essence of the corrected solution.However, it can be further improved.
THE ASSUMPTIONS OF AN EMPIRICALLY RELEVANT SOLUTION
If one wishes to derive a solution relevant for economic policy one has tostart from some more or less realistic assumptions. The more realistic theassumptions are, the more valuable is the solution likely to be. But justbecause it is empirically relevant, the solution cannot be logically necessary[i.e., it does not eliminate the possibility of other solutions), which is a pro-perty of tautologies only. This warning seems necessary in order to avoidthe frequent confusion between an empirically relevant economic theory anda theory which consists of a set of tautologies. Our assumptions are asfollows:
1. With respect to which period of time does an individual maximisethe utility of his consumption ? The answer to this question may be atwofold one: [a) with respect to whichever period it pleases him, or[b) with respect to his life-span. The former answer does not help usvery much; the latter is quantitatively determined and seems todescribe a rational choice. For any other choice would imply a lessertotal amount of consumption, and therefore a lesser total amount ofutility. Now in reality some periods of life may be more demandingthan others (and, of course, we do not know exactly how long we shallbe living). We may admit all that and only assume that deviations inthe needs of various individuals compensate each other, so that, on theaverage, the society behaves so as to maximise the consumption of eachgeneration.
2. We assume a democratic community of consumers which impliesthat each consumer has one vote. In modem communities the averageexpectancy of life of individuals alive at any particular moment of timewill be somewhere between thirty and fifty years. That is at the sametime the generation's life-span with respect to which consumption hasto be maximised.
3. It is a fact that the investment absorptive capacity of any economy
1965] THE OPTIMUM RATE OF INVESTMENT RECONSIDERED 575
is limited. Therefore, the marginal efficiency of investment falls asinvestment per unit of time increases. It falls less rapidly if the rate oftechnological progress is higher, but it falls in any case.
4. It is a fact that the uncertainty of the outcomes of investmentdecisions increases with the length of the planning horizon. The long-term programmes of development worked out so far rarely go beyondthe horizon of twenty years, and practically never beyond twenty-fiveyears. This practice implies a belief that future events become so un-certain after twenty to twenty-five years that the programming orforecasting of these events cannot possibly improve present-day invest-ment decisions.
5. It follows that the relevant time horizon for output maximisationis twenty to twenty-five years. Consequently, the marginal efficiencyof investment must be driven to zero with respect to this time period.
6. Since the life-span of every generation is considerably longer thanits planning horizon, every generation maximises not only output but,very likely, consumption also. Within twenty to twenty-five yearsconsumption is not maximised, because a part of output is used forinvestment which is not brought to fruition within that period. Withinvestment maturation period short enough, that investment willgenerate consumer goods—either directly or indirectly through furtherinvestment—within the remaining years of the generation's life-span.Thus, every generation will maximise its total consumption, if it is takeninto account that every new-born baby pushes the end point of thegeneration's life-span further ahead.
CONCLUSION
The characteristics of the real world are such that output maximisationdecisions coincide with consumption maximisation decisions if we agree thateach generation's consumption maximisation is the proper target of a nationalinvestment policy. Of course, there is no logical necessity that we agree onthat. But the target and the assumptions involved seem to be ratherrealistic, certainly considerably more realistic than the assumptions generallyfound in economic theorising.
It follows that the optimum rate of investment is determined by the pointon the investment line where social marginal efficiency of investment withrespect to the period of twenty to twenty-five years becomes zero. Such aninvestment policy in normal circumstances cannot imply a reduction ofconsumption, not even temporarily.^ Once put into full operation, itproduces a share of investment in national income of about 35% and anannual rate of growth of output and consumption of about 10%, if recentexperience and national income statistics may be trusted.
* ECONOMIC JOURNAL, 1958, pp. 764-6.
576 THE ECONOMIC JOURNAL [SEPT. 1965
The point mei = 0 cannot be determined directly and with the rigour ofnatural sciences, since repeated experiments under unchanged conditionscannot be performed in economics. However, this point can be prettyclosely approximated by indirect methods, i.e., by observing changes ingestation periods of individual investment projects, by examining changes inthe average and marginal capital coefficients of total and new investment,by comparing the national performance with those of other countries, etc.One might not be particularly satisfied with the precision of such methods,but are measuring errors in natural sciences substantially difFerent?
BRANKO HORVAT
Jugoslav Institute of Economic Research,
Belgrade
MAG
II 153239/9
197907621
R A D 0 V I 9
E K 0 N 0 MSKA SIM B 0 L IKA
Tranko Horvat, naucni savetnik
Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja
Becgrad 1966
S A D R Z A J
Strana
Znacaj ekonomske simbolike 1
Principi izgrad jivanja sistema simbola 2
Matematicke konvencije 5
Upotreba simbola u ekonomskoj ana liz i 8
Upotreba simbola u ana liz i drustvenog proizvoda 9
Rjecnik termina i simbola I I
1. R iecnik termina 14
2 R jecnik simbola 23
E K O N O M S K A S IMBOLI KA
Znacen je ekonomske simbolike
1, U nasem stoliecu ekonomija polazi kroz onaj proces saz-
revanja i postizavanja kvantitativne egzaktnosti kroz koji su prirodne nau-
ke prolaziie u ranijim vii'ekovima. Egzaktnost pretpostavlja prije svega
preciznu terminologiju. Stvaranje termmologiie, medjutim, veoma je za-
masan posao u koji ovdie ne mozemo ulaziti. No egzaktnost zahtijeva i
odredjenu metodiku istrazivanja. Marx je smatrao da jedna nauka postaje
istinski razvijena tek onda kad se moze sluziti materaatikom. Ta teza po-
staje danas veoma aktuelna. Matematicki jezik zahtijeva pored precizno
definiranih pojmova i adekvatne simbole. Zadatak ovog rada* je upravo
to da dade prvi prilog izgradjivanju jedinstvene jugoslavenske ekonomske
simbolike, A dobro njesena simbolika predstavlia opet znacajan korak u
pravcu lzgradiivanja egzaktne termmologije.
Ovaj rad. je radjen kao projekat u oicviru programa istrazivanja Jugoslavenskog instituta za ekonomska is t iaz ivan ja i tieba piije svega da posluzi za standai diziranje simbolike koja se upotrebljava u radovima Instituta, Nakon sto je prva verzija prosia kroz strucnu disfeusiju u Institutu, ova, definit ivna, ve iz i ja usvojena je kao privremeni obavezan standard za sve radove instituta. No ocig ledno je da se pivim pokusajem ne ijesava citav ovaj slozeni problem i zato Institut poziva naucne ustanove u oblasti ekonomije kao i pojedine zainteresi- rane naucne radnike da posalju svoje kriticke primjedbe i prijedloge, kako bi se zajednickim naporima izgradjivala jugoslavenska ekonomska simbolika. Uko liko se pokaze dovoijan interes Institut bi u vezi s ovim problemom organizo- vao savjetovanje. Napomene i prijedioge treba s lat i na adresu: Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja, Beograd, Zmaj Jovina 12,post pret 611.
2
2. Ekonomska simbolika opcenito nije veoma razvijena, a u
nasoj zemlji prakticki i ne postoji, jer se kvantitativna ekonomska anah-
za pocela razvijati tek od nedavna, Pojedini auton, koji u svoja teorijska
ili primjenjena istrazivanja uvode suvremene tehnike analize, prepusteni
su u tom pogledu sami sebi Z'bog toga se desava da svako za svoje pot-
trebe izmislja svoje simbole, iii se oni beznekog sistema preuzimaju iz
strane literature. Na taj nacin stvara se velika i nepotrebna zbrka, a ci-
tanje tudjih radova postaje veoma mucan posao. Ako ima i svega neko-
liko autora, ali svaki upotrebljava svoj sistem simbola, onda koristenje
njihovih radova zahtijeva citav jedan dodatan i neprijatan posao simulta-
nog desifriranja raznih formula, stavova i teorema A u situaciji kao sto
je nasa; gdje je kvantitativna anahza jos u pcvoju, taj posao u toi mjer:
zastrasuje da bitno koci i koristenje postojecih radova i daljnji razvoi
istrazivanja u tom podrucju Medjutim, ujednacena simbolika ne samo sto
olaksava pracenje literature vec dovodi i do ujednacavanja terminologiie,
a sami simboli — poput stenografskih sigla — cesto indiciraju citav jedan
prethodiii analiticki proces, koji je nepotrebno ponavljati i koji se moze
smatrati kao poznat i egzaktno utvrdjen. Ocigledno je stoga daje rad na
razvijanju i standardiziranju nase ekonomske simbolike vazan, konstan
i vsorr 3. potreban.
Principi izgradjivanjo sistema simbola
3. Prije nego sto pndjemo izgradnji sistema simbola, potreb-
no je utvrditi principe na kojima on treba da se zasniva. To mogu biti
slijedeci principi -
a) Da bi simboli maksimalno olaksavali citanje izraza
u kojima se javljaju, oni treba da imaju visoku mr.emo-
tehnicku vrijednost
b) U vezi s tackom a) postavlja se pitanje terminolos-
kog jezika. Starije nauke — medicma, botanika i Zou-
logija su u tom pogledu klasicni primjeri - koriste
3
latinski za svoju terminologiju. Time se dobiva jedin-
stvena med’ inarodna terminologija. To u ekonomiji
danas nije :noguce; izgledalo bi veoma i'zvesticenins
i ocigledno je da rie bi bilo prihvaceno. prema tome
u obzir dolaze samo nacionalni jezici. Takvo J :e senje
ima svoju nezgodnu stranu u tome sto oiezava medjuna-
rodnu komunikativnost ekonomije. Medjutiin, ono ima i
veliku prednost u tome sto ekonomsku nauku cini pris-
tupacnom laiku i amateru. A to je izvanredno vazno za
iediiu drustvenu nauku. koja ne moze i ne smije pos-
tati svojinom samo uskog kruga specijalista.
c) Zasnivanje terminologije na nacionalnom jeziku jos
uvijek ne znaci da se jezicne razlike moraju potenci-
rati po svaku cijenu. Cinjenica je da je latinski jezik
izvrsio snazan uticaj ne samo na romanske, vec i na
ostale evropske jezike. Stoga ’’nacionalizirane” latin-
ske rijeci predstavljaju pogodnu osnovicu za izgra-
djivanje simbolike koja bi postigla znacajan stepen
medjune.rodne komunikativnosti. Na primjer, mogu se
upotrebljavati izrazi uvoz i izvoz, ali su isto tako
u nasoj kao i u ostalim evropskim zemljama razum-
Ijivi termini import i sksport. Jlaganja su inves-
ticijs, promjenljivi je varijabiIni, potrosnja je
konzumpcija i tako dalje,
d) Bez obzira na mnemotehnicke kvalitete, u svakoj
simbolici postoje i odredjeni konvencionalni elemen-
ti. Korisno je da se ti elementi preuzmu iz svjetske
naucne prakse. U ekonomiji je u tom pogledu situa-
cija dosta jednostavna. Kvantitativna ekonomska ana-
liza razvila se najprije i najvise u podrucju engleskog
jezika, pa se — ukoliko nema izricitih razloga za
protivno - rjesenja za simboliku mogu uzimati iz
tog podrucja. Na primjer i u statistici i u ekonomiji
postalo je uobicajeno da se kolicina oznacuje sa
q, a cijena p, iako prvo slovo ne postoji u nasoj
abecedi, a drugo nema mnemotehnicku kvalitetu,
e) Ekonomija nije izolirana nauka, Zbog toga u
izgradjivanje njenog sistema simbola treba striktno
voditi racuna o sistemima koji su razvijeni u drugim naukama,
prije svega u matematici i statistic!, Na primjer;-uv ; =,
matematici su pocetna sIoya:abecede re'zervirana za :
konstatlte, a zavrsna za varijable. Jedna od k liuc-
nih v'arijabii u'ekonomskoj analizi je cijena.,- Kad: ;
bism’o za ciienu upctrebili simboi c . . dolazilo; bi;d,o
stainin' zabuna oko toga radi h se o .varijabli.-ih-.
konstanti; Nada!ie,u fi>fci f je simboi zavrijeme ...LV.
(tempus); u statistic) n je simboi .za broi (numerus)
i oba simbola mcgu se bez dalinjeg i prihvatiti za :
ekonomiju Mal'o 'slovo d kao oznaka za dohodak je,.,-
neprikladno, jer se u nekom izrazu. npr,, dk,: moze. ■
interpretirati kao dohodak pomnozen nekim koefi«
cijentcm, ah isto take..i. kao direrenciial odrineke- va=--•
rijabilne velicine. k, . :Takvih.pdmjei'a-.ima. veoma nmogo.
f) ■•-Pojed'irie ekonomske discipline zahtijeyaiu .posebno
prila'gbdjavarije simbolike unutrasnioi logjci analize u
jednotn uzem podrucju, Navesceino kasnije primjere iz :
ekonomske anaHze ii uzem. smislu • dr^styenGg,EacU'•
novod'stva. Sva takva parcijalna riesenja. rnoraiu ..bit;. .
sto vise uskladjena Ta uskladjivanja, zajedno s us--. ;
kladjivanjima koja zahiijeva primjena drugrh natika,.u
ekonomskim istrazivanjjma c-ne zgradiivanie..simboli- ;;
ke izvariredno slozenim poslom. Medjutim, potpuno. ■
uskladiivanie'ie nemog’jce zbog cgraiueenog...broja. sim*
bcia. Kako se pojedina podrucia anaiize ispreplecu,
bice pcnekad potrebno predvi.djeti. po dva simbola za
isti poiam .••. ; . ' ■■
g) Postavjia se 1 'problem abecede, Buduci.dasu cU .
rilska slova po 'syom obliku u naivecem broju slucaje-
va ista kao iatmska Hi grcka; ne bi se ran ego dobilo.
uvodienjem cirilice u simboliku. Gotska i Iiebreiska.
slova veana su-maio poznata, a uz' to se u sva tri sluca-
ja javlja veoma' "nepriiatan tehnicki problem prepisiva-
nja rukopisa, Zato bez veiike nuzae ne bi trebalo
izlaziti van -'okvtra abecede i .aifabeta
h) Ima jedna nezgodna osobsna svakog jezika, a' to 'je
da termini nisu pravajno distribuirani s obzirqm.na. svo~ .
ja pocetna slova. U nasem ieziku velik dio ekonomskih
termina pocinje s!o-;ora p (proizvodnja, potrosnja,
pbnuda, potraznjaj porez/ priHbd5 prinos i td ). U tom
5
slucaju kao i uopce u slucaju kad vise termina
pocinje istim slovom, treba umjesto prvog slova
iskoristiti neku drugu mnemotehnicku karakte-
ristiku termina (npr. slovo koje zvucno doroini-
ra u rijeci), odnosno, u krajnjem slucaju, upot-
rebiti alfabetskog dvojnika abecede.
4. Simbolicki sistem koji je nize razvijen nema zadatak da
bude iscrpan, vec naprotiv da bude minimalno dovoljan. On treba da o'ouh-
vati neke osnovne pojmove u analizi i da da uskladjena osnovna rjese-
nja na kojima se onda moze dalje graditi. U tom poslu poci cemo od
parcijalnih rjesenja, da bismo zavrsili s rjecnikom simbola.
Matematicke konvencije
5. Uobicaieno je da se latinska i grcka slova u matematickim
formulama upotrebljavaju na slijedeci nacin:
konstante; trigonometrija: a, 13, y konstantni kutevi
6. 6, ip varijabilni kutevi
k k
\ 1
/i. m
n
£ x u
V y v varijable
I z t
parametri; K — Lagrangeovi muitiplikatori
a a
o b
7 c
6
77 p q
p rcr s speciialne konstan fe ill varijable; rr — 3,14. .
_ * a - standardna deviiaciia
P f
<t F
■'P g
4j g
Ir'rimier:
funkcionaial operator!
0 a operator; koji oznacuju prirastaie:
Zi D A — determinanta. diskrimtnanta
2 S znaci za suxmranje
1 r indeksi (supsknpti superskripti);
r - indeks za redak-matrice
j s s - indeks za stupe—matrice
r mala poziti^na kcnstanta
6 pcz!t:vn: raziomak docnia
6. Dcsta ie ustanena i sbjedeca upctreba slova i znakova:
(a) Kapa na slovu oznacava ocjenjenu il: planiranu veli
c i n a u staiistici oznacava opiimainu ocjenu.
Y ~ planiram druslveni proiz.voa ili drustveni proizvod ocjenjen
nekcm statistickom metodom. a u cba slucaja to ie veiioina
razlicita^c ostvarene.
(b) Crta na slcvu oredstavlia prosjecnu (aritmeticka sre-
dina) 111 ravnoteznu veiicinu, a u teoriji vjerojatnosti i
ocekivanu vri leanest.
7
Primier:
P — prosiecna ill ravnctezna cijena
(c) Veiika sicva prsdstavljaju ukupne velicine, a mala
si ova cdsiupanja,
Primier:
p — P — P, cdstupanje od prosjecne i!i ravnctezne cijene
(d) Veiika slova predsiavljaju varijable, a mala slova
kceiiciiente koji oznacavaju odnose izmedju varijabli.
Pnmieri:
C - cY ; C — potrosnja, c — koeficijent potrosnie,
t — troskovi na iedinicu proizvodnje.T
X
(e) Veiika slova cznacavaiu klasu neke pojave, a
mala si ova (s indeksima) niz kvantitativmh vrijed-
nosti (ill kvalkativnih obiljezja) u kojima se ta
pojava isooljava.
X - nek: specificiraiii prcizvod
x,. x„ . . . — nizkolicina pfoizvoda X
(fl Latinska slova predstavljaiu koeficijente, a grcka
konstante.
Pnmjer;
C - a - ao Vl ^ V ^
U statistici latinska slova oznacavaju parametre uzorka,
grcka paramesre csnovncg skupa.
8
Upotreba simbola u ekonomskoj ana l iz i
7, Ovclje navcdimo primjer grupirania simbola po logickim
vezama. a ne po abecsdnom redosijedu, i to za jedno veoma razradjeno
podrucje ekonomije
P J. — ukupan pro izvod UP
p q - pros jecan pro izvod SP
m .77 cc - m a rg ina in i pro izvod MP
T — ukupn i troskov i TJT
T - v a r i ja b i ln i t r o s k o v i VT
T j - f ik sn i troskov i P T
t — pros jecn i t io sko v i ST
t . — p ro s jecn i v a r i j a b i in i troskov i SV
tj •- p ro s jecn i f ik s n i troskov i SP
m t _ m a rg in a in i t roskov i MT
R ■- ukupan pr ihod UR
r — prosjecan prihod SR
m q - m arg ina in i pr ihod MR
U ... ..ukupna v e l ic in a
S — pros jecna v e l ic in a
M - m arg ina lna v e l ic in a
K - kratkorocno (KMT -- kra tkorocn i m a rg in a in i troskov i)
D — dugorocno (DST - dugorocn i p ro s je cn i troskov i)
q q k o l ic in a
x X - pro izvod
P
77
c i je n a pro izvoda
c i je n a faktora pro izvodn je
9
R — rad
L — doko l ic a
D — dohodak
i — pj.atni stav, iic in dohodak
II — dobit
Z — pores
SSD — stopa s u p s t i tu c i je potrosnih dobara
STS — stops, tehnicke supstitucije faktora proizyodnje
S PT — stopa proizvodne iransformacije
Z — — po trazn ja f z e l je t i ) Z - Z (p 1 = — P n . D)
N — pcnude (nuditi) N — N (p 1 ; . p n , I I t . .
I — krivuija indifeiencije
8, Za siicne primiere grupiranja simbola u oblasti medjusek-
torske analize i makroekonomskog modeiiranja vidi: Cheneiy (2), Frison
(3,11) i Horvat (4. 217-20; 5,7).
Upotfsbo ssmboic u sbgsbzi cSreifvenog prc izvoda
*9, Sunboh za pcdrucje drustvenog racunovodstva odredjeni
su osnc'/Tiom jednadzbcm raspodieie drustvene proizvodnje:
F IJ \ C i B I ; E -r M
gdie su znazenia upotrebiienih simbola ova:
P -■ ukupna p rc izvod n ja , bruto drus tven i pro izvod
U = m a te r i ja ln i u trosc i
C — i ic n a potroSnje
B = opca ( ' 4budzetska*'*) po trosn ja
I = in v e s t i c i j e
10
E = eksport
M import
10. Bruto investicije se mogu rasclamti nanove investicije i
zapijenu U tom slucaju simbol J — kao najblizi slovu I — mozemo upotrl—
jebiti za oznacavanie novih investicija:
I J + Z
J = nove in ve s t ic i je
3ruto investicije se mogu rasclaniti na investicije u fiksne
fondove i investicije u zalihe:
I = I f + I h
I f ^ in v e s t ic i je u f ik sne fondove
I h = in v e s t i c i j e u za i ih e
11, Drustveni proizvod moze se smatrati bruto dohotkom, tj.
doliotkom uvecanim za amortizaciju:
Y ^ D J- A
Y = d rus tven i pro izvod (bruto dohodak)
D = narodn i dohodak
A am o r t iz a c i ja
Drustveni proizvod moze se rasclaniti i na novi proizvod
plus zamjena:
Y = P + Z
P _ nov i pro izvod
Z __ zam jena
I I
12. Ako slovo P iskoristimo za oznacavanje novog proizvoda,
onda ukupnu drustvenu proizvcdnju raozemo oznaciti siovom X ;
X = U 4- P + Z
• 13. Ako se ne radi o mat ematickim formulama, vec o deskripciji
pojedinih. agregata drustvenog proizvoda, onda se mogu upotrebijavati po
dva i vise simbola za isti pojam.
B D P — Bruto drus tven i pro izvod
D P — drus tven i pro izvod
P — nov i pro izvod
N D — narodn i dohodak
B I — bruto in ve s t ic i je
J - ntive in v e s t ic i je
B F I — bruto l ik sne i j iv e s t ic i je
N F I — neto f iksne in v e s t ic i je
I H — in v e s t i c i j e u z a l ih e
14. Navedeni su najosnovniji pojmovi iz analize drustvenog
proizvcda i opisano je nekoliko nacma stvaranja njiliovih simbola. Time
je dobtvena osnovna struktura simbolike koja se mcze dalje izgradjivati
ovisac o svrsi i podrucju anahze.
Slscnik sno I sirp.bol^
15. U priiogu su dam rjecnici najosnovnijih termina i simbola
koji se upotrebljavaju u ekonomskoj analizi, Za neke termine navedena
su po dva alternativna simbola, iz razioga koji su saopceni ranije. Uz
srpskohrvatske navedeni su i termini na drugim jezicima. Posebna paznja
p o s v ic e n a je terminologiji na engleskom jeziku, s obzirom na obim i zna-
cenje literature iz ekonomske analize na tom jeziku. Zahvaljujuci latin-
skom uticajn na oba jezika, u izviesnom broju slucajeva mogli su se utvrdi-
ti identicni simboli.
12
Postigimta je dosta dobra distribucija termina po cijelom
podrucju abecede, s izuzetkom siova G. koie je ostalo neangazirano, Slo-
vo 0, o, ne moze se upotrebiti jer je identicno s nisticom. Malo / treba
izbjegavati jer na pisacoj masini suvise je slicno, a ponekad i identicno
s jedinicom, 1. Malo e koristi se kao simbol za bazu prirodmh logaritama
Slova s dijakritickim znacima (C, c , DJ, S, Z) riietka su u ekonomskim
pojmovima i osim toga nisu prikiadna kao matematicki simboli. Izuzetno
je iskonsteno Z za oznacivanje funkcija iraznje, gdje se javlja prije
svega kao hinkcionalni operator Grcka slova konstena su mmimalno,
da bi se izbjegle tesk.oce kod prepisivanja rukopisa I opcenito grcka slo
va se uglavnom korisie kao koeficijent; i parametri, a manje kao varijable
16. Gpisana simbohka radjena ie na osnovu licnog iskustva iz
rada u oblasti ekonomske analize i makroekonomskog modeliranja u pro-
teklih nekoliko godina. Ono sto je autor ustanovio kao najtezi problem
u izgradjivanju efikasne simbolike jest to da seizbjegne da se istim
simbolom oznace dva pojma koji se cesto nadju zajedno u istom 'tnahtic-
kom izrazu, A tada simbol treba mijenjati Medjutim, simbolika, kao i dru-
ge konvencije, da bi bila efikasna, ne smije se mijenjati. Zbog toga takva
neprijatna iznenadiema valja u naivecoi mogucoi mien unapnjed el'mm!-
rati,
Ono sto predstoji da se uradi jest da se provjer; da li pred-
lozeni sistem ne sadrzi nedosljednosti u upravo navedenom smislu Za
tim bi trebalo prici izradi kompletniiih simbolickih sistema za pojedma
podtucja, kao sto su: ekonomska analiza, drustveno racunovodstvo.
makroekonomsko modeliranie, programxranie, statisiika Posijednja faza
rada bila bi utvrdjivanje odredjenib normi, uskladjivanje pojedinib par-
cijalnih sisteraa i formuliranje jednog iedinstyenog i kcnzistentnog os.-
novnog sistema, koji bi slazio kao baza za sve parciialne sisteme.
L i i e r a t u r a .
1. R. G. D. Allen, Mathematical Analysis for Economists. Macmillan, Lon
don, 1954,
13
L i t e r a t u r a
1. R. G. D. A llen, Mathematical Analysis for Econom ists,
Macmillan, London, 1954.
2. H.B. Chenery, P .C . Clark, Interindustry Economics , Y. Wiley,
New York, 1959.
3. R. Frisch, ’’From National Accounts to Macro—Economic Decision
Models” , Income and Wealth, Series IV, Bowes and Bowes,
London, 1955, 1—26.
4. B. Horvat, Medjusektorska ana liza , Narodne novine, Zagreb,
1962.
5. B. Horvat, Ekonomski modeli, Ekonomski institut, Zagreb, 1962.
14
1.
1 — latinsk i, e
A
Srpskohrvatski
Aktivnost,
proces — \ •' afs
Akumulacija - A
Amortizacija - A
R je c rs ik t e r m in a *
- engleski, r - ruski, f — francuski
n — nj e lacki
Latinsk i Ruski
Engleski Francuski
Nj emacki
c activity , r; npoHSCC
proces A = arg f activite
e: accumulation r; HaKOIUieHKe,
aKKywyjiHUHH
e: depreciation - D r; aMOPTH3aiIHH
f: depreciation,
amortissement
n: Amortisation
Anuitet - a e: annuity
Apsorpciona sposobnost
privrede — A
'Magostanje - 3 e: welfare — W r: 6J1arocoCrOKHH
Iro j - n I: numerus r: HOMep
e: number — n
O va j r jecn ik ne pre tend ira na po tpuncs t i sv i te rm in i n is u preveden i na
s v i ’n pet j e z ik a U te rm ino io g i j i jo s uv i jek v iada v e i ik a n e s t a l i o s t
Z bo g toga su na s tran im je z io im a d an i sanio oni te rm in i z a ko je smatra-
mo da su se u s t a iU i u naucno j i i t e r a t u n u odnosnom je z ic n o m podrucju..
odnosno ko j i su na nek i na c in k a rak te r is t ic n i
15
Brzina — v
Budzetska (opca)
potrosnja — B
C
Cijena proizvoda — p
Cijena faktora
proizvodnje — tt
D
Diskrepanca — d, S
Distort ja _ d, 8
Dobit - D, 77
Dohodak drustveni — D
Dokolica — L
Domacinstvo — D
Duzina - 1
E
Eksport — E
e: gross
1: velocitas
e: velocity
e: government
expenditures — G
1: pretiu;a
e: price
e: discrepancy
e: distortion
e- profit — 77
.Y e; national,
social income —
e: leisure - L
e- household — H
1: longitude
e: length
e: exports — E, X
r: aajioBQH, dpyTTo
f: brut
r: CKCpoCTb
f: velocite
r; qena f: prix
n: Preis
r: npsidSUIt
f: profit
n: Profit
V r • HSUHGHSJIbHHH
aoxom
f: revenu national
r ii: menage
n: Haushait
r; /IJIHHa
f; longitude
n: Lange
r: SKCnOP'T, BHB03
f; exportation
n-. Export, Ausfuhr
16
Elasticnost, t; q £ Q e: e lastic ity - 7] r: 3J!aCTH4H0GTE,J
koeficijent E p KOStJzfHUHeHT
f: elasticite",
coefficient de
n: E lastiz ite t,
Koef fiz ient
F iksn i - F
Fondovi — F
osnovni - S
obrtni - B
e: fixed — F
e: capital
fixed
circulating
; Cp3H/;bI
OCHOBHMe
OfiODOTHiie
Glavnica — G
Granicni, v. inarginalni
e: capital sum
I
Import — M
Indeks - I
Investic iie — I
Bruto - BI
Neto - NI
Nove - j
e: imports — M
e: index
r: HMCIopT, BB03 f: importation
n; Import, E infuhr
r: HK/ieKC, noK.asaTe.
I: indice
e: investment — I r: KaiiKrajiOBJiOjKSHHfl
HHsecTHUK
f ; i n v c s 11 s s 6 in 0 n t
n: Investition
r: dpyTTO
r H6TT0
Izd a c i, izdavanja - I e. expenditure - E r: H3Zi;9pjKKK pacxo^I&I
f; deper.se
n: Ausgaben
Izvoz, v. eksport
17
K
Kolicina - Q,q
Kamata (interes) - I
Kamatna stopa — i
Kamatni faktor— q - I + i
Kapacitet — K
Kapital — K
varijab iln i — v
konstantni — c
Kapitalni
koeficijent — k
Koeficijent potrosnje— c
1: quantum r: KOJIIWeCTBG
f: q uantite
n: Quantum
e: interest — i r: nponeHT
f: interet
n: Z insen, Interessen
e: rate of
interest — i
r: nponeHTHaH eTaBjea
f: taux d ‘ interet
n: Zinsfuss
e: capacity r: MO’IiHOCT h
i: capacite
n; Kapazitat
e: capital — K r: JcanHTaJI
f: capital
n ; K ap ita l
r: nepeMSHHSIK
nOCTOHHHHK
capital r: KSnHTSJIbt
c o e ff ic e r t _ k
e: consumption
coefficient — c
Koeficijent
stednj e — s = 1 - c
e: saving
coefficient — s
18
L
L icn i dohodak — L e. personal income r: 4 OXO4
f; revenu personei
n Person aleinkommen
,vlarginalni — M, m e. marginal — M npefleJibHbi>i.
MappHHajIbKbii
Marginalna efikasnost
investic ija — mei
r npe,ziejibHaH
' ~ liSKT M3H0CT b
e- marginal
efficiency of
investment — mei KanHTajIBHilX
3 J I0 ‘•.'HHK
. laterija l za repro-
dukciju (utrosak) — U
e: intermediate
goods
f product
mtermediaires
N
Neto - N e : n e t r- H8TT0
Novae — N e : monev — ' I r neHbrH
f. monnase
n . 'j e i d
Organizac ija — Pi r opraHi-ioauHq
i' organisation
n Organisation
Period aktiviranja (matu-
riranje) investic ija — m
Period amortizacije — n
e: gestation,
maturation
period — m
e- depreciation
period — n
r CpOKK COSpepaKIiH
K a n K T a , . n H ' . -
5 -
i . ?A!. OpT K 3 3 IKO HH ’< e
GpOKii
19
P1 atni fond - L
Platni stav — 1
Ponuda (nuditi) - N
Potraznja (ze lje ti) - Z
Porez — Z, T
Porezna stopa — z
Potrosnja (konzum-
pcija) - C
Prinos — q
Prinod — R
Prim.an.] a — R
Profit — ii
Profitna stopa — 77
e- wages b ill — 'V
e: wage rate — w
e: supply — S
e: demand — D
1: tributum,
taxatio
( = procjena)
e : tax — T
r: 3;ok£ sapaooTHof!
n j iaT i l
r: OTSL3K3.
r: upe^oseHKe
f:n. ‘'-ngebor
r: Gnpoc
f: demande
n: Nachfrage
r: HEUIor
f: taxe, contribution
n: Steuer
e: tax rate - t
1: consuinptio r: nOTpe^JISHHe
e: consumption — Cf: consommation
n: Konsum, Verbrauch
1- yield f: rendement
1: reditus r: 50X05
e: revenue — r< f: revenu
n: Ertrag
0 • r e c e ip t s _ ’"',-
e: profit — v
e: rate of r: HOpMa npHdbLIH
profit - 77
r: npii6bUlb
f: profit
n : Profit. Gewinn
20
/
Proizvodnj a — ? e' Output — P r: npoflyKima,BanycK
f: production
Proizvod drustveni e: social national r- oSiiiBGrbSHHblfi
bruto drustveni proizvod product — X
- 3DP
drustveni proizvod — DP e: gross national
product — GNP
neto proizvod — NP
novi proizvod — P
e. net national
product — NP
npo ^y K T
r: COBOKynfBK / bojiobom,-
GSuieoTBeHHiii.
npO/ryKT
r: HSTTO XipQSyKT
«HCT£D HaiiKOHajIb-
HHH npO^yKT
Proizvodni koeficijent — e: production
1 coefficient
r- w C rt lUHeHT
S. 3 ~/I3KOCTM
BJIO'iCSHKn
prosjecni — S e: average — A r: cpejHKL
f: rnoyen
Put — s 1: spatium
(daljina,razmak)
•■iashodi — S
9 ast, stopa - r, q
e . l a b o u r — L
e: expenditures — ?
e. rate of growth
r: TPyA. pS.OOTa
f: travail
n: r\rbeit
r pacxc^ii
r. TSMIihi p',.GTa
f: taux de croissance
n: Wachstum. -rate
^enta — R e: rent — R r; pSHia
21
S
S re d s tv a z a p r o i z v o d n j u
(kapital, Kapacitet)
K = S + H
e; a s s e t s r; GpSACTBa
np0H3B0MCTBa
o s ivna sredstva — S
zalihe — H
e: f i x e d a s s e t s
i n v e n t o r i e s ,
s to c k s
r; OCHOBHSIS Cpe£CT3a
aanacbi
S te d n ja — S e: s a v i n g — S f: e p a rg n e
T
Tehnicki koeficijent - a er technical r; KO9$CpHTJ,H0HT
coefficient — ars saipaT
Traznja — Z
i potrosnja
e d e m a n d — D r. CIIPOC
T rans fer — T s fer — T
Troskovi - T
rj
Ucesce , udio,
stopa — s
cost — c
lPOMSBOa G
1 . c o u t
Ukapni - U
Utrosak — U
Uvoz, v import
e. t o t a l — T
e: i n p u t r: s a T p a T a
22
V
V ixak vriiednosti — m e: surolus vali
'/rijednost — ’V e: value
r: npHOaBOTii-aa
CTOHMOOTS
n: lehrvvert
r: OTOHMOCTb
f: valeur
n: 'Vert
Vrijednost dodana — V e- value added f: vaieur ajoute
Vrijeme — t i • tenpus
e: time
r BDSMH
Zalihe - I
Zan jena — Z
Zaposienost — N
r7 1 _ ' *7■-.araviie —
e: inventories,
stocks — A. {■ s t o c k s
e: r e p l a c e m e n t — ? r • aO3M9T]l0HH9
e: e m p lo y m e n t — :N r: 3SHHT00Tb
li e a 11 li — . i r: z m m i
Zen Ija — . ■ 1iana
. n a n j e e; Know led;re
23
2. Rjecrsik s im bo la
Srpskohrvatski Engleski
A
Aktivnost Activity
Akumulacija
Amortizacija
Apsortivna spo- sobnost privxede
a
Anuitet
ars
Tehnicki koeficijent
Annuity
TechnicalCoefficient
B
Blagostanje
Sruto
?>uclzetska potrosnja
Obrtni fondovi
C
Potrosnja Consumption
(konzumpcija) Cost
c
Koeficijent Consumptionpotrosnje coefficient
Konstantni kapital
Srpskohrvatski
Dohodak
Domacinstvo
d
Discrepanca
Distorzija
E
Eksport
F
Fiksni fondovi
O'
Glavnica
Engleski
Demand
Depreciation
Export
Expenditure
Fixed
Government
Gross
D
Dobit
H
Zalihe Household
Health
24
I
Izdaci
Investicije
Kamate (Interes)
1
Kamatna stopa
J Irideks
Nove investicije
X
Kapacitet
Xapital
Sredstva proiz- vodnj e
k
Kapitalnikoeficijent
L
Licni dohodak
Platni fond
Dokolica
1
Platni stav
Duzina
M
Marginalni
Import
Investment
Interest
Rate of interest
Index
Capacity
Capital
Capitalcoefficient
Leisure
Labour
Marginal
Import
Money
m
Period aktiviranja (maturjrania) in- vesticija
Visak vrijednosti
N
3roj
Novae
Zaposlenost
Neto
Ponuda
nPeriod amorti- zacije
3roj
0
TPi
Proizvodnj a
Novi proizvod
Ciiena (proiz- voda)
Proizvodnikoeficiient
Kolicina
qKamatni faktor,
q - 1 - i
Prinos(po iedinici'
Gestation, -laturation period of investment
Surplus value
Number
Employment
Net
Depreciationperiod
Number
Price
Productioncoefficient
Quantity
R
Prihod
Primania
Rad
Renta
Stope rasta
S
Osnovna sred- stva
Prosjecni
Rashodi
Stednj a
s
Koeficijent stednj e
Ucesce. udio stop a
Put, razdaljina
T
Porez
Transfer
Troskovi
t
Poreska stopa
Vrijeme
Revenue
Receipts
Rent
Replacement
Rate of growth
Saving
Supply
Saving _ coefficient
Share
Tax
Total
Transfer
Rate of tax
Time
U
Ukupni
Utrosak
Materijai za reprodukciju
V
Dodana vrijednost Value added
Varijabilan Variable
v
Brzina Velocity
Varijabilnikapital
W
Vrijednost
Welfare
•Vages bill
w
wage rate
X, x
Proizvod Product
Y, y
Dohodak Income
Z
Porez
Zamjena
26
Zdravlje
Zemlja
Znanje
Poreska stopa
Potraznja
Faktor proizvodnje
Dobit, profit Profit
Cijena faktora
proizvodnje
Stopa dobiti,
profita
Rate of
/3
Diskrepanca
Distorzija
£
ri
P
Stopa rasta Rate of
koeficijent elasticnosti Coefknent of ^elasticity Organizacija
Docnja
profit
growth
P
v
JUGOSLOVENSKI IN ST IT U T Z A E K Q N O M S K A IS T R A Z IV A N J A
B eograd , Zmaj Jov ina 12, tel, 621-730, 622-357
I Ekonomske i s tcf isticke studije
I Branko Horvat. Towards a Theory of P la n ne d Econom y .
2. Branko Horvat , I n d u s t n j a nafte u J u g o s la v i j i
K n j ig a 1. P ro iz v o d n ja nafte
K n j ig a 2. R a f in e r i j a nafte
K n j ig a 3. D is t r ib u c i j a nafte .
II U d f b e n i c i i p r i r u c n i c i
1. B ra n is la v Iv anov ic , Teoretska s ta t i s t ik a ,
2. O lg a Tom ic , Pr iprem a rukop isa naucn ih i s trucn ih radova, pr irucnik
za autora.
I!' R a d o v i
1 Branko Horvat , P r im jena med jusektorske a n a l ize u p lanskora b i la n c ir an ju
P r i v i' e d g
2. L e opo ld in a V uko je v ic , T e n d e n c i ja m en jan ja strukture jugos lovenske
privrede u per iodu 1952 - 1960. godine.
3. Branko Horvat , A n a l i z a nek ih e fekata prom jena cena.
4 Sranko Horvat. Note on the Ra te of Growth of the Y u g o s la v Economy .
5 D an c ik a N ik o l ic i P av le S icher l , K on s tru k c i ja p ro izvodno—kap ita lnog
modela za pr ivredn i razvoj J u g o s la v i je ,
6. Dsazen B e iakov ic , M je n l a u n a uc i i ekonoraskoj p o l i t i c ! z a u tv rd j ivan je
saob raca jn ih g rav i ta c io n ih podruc ja iuka
7. Branko Horvat .C3M0ynpaBJI6HK6 j U6HIp3,jIH3M H lijraHIipCBaHHS.
8. Branko Horvat , D rus t?eno racunovods tvo z a ju g os lo ven sku privredu
(projekat)
i V P f 5 V o d i
1. Beteske o pr imeni matematike u sov je tskom p la n ir a n ju .
2. P .C . M aha lanob is — P la n i r a n je u In d i j i .
3. Vlaternaticke metode u ekonom ij i .
V S e p a r a t i
1. V . T r ickov ic , " I s p i t i v a n je strukture i e ia s t i c n o s t i t r a z n je ‘ : , Ekono;nist,
3- 4 /19 57 , 238-269.
2. 3 . Horvat , -!The Dep rec ia t ion M u lt ip l ie r and a G ene ra l i se d Theory of
F ixed C ap i ta l C o s t s " , The Manchester School, May 1958, 136—159
3 B . Horvat , The Optimum Ra te of I n v e s tm e n t ' ; Ths Economic Journal,
December 1958, 748—767
4. V. T r ickov ic , ‘S trukturne promene u l ic no j p o t r o s n j i ” , Ekonomist,
3 /1960 . 427-458 .
5. B . Horvat and V. R a s k o v ic , -Workers' Managem ent in Y u g o s la v ia : A
Comment--, T h e j o u r n a l o f p o l i t i c a l E c o n o m y . A p r i l 1959, 194—198.
6. B . Horvat , -’Dre i D e f in i t io n en des S oz ia lp roduk ts -, Konjukturpolitik,
Sfsces Heft, 1960 27-40 .
7. 3 Horvat, '-A Res ta tem en t of a S imp le P la n n in g Model w ith some
Exam ples from Yugos lav E c o n o m y ” , Sankhya, Series B , V o l . 23,
r3 3, f 3 5 I ; 2 , 3 , A 9 — 48 .
8. B Horvat , -:The C h a rac te r is t ic s of Y ug o s la v E cono m ic D e v e lo p m e n t^ ,
s o c i a l i s t T h o u g h t a n d P r a c t i c e , i ,/1961, 1 — 15.
9. 3. Horvat , " C a rac te r is t iq ues du deve lop p n e n t de 1' econom ie Yougo-
s iave , Q ues t ions a c tu e l ie s du s o c ia i i sm e , 30 /1961 , 89 — 105.
10. 3 Horvat , “ The C o nce p tu a l Background of S o c ia l Product,- ■' I n c o n e
a n d '■Vealth, Series IX (1961) 234-252 .
1 1 . 8. Horvat , B adna v r i jedpos t p ro izvodn je ju g o s la v e n sk e po l jop r iv rede
i i n d u s t r i j e , Ekonomist, 4/1961 , 512—523.
12. B. Horvat, -Raspod je la prema tadu med ju k o le k t iv im a ’ ■, Nasa stvarnost,
1/ 19 62, 52-66 .
13 B. fv anov ic , “ P r imena metoda I— o ds tupan ja u p rob lem im a od red j iv an ja
stepena ekonoraske r a z v i j e n o s t i “ , Statisticka revija, 2 /1957 , 125—154,
1-2 /1959 , 26-42, 1 /1962 . 1-14 , Ekonomist, 2/1961 , 182-205 .
14. B . Horvat , ' ‘M e thodo log ica l P rob lems in Long-T erm E conom ic D e
ve lopment P rogram m ing ' ' , Industrializarion and Productivity, UN .
B u l le t in , 5 /1962 , 37-51.
15. 3 . Horvat , “ E konom ska nauka i narodna p r iv re d a " , Nasa stvarnost,
7- 8 /19 62 , 48-67 .
16. B . Iv anov ic , “ The est im at ion of the two d im ens io n a l d is tr ib u t io ns of
a s t a t i s t ic a l set , based on the m arg ina l d is t r ib u t io ns of i ts s t r a ta1',
Siatisrica Neerlandica, 1/1963, 13—23.
17. B . Horvat , 'N a f tn i kar te l u predratnoj J u g o s l a v i j i * Ekonomski anali,
12-13 (1962) 205-222
18. 3 Sav ic . ‘ 'P rob lem ! reg iona lne l ic ne po trosn je u J u g o s l a v i j i - ,
Ekonomski anali, 12—13 (1962), 97 — 116.
19. D N ik o l ic , '■ K o n s tru k c i ja jednog ekonometr i iskog m ode la z a razvoj
in d u s t r i j e ” , Ekonomist, 2/1963 , 388—419.
20. M. Z iv k o v ic , :-Matematika u sov je tsko j e konom ij i Nasa stvarnost,
7- 8 /19 63 ,1 26- 13 5 .
21. V. T r ickov ic , <’ L ic n a po trosn ja kao kr iter ij pro izvodne p o l i t ik e ' ' ,
E k o n o m i s t , 1 — V 1 9 5 8 .
22. V . T r ickov ic , “ T endenc i je potrosn je hrane u s ^ e t lo s t i savremenih
izucavanja*-', E k o n o m i s i , 1 / 1 ” 60 41—71.
21. V. T r ic kov ic , L ic n a po trosn ja kao kxiterij p ro izvodne p o l i t i k e ” ,
E k onanist,. 1 —2 / 1958
22. V. T r ickov ic , 'T e nde nc i je po trosn je hrane u s v e t io s t i savremenih
i z u c a v a n j a " , Ekonomist, 1/1360 41—71
23 V M a ie j ie . S us t in a 1 metode operac ion ih i s t r a z i v a n j a " , S t a t i s t i c k a
revija. i / 1 9 6 3 . 1-18 .
24 B . Horvat , ■•■^uelques aspec ts de la p la n i f ic a t io n econora ique n a t i o n a l s 1
Les Annales de I economie collective, 2—3 1953.
25 B, Sav ic “ N ivo is hrane seoskog s tano vn is tv a S rb ije d o po ijopr ivred-
nim re jon ima ' , Hrana i ishrana, IV 1963
26. B . Horvat . ! ;M e todo losk i problem ! dugcrocnog program iran ja privred-
nog r a z v o ja i ! " Ekonornski pregled, 10 —11/1962 .
27. V. Meden ica i V. T r ickov ic , "M a ie r i ja ln i 1 n ov can i tokov i i n j ihov
u t ic a j na cene i t i z i s t e ’ , Ekonornski pregled, 10-12/19®3.
28. B . Marend ic , " P in a n c i r a n je d je la tn o s t i v isokog sko ls tv a SRH u periodu
196.0—63. g o d in e " , Ekonomski pregled, 10-12/1963
29. B . Horvat , 'Saraouprav ijan je , cen tra l izam i p l a n i r a n je “ , Pregled,
5/1964 . 413-444.
30. B . Horvat , “ Dva modela e fekata form iran ja z a l ih a na kretan je drustve-
nog p ro iz vo da “ , Ekonomski pregled, 7/1964 , 407—415
31. B . Horvat , “ E konom sk i sm isao in d ek sa p ro izvodn je i c i j e n a “ ,
Statisticka revija, 1 /1964 , 7-14
32 B . Ivanov ic “ S ta t is t ic k i rasporedi sa a lea torn im pa ram e tr im a“ ,
Statisticka revija, 1/1964, 1—6.
33. B . Horvat , “ The Opt imum Ra te of Inves tm en t R e c o n s id e re d ” ,
The Economic Journal, 1965, 572 — 576
STANDARDIZATION OF SYMBOLS USED IN ECONOMICS
b y
Branko Horvat
internationally agreed upon economic Terminology does not exist.
Very often even national terminology is not standard'ssed, As a consequence
the symbols used in economic analysis represent a rather chaotic picture.
In the present paper — fo be followed by other papers in an effort to stan
dardise terminology and symbolism :n: the institu te ’ s research - an attempt
is made to lay down the principles for an efficient economic symbolism.
A lso, two sys*ems of symbols are worked out: for micro-economic analysis
and for socia l accounting. Two short di cUttfrar ies*of term inology and symbols
in five languages are appended . The purpose of the research was not to
work out an a ll embracing system, but rqther to formulate a minimal su f
fic ient basis which would a i iow consistent extension in various directions.
,poflHa 6n6nMOTCKa
Cp6nje
! 5 " 3 2 Z ? f
PR1LOG Z A S N IV A N JU TEOR IJE JU G O S LA V E N S K O G PODUZEC^A
6 R A N K O H O R V A T
JUGOSLAVENSKI
INSTITUT
2A EKONOMSKA
ISTRA2IVANJA
JUGOSLAVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRAZlVANJA
Dr B. HORVAT, direktor i starjesina Odjeljenja za privredni sistemDr 2. MRKUSlC, dekan Poslediplomske skole i starjesina odeljenja za
finansije i vanjsku trgovinuDr P. SICHERL, zamjenik direktoraDr N. MILEUSNlC, starjesina Odjeljenja za ekonomiku poduzeca i ope-
raciona istrazivanjao. STAJlC, starjesina Odjeljenja za privredni rast i ekonomska mjerenja
Jugoslavenski institut za ekonomska istrazivanja razvio se iz Islra- zivackog odjeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privred- nog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i primjenjena istrazivanja jugoslavenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice visvajanje i primjenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Instilut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi rjesavanja konkretnih prob- lema u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj poduzeca. U Institutu takode p'ostoji i Elektronski racunski centar u kome se rjesavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti Inslitut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u iz- davanju Casopisa Ekonomska analiza.
I I S s z z ^ f
\
PRILOG ZASNIVANJU T E O R IJE JUGOSLAVENSKOG
PODUZECA
B ranko H orvat, naucn i sav e tn ik
Ju g o slav en sk i in s titu t z a ekonom ska is traz iv an ja
B eograd 1968.
“ P rilog zasn iv an ju teo rije jug o slav en sk o g poduzeca”,
Ekonom ska ana liza 1—2, Beograd, 1967.
Izdaje i stam pa: Ju g o slav en sk i in s titu t za ekonom ska is traz iv a n ja , Beograd, Zmaj Jo v in a 12
PRILOG ZASNIVANJU T E O R IJE JUGOSLAVENSKOG PODUZECA
Branko HORVAT*)
Poznato je da se u nasoj zemlji izgractuje decentralizirana socija- listicka privreda. Ocigledno je da je za isp'ravno funkcioniranje takve privrede od kapitalne vaznosti poznavanje ponasanja osnovnih privred- nih subjekata, poduzeca, odnosno radnih kolektiva u njihovoj funkciji poduzetnika. Ukoliko su inicijative autonom nih privrednih subjekata mectusobno kontradiktorne, im at cemo nestabilnu privredu koja zahti- jeva adm inistrativne intervencije. Ukoliko je, mectutim, m stitucionalni sistem postavljen tako da je ponasanje privrednih ak tera uskladeno na osnovu s tru k tu re njihove vlastite stim ulacije, im at cemo privredni auto m atizam koji cini adm inistrativnu intervenciju nepotrebnom . Ovo po- tonje ne da se realizirati u nekom savrsenom obliku, no moguci su razliciti stepeni aproksim acije.
Da bism o mogli ispitivali ponasanje privrednih subjekata, m oram o najp rije izgraditi odgovarajuce teorijske modele. A kad je to jednom uradeno, treba izvrsiti ekonom etrijska m jeren ja i teorijske m odele pod- vroi em pirijskom testiran ju . N ije bas narocito pohvalno za nasu eko- nom sku nauku i politiku da ni jedno ni drugo nije jos izvrseno. U stvari prve ekonomske modele ponasan ja nasih poduzeca izradila su dva ame- ricka ekonomista, B. W ard [1] [2] i E. Dom ar [3]. W ard se inspirirao direktno nasim sam oupravnim sistemom, dok je Domar, nastavljajuci nakon osam godina W ardov rad, posao od ustro jstva sovjetskog kolhoza, lcojega bolje poznaje, no koji je teorijski veoma slican nasoj privrednoj organizaciji.
U daljem tekstu rezim irat cemo, m edu ostalim , osnovne rezultate ova dva znacajna p ionirska is'trazivanja uz izm jene koje su potrebne za svrhe ovog rada. U tom poslu ne mozemo izbjeci upotrebu matema- tickog aparata. M edutim, ne cemo insistirati na elegancij.i form alne analize, vec na takvim m atem atickim form ulacijam a ciji je ekonomski sadrzaj intuitivno sto ocigledniji.
*) Autor je profesor ekonomske analize na Jugoslovenskom institutu za ekonomska is- trazivanja. Rad predstavlja dio jednog sirokog programa istrazivanja naseg privrednog sistema koji financira Savezna privredna komora.
8 EKO N O M SK A ANALIZA
1. POCETNI MODEL: JEDAN PROIZVOD I JEDAN VARIJABILN1UTROSAK
Uzimamo da je trziste efektivno konkurentno. To znaci da se pro- dajne cijene (p ) fo rm ira ju nezavisno od proizvodne politike pojedinac- nog poduzeca. Svako poduzece proizvodi samo jedan proizvod (y). K apacitet je fiksan, a jedini varijabilni fak to r je radna snaga (x), koja je homogena i im a je dovoljno. M aterijalne u troske cemo u ovom m odelu zanem ariti kao da se radi, na prim jer, o h idrocentrali. M edutkn, za koristenje drustvenih sredstava poduzece placa zajednici fiksnu ka- inatu (7c). Uz navedene uslove djeluje zakon opadajucdh prinosa kod zaposljavanja radnika. Nize je navedeno znacenje pojedinih simbola:
d = licni dohodak jednog radnikaD = ukupnd dohodak poduzeca
s = s tartn i osnov ili m inim alni licni dohodak ili obracunski p latnlstav
VI’ = nadnica u kapitalistickom poduzecu
X = broj radnika
y = kolicina proizvoda
p = cijena proizvoda
71 — dobitk = kam ataU — ukupan prihod poduzecau = ukupni p rosjecni prihod po radnikut = prosjecni troskovi po radnikuT = ukupni troskovi
z = kolicina m aterija ln ih u trosakac = cijena m aterija ln ih u trosaka
Radi kom parativne analize n a jp rije cemo stud ira ti ponasanje ka- pitalistickog poduzeca, pa tek onda ponasanje jugoslavenskog poduzeca.
Kapitalisticlco poduzece
Uobicajena je pretpostavka da je ponasanje kapitalistic'kog poduzeca odredeno tim e sto ono nastoji m aksim irati dobit. Ta je pretpostavka takoder cesto napadana, no cini se da je od svih predlozenih pojedinacnih pretpostavk i to ipak najrealisticn ija ’pretpostavka [4J. Profit je ostatak vr.ijednosti koji se dobije kad se od \T ijednosti proiz- vodnje (p y ) odbiju troskovi. Troskovi se u ovom slucaju sasto je od troskova rada, koji su, uz fiksnu nadnicu, proporcionalni b ro ju zapo- slenih radnika {wx), i fiksnog troska k koji se moze sm atra ti fiksnim porezom.
TE O R IJA JU GO SLAVENSKO G PODUZECA 9
Prem a tome
7i = p y — (xw + k ) ' (1)
Buduci da radne snage uz danu nadnicu ima dovoljno, mozemo bez za- preke izvrsiti m aksim iranje dobiti
Cl 7T d v-----= p ------ — w = 0d x d x
. - . p y ’ = w (2)
Dobivamo dobro poznati rezultat: nuzan uslov za m aksim iranje dobiti zahtijeva povecanje proizvodnje do m om enta kad vrijednost marginal- nog proizvoda postaje jednaka nadnici. Da se rad i doista o m aksim um u, mozemo biti sigum i kad ispitam o i drugu derivaciju
d2 - d 2 y------- = p ----- — < 0
d x2 d x2
■■■ y " < o (3)
Prem a tom e uvjet stabilnosti je da se m arginalna proizvodnost dodatnih radnika sm anjuje, sto proizilazi iz opcih pretpostavki naseg modela, kako je to vec ran ije konstatirano.
Wa.rd.ovo ilirsko poduzece
Jugoslavenskim poduzecem upravlja radni kolektiv te je stoga pri- rodno pretpostav iti da ce kolektiv nasto ja ti m aksim irati svoj dohodak. W ard uzim a (a ) da se sav neto dohodak dijeli m edu radnike i (b) da kolektiv nasto ji m aksim irati dohodak po radniku. Dohodak po radniku (d) dobija se kad se od ukupnog prihoda (py) odbiju kam ate ( k), sve racunato na jednog radnika
p y —d = — ----- (4)
Nuzan uslov za m aksim um glasi:
d d p y 'x — (py — fe)d x
: 0
= (5)x
vrijednost m arginalnog proizvoda jednaka je licnom dohotku. Kako licni dohodak ukljucuje i dobit, to je veci od nadnice, d > av. Proizilazi da ce jugoslavensko poduzece uz ostale iste uslove zaposliti m anje rad nika nego kapitalisticko poduzece.
10 EK O N O M SK A AN A LIZA
Da razm otrim o jos i uslov za stabilnost ravnoteze
d2d p ( y " x + y' — y ')x2 — (py'x — p y + ft) 2 * ne. --- . S "d x 2 x1
Kako iz (5) proizilazi da okrugla zagrada m ora b iti jednaka nuli, a veli- cine x ' l p m ogu b iti sam o pozitivne, to drugi uslov za m aksim iun iz- gleda ovako
y" < 0 (6)
tj. isti je kao i kod kapitalistickog poduzeca.
Kom parativna analiza
Uzmimo da je inicijalno sta rtn i osnov u jugoslavenskom poduzecu jednak nadnici u kapitalistickom , s = w. Nadalje, prom atra jm o sta se
pydesava s ukupnim prihodom po radniku, u = i s knjdgovodstvenim
ktroskovim a po radniku, t = s + Te troskove zovem »knjigovodstve-nim« zato sto je i s, koje predstavlja dio dohotka za jugoslavenski ko- lektiv, ukljucen u troskove slicno kao sto je to uradeno i u kapitalis- tiakom poduzecu. Te pretpostavke ugradene su u graf. 1.
Graf 1 — Ravnotezno zaposljavanje jugoslavenskog i kapitalistickogpoduzeca
TEOR1JA JU GO SLAVEN SKO G PODVZECA 11
Ako zelimo m aksim irati ukupni prihod po radniku
du _ d p y ' x — pyd x d x x2
py'x — p y = 0
y••• p y ' = p (7)
onda vrijednost m arginalnog proizvoda m ora biti jednaka vrijednosti prosjecnog proizvoda (tom e odgovara zaposlenost xo u grafu). Medu- tim, u toj situaciji licni dohodak radnika nece b iti najveci. Kako licni dohodak predstavlja zbroj startnog osnova i raspodjeljenog viska,
7Td = s + — i kako se s ne m ijenja, to licni dohodak zavisi o prom jeniraspodjeljene dobiti, koja opet p redstav lja razliku izmedu ukupnog prihoda i troskova po radniku
A kako knjigovodstveni troskovi — zbog fiksnog elem enta k — predstav- lja ju istostranu hiperbolu koja najp rije pada brze nego ukiipni prihod, to ce razlika biti m aksim alna kod nesto veceg zaposljavanja nego sto je ono koje m aksim ira u.
u stvari razlika je m aksim alna za .t u kom tangente na krivulje u i t im aju is ti nagib. Taj uslov, tj. da je m arginalni ukupni prihod po radniku jednak m arginalnom trosku po radniku, identican je, naravno, nasem ranijem uslovu da je vrijednost m arginalnog p rihoda jednaka licnom dohotku (5), kao sto se odm ah vidi kad se vrijednosti it' i I' daju eksplicitno:
Na slican nacin uslov (9) moze se izvesti i za kapitalisticko podu- zece. Iz (1) slijedi da je p ro fit jednak ukupnom prihodu ([/ = py) um anjenom za troskove (T = \vx + k)
u — tx
W = /'
_fe_x 2
7t = U — T ( 10 )
Prem a tom e m aksim iranje p ro fita dovodi do
U' = V (1 1 )
tj. m arginalni prihod jednak je m arginalnom trosku, sto je, naravno, identicno s uslovom (2) po kom je vrijednost m arginalnog proizvoda jednaka nadnici. Vazno je pored form alne slicnosti u uslovima ravno-
12 E K O N O M SK A AN A LIZA
teze (9) i (11) za jugoslavensko i kapitalistioko poduzece — sto je indi- cirano uzim anjem istih slova — uociti i razlike, koje su pokazane tim e sto su upotreb ljena m ala (velioine po radniku) i velika slova (velicine za poduzece u cjelini).
Na ovom m jestu htio bih skrenuti paznju na jednu poucnu cinje- nicu. Nase knjigovode cesto su napadani od strane politekonom ista sto s tartne osnove ili obracunske licne dohotke tre tira ju kao elem ente cijene kostanja, tj. kao troskove. Takav postupak, kaze se, supro tan je inten- cijam a naseg drustveno-ekonom skog sistem a u koine radn i kolektiv odlucuje o raspodjeli cjelokupnog dohotka. Ukljucivanje s u troskove, zakljucuje se, znaoi svodenje licnog dohotka na nadnicu, reduciran je sam oupravljaca na najam nog radnika. Uporedenje (5) i (9) pokazuje da takvi napadi nem aju m kakvog ekonom skog smisla. U (5) smo for- malno pretpostavili da se uzim a u obzir cjelokupni dohodak; u (9) je jedan dio dohotka lcnjigovodstveno obracunat kao trosak. U sustin i rav- notezni uslovi (5) i (9) su identicni. I to je sasvim razum ljivo. Rav- notezni uslovi posljedica su ponasanja privrednih subjekata. To pona- sanje, m edutim , ovisi o m otivaciji uvjetovanoj m stitucionalnim siste- mom, a ne ovisi o tehnici knjigovodstvenog obracuna.
Graf 1 dozvoljava nekoliko d irek tn ih usporedenja. Ako se nadnica prom ijeni, p ram ijen it ce se i proizvodnja i zaposlenost u kapitalistickom poduzecu; no ukoliko se obracunski pJatni stav prom ijeni u jugoslaven- skom poduzecu, to nece im ati nikakav efekal na proizvodnju i zaposlja- vanje. Nadalje, ukoliko je inicijalna nadnica m anja od licnog dohotka, onda jugoslavensko poduzece zaposljava m anje -radnika od kapitalistic- kog poduzeca. Ukoliko su, m edutim , isti — sto znaci da kapitalisticko poduzece ne ostvaruje nikakav profit — onda je ravnotezna situacija za oba poduzeca ista. Radi razum ijevanja grafa 1 treba im ati u vidu da krivulje u i VMP o sta ju iste nezavisno od toga sta se desava sa tv d s, prom jene kojih uv jetu ju sam o pom icanje krivulje t. U pom enutom slu-
71caju, kad je w = d = s -i----- , krivulja troskova t tangentna je na kri-
xvulju prosjeonog prihoda u u tacki e. Valja uociti takoder i ove jed- nakosti:
--- --- 7t --- --- kac = be = ---- , a b = c e — -----
x x
U nasem m odelu pored nadnice moze se m ijen ja ti i fiksni trosak k kao i cijena proizvoda p. Prva p rom jena pomiice krivulju t, a potonja krivulju u. Ukoliko se povecaju fiksna davanja drzavi k, to nece amati nikakvog u tjeca ja na ponasanje kapitalistickog poduzeca, je r se k uopce ne pojavlju je u ravnoteznim uvjetim a (2) ili (11). Ukoliko se oijena proizvoda p poveca, krivulja VMP — p y ' pom aknut ce se p rem a gore i do ravnoteze ce doci kod povecanog zaposljavanja.
Jugoslavensko poduzece ponasa se upravo obm uto. Napisim o rav- notezni uslov (5) ovako:
ky — x y ' = -----
P(12)
T E O R IJA JU GO SLAVENSKO G PODUZECA 13
Lako se uocava
- ^ - ( y — x y ' ) = — x y " > 0 (13)d x
da se vrijednost izraza na lijevoj stran i (12) povecava s x.
Ako sad k u (12) poraste , (y — xy ') m ora takoder porasti, a to znaci da zaposljavanje raste . Ako p poraste , izraz na lijevoj s tran i m ora se sm anjiti, a to je moguce sam o kod sm anjenog x. Buduci da p ro m jene u x znace p rom jene u proizvodnji u istom pravcu, dolazimo do malo cudnovatog zakljucka: ukoliko S ekre tarija t za financije povisi ka- m ate na poslovni fond, poduzeca ce povecati proizvodnju i zaposlenost; a ukoliko Zavod za cijene dozvoli povecanje cijene, poduzeca ce sm anjiti proizvodnju i zaposlenost. Ovo potonje znaci da je funkcija ponude na jugoslavenskom trz istu negativno nagnuta. A taj negativni nagib moze prouzrokovati nestabilnost trzista [ 1, s. 586].
K om parativne reakcije jugoslavenskog i kapitalistickog poduzeca mozemo sad rezim irati u jednoj tabeli:
Efekat na proizvodnju i zaposljavanje
Vrsta prom jene K apitalistickopoduzece
Jugoslavenskopoduzece
Povec'anje nadnice negativan bez efekta
Povecanje fiksnog troska fe bez efekta pozitivan
Povec'anje cijene proizvoda pozitivan negativan
Na osnovu dosadasnje analize bilo bi brzopleto i sasvim nedozvo- ljeno zakljuciti da se jugoslavensko poduzece ponasa upravo obm uto od kapitalistiokog poduzeca. Nasi rezultati proizilaze iz nasih pretpo- stavki, a one se odnose na jedan veoma pojednostavljeni model. Veliko je p itan je da 11 je taj m odel realistican. U pronalazenju odgovora na ovo p itan je prvi naredni korak b it ce ispitivanje u -kojoj se m jeri rezultati m ijen ja ju ukoliko se prom jene neke pretpostavke.
II. DRUGI MODEL: JEDAN PROIZVOD I DVA VARIJABILNA UTROSKA
Prirodni naredni korak p rem a generalizaciji jes t da se u proiz- vodnu funkciju pored radne snage (x) uvrsti jos jedan fak to r proiz- vodnje (z). Taj drugi fak to r proizvodnje neka predstavlja sve m ateri- jalne utroske. Razm otrim o i opet najp rije kapitalisticki, a zatim samo- upravni model.
14 EKO NO M SK A A N A LIZA
Kapitalisticko poduzece
Funkcije iproizvodnje i troskova za poduzece da ti su avim jed- nadzbam a
y = f(* ,z) (14)T = w x -f cz + k (15)
Profit p redstav lja razliku izmedu vrijednosti proizvodnje i troskova
n =<py — r (16)n = p f (X,z) — (w x + cz + k ) (17)
i, po nasoj pretpostavci, ponasanje poduzeca odredeno je ciljem maksi- m iran ja p ro fita
d 7t-7— = p f x — W = 0, p fx = w (18)d x
d 7t— — = p f z — c = 0, pfz = C (19)a z
Uslovi (18) i (19) odrazavaju tzv. zakon margiiialne produktivnosti. Oni su za sve faktore potpuno sim etricni, a njihova in terp re tacija glasi: vrijednost m arginalnog proizvoda nekog fak to ra jednaka je cijeni tog faktora. Zbog sim etricnosti ne treba da nas iznenaduje sto je uslov (18) ovog dvofaktorskog m odela jednak uslovu (2) iz ranijeg jednofaktor- skog modela. Zbog pretpostavke efektivne konkurencije sve cijene (p, w i c) date su situacijom na trz istu i ne ovise o akcijam a poduzeca.
M aksinnranjem p ro fita iz (16) dobiva se poznati rezultat
d T~ d y = p
(20)
da proizvodnju treb a ekspandirati do tacke gdje je m arginalni trosak jednak cijeni proizvoda. Iz (18), (19) i (20) proizlazi
w c d Tp = ---- = ------ = ------ (21)
fx U d y
da su cijena i m arginalni trosak jednaki om jeru cijene fak to ra i m arginalnog proizvoda tog faktora.
Iz y = f (x , z), gde y predstavlja fiksiranu proizvodnju ko ja se moze postici uz razlicite kom binacije radne snage i m aterija ln ih u tro saka, im plicitnim diferenciranjem
d x = — = S T Sd z f x
dobivamo stopu tehnicke supstitucije izm edu ta dva fak tora u proiz- vodeji. Iz (21) vidi se da se faktori supstitudraju u om jeru njihovilicijena.
TE O RIJA JU GO SLAVEN SKO G PODVZECA 15
Drugostepeni uslovi za m aksim um zahtijevaju
d2 7t d2 7t
dx2
d2 n
dx2
—■ P f x x 0,
d2 TZ
dz2
dz2
d2 7t
dx dz
-- P f z z 0
r - p2 f x x f z z — p2 f x z 2 > 0
(22)
(23)
gdje (22) znaci da m arginalna proizvodnost svakog od fak to ra opada, a smisao (23) u tv rd it cemo kasnije. Korisno je uociti da se uslov (23) moze predociti kao determ inanta ovog oblika:
F =XX f x z
xz f z z> o (24)
Buduci da se fiiksni porez k ne pojavljuje u usloviina m aksim um a (18) i (19), to prom jene u lc ne utjecu na ravnoteznu situaciju poduzeca. Kako prom jene u cijenam a proizvoda i fak tora u tjecu na upotrebu faktora i velicinu proizvodnje, u tv rd it cemo pom ocu diferenciranja rav-lioteznih uslova (18) i (19). u tro ska c:
Izvrsimo diferenciranje pom ocu cijene
d x
odakle slijedi
d z dc
d x dc
f x x d c
f x zd x d c
f x x 0
f x z1p"
F
0 f x z1p f z z
+ fx-.
+ f z i
d z d c
d z d c
■)“ '
p F< 0 (25)
(26)
Iz (24) proizilazi d a su nazivnici u (25) i (26) pozitivni p a .predznak ovisi samo o brojnicim a. Iz (22) proizilazi da je f xx<Z 0, dok1 za f xz ne postoji odredeni predznak. In terp re tac ija nasih jednadzaba je ova: ukoliko se poveca cijena jednog faktora, onda ce se p o trosn ja tog fakto ra sm anjiti, je r ce on b iti supstitu iran drugim faktorom , Hi ce se proizvodnja sm anjiti; u is to vrijem e kolicina drugog fak to ra ce se po- vecati — ukoliko je konkurentan pa dode do supstitucije, ili ce se sm all jiti — ukoliko je kom plem entaran s prvim faktorom , p a p ra ti njegove prom jene. Kako su u nasem slucaju fak tori proizvodnje (radna snaga i m aterijaln i u trosci) u osnovi konkurentni, to se moze zakljuciti da
16 EK O N O M SK A AN A LIZA
ce povecanje cijene c sm anjiti m aterijalne u troske z i povecati upotrebu radne snage x. Zbog ran ije konstatirane sim etrije u upotreb i fak to ra isli cemo rezultat dobiti ako kao prvi fak to r uzm em o radnu snagu i prom a- tram o prom jenu njene cijene w. Iz (26) proizilazi da za slucaj supsti-
lucije {------> 0 \ m ora vaziti f xz < 0, a za slucaj kom plem entarnostid c
d x
d c< 0 ] vazi f xz > 0. Unakrsne derivacije im aju i d irek tnu inter-
pretaciju : u slucaju kom plem eiitaniosti povecanje upo trebe jednog fakto ra povecava marginal ni proizvod drugog faktora, f X7 > 0, i obm uto za supstitu tab ilnost [8, s. 83],
Naredni je problem u tv rd iti s ta se desava s upotrebom fak to ra kad se prom ijeni cijena proizvoda p. Sada diferenciram o ravnotezne uslove pom ocu p:
f x - h p ^ f x xd X
Jxzd z
d p + dp
f * + P | f x zd x d p
d z d p
— — f Jxzp
d x— A / »
p ' /ad p F
= 0
p F> 0 (27)
d z dp
f — J X X —
P
f x z — / ._ — f z f x x + f x fx i
p F > 0 (28)
1 intuitivno je ocigledno, a i d irektno proizilazi dz (27) i (28), da povecanje cijene proizvoda dovodi do povecanja upotrebe oba komplemen- tam a faktora. S ta se desava sa supstitu tabiln im faktorim a, n ije u ovom m om entu izvjesno.
Pretpostavim o da su (27) i (28) pozitivni. Zbog pretpostavke sup- stitucije slijedi < 0 pa stoga m ora vaziti
--- f x fe z — f z f x z
--- f z f x x — f x f x z
Pomnozimo m edusobno lijeve i desne strane nejednakosti
f x f z f x x f z z > f x f z (f x z )2
T E 0R 1JA JU GO SLAVENSKO G PODUZECA 17
i dobivamo izraz koji je identican s drugim uslovom za stab-ilnost (23). Bkonomski sm isao ovog rezu lta ta je slijedeci. Ukoliko .porastu cijene proizvoda p, iz (18) i (19) slijedi da m arginalni proizvod b a r jednog od dva fak tora m ora pasti. Recimo da se sm anjilo f z . Tada se upotreba iak to ra z povecava. Ukoliko se u isto vrijem e i upotreba fak to ra x ne bi povecala, onda ili se x uopce ne bi upotrebljavalo ili b i bilo kon- stan tan faktor, cime bi linija ekspanzije na d ijagram u izokvanta dege- nerirala u horizontalnu liniju , a to je supro tno pocetnim pretpostav- kama. Moze se doduse zam isliti da su pojedini odsjecci krivulje ekspan- zije horizontalni, no to kod date tehnologije i kontinuirane proizvodne funkcije nije vjerojatno.
Na k ra ju da vidimo sta se desava s proizvodom kad se njegova cijena poveca. U tu svrhu diferenciram o proizvodnu funkciju (14) po cijeni p:
d v d x d z—^ = / , — + / , — > 0 (29)
dp o p dp
Da povecanje cijene dovodi do povecanja proizvodnje jasno je i intui- livno, slijedi iz pozitivnosti (27) i (28), a moze se lako izvesti i na slijedeci nacin. Iz troskovne funkcije T = £ (y), koja je po pretpostavci kontinuirana, a po svojoj ekonom skoj prirodi rastuca funkoija proizvodnje, proizilazi da su m arginalni troskovi pozitivni, T ' > 0.Iz (16) kao uslov stabilnosti proizlazi
d2 -------- = — T" < 0 T" > 0 (30)d _y2
da se m arginalni troskovi povecavaju kod proizvodnje koja m aksim ira profit. Na taj nacin iz uslova (20) mozemo zakljuciti da ce povecanje cijene proizvoda p inducirati povecanje m arginalnih troskova, a tim e i proizvodnje v.
Prom jena proizvodnje, kad se m ijenja jedna od cijena faktora, data je jednadzbam a
<3.y d x d z* = fx ~ r ~ + fz < 0o c o c d c
d y d x d z= /* ~— + h —— < 0 (31)
d w d w d w
Pretpostavim o za trenu tak da su lijeve strane jednadzaba negativne. Tada iz (25) i (26) slijedi
"— / r f i t < --- f z f i x
f x f z z < f z f x z
— /z f i x --- f x f x z
--- f x f z z > --- f z f x z
18 EK O N O M SK A AN A LIZA
sto sm o vec jednom dobili, tj. drugi uslov za stabilnost (23), pa vrijedi sve sto je vec receno. Prem a tom e povecanje cijene fak to ra dovodi do sm anjenja proizvodnje.
Um jesto ukupnog p rofita pretpostavljam o da proizvodna organi- zacija nasto ji m aksim irati dohodak po radniku
R ezultat smo mogli ocekivati. U odnosu n a m aterijalne faktore jugoslavensko poduzece ponasa se kao i kapitalisticko, te su stoga rav- notezni uslovi (19) i (34) identicni. U odnosu na ljudski fak to r nastaje razlika: kod kapitalistickog poduzeca postoji po tpuna sim etrija , te je i opet vrijednost m arginalnog proizvoda jednaka cijeni radne snage, tj. nadnici; kod jugoslavenskog poduzeca VMP jednaka je licnom dohotku koji n ije unaprijed dat kao cijena radne snage, vec varira ovisno o pro- izvodnoj politici. Iz ove asim etrije proizlazi i razlika u reakcijam a jugoslavenskog poduzeca n a prom jene u kam atam a na poslovni fond i u cijenam a proizvoda i faktora.
Drugostepeni uslovi ravnoteze glase:
Uporedenje s (22) i (23) pokazuje da su ti uslovi isti kao i za kapitalisticko poduzece.
Razm otrim o sad efekte proanjena k diferencdrajuci ravnotezne uslove (33) i (34) im ajuci u vidu funkcionalne zavisnostd y = y (k ) , x = x (k ) i z = z(k ).
Jugoslavensko poduzece
p y — (Cz -[- fe)(32)
x
d d p x f x — (p y — c z — fe)= 0 . . p f x = d (33)
d d p f z — c
d z xp f z = C (34)
d*d {pfxx x + p f x - - p f x ) x 2 -- ( p x f i — p y — c z — fe)2 x= — f x x < 0 (35)
Xd x 2
(36)
T E O R IJA JU GO SLAVENSKO G PODUZECA 19
koristeci (33) desna strana se moze pojednostaviti, pa dobivamo
p x i f x -d x d fe ' f x i dk = (Pf* — c) -
d z dk — 1
stc se koristenjem (34) moze dalje pojednostaviti, tako da n a k ra ju dobivamo, dodajuci jos i d iferenciranu jednadzbu (34), ove dvije jed- nadzbe:
P X \ f x xd x .dk ' + fx: d k
I d x d z ,P\ f ” dk + f ‘Z dk 1 - 0
odakle slijedi
d x dk
d z dk
fx:p xo U
f x x ---- ■p x
0
—- — > 0 pxF
p x F
(37)
(38)
Predznak u (38) ovisi o tom e da li su x i z supstititti ili kom plem enti. Vidi se da f xz im a isto znacenje kao i kod kapitalistickog poduzeca: fxz < 0 znaci supstitu te, f xz > 0 znaci kom plem ente s obzirom na kre- tan je x i z. uvjetovano prom jenaina fc.
Proizvodnja ce u odnosu na kam ate na poslovni fond reagirati ovako
dj_dk = / x
d x dk +./*
d z dk 0 (39)
I d zUkoliko su radna snaga i m aterija ln i u trosci kom plem enti I — > 0d kproizvodnja ce se povecati; ukoliko su supstitu ti, sto je vjerojatn ije, iczu ltat je neodreden.
Cijena radne snage — nadnica ili knj igovodstveni obracunski stav — ne pojavlju je se u ravnoteznim uslovima, p a stoga prom jene u start- nim osnovama, m inim alnim licnim dohocima itd. he m ijen ja ju proiz- yddnu politiku jugoslavenskog .poduzeca. P rom jena cijena m aterijalnog faktora im a ovaj efekat
20 E K O N O M SK A ANALIZ.A
(40)
(41)
Za f xz < 0 nejednadzba (40) je pozitivna, a (41) negativna. Za f x.. > 0 nejednadzbe su neodredene. P rem a tom e u slucaju supsti- tu tab ilnosti povecanje cijene m aterija ln ih u trosaka povecava upotrebu radne snage i sm anju je upotrebu m aterijalnog faktora. U slucaju kom- plem entnosti rezultat je neodreden.
Povecanje c u tjece i na obim proizvodnje
dyd c
d x d c + /* d c 0 (42)
Uporedemjem s (40) i (41) vidi se da je efekat neizvjestan.Na k ra ju da vidimo kako prom jena cijene proizvoda djelu je na
upotrebu fak to ra i obim proizvodnje.
P /■d x dp fx :
V dp+ f z t
dp
d z dp -- ---fz
d xdp
X- f z
f x l
f z z
p F( I - )
f x I f z z + f z f x i
p F(43)
d zdp
fxX — f xX
f x z — f z
pF pF (44)
Tzrazi u zagradam a su pozitivni — /xj > 0, je r zbog opadan ja margi-nalnog proizvoda u vecem dijelu intervala proizvodnje m ora b iti y x fx. Stoga je za fxz < 0 p rva jednadzba negativna, a druga pozitivna. Za f xz > 0, rezultat je neodreden, iako posto ji v jero ja tnost da su sad predznaci obrnuti. Povecanje cijene proizvoda im a neizvjestan efekt o a proizvodnju
_dy_dp
-fxd x dp
d z dp (45)
K om parativna analiza
P reostaje da se sum iraju dosadasnji rezultati.
TE O R IJA JU GO SLAVENSKO G PODUZECA 21
Efekti na proizvodnju, zaposljavanje i materijalne utroske
Vrsta promjene Kapitalistickopoduzece
Jugoslavenskopoduzece
Efekat na proizvodnju:
Povecanje nadndce Povecanje cijene materijalnih utrosaka
negativan
negativan
bez efekta
neodredenPovecanje fiksnog troska k bez efekta neodreden za
supstitutabilnost pozitivan za komplementamost
Povecanje cijene proizvoda pozifivan neodreden
Efekat na zaposljavanje:
Povecanje nadnice negativan bez efektaPovecanje cijene materijalnih utrosaika
pozitivan za supstitutabilnost negativan za komplementamost
pozitivan za sup stitutabilnost neodreden za komplementamost
Povecanje fiksnog troska k bez efekta pozitivan
Povecanje cijene proizvoda pozitivan negativan za supstitutabilnost neodreden za komplementarnost
Efekat na materijalne troskove:
Povecanje nadnice pozitivan za supstitutabilnost negativan za komplementaniosl
bez efekta
Povecanje cijene materiialnih utrosaka
negativan negativan za supstitutabilnost neodreden za komplementamost
Povecanje fiksnog troska k bez efekta negativan za supstitutabilnost pozitivan za komplementamost
Povecanje cdjene proizvoda pozitivan pozitivan za supstitutabilnost neodreden za komplementamost
22 E K O N O M SK A AN A LIZA
U poredenje ove surnam e tabele s pre thodnom pokazuje da reakcije jugoslavenskog poduzeca nisu vise tako d ijam etralno suprotne reakci- jam a kapitalistickog poduzeca. Razlike su se nesto ublazile. Razlog je tom e cinjenica sto smo u analizu uveli jos jedan fak to r proizvodnje, a u odnosu na ta j drugi, m aterijalni, fak to r jugoslavensko i kapitali- stifiko poduzece ponasaju se n a isti nacin.
D aljnji korak p rem a generalizaciji bilo bi p rom atran je proizvodne lunkcije s nekoliko varijabiln ih fak to ra i s nekoliko proizvoda (tzv. vezana proizvodnja). Tu analizu izvrsio je Domar [3] i, kao sto se moglo pretpostaviti, razlike su se jos nesto vise ublazile. Tako na p rim jer povecanje cijene jedne od roba povecava n jenu proizvodnju sasvim kao i kod kapitalistickog poduzeca. M edutim, i dalje ostaju fundam entalne razlike u reagiranju na povecanje nadnica ili povecanje kam ata na os- norna sredstva.
Mogli bism o zatim nastaviti s ispitivanjem monopoloidnih trzista, tj. situacija u kojim a cijene proizvoda i fak tora ovise o prozvodnoj politici poduzeca. M edutim , ovo prosiren je analize u ovom m om entu, dok osnovne pretpostavke n isu dovoljno ispitane, ne izgleda svrsishod- nim. Radi ilustracije tnozemo navesti rezultat jednog W ardovog izleta u podrucja m onopolisticke proizvodnje uz ostale pretpostavke Modela I: pokazuje se d a uz norm alnu krivulju trazn je proizvodnja reagira pozi- tivno na prom jene u k, a negativno n a pom ake krivulja trazn je [1, s. 587],
Mnogo in teresantn ije izgleda u ovom tren u tk u ispitivanje konse- kvenca nap u stan ja pretpostavke o viskovima radne snage. U vezi s tim koristit cemo se rezu ltatim a Domarevog rad a [3].
II I . TRECI MODEL: OGRANICENA PONUDA RADNE SNAGE
U svakoj privredi raspoloziva radna snaga je uvijek, naravno, apso- lutno ogranicena. No, ukoliko ima vise radnika no sto se u datom tre nutku moze zaposliti, po svojim ekonom skim konsekvencam a ponuda radne snage je neogranicena. Prethodna dva m odela izgradena su na toj pretpostavci. Ona je u grafikonu 2, koji preuzim am od Domara, prikazana crtkanom ponudom radne snage N0.
U m odelu I licni dohodak po radniku m aksim iran je za radnika kad je VMP = d. To sto im a nezaposlenih radnika koji bi bili sprem ni da rade i za nizi licni dohodak (krivulja ponude N 0), nem a nikakvog efekta, je r se kolektivu ne isplati dodatno zaposljavanje, buduci da bi ono sm anjilo prosjecni licni dohodak. Sa stanovista racionalne alokacije resursa, to n ije optim alno rjesenje, je r je uz nesto nizi prosjecni dohodak moguce zaposliti vise radnika, p a tako povecati ukupnu proizvodnju i ukupni dohodak. K apitalisticki poduzetnik zaposlit ce x kap- rad nika, je r je tada VMP jednaka nadnici uz koju su ti radnici sprem ni da rade, a to je uslov za m aksim iranje profita. Njegov profit po radniku iznosi ab. U teoriji b lagostanja x kap sm atra se optim alnim rjesenjem je r je za tu tacku m arginalni disutilitet radnika (izrazen s w) upravo jednak m arginalnom u tilite tu proizvoda za potrosaca (izrazen s vrijed- noscu m arginalnog proizvoda pfx ). Ako bi se nastavilo sa zaposljava-
TE O R IJA JUGOSLAV EN SK O G PODUZECA 23
njem i preko te tacke, v rijednost m arginalnog ,proizvoda b i opadala, a d isutilitet rada bi rastao, tako da bi ukupni u tilite t za drustvo bio m anji no sto je mogucno. M edutim , ovo se rezoniranje ne moze prihva- titi je r se odnosi na privredu koja ne postoji. Kao sto sam to pokazao na drugom m jestu , proizvodni efektd za poduzece po p rirod i stvari su drugaciji nego proizvodni efekti za privredu u cjelini, cak i kad se pretpostavi perfek tna konkurencija [6]. Zbog toga se m akroefekti ne mogu dobiti p rostim agregiranjem m ikroefekata.
Najveca zaposlenost, pa stoga i proizvodnja i ukupni dohodak, m ogu se postici kod presjecista krivulja No i d. Ukoliko najveci d o hodak dovodi do najvece stope rasta , onda uz odredene plauzibilne pret- postavke [7] slijedi da x max dovodi do m aksim alnog ekonom skog bla- gostanja i tako p redstav lja optim alno rjesenje. Proizlazi da n i jugosla- vensko ni kapitalisticko poduzece svojim reakcijam a ne pogadaju eko- nom ski optimum . Optim um se moze postici tek planskim reguliranjem privrednog procesa (sto , naravno, nem a n is ta zajednicko s adm inistra- tivnim intervencijam a nekog b irokratskog centra).
U toku privrednog razvoja rezerve rad n e snage sve ce se vise iscrpljivati i to ce dovesti do pom icanja krhoilje N premia gore. Tako u poziciji N i ponuda radne snage postaje ogranicavajuci faktor, sto je isto kao d a na trz istu posto ji nadnica odredene velicine. Licni dohodak po zaposlenom sad se vise ne moze m aksim irati, je r za x 0 ostvareni d je m anji no sto je potrebno da se zaposle odgovarajuci radnici (koji su vec zaiposleni uz vece licne dohotke, ili su to penzioneri i domacice, ili se rad i o prekovrem enom rad u ). Stoga ce zaposlenost b iti x1.
24 EK O N O M SK A AN A LIZA
Time sto N i, tj. trzistem odredeni m inim alni dohoci posta ju ope- rativni, i reakcije jugoslavenskog poduzeca prom jenit ce se i pribliziti reakcijam a kapitalistickog poduzetnika. Ako sad kam ate n a poslovni fond porastu , onda ce to sm anjiti d pa stoga i zaposlenost, dok se ramije zaposlenost povecala. Ako sada cijena proizvoda poraste, tim e ce se povisiti i d, p a ce se zaposlenost povecati, dok se ran ije sm anjila. Ovo je veom a ilustrativan p rim jer kako m ale prom jene u pretpostavkam a (ili u institucionalnoj i proizvodnoj s tru k tu ri privrede) m ogu dovesti do dijam etralno suprotnog ponasanja privrednih subjekata.
Uz veom a velike viskove radne snage, prakticki sva poduzeca moci ce proizvoditi. Uz veliku oskudicu radne snage, mnoga poduzeca poka- zat ce se nerentabilnim . Ako se, na p rim jer, krivulja ponude radne snage pom akne u poziciju No, nase poduzece m orat ce obustaviti pro- izvodnju, je r s ostvarivam m d nece b iti u stan ju da zadrzi radnu snagu,
IV. B L IzE ISPITIVANJE FUNDAMENTALNIH PRETPOSTAVKI
U cjelokupnoj dosadasnjoj analizi pretpostavljali smo: (a) da zbog konkurencije cijene proizvoda i m aterijalnog faktora, p i c, o sta ju eg- zogeno date i (b) da radnici cijeli dohodak podijele. Prva pretpostavka se moze prihvatiti, ali ne zbog konkurencije, vec zbog odredivanja cijena od strane Zavoda za cijene. I druga se pretpostavka vjero ja tno mogla prihvatiti kao aproksim acija u vrijem e kad je poduzecim a osta- jalo veoma m alo od ostvarene akum ulacije, kad su se investicije finan- cirale najvecim dijelom drzavnim i bankarskim zajmovima, a u svom ponasanju kolektiv je nasto jao da kratkorocno m aksim ira dohodak. Prem a tom e modeli I i II nisu nerealisticni u odnosu na jugoslavensku privredu p rije 1960. godine. No to je, naravno, samo kvalitativna analiza ko ja moze dati tek prve indicije. Istom jedno ekonom etrijsko ' istra- zivanje moze u tv rd iti da li je povecanje kam ate na poslovni fond do- vodilo do povecanja proizvodnje, a povecanje cijene proizvoda kocilo zaposljavanje.
Sadasnje o tvaranje p rem a •svjetskom trzistu stvara preduslove za realizaciju efektivne konkurencije. Prem a tom e b a r za neke proizvode mozemo i dalje p re tpcstav iti da su cijene egzogeno date. A gdje to nije slucaj, valja p rim jen iti analiticki aparat im perfektne konkurencije. Me- dutim , u situaciji kad prosirena reprodukcija — a s njom i povisenje licnih dohodaka u buducnosti — zavisi p rije svega o vlastitoj akumu- laciji kolektiva, nerealno je pretpostaviti da se kolektiv ponasa kao da cijeli dohodak rasporeduje na licne dohotke. O tom e kako se kolektiv stvarno ponasa nikakva istrazivanja nisu vrsena, a moguce su najrazlicitije pretpostavke. N a p rim jer, moze se pretpostav iti d a u do- nosenju odluka o raspodjeli dom inantnu ulogu igraju shvacanja, pa prem a tom e i m otivacije, rukovodstva poduzeca. Ili da kolektiv nasto ji m aksim irati licne dohotke u jednom unaprjed fiksiranom vrem enskom razdoblju. Ili da se povodi za sugestijam a politickih fak to ra u kojiima nem a neke ekonom ske pravilnosti s obzirom na specificnu situaciju konkretnog poduzeca. I tak o dalje. Bez posebnih istrazivanja, a na osnovu opce obavjestenosti o poslovanju nasih poduzeca, najvjerojat- nijim izgleda slijedece ponasanje.
T E O R IJA JUGOSLAV EN SK O G PODUZECA 25
Dinamika privrednog zivota zahtijeva neprestana ulaganja da se ne bi zaostalo, da se ne izgubi trziste, ili da se uklone uska grla i eks- p loatiraju nove tehnoloske m ogucnosti i tako poboljsa efikasnost pri- vredivanja, povisi konkurentna sposobnost i povecaju dohoci. U vezi s ovim ciljevima najsigurnije je da se kolektiv osloni na v lastitu aku- m ulaciju i, ukoliko se ona pokaze nedovoljnom, da na n ju veze i ban- karska i druga sredstva novcanog trzista. S druge strane, nom inalni i realni dohoci u privredi stalno se povecavaju i nas kolektiv u tom e ne sm ije zaostajati je r dolazi u opasnost da izgubi najbolje kadrove. Povecanje raspona u placam a nije popularna m jera, a ako se i prim jeni, ne rjesava problem na duzi rok. Stabilno pak povisavanje dohodaka predstav lja snazan stim ulus za povisenje efikasnosti i, osim toga, sa- svim je eksplicitno form uliran zahtjev — sto znaci p ritisak na organe upravljanja — u prosjecnom jugoslavenskom poduzecu. Stoga ce se u nasem poduzecu pored akum ulacije povecavati i prosjecni licni dohoci.O cem u ovisi to povecanje licnih dohodaka, moglo bi se relativno lako istraziti regresionom analizom. N ajv jero jatn ije povecanja licnih dohodaka p redstav lja ju funkciju (a) raspolozivog dohotka, (b) povecanja u drugim poduzecima, (c) povecanja u prethodnoj godini ili prethodnim godinama, (d) povecanje produktivnosti rada, (e) troskova zivota, (f) poreske politike i mozda jos nekih faktora. Ukoliko je ova analiza tacna, tipicno jugoslavensko poduzece ponasa se tako da p lan ira izvjesno povecanje licnih dohodaka za narednu godinu (A d ) i nasto ji m aksim irati preostali dio dohotka koji p redstav lja akum ulaciju (-z). Stoga nasa osnovna jednadzba sad izgleda ovako:
71 ~ py — L(d + A d) * + cz + k] (46)
Po obliku ta je jednadzba potpuno identicna s jednadzbom (17), pa stoga vaze i svi rezultati analize koju sm o ran ije izvrsili.
Na taj nacin ilirsko poduzece pretvorilo se opet — po svojim reakcijam a — u kapitalisticko poduzece. Da li to znaci da je i licni dohodak postao nadnica, d = w? I opet jednom treba se cuvati naiwiog sim plificiranja. Kao sto ran ije iz slicnosti knjigovodstvenog obracuna nije slijedila istovjetnost ponasanja, tako sada iz slicnosti ponasanja ne slijedi istovjetnost drustvenog sadrzaja. Individualni seljak, koji sva- kogodisnje raspodjelju je svoj dohodak na fond po trosn je i fond akumulacije, vrsi to form alno, tako kao da sebi placa nadnicu i maksi- m ira dobit. M edutim , besm isleno je govoriti da netko unajm lju je sebe samom sebi kao najam nog radnika. Sto se tice poduzeca, ko je se po nasa kao kolektivni poduzetnik, godisnji licni dohodak predstav lja samo privrem eni obracun izm edu kolektiva i pojedinca, s tim e sto ce se korekcije izvrsiti kad investirana akum ulacija donese ploda. Zbog toga se d odnosi na pojedinacnog radnika, a 71 na poduzece (kolektiv) u cjelini.
U trazenju ekstrem a izraza (46) moze se dogoditi da p lan iran i ukupni licni dohodak prem asuje raspolozivi dohodak. U tom slucaju um jesto m aksim iranja dobiti doci ce do m inim iranja gubitka. Nadalje, tim e sto se p lan ira izvjesno A d, ne znaci da ono m ora b iti i ostvareno. Prilikom zakljucivanja zavrsnih racuna A d moze b iti p rom jen jeno i p rom jene obracunate s dobiti. Da ponasanje poduzeca bude identicno
26 EK O N O M SK A ANAL1ZA
s onim iz jednadzbe (17), dovoljno je da d bude na neki nacin una- p rijed fiksirano (a ne p redm et m aksim iranja), odnos.no, sto je isto, da se n m aksim ira u odnosu n a poduzece u cjelini, a ne po zaposlenom radniku. Cini se da ti uslovi u praksi postoje.
N a k ra ju jos jedna napom ena. U nasoj zemlji nesum njivo posto je viskovi radne snage. U slijed nedovoljno brzog razvoja m aterija ln ih pro- izvodnih snaga ti viskovi postoje ne sam o kod kadrova s niskim kva- iifikacijam a, vec i kod visokokvalificiranih kadrova. Ekonom ska cijena suvisnog resu rsa jednaka je nuli. P rem a tom e troslcove radne snage trebalo bi isk ljuciti iz troskova i um jesto dobiti m aksim irati' dohodak
D = p y — c z — k (47)
dD—— = p fx = 0 /* = 0 (48)d x
dD '—— = p f z = c f z =-c (49)
d z
Znaci d a bi resurse trebalo tako alocirati da VMP m aterijalnog fak to ra bude jednaka njegovoj cijeni, a VMP radnika cijeni radne snage u na- rodnoprivrednom smislu, tj. nuli. No jasno je da se poduzece ponasa prem a svojim pokazateljim a, a ne p rem a makroekonomskdm kategori- jam a; stoga ce ono zaposliti samo toliko radnika da bude VMP = d. Ne dirajuci u autonom iju poduzeca, korekcije se mogu izvrsiti tako da se poreskom politikom sm anji cijena radne snage, koliko je to moguce. Prem a tom e razni doprinosi koje danas poduzece placa po osnovu radne snage, i koji iznose oko 60% licnih dohodaka, mogli bi se placati po osnovu koristen ja drustvenih sredstava, dakle preko k. Kao sto smo vidjeli ranije, p rom jene u k ne m ijen ja ju proizvodnu politiku poduzeca koje se ponasa prem a jednadzbi (17), a sm anjena param etarska cijena radne snage povecaia bi zaiposlenost, dohodak i proizvodnju. Ipak , treb a im ati u vidu da fak tori koje uzim am o u obzir u ovoj analizi n isu i jedini fak tori znacajni za elikasno funkcioniranje narodne privrede. Zbog toga bi trebalo isp ita ti i eventualne druge efekte, p rije no sto bi se definitivno mogla predloziti revizija fiskalne politike u sm islu mi- n im iran ja param etarske cijene radne snage.
LITERATURA
1. B. Ward, »The Firm in Illyria: Market Syndicalism*, American Economic Review, 4/1958., 566—89.
2. , »Beleske o Iliriji. Model jugoslovenskog planiranja«,Univerzitet danas, 9— 10/1966., 21— 31.
3. E. D. Domar, »The Soviet Collective Farm«, American Economic Review, 4/1966., 734—57.
4. F. Machlup, »Theories of the Firm: Marginalist, Behavioral, Managerial*, American Economic Review, 1/1967., 1—33.
5. R. G. D. Allen, Mathematical Economics, Macmillan, London, 1956., s. 608i dalje.
TE O R IJA JU GO SLAVENSKO G P0D VZEC A 27
6. B. Horvat, »The Rule of Acumulation in a Planned Economy«, referat na evropskoj konferenciji Ekonometrijskog drustva, Varsava 1966., objav- ljeno u Kyklos, 2/1968.
7. , »The Optimum Rate of Investment Reconsidered«, Economic Journal, 1965., 572—76.
8. J. R. Hicks, Valeur et capital, Dunod, Paris, 1956.(Rad primljen juna 1967.)
A CONTRIBUTION TO TH E TH EO RY OF THE YUGOSLAV FIRM
S u m m a r yThe paper develops the analysis of the Yugoslav firm along the
lines initiated by W ard and Domar.' In the traditional theory of the capitalist firm it is assum ed that
the firm tries to m axim ize profit. Denoting profit as n, price o f the product y as p, the num ber of w orkers as x, their wage rate as w and capital tax as k, then in an one product one factor case the firm will maxim ize
71 = py — (xw + k) (1)
The necessary condition for maxim ization is
py ' —- w - (2)
i.e., the value of the marginal product is equal to the wage rate.In a collectivist firm one m ay assum e that income per employed
person will be maxim ized
py — fcd = ------------ . (3)
x
The first order condition for such a m axim ization is that the value of the marginal product in equal to the income per person
py ' =: d (4)
Following two differen t behavioural rules, the capitalist and collectivist firm s react d ifferently — in fact in an opposite way — to given m arket stim uli.
I f in our m odel we introduce an additional, non-labour, factor of production, it will be treated sym m etrically in the capitalist and asymmetrically in the collectivist firm . As a result the aggregate effect on the behaviour of the tw o firm s will be less dissim ilar than before.
The results obtained so far hold for an economy w ith the excess supply o f labour. If, however, labour gets scarce and the supply curve of labour sh ifts in the north-west direction, Domar shows that the d ifference in the behaviour o f the two firm s w ill be reduced still more.
W ard's assum ption o f per person income or profit maximization seem s to be warranted to a certain extent fo r the early period of Yugo
28 E K O N O M SK A A N A LIZA
slav selfm anagem ent developm ent. For the period since about I960, however, it seems m ore realistic to assum e that each firm (collective) plans to increase per person income by a specified am ount ( Ad) in the planning period, and m axim izes the remainder of net income w ith respect to the firm as a whole and not w ith respect to the num ber of the currently em ployed workers. The explanation is as follows. W ard’s firm distributes the entire income earned among the m em bers o f the w orking collective; the contem porary Yugoslav firm distributes only part of the income and the rest accumulates ( for distribution at som e later date via investm ent and under conditions no t know n currently). Thus the function to be maxim ized is now
where z stands for non-labour factors whose price is c. Since this function is form ally indentical to (1), the traditional theory o f the firm is applicable' to the Yugoslav firm as well.
n — py — [(d 4- A d) x + cz + k] , (5)
1
IZDANJA JUGOSLAVENSKOG INSTITUTA ZA EKONOMSKA
ISTRAZIVANJA
Beograd.- Zmaj Jovina 12
S e p a r a t i
R e p r i n t s
OTfleJIbHbB OTTHCKH
1. V. Trigkovic, " isp itivan je strukture i e lastifin osti traznje" . Ekonom is t 3 -4 /1 9 5 7 ., 238-2691*
2. B . H orvat, “ The D epreciation Multiplier and a G eneralised Theory of F ixed C apital C o sts" , The Manchester School, M.ay 1958., 136—159
3. B a Horvat, “ The Optimum R ate of Investm ent” , The Economic Journal December 1958., 7 4 8 -7 6 7 .
4. V, T rickovic, “ Strukturne promene u licnoj potrosnji" . Ekonom ist,3 /1 9 6 0 4 2 7 - 4 5 8 .
5. B . Horvat and V. R ask ov ic , "Workers Management in Y ugoslavia: A Comment", The Journal o f P o lit ic a l Economy, April 1959., 1954—198
6= B , Horvat, "D rei D efin itionen des Sozialprodukts", Kon juktu rpoH tik,E rstest H eft. I960 ., 27—40.
7. B . Horvat, "A R estatem ent o f a Simple Planning Model with some Exam ples form Y ugoslav Econom y” , Sankhya, Series B. Vol. 23.Parts 1. 2, 3, 2 9 -4 8 .
8. B . Horvat, “ The C haracteristics of Y ugoslav Econom ic D e’-e'iopment", Soc ia lis t Thought and P rac tice , 1 /1 9 6 1 ., 1—15.*
9. B- Horvat, " C aracter istiq u es du developpm ent de l'econcm ie Y ou goslave" , Questions ac tue lles du soc ia lism e . 6 0 /1 9 6 1 ., 89—105.*
10. B . Horvat, "T he C onceptual Background of S ocia l product" , Income and Wealth, S eries IX (1961), 2 3 4 -2 5 2 .
11. B . Horvat, "Radna vrijednost proizvodnje jugoslaven ske poljoprivredei in du strije" , Ekonom ist, 4 /1 9 6 1 .. 512—523.
12. B . Horvat, “ R aspodjela prema radu medju kolektivim a‘J, Nasa stvarnost, 1 /1 9 6 2 ., 5 2 -6 6 .
13. B . iv a n o v ic , '-:Primena metoda X—odstupanja u problemima odredjivanja step en a ekonomske ra zv ijen o sti” , S ta tis tic ka re v ija , 2 /1 9 5 7 ., 125—154., 1 -2 /1 9 5 9 , 2 6 -4 2 , 1 /1 9 6 2 ., 1 -1 4 , Ekonom ist, 1 /1 9 6 1 ., 1 8 2 -2 0 5 .,
14. B . Horvat, ::M t:todological Problems in Long-Term Econom ic D evelop ment Programming", Indus tr ia liza tion and P roduc tiv ity , UN. B u lle tin , 5 /1 9 6 2 .. 3 7 -5 1 .
15. B . Horvat, !;Ekonomska nauka i narodna privreda'1, Nasa stvarnost, 7 -8 /1 9 6 2 ., 4 8 -6 7 .*
16. B. Ivanovic, ""The estim ation of the two dim ensional distributions of a s ta t is t ic a l se t, based on the marginal distribution of its stra ta" , S ta tis - tica Neerlandica, 1 /1 9 6 3 ., 13—23.*
17. B. Horvat, “ N sftn i kartel u predratnoj Ju goslav iji--, Ekonomski ana li, 1 2 -1 3 (1962). 2 0 5 -222 .*
18. B . S avic, ‘"Problemi regionalne licn e potrosnje u J u g o sla v iji'' Ekonomski ana li, 1 2 -1 3 (1962), 9 7 -1 1 6 .*
:■ T> N ik olic • jwtiuog ekonom etrijskog modela za razvoj in dustrije '', Ekonom ist, 2 /1 9 6 3 ., 388—419.*
20. M. Z ivkovic , “ Matematika u sovjetsk oj ekonom iji, , f Nasa stvarnost, 7 - 8 / 1 9 6 3 .1 2 6 - 1 3 5 .
21. V. T rickovic. “ L icna potrosnja kao kriterij proizvodne politike*1, Eko nom ist, 1 -2 /1 9 5 8 .
22. V. T rickovic, “ T endencije potrosnje hrane u sv e t lo s t i savrem enih izu- cavanja-'-'. Ekonom ist, 1 /1 9 6 0 .. 4 1 -7 1 .
23. V. M atejic, “ Sustina i metode operacionih istrazivanja'% S ta tis tic ka rev ija , 1 /1 9 6 3 ., 1 -1 8 .
24. B . H oivat, “ Q u elq u es a sp ec ts de la p lanification econom ique aationale" Les Annales de I ’ economie co llec tive , 2—3/1963 .
25. B. S avic, "N ivo ishrane seo sk o g stanovn istva Srbije po poljoprivrednim rejonima'% Hrana i ishrana, XV, 1963.
26. B . Horvat, • 'M etodoloski problemi dugorocnog programiranja privrednog razvoja1-, Ekonomski pregled, 10—11/1962 .
27. V. M edenica i V. T rickovic, "M aterijalni i novcani tokovi i njihov uti- caj na cene i trziste*-, Ekonom ski pregled, 10—12/1963.
28. B . Marendic, "P inanciranje d jela tn osti visokog sk o lstva SRH u periodu 1960—63. godine'S
29. B . Horvat, ! 'Samoupravljanje, centralizam i planiranje” , Pregled, 5 /1 9 6 4 ., 4 1 3 -4 4 4 .
30. B . Horvat, “ Dva modela efekata formiranja za liha na kretanje drustve- nog proizvoda<\ Ekonomski pregled, 7 /1 9 6 4 ., 407—415.
31. B . Horvat, “ Ekonom ski sm isao indeksa proizvodnje i c ijen a 'S S ta tis ti- cka re v ija , 1 /1 9 6 4 ., 7 - 1 4 .
32. B. Ivanovic, * S ta tistick i rasporedi^sa aleatornim parametrima” , S ta ti- s ticka re v ija , 1 /1 9 6 4 ., 1 -S .
33. B . Horvat, “ The Optimum Rate of Investm ent R econsidered”', The Economic Journal, 1965., 572—576.
34. L i. Mad?,Pr, *JPrivredni sis tem i m obilnost faktora p io izvod n je" , Eko~ nom ist, 1 -2 /1 9 6 5 ., 2 8 -4 8 .
35. B. Horvat, “ P lanning in Y u g o sla v ia '1, Studies in Development 1, 1964. 1 4 9 -1 6 5 .
36. S. B o lc ic , ‘‘O metodama so c io lo sk o g proucavanja gradova'*, Soc io log ija4, 1967.
37. B . Horvat, -'Individualno i drustveno v la sn istv o u soc ija lizm u “ , Gled i- sta 3, 1967.-
38. B. Horvat, "P lanning and the Market: The Y ugoslav E xp erience" , P lan ning and Development Programming, OECD, P aris, 1964.
39. B . Horvat, “ D ie tFbemahme der B etrieb sleitu n g durch d ie Arbeiter in h istorischer P ersp ek tive" , Ai, In te rna tiona l Seminar, Workers' P a r t ic ipation in Management, Vienna, 1958.
40. B . Horvat, "Privredni cik lu s u J u g o sla v ij i’*, Ekonom ist, 1—4 /1 9 6 6 ., 7 1 -1 1 0 .
41. Lj. Madzar, "K olebanje za liha kao faktor n estab iln osti ju gosloven sk e privrede“ . Ekonom ist, 1 - 4 /1 9 6 6 ., 2 6 5 -2 8 5 .
42. B . Horvat, “ Kibernetika i privredno planiranje". Referat na II medju- narodnoj konferenciji Nauka I drustvo u H erceg Novom, 1966 godine
43. B . Horvat, “ D ijalektika 1 dinamidki m odeli" , Marks i savremenost, 3 /1 9 6 6 .. 3 5 4 -3 6 0 ,
■±4. P S icheri, “ A naliza odnosa izmedju fiksnih fondova i proizvoda u pred- ratnom i posleratnom razvoju ju g o s la v ije " , Ekonom ist, 12 /1967 .. 275—293 ,
4b, Z, Popov, ‘“Kompamtivna an aliza privrednog razvoja SPR Ju goslav ije i NR B ugarske" . Ekonom ist, 1—2/1967 .- 294—320.
46. O. Kovafi; “ Uticaj spoljne trgovine na drustvenu reprodukciju". Pregled, 3 / i9 6 7 , 185 -204
47. B. Horvat, “ Prilog d isk u siji o te oriji partije" , Nase feme 5, Zagreb. 1967.
48. B . Horvat, “ M arksisticka an aliza drustvenih k lasa i suvremeno ju gosla - vensko drustvo". Gfedisfa 10, Beograd, 1967- 1279—1291.
49. Z, M fkuslc, “ O savremenoj interpretaciji teorije komparativnih troskova' Mediunairodni problem! I, Beograd. 1967. 9—33
50. B . Horvat, “ Der Markt a ls instrument der Planung", Probleme Zentra le r Wj'ttschaffsplanung , Wien. 1967.. i0 7 —H 6 .
* Rasprodato Out of print PacnpoflaHQ
AN INTEGRATED SYSTEM OF SOCIAL ACCOUNTS FOR AN ECONOMY OF THE YUGOSLAV TYPE
B y B r a nk o H o rvat
Yugoslav Institute of Economic Research
The system of social accounts described in this article is based on the following five principles:
(1) Producers o f goods and services are working organizations which represent groups of people or individuals organized for the purpose of earning a living by producing goods and services that satisfy individual or collective needs. Business, government, profit and nonprofit, corporate and unincorporated working organizations are treated in a uniform way.
(2 ) Since the behaviors of the market and non-market sectors differ considerably, these two sectors are consistently separated throughout the accounting system.
(3 ) There are four basic activities: (a) production, (b) consumption, (c) investment, and (d) income redistribution. These call for four separate accounts: (a) Working Organizations, (b ) Households, (c ) Community, including government and certain non-government institutions, and (d) Accumulation. The fifth account, Rest of the World, serves for balancing purposes.
(4 ) The same classifications of transactions are used for activities and institutions, making possible complete matching of social product and financial flows accounts.
(5 ) The system strives to achieve the maximum analytical flexibility. Some of its possibilities are visible from the classification of industries: A. Market (Material) Sector: I. Agriculture, II, Forestry, III. Mining and Manufacturing, IV. Construction, V. Transportation, VI. Trade and Catering, VTI. Handicrafts; B. Non-Market (Non-Material) Sector: VIII. Housing and Communal Economy, IX. Education, Culture, and Social Welfare, X. Public Services Social Organizations (Political, Religious, etc.), Finance and Insurance, Public Administration and Judiciary, National Defence. Sector A corresponds to the material definition of social product. Sectors A + B correspond to the SNA definition. Sectors A -(- B minus Industry X reflects the welfare definition. Further, Industries I-IV produce goods, V-VII market services, VIII and IX non-market services with welfare content, X intermediate nonmarket services, V -X all services.
P r in c ip l e s
Social accounting, as any other accounting, has to be adapted to the technological characteristics of the process described by the accounts as well as to the specific institutional arrangements. There are certain characteristics of social production that are common to all types of social organizations. There are other characteristics that are specific for certain socio-economic arrangements. In order to be useful as an analytical tool and a planning instrument, social accounting has to take full account of both facts. The present system of accounts and tables is based on the following five principles.
1. Working Organizations. The Yugoslav Constitution uses the term “working organizations” for any group of people organized for the purpose of earning a living by producing goods and services that satisfy individual or collective needs. All working organizations are run by their members according to certain basic rules of self-management autonomy guaranteed by the Constitution. What has been said applies also to individual producers who can be considered as one-member working organizations. All working organizations earn
19
income, in principle have bookkeeping with profit-and-loss accounts, and distribute income among members according to internal rules determined by their self-governing bodies.
The idea of the Constitution is that the workers in a factory, the teachers in a school and the employees in a government office are fundamentally equal in their capacities as producers. This equality is sought through the establishment of a fundamentally equal social organization of work and the provision of an adequate material basis for the organizational autonomy. The latter fact is directly relevant to the construction of a social accounting scheme.
It follows that our accounting has to treat all working organizations in the same way. Thus there are no government enterprises, nor any other government productive activities. It is only the working organizations that appear as producers in our system.
2. Market and non-market sectors. Although equal as producers, the working organizations do not behave in the same way in their economic activities. The basic difference comes from the fact that for some goods and services there is a market, and for others there is none. As usually, there are also intermediate cases that call for certain arbitrariness in classification. The working organizations in the market sector produce goods and services that are sold in the market, exported and imported, and have their internal and world prices which allow construction of price indices and deflation of nominal values into series of real outputs. By contrast, the working organizations in the non-market sectors mostly do not “sell” their services; the supply of services is mostly not determined by profit considerations; price indices are difficult or impossible to compute; and international exchange is negligible. It so happens that—with insignificant exceptions— the market sector produces material output (interpreted in its usual sense, i.e., including transportation and trade of goods), while the nonmarket sector produces non-material services.
It follows that our production account will have two separate parts describing market (material) and non-market (non-material) output.
3. Basic activities. Four basic activities can be distinguished in our system:(a) production(b ) consumption(c ) investment(d ) income redistribution
The first three activities are treated in the same way as in the Standard System of National Accounts. The fourth one is characteristic for our system. The Government, the banks, the insurance institutions, as such are not producers. As institutions they are only instrumental in transferring money from one place to the other, from one working organization to the other.
Four activities call for four separate accounts which according to the actors shall be called: Working Organizations, Households, Community (including the government and certain non-government institutions) and Accumulation. The fifth account, Rest of the World, serves for balancing purposes.
4. The unchanged definition of sectors. An efficient integration of accounts requires that transactions be grouped in the same way throughout the system.
20
In this respect the basic difficulty consists in matching social product accounts, classified by activities, with financial flows accounts, classified by institutions. In our system the activity and the institutional classification of transactions prove to be the same.
5. The analytical flexibility of the system. It is highly desirable that our production account (social income and product aggregates) be directly comparable to the production accounts of the two basic present day systems, namely to the systems based on material product and on comprehensive output definitions. Since our production account has two separate parts, their comparability is immediately achieved: the market part is identical with the material product, the market and non-market parts, summed up, are equal to the SNA definition of social product.
However, neither the material nor the comprehensive definition of social product satisfies a welfare definition of social product. The material definition is too narrow, and the comprehensive one too wide. It is clear that non-material activities such as education or medical care have a welfare content too. It is also clear that other activities, such as government administration and police, represent operational costs of the system— in the same way as the administrative costs of a firm are costs and not an addition to output—and as such have no welfare content; the smaller the bureaucratic apparatus the better we are, ceteris paribus. The question of a welfare definition of social product has been extensively discussed elsewhere.1 Here I may add that this is not just an academic question, but a problem of great analytical importance, especially in underdeveloped countries where there is a strong tendency to increase social product by expanding the number of Government employees. In the next section I shall show how the welfare requirement is met by our system.
T h e C l a ssif ic a t io n o f In d u s t r ie s
All industries are classified into two sectors, market and non-market, in the following way:
A, Market (Material) Sector I Agriculture
II ForestryIII Mining and ManufacturingIV Construction V Transportation
VI Trade and CateringVII Handicrafts
B. Non-market (Non-material) SectorVIII Housing and Communal
Economy IX Education, Culture and
Social Welfare X Public Services
Social Organizations (political, religious, etc.) Finance and Insurance Public Administration and Judiciary National Defense
I. Cf. B. Horvat, Towards a Theory of Planned Economy, Yugoslav Institute of Economic Research, Beograd, 1964, ch. 11.
21
Sector A corresponds to the material definition of social product as applied by a certain number of national statistical offices. A + B corresponds to the SNA definition. A -I- B — X reflects the welfare definition.
The above classification scheme is not without objections or certain inconsistencies. For instance, hotel business and personal services, included in industries VI and VII, cannot be considered guilty of material output. On the other hand parts of housing and entertainment (VIII and IX) are ordinary businesses. However in civilized countries communal economy with housing and culture are usually socially controlled and not regulated exclusively by the market. This fact justifies their inclusion in Sector B.
Finance and insurance require a word of explanation. These are certainly non-material activities, but they are also partly or mostly business activities. Their inclusion in Sector B is justified by the following considerations: (1) centra! banks and national insurance schemes are neither profit motivated nor regulated by the market; (2) a century or two ago the central bank was just a private bank; today even private banks are being integrated in a national banking system which acts as a prolonged arm of the treasury; this tendency manifests itself even more strongly in a planned economy; (3) the interest rate is not a price for the service rendered by the producer called bank but an instrument for achieving market equilibrium; thus interest should be treated as a transfer, like taxes, and not as a cost of production. These three features are common for both financial and government activities, and that is why these activities are grouped together. In recording transactions the following procedure is used: interest, insurance premiums and taxes are first transferred from the production account of the working organizations to the community account, and then this money serves to finance the services of the working collectives of banks, insurance companies and government offices. It is important to distinguish the redistributive function of financial and government institutions (banks and treasury) from the activities of working collectives performing services for these institutions.
For reasons which will become clear when discussing input-output tables, mining and manufacturing will be disaggregated into the following eight complexes:
1. Power generation2. Metallurgy3. Metal complex4. Non-metal complex (stone, cement, glass, etc.)5. Chemical complex6. Wood complex7. Food complex8. Textile, Leather, Rubber productsThese complexes can further be combined with industries I-IV in order to
get vertically integrated complexes suitable for planning and analysis.
So c ia l P r o d u c t A c c o u n t s
In the Appendix social accounts are given for the year 1964 in terms of aggregated transactions. The disaggregation of transactions will not be described
22
in the present paper,2 The properties of such systems are by now well known. Thus, in order to save space, I may be allowed to concentrate attention only on a certain number of specific details.
The following three distinctions are consistently made throughout the system:(a) the distinction between paid and imputed transactions(b ) the distinction between individual and collective producers.(c) the distinction between market (material) and non-market (non
material) output.The first distinction is important in an economy where almost one half of
the working population are peasants, and where about 40 per cent of the output of the peasants is not brought to the market. The second distinction corresponds to the difference between unincorporated and incorporated business, or between small industry and industry. The third distinction has already been mentioned. Its consequences can usefully be described by the following elementary input-output table. (Table 1)
Market industries cannot produce services for collective and public consumption (education, judiciary, etc.), non-market industries cannot produce investment goods and inventories, neither can public services be imported. It is here convenient to draw attention to the difference between the industries producing collective and public services and collective and public consumption. Industries VIII and IX from our classification scheme produce collective services, but collective consumption is only that part of output of collective services which is financed out of collective funds. In other words, collective consumption C is equal to the output of housing and communal economy, educational, cultural, medical and social welfare activities minus the services of the same industries paid by individual consumers directly and by business enterprises. It follows that personal consumption represents all goods and services (except public services) bought directly by individual consumers qua consumers. Personal consumption and collective consumption represent what is known as the level of living. As such they have welfare content. By contrast, public consumption has no welfare content. It is therefore identified with public services (industry X).
Direct import of goods and services can be treated in two ways: either as in the table above (symbols in brackets) or by channelling imports to industries producing the same output and then distributing imports with the output of these industries. The second, less informative, procedure has been adopted by Yugoslav statistics, as shown in Table 2.
If we now look up the working organizations account in the Appendix, we shall see that the material components of personal, collective and public consumption are derived from items Xj2 + Ci in the table and non-material components from items C2 + C2e + C2P — Xi2.
Item X21 deserves special attention. In the working organizations account it appears as payments to the non-market sector (in A) and market sector purchases (in B). This item represents an intermediary consumption and still it
2. Cf. B. Horvat, Drultveno rabunovodstvo za jugoslavensku privredu (Social Accounting for the Yugoslav Econom y), Yugoslav Institute o f Economic Research, Beograd, 1964.
23
T A B L E I
In p u t -O u t p u t R ela tio n s Betw een M a r k e t a n d N o n - m a rk et In d u s t r ie s
TABLE 2I n p u t -O u t p u t R e l a t io n s B e t w een M a r k e t a n d N o n - m a r k et sectors in Y u g o sla v ia in 1964 Billions of dinars
must be included in the production account in order to balance its two parts separately. One may add that there is also a virtue in including this transaction in the final output of each sector separately. One of the basic principles of social accounting says that the accounting scheme should be such that sheer organizational changes in no way change the value of the output recorded. Now, consider a case where a manufacturing firm finances its own school (police, medical service, research institute). The wages of the teachers are included in the value added of the firm. Next, consider the consequences of a labouristic socialization drive, whereby teachers are transferred to the government budget. Since the budget has to get money from somewhere, it will get it (taxes) from the firm whose value added (material output) remains unchanged. But now the salaries of the teachers (non-material output) suddenly appear as a net addition to the government product. In the accounting system described in this paper teachers will always be located in the non-market sector. Thus, no organizational changes can affect the value of output. In our system, the firm which finances education— either through its own school or by paying to an independent school—does it directly, i.e. its production account is debited and the account of the non-material sector is credited. An alternative procedure would be to locate teachers always outside the business sector as before, but to impute transactions between the business sector and the government and then to let government finance education. This procedure would seemingly eliminate the intermediary transaction between market and non-market sectors. Since another important accounting rule says that imputations be minimized and transactions recorded as they actually occur, the first alternative— counting intermediate production as value added—is to be preferred.
It has already been pointed out that interest payments represent transfers. Thus a firm in the market sector does not pay interest to the bank in the nonmarket sector but to the community which is outside the production sphere. The community then buys services of the working collectives of the banks. Interest paid by one bank to another bank is treated in a slightly different manner. For a productive establishment interest paid or received represents a part of the value added; not so for a bank. Thus mutual interest payments among the banks are cancelled out and only net interest payment of the entire banking sector is transferred to the Community account.
In the non-market sector there are no subsidies since, by definition, there is no market price which could serve as a standard for value. Thus no subsidies are deducted from gross income on the left hand side of the account.
In p u t -O u t p u t T a b l e s
The construction of input-output tables has become a very specialized subject. In the present context I intend to raise only two questions: the first concerns the classification of industries and the second the treatment of export and import prices.
An input-output table represents a breakdown of the working organizations account by industries. For analytical and planning purposes it is highly desirable
26
for the transactions matrix to have a triangular (block triangular) form. In that case the general interdependence of transactions can be reduced to a causal chain and each block can be treated separately observing only a definite sequence of industries. A separate study3 has shown that it is empirically possible and operationally convenient to group industries into vertically integrated complexes which appear as blocks on a diagonal of a triangular transaction, matrix. There appear to be nine such blocks in the material sector. The inclusion of the nonmaterial (non-market) sector in the table increases the value of statistical information but adds very little to the precision of input-output computations. The reason for this is that the rows of non-market industries are mostly empty, while the columns can be transferred to the final product section of the table. This procedure is used by Yugoslav statistics. In such a case an input-output table will be comparable to the market part of the working organizations account.
One of the social accounting rules says that transactions should be recorded at the purchase or sales price. Thus indirect taxes and subsidies will be computed separately, the latter being deducted from the value added. The application of this rule would require that exports and imports be computed at the world market prices which are different, sometimes very different, from the prices on the internal market. However, an input-output rule says that transactions be computed so as to make input coefficients as stable as possible, and the value of output proportional to its physical content. Thus it will be desirable to apply uniform, i.e., domestic, prices for all transactions. The two procedures conflict not only because imports and exports will be expressed in different values but also because the value added will differ as well. Clearly, it is possible to achieve full formal consistency by computing accounts and input-output tables in the same way. But this would impair their operational efficiency. In having to choose between formal consistency and operational efficiency, I prefer the latter. In that case we have only to provide translation equations for transforming the values of one scheme into the values of the other. Thus, exports minus export taxes plus export subsidies yield exports expressed in domestic prices. Similarly, imports plus customs duties and indirect taxes yield domestically priced inputs in the input-output table. Finally, the value added in an input-output table increased for various import taxes and reduced for net export subsidies yields the correct value added of the production account.
F in a n c ia l F l o w s A c c o u n t s
The financial flows reflect the specific features of the institutional arrangements of an economy better than any other part of the social accounting system. That is why there is much less uniformity in treating financial flows as compared with real flows and why there are difficulties in integrating them into a single consistent framework.
The financial flows accounts have six different parts. The first part records real flows and is comparable to social product accounts. Apart from the maimer
3. Cf. B. Horvat, Primjena medjusektorske analize u planskom bilanciranju privrede ( The Application of Inpul-Output Analysis in Planning), Yugoslav Institute of Economic Research, Beograd, 1963.
27
of presentation, there are two main differences: transfers are all summed up, instead of being partly netted out as in social accounts, and intermediate output and trade turnover is added in order to get the grand total of all transactions performed in an economy. This gross turnover can be usefully employed in analyzing the transaction demand for money in the economy.
The second part records investment transactions. It matches investments and savings and thus serves as a link between the real flows and the financial flows parts of accounts.
Financial transactions, recorded in the third part, serve to redistribute sector surpluses and finance sector deficits. It may be of some interest to enumerate the types of financial transactions:
1. Financial surplus or deficit (balancing item of investment transactions)2. Money
(a) Currency(b ) Demand deposits(c) Float
3. Other liquid deposits (quasi-money)(a) Savings and other deposits without time limit not used for
payments(b ) Restricted deposits up to one year (e.g. reserve funds of the
working organizations)( c ) Time deposits up to one year
4. Time deposits(a) Restricted deposits beyond one year(b ) Time deposits beyond one year
5. Securities(a) Treasury bills(b) Other short-term securities( c) Government bonds(d ) Other bonds( e ) Other long-term securities
6. Direct credits of working organizations(а) Credits of working organizations (commercial and consumer)(б) Other direct credits (e.g. to the government at all levels)
7. Short-term bank credits8. Investment loans
(a) Banks(b) Other financial institutions (e.g. investment loan funds)
9. Financial transfers10. Foreign exchange transactions
(a) Gold and foreign exchange(b ) Long-term loans(c) Short-term credits(d) Foreign exchange accounts of households
The financial balance-sheet, representing the fourth part of the accounts, has the same items as current financial transactions.
28
The fifth part is a link between investment and nominal financial transactions, on the one hand, and the national wealth balance sheet. The adjustment items consist of capital gains and losses and changes in material wealth.
The sixth and last part is a balance-sheet of national wealth. The fifth and sixth parts have not been computed as yet and so do not appear in the table in the Appendix.
Financial accounts are recorded for seventeen institutional sectors enumerated in the following list:
I. Working organizations:
II. Households:III. Community:
1. Market SectorA. Collective SectorB. Individual Sector
2. Non-market Sector
3. Households4. Social Organizations and Government
A. Social Organizations (political, religious,etc.)
B. Government(а) Budgets
(1) Federal(2) State(3) Local
(б) Loanable Funds(1) Federal(2) State(3) Local
5. Financial InstitutionsA. Banks
(a) National Bank(b) Commercial Banks(c) Investment Banks
B. InsuranceandOtherFinanciallnstitutions(a) Social Insurance(b) Insurance Bureaus and other
Financial InstitutionsIV. Rest of the World: 6. Rest of the World
Direct comparability with the social product accounts is evident. The market sector is disaggregated into collective and individual subsectors (“corporate” and “family” business) because of the different institutional and behavioural characteristics of these two sectors. Apart from this distinction, the only other difference with respect to social product accounts is shown by the sector Community which is subdivided in a series of subsectors. This is what one would expect, taking into account the general redistributive function of the Community and the fact that redistribution is carried out by means of financial transactions. I may add just three more comments. Budgets include narrowly
29
defined government budgets— which, in the Yugoslav setup, are used to finance administrative expenses and for fiscal interventions— and various special purpose funds (for education, etc.). Investment loans funds (for under-developed regions, for housing, etc.) are government funds, but by their functions they are less budgetary and more financial institutions similar to other financial institutions. This institutional facet provides an additional reason for grouping the government and the financial institutions together in a sector called Community. Finally, the commercial and the investment bank is often the same institution, but even when conducting both activities under the same roof it is obliged by law to separate short-term and investment credits and treat them in very different ways. The idea behind this separation is that the commercial banks create and annihilate money, while the investment banks redistribute a given volume of accumulation.
O t h e r A c c o u n t s a n d T a b l e s
The fourth group in our integrated system represents the Social Balance Sheet with two tables: the national balance sheet by industries and a breakdown of social wealth by industries and by categories.
Apart from accounts, in each group there are a certain number of additional tables which expand the information of the corresponding accounts. There are altogether forty accounts and tables, and the whole system is shown in the Appendix.
For planning purposes two more groups of accounts and tables are needed, namely regional accounts and natural (physical, nonmonetary) balances. There is already a certain experience in preparing and using physical balances and regional accounts, but systematic study in this field has not been undertaken as yet. That is why groups 5 and 6 in the Appendix have not been articulated into separate accounts and tables.
Le systeme est base sur les cinq principes suivants:(1 ) Les producteurs de biens et services sont des organisations de travail, qui repre
sented des groupes de gens (ou des individus) organises en vue de gagner leur vie en produisant les biens et les services qui satisfont les besoins individuels et collectifs. Commerce ou gouvernement, profit ou pas de profit, enregistrees ou non, toutes les organisations de travail sont traitees de la meme fa^on.
(2 ) Etant donne que les comportements des secteurs de marche et de ceux qui ne le sont pas different considerable ment, ces deux secteurs sont nettement separes & travers tout le syst^me de comptabilite. La comptabilite de production (les organisations de travail) a deux postes, correspondant aux secteurs avec et sans marche.
(3) II y a quatre activites de base: (a ) production, (b ) consommation, (c) jnvestisse- nient et {d ) redistribution des revenus. Ces quatre activity appellent quatre comptes separes: (a) organisations de travail, (b ) manages, (c ) communaute (incluant les institutions gouvemementales et certaines non-gouvernementales) et (d ) accumulation. Le cinquieme conipte, “reste du monde", a pour r6Ie d’assurer l’equilibre.
(4) Les activites et les transactions ont les metnes classifications (avec des points de separation differents); cela permit de confronter parfaitement les comptes du produit social et des flux financiers.
(5) Le systeme tend a obtenir un maximum de flexibilite analytique. Certaines de ces possibility peuvent etre aperfues a partir de la classification des industries:
A. Secteur de March6 (materiel): (1 ) Agriculture, (2) Sylviculture, (3 ) Mines et Manufactures, (4 ) Construction, (5) Transports, (6 ) Commerce et Alimentation, (7) Artisanat.
30
B, Secteur sans Marche (non-materiel): (8 ) Logement et Economle Communale, (9) Education, Culture, et Securite Sociale, (10) Organisations Sociales de Services Publics (Politiques, religieuses, etc. . . .) , Finances et Assurances, Administration Publique, Services Judiciaires, et Defense Nationale. Le Secteur A correspond a la definition materielle de produit social. Les deux secteurs A et B correspondent & la notion de comptabilite national sociale. En outre les industries 1-4 correspondent au secteur des biens de production; 5 -7 aux services de marchd; 8-9 aux services publics avec un contenu de bien-etre social; 10, aux services publics intermediaires, 5-10 a tous les services.
31
APPENDIX
YUGOSLAV SOCIAL PRODUCT ACCOUNTS IN 1964* In billions of dinars
I W o rk in g O r g a n iza tio n s
Market1. Net personal income 2366 11.
2. Contributions from 12.personal income 966
3. Undistributed profits 13.and depreciation 1348
4. Contributions to 14.the community 1605
5. Payments to the non 15.market sector 73
6. Minus: Subsidies 230 16.
17.
18.
Personal consumption—material 2888Collective consumption— material 208Public consumption—material 299Gross fixed investment in themarket sector 1320Gross fixed investment inthe non-market sector 718Addition to inventoriesin the market sector 748Addition to inventoriesin the non-market sector 14Export 926
AVAILABLE FORCONSUMPTION 712119, Minus: Import 109020. Errors and Omissions 97
SOCIAL INCOME I 6128 SOCIAL PRODUCT I 6128Non-market
7, Net personal income 474 21. Personal consumption8. Contributions from —non-material 97
personal income 307 22. Collective consumption9. Undistributed profits —non-material 404
and depreciation 170 23. Public consumption10. Contributions to —non-material 470
the community 90 24. Consumption of themarket sector 73
25. Export 10
AVAILABLE FORCONSUMPTION 105826. Minus: Import 4527. Errors and Omissions 32
SOCIAL INCOME II 1041 SOCIAL PRODUCT II 1041
TOTAL SOCIAL INCOME 7669 TOTAL SOCIAL PRODUCT 7669""Statistical estimates have been made by Mr. Zoran Popov of the Yugoslav Institute of
Economic Research,
32
II H o u seh o ld s
I. Persona] consumption —material 2888
6. Net personal income from the market sector 2366
2. Personal consumption — non-material 97
7. Net personal income from the non-market sector 474
3. Contributions to 8. Transfers ofthe community
4, Transfers to the rest193 the community
9. Transfers from the rest516
of the world 2 of the world 385. Savings
PERSONAL EXPENDITURES214
AND SAVINGS 3394 PERSONAL INCOME 3394
H I C o m m u n it y
1 . Collective consumption 9. Contributions from personal— material 208 incomes in the market sector 966
2. Collective consumption — non-material 404
10. Contributions from personal incomes in the non-market
3. Public consumption sector 307— material 299 11. Contributions from profits
4. Public consumption — non-material
in the market sector 1605470 12. Contributions from profits
5. Subsidies to in the non-market sector 90the market sector 230 13. Contributions of
6. Transfers to households 193households 516 14. Transfers from the rest
7. Transfers to the rest of the world 0
of the world 14
8. Surplus 1048EXPENDITURES AND RECEIPTS OF THESURPLUS 3175 COMMUNITY 3175
IV T h e R e s t o f t h e W o r ld
1 . Export from the market 6. Import to the marketsector 926 sector 1090
2. Export from the 7. Import to the non-market45non-market sector 10 sector
3. Transfers to 8. Transfers of householdshouseholds 38 to the rest of the world 2
4. Transfers to the 9. Transfers of the communitycommunity 14 to the rest of the world 0
5. Balance of payments deficit 150
10. Errors and omissions 1
RECEIPTS FROM THE REST PAYMENTS TO THE RESTOF THE WORLD 1138 OF THE WORLD 1138
33
V A c c u m u l a t io n
1. Gross fixed investment in the market sector 1320
8. Undistributed profits and depreciation in the market
2. Gross fixed investment sector 1348in the non-market sector 718 9. Undistributed profits and
3. Addition to inventories depreciation in the nonin the market sector 748 market sector 170
4. Addition to inventories 10. Savings ofin the non-market sector 14 households 214
5. Errors and omissions 11. Surplus of(I Market) 97 the community 1048
6. Errors and omissions 12. Balance of payments(I Non-market) 32 deficit 150
7. Errors and omissions (IV) 1GROSS ACCUMULATION
GROSS INVESTMENT 2930 AND DEFICIT 2930
34
F i n a n c i a l F l o w s A c c o u n t s f o r 1 9 6 4 ( B i l l i o n s o f D i n a r s )
111 Community
1 Working Organizations Social organizations & Financial IV Rest o f the
Market Non-market 11 Households Government Institutions World Total
Transactions Uses Sources Uses Sources Uses Sources Uses Sources Uses Sources Uses Sources Uses Sources
A. Nonfinancial TransactionsI, Intermediate output and trade turn-
over 11317 11317 576 576 11893 118937. Net personal incomes 2366 474 2840 2840 28403. Transfers 2578 237 298 1 197 556 551 2427 478 1031 52 2 4254 42544. Payments o f market to non-market
sector 73 73 73 735. Personal consumption 2888 97 2985 2985 29856. Collective consumption 208 404 374 238 612 6127. Public consumption 299 470 638 131 769 7698. Import and export 1090 926 45 10 936 1135 2071 20719. Gross savings and investments 1348 2800 170 214 864 184 150 2800 2930
10. Residual errors 97 32 I 130Gross turnover 18772 18772 1663 1663 3396 3396 2427 2427 1031 1031 1138 1138 28427 28427
B. Investment Transactions1. Gross savings 1348 170 214 864 184 156 29302. Unrequited transfer o f capital 31 121 20 2431 2299 2541 24513. Fixed investment and inventories 2395 357 177 29304, Residual errors 13 40 43 21 1 11 64 645. Financial surplus ordeficit 1003 26 26 1588 2483 160 2643 2643
Total 2383 2383 357 357 246 240 2452 2452 2483 2483 161 161 8088 8088
C. Financial Transactions1, Financial deficit or surplus 1003 26 26 1588 2483 160 2643 26432. Money 171 72 46 - 6 6 149 375 3 375 3753. Quasi-money 23 28 34 83 3 124 - 4 7 124 1244. Time deposits 68 - 1 2 - 3 52 118 118 1185, Securities 20 2 12 12 21 25 46 466. Direct business credits 306 297 5 16 23 3 - 3 0 40 330 3307. Short-term bank credits 161 - 6 8107 70 442 110 442 4428, I nvestment loans (gross) 1321 74 25 -1 5 4 0 72 3032 1492 14929. Repayment o f investment loans 270 12 5 6 127 166 293 293
10. Financial transfers 1 —211 211 1 1 111. Foreign exchange transactions - 9 73 3 7 86 141 12 61 240 64 339 33912. Unclassified transactions, errors &
omissions 79 - 6 0 103 153 69 172 172Net increase o f assets and liabilities 1852 1852 147 147 132 132 183 183 3796 3796 265 265 6375 6375
D. Financial assets and liabilities1. Money 1085 165 230 381 309 2194 24 2194 21942. Quasi-money 489 193 180 178 77 1438 321 1438 14383. Time deposits 121 8 21 22 71 243 243 2434. Securities 31 3 27 19 41 39 80 805. Direct business credits 1799 1471 5 16 212 3 50 90 1823 18236. Short-term bank credits 2151 47 421 750 3572 203 3572 35727. Investment loans 4646 274 115 2033 136 3138 5171 51718. Foreign exchange liabilities 116 285 3 7 636 204 229 950 130 1280 12809. Unclassified items, errors and
omissions 56 442 97 505 90 595 595Total assets and liabilities 3641 8553 433 321 465 536 3091 1775 7471 4901 1295 310 16396 16396
♦Statistical estimates have been worked out by D r. D . Dimitrijevii o f the National Bank o f Yugoslavia and Mr. Z. Popov o f the Yugoslav Institute o f Economic Research.
A n I n t e g r a t e d S y st em o f So c ia l A c c o u n t s (40 A c c o u n t s & T a b l e s )
1. Social Product Working Organi Households Community Rest of the World AccumulationAccounts: zations
Market,Non-market
Additional Tables: Gross turnover by Personal income Financing non Foreign trade ma Capital formation(Balances) elements, sources distribution profit organiza trix by regions and and its financing
and ownership tions commoditiesBalance of goods Personal and col Revenues and outand services lective consump lays (budgets and
tion funds)2. Input-Output Tables: Transactions mat Matrix of import Matrix of fixed
rix content assetsTechnical coeffi Import coefficients Investment matrixcientsFull coefficients Full import co Capital coeffi
efficients cients3. Financial Flows: Collective Sector Households Social Rest of the World (In each sector)
Individual Sector OrganizationsNon-Profit Sector
GovernmentFinancialInstitutions
Additional Table: Matrix of financialtransactions
4. Social Balance Sheet National Balance(Social Wealth) sheet
Social Wealth5. Regional Social Accounts and Balances6. Natural Balances
Copyright o f Review o f Income & Wealth is the property o f Blackwell Publishing Limited. The copyright in an individual article may be maintained by the author in certain cases. Content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.
i n ' i n j
ipoflH a 6 n 6nnoTeKa
Cp6nje
' 5 i Z 2 o z .
PRfVREDNI C IKLUSI, M O N ETA R N I FAKTOR1 I C IJENE
6 R A N K O H O R V A T
Z t
f / j U G O S L A V E N S K I
I N S T I T U T
Z A E K O N O M S K A
1 S T R A Z I V A N J A
JUGOSLAVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRA2IVANJA
Dr B. HORVAT, direktor i starjesina Odjeljenja za privredni sistem Dr 2. MRKUSlC, dekan Poslediplomske skole i starjeSina Odjeljenja za
finand je i vanjsku trgovinu Dr P. SICHERL, zam jenik dlrektoraDr N. MILEUSNlC, starjesina Odjeljenja za ekonomiku poduzeca i ope-
raciona istrazivanjaS. STAJIC, starjeSina Odjeljenja za privredni rast i ekonomska mjerenja
Jugoslavenski institut za ekonomska istrazivajna razvio se iz Istra- zivackog odjeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privred- nog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i prim jenjena itrazivanja jugoslavenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primjenjivanje suvremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi rjesavanja konkretnih prob- lema u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj poduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski raCunski centar u kome se rjesavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada instituta.
Sa ciljem da svoje radove ufiini pristupacnim siroj javnosti Institut se bavi i izdavafikom djelatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u iz- davanju casopisa Ekonomska analiza.
PRIVREDNI CIKLUSI, MONETARNI FAKTORI I CIJENE
Branko Horvat, naucni savetnik
JUGOSLOVENSKI INSTITUT ZA EKONOMSKA ISTRA&VANJA
BEOGRAD, 1968.
"Privredni ciklusi, monetami faktori i cijene” , Ekoncm ska.analiza, 1 -2 , Beograd, 1968.
Izdaje i stampa: Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja, Beograd, Zmaj Jovina 12 \
A 0
/ \ r ^ '
PR IV R E D N I C IK LU SI, M ON ETA RN I FAKTORI I C IJE N E
B ranko H O RVAT*)
1. Fluktuacije vrijednosnih agregata industrije i privrede u cjelini
U tri grafikona (1 do 3) prikazana su uglavnom sva k re tan ja koja cemo analizirat'i u ovom clanku. Zapocnimo s opisivanj>m industrijskih lcretanja.
Graf 1: Industrija: novcana i deflacionirana realizacija, proizvodnja, cijene proizvodaca i odnosi nominalnih licnih dohodaka i proizvodnosti rada
Iz statistickih biltena N arodne banke i Sluzbe drustvenog knjigo- vodstva uzeti su podaci o naplacenoj realizaciji. Ta novcana realizaoija deflacionirana je onda indeksom cijena proizvodaca industrijsk ih pro- izvoda da bi se dobili lancani indeksi fizickog obima naplacenih isporu- ka. Na osnovu poznavanja m ehanizm a fluktuacija zaliha mogli bismo
*) Autor je naucni savjetnik u Jugoslavenskom institutu za ekonomska istrazivanja. Cla- nak je dio opsim ije studije ,,Privredni ciklusi u Jugoslaviji, njihovi uzroci i posljedice” koju je finansirala Privredna komora grada Beograda.
2 E K O N O M SK A A N A LIZA
ocekivati da ce fluktuacije realizacije b iti znatno vece nego fluktuacije industrijske proizvodnje. To ocekivanje dobiva u grafu 1 svoju punu po- tvrdu. Na grafu upadaju u oci podrucja 1962. te 1965—1966. godiine, gdje lindje realizacdje lice na linije nekog sedzmografa. I doista rad i se o dva privredna ipotresa, o reform am a iz 1961. i 1965. godine.
— Naplacena m alizacija privrede------ fndustrijskaproizVodhja------- Cjjens n a maJo
_ peafizacya deflacionirana opc'm ~ indekso/r> c/jena na m a/o
Ukupm /icni dohoci u p riv re d i
Graf 2: Novcana i deflacionirana realizacija privrede, cijene na malo, ukupni licni dohoci privrede i industrijska proizvodnja
Naplacena realizaoija privrede u cjelini (graf 2) ponasa se sliono kao i realizacija industrije , im a ista dva tru sna perioda, aid su am plitude flU ktuiranja znatno vece. Kao deflator upo treb ljen je u ovom slucaju opci indeks cijena na malo, sto n ije najadekvatniji, ali je najbolji raspo- lozavi deflator. Buduci da ne ipostoje kvartalni dndeksi k re tan ja ukupne drustvene iproizvodnje, bilo bi in teresantno ispitati u kojoj m jeri naplacena realizacija moze zam jeniti te indekse, odnosno u kojoj m jeri se poiklapaju indeksi naplacene realizacije i fizickog obim a proizvodnje. K orelacija izm edu deflaoiom rane realizacije industrije i fiizickog obima industrijske proizvodnje iznosi r = 0,52 za cijelo razdoblje d r — 0,72 za isto irazdoblje bez dvije reform e, a izmedu deflacioniirane realizacije p rivrede i fiziickog obdma industrijske prodzvodnje r = 0,63 odnosno r = = 0,66. Regresione jednadzbe1) pokazuju da se indeksi realizacije i fizic-
i) Industrija : a) =23,9+0,820 X« X t = indeks deflacionirane naplacene reali- (0,211) zacije industrije
b) X ,=13,7+0,910 X2, X2 = indeks fiziikog obima industrijske pro- (0,159) izvodnje
Privreda: a) Xt =0,510+0,982 X.», X, = indeks deflacionirane naplacene reali- (0,193) zacije privrede
b) X, = —1,34 +1,008 X2. X2 = indeks fizickog obima industrijske pro- (0,184) izvodnje
U jednadzbam a (b) izostavljena su razdoblja obiju reformi, rimp se standardne pogreSke regresionih koeficijenata sm anjuju, a korelacije povecavaju.
C IK L V S I, M O N E T A R N I FA K T0 R1 I C IJE N E 3
kog obim a krecu otprilike istim tem pom , a nivo irn je korigiran odrede- nom pozitivnom ili negativnom vrijednoscu konstantnog clana. Koefi- cijenti regresije su visoko znacajni (i kod 0,1%).
Tabela 1Lanfiani indeksi druStvenog proizvoda (cijene 1960. god.)
Privreda bez poljoprivrede
Industrija Ostale oblasti (bez poljopr.)
Razlika2 -3
1 2 3 4
1953. 107,4 109,5 105,3 4,21954. 112,4 114,4 110,5 3,9 .1955. 110,2 114,1 106,3 7,81956. 103,5 109,7 96,7 13,0
1957. 115,2 117,3 112,5 4,81958. 109,7 111,8 106,9 4,9
1959. 111,2 111,6 110,6 1,01960. 113,7 113,6 113,9 -0 ,31961. 108,7 107,0 109,6 —2,61962. 105,4 107,3 102,8 4,5
1963. 113,7 115,6 111,0 4,61964. 114,4 116,0 112,0 4,01965. 106,1 108,4 102,9 5,5
Izvor: Statisticki godisnjaci SZS.
Dodatne inform acije daje analiza godisnjih podataka (tabela 1). Vidi se da se privreda bez poljoprivrede i industrija krecu priblizno istim tem pom , sto ne iznenaduje kad se uzme u obzir da in d u strija daje znatan dio ukupne prodzvodnje bez poljoprivrede, 36% n a pocetku i preko 50°/o na k ra ju prom atranog razdoblja (u stalnim oijenam a 1960. godine). Ovi po ton ji podaci pokazuju da fizioki obim industrijs'ke pro- izvodnje raste brze nego proizvodnja ostalih oblasti. Kod toga tabela potkazuje tendenciju sm anjivanja razlika do 1961. godine, kad one caik postaju negativne, i povecavanje od te godine. Ono sto je posebno za- nimljiivo jes t to da se 'kod visokih stopa ra s ta razlike sm anjuju, dok su u depresivnim godinaima (podvucene u tabeli) znatno vece od prosjelka. Proizlazi vazan zakljucak: fluktuacije privredne aktiivnostii ostalih oblasti vece su nego fluktuacije industrdje; prem a tom e, ostale oblasti pred- stavljaju jos nestabilniji elem enat jugoslavenske privrede no sto je to industrija.
Is ti zakljucak moze se izvuci i iz podataka tabele 2 o obrtnim tacka- m a i am plitudam a kolebanja. Am plitude deflacionirane naplacene reali-
4 EK O N O M SK A AN A LIZA
zacije vece su u privredi nego u industriji, a i u jednom i drugom slucaju vece su no kod industrijske proizvodnje. Nadalje, veoma je znacajno da se am plitude sistem atski povecavaju od ciklusa do ci'klusa kod sva tri agregata, sto znaci da se od 1957. godine na ovamo nestabilnost jugosla- venske privrede sistem atski povecava. Kod toga je narocito opasna po- java stalnog spustan ja dolova ciklusa. Kod posljednjeg ciklusa svi su se dolovi spustili i&pod 100, sto znaci da je doslo do apsolutnog smanji- vanja i proizvodnje i realizacije, prvog od vrem ena ekonomslce blokade inform biroa.
Graf 3: Prh-reda: Naplacena realizacija, krediti, zalihe, sredstva na ziro ra- cunima, novcana masa i obaveze prema dobavljacima
Znanje o m onetarno-kreditnim fenomenima, kao i poznate karakte- ristike fluk tu iran ja in d u strijsk 'h zaliha, dopunit cemo sada analizom od- redenih vr.ijednosnih agregata cijele privrede. Iz grafa 3 vidi se da ukup- ni kred iti za obrtna sredstva isprva p ra te zalihe u privredi, a od 1957. godine p ra te naplacenu realdzaciju privrede (‘koeficijent korelacije 0,62 za razdoblje 1957. do drugog kvarta la 1965. god.). M edutim, kako krediti nisu dobro sinhronizirani s potrebam a realizacije, to se privreda poma- ze m edusobnim zaduzivanjem i variranjem likvidnosti. I jedne i druge varijacije su ekstrem ne. Likvidnost privrede se n a grafikonu prikazuje lancanim indeksim a sredstava n a ziro racunim a do 1963. godine, i indek- sim a ukupnih likvidndh sredstava (ziro racuni, am ortizacija, sredstva za- jednicike po trosn je i ostali depozitni novae) od 1962. godine na dalje. Ovaj statisticki d iskontinuitet nuzan je da bi se sto vise neutralizirale
C IK LU SI, M O N E T A R N I F A K TO R I I C IJE N E 5
instituoionalne prom jene. Naime, ran ije su am ortizacija i druga likvidna sfedstva bila strogo nam jenska i cesto blokirana; prom jenam a u finan- sijskom sistem u nakon 1961. godine (kad su obrazovani jedinstveni po- slovni fondovi privrednih organizaoija) ogranicenja se postepeno uiki- daju i o sta la sredstva priblizavaju se u likvidnosti sredstvim a n a ziro racunu.
Tabela 2O brtne tacke i am plitude fizickog obim a proizvodnje i
deflacionirane naplacene realizacije
1 n d u s t r i j a
Rcal izacijapr iv rede
Docnja ( + ), P re th oden je (—)
Prema industr. p ro izvodn ji
Indeks i u obrtnim tackama
Ampli tude
Pro izvodnja Real izacija
Industri ja
Rca
IJz.
prlv
rcdcI ndustr ija
Realiz.pr ivr.
| Pr
oizv
. S3*5Voc
Realiz. industr.
u kvar
Realiz.privr.
talimaProizv. Realiz.
v r h 1/1957 1/1957* 11/1957 0 + i 121 133* 130 — — —
dol III/1958 11/1958 1/1959 —l +2 107 107 105 14 26 25
vrh 11/1960 11/1959 IV/1959 —4 —2 118 125 124 11 18 19dol 1/1962 1/1962 1/1963 0 +4 104 107 95 14 18 29
vrh 1/1964 1/1964 1/1964 0 0 119 130 130 15 23 35dol HI/1967- 11/1965 1/1966 —9 — 5 99* 94 90 20 36 40
* Procjena odn. prognoza.
Kod visokih s tap a kreditne ekspanzije likvidnost se povecava jos brze, kod niskdh stopa jos sporije. Kad 'kreddtna ekspanzija prede stopu od 20% godisnje, likvidna sredstva ra s tu brze od kredita; kad kred itna ekspanzija padne ispod 15%, likvidnost ne samo sto se relativno pogor- sava vec i apsolutni iznos likvidnih sredstava pada. O bm uto je, naravno, k re tan je zaduzenja privrede, koje je na grafilconu prikazano lancanim indeksiina obaveza prem a dobavljacim a n a osnovu periodicnih obracuna Sluzbe drustvenog knjigovodstva. Kako brediti p ra te naiplacenu reali- zaciju, uz ekstrem ne oscilacije (u suprotnim sm jerovim a) likvidnosti i zaduzenja, to nedvosm isleno proizlazi da u jugoslavenskoj privredi u cjelini nije bilo sm isljene analiticke kreditne politike. Stavise, kaiko cemo m alo kasnije vidjeti, k red itna po litika je dovodila do povecanja nestabilnosti. Jedino u izlascima iz depresije, posebno u 1962. godini, k red itna politdka igrala je pozitivnu ulogu.
Zanimljivo je da je novcana m asa mnogo slabije korelirana s pri- vrednim kre tan jim a nego krediti za ob rtn a sredstva (koejficijent kore- lacije s naplacenom realizaoijom privrede iznosi r = 0,21). Tome je vje- ro jatno b a r djelom icno uzrok nedovoljno preoizna ran ija defiinicija nov- cane mase, ko ja je u novae ukljucivala i ona sredstva koja ne sluze za placanja. Podaci za posljednje dvije godine dati su p rem a novoj defi- nic-iji, ko ja uk ljucuje samo ona likvidna sredstva sto sluze za placanja.
6 EK O N O M SK A A N A LIZA
Iaiko se sve tr i recesije prikazane na grafu 3 desavaju u osnovi na isti nacin, zbog svoje ostrine posebnu paznju zasluzaiju recesije ko je su zapocele u prvoj polovini 1960. d 1964. godine. U oba slucaja ekspanzija naplacene realizacije i k red ita se usporava a likvidnost p rivrede naglo pada, dok se zaduzenje privrede enorm no povecava. Kada je, u prvoj od spom enutih recesija, nesolventnost privrede nakon nekoliko kvartala postala vise no kriticna, poduzim a se u prvom kvartalu 1962. godine alc- cija sanAranja, dugovi se p reb ija ju , a relativno (u odnosu na obim pro- izvodnje) visoki kred iti i druge finanoijske m jere u toku 1962. godine likvidiraju zaduzenost i povecavaju likvidnost, te je u drugoj polovini te godine ponovo zapoceo privredna uspon. R ecesija iz 1964. godine razli- ku je se od prethodne utoli'ko sto se u 1965. goddni in terpoliralo veliko adm inistrativno povecanje cijena, ko je je podiglo novcanu realizaciju i uz p o d rsk u nesto ubrzanije kred itne ekspanzije povisila se i nom inalna likvidnost. M edutim , kako ekspanzija Mkvidnih sredstava sam o p ra ti ekspanziju novcane realizacije, to se likvidnost po jedinici novcanih tran- saikcija n ije povecala. U 1966. godini dolazi do usporavanja kreditne ekspanzije, a zatim i do apsolutnog sm anjen ja novca raspolozivog za pri- vredne transakcije . Kao rezultat, ra s t novcane realizacije se naglo usporava, fizicki obim naplacene realizaoije — koji se u drugoj polovini 1965. i prvoj polovini 1966. godine apsolutno sm anjio, p a zatim nesto opora- vio — ponovno pokazuje tendenciju aipsolutnog sm anjenja, a likvidnost p iiv rede pada daleko ispod najnize tacke iz 1961. godine. Od sredine 1965. godine zaduzenost privrede povecava se po stopi od 45—50% go- disnje i u odnosu n a obavljene transaikcije u 1967. godini dostize zaduzenost iz 1961. godine.
Moze se, kako izgleda, uociti jos jedna zanimljdva razlika izm edu posljednje dvdje recesije. U recesiji iz 1960. godine ekspanzije zaduzeno- sti i likvidnih sredstava krecu se u o b m u tim sm jerovim a; u recesiji iz 1964. godine od sredine 1965. do sredine 1966. godine fcrecu se istim sm jerom . Ovaj p o ton ji fenom en naoze se ob jasn iti tim e sto se n a po- cetak recesije, sredinom 1965. godine nadovezala reform a ko ja je:a) oslobadanjem od raznih poreza povisila likvidnost privrede u cjelini,b ) drasticnim prom jenam a u cijenam a i s tru k tu ri po trazn je dovela do neocekivanih i nezaradenih dobitaka kod jednih poduzeca i is to tako neocekivanih i nezasluzenih gubitaka kod drugih poduzeca i c) nisko- ren tab ilna i neren tab ilna poduzeca nisu tre tiran a vise tako velikodusno kao neikada. I tako se desava da jedn i norm alno akum uliraju likvidna sredstva, a drugi se m o ra ju zaduzivati da b i nastavili s proizvodnjom . Buduci da je privreda jedan m eduzavisan sistem , to ce svaM jaci po- rem ecaj u jednom segm entu tog sistem a dovesti do zasto ja u rad u cije- log sistem a. U sistem u m edusektorskih veza n iskorentabilna poduzeca jav lja ju se d irektno ili ind irek tno kao m usterije visokorentabilnih poduzeca. Ukoliko p rva grupa naglo obustavi ili sm anji proizvodnju, to ce m orati u rad iti i po ton ja grupa. Zbog toga ce visokorentabilna poduzeca koristiti svoja i posudena sredstva za k red itiran je svojih slabijih part- nera, b a r tako dugo do(k se ne zavrsi proces readaptacije p riv rede na
C IK LU SI, M O N E T A R N I F A K TO R I I C IJEN E 7
inioijalnd porem ecaj. Buduoi da je, kako pokazuj-u nasi grafikoni, inici- jaln i porem ecaj bio zestok, to b i za norm alno odvijanje procesa readap- tacije norm alno bilo po trebno duze vrijem e, b a r nekoliiko godina, uz jednu sistem atsku kam panju ucvrscavanja i zam jenjivanja slabih karika u privrednim lanoima. M edutim , slaba poduzeca ostavljena su m anje- -vise sam im a sebi, em isije novca d k red ita su usporene um jesto da se ubrzaju i tako su nakon svega godinu dana slabi povuikli za sobom i jake u provaliju nelikvidnosti. U 1967. godini privreda se ponovno nasla u situaciji iz 1961. godine.
2. V olum en transakcija, novae i zaduzenost
Iako sm o u prethodnom od je ljku u tvrd ili da kvartalna 'kretanja novcane m ase (uz definicdju kalkva je vazila) nisu usko ikorelirana s kvar- talnim k re tan jim a privrede, moze se pretpostav iti da je korespondencija znatno bo lja u duzim vrem enskim razdobljim a. Zbog toga bi bilo ko- risno da se zakljucci iz prethodnog odjeljka pokusaju dopuniti sumar- nom analizom ponude i po trazn je novca. Uomit cemo to za razdoblje od 1958. godine na dalje, kad jugoslavenska privreda poprim a vec ka- raikteristike robno-novcane privrede. Taj posao mozemo prik ladno za- poceti kom parativnom analizom nekih iprivrednih 'kretanja u jedanae- staik naj ekspanzivnijih trzisnih pm vreda na svijetu u posljednjih dva- naest godina. Kao ekspanzivne odabrane su privrede koje ra s tu po stop! od 5% i vise godisnje. Podaoi su uzeti iz statisticke rpublikacije Medu- narodnog m onetarnog fonda, cija se definicija novcane m ase priblizava novoj jugoslavenskoj definiciji.
Tabela 3 om ogucuje postav ljan je citavog niza hipoteza o meduza- visnostima. m onetam ih i realn ih ikretanja. P rije svega prosjeoi (neponde- rirani) pokazuju da s ubrzavanjem ra s ta ra s tu cijene i donekle elastici- teti ponude novca. U svim zem ljam a elasticiteti ponude novca u odnosu na fizicki volum en proizvodnje znatno su veci od jedinice, m edutim u odnosu na novcanu vrijednost finalne proizvodnje oni se ponekad spu- staju ispod jedinice, a u ,prosjeku nisu znatnije veoi od jedinice. To znaci da je b rzina o b rtan ja novca u odnosu na novcanu vrijednost tran- sakoija za p rom atrano razdoblje b ila ikonstantna. U svdm zem ljam a cijene na unu trasn jem trzistu — reprezentirane troskovim a zivota — rela- tivno se brzo povecavaju. Svega su dva znacajnija izuzetka, Portugal u prvoj grupi .i Z. N jem acka u drugoj. Obje zemlje im aju i ispotprosjecne elasticitete ponude novca. Posebno je , zbog visoke stope privrednog raz- voja, poucan p rim je r Z. N jem acke. Sredene unu trasn je financije uz znatno sporije 'kretanje oijena u odnosu na sve njene glavne partnere omo- gucili su Njem ackoj revalvaciju m arke i veliku izvoznu ekspanziju. Sli- can je i slucaj Japana, cija je p riv reda doduse m anje stabilna od njem aoke privrede, ali zato postizava upola visi tem po rasta, a po kretan jim a cijena d koeficijentim a ponude novca nalazi se ispod pro- sjeka svoje grupe.
8 EK O N O M SK A AN A LIZA
Tabela 3Stope rasta drustvenog proizvoda, ponude novca i troskova zivota
u dvanaest ekspanzivnih privreda u razdoblju 1953—1965.
Drustven po stal-
nim cije- nama
proizvod po teku- cim cije-
nama
Ponudanovca
TroSkovizivota
Koeficijentielastifnosti
3:1 3:21 2 3 4 5 6
I Si'ednje ekspanzivne privrede
Nizozemska 5,0 9,1 6,3 3,3 1,26 0,69Italija 5,0 9,0 11,6 3,3 2,32 1,29Francuska 5,0 9,7 11,8 3,9 2,36 U 2Portugal 5,1 6,7 7,4 1,8 1,45 1,10Austrija 5,5 9,2 8,4 2,8 1,53 0,91
II Visoko ekspanzivne privredeGrcka 6,0 10,9 16,2 3.4 2,70 1,49Z. Njemacka 6,3 9,8 9,9 2,1 1,57 1,01Spanija 6,4a 9,1b 13,5b 6,9b 2,11 1,48Meksiko 6,6 12,7 11,6 5,0 1,76 0,91Japan 9,3 13,2 15,0 3,6 1,62 1,14Izrael 10,5 18,7 16,7c 6,1 1,59 0,89
Prosjek grupe I 5,1 8,7 9,1 3,0 1,78 1,04Prosjek grupe II 7,5 12,4 13,8 4,5 1,89 1,15
Jugoslavia 1958—64. 9,5 20,6 24,9 8,8 2,62 1,21Jugoslavia 1958—67. 7,4 23,5 17,8 12,2 2,40 0,76
a) 1956—1964, b) 1955—1964, <=) 1954—1964.
Izvori: a) Za strane zemlje i Jugoslaviju 1958—1964. podaci su uzeti iz: International Monetary Fund, International Financial Statistics, Supplement to 1966/1967 Issues i U.N. Statistical Yearbook 1966.
b) Za Jugoslaviju po stupcima tabele:(1) Statisticki godisnjak SZS za 1958—1965, procjena SZPP za 1966.
i moja procjena za 1967. g. (—1%).(2) Statisticki godisnjak SZS za 1958—1966, moja procjena za 1967.
g. na bazi procjene dinamike ukupne vrijednosti proizvodnje ( + 6,3o/o).
(3) Kao pod (a) za 1958—1965, Statisticki bilten SDK 11/1967. za 1965—1967.
(4) Indeks 12/1967,
C IK LU SI, M O N E T A R N I F A K TO R I I C IJE N E 9
Svojim cudnim ponasanjem upadaju u oci dvdje zemlje na oba k ra ja tabele, Nizozemska d Izrael, gdje cijene rastu znatno iznad pro- sjeka, a ponuda novca ekspandira znatno ispod prosjeika. Prem a tome te zemlje tem eljito dem antira ju onu kvantitativnu teoriju novca prem a kojoj su cijene to nize sto je m anje novca u odnosu na volumen tran- sakcija. O bjasnjenje je v jero ja tno slicno kao i za isti fenomen u Jugo- slaviji. Obje zemlje su m ale i veoma otvorene — Nizozemska izvozi po- lovinu svoje proizvodnje — p a stoga inflacija cijena bitno ugrozava njihov privrednd rast. Iscrpdvsi druge m jere za kontrolu cijena, one pri- bjegavaju m onetam oj restrdkciji.
Jugoslavija sa stopom rasta od 8 14% u razdoblju 1953—1964. ulazi u sain vrh grupe I. E m isija novca veca je nego prosjecno u grupi, na- rocito u odnosu na fizicki obim proizvodnje. Medutim, ta emisdja jos je uvdjek niza nego npr. u Grckoj, a drugi koeficijent elasticnosti (u odnosu na nom inalni proizvod) m anji je nego u nizu zemalja, dok u dsto vrijem e cijene rastu brze ne sam o od prosjeika nego i u odnosu na ma koju drugu privredu u tabeli. U vezi s ovom ikonstatacijom treba im ati u vidu da je zbog institucionalnih p rom jena dstd volumen novca mogao u 1964. godini podm irivati veci volum en privrednih transakcija nego sest godina ran ije . Ipak ostaje vrlo jaka dnddkacija da je p o rast cijena imao autonom ni uzrok, da se m onetarno-kreditna politika u tom pogledu ne moze okrivljivati i da je ponuda novca b ila uglavnom ista kao i u dru- gim zemljam a.
Navedena indikacija i dalje se pojacava kad se p rom atrano razdo- blje produzi za jos tr i godine posljednje reform e. M onelarna em isija se drasticno usporava, tako da za svega tr i godine prosjecnd drugi ikoefi- cijent elasticnosti pada na nizozemsko-izraelsku razinu. U dsto vrijem e adm inistrativno povisenje cijena znatno povisuje prosjecni porast cijena za cijelo razdoblje. D rasticni m onetarni u d ar m orao se drasticno odra- ziti na likvidnost privrede, o cemu nam pruzaju podatke racuni finan- cijskih tokova N arodne banke.
S obzirom na prom jene u kvaliteti novca tokom prom atranog raz- doblja ne mogu se donositi sudovi o prom jenam a u o b rtan ju novca u posjedu privrednih organizacija, izuzev sto je ocigledno naglo povecanje likvidnosti u 1962. godini rezultat m jera za razrjesavanje nesolventnosti privrede, a drasticno sm anjenje likvidnosti poslije 1965. godine, kada novae pada ne samo relativno nego i apsolutno, rezu ltat je politike mo- netam e restri'keije. Neposrednd ikreditii kupcim a, kojim a se 'kordgira ra- spolozivost novca kao prom etnog sredstva, 'krecu se, naravno, ciklicno. U ekspanzivnim godinam a (1959, 1963, 1964) potrazivanja od kupaca su niza (10,5—11,4% od vrijednosti proizvodnje); u recesionim goddnama (1961, 1965—1967) ona ra stu (11,8—15,9%). U tom pogledu situacija je u 1967. god. is ta kao i u 1961. god. U 1962. god. kao posljedica m jera saniranja privrede potrazivanja od kupaca sm anjila su se za 330 milijar- di starih ddnara odnosno za citavih 21%.
K ratkorocni bankarski krediti, kao sto se vidi iz stupca 9 tabele 4, krecu se isto kao i privredni ciklus, koga na taj nacin produblju ju . Da- leko najnizu vrijednost u cijelom razdoblju bankarski kred iti postizu u
10 EK O N O M SK A A N A LIZA
1967. godini. Koliko je •kreditna restrikc ija bila o stra vidi se i iz ipodataka da su obaveze prem a dobavljacim a prevazisle obaveze p rem a bankam a; pm vreda je svoj k red it supstitu ira la za bankarski.
Tabela 4Vrijednost proizvodnje, ponuda i potrain ja novca
1958—1967 (mln novih dinara)
Vredn.p ro izv .fl)
Sred. p lacanja K r e d i t i Odnosi prema vr ijednosti pro iz vodnje 4 %
a>oZ
*N *05 ° aIX c c. K
ratk
oro-
Cn
i kr
edit
ba
naka
Obo
vezc
pr
cnio
do
- ba
vlja
Cim
a Sredstva pladanja K r e d i t i
2 : 1 3 : 1 Ukupno 4 : 1 5 : 1
Uku
pno
2 3 4 5 6 7 8 9 10 i i
1958. 60.810 3.174 7.085 9.481 5.657 5,2 11,6 16,8 15,6 9,3 24,91959. 71.030 3.190 8.094 11.822 7.158 4,5 11,4 15,9 16,6 10,1 26,71960. 85.983 3.859 11.277 13.413 8.961 4,5 13,1 17,6 15,6 10,4 26,01961. 99.882 4.827 15.823 14.924 12.873 4,8 15,8 20,6 14,9 12,9 27,81962. 107.547 6.398 12.522 16.856 9.965 5,9 11,6 17,5 15,7 9,3 25,01963. 131.197 7.305 14.925 19.904 11.732 5,6 11,4 17,0 15,2 8,9 24,11964. 167.185 8.546 17.605 21.514 14.706 5,1 10,6 15,7 12,9 8,8 21,71965. 212.747 10.419 25.185 24.194 20.159 4,9 11,8 16,7 11,4 9,5 20,91966. 263.322 9.776 34.309 26.742 28.592 3,7 13,0 16,7 10,2 10,9 21,11967. 279.900 7.450 42.700 29.200 34.400 2,7 15,3 18,0 10,4 12,3 22,7
a) Prodaja roba i usluga privrednili organizacija vise investicije u zalihe vise promjene u potrazivanjima od kupaca
b) Gotov novae, ziro i tekuci racuni i sredstva u platnom prometu pri- vrednih organizacija.
Izvor: Za 1958—1966. God.isn.ji izvjestaj Narodne banke Jugoslavije za 1966. god. Za 1967. god. moja procjena.
Ukupna sredstva p lacan ja (novae i dugovanja 'kupaca) i ukupni kred iti (tj. bankarsk i i neposredni) p red stav lja ju dosta stalne propor- cije vrijednosti proizvodnje: prva se krecu u intervalu 15,6—-20,7%, po- ton ji u intervalu 21,4— 27,9% s tendenoijom pada. Medutim, k re tan ja u n u ta r dntervala n isu slucajna, vec sistem atska, i to tako da se brzina obrta sm anjuje u retardacionim fazam a ciklusa, a povecava se u akcele- ra tivn im fazama. U dolu jedne depresdje ni 21% ukupnih sredstava pla- can ja ili 28% ukupnih k red ita u odnosu na proizvodnju nece biti do- voljno; u periodim a privrednog uspona i 16% sredstava placanja odn. 22% kred ita mogu b iti sasvim dovoljni. M edutim , po trebne ukupne ‘ko- lioine novca i k red ita zavise i od njihove kompozicije. Novae se brze obrce nego dugovi kupaca, a slicno, cind se, vazi i za bankarske kredite u odnosu na potrazivanja dobavljaca. I to je onda, pored ostalih uocenih ranije, jos jedna indikacija izvanredne vaznosti ko ju ispravno doziranje novca i k red ita im a za odrzavanje norm alnog ritm a privrednih tran- sakcija.
C IK LU SI, M O N E T A R N I FAKTO R1 I C IJEN E 11
3. Kretanja cijena
Varijacije u 'kolicinama novca ocknah se i u populam oj i u strufi- noj predodzbi vezu uz k re tan ja cijena. R anija nam je analiza dala neke indikacije da su te predodzbe, b a r sto se tice jugoslavenske privrede, pogresne i da k re tan ja cijena im aju svoj specifican, autonom ni uzrok. O tkrivanje uzroka koji na zadovoljavajucd nacin objasnjava tekuca, kvar- talna, k re tan ja cijena u jugoslavenskoj privredi bilo bi od velikog zna- caja za naucno fim diranje stabilizacione poldtike. Upravo rijesavanju tog problem a, ukoliko ono ostaje u okvirm a ove studije, posveceno je istrazivanje koje slijedi.
Tabela 5Im plicitni deflator! komponenti drustvenog proizvoda i
neki indeksi cijena 1953—1967.
LanCani indeksi implicitnih deflatora druStvenog proizvoda0'
LanCani indeksi cijena pro- izvodaCa na malo
Privreda Poljopr. Industr. Ostaleoblasti Poljopr.6) Industr.11) Opci
indeks0'
1953. 101,4 97,6 98,4 113,8 109 98 1001954. 110,4 114,7 101,6 114,5 111 98 941955. 104,8 110,8 106,8 97,0 114 105 110
1956. 107,8 124,2 95,2 110,6 104 101 1051957. 100,7 99,3 96,0 108,1 110 99 1011958. 96,9 96,8 98,7 94,7 88 101 1021959. 105,3 97,7 106,4 112,7 104 100 1011960. 111,0 115,8 106,4 113,2 109 102 107
1961. 110,4 121,6 104,9 110,0 113 104 1081962. 107,5 116,7 101,1 109,7 118 100 1071963. 108,2 113,2 103,8 111,3 110 101 1041964. 118,2 123,6 115,0 120,1 124 105 1091965. 126,0 146,0 113,9 131,5 143 115b) 129b)1966. ■ • 118 111b) 123b)1967. 97* 102b)** 107b)**
Prosjek1953—1964
100,9 111,0 102,9 109,6 110,2 101,2 104,0
* januar—septembar, ** januar—oktobar, *** januar—novembarIzvori: a) Statisticki godisnjaci SZS
b) Indeks
12 E K O N O M SK A A N A LIZA
Tabela 5 daje nam prije svega opcu predodzbu o kretanjdm a cijena u Jugoslaviji. I kod im plicitnih deflatora drustvenog prodzvoda i kod direktndh indeksa oijena vidi se da je dinamdka industrdjskih oijena znat- no m irn ija nego dinam ika cijena bilo u poljoprivredi b ilo u ostalim oblastim a. To znaoi da je in d u strija uspijevala apsorb irati d vece vari- jacije i veci porast cijena drugih oblasti i sve do 1964. godine zadrzati veoma stabdlne vlastite cijene. Im a m alo sum nje da industrija taj rezul- ta t im a zahvaliti prvenstveno brzom p orastu produktivnosti rada d efi- kasnosti investiranja, sto je opet sa svoje strane rezultat brze ekspanzije proizvodnje, kako je to utvrdeno u poglavlju o produktivnosti -rada.
U sporedenje im plicitnih deflatora i direktndh indeksa pokazuje po- sto jan je istih tendencija i reda velicina variranja, ali inace slaganje nije niposto idealno. Razlike m ogu bitd rezultat principijelnih razlika u in- deksim a (je r indeksi m jere razlicite fenom ene), ali d metodoloskdh i drugih pogresaka. Kako mi ndsu poznata dstrazivanja iz ovog podrucja, nemoguce je na ovom m jestu davati ocjenu. Treba lipak upozoriti na jednu m etodolosku specificnost koja moze im ati znacajne posljeddce: cijene proizvodaca sadrze i porez n a prom et, k o ji su do posljednje re form e uglavnom placali proizvodaci. Na taj nacin, buduoi da se porez na prom et mdjenja od vrem ena do vremena, i to se m ijen ja nezavisno od proizvodaca, ovo u stvari i nisu cijene proizvodaca, tj. ne form iraju ih proizvodaci.
N asa tabela na k ra ju pokazuje da su, nakon uskladivanja cijena na vdsem nivou u 1965. godini, lancani indeksi cijena u 1967. goddnd sikoro vraceni na prosjek iz razdoblja 1952—1964, a poljoprivredne cijene i is-
pod tog prosjeka. U daljem tekstu zadrzat cemo se na analizi k re tan ja cijena proizvodaca u poljoprivredi i industriji te indus-trijskih cijena na malo i opceg indeksa cijena na malo. Kod toga u in terp re tiran ju gra- fikona valja stalno im ati na um u da linije lancanih indeksa ne predstav-
lja ju kvartalne indekse p rom jena cijena u sukcesivnim kvartalim a vec (da bi se elim inirali sezonski efekti) indekse istih kvartala u sukcesivnim godinama, kao sto je to opcenito uradeno u grafikonim a ove studije.
Zapocnimo s poljoprdvrednim cijenama, koje je lakse analizirati. Privreda je iz adm inistrativnog perioda izasla s velikim ddsparitetom izmedu industrijsk ih i poljoprivrednih cijena na stetu potonjdh. Razvija- nje trzisnih odnosa zahtijevalo je uk lan jan je tog d ispariteta, tako da u prom atranom razdoblju dolazi do stalnog i brzog porasta poljoprivrednih cijena. Za period 1952— 1964. taj porast iznosi prosjecno godisnje preko 10°/o. Kako ishrana apsorbira oko polovinu sredstava poroddcnih budzeta, po rast poljoprivrednih cijena uvjetovao je znacajan p o rast troSkova zivota 'koji su pritiskom na licne dohotke izazvali snazne inf-la- cione tendencije.
Sto se tice godisnjih prom jena, moze se ocekdvati da dobra zetva uslovljava pad cijena (u nasem slucaju: pad stope ra s ta cijena) u tre- cem i cetvrtom kvartalu iste godine i u prva dva kvartala naredne go- dine. To ocekivanje potv rdu je graf 4. Kako se dobra i losa zetva pojav- Ijuju naizm jenice svake druge godine, to se onda dolovi i vrhovi krivu- lje cijena, uz m ali fazni pom ak, poklapaju s dolovima i vrhovim a krivu- lje poljoprivredne proizvodnje. To poklapanje p resta je poslije 1959. godine je r je poslije te godine dvogodisnji ciklus dobrih zetvi prekinut. No opca zaikonitost obrnutog k re tan ja stopa porasta proizvodnje i cijena, uz odredenu docnju, ostaje. Ne vddi se nikakva povezanog godisnjih prom jena industrijsk ih i poljoprivrednih cijena. Mectutim, povremeno dolazi do poklapanja inflacionih perioda, kao 1954/55, 1960/61 d 1964/66, i tada dolazi do jakog inflacionog talasa u cijeloj zemlji (v. tabelu 5).
Ono sto prvo pada u oci kod industrijsk ih cijena jest vec istaknuti vrlo m ali po rast, svega nesto preko 1% prosjecno godisnje u razdoblju 1952—1964. Nema mnogo zem alja na svijetu s tako m irnim kretanjem industrijsk ih cijena. Taj rezultat je utoliko znacajniji sto je u istom razdoblju postojao jak inflacioni pritisaik poljoprivredndh cijena kao i pritisaik cestih privrednih reorganizacija. Industrija je brzim povecava- njem proizvodnosti rada kao i efikasnosti koristenja sredstava uspje- vala da apsorbuje taj p ritisak . U stvari u periodu 1954—1955. industrijske cijene pocinju slijediti poljoprivredne cijene. Kad je taj tren d po- stigao kulm inaciju 1955. godine, dolazi do osnivanja Zavoda za cijene i obaveze trazenja dozvole za povecanje cijena. Te m jere, uz neka pla- foniranja cijena i potpom ognute odgovarajucom kreditnom politikom , smirile su industrijske cijene u narednih S godina. M anja kolebanja od- razavaju odredene trzisne zakonitosti. Vdsoka industrijslca proizvodnja snizava industrijske cijene (odnosno njihove indekse porasta) a niska povisuje. To je veoma vazna konstatacija. Proizlazi da u jugoslavenskim uslovdma industrijska ckspanzija ne vodi (do neke, dosta visoke, gra- nice) do inflacije, vzc do boljeg zadovoljenja hronicno nesaturirane po- irosacke traznje. I obrnuto, n depresivnim periodima imat cemo jake inflacione pritiske, zbog toga sto postoji tendenoija da se u tim periodim a vrse adm inistrativna povecanja cijena (1962, 1964. i 1965. goddne), kao i zbog jednog za sada jos neidentificiranog uzroka. To nisu nuzno
C IK L V SI, M O N E T A R N I F A K TO R I I C IJE N E j.3
14 EK O N O M SK A AN A LIZA
norm alne karak teristike trzasta2), vec su odraz odredenog institucio- nalnog sistem a. Efe'kti su jaoi kad se poklope vrhovi i dolovd dndustrij- ske i poljoprivredne proizvodnje.
Opisana slika naglo se m ijen ja p ii k ra ju razdoblja, kad dolazi do eksplozije cijena, po ljop iivrednih kao i industiijsk ih . Ta je eksplozija v jero ja tno djelom icno p rip rem ljena suvige rigidnom politikom oijena u p re thodn ih 8 mirndh godina. Neke cijene ostale su suvise dugo zako- vane pa se sm anjila ren tab ilnost proizvodnje, a realn i licni dohoci poceli su zaostajati. S tabilnost cijena u nizu grupacija postizavana je subvencijam a bilo d irektnim bilo ind irek tn im (kroz sm anjenje drustve- nih obaveza). Prodzvodnja elektroenergije, ugljena, erne m etalurgije, ze- ljeznickd saobracaj i druge grupacije radile su sa subvencijam a, n a gra- nici rentabilnosti ili cak s gubitkom . Um jesto razv ijan ja trzisnih odnosa po§lo se udobnijim , ali opasnim pu tem svaukogodisnjeg povecavanja obi- m a adm inistrativne kontrole cijena.3) I taiko su se disparAteti gomilali ispod naizgled m irne razine. U 1961. godini industrijska poduzeca pod- n ijela su Saveznom zavodu za cijene zahtjeve za p o ra s t cijena 12.800 industrijsk ih proizvoda, u 1964. godini broj zahtjeva p resao je 69.000.4) Zbog toga, kad su is tak n u ta nacela izjednacavanja uslova privredivanja i op terecenja budzeta raznih subvencija, do uskladivanja oijena moglo je d.oci sam o n a jednom znatno visem nivou. Drugo je, m edutim , pita- n je da li je takvo uskladivanje trebalo dzvrsiti odjednom putem jedne drasticne adm inistrativne intervened je, i da li je na n jega trebalo cekati osam godina, ili je postojalo i neko efikasnije rjesen je. Admdnistrativno uskladivanje je u s tan ju da ukloni samo najg rub lje d isparitete, a osim toga u is to vrijem e stvara i nove. Zam rzavanje cijena, koje je p rirodna posljedica adm inistrativne intervencije, a koje tra je m jesecim a, poten- cira stare d isparitete i takoder stvara nove, je r se u dinam ickoj privredi relativni odnosi troskova proizvodnje stalno m ijenjaju . Stoga u nared- nom periodu mozemo ocekivati daljn je porem ecaje na trzistu . U stvari vec 1966. godine Saveznom zavodu za cijene stize isti b ro j zahtijeva za povisenje cijena kao i u 1964. godini.
M edutim , dugorocnije gledano slijedeci zakljuca'k izgleda da je nesum njivo tacan. Buduci da se u jednom turbulen tnom 12-godisnjem periodu u kom e su poljoprivredne cijene rasle 10% godisnje, uspjela sa- cuvati stabilnost in d u strijsk ih cijena, to se adekvatnom politikom cijena ta stabilnost moze ocuvati i ubuduce, utoliko vise sto su glavni d ispariteti poljoprivrednih i industrijsk ih cijena otklonjeni, a znacenje po ljoprivredne proizvodnje u drustvenom proizvodu se sm anjuje. Adekvatnost te politike zavisi o onom fak toru koji upravlja prom jenam a industrijsk ih cijena, a na cije identificiranje sada prelazimo.
2) U stvari upravo obratn i efekti sm atrali su se do sada kao nonnalne reakcije triiSta: porast proizvodnje vodi do inflacije, a usporavanje proizvodnje uslovljava deflaciju.
U 1958. god. cijene su bile kontrolirane u 10 industrijsk ih grana od ukupno 20; u 1962. goa. u svim granama izuzev brodogradnje. U 1962. god. u 16 industrijskill grana Kontrolom cijena bilo je obuhvaceno 60—100% vrijednosti proizvodnje. (K. Dzeba, M. Beslad, Privredna reforma, Stvarnost, Zagreb, 1965, s. 71). U 1964. god. oko 60% industrijsk ih proizvoda bilo ie pod kontrolom, u prvom kvartalu 1965. god. industrijske i druge cijene su zamrznute, a ao k raja 1967. god. liberalizirano je m anje od polovine cijena tako da situacija u tom pogledu nije bila bitno bolja nego u 1964. god.
4) Karli, K ritiik i prikaz rezima cijena prije i poslije reforme, Ekonomski institu t, Zagreb, 1967, s. 27.
C lK L U SI, M O N E T A R N I F A K TO R I I C IJE N E i s
Recesije iz 1961. i 1965—67. pokazale su da uza svu m onetarnu restrikciju i gom ilanje zaliha oijene i dalje rastu , cak i vise nego ranije. Taj paradoks ostao je nerazjasnjen. Sm atralo se — a to m isljenje podr- zavaju strucn i ikrugovi i danas — da se rad i o jednoj deformaoij-i nedo- voljno trzisne privrede, deform aciji koju N arodna banka vec dvije godine pokusava ispraviti potezim a rigidne m onetarne^kreditne restrikcije. Meni se, m edutim , cini logicnijim pretpostav iti da razlike u reakcijam a Jugoslav enske privrede u odnosu na klasicne kapitalisticke trzisne p rivrede ne proizlaze iz n jen ih deform acija, vec iz razlika u institucional- nom sistem u. R azm otrim o za tren u tak s ta se desava u toku jednog ci'klusa. S usporavanjem proizvodne ekspanzije kapaciteti se nedovoljno koriste, fiksni troskovi (am ortizacija, rezija) po jedinici proizvoda rastu, a ra s tu i varijabiln i troskovi je r kolektivi — sasvim norm alno i sa- svim ispravno — izbjegavaju o tpustan je svojih drugova. Nadalje, u jednoj brzoj privredi prosjecni licni dohoci brzo rastu , p a s odredenom inercijom nastav ljaju ra sti i kad je recesija vec zapocela. Is to tako se i zaposljavanje nastavlja i nakon pocetka recesije, je r proizvodaci ne reagiraju trenutacno na obrtne tacke ci'klusa i je r je, kako se cini, jedna socijalno-psiholoska karak teristika donosilaca odluka u tom e da krat- korocna predvidanja vrse na taj nacdn sto ekstrapoliraju tendenoije iz naposredne proslosti. Kao rezu ltat opisanih pojava nom inalni licni do- hoci rastu brze od produktivnosti rada, a pod pritiskom povecanih je- dinicnih troskova ra stu i cijene. Kako bankro tstva i m asovna o tpustan ja radnika — srecom — ne dolaze u obzir, to privreda ubrzo postaje ne- solventna, a zatim , kad se neizbjeznim kreditn im in jekcijam a ponovo osloni na noge, zapocinje nova p rivredna ekspanzij a u ko jo j svi nave- deni razlozi d jelu ju u obrnutom sm jeru, p ritisak troskova popusta i cijene se sm iru ju iM calk padaju .
Valjalo bi sad upravo izlozenu teo riju podvrci em pirijskom testu. U grafikonim a 1 i 2, ko je smo ran ije analizirali, ucrtana su i k re tan ja cijena. K orelacija izm edu deflacionirane realizacije privrede i opceg indeksa cijena na malo iznosi r — 0,62, sto znaci d a je veza cvrsta i negativna. Proizlazi da su cijene na m alo na neki nacin vezane uz fizicki volumen realizacije, ali tako da cijene ra stu kad se realizacija usporava i padaju (ili ra s tu sporije) kad se realizacija ubrzava.
U graf 2 ucrtan i su i podaci o porastim a ukupnih licnih dohodaka u privredi. N a zalost do 1964. godine raspolazem o samo godisnjim poda- cima. No i to je dovolj.no da se uoci da s izuzetkom 1958. godine, kad se tacka licnih dohodaka nalazi ispod linije realizacije (i kad su stoga svi indeksi cijena izuzetno niski, 'kako se vidi iz tabele 5), licni dohoci stalno 'rastu brze od realizacije, pa p rem a tom e i od proizvodnje. Im a stoga malo sum nje da je jugoslavenska privreda tako sazdana da posto- je ogrom ni pritisci na povecanje licnih dohodaka. No slucaj 1958. godine pokazuje d a se ti pritisci m ogu savladati cak d u jednoj recesiv- noj godini.
Kako za industriju raspolazem o s vise podataka, to je u graf 1 ucrtana linija om jera lancanih indeksa nom inalnih licnih dohodaka i produktivnosti rada. Ti om jeri govore za koliko u pojedinim godinama licni dohoci po zaposlenom rastu vise od ostvarenog povecanja produktivnosti rada. Da bi se elim inirala slucajna odstupanja ucrtand su 4-kvai-
16 e k o n o m s k a a n a l i ZA
talnd pom icni prosjeci originalnih om jera. Buduci da su ti om jeri stal- no veci od jedinice, to znaci da dohoci stalno ra s tu brze od proizvodnje, cime se po tvrduje konstatacija ucinjena za privredu u cjelind. Jedini izuzetak je 1962. godina kada om jer pada na jedinicu p a usprkos depre- sije, velikdh k red ita i velike likvidnosti industrijske cijene m iru ju (v. labelu 5).
D osadasnja analiza, a i pazljivo p rom atran je grafa 1 ukazuju na to da m ora posto jati dosta cvrsla veza izm edu cijena proizvodaca i om jera p re tjecan ja — da tako skraceno nazovemo om jere lancanih in- deksa nom inalnih licnih dohodaka i produktivnosti rad a — i to takva da visokim om jerim a odgovaraju visoki indeksi cijena proizvodaca i obrnuto. Regresioni i korelacioni obracuni sasvim po tvrdu ju ovu hi- potezu:
X t = 49,7 + 47,3 X 2, r = 0,84 (1—a)(4,9)
X t = 81,8 + 17,8 X t , r = 0,57 (1—b)(4,8)
Varijabdla X \ p redstav lja indeks cijena proizvodaca in d u strijsk ih ipro- izvoda, Xo p rosjecni sm jer p re tjecan ja vrem enski pom aknut za pola kvartala ispred indeksa cijena. Jednadzba a) odnosi se na cijelo razdoblje za koje posto je podaci, tj. za 1957—1/1967, jednadzba b ) iskljucuje posljednju reform u tj. period od 1/1965. na dalje. U zagradam a su, kako je to uobicajeno, navedene standardne pogreske. Regresioni koeficijenti su visoko znacajni (i uz 0,1%). In terp re tac ija rezultata je vrlo p ro sta (uzim amo slucaj (a )) ukoliko je om jer p re tjecan ja tacno jednak je- dinici, Xo = 1, indeks cijena proizvodaca iznosi 97; p rem a tome, moguce je da dohoci ra s tu brze od proizvodnje a da cijene ipak ne porastu ; to granicno p retjecan je produktivnosti od strane licnih dohodaka dznosi6 V2%, uz vece om jere nego sto je ovaj granicni, cijene rastu , uz m anje padaju; i na k ra ju , svako povecanje om jera za 0,1, tj. ubrzanje porasta dohoda'ka u odnosu na proizvodnju za 10%, povecava cijene za 5%, tj. za otprilike polovinu procenta pretjecanja. Ovi efekti vaze uz neke pro- sjecne stope ra s ta i m odificiraju se ukoliko te stope odstupaju od pro- sjeka.
Upravo dobiveni rezultati kao i ranije nacelno razm atran je ukazuju na m ogucnost daljnjeg poboljsan ja objasn jen ja variran ja cijene proizvodaca. Naime, p ritisak na cijene ne ovisi samo o tom e koliko po- ra s t prosjecnih dohodaka pretice porast produktivnosti vec i o tome u ko joj fazi ciklusa se to desava. Is ti om jer p re tjecan ja vise ce p ritiskati troskove kad su kapaciteti slabo uposleni nego kad su potpuno iskori- steni. Da bism o uzeli u obzir i ovaj u ticaj konstru ira t cemo varijablu X -2 kao razliku izmedu indeksa ra sta i indeksa pretjecanja, dakle ovako: X -2 = indeiks fiziokog obim a industrijske proizvodnje m inus om jer pre- tican ja p u ta 100. I ova se hipoteza potvrduje, je r se korelacija i dalje poboljsava:
Xx =102,3 — 0,425 X 2, r = 0,89 (2—a)(0,036)
X, = 101,9 — 0,239 Xo, r = 0,72 (0,043)
(2—b)
C IK L U SI, M O N E T A R N I F A K T O R I I C IJE N E 17
In teipretacdja jednadzbe (a) sad je ova: ako se razlika izmedu indeksa ra s ta i indeksa p re tjecan ja poveca za 1, X 2 = 1, indeks cijena ce se sm anjiti za 0,4; ta razlika m ora iznositi b a r 5,4 da se oijene p ro izvodaca ne b i m ijenjale. To onda znaoi da u prospem tetnim razdoblji- m a om jer p re tjecan ja moze bdti prilicno visok (npr. 1,10 aiko je stopa rasta 5Vi%) — a u tim razdobljkna produktivnost rad a i prosjecni dohoci i taiko brzo ra s tu pa p ritisak ma pretjecanje nije veldk — a da cijene ipaik ne porastu ; i ob rnu to u depresiji i malo povecanje om jera (npr. om jer 1,01 uz stopu ra s ta od 5%) dovest ce do p o rasta cijena. Uko- liko p rosjecni dohoci p re tjecu produktivnost (odnosno ukupni dohoci proizvodnju) istim tem pom ko ji raste i proizvodnja, m edu n jim a nem a razlike, te je stoga X 2 = 0, a p o rast cijena odreden je konstantnim cla- nom. Kako konstantni clan o tprilike odgovara prosjeonom p o ra s ta cijena prodzvodaca industrijsk ih proizvoda, to se jednadzba moze tum aciti (heuiisticki) i tako da prikazuje neki prosjecni trend cijena (staln i c'lan) oko ikoga cijene osoiliraju n a dolje ili n a gore ovisno o tom e da li je veci indeks proizvodnje dli indeks p re tjecan ja (X 2 § 0).
Uaporedenje jednadzbe (a) i (b) u oba para jednadzbi pokazuje da je ukljuoivanje reform e u p rom atrano razdoblje povisilo 'korelacije i regresione koeficijente. To moze znaciti dvije stvari: (1) ili je doslo do p rom jene u reakcijam a privrednih subjekata, tako da fac to r p re tje canja i 'kvantitativno vise u tice na cijene i .u visem stepenu ih ob jasn java ili (2) indeksi cijena proizvodaca u posljednjah devet kvartala, koji odgovaraju reform i (:kad je porez na p rom et uklonjen iz prodzvodnje), bolje odrazavaju prave cijene proizvodaca. Moguca je, naravno, i kombi- nacija oba fak tora, cim e se efekti pojacavaju. Na ovo p itan je nece se moci odgovoriti p rije no sto protekne jos neko vrijem e i/ili od Savez- nog zavoda za s ta tis tik u dobijem o refkonstruisane serije andeksa cistih cijena proizvodaca.
K oeficijent korelacije r = 0,89 izm edu indeksa cijene proizvodaca i slozene varijable X 2 znaci da smo razlikom indeksa ra s ta d indeksa p re tjecan ja uspjeli objasniti oko 80% tekucih varijacija cijena proizvodaca. Tim e je nesum njivo utvrden dom inantan fac to r form iranja cijena proizvodaca. R anije zagonetke oko toga kako cijene rastsu kad novca nestaje, a zalihe se sm anju ju — sada se lako objasnjavaju. Medu- tim, bilo bi 'konisno kad bism o mogli ob jasn iti i nesto o d preosta lih dva- desetak procenata varijacija cijena.
Pnirodna je p re tpostavka da em isija k red ita d jelu je n a cijene, pa da se stoga varijacije cijena mogu b a r djelom icno objasniti varijacijam a u ikreditima. Ocigledno je takoder da se k red iti m oraju stav iti u odnos s necim cem u kred iti sluze. Ustanovili smo ran ije da u industriji k rediti p ra te zalihe. Prem a tom e nasa druga nezavisna varijabila, X 3, m ogla bi p redstav lja ti om jer lancanih indeksa ukupnih kred ita za o b rtn a sred- stva i fizicikog obim a industrijskdh zaliha. Cini se p lausibilnim pretpo- staviti — u stvari to je veom a rasirena tv rdn ja na ko joj se zasniva svo opravdanje restrik tivne kred itne politike — da ce za vrijednosti tog om jera liznad jedinice cijene rasti, a kad krediti dkspandiraju sporije od zaliha, da ce cdjene padati. M edutim, ova pretpostavka ne sam o sto se ne moze em pirijski verificirati vec se, u uslovim a jugoslavenske privrede, pokazuje kao pogresna. Uvrstavanje X% u jednadzbu (a) pokazuje
2 Ekonomska analiza
18 EK O N O M SK A A N A LIZA
da je odgovarajuci regresiom koeficijent nesignifikantan vec n a nivou od 10%. U vrstavanje X 3 u jednadzbu (b) daje regresioni (koeficijent koji je signifikantan jos na nivou od 5%, ali je negativan,- sto je suprotno pretpostavci. Potonji rezultat, nadme, znaci da brza efkspanzija k red ita u odnosu na zalihe dovodi do pada oijena. Ovaj paradoks se lako razrje- sava lead se sjetim o da k red iti stim uliraju proizvodnju, ekspanzija pro- izvodnje sm anju je troskove, a m anji jedinicni troskovi m an je pritiscu cijene.
Kao sto je vec istaknuto, za privredu u cjelini ne postoje 'kvartalni podaoi kao za industriju , p a zbog toga nije moguce izvlacenje taiko cvr- stih zakljuca'ka. Valjalo bi ipaik pokusati isp ita ti s ta se nioze u rad iti i s postojecim podacim a. Pokusat cemo stoga objasniti i k re tan ja industrij- skih cijena n a m alo i opceg indeksa cijena n a malo.
X t = 42,1 + 56,4 Xo, r = 0,77 (3)(13,0)
X± — 103,4 — 0,574 Xo, r = 0,88 (4)(0,085)
U ob je gom je jednadzbe varijabla Xi p redstav lja indeks cijena na m alo industrijsk ih proizvoda. X2 u jednadzbi (3) znaci om jer lancanog indeksa ukupn ih licnih dohodaka u privredi (bez privatnog sektora) i indeksa ukupnog drustvenog proizvoda (bez drustvenog proizvoda po- ljoprivrede), dakle rad i se o vec poznatom om jeru p retjecanja. X 2 u jednadzbi (4) slozen je na slican nacin kao i u jednadzbi (2), tj. p red stavlja razliku izm edu indeksa ra s ta drustvenog proizvoda (bez poljo- privrede) i indeksa p re tjecan ja definiranog kao u (3). Svd podaci su godisnji i odnose se na razdoblje 1952—1967. Iz definicije upotreb ljen ih varijabli vidi se da one nisu niposto teor.ijski idealne. M edutim, rezu ltati su dznenadujuce povoljni. I sada je korelacija visoka i povisuje se s pre- laskom od jednostavne na slozenu varijab lu X-z. P rem a tome, vaze i in- tenpretacija i zakljucoi izvedeni prilikom analize jednadzbi (1) i (2).
X t = 36,27 + 64,16 X 2, r = 0,90 (5)(6,70)
X± = 107,73 — 0,436 X 2, r = 0,90 (6)(0,046)
Qpci indeks cijena na m alo objasnjavaju jednadzbe (5) i (6) gdje je to zavisna varijabla. X2 u (5) defiiniran je kao om jer lancanih indeksa licnih dohodaka i deflacionirane realizacije privrede. X 2 u (6) znaci razliku izm edu dndeksa ra s ta deflacionirane realizacije privrede i indeksa p re tjecan ja definiranog za (5). Podaci za razdoblje 1955—1963. su go- d isnji, a za 1964— 1967. kvartaln i. S obzirom na prividno haoticno kre- tan je napladene realizaoije i g rubost prim jenjenog deflatora, dobiveni korelacioni koeficijenti jos vise iznenaduju. Razlika izm edu upotrebe p roste i slozene varijable sad je iscezla. Jacina korelaoione veze mo- gla bi se m ozda objasn iti tim e sto su za razdoblje od 1964. godine na dalje upotreb ljen i kvartaln i podaci te je stoga to razdoblje dobilo cetiri p u ta veci ponder u odnosu n a prethodno razdoblje za koje raspolazem o
C IK L V S I, M O N E T A R N I F A K TO R I I C IJE N E 19
samo godisnjm podacim a. A upravo za razdoblje 1964— 1967, kako smo to r a n i je vidjeli, posto je jake indikaoije da je doslo do cvrsce veze iz- m edu relativnog k re ta n ja licnih dohodaka i vairiranja cijena.
Korisno je, zatim , d a se prov jeri i hipoteza o kreddtdma. U jed- nadzbu (4) uvrstena je stoga i varijab la Xs, Ikoja u jednoj varijan ti znaci om jer lancanih indeksa k red ita za o b rtn a sredstva i lancanih indeksa fiziokog obim a ukupnih zaliha u privredi, a u drugoj varijanti, om jer istih lancanih indeksa k red ita i lancandh indeksa dmustvenog proizvoda u staln im cijenam a (bez poljoprivrede). Smisao prve varijan te je 'p re t- postavka d a kred iti pok iivaju zalihe, a druge da su proporcionalne fizic- kom volum enu realizaoije i da odstupanje od ovih norm i utice n a cijene. li jednadzbu (6) kao X 3 uv rsten je om jer k red ita i deflacionirane realizacije. U sva tr i s lucaja regresioni koefiicijenti uz k red itnu varijablu bili su nesignifikantai cak i n a razini od 10%.
Prem a tom e prilicno je sigum o d a ikretanja k red ita ne objasnjava- ju varijacije cijena. A da li posto je onda neki drugi dodaitni faktori koji objasnjavaju onih preosta lih dvadesetak procenata varijacija cijena pro- izvodaca i cijena n a m alo? U ovom treo u tk u odgovor na to p itan je o ije poznat. M edutim, sasvdm je moguce da s ispravnim indeksdma cijena proizvodaca om jer p re tjecan ja ob jasn java i vise od 80% varijacija, za sto ismo jednu indikaciju vec naveli naprijed . U tom slucaju moglo b i se desiti da nekdh daljn jih znacajnijih sistematskmh pojedinacnili faktora i nem a.5) Medutim, vecu izvjesnost u ovo p itan je mogu unijeti sam o daijn ja istrazivanja.
Jedan od veoma popularn ih kandidata za objasn jen je varijacija u cijenam a predstav lja ju investicije. Kaze se da velike investicije napuha- vaju traznju , a ova, kad prekoraoi ponudu, dovodi d o povecanja cijena. N epostojanje kvalitetnih kvarta ln ih serija o investicijam a om ogucuje da direiktno ispitam o ovu hipotezu. Osim toga, ovog p u ta bi za adekvatau analizu bio po treban citav jedan ekonomskd model, cija ikonstrukcija iz- lazi iz okvira ove studije . M edutim, nesto se moze reci vec i u ovom trenutku. C jelokupna drustvena po trazn ja u jednom razdoblju sastoji se od reprodukoione, licne i opce po trosn je, izvoza i investicija. N asuprot toj trazn ji stoje tokovi proizvodnje i m ogucnosti uvoza. Ukoliko ta dva globala n isu jednaika, doci ce do porem ecaja, koji ce se odraziti i na cijene. M edutim, unaprijed n ije poznato k o ja kom ponenta traznje je tom e doprinjela. Prem a tom e, cest zaikljucak da posto jan je globalnog viSka traznje pokazuje p re tje ran o st investicija, p redstav lja ekonom ski nonse- quitur. Stavise, moze se dogoditi da su oba globala ista, ali se u struk- tu ri znatno razilaze — prim jer: 1966— 1967. kad su naglo sm anjene in- vestdcije — p a da dode do veldkih porem ecaja, nestasice jedne robe i neprodatih zaliha druge. P rem a tom e investicije bi se m ogle javdti kao fak to r porem ecaja n a trz istu jedino onda ako se dalje povecavaju d onda kad proizvodaci investicionih dobara vec potpuno k o riste svoje kapa- citete d ak su uvozne m ogucnosti iscrpljene. N ije m i ipoznata oeka ozbilj-
5) U istrazivanjima, kao sto je ovo nase, uvljek je korisno da se provjeri utjecaj even- tualnog vremenskog trenda. To provjeravanje je pokazalo da je u svim jednadlbam a, uz jedinl izuzetak jecLnadzbe 2-a, koeficijent vremenske varijable nesignifikantan vec na razini od 10°/o. U spomenutom izuzetku on postaje nesignifikantan kod 1% (povecavSi prethodno koeficijent korelacije na 0,90). Prema tome mozemo zakljuciti da ne postoji vremenski trend u objainjavanju.
2*
20 E K O N O M SK A A N A LIZA
n ija s tu d ija iz tog podrucja, a postojece em pirijske analize ne daju ni- kakve indikacije da bi u odnosu na raspolozive kapacitete i moguonosti uvoza visak investioione traznje bio veci od viska reprodukcione ill po trosne traznje.
Mozemo sad poci i korak dalje. Buduci da su investicije sinhroni- zirane s privrednim ciklusim a tj. ekspandiraju u usponim a, a sm anjuju se u padovim a oiklusa, dok se cijene sm anju ju u usponim a, a ra s tu u padovim a — to je m alo vjero ja tno da ekspanzija investiran ja dovodi do p o rasta cijena u cjelini (iako, recim o, proizvodaoi nekih gradevinskih m aterdjala m ogu privTemeno eiksploatirati kon junk tu ru dnflacioniranjem svojih cijena i si.). A dugoroonije gledano investicije, naravno, sm anjuju. cijene je r ubrzavaju proizvodnju i podizu produktivnost rada.
Na k ra ju valja p rim je titi da upravo izvrseno ispilivanje mehanizma fluk tu iran ja cijena proizvodaca i cijena n a malo p redstav lja tek pocetak ispitivanja in fla tom ih m ehanizam a u jugoslavenskoj privredi. Nas za- datak bio je ogranicen okvirom ove studije. Poboljsanje podataka i kon- stru iran je novih vrem enskih serija om ogucit ce da se poveca tacnost ob jasn jen ja fo rm iran ja oijena. K onstru iran je ekonom skih m odela om ogucit ce o tkrivanje novih veza. E ksperim entiranje s uprosjecavanjim a i docnjam a poboljsat ce regresione veze. A u m eduvrem enu eikonomska politika moze se pouzdano osloniti n a slijedeci zakljucak: ako prosjecni licni dohooi ne budu rasli b rze od produktivnosti rada, uz ostale nepro- m jenjene uslove cijene u jugoslavenskoj privredi b it 6& savrseno stabil- na; s ostvarivanjem ovog zadatka kreditno-m onetam a politika nem a ni- kakve d irek tn e veze. Efdkasna kontro la globailnih k re tan ja licnih doho- daka moze se najv jero ja tn ije postici m jeram a fiskalne politike. A za- datak kreditncHmonetame politike treba ograniciti iskljucivo na napa- jan je privrede novcem tam o i tada gdje i kada to racionalna alokacija resursa zalitijeva.(Rad prim ljen jan u ara 1968.)
B U SIN E SS CYCLES, M O N ETARY FACTORS AND PRICES
S u m m a r y
The author investigates m onetary phenom ena in relation to the cyclical m ovem ents of industrial and total ou tputs and sales. I t is shown that so far there has been no anticyclical m onetary policy. Total means o f paym ents (m oney plus buyers debts outstanding) and total credits (banking and trade credits) represent on the average quite stable proportions of the value o f production. The proportions, however, vary w ith in the cycle.
In an economy adapted to rapid expansion the high rate o f grow th is a precondition for the capacity utilization. Thus, in expansion years capital coefficients w ill d im inish appreciably, in recession years they w ill increase. B etter capacity utilization and the economy of scale reduce costs of production in the accelerating phases o f the cycles. Wages generate the same effect. Though the wage fluctuations are sinchronized w ith production cycles, their am plitudes are smaller and so wages add
C IK LU SI, M O N E T A R N I F A K TO R I I C IJE N E 21
more to costs in retardation phases and less in acceleration phases of the cycles. As a result o f wage and cost m ovem ents, the pressure on prices w ill be higher w ith low rates of grow th and smaller w ith the high ones. Thus, contrary to the classical postulates of the dem and and supply theory, in the Yugoslav economy the prices w ill rise less in the boom periods as compared w ith the recession periods. The correlation betw een sales in real term s and the general index of retail prices is r = —0.62, i.e., it is strong and negative.
For the purpose of the economic policy it would be extrem ely im portant to discover the economic variables that control price m ovem ents. The author finds that in th is respect the Yugoslav economy behaves in a surprisingly regular fashion: there is ju s t one single variable that determ ines four fifth s of short term variations of producer and retail prices. The variable in question is wage m ovem ent relative to ou tput movem ent. W hen nom inal wages (personal incom es) on the average rise by 6 Vi per cent faster then the labour productivity, producer prices in m anufacturing remain unchanged; the prices rise if the overtaking of labour productivity by wages is higher than the marginal percentage mentioned, they fall if it is smaller. The inclusion of credits in the regression equation did no t im prove the explanation o f price variations or the credit variable acquired even a negative coefficient. The latter means that by credit expansion the prices are lowered. Thus, contrary to the w idespread belief founded on a naive quantity theory of money, the credit variations do not determ ine price variations. As far as the ju st m entioned paradox is concerned, it is easily explained if one takes into account that credits stim ula te ou tpu t growth, the expansion of outp u t reduces unit costs, sm aller costs reduce the pressure on prices and this looks as if credity expansion lowered prices.
PROGRAM M ING M ULTI-PHASE PR O C E SSE S
by Alois VADNAL*)
I. INTRODUCTION
By a m ulti-phase process we m ean a process whioh can be, w ith regard to 'time, divided in to several successive phases, developing w ith the tim e one a fte r another, and w here the results o f each previous phase m ay have an effect on each la ter one.
A gricultural production, e.g., can be considered a tw o p h ase p ro cess, as it occurs in tw o phases: in the firs t phase fodder is grow n on certain cultivable lands u nder certain agrotechnical conditions, w hich is used, in the second phase, fo r breeding dom estic animals.
A fu rh te r example of a tw o p h ase production is industria l production in which m achines, as in term ediate products, are firs t p roduced in the firs t phase, by which in the second phase, finished articles are produced.
M ulti-phase production problem s are very often m et w ith in production en terprises w hich are n o t vertically specialized and in which, for w hatever reasons, they try to do all the operations »at home«, s ta rting w ith raw m aterials, through phase-articles of various degrees, to finished articles. In program m ing 'm ulti-phase process there arises the question of how to d o the en tire process in o rd e r to achieve the optim um from the po int of view of the determ ined, chosen in advance criterion. In it w e confine ourselves to such types of the multiHphase processes th a t lead us, w hen finally form ulated m athem atically, to the problem s of linear program m ing.
Each m ulti-phase process can be decom posed in to several successive one-phase processes. In each of such a one-phase process there occur, as param etres, the results of the previous phases. All these individual phases should be program m ed in a way so as to achieve the optim um in the entire m ulti-phase process.
*) The work on this paper was supported by a grant from the Boris KidriC Foundation (Sklad Borisa Kidrica).
I have benefited from discussing this topic w ith V. Rupnik.
IZDANJA JUGOSLOVENSKOG INSTITUTA ZA EKONOMSKA
ISTRAZIVANJA
Zmaj jo v in a 12
S e p o r a t i
1 . V. Tiifikovic, " Isp itiv an je strukture i e la s ticn o sti tra z n je " , Ekono* mist, 3 -4 /1 9 5 7 -. 238-269:*
2. B . Hotvat, "T h e D epreciation M ultiplier and a G eneralised Theory of F ixed C apital C osts '* . T/ieManchester School, May, 1958,, 136—159.
3. B. Horvat, “ The Optimum Rate of in v es tm en t's The Economic Journal, December 1958,, 748-767 .
4. V, Trifikovic, "S truktum e promene u licnoj p o tro sn ji" , Ekonomist, 3/1960.. 427-458 .
5. B. Horvat and V. Rag kovic, "W orkers Management in Yugoslavia:A Comment", The Journal o f P o litic a l Economy, April 1959.194—198.*
6. B, Horvat, "D re i D efinitionen des Sozialprodukts", Konjukturpolitik, E rs te s t Heft, i960 ., 27—40.*
7. B. Horvat, "A R estatem ent of a Simple P lanning Model with some Examples from Yugoslav Econom y", Sankhya, Series B. Vol.,23,Parts 1, 2, 3 , 29 -48 .
8 - B s Horvat, "T h e C h arac te ris tics of Yugoslav Economic Development"', Socialist Thought and Practice, 1/1961., 1—15.*
9. B . Horvat, ‘C arac te ristiques du developpment de l'econom ie Yougo- s la v e " . Questions actuelles du socialisme, 60/1961., 89—105.®
2
10. B, Horvat, "T h e C onceptual Background of Social Product” , Income and Wealth, Series IX (1961), 234-252 .
11. B. H orvat; “ Radna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljoprivre- de i industrije , Ekonomist, 4 /1961 ., 512—523.
12; B. Horvat, "R asp o d je la prema radu raedju kolektivima**; Nasa. stvarnost, 1/1962., 52—66.
13. B. ivanovic, ••Primena metoda I—odstupanja u problemima odredji- vanja stepena ekonomske razv ijenosti“ , S tatisticka revija, 2/1967., 125—154. 1 -2 /1 9 5 9 ., 2 6 -4 2 , 1/1962 , 1 -1 4 , Ekonomist, 1/1961., 182—205:
14. B, Horvat., 3,;M etodological Problems in Long-Term Economic Deve- . lopment programming” . Industrialization and Productivity, UN, B ulletin , 5 /1962 ., 3 7 -51 .
15. B. Horvat, “ Ekonomska nauka i narodna privreda**, N asa . stvarnost, 7 -8 /1 9 6 2 ., 48—67.*
16. B. ivanovid, "“The estim ation of the two dim ensional d istributionsof a s ta tis t ic a l se t, based on the marginal distribution of its strata**.. Statistica Neerland’ica. 1/1963., 13—23.*
17. B = Horvat, •“Naftrr. ca rte l u predratnoj Jugoslaviji**. Ekonomski ana» li, 12-13 (1962), 205-222.*
18. B. Savic, ““Probiemi regionalne licne potrosnje u Jugoslav iji* ', Ekonomski anali, 12-13 (1962), 97-116.*
19. D N ikolic, '"K onstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj in d u strije” , Ekonomist, 2/1963 , 388—419.*
20. M. Z ivkovic, ‘‘M atematikau sovjetskoj ekonomiji” , Nasa .stvarnost,7—8/1963.» 126—135. „
21. V- TriSkovic, **Licna potrosnja kao kriterij proizvodne politike"*r Ekonomistj 1—2/1958.
22 V. Trickovic, “ Tendencije potrosnje hrane u sv e tio s ti savremenih iz iicavan ja” , Ekonomist, 1/1960,, 41—71.
23. V. M atejic, ““Sustina i metode operacionih istragivanja**; S ta tis tica l revi\a? 1 /1 963 .t 1 -1 8 .
24. B, Horvat, “ Q uelques aspec ts de la p lanification economique natio- naie**, Les Annales de I ’economie co llective , 2—3/1963.
25. B. Savic, ‘“Nivo ishrane seoskog stanovnistva Srbije po poljopriv- rednim rejonim a” , H rana. i ishranaf IV, 1963,
3
26. B, Hoivat, “ M etodoloski problemi dugorocnog programiranja privred- nog razvoja*', Ekonomski pregled, 10—11/1962.
27. V. Medenica i V, Trickovic, "“M aterijalni i novcani tokovi i njihov u tica j nacen e i trziste**, Ekonomski pregled, 10—12/1963.
28. B. Marendic, "F in an c iran je d je la tnosti visokog sko lstva SRH u pe~ riodu 1960-63. godine**, Ekonomski pregled, 10-12 /1963 .
29. B, Horvat. “*Samoupravljanje, centralizam i planiranje**, Pregled, 5 /1964., 413-444.
30. B . H oivat, “ Dva modela efekata form iranjazaliha na kretanje drustvenog proizvoda*'*, Ekonomski pregled, 7/1964., 407—415.
31. B , Horvat, ‘"’Ekonomski sm isao indeksa proizvodnje i cijena**, Statis- ticka revija, 1/1964 ., 7 -1 4 .
32. B, ivanovic. **Statisti<5ki rasporedi sa aleatom ira parametrima**, Statist! cka revija , 1/1964 , 1- 6 .
33. B. Horvat, “ The optimum R ate of Investm ent Reconsidered**. The Economic Journal, 1965., 572—576.
34. L j. Madzar, **privredni sistem i m obilnost faktora proizvodnje**, Eko- nomist. 1 -2 /1 9 6 5 ., 2 8 -48 .
35. B , Horvat, ’“Planning in Yugoslavia**, Studies in Development ],1964., 149-165.
36. S.. B olcic , **0 metodama soqioloskog proucavanja gradova**, Socioio- gija 4: 1967.
37. B. Horvat, “‘individualno i drustveno v lasn istvo u socijalizmu**, G/e- dista 3, 1967.
38. B . Horvat. “ P lann ing ' and the Market: The Yugoslav Experience**- Planning and Development Programming, OECD, P aris . 1964.
39. B . Horvat, **Die trbemahme der B etriebsle itung durch die Arbeiter in histrorische? Perspektive**, Am International Seminar, Workers' Participation in Management, Vienna. 1958.
40. B Horvat, “ Privredni cik lus u Jugoslaviji**, Ekonomist, 1^4/1966. 71-110 .
41. L j. Madzar, “ K olebanje za liha kao faktor n estab ilnosti jugosloven- ske privrede**, Ekonomist, 1 -4 /1 9 6 6 ,, 265-285,
42. B Horvat, “ K ibernetika i privredno planiranje**, R eferat na II medju- narodnoj konferenciji N au ka .i cf?UstVQ*. u H eiceg Novom, 1966. godine.
4
43. B , Horvat, "D ija lek tik a i dinamigki m odeli“ , Marks i savremenostf 3 /1966.. 354-360.
44. P , Sicherl, "A n aliza odnosa izmedju fiksnih fondova i proizvoda u predratnom i posleratnom razvoju Ju g o s la v ije " , Ekonomist, 12/1967.. 275-293.
45. Z . Popov, "K om parativna an aliza privrednog razvoja SPE Jugoslav ije i NR B ugarske", Ekonomistr 1—2/1967.. 294-^320.
46. O. KovaS, "U tica j spoljne trgovinenadrustvenu reprodukciju", Preg- led, 3 /1967.. 185—204.
47. B. Horvat. “ Prilog d isku siji o teoriji p a r tije " , Nose feme 5, Zagreb, 1967.
48. B« Horvat, "M arksistiSka an allza drustvenih k lasa i suvremeno jugo- slavensko drustvo“ , Gledista. 70, Beograd, 1967,, 1279—1291.
49. Z . Mrkusic, "O savremenoj in terp re taciji teorije komparativnih tros- kova‘e, Medjunarodni problem! /, Beograd, 1967,, 9—33.
50. B. Horvat, “ Der, Markt a ls Instrument der P lanung“ , Probleme Zentra-. ler Wirtschaftsplanung, Wien, 1967 . 107—116,
51. B . Horvat, "P rilo g zasnivanju teorije jugoslavenskog poduzeca", Ekonomska analiza , Beograd, 1—2/1967=, 7—28.
52. P . S icherl, ““Em pirijska analiza proizvodnih koeficijenata fiksnih fondova na bazi proizvodne funkcije*”, Ekonomska .analiza, 1—2.1967,, 2 9 -48 ,
53. H, B azler, "A n a liza stepena razv ijenosti jugoslovenskih pod'rucja", Ekonomska analiza , 1—2/;l'967.. 49—63.
54. Z , Da£ic. “‘Dinamicki m edjusektorski model za odredjivanje optima- lnih investic ion ih programa i problemi njegove priraene kod nas*c, Ekonomska analiza,, 1—2, 1967,. 64—76.
55. O. Kovac, “‘P la tn i b ilans u jugoslovenskom sistem u drustvenog ra- cunovodstva"0, Ekonomska .analiza . 1—2, 1967,, 89—101,
56. M. Kovadevic, ‘"Kratkorodni i dugorocni ekonomski efekti razoruza- n ja " , Ekonomska .analiza, 1—2, 1967.. 101—112.
57. Z , Popov, “ Zem lje sa najbrzim privrednim razvojem — sa posebnim osvrtom na razvoj socija lis tiS k ih zemalja'"1, Ekonomska analiza,1 -2 , 1967.. 112-122.
58. B« Horvat, “ Jugoslovanski sistem sam oupravljanja in uvoz tujega ka- p ita la ‘“, Ekonomska revija , 4 , 1967,. 406—417.
59 Z Mrbusic. “ La balance des payments et ie developpement eco- nomique“ , R efsra t na simpoziumu, V ienna in s titu t for development. 1967. 1 -12 .
Rasprodato
H a p o flH a 6n6flHO Texa |
Cp6nje
I / (J M K f
ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA I PRIJEDLOZI ZA EKONOMSKU POLITIKU
B . H O R V A T
\ E V y
[ N S T I T U T
E K O N O M S K I H
N A U K A
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA
Dr B. HORVAT, d irektor I starjesina Odjeljena za prlvredn i sistem
Dr 2. MRKUSIC, dekan Poslediplomske Skole I-starjesina Odjeljenja za flnan- cije i vanjsku trgovinu
Dr P. SICHERL, zamjenik dlrektora
Dr N. MILEUSNIC, starjesina Odjeljenja za ekonomiku poduzeca I operaciona istrazivanja
S. STAJIC, starjesina Odjeljenja za privredn i ras t I ekonomska mjerenja
Institut ekonomskih nauka razvio se iz Istrazivackog odjeljenja Sa- veznog zavoda za privredno planiarnje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i primjenjena istrazivanja jugoslavenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primjenjivanje suvremenih me- toda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organi- zacionih nauka. Radi rjesavanja konkretnih problema u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj poduzeca. U In- stitutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se rjesa- vaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.
/V3.63>n%L
ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA I PRT.JEDLOZI
ZA EKONOMSKU PO LIH K U
Branko Horvat, naucni savetn ik
I N S T I T U T EK O N O M S K IH N A U K A
B E O G R A D , 1 9 6 9 .
’’A n a liz a p riyred n ih k reta n ja i p rij.ed lozi z a ek on om sk u p o lit ik u ” ,
E k o n o m is t , 1 / 1 9 6 9 . , Z a greb
i f
I z d a je i stam pa: I n s tit i it ek o a o m sk ih n a u k a ,
B e o g ra d , Zm aj J o v in a 12
B ranko HORVAT
ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA I PRIJEDLOZI ZA EKONOMSKUPOLITIKU*
I
Rad »Sum arna analiza privrednih k retan ja i prijedlozi za ekonomsku politiku*1 predstavlja radove koji su napisani prije tacno godinu dana. Zbog toga bi ocigledno trebalo novelirati tu studiju.
Naslov naseg savjetovanja je ubrzavanje rasta u uslovima stabiliza- cije. Ako pogledamo, m edutim , statisticke podatke za posljednjih osam godina, vidimo da imamo usporavanje rasta. I sad se postavlja pitanje na kojoj osnovi mozemo ubuduce ocekivati ubrzanje rasta, kad smo u pro- teklih osam godina im ali usporavanje rasta. To je razlog koji me navodi na to da najveci dio izlaganja posvetim dijagnozi onoga sto se desilo.
Ocigledno je, i to ne vazi samo za lijecnike, da najprije treba posta- viti dijagnozu da bi se odabrala najpodesnija terap ija i ubrzalo ozdrav- ljenje bolesnika. Ako pogledamo natrag u tih osam godina, vidimo da smo izveli dvije privredne reform e, jednu 1961. drugu 1965. One su se, do- duse, nom inalno razlicito zvale, ona iz 1961. zvala se »novi privredni si- stem«, a ova iz 1965. »privredna reform a«. M edutim, sustinski ekonomski ciljevi obiju reform a su b ill isti. I isto tako, i sustinski rezultati obiju reform i su bili isti. A ti su rezultati razocarali. Iz stam pe i politickih zbivanja u nasoj zemlji mogao sam ustanoviti da je sluzbena ocjena nase danasnje situacije definirana s ove dvije taoke:
prvo, da je privreda stabilizirana-i drugo, da se ciljevi privredne reform e izvrsavaju.K asnije su dodani kvalifikativi, »osnovni ciljevi« ili »strateski cilje-
vi«. P rije nego sto bih mogao da ma sta kazem o toj ocjeni, a ocigledno je kljucno da se zna je li ta ocjena tacna za nas buduci razvoj i za akciju koju treba da poduzmemo ili ne, htio bih vam navesti nesporne faktore. O in terpretaciji fak ata mozemo d iskutirati ali da bi diskusija im ala smisla, m islim da je apsolutno nuzno da se najprije navedu fakti koji su za tu dis'kuisiju relevantni.
Sto se tice prve ocjene, da je p rivreda stabilizirana, cinjenica je da nikad od ekonomske blokade 1948— 1952. nasa privreds* nije bila tako nestabilna kao sto je posljednjih nekoliko godina i danas. Dovoljno je pogledati grafikone profesora B ajta i M encingera i iz nase knjige, do-
* Rad predstavlja uvodno izlaganje i zakljucnu rijec na savjetovanju »Ubrzanje rasta jugoslovenske privrede u uslovima stabilnosti« koje je odr- zano u Kragujevcu, 27. i 28. februara 1969.
1 Jugoslovenski institut za ekonomska istrazivanja, Beograd, 1968.
44 E K O N O M 1 S T GOD. X X I I
voljno je da uzmemo statisticke podatke i da na grafickom papir-u n acrta- mo k retanja osnovnih privrednih serija, kao sto su proizvodnja, doho- dak, izvoz, uvoz, krediti, medusobna dugovanja i slicno, pa da vidimo da am plitude oscilacija tih serija, razlike od m inimuma do m aksi- m um a nikada nisu bile vece od 1952. godine. Jednim istrazivanjem u In- stitutu, s nam jerom da se vidi kako stojimo prem a ostalim zemljam a iza- brano je 10 zem alja za kom paraciju, 5 istocnoevropskih i 5 zapadnih. Pokazalo je da je privredna nestabilnost u Jugoslaviji veca nego u ma kojoj od tih 10 zemalja, a jedna od njih bile su i SAD, koje su poznate po prednjim ciklusima. P rem a tome, to su fakti. Ostaje da se in terp retira zbog cega je to tako i sto mozemo ubuduce ocekivati.
Sto se tice druge ocjene o ciljevim a koji se izvrsavaju, prethodno je potrebno definirati'koji su to ciljevi. Tu ne postoji suglasnost i ne postoji, koliko sam licno inform iran, ni jedan sluzbeni dokum enat gdje su ti ciljevi tacno, nedvosmisleno nabrojeni. Ali unatoc tome mislim da postoji prilicno opca suglasnost o ciljevim a akcija kojim a se ulazilo u re- formu. Mislim da bi se mogli klasificirati u slijedecih pet ciljeva ili za- dataka. I oni su, opet ponavljam , im plicirani, sko nisu bili eksplicitno izrazeni i u reform i iz 1961. godine.
P rvi je bio stabilizacija cijena. Podaci pokazuju da su cijene proizvodaca industrijskih proizoda stabilizirani uglavnom na ranijem trendu. Kao uporedenje uzimam samo posljednje dvije godine, jer mislim da mozemo pretpostaviti da su 1965. i 1966. predstavljale prelazno razdoblje, gdje je nuzno dolazilo do adaptacije i ne bi bilo u redu da porem ecaje iz te dvije godine mijesamo s kasnijim rezultatim a. Dakle, ako uzmemo posljednje dvije godine kao relevantne za ocjenu, tada proizlazi da su cijene proizvodaca u te dvije godine rasle otprilike istim tempom kao sto su rasle u jedanaest godina od 1952. do 1963. godine, otprilike l°/o godisnje. S tim e da su u 1968. cijene usporenije rasle i s time da sada, pocetkom 1969. imamo ponovno inflacione pritiske. U cijenam a na malo od 1952—1963. porast je bio 3,5%>, a u posljednje dvije godine porast je 5,2'°/o. Znaci, cijene n>a malo rasfcu brze nego sto su ra'sle u jedanaesto- godisnjem razdoblju prije reform e, pri cemu 1964. iskljucujem zbog istih razloga zbog kojih iskljucujem 1965. i 1966, buduci da je to bila pato- loska godina. Jedino cijene proizvodaca poljoprivrednih proizvoda rastu slabije, naime, padaju. I zbog toga, kao sto znate, nasi su poljoprivrednici veoma nezadovoljni.
D rugi zadatak je bio jacanje izvoza i sm anjivanje vanjskotrgovinskog deficita. I zaista, u 1955. je doslo do eksplozije izvoza, zbog razloga, me- dutim, koji nisu jako vezani s reformom, ali od 1966. nadalje izvoz roba znatno sporije ekspandira od uvoza roba. Tako je prosle godine izvoz roba spao na nulu, pri cemu je za daljn ji razvoj narocito opasno to sto se izvoz kretao sporije od proizvodnje.
Treci zadatak je bio u vezi s intenzificiranjem proizvodnje, s onom parolom prelaska od ekstenzivne na intenzivnu proizvodnju i u vezi s tim e se zaht'ijevalo da produktivnost rada raste brze. Aiko sada ponovo usporedimo citav period 1952—1964. sa cijelim periodom 1964— 68. vidi se da produktivnost rada u posljednje cetiri godine raste sporije, nego u prethodnih 12 godina (cak i ako se izvrse korekcije za skracenje radnog tjedna). Ako pogledamo sto se desava s efikasnoscu investiranja vidimo
BROJ 1 ANAL1ZA PRIVREDNIH KRETANJA 45
da i efikasnost koristenja osnovnih sredstava pada. I recimo, za 1967. godinu, za koju su posljednji podaci koji m i dozvoljavaju preciznu ana- lizu, moze se reci da je koristenje osnovnih sredstava bilo za 1 S /o sla- bije nego 1964, posljednje godine p rije reform e.
C etvrti zadatak koji vidim u obje reform e iz 1961. i 1965. bio je razvoj slobodnog trzista. Ocigledno je da je nas privredni sistem orijen- tiran razvijanju sto slobodnijih trzisnih odnosa. Postoje razlicite moguc- nosti da m jerim o trzisnost ill konkurentnost nase privrede. Jedna je mogucnost da vidimo ka'ko se cijene form iraju i u kojoj m jeri se slo- bodno form iraju. P rem a podacima Saveznog zavoda za cijene, 1958. je bilo pod kontrolom 31fl/o in dustrijsk ih cijena, 1968. godine 46°/o. Dakle, prosle smo godine bili u tom pogledu ispod onog no nivou od p rije 10 godina. Jedan drugi pokazatelj slobodnog razvoja trzista u nas je vanj- skotrgovinska razm jena. Vi znate da je proklam iran cilj da se ide na konvertibilnost dinara, sto slobodniju razm jenu itd. Medutim, ako se po- gledaju m jere, u prosloj godini u toj oblasti, vidi se da se sve vise roba prebacuje s liberalnog rezim a vanjske trgovine na restrik tivne' rezime, tako da um jesto da se priblizavam o konvertibilnosti dinara m i se od toga cilja udaljavamo.
Ova su cettiri zadatka m jerljiva, oni se mogu kvantificirati i stoga tu, ukoliko su podaci tacni a ja vjerujem da jesu, ne moze biti razlici- tih m isljenja.
P eti je cilj, medutim, nem jerljiv; rad i se o razuoju poduzetnickog m entaliteta u nasim poduzecima, Svi znamo da je bio potreban jedan pre- lazni period, od adm inistrativno uvjetovanog m entaliteta na m entalitet koji odgovara sam oupravnoj trzisnoj privredi, i u tom je pogledu ne- sumnjivo doslo do znacajnog napretka u posljednje cetiri godine. Nasi privredni subjekti se danas sigurno ponasaju mnogo vise trziswo i s mno- go vise poduzetnickog m entaliteta, nego ranije. Medutim, postavlja se pi- tanje: nismo li uz neku drugu ekonomsku politiku tu mogli i vise po- stici, ill, da budem sasvim precizan, nismo li uz jednu brzu stopu rasta mogli postici i jos brzi razvoj tog poduzetnickog m entaliteta. Cesto sam cuo odgovor mnogih ljudi da je privreda trebala da prode »taroz sibe«, pa da se nauci privredivati; dok su kolektivi dobro zivjeli, dok je banka pokrivala dugove itd. nitko nije mnogo mislio na efikasnost privredi- vanja. To je moguca teorija. Htio bih vas podsjetiti da ta »teorija sibe« nije nova, da je ona nekad vladala u pedagogiji, pa su, unatrag otprilike pola stoljeca, pedagozi ustanovili da se mnogo bolji rezultati postizu bez sibe. Ista je teorija vlada otprilike 1920. godine u privredi, u organizaciji industrijskih poduzeca, to je tejlorizam . R adnika moras disciplinirati, das mu zadatak, on nem a sto da misli i tada se postize m aksim alna pro- duktivnost. Ali su i na Zapadu dosli do toga da to nije m aksim alna nego m inim alna produtetivnost i da treb a upotrebiti sasvim druge stimuluse, koji su potpuno razliciti od stim ulusa sibe. Sto se mene tice, duboko sam. uvjeren da smo jednom drugom ekonomskom politikom, koja bi bila stim ulirala razvoj, rast, ekspanziju, mogli postici i u tom pogledu vece rezultate nego sto smo postigli. M edutim, na tome ne insistiram , buduci da se radi o nem jerljivim kategorijam a, prem a tome, razni ljudi mogu im ati razna m isljenja. Iz ove k ra tke analize koja je nesum njivo defektna i koja bi zahtijevala mnogo precizniji aparat, moj bi zakljucak bio,
46 EKONOMIST GOD. XXII
a mislim da bi i tu mogli ekonom isti opcenito da se sloze, da su ciljevi reform e bili dobro postavljeni, i one 1961. i ove 1965, ali da napi*osto nisu bili izvrseni, tako da — ako je ta ocjena tacna — nas problem nije u tome da analiziram o ciljeve, kao sto to obicno radim o (m i nekako po nacionalnom tem peram entu uvijek raspravljam o o principim a). Nas je problem da sada vidimo zasto ne ostvaruj.emo ono sto smo se dogovorili. I tu m islim nije problem isklj.ucivo ili prvenstveno politiekog karaktera, kao sto se to vrlo cesto u javnosti istice. Cvrsto sam uvjeren da i u slucaju da svi misle na isti nacin, da je postojala potpuna politicka suglasnost — sto sigurno nije u praksi bio slucaj, ali da smo i to imali, ne bismo im ali bitno razlicite rezultate u privredi. P rem a tome, n'as problem nije ni u toj sferi. On je u jednoj drugoj sferi i zato bih poku- sao jednom analizom identificirati tu sferu u koju m i moramo uci, uko- liko zelimo da ubuduce radim o efikasnije nego do sada. Prethodno jos da navedem dodatne efekte kre tan ja koja sam analizirao. Jed an od njih je da se zivotni standard, ako se prom atra cjelokupno stanovnistvo Ju - goslavije, a to je jedina relevantna m jera, b ar u jednoj socijalistiokoj zemlji, znatno sporije kretao posljednje cetiri godine nego ran ijih dva- naest godina. N adalje da je nezaposlenost enormno porasla. Ako registri- ranoj nezaposlenosti vise od 300.000, dodate onih 400.000 sto su otisli u inozemstvo i od kojih bi mnogi zeljeli da se v ra te ali nem aju na sto da se vrate, tada nasa fakticna nezaposlenost iznosi vise od 700.000 ljudi, a to je vise od ukupne brojnosti radm cke klase Jugoslavije p rije rata. Dakle, to je jedan podatak koji zahtijeva da se veoma ozbiljno zamislimo u kakvoj smo situaciji. Dodajmo tom e ovaj efekt, koji opcenito ostaje nezapazen, naime, da je tehnicki progres dobrim dijelom funkcija vrem e- na. Ma sta radili on ide svojim tokom, a to znaci slijedece: ukoli'ko se proizvodnja ne razvija, radnika je autom atski previse. N,asa istrazivanja su pokazala da je u 1967. trebalo otpustiti, pored onih koji su vec bili otpusteni, jos 70.000 ljudi iz industrije, ili 150.000 ljudi iz nepoljoprivred- nih djelatnosti, da bi se postiglo isto koristenje radne snage kao u 1964. godini, za koje znamo da je bilo daleko od optimalnog. P rem a tome, mi smo 1967, prvenstveno zbog usporavanja proizvodnje, uza sve napore da se rijesim o suvisne radne snage, im ali vecu prekobrojnost radne snage nego 1964. godine, posljednje godine p rije reform e. Nadalje, kao sto se vidi iz kn'jizice koju je priprem io Savezni zavod za statistiku, najbrze raste broj nezaposlenih s kvalifikacijamar. Posljednje cetiri godine kvalifi- cirani kadrovi m edu nezaposlenim a povecavaju se po zastrasujucoj stopi od 31«/o.
C etvrti nuz-efekt tih kre tan ja je stagnacija u nasoj nauci, naucnim istrazivanjim a. Jedna prilicno kaoticna situacija, dezintegracija naucnih organizacija i em igracija naucnih kadrova. S ta to znaci u jednoj privredi koja m ora da se bori s m edunarodnom konikurencijom i koja je prokla- m irala cilj in tegriranja u m edunarodnu podjelu rada, n ije potrebno po- sebno isticati.
P eti nuz-efekt je veoma nezgodan zbog svoje svoje politicke delikat- nosti, a rad i se o nerazvijenim podrucjim a. Pro'klam irali smo i zeljeli politiku sustizanja; ono sto se faktiflki desilo je povecanje raskoraka iz- m edu razvijenih i nerazvijem h. Odm ah bih dodao.da je to nesto sto je trebalo ocekivati. Nasa su istrazivanja pokazala, naime, da p rivredni me-
BROJ 1 ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA 47
hanizam Jugoslavije funkcionira na slijedeci nacin. Kad im ate ci'klicka kretanja, kad im ate porem ecaje, ti porem ecaji se u nerazvijenim podruc- jinia uvijek znatno jace re flek tira ju nego u razvijenim zbog intuitivno ociglednih razloga. P rem a tom e, kad smo im ali usporavanje u privredi u cjelind, to usporavanje je m orale u nerazvijenim podrucjim a da bude vece nego u razvijenim . I sve proklam acije o suprotno m nisu tu mogle bitno da pomognu.
I na kraju, posljednji nuz-efekt je taj da sm anjenje, cak apsolutno sm anjenje investicija, onemogucuje m odernizaciju proizvodnje i na taj nacin onemogucuje ubrzavanje tehniokog progresa. U posljednjoj godini za koju imamo podatke i za ko ju smo, prem a tome, mogli izvrsiti istra- zivanja, u 1967. godini, tehnicki progres je poceo da pada, stopa tehnickog progresa bila je niza nego u ran ijih deset godina i ako se to nastavi mo- zemo takoder lako zam isliti kakva ce to b iti situacija za nasu privredu ubuduce.
Treba upozoriti na dvije ocjene koje se u vezi s tim podacima obic- no daju, b ar ocjene koje su najcesce do m ene stizale.
P rv a je slijedeca: Kaze se: »Privredna reform a je dovela do drustve- ne reform e, do Brionskog plenum a, do dem okratizacije naseg drustvenog zivota, prem a tome, ni jedna cijena koju bismo platili za taj drustveni razvoj nije previsoka«. I kad bi to bilo tako, m islim da bismo svi mogli da se slozimo. Zaista, za ono sto se desilo u evoluciji nase drustvene stru k tu re od 1964—1965. naovamo, m alo je p rim jera u suvrem enim po- litiokim zbivanjim a. I m islim da na tome dalje uopce ne treb a insistirati. Medutim, s tv ar je u tom e d a je to rezoniranje pogresno. Upravo ta dile- ma. Po mom m isljenju, stvari stoje tacno obrnuto, naime, neuspjesi na privrednom planu predstavljali su veliku kocnicu brzem razvoju drustvene reforme; da smo im ali visu stopu rasta, vecu zaposlenost itd. ne bismo im ali naoionalistickih ekscesa, ili b ar ne u toj mjeri; ne bismo im ali obu- stave rada, im ali bismo mnogo sm ireniju situaciju koja bi nam dozvoMla da s mnogo vise energije pridem o razvoju drustvene reform e. Prem a tome, veoma je vjerojatno, u to sam uvjeren, da je uzrocna veza obrnuta, naime, da su stabilnost u p riv red i i privredni razvoj tkljucna pretpo- stavka da bi se drustvena reform a mogla uspjesno odvijati i da nam se ne desavaju ponovo ekscesi, tak v i ekscesi koje sam upravo naveo.
D rugi razlog koji se sad, u posljednje vrijem e sve cesce navodi — isprva je to bilo u p rivatnim razgovorim a, kasnije se to pocelo neskako kriom ice uvlaciti u stam pu, u novine, a nedavno, prilikom jednog televi- zijskog in terv jua cak je to p itanje s as vim direktno postavljeno — naime, da li je tacno da je sam oupravljanje dovelo do kaoticnosti u jugosla- venskoj privredi?
Po mom m isljenju opet je veza tacno obrnuta'. Ne da je prevelik stepen sam ouipravljanja doveo do tog gubitka kontrole i recesionih kretanja itd. nego je onem ogucavanje sam oupravljanja razlog nase sve ma- n je i m anje privredne efikasnosti. Evo vrlo jasne ilustracije. Neka nasa istrazivanja pokazuju da se raskorak izmedu predvidanja drustvenog plana i kasnije realizacije od 1960. sve vise povecava. Prem a tome, privredni subjekti se orijen tiraju prem a jednoj perspdktivi, a fakticki se desi ne- sto drugo. U situaciji kad je privrednoj organizaciji blokiran tekuci ra-
48 EKONOMIST GOD. XXII
cun, kad nem a investicionih fondova za modernizaciju, kad se za isti rad u dva susjedna poduzeca dobiva i cetvorostruko razlicita nagrada, tada je sam oupravljanje dobrim dijelom svedeno na fikciju. Prem a tome, ne moze b iti n i govora o "tome da tako preveliki obim sam oupravljanja, nego tacno obm uto, onem ogucavanje sam oupravljanja fa'ktieki onemogu- cava da se potencijali realiziraju. Neka nasa fragm entarna istrazivanja, pokazuju da su sam oupravne stru k tu re unijele, ugradile u nasu privre- du goleme potencijale, ali ti potencijali ne dolaze do izrazaja zbog ne- adekvatnog okvira u kojem te stru k tu re treb a da funkcioniraju, medu ostalim, zbog elem enata koje sam upravo naveo.
K akav lijek se trazi tim problem im a? Ponovo, u posljednje vrijem e dobiva se utisak da se m anj e-vise sva rjesenja tih problem a ocekuju od jednog instrum enta, da ga tako nazovem, koji se naziva samouprsjvni do- govor. Mislim da se opet radi o pritiskan ju na potpuno pogresno dugme. Ocigledno je da u jednoj samouipravnoj p rivredi etatisticke intervencije treba zam ijeniti sam oupravnim dogovaranjem; to ni'kad nije bilo sporno. Ocigledno je da nas drustveni plan treba donositi na taj nacin da pred- stavlja u kra jn jo j konsekvenci dogovor onih kojih se taj plan tice. Ali to je jedna stvar, a druga je stvar rjesavanje svakog problem a u privredi dogovaranjem . U praksi se to svodi na to da je dogovaranje postalo instrum ent za oslobadanje svake odgovornosti. Kad se pojavi nezgodan problem u privredi, bilo politicki bilo strucno delikatan, ili se naprosto ne zna kako bi trebalo reagirati, tada d rzavni ap arat sve cesce kaze »dogovorite se«. A kako da se oni dogovaraju kad ih je opca privredma situacija dovela u tak av polozaj iz kojega sami ne mogu d a nadu izlaz? Hocu naprosto da kazem da je ta pozitivna ideja dogovaranja, kao sto se to vrlo cesto desava ne samo u nasoj sredini nego uopce, vrlo brzo postala nesto sto je k ra jn je negativno.
Drugi m om enat je ovaj. P riv reda je jedan sistem. Svaki sistem m ora na neki nacin da furikcionira sam po sebi, ako se zeli da to bude efikasan sistem. Sistem u kojem u bismo stalno nesto moraM naravnavati, bio bi jedan vrlo neefiikasan sistem. Sistem u kojem u bi se svi problem i rjesa- vali na taj nacin da bi se uvijek morao netko s nekim dogovarati bio bi jos neefikasniji nego jedan adm inistrativni sistem. Tako da ova deform a- cija originalno ispravne ideje drustvenog dogovaranja dovodi fakticki do jednog aorskog m entaliteta koji zahtijeva da se n i jedna odluka ne donosi sam oupravno i autonom no, nego uvijeik m oras nekoga p ita ti za dozvolu. Prem a tome, taj sistem doveden do svoje k ra jn je ikonsekvence je antiteza sam oupravljanju i kao tak av ne moze pridonijeti rjesavanju nasih problem a, je r sve ono sto koci sam oupravljanje koci u krajnjoj liniji i efikasnost p rivredivanja u nasoj zemlji. K akva je, prem a tome, nasa stvarna situacija?
Prvo, naglasavam konstataciju. da su sam oupravne stru k tu re ug radile u nasu privredu ogromne razvojne potencijale i da je nas osnovni problem da se ti potencijali iskoriste.
Drugo, da u nasoj privredi postoje veoma izrazeni privredni ciklusi koji su donedavna bili nepoznati organim a ekonomske politike i zbog toga anticiklicke politike naprosto nije bilo. Desavalo se zbog toga da su prim jenjivani pogresni instrum enti ili u pogresno vrijem e i na pogresan
BROJ 1 ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA 49
nacin. Da to ne ostane prazna ilustracija evo slucaja koji je mozda naj- drasticniji od svih a to je koristenje m onetarne politike u usm jeravanju privrednih fcretanja, i to narocito m onetarne restrikcije. M onetarnu res- trikciju treba koristiti u situaciji vrha privrednog ciklusa kad dolazi do takozvane potrazne inflacije, a i onda samo ako imamo priblizno uskla- denu privrednu struk tu ru . To je n jena domena. Ako se ona koristi izvan te domene, moze da donose privredi samo stete. M edutim ona se u nas koristila u situaciji kad su privredni resursi bili neiskoristeni — s jedne strane, nezaposlenost radne snage, s druge strane, neiskoristavanje kapa- citeta — i u situaciji veoma izrazenih stru k tu rn ih disproporcija. I kad je taj instrum enat tu iskoristen rezultat je mogao da bude jedino re- dukcija proizvodnje i stagnacija do k-oje je, kao sto znate, doslo 1967.
Treci elem ent nase stvarne situacije sad je ono sto zapravo trebamo. Ja bih to veoma kratko, svjestan da stenografski stil moze uzrokovati i mnogo nerazum ijevanja, definirao ovako:
Nama je potreban privredni sistem i privredna politika koja ce u sustini rijesiti slijedeca dva problem s, odnosno, na slijedeca dva nacina.
Prvo da organi ekonomske politike budu iskljucivo odgovorni za provodenje ekonomske politike. Ne da dijele odgovornost, nikakvo sa- m oupravno dogovaranje u pogledu odgovornosti. Odgovornost je uvijek definirana za nekoga vrlo precizno, inace imamo neodgovornost, Prem a tome, organi ekonomske politike treb a da budu iskljucivo odgovorni:
— prvo, za stabilnost priv red nih kretanja, sto mogu postici pravil- nom anticiklickom politikom, i
— drugo, za ujednacivanje uslova privredivanja.
P ri tome ne mislim ni na 'kakve 'kompenzacije ili iprelivanja itd. nego na to da za sve privredne subjekte treb a da budu stvoreni isti startn i uslovi, pa onaj koji je bolji taj ce vise i da zaradi. Ocigledno je da smo danas veoma daleko od te situacije.
D rugi elem ent tog privrednog sistema, te privredne politike odnosi se sada na privredne subjekte. Ja mislim d a njim a treba ostaviti onaj domen gdje su iskljucivo nadlezni, a to je da m aksim iraju svoje dohodak. Ako privreda ne funkcionira kako treba to nikada — to je aksiom ekonomske politike — ne moze da bude rezultat ponasanja poduzeca, odnosno privrednih subjekata. Oni se u vijek pravilno ponasaju, je r se uvijek adap- tira ju uslovim a sistem a i politike. P rem a tome, ako zelimo dmati efi- kasan sistem, tada privrednim subjektim a u tom sistemu moramo ostaviti potpunu autonom iju u ponasanju a to je identicno sa zahtjevom potpunog sam oupravljanja. Da rad ni kolektiv i radnioki savjet, odnosno uprava poduzeca, donose svoje odluke ne pitajuci nikoga za savjet i doz- volu. Naravno, im a granicnih podrucja gdje se interesi sukobljavaju, tu ce b iti potrebno dogovaranje itd., ali to su izuzeci. Pravilo u jednom, dobro organiziranom ekonomskom sistem u je da autom atski funkcionira. Moze li se to postici? Ocigledno je to lakse reci nego izvesti. Moj je odgovor da suvrem ena ekonomska nauka daje rjesenje za te problem e tacno ovako kako sam iznio. K akva su to rjesenja, stvar je ekonomske teorije. Ali ne samo ekonomske teorije; mi moramo tu teoriju prim ijeniti n a nase konikretne uslove, znaci, potrebna su istrazivanja, izracunava- nja, m jerenja itd., p ri cemu nazalost m orara ko nstatirati da dok je p ri-
4 E K O N O M I S T b r . 1/69.
50 EKONOM1ST GOD. XXII
licno poznato sto i kako treb a raditi, jer je to stvar, kao sto sam rekao, suvrem ene ekonomske teorije, i to znamo. M edutim kako to prim ijeniti, kako dozirati pojedine stv ari itd., to ne znamo je r to mozemo saznati jedino na osnovi v lastitih istrazivanja koja, uglavnom, ne provodimo.
Mogli bismo diskutirati, odnosno, mogao sam da se orijentiram tome da analiziram moguce m jere ekonomske politike, da se ozivljavanje pro- izvodnje do kojega je doslo u posljednjoj godini dana nastavi, i tada bismo vrlo brzo dosli do zakljucka da m onetarnu politiku ne mozemo upotrebiti, da moramo razviti fiskalnu politiku, da je dosadasnja koncepcija budzet- skog suficita i deficita kam eralisticka koncepcija koja odgovara vrem enu kneza Milosa, a da u m odernoj privredi suficit i deficit federacije nisu adm inistrativni saldi nego kljucni elem enti ekonomske politike itd. Medutim, mislim da takvo raspravljanje ne bi bilo kljucno. Nasa danasnja situacija mogla bi se fundam entalno sazeti u slijedece cetiri tacke:
Prvo, nam a je potrebna izgradnja jednog modela funkcioniranja ju- goslavenske privrede. Mi jednostavno ne znamo kako nasa privreda fumk- cionira. Ne znamo zato sto to nismo istrazivali i zato sto je ta privreda takva privreda koja se veoma mnogo razlikuje od svih ostalih poznatih tipova privrede. Ona fragm entarna istrazivanja koja smo do danas izvr- sili pokazuju da se nasa privreda u nekim stvarim a ponasa dijam etral- no suprotno nego, recimo, privreda sovjetskog tipa ili privreda americkog tipa. P rem a tome, nikakav udzbenik i nikakva a priori rezoniranja nece nam reci kako se ta nasa privreda ponasa: mi moramo izgraditi taj model, moramo ga testira ti i tada ce mnoge, danas pogresne predodzbe o tome kako se nasa privreda ponasa otpasti.
Drugo, da bismo mogli izgraditi taj model, a i nezavisno od toga, moramo prici m jerenju ponasanja i reakcija nasih privrednih subjekata i to modernim, ekonom etrijskim metodam a. Ne vise po osjecaju, ne vise samo na osnovi zdravog razum a, nego statistickim m jerenjim a, da ustanovim o te param etre. I to nam je potrebno zbog dva ocigledna raz- loga: 1) da bismo mogli dozirati instrum ente ekonomske politike — cak i ako kazemo: m onetarna se politika sada ne moze upotrebiti, treba fiskalnu jDolitiku ili nesto drugo — jos uvijek nismo rekli faktioki nista jer treba reci koji instrum ent ekonomske politike, u kojem intenzitetu, u kojem vrem enu itd., a to naprosto ne znamo je r nismo izm jerili reak- cije nasih privrednih organizacija i nase privrede u cjelini.
Za ilustraciju naveo bih dva prim jera takve pogresne pretpostavke koja je onda dovela do pogresne ekonomske politike.
Vladalo je m isljenje da kao nacija trosim o vise nego sto proizvo- dimo, i zbog toga se odmah, kako smo usli u reform u, nastojalo na neki nacin, a to je cak i eksplicitno bilo receno, da se u n utrasn ja trazn ja re- ducira, kako bi se na taj nacin privredne organizacije prisilile na izvoz. To je bila vladajuca koncepcija godinu ili dvije. I mi smo zaista redu- cirali u nu trasn ju traznju a zajedno s njom i izvoz! Zasto? Zato sto se zdravorazum sko rezoniranje — naime, da ako m anje trosis vise ti ostaje za izvoz — pokazalo nekonzistentnim s fun-kcioniranjem nase privrede; je r nasa privreda funkcionira na slijedeci nacin: kad je traznja velika i proizvodnja je velika, i izvoz je velik. Ako se pogleda koeficijent korelacije, sto ga je Oskar Kovac izroSunao u svom radu, vidjet ce se
BROJ 1 ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA 51
da je korelacija izvoza i proizvodnje velika, izuzev, mislim, u jednom je- dinom slucaju.
Druga ilustracija, a takvih ilustracija pogresnih pretpostavaka moze se navesti mnogo, odnosi se na zaposljavanje. Naime, mislilo se da u nas postoji prekom jerno zaposljavanje i d a se zbog toga produktivnost rada ne krece onim tem pom kojim bi morala. P rem a tome, sto treb a uraditi? Nekako zakociti zaposljavanje pa ce se tada povecati produktivnost rada. I mi smo zaista kocili zaposljavanje, kao sto znate cak smo apsolutno sm anjivali broj zaposlenih i sm anjili smo proizvodnj.u. Opet se pokazal-o da rezoniranje ne odgovara fakticnom ponasanju privrede ,a fakticno ponasanje je ovo: velika proizvodnja, veliko zaposljavanje, velika pro- duiktivnost rad a i veliki tehnicki progres.
Treci elem ent toga sto bi trebalo uraditi, jest obrazovati kadrove koji ce biti u stanju da izgrade model o kojem u je govoreno, i koji ce moci da m jere te reakcije i d a ih na odredeni nacin, u skladu s tim sazna- njim a, form uliraju u ekonom sku politiku. To je zadatak koji je, ako se sjecate, konstatiran i u partijskom kongresnom dokumentu. Mi straho- vito zaostajemo u suvrem enom ekonomskom obrazovanju kadrova koji rade u organim a ekonomske politike.
I posljednji zadatak, koji prirodno proizlazi iz ova tri, jest: uvesti nauku u izgradnju privrednog sistem a i izgradnju ekonomske politike.
Postavlja se p itan je sto mozemo ocekivati u neposrednoj buducno- sti? U stv ari sve sto sam do sada govorio ima jedino smisla da bismo se na neki nacin pravilno orijen tirali u buducnosti, inace to izgleda kao kri- tika ili kritizerstvo. I k ad bismo mogli konstatirati da je dosadasnje uspo- ravanje i ekonomski gubici sto ih je zem lja pretrpila, da su oni stvorili solidnu bazu za dalji razvoj, vjerojatno bismo mogli da kazemo da se ta zrtva isplatila. I opet jedno dosta rasireno m isljenje koje se cesto cuje u posljednjih, recimo sest mjeseci otka'ko je zapocelo ozivljavanje p riv rede, je ovo: Konacno je reform a dala efekte. Evo, sada je pocelo ozivljavanje i sada idemo u dugorocno ubrzavanje rasta. Ono na sto toih po- sebno upozorio jest, da ne treb a im ati nikakvih iluzija s tim e u vezi.
Sadasnji privredni polet uskoro ce se pre tv oriti u novu recesiju s po- vecavanjem nezaposlenosti, sve vecim adm inistrativnim intervencijam a i raznim ekscesima. Da ne bih ostavio utisak jednog pesimistickog gleda- n ja na nase problem e, duzan sam da dam i jednu zakljucnu prim jedbu.
Cini mi se da m i m oram o znati kakva je nasa realna situacija, svidala se ona nam a ili ne. Ako je zaista zelimo popraviti, moramo potpuno otvoreno gledati poteskocam a u lice. Dobrim zeljam a tu situaciju popraviti necemo. I sasvim sigurno, nije politicki pozitivno izrazavati veliki optimizam u situaciji koja diktira potpuno drugacije raspolozenje.
P rem a tome, moramo znati sto nije valjalo i zasto nije valjalo, da bismo ubuduce izbjegli pogresne poteze. I to je bio razlog citavoj ovoj listi raznih problem a i neuspjeha do kojih je doslo u proteklo vrijem e. Ali uza sve to, vracam se na konstataciju k o ju sam vec ponovio: mi u osnovi imamo bazu za rjesenje tih problem a, dugorocnu bazu za rjesenje tih problem a. I ako se ispravno orijentiram o na tu bazu, a to su samo- upravne stru k tu re sto su ugradene u nasu privredu, mi cemo te problem e rijesiti i nece nam se ponavljati ranije pogreske. Ne vjerujem da mo-
52 EKONOMIST GOD. XXII
zemo izbjeci recesiju sto nam predstoji. Nismo ni organizaciono spremni, n i psiholoski, a vecina ljudi jos uvijek ne zna da postoje privredni ciiklusi, ili ne v jeru je da oni u nas postoje itd.; istrazivanja nismo izvrsili, prem a tome, mislim da bi bilo iluzorno iscekivati da se to moze izbjeci. Ali nije iluzorno ocekivati da se jednim 'koncentriranim , sistem atskim , sm isljenim naporom elim iniraju najteze posljedice te recesije. Da nam se ne desi potpuna stagnacija kao 1967. Na koji nacin treba to uraditi, stv ar je, na- ravno, daljnje diskusije i neke sam elem ente ovdje iznio. Jedan od prijed- loga sto ga nas In stitu t vec dulje ponavlja je taj da se p ri vladi ili skup- stini form ira stab najsprem nijih ekonomista, da to naprosto bude mobi- lizacija naucnih radnika i da se ubrzanim radom pokusa izgraditi osnova za dugorocnu akciju u tom sm jeru.
Dosad je vise p u ta isticana teza da je sam oupravnim struk tu ram a u nasu privredu ugraden ogroman razvojni potencijal koji se, medutim, ne koristi. Nije, medutim, dano nikakvo, ni kvantitativno, ni nekvantita- tivno obrazlozenje. Duzan sam, dakle, to objasniti.
nOsnovna tem a naseg savjetovanja zapravo je analiza moguce i po-
trebne stope rasta. Ja bih te dvije stvari u ovom izlaganju povezao, po- kusao bih dati indikaciju koja je moguca i koja je stopa rasta potrebna u periodu ko ji nam predstoji.
D a najprije prijedem o na problem moguce i potrebne stope rasta jugoslavenske privrede u vrijem e u kojem u zivimo. U svom novogodis- njem broju »Politika« je objavila in terv ju iz kojega citiram slijedeci od- lomak: »Savezno izvrsno vijece je nedavno, na osnovi raznih analiza, nastojalo da u tvrd i koja je to stopa rasta industrijske proizvodnje koja osigurava privrednu stabilnost i ne donosi inflatorna kretanja. Racuni su nam pokazali da se ta granicna stopa krece negdje do lOVo. Do te se gra- nice rast nase industrije moze d a odvija bez porem ecaja na trzistu. Za slijedecu godinu, (to je sad ova godina — B. H.) predviden je rast od 7 do 8%, znaci, ispod granice izdrzljivosti.« Ako dobro razum ijem tu iz- javu, u njoj se kaze da je dugorocna moguca stopa rasta jugoslavenske industrije 10%, ali da zbog konkretnih faktora i uslova u kojim a se na- lazimo, u 1969. ne mozemo ici na taj nivo nego idemo nize na 7 do 8%. Nisam vidio da je igdje objavljen obracun i metodologija koji bi dali osnovu ovih podataka. Buduci da je opce poznato da privredni rast u nasoj zemlji ovisi o rastu industrije — poljoprivreda je prilicno autonom - na, a sve ostale oblasti slijede industriju — nas problem buduce stope rasta mozemo pojednostavniti tako da analiziram o kolika je moguca i potrebna stopa rasta industrije. Takvo pojednostavnjenje mozemo bez daljnjega izvrsiti, s tim da kasnije mozemo uvijek izvesti m odifikaciju. Buduci da m etodologija i obracun nisu objavljeni, ne mogu s njim a da diskutiram , ali mogu disk-utirati s rezultatom , buduci da je to izjava Saveznog izvrsnog vjeca. To je u stvari sluzbeni prijedlog nase buduce politike. To je jedna izvanredno krupna stvar i stvar koja direktno pri- pada savetovanju koje smo organizirali.
Problem ima dva aspekta. Jedan je politicko-ekonomski, drugi je strucno-ekonomski. Poceo bih s politicko-ekonomskim. P rv i elem ent u po- liticko-ekonomskom problem u jest: kakve konsekvence ta stopa od 10%
BROJ 1 ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA 53
ima na nasu privredu i to p rije svega na zaposljavanje. U m aterijalu druga Medenice na k ra ju su navedene tr i vrlo interesantne alternative moguceg rasta, naime, alternative o tom e sto se desava sa zaposljavanjem i proizvodnjom i tako dalje, ukoliko industrija raste po trim a stopama, od 7% , 9% i 10,5%. K oristit cu se nekim rezultatim a Medenicinog obracuna da bih izveo konsekvence koje nas zanim aju.
Kljucni problem za analiziranje, uz pretpostavku da su ostali ele- m enti M edenicinog obracuna tacni, je dem ografske prirode i radi se o radnim kontingentim a. P rije svega, radi se o transferu radne snage iz nepoljoprivrednih u poljoprivredna zanim anja. Taj transfer radne snage odvijsM se u nas po stopi vise od l°/o godisnje. Iz rada dra Dusana Brez- nika vidi se, sto mi izgleda prilicno ociglednim, da i u buducih nekoliko godina, im ajuci u vidu sve dem ografske momente, ne mozemo ocekivati da ce taj transfer b iti m anji od 1%; vjerojatno ce biti veci a sasvim si- gurno da m anji nece biti. P rem a tome, u korekciji tog obracuna uzeo sam da ce tran sfer b iti 1%. Buduci da je 1968. godine bio 47% u nepoljo- privrednim zanim anjim a, m orao bi 1975. b iti 8% visi, to jest 55n/o. Maksi- m alna alternativa druga M edenice uzim a 51,5; razlika je tr i i po procenta. Ako se to prim ijeni na ukupan obim radne snage dobiva se tristo hi- ljada radnika koje ce treb a ti zaposliti a u taj obracun nisu usli. Doda li se tome 400.000 radnika koji su sada u inozemstvu, doda li se zatim 150.000 onih koji su jos 1967. b ili prekobrojni, ne prem a nekom apsolut- nom standardu, nego prekobrojni prem a standardim a koje smo vec po- stigli 1964. godine, p rije reform e, dakle, nesto sto predstavlja jedan stra- hoviti pritisak interno u poduzecima, a taj se broj prekobrojnih i dalje povecao. On se povecava zato sto se uz konstantnu zaposlenost i nastav- ljan je tehnickog progresa, a on je funkcija vrem ena, autom atski dobivaju prekobrojno zaposleni u industriji. Dakle, ako se uzme broj prekobrojnih iz 1967. tada sam sasvim sigurno potcijenio situaciju, prem a tome, treba dodati i tih 150.000 i treba dodati 90.000 nezaposlenih sto ih je i drug Medenica obracunao, i 'kad to sve skupa zbrojite dobijete za 1975. go- dinu, uz stopu rasta industrije od 10,5%, 950.000 nezaposlenih.
Ovaj se racun moze provjeriti. Svojevrem eno je u tzv. Zutoj knjizi ustanovljeno da godisnje treb a zaposljavati vise od 200.000 ljudi da bi se izbjeglo povecavanje nezaposlenosti.2 Obracun druga Medenice predvida zaposljavanje od 163.000 godisnje. To znaci da ce se u petogodisnjem razdoblju sadasnji broj nezaposlenih povecati za jos 200.000 ili vise (zbog povecanja radnih kontingenata s obzirom na period prije 1962.) ukoliko industrijska ekspanzija bude 10,5% godisnje. Uz nizu stopu i povecanje nezaposlenosti b it ce vece.
Buduci da se u in tervjuu koji sam upravo spomenuo predvida stopa rasta, ne od 10,5% vec od 10%, to u slucaju da se takav program ostvari, mozemo 1975. godine ocekivati oko m ilijun nezaposlenih. Mnogi od nezaposlenih bit ce na radu u inozemstvu, a mnogi od potonjih, nece se ni- kada vise v ra titi u zemlju. No to ne m ijenja ukupni efekt. Osim toga, svaka ozbiljnija depresija u Zapadnoj Evropi moze nam vecinu ekonom- skih em igranata odjednom v ra titi u zemlju. Postavlja se pitanje: Kako jedna vlada moze ozbiljno pom isljati na program s takvim posljedicama?
2 Odjeljenje za ekonomska istrazivanja Savplana, XJzroci i karakteristike privrednih kretanja u 1961. i 1962. godini, DAM br. 7, Beograd, 1962, str. 12—13.
54 EKONOMIST GOD. XXII
D rugi elem ent politicko-ekonom skog p ristupa je slijedeci:
Dva nasa susjeda postizu stope rasta koje su tridesetak procenata vece od te, toboze, m aksim alne industrijske stope koja nam a pred- stoji. Japan, je u razdoblju 1952—-1966. postizao prosjecnu stopu rasta koja je trideset i pet posto veca. U jednom radu Zorana Popova3 nave- deno je deset zem alja s naj'brzim industrijskim rastom u svijetu. Neke im aju stopu rasta iznad deset, neke ispod deset posto, ali prosjek za tih deset zem alja je visi od 10,5%. Dakle i taj je prosjek veci od propi- sanog za nasu zemlju. I sada se postavlja pitanje: kojim nam se pravom nudi kom pleks inferiornosti, 'koji treba da znaci da je sam oupravni si- stem u ovoj zemlji inferiorniji od etatistickih sistem a ili kapitalisti&kog sistem a kao sto je japanski? Na kojoj nam se osnovi moze tako nesto ozbiljno danas predloziti? Mislim d a bismo se mi ekonomisti m orali kao profesija ograditi od toga pristupa, od pristupa koji se, ne bi htio da upo- trebim suvise tesku rijec ali ne vidim druge, ne moze oznaciti drugacije nego kao politicki defetizam.
M edutim, ono sto je sad za nas kao naucne radnike interesantno, buduci da je ovo do sada bio politicko-ekonom ski aspekt koji bi vise odgovEjrao jednom sastanku politickih radnika i funkcionara, jest strucni aspekt. Naime, ta analiza da je 10°/o gornja granica izdrzljivosti nase privrede, naprosto ne odgovara stvarnosti. Ona je izmisljena. Buduci da nem am obracuna, ne mogu da pokazem gdje je obracun pogresan. Prem a tome, ostaje mi mogucnost da dam jedan alternativni obracun, je r su u Institutu, ne za ovu vec za druge svrKe, ra3ene fragm entarne analize. Na- veo bih nekoliko dokaza koji, po mom m isljenju, nedvosmisleno pokazuju da su potencijali jugoslavenske privrede znatno veci nego sto se cesto misli.
Prvo, i najociglednije je to da, ako uzm ete stope rasta sto ih je ju- goslavenska industrija postizala u posljednjih petnaestak godina od reci- mo 1952. do 1964. godine, d a ne uplicem reform u u tu analizu, stopa rasta je bila 12,7%, dakle, 27% vise nego sto se sada predlaze kao moguci domet, a to je u isto vrijem e razdoblje veoma izrazenih privrednih ciklu- sa. Znaci tih 12,7%, to je prosjek kroz te p rivredne cikluse. Ocigledno je da bismo u slucaju da smo im ali stabilniju i efikasniju ekonomsku politiku, koja bi odrezala te najizrazitije dolove privrednih ciklusa, ta prosjecna stopa rasta m orala da bude veca. P rem a tome, vlastito nam iskustvo pokazuje da je sasvim nemoguce tv rd iti da je 10% maksimu-m izdrzljivosti sam oupravne jugoslavenske privrede.
Nadalje, jos prije nekoliko godina dva su ekonom ista racunala kore- laciju izm edu izvozne i uvozne ekspanzije i rasta industrije. Naime, po- znato je da kako se ubrzava rast industrijske proizvodnje, stopa rasta izvoza tendira usporavanju a stopa rasta uvoza tend ira ubrzavanju. Tako pocinje da se otvara vanjskotrgovinski deficit. Spom enuti su ekonomisti pronasli da se negdje na stopi od 13 ili nesto vise od 13% susrecu stope izvoznog i uvoznog ra sta sa stopom rasta industrijske proizvodnje. Prem a tome do 13% ra sta industrijske proizvodnje nem a otvaranja vanjskotr- govinskog deficita, a to je nase osnovno usko grlo i to je osnovni faktor
3 Osvrt na kretanje privrednog razvoja u svetu, Ekonomska analiza 3—4/1968, str. 363.
BROJ 1 ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA 55
kao sto je Oskar Kovac iznio; to je osnovni faktor obrtanja ciklusa nanize. Nadalje, nasa su istrazivanja pokazala da se tek na stopi od 13% rasta industrijske proizvodnje porast zaliha izjednacava s porastom proizvodnje. Ispod te stope imamo akum uliranje zaliha sa svim konsekvencama* koje su vam poznate. Ako uzm ete ta dva em pirijska rezultata, do kojih su do- sli sasvim nezavisni istrazivaci, i ako to povezete s konst at a'cijom, da smo im ali izrazite privredne cikluse gdje bi odredivanje tih dolova autom at- ski moralo da poveca stopu rasta iznad 12,7%, sto smo postigli, tada je ocigledno da je moguca stopa industrijskog rasta u jednoj stabilnoj privredi visa od 13%. Koliko visa, ne znam. Nase m aksim alne stope su bile i do 20% , sto ocigledno ne dolazi u obzir. Potrebno je dalje racunati da se vidi gdje je, ali ako uporedite tih 13% sa 13,5% Bugarske, s ej oko 14% Japana itd., tu smo.
Ta'ko sam stigao do posljednje tacke ovog dijela priloga, naime, do tog prividnog paradoksa izmedu tv rd nje da su moguce ne samo iste stope rasta nego i brze stope rasta od onih koje smo imali, i fakticne situacije da od 1960. imamo usporavanje u stopam a rasta. Sjetio sam se jednog Marxovog citata — iako, izgleda, nije vise moderno da se M arx citira — ali m islim da je ovdje dobro da se istakne, naime, da naucni radnici m oraju uvijek da razlikuju pojavu od sustine. U ovom slucaju pojava je zaista usporavanje, statisticki izm jereno usporavanje rasta od 1960. go- dine. M edutim to ne znaci da su nasi potencijali rasta postali m anji. Na osnovi te povrsinske pojave jos nista ne znamo o fakticnim potenci- jalim a rasta i sada dolazimo do teze o tome da su sam oupravne stru k tu re te potencijale povecale. Postavlj’a se, naravno, pitanje na koji cemo nacin te potencijale izm jeriti a da to ne bude voluntaristicki, da to ne bude takva kvalitativna ocjena koju ce svatko moci pobijati sa svog sta- novista. Ocigledno im a vise pristupa. Predlozio bih pristup >koji mi izgleda intuitivno najocigledniji i nekako najjednostavniji, a to je slijedeci:
Buduci da se nasa p riv red a krece po tim nezgodnim ciklusima, uzmi- mo nekoliko konstatacija iz teorije ciklusa. Tako dol ciklusa predstavlja razdoblje uskladivanja s tru k tu re ponude i traznje. I buduci da je ta struk- tu ra uskladena, i ne samo ponude i trazn je nego i instrum enata eko- nomske politike i drugih uslova itd., i buduci da se ta uskladenost tu sad postigla, tada se u privredi jav ljaju snage koje je dizu u novu fazu poleta. Prem a tome, mozemo pretpostavljati da izmedu dola i vrha jednog ciklusa imamo onu situaciju u p riv red i kada, zato sto su egzogeni faktori uskladeni, radni kolektivi mogu u punoj m jeri razviti svoju sam ouprav- ljacku inicijativu i postici one rezultate koje bi norm alno postizali u stabiliziranoj privredi koja koristi raspolozive resurse.
Prem a tome, stope rasta do kojih dolazi u akcelerativnoj fazi prije vrha jednog ciklusa, od jednog dola do jednog vrha, to je situacija u kojoj nem a egzogenih restrikcija na akcije rad n ih kolektiva ili one bar nisu toliko znacajne i sam oupravni subjekti mogu u punoj m jeri da raz- viju svoju inicijativu i da pokazu puni razvojni potencijal nase privrede. Da ne bih suvise idealizirao tu situaciju, zna se da u dolu jednog ciklusa postoje neiskoristeni kapaciteti, nagom ilane zalihe i nezaposlena radna snaga, sto se sve polako iscrpljuje kako se privreda krece prem a vrhu. Mogli bismo doduse da -kazemo da nas u jednom dobrom sistem u planira-
56 EKONOMIST GOD. XXII
nja nitko ne sprecava da u svakom m om entu imamo bas tu situaciju, dovoljno zaliha, dovoljno kapaciteta i dovoljno priprem ljene kvalificirane radne snage, jer radne snage imamo opcenito mnogo vise nego nam tre ba. P rem a tome, mogli bismo d a stanem o i na to stanoviste, da bi nam planiranje koje je usuglaseno s potrebam a privrednog razvoja, moralo u svakom m om entu stv ara ti situacijiu koja se inace •stihijski stvara, ciklu- sima, usporavanjem , recesijom i uskladivanjem u dolu. Medutim, da ne bih p retjerao , da ne bi bilo prigovora, o nekom ekstrem nom optimizmu u pogledu efikasnosti naseg sam oupravnog sistema, posao sam od p re t- postavke da je realno moguca efikasnost m anja od one u akcelerativnoj fazi ciklusa. Uzimam stoga neku sredinu, kao sto se obicno u ekonom iji rad i kada se zeli izbjeci ekstrem; uzimam srednju stopu rasta izmectu pro- sjecne u cijelom ciklusu i ove pomalo idealne, od dola do vrha. Ako se to uradi tada se za industrijsku proizvodnju prem a privrednim ciklusima, a dosad smo im ali cetiri privredna ciklusa i sad smo usli u peti, dobivaju slijedece stope rasta: od 1952— 1955 — 11%, od 1955— 1957 — 12% , od 1957— 1960 — 12,1%, od 1960—1964 — 13,7%. Za mene je to, doduse, grubi ali sasvim nedvosm isleni dokaz da razvojni potencijali privrede ra- stu i da sve sto treb a da uradim o nije sad neko bilanciranje n iti oni elem enti koji se obicno sluzbeno isticu, nego je to problem jedne adekvat- ne ekonomske politike, da se stvori okvir u kojem u ce se ti razvojni potencijali moci i realizirati.
Na kra ju kratak odgovor na prim jedbe druga Vacica. Prvo, njegova sum nja u pogledu tvrdnje da je dana3 nestabilnost veca nego ikad od 1952. godine. To se pokusalo izvesti iz godisnjih podataka u Godisnjaku, koji nisu bili konkluzivni. Mogao bih sugerirati slijedece:
Prvo, kada m jerim o nestabilnost godisnji podaci nisu prikladni, jer uprosjecuju stvari. Prem a tome moramo ici barem na kv artalne podatke, ako ne i na mjesecne. M edutim i godisnji indeksi nestabilnosti, iako ublazeni, pokazuju porast nestabilnosti.
Drugo, u referafru O skara Kovaca n acrtan i su priv red n i ciklusi: in- dustrijska proizvodnja, izvoz i uvoz. Dovoljno je uzeti ravnalo i izm je- riti oscilacije da se vidi da je nestabilnost danas mnogo veca nego ranije.
Trece, u radu d r a B ajta i M encingera takoder je n acrtan ciklus, cija se am plituda moze izm jeriti na isti nacin.
Cetvrto, u »Sumarnoj analizi« Instituta, takoder su nacrtani ciklusi. Prem a tome, nisu potrebni nikakvi dodatni podaci, jednostavno vizuelno pogledajte, uzm ite olovfcu ill ravnalo i m jerite razm ak izmedu vrha i dola, i odmah se vidi da taj Tazmak iz ciklusa u ciklus sve vise raste. Uskoro izlazi iz stam pe nasa knjiga o privrednim ciklusim a4 i m eni ce b iti jako drago ako se ta knjiga podvrgne kritickoj recenziji, je r se na tome zasni^a vecina onoga sto sam izn'io.
D ruga je prim jedba bila u vezi sa ciljevim a privredne reform e. Na- glasio sam da ti ciljevi nisu bili nigdje tacno definirani. U naprijed sam se ogradio od toga da se m oja in terp re tacija sm atra jedino mogucom. Htio bih, m edutim podsjetiti da je privredna reform a pocela kao priv-
J B. Horvat, Privredni ciklusi u Jugoslaviji, Institut ekonomskih nauka, Eeograd, 1969.
BROJ 1 ANALIZA PRIVREDNIH KRETANJA 57
redna i da se tek kasnije pretvorila u drustvenu.* To se vrlo cesto zabo- ravlja. Prem a tome, tek kasnije su ti drustveni elem enti prevagnuli pa je dosao B rionski plenum itd. Osim toga, privredna reform a je zapocela kao k ratk a pa se pre tvo rila u veoma dugotrajnu. A sto se tice elem enta da privredni subjekti treba da postanu nosioci odlucivanja itd., to je taj elem enat bio p risu tan vrlo snazno vec i u reform i 1961. i u tome se te dvije reform e ne razlikuju. Mogu podsjetiti na to, kako su nezgodno tekle diskusije o opceinvesticionom fondu. Kako su politicki forum i zakljucili da se sredstva pTebace poduzecima, investicioni fond likvidira, a planeri se nasli u cudu kak oce financirati investicije. Tacno to sto se desilo i u drugoj reform i. Upozorio bih ta'koder, nezavisno od te verbalne i kvalita- tivne ocjene, kako su privredne organizacije 1961. naglo povecale vlas- titu stednju na otprilike 47% , pa je to pod pritiskom neadekvatnog sistem a palo 1963. na SS /o, a 1964. se vratilo na 41%; zatim je dosla refor- m a koja je to digla na 65% , pa je opet pod utjecajem neadekvatnosti sistem a to pocelo da pada. Dakle, i u tom pogledu imamo gotovo identic- na ponasanja. M edutim, ne insistiram na tome, kako god m i definirali reform u, bilo da kao osnovni zadatak reform e, uzmemo to sto drugi pred- lazu, bilo da i onda kazemo da su elem enti koje sam navodio samo p re t- postavke, doci cete opet do istog zakljucka, je r ako se pretpostavke nisu izvrsile tada, naravno, ni osnovni zadatak ne moze da se izvrsi. I to je za- pravo ono na cemu sam insistirao. Osnovni zadatak reform e je, ako ho- cete, povecavanje radijusa sam oupravnosti poduzeca. Medutim, u uslovima neizvrsavanja planova, blokiranih racuna, raspodjele koja nije ras- podjela prem a radu, sm anjenja autofinanciranja investicija** itd., ne samo da se radijus sam oupravnosti nije prosirio, on se suzio. I to se lijepo vidi iz onih podataka koji su izneseni, nairrie da poduzeca pocinju odustajati od form iranja svojih planova razvoja. P lan razvoja jednog radnog kolek- tiva je osnovni odraz njegove sam oupravnosti. Ako taj kolektiv dolazi do zakljucka da ne vrijedi nista odlucivati, je r stogod odluci netko drugi tu odluku sprecava, i pocinje da reducira te svoje planove kao sto smo jucer vidjeli, to onda znaci da taj osnovni zadatak reforme, ako hocemo da na njem u insistiramo, naime, na povecanju samoupravnosti, ne samo da nije izvrsen nego je reduciran prema* pocetnom nivou iz 1963. godine.
I na kra ju treca napom ena. Vrlo cesto cujemo da smo ranije im ali aktim ulaciju na racun sadasnje generacije, da zbog toga d ruge genera- cije zive bolje a da bi to sada trebalo okrenuti.
To je stav koji je d ijam etralno suprotan stvarnoj situaciji. Uzmite period kada smo mi im ali najvisu akum ulaciju 1957—1960. ili do 1964., tih sedam godina. To je sigurno u poslijeratnom periodu, ma koji drugi sedmogodisnji period uzeli, to je sigurno period s najvecom akum ulaci- jom i to je ujedno period sa najbrzim povecavanjem zivotnog standarda.
* V. Bakaric konstatira: ». . . da prvi nacrt reforme u nas nije imao ni- kakvu namjeru da dublje ulazi u drustvenu reformu, stavise ako hocemo kva- lificirati taj odnos, onda je on po svojoj tendenciji bio na liniji poboljsanja starog sistema«. (»Socijalizam«, 1—2/1968, str. 62)
** U 1967. g. privredne organizacije su financirale iz svojih fondova 36,3% investicija, a u 1968. samo 32°/o, dakle, manje nego 11 godina ranije. (Usp. P. Knezevic, Samofinansiranje preduzeca u Jugoslaviji, »Direktor«, 3/1969, str. 57—58.)
58 EKONOMIST GOD. XXII
Prem a tome, akum ulacija i zivotni standard ne samo da nisu suprotni, nego 'U nasoj privredi idu zajedno. Htio bih da upozorim na zakljucak koji nam je svim a bio -u podsvijesti, m eni donedavna. Naime, svi smo ostali pod im presijom prvog petogodisnjeg plana koji je prakticki zavrsen ne- gdje 1954—1955. godine. Taj je p lan trebao da osigura razvoj Jugoslavije iducim generacijam a, a cmi znamo d a je u to vrijem e potrosnja bila niska, nizak standard, i otud mi, barem mi stariji, vucemo tu predodzbu o tom e kako visoka akum ulacija znaci niski zivotni standard. M edutim stati- sticki podaci i istrazivanja, koja upravo sada provodimo <u Institu tu , po- kazuju slijedece:
P orast investicija i re lativna velicina akum ulacija, za vrijem e prvog petogodisnjeg plana, dakle p rije 1955. nisu bill veci od onih u periodu koji sam spomenuo. Stopa rasta investicija je bila m anja, a to sto smo im ali ta-ko nisku potrosnju, pored blokade koja je naravno tome doprini- jela, uzrok niskoj potrosnji bio je adm inistrativni sistem koji je u to vrijem e doveo do negativnog tehnickog progresa. P rem a tome, u ovoj nasoj kratkoj poslijeratnoj historiji ne radi se o visini akum ulacije koja bi depresirala potrosnju nego se rad i o sasvim drugim elem entim a.
IZDANJ A INSTITUTA EKONOMSKIH NAUKA
Zmaj J o v in a 12
S e p a r a t i
1. V. T ric k o v ic , “ Is p i t iv a n je s tru k tu re i e l a s t i c n o s t i t ra z n je * ' , Ekonomist, 3 —4 / 1 9 5 7 . , 2 3 8 - 2 6 9 . *
'2 - B. Horvat, ’"The D ep rec ia t io n M ultiplier and a G e n e ra lis e d Theory
of F ix e d C a p ita l C o s t s ' 1, The Manchester School, May 1 9 5 8 .
3 . B. Horvat, “ T h e Optimum R a te of I n v e s tm e n t” , The Economic Journal, D ecember 1 9 5 8 , 7 4 8 —7 6 7 .
4 . V. T rick o v ic , “ Strukturne promene u l icn o j p o tro s n j i” , Ekonomist, 3 / 1 9 6 0 . , 4 2 7 - 4 5 8 .
5. B. H orvat and V. H a s k o v ic , "W orkers M anagem ent in Y u g o slav ia:
A Com m ent” , The Journal o f P o l i t ic a l Economy, April, 1 9 5 9 ',
1 9 4 - 1 9 8 . *
6 B. Horvat, "'Drei D efin it io n en d e s S o z ia lp ro d u k ts “ > Konjukturpolitik, E r s t e s t H eft, I 9 6 0 . , 2 7 - 4 0 , *
7 . B. Horvat, " A R e s ta te m e n t of a Simple P la n n in g Model with some
E x am p les from Y ugoslav E co n o m y ’1, Sankhya, S e ries B ., Vol. 2 3 .
P a r t s 1, 2, 3, 2 9 - 4 8 .
8 . B. Horvat, !‘T h e C h a r a c t e r i s t i c s of Y u g o slav Econom ic D evelopm ent'
S ocia l is t Thought and Practice , 1 / 1 9 6 1 . , 1—1 5 .*
9. B, Horvat, “ C a r a c t e r i s t i q u e s du develo p p m en t de 1’ economie Yojjgo-
s l a v e ’S Questions actuelfes du socia lism s, 6 0 / 1 9 6 1 . , 8 5 —1 0 5 .*
10, B H orvat, '-'The C o n c e p tu a l Background of S o c i a l P ro d u c t" .-
Income and Wealth, S e r ie s IX ( 1 9 6 1 ) , 2 3 4 —25 2 .
11, B. Horvat, " R a d n a v r i je d n o s t p ro izv o d n je ju g o s la v e n s k e poljopriv-
rede i in d u s t r i j e *. Ekonomist, 4 / 1 9 6 1 . , 5 1 2 —52 3 .
1 2 , B. H orvat ’’R a s p o d je la . prema radu m edju k o le k tiv im a’ . Nasa
stvarnost 1 / 1 9 6 2 . 5 2 - G 6
i i
13 . B. Ivanovic , “ P rim en a m etoda I—o d s tu p a n ja u problemima odredji-
v an ja s te p e n a ekonom ske r a z v i j e n o s t i ” , Statisticka re v i ja , 2 / 1 9 6 7 . ,
1 2 5 - 1 5 4 , 1 - 2 / 1 9 5 9 . , 2 6 - 4 2 , 1 / 1 9 6 2 , 1 - 1 4 , Ekonomist, 1 / 1 9 6 1 .
1 8 2 - 2 0 5 .
14 . B, Horvat, "M eto d o lo g ica l Pro b lem s in L o n g —Term E co n o m ic D e
velopm ent Program m ing’", Industr ia l ization and Productiv ity , UN,
Bulletin.. 5 / 1 9 6 2 . , 3 7 - 5 1 .
15 . B . Horvat, =\Ekonomska n au k a i narodna p r iv re d a*- , Nasa stvarnost, 7 —8 / 1 9 6 2 . , 4 8 - 6 7 . *
16. B . Ivanovic , " T h e es t im a tio n of th e two dim en sio n al d is t r ib u t io n s
of a s t a t i s t i c a l s e t , b a s e d on the marginal d is tr ib u tio n of i t s s t r a t a ' 1,
S tatistica N eer land ica , 1 / 1 9 6 3 , . 1 3 —2 3 .*
17 . B Horvat, “ N aftn i k ar te l u predratnoj J u g o s l a v i j i ’\ Ekonomska a n a ■ //';p 12 -1 3 (1 962 ): 2 0 5 - 2 2 2 . *
i18 B Sav ic , “ P roblem i reg io n a ln e l ic n e po tro sn je u J u g o s l a v i j i 5',
Ekonomski anali , 1 2 —13 (1 9 6 2 ) , 9 7 —11 6 ,*
19 . D. Nikolic- " K o n s t r u k c i ja je d n o g ekonom etrijskog m odela z a razvoj
in d u s t r i j e ” , Ekonomist, 2 / 1 9 6 3 , , 388C-419.*
20 M. Zivk ovic, "M atem atik a u s o v je ts k o j ek o n o m iji” , Nasa .stvarnost, 7 - 8 / 1 9 6 3 ' , 1 2 6 - 1 3 5 .
21 , V. T rick o v ic , “ L ic n a p o tro s n ja kao kriterij proizvodne p o l i t ik e !:,
Ekonomist, 1—2 / 1 9 5 8 .
22 V. T r i c k o v ic , '“ T e n d e n c i je p o tro s n je hrane u :sv e t lo s t i sav rem en ih
i z u c a v a n j a " , Ekonomist, 1 / 1 9 6 0 . , 4 1 —71.
23 . V. M atejic, “’S u s t in a i m etode operacio n ih is trazivanja '" ' , Statisti cka revija, 1 / 1 9 6 3 . , 1 - 1 8 .
2 4 . B7 Horvat, “ Q u elq u es a s p e c t s de l a p la n if ica tio n econom ique natio
n a l e ” , Les Annales de V economie co llective , 2 —3 / 1 9 6 3 .
2 5 . B. S av ic , "N iv o ish ra n e s e o s k o g s ta n o v n is tv a Srbije po poljopriv-
rednim re jo n im a " . H ra n a . i ishrana, IV, 19 63 ,
26 . B . Horvat, "M eto d o lo sk i p r o b le m i. dugorocnog program iranja priv--
rednog r a z v o j a \ Ekonomski pregled, 1 0 —1 1 / 1 9 6 2 .
27 . V. M edenica i V, T ric k o v ic , ” Ma te r i ja ln i i novcani' tokovi i n jihov
u t ic a j n a c e n e i t r z i s te ' * , Ekonomski pregled, 10—1 2 / 1 9 6 3 .
28 . B , Marendic, ” P in a n c ir a n je d je la t n o s t i -wdsokog s k o ls tv a SRH u
periodu 1 9 6 0 —63 . g o d in e - ' , Ekonomski preglea, 1 0 —1 2 / 1 9 6 3 .
i i i
2 9 . B. H orvat, ‘'S am o u p rav ljan je , c e n tra l iza m i p la n i r a n je “ , Pregled,
5 / 1 9 6 4 . , 4 1 3 - 4 4 4 .
30 B Horvat, “ Dva m odela e f e k a ta form iranja za l ih a n a k r e ta n je drus-
tvenog p ro izv o d a '* . Ekonomski pregled, 7 / 1 9 6 4 . , 4 0 7 —4 1 5 .
31 B. Horvat, “ E k o n o m sk i s m is a o in d e k s a p ro izvodnje i c i j e n a ” , Sta t is t icka rev i ja , 1 / 1 9 6 4 . , 7 - 1 4 .
3 2 . B Ivanovic , “ S ta t i s t i c k i r a s p o r e d i s a aleatornim param etr im a“ ,
S tatisticka revrja, 1 / 1 9 6 4 . , 1—6.
33 B. Horvat, '-'The Optimum R a te of In v es tm en t R econsidered"
The Economic Journal, 1 9 6 5 . , 5 7 2 —57 6 .
34 L j. M adzar-.^ .P .rivredni s is te m i m o b iln o st f a k t o r a p ro iz v o d n je '‘ ,
Ekonomist, 1 - 2 / 1 9 6 5 . , 2 8 —4 8 .
35 . B. Horvat, ‘P la n n in g in Y u g o s la v ia 5 , Studies in Development 1,1 9 6 4 . , 1 4 9 - 1 6 5 .
36 . S B o lc ic , “ O metodama s o p i o l o s k o g p ro u cav an ja g rad o v a” , Socio
logija 4, 19 67 .
37 . B Horvat, -' Indu sid u aln o i d ru s tv en o v la s n is tv o u s o c i ja l iz m u 41,
G ledista 3, 1 9 6 7 .
3 8 . B Horvat, “ P la n n in g an d th e Market: T hieY ugoslav E x p e r ie n c e " .
Planning and Development Programming, O ECD , P a r i s , 1 9 6 4 .
3 9 . B, H orvat, “ Die Ubernahme der B e tr ie b s le i tu n g durch die A rb eite r
in h is to r is c h e r P e r s p e k t i v e * J, An International Seminar Worker3 s Partic ipation in Management, V ien n a , 1 9 5 8 .
40 . B . Horvat, “ P riv red n i c i k l u s i u J u g o s l a v i j i ” . Ekonomist, 1—4 / 1 9 6 6 .
7 1 - 1 1 0 .
41 . L j . Madzar, " K o le b a n je z a l i h a kao faktor n e s t a b i l n o s t i ju g o s lo v e n s k e
p r iv re d e“ , Ekonomist, 1 - 4 / 1 9 6 6 . , 2 6 5 - 2 8 5 ,
42 . B. H o rv a t , sJK ib e m e tik a i p r iv r e d n o p la n i r a n je :‘, R e fe r a t n a II me
djunarodnoj k o n feren c ij i Nauka i drustvo u H erceg Novom, 19 66 .
43. B. H orvat, " D i j a l e k t ik a i d in am ick i m o d e li“ , Marks i savremenost, 3 / 1 9 6 6 . , 3 5 4 - 3 6 0 .
44 . P . S icherl , “ A n a l iz a o d n o sa izm ed ju f ik sn ih fondova i p roizvoda
u predratnom i po slera tn o m razvoju J u g o s l a v i j e " , Ekonomist. 1 2 / 1 9 6 7 . , 2 7 5 - 2 9 3 .
4 5 . Z . P op o v , “ K om parativna a n a l i z a privrednog razvoja S PR J u g o s la -
vije i NR B u g a r s k e " , Ekonomist, 1 —2 / 1 9 6 7 . , 2 9 4 —3 2 0 .
4 6 . O, K ovac, " U t i c a j sp o l jn e trgovine na drustvenu re p ro d u k c i ju " ,
Pregled, 3 / 1 9 6 7 . , 1 8 5 - 2 0 4 .
4 7 . B. H orvat, “'P r i lo g d is k u s i j i o teo ri j i p a r t i je “ , N o se feme 5, Z a g
reb. 19 6 7 .
4 8 . B. H orvat, - 'M a rk sis t ic k a a n a l iz a d ru stv en ih k l a s a i suvrem eno jugo-
s la v e n s k o d ru s tv o “ . G ledista . 10, Beograd, 1 9 6 7 , , 1 2 7 9 —1 2 9 1 .
49 Z, Mrkusic, “ O savrem enoj in te r p re ta c i j i te o ri je kom parativnih trosko-
v a ' Medjunar.odni problemi I , B eograd, 1 9 6 7 . , 9 —33.
5 0 , B . H o rv at. “ Der Markt a ls Instrum ent der P la n u n g ‘ % Probleme Zen -4
tra ler Wirtschaftsplanung, Wien, 1 9 6 7 . , 1 0 7 —11 6 .
51 , B. H orvat, " P r i lo g z a s n iv a n ju te o ri je ju g o s la v e n s k o g p o d u z e c a " ,
Ekonomska analiza , B eo g ra d , 1—2 / 1 9 6 7 . , 7 —28 .
52 , P . S icherl , “ E m p ir i js k a a n a l iz a proizvodnih k o e f ic i je n a ta . f ik s n ih fon-
dova na b a z i proizvodne fu n k c i je ” , Ekonomska an a liza , 1—2 , 1 9 6 7 . ,
2 9 - 4 8 .
53 M. B a z le r , ' 'A n a l iz a s te p e n a ra z v i je n o s t i ju g o s lo v e n s k ih podrucja"1,
Ekonomska ana liza , 1 —2 / 1 9 6 7 . , 4 9 —63.
54 , Z. D acic , ’"Dinamicki m e d ju se k to rs k i model z a odred jiv an je optima-
lnih in v e s t ic io n ih pro grama i problemi n jeg o v e primene k.od n a s “ ,
Ekonomska analiza , 1—2, 1 9 6 7 . , 6 4 —76.
55 . O. K ovac, “ P la tn i b i la n s u jugo slo v en sk o m s is te m u d rustvenog racu
n o v o d s tv a " , Ekonomska an a liza , 1—2 , 1 9 6 7 4 8 9 —101.
56 " M KoVacevic, :j,K,ra;tkorocnx i dugorocni ekonom ski efekti r a z o ru z a n ja ’J,
Ekonomska an a liza ’,* I —2, 1 9 6 7 . , 1 0 1 —112.
5 7 . Z , Popov, “ Z em lje s a najbrzim privrednim razvojem — s a posebnim
osvrtom n a razvoj s o c i j a l i s t i c k i h z e m a l ja w , Ekonomska a n a l iza r 1 - 2 , 1 9 6 7 . , 1 1 2 - 1 2 2 .
58 . B. Horvat, " J u g o s l o v a n s k i s is te m sam o u p rav ljan ja in uvoz tu jeg a
k a p i ta la '* , Ekonomska rev i ja , 4, 1 9 6 7 . , 4 0 6 —41 7 .
59 . Z . Mrkusic, "'La b a la n c e d e s paym ents e t le dev elo p p em en t economi-
q u e " , Referat na simpozrumu, V ienna, I n s t i tu te for developm ent,
1 9 6 7 . , 1 - 1 2 .
60 . B, H orvat, ' 'P r iv re d n i c ik lu s i , m o n et^m i fak to r i i c i j e n e “ , Ekonomskc analiza , 1 - 2 / 1 9 6 8 , , 1 - 2 1
61 . Z Mrkusic, "K r i t ik a n ek ih e lem en ata n e o k e jn z i ja n s k o g modela medju-
narodne trg o v in sk e p o l i t ik e '* , Ekonomska ana liza , 1 - 2 / 1 9 6 8 .
6 2 . S. J o v ic ic , ‘Koriscenje grupe poslova kao procenjivackog kriterija u okvi-
tn analiticke procene radnih mesta“ , Ekonomska analiza, 1 - 2 / 1 9 6 8 . , 13 1 -1 5 3 .
V
63 . B. H orvat, " T h e R ule of A ccum ulation in a P lan n e d Econom y*1,
Kyklos, 2 / 1 9 6 8 . , 2 3 9 - 2 6 5 .
6 4 . B. Horvat, " N o te on Wages and Employm ent in a Labour Surplus
Econom y"', T he Manchester School, March E d i t io n , 1 9 6 8 . , 6 3 —6 8 .
65 . B. Horvat, " D ie produktive A rbeit in d er S o z ia l is t i s c h e n Ge s e l-
l s c h a f t ’*, Osteuropa Wirtschaft, 2, 1 9 6 8 . , 9 8 —107.
66 . B . Horvat, “ S o c i ja l i s t ic k a robna p ro iz v o d n ja ” , G ledista , Beograd,
1 0 / 1 9 6 8 . , 1 3 2 1 - 1 3 3 0 .
6 7 . Z . Mrkusic, ’’N e k a p i t a n j a n a a l te r n a t iv u : " P ri la g o d j a v a n je devi-
z n o g ku rsa — d irek tn a k o n t r o la " , Ekonomist, Z ag reb , 1—2 / 1 9 6 7 . ,
8 9 - 1 0 2 .
68 . Z . Popov, “ N eki problemi iz ra d e in te g r is a n o g s is te m a drilstvenih
ra c u n a “ , Ekonomist, Z ag reb , 2 / 1 9 6 8 . , 4 2 1 —4 3 1 .
6 9 . B . Horvat, ” An In teg ra ted System of S o cia l A ccounts for an E c o n o
my of the Y u g o slav T y p e '* , T h e R ev iew o f Income and Wealth I,
New H av en , C onn., 1 9 6 8 .
70 . S. S tefan o v ic , “ S u d sk a p r a k s a o n ak n a d i s t e t e c i j i je o s n o v n e s re -
c a n a p o s lu “ . Rad i pravo, B eograd, 1 / 1 9 6 8 . , 9—29.
7 1 . M rkusic, O. K ovac, P . P i l i p i , “ U s lo v i i k r ite rij i z a optimalno
u k l ju c iv a n je u medjunarodnu podelu rad a i proizvodna o r i je n ta c i ja
J u g o s l a v i j e " , Ekonomska an a l iz a , B eo g rad , 3—4 / 1 9 6 8 . , 2 4 3 —2 6 3 .
72 . L j . Madzar, “ K re tan je z a l ih a kao in d ik a to r promena e f ik a s n o s t i
p r iv re d j iv a n ja ‘\Efconomsfco a n a l iza , Beograd, 3 —4 / 1 9 6 8 . , 2 6 6 —2 9 1 .
73 . SZ . Mrkusic, " K a rea ln ijem pristupu problemu k o n v e r t ib i ln o s t i" ,
Medjunarodni prdblemi, B eograd, 1 / 1 9 6 8 . , 3 7 —54.
7 4 . P . S icherl , “ R e g io n a l a s p e c t s of Y u g o sla v economic developm ent
a n d p l a n n i n g " ,M u lt id isc ip l inary Aspects o f Regional Development, P a r is , 1 9 6 9 . , 1 6 3 - 1 7 8 .
75 . B. Horvat, “ P r is p e v o k k z a k la d an iu terfrie ju h o s lo v a n s k ^ h o p o d n ik u " ,
E conom ickf casopis, B r a t i s la v a , 8 / 1 9 6 8 . , 7 8 9 —808.
7 6 . L j . M adzar, " T r z i s t e i k u l t u r a " , Gledista , Beograd, 1 2 / 1 9 6 8 - ,
1 6 2 7 - 1 7 8 6 .
77 . D ancika N ik o lic , P a v le S ich erl , “ A S tru c tu ra l A n aly s is of E co n o
mic D evelopm ent of Y u g o s la v ia in the P eriod 1 9 5 2 —1 9 6 2 “ ,
Czechoslovak Ec onomie Papers 8, P r a g u e , 1 9 6 7 . , 9 7 —11 6 .
H A
poflHa 6H6nnoTeKaCp6nje
1 & 4 3 3 0
INTEGRIRANOST JUGOSLOVENSKE PRIVREDE I SAMOUPRAVNO PLANIRANJE
B. H O R VAT
S E P A R A T 82
\E Hj
1 N S T I T U TE K O N O M S K I HN A U K A
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA
Dr B. HORVAT, direktor i starjesina Odieljena za privredni sistem
Dr 2. MRKUSIC, dekan Foslediplomske skole i starjesina Odjeljenja za flnan- cije i vanjsku trgovinu
Dr P. SI^HERL, zamjenlk direktoraDr N. MILEUSNIC, 'starjesina Odjeljenja za ekonomiku poduzeca i operaciona
istrazivanja
S. STAJIC, starjesina Odjeljenja za privredni rast i ekonomska m jerenja
Insfrtut ekonomskih nauka razvio se iz Istrazivackog odjeljenja Sa- veznog zavoda za privredno planiarnje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i primjenjena istrazivanja jugosiavenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primjenjivanje suvremenih me- toda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organi- zacionih nauka. Radi rjeSavanja konkretnih problema u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj poduzeca. U In- stitutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se rjesa- vaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska anaiiza.
G % S £ jC U 3 3 o
INTEGRIRANOST JUGOSLAVENSKE PRIVREDE
I SAM OUPRAVNO PLANIRANJE
Branko Horvat, naucni :savetnik
IN ST IT U T EKONOMSKIH NAUKA B EO G RA D , 1969.
"Integriranost jugoslavenske privrede i isamoupravno planiranje” ,
E k o n o m i s t , 2/1969., Zagreb
t f s b ^ s e v
Izdaje i s tamp a: Institut ekonomskih nauka,
Beograd, .Zmaj Jovina 12
Brariko HORVAT
INTEGRIRANOST JUGOSLAVENSKE PRIVREDE I SAMOUPRAVNO PLANIRANJE
1. Regionalno sinhronizirana ciklicnost privrednih kretanjaCesto pitanje, da li je jugoslavenska privreda integrirana u jed-
no jedinstveno trziste — u stvari ne bi trebalo postavljati. Jugoslavenska je privreda, naime, nedvosmisleno odgovorila na to pitanje. Integriranost trzista je toliko velika da je dinamika privrednih kretanja u pojedinim regijama — ili cak u pojedinim gradovima — go- tovo savrseno sinhronizirana. Jedino je intenzitet nestabilnosti veci u nerazvijenim krajevima u odnosu prema razvijenima. U tekstu koji slijedi tu cemo tezu — a ona ima izvanredno znacenje za koncipi- ranje planiranja i ekonomske politike — kvantitativno demonstri- rati. Medutim, zaseban problem je poseban aspekt integriranosti t r zista, naime, mobilnost resursa. Monopoloidne strukture razbijaju trziste, smanjuju mobilnost radne snage i sredstava i um anjuju efi- kasnost privredivanja. Kako je predvideno da se trzisnim struktu- rama bave drugi referenti, to ih ja ovdje ne cu obradivati.
Kako kvartalni podaci postoje samo za industrijsku proizvodnju, to cemo komparativnu analizu ciklicnih kretanja izvesti samo za industrijsku proizvodnju. A i tu, zbog pomanjkanja podataka, morat cemo iz grupe nerazvijenih izostaviti Kosmet, a iz grupe razvijenih, Vojvodinu. Tako odredeno nerazvijeno (Makedonija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora) odnosno razvijeno (Hrvatska, Slovenija) podruc- je ucestvuje u ukupnoj industrijskoj proizvodnji zemlje u 1965. go- dini sa 21% odnosno 45%. K retanja su prikazana na grafu 1, a osnov- ne mjerne karakteristike u tabeli 1. Agregiranje iz originalnih podataka izvrseno je tako da su uzeti neponderirani aritmeticki prosjeci lancanih indeksa.
Iz tabele se vidi da su amplitude industrijskih kolebanja u nerazvijenim podrucjima znatno vece nego u razvijenima a iz grafa se vidi da putanja lancanih indeksa ima mnogo nepravilniji oblik u nerazvijenim podrucjima. Iz oba fakta proizlazi da je nestabilnost industrijske proizvodnje znatno veca u nerazvijenim podrucjima nego u razvijenim. Oscilacije su takoder vece i u poljoprivrednoj proizvodnji1, za koju postoje samo godisnji podaci. Prema tome, cjelo-
1 V. m onografiju M. Bazlera, Klasif ikacija Jugoslavenskih podrucja po stepenu pr ivredn e razvijenosti , Jugoslavenski institu t za ekonom ska istraziva- nia, Beograd, 1968. U toj m onografiji regionalni ciklusi su obradeni s mnogo v ise pojedinosti.
BROJ 2 INTEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE 377
kupna privreda nerazvijenih podrucja nestabilnija je od privrede razvijenih podrucja i zahtijeva posebnu paznju organa ekonomske politike.
TABELA 1
Mjerne karakteristike industrijskih ciklusa razvijenih i nerazvijenih podrucja
Obrtne tacke Indeksi u obrtnim tackam a A m plitude
1C3 co ° _ tiO
>
oc o
3Jh N T35 2
i.JL ”0> °2 ° - “ S ’S 5 A 2
ICOC/3 ° _ tU) CO 3 '£?
>
oG OJ
> u3 2
11 T3s °S o -
l l l
1CO W ° tiX) ™
>
o <u
> 2
Ph q*
i
N ft m2 O-"" S 3
Vrh 1/1955. 1/1955. 1/1955. 130 128 151 — — —Dol 1/1956. 1/1956. 1/1956. 103 98 102 27 30 49Vrh 1/1957. 1/1957. 1/1958. 121 121 130 18 23 28Dol III/1958. III/1958. 1/1959. 107 104 113 14 17 17Vrh • 11/1960. 11/1960. 11/1960. 118 118 124 11 14 11Dol 1/1962. IV/1961. 11/1962. 104 105 107 14 13 17Vrh ' 1/1964. 1/1964. 1/1964. 119 116 125 15 11 18Dol III/1967. III/1967. 1/1967. 99 100 96 20 16 . 29
Povecanje opce industrijske nestabilnosti od 1960. nadalje, moze se objasniti povecanjem nestabilnosti u nerazvijenim podrucjima (u razvijenim podrucjima amplitude kolebanja smanjuj-u se sve.do po- sljednjeg vrha, v. tabelu 1). To posebno vazi za razdoblje od pocetka posljednje reforme. Naime, u cjelokupnom ranijem razdoblju puta- nja indeksa rasta nerazvijenih podrucja je iznad putanje razvijenih podrucja (v. graf 1). Medutim, sredinom 1966. tempo industrijske ekspanzije nerazvijenih podrucja pada ispod tempa razvijenih podrucja, a u 1967. dolazi cak do apsolutnog smanjivanja industrijske proizvodnje.
Izuzev u drugom ciklusu, obrtne tacke razvijenog i nerazvijenog podrucja poklapaju se s obrtnim tackama industrijske proizvodnje u cjelini. Prema tome, industrijski su ciklusi sinhronizirani u svim podrucjima Jugoslavije. Ono sto se izuzetno dogodilo u drugom od nave- denih ciklusa, tj. u 1958. godini, sastoji se u tome sto je u nerazvi- jenom podrucju doslo do nagle akceleracije proizvodnje, upravo u vrijeme kad se produbljivala retardacija proizvodnje u razvijenom podrucju. I time se upravo objasnjava izuzetno blaga industrijska recesija u 1958. godini.
Za gradove postoje kvartalni podaci o industrijskoj proizvodnji tek od 1962. Razmotrit cemo slucaj Zagreba i Beograda, kao dvaju najvecih industrijskih centara u zemlji. Na grafu 2 su ucrtana kre- tanja industrijske proizvodinje u Zagrebu i Beogradu, kao i za cjelo- kupnu jugoslavensku industriju. Ponavlja se slika koju smo vec ana- lizirali. Akceleracije i retardacije i obrtne tacke se podudaraju s time
4 Ekonomlst br. 2/69
378 EKONOMIST GOD. X X I I
Grafikon 2
LANCANI INDEKSI INDUSTRIJSK E PROIZVODNJE GRADOVA ZAGREBA, BEOGRADA I SFRJ
da su amplitude vece od jugoslavenskog prosjeka. Ma sto privrednici Zagreba ili Beograda poduzimali, kad jugoslavenska privreda krene prema dolje i proizvodnja njihovih poduzeca ce se usporiti a pianovi proizvodnje, prodaje, investicija, modernizacije izvoza — ostat ce neizvrseni; kad jugoslavenska privreda krene u novi uspon, zapreke uspjesnom poslovanju pocinju istog trenutka nestajati a zagrebacka i beogradska — i ljuibljanska i sarajevska i skopska itd. privreda uci ce u period prosperiteta. I tako sve do iduce obrtne taoke ciklusa. Jugoslavenska privreda je ocigledno jedinstvena privreda. I zato za- htijeva jedinstvenu ekonomsku politiku.
BROJ 2 IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE 379
2. Kriza planiranja u Jugoslaviji-Privredno planiranje treba da rijesi dva zadatka koja »laissez-
-faire« privreda nije u stanju rijesiti: da eliminira cikluse i da povisi stopu rasta. Privreda je, kao slozeni sistem s uzvratnim spregama i zakasnjenjima, inherentno nestabilna. Otud ciklusi koji se mogu kon- trolirati jedino adekvatnom stabilizacionom, anticiklicnom politikom. Uklanjanje ciklicnosti povecava samo po sebi stopu rasta. Ali, povrh toga, planiranje omogucuje da se »ex ante« analizom unaprijed oda- beru najpovoljnije alternative koje ce trziste onda samo verificirati, umjesto da se trzistu ostavi da metodom pokusaja i pogresaka pro- vodi spo>ra, gruba i malo efikasna, »ex post« uskladivanj a. Na taj je nacin uspjesno planiranje identicno s nepostojanjem ciklusa i vi- sokom stopom rasta. I obrnuto, ciklicnost i niska stopa rasta ukazuju na efekte planiranja.
U Jugoslaviji je u posljednjem deceniju doslo do usporavanja rasta i povecavanja privredne nestabilnosti. Prema tome je ocigledno da je doslo do krize u planiranju. Bit ce korisno da se kvantificiraju oba aspekta te krize, kao i da se naznaci i treci: sve veci raskorak planskih predvidanja od realizacije.
Predlazem da privrednu nestabilnost mjerimo na dva nacina koji se medusobno dopunjuju: relativnim devijacijama od nekog stan- darda i amplitudama ciklusa. U vezi s prvom metodom pretpostavit cu da se stabilizirana privreda razvija po nekoj uravnoteeznoj pribli- zno konstantnoj stopi. Tu cemo stopu odrediti kao prosjek svih godi- snjih stopa rasta u promatranom razdoblju, a izrazit cemo je prosjec- nim godisnjim lancanim indeksom. Tada ce indeks nestabilnosti biti izrazen omjerom prosjeka devijacija od standardnog indeksa i tog standardnog indeksa. Indeksi nestabilnosti za industriju, poljoprivre- du, uvoz, izvoz i drustveni proizvod su navedeni u tabeli 2.
Smisao indeksa nestabilnosti mozemo uociti na konkretnom pri- mjeru. Na primjer, indeks 5,6 za industriju u razdoblju 1965—68, znaci da je industrijska proizvodnja u te cetiri godine odstupala u prosjeku 5,6% prema gore ili prema dolje u odnosu prema standard- nom volumenu proizvodnje, koji bi se dobio da je industrija uravno- tezeno ekspandirala po stalnoj stoDi od 10,7% godisnje. Drugim rije- cima, oscilacije predstavlj.aju 5,6°/o uravnotezenog volumena proizvodnje. Iz tabele se vidi da je u svim promatranim agregatima doslo do ubrzavanja rasta u osmogodisnjem razdoblju, prije 1960. godine, i do izrazenog nsporavanje rasta poslije te godine. U posljednje cetiri godine usporavanje rasta je bilo drasticno. Isto se tako vidi da je u svim, agregatima doslo do povecanja nestabilnosti u poslednjem razdoblju u odnosu prema pretposljednjem. Ovi nalazi ne dopustaju sumnje: od 1965. godine, kad je incirana privredna reforma, ciji je zadatak bio srtabilizacija privrede i integriranje u svjetsku privredu, privredni rast je naglo usporen; ukljucivanje u svjetsku trgovinu, mjereno ekspanzijom vanjske trgovine, je zakoceno a privredna nestabilnost se povecala.
CO00o
TABELA 2
Stope rasta i koeficijenti nestabilnosti po cetvorogodisnjim razdobljima1952—19G8.
Fizicki obim proizvodnje D rustveni proizvodU v o z I z V o z
Industrija Poljoprivreda Bez poljoprivrede U k u p n i
Stop
ara
sta
Inde
ksn
esta
bil
nost
i
Stop
ara
sta
Inde
ksn
esta
bil
nost
i
Stop
ara
sta
Inde
ksn
esta
bil
nost
i
Stop
ara
sta
Inde
ksn
esta
bil
no
sti
Stop
ara
sta
Inde
ksn
esta
bil
no
sti
Stop
ara
sta
Inde
ksn
esta
bil
nost
i
1953—-56. 12,8 2,2 10,3 22 ,6 8,4 2,7 8,0 7,3 7,3 11,9 9,4 16,41957--60. 14,0 3,0 13,8 22 ,6 12,5 3,0 12,1 6,8 15,9 12,6 15,2 4,81961—-64. 11,5 4,1 4,3 4,1 10,4 3,4 8,7 3,5 12,9 8,3 12,3 5,71965--68. 4,5 5,6 0,5 10,4 5,3 3,5 4,4 3,7 8,3 7,6 9,3 6,91953--68. 10,7 3,7 7,2 14,9 9,1 3,2 8,3 5,3 11,1 10,1 11,5 8,5
f tOte!o
Co!-3
N apom ena: Stope rasta predstavljaju prosjeke godisnjih stopa rasta u odnosnim razdobljim a i izrazene su u postocima.—— 2 teodi&nji lanCani indeks — prosjefini lancani indeks 1953—68)
Xndeks mestafoilnosti = n ------------------------------—— — :— . . . .— — ,— --------------------------- X 100
Izvor: S ta t is t i ik i godiSnjaci Jugoslavije.prosjecni lancaoi indeks 1953—68.
OOOXX
CDS3OCO
TABELA 3
Amplitude ciklusa industrije, gradevinarstva, uvoza i izvoza 1955—1968.
I in d u s t r i j a G r a d e v i n a r s t v o U v o z* I z V 0 z*
Kva
rtal
God
isnj
ila
ncan
iin
deks
Am
plit
uda
Kva
rtal
God
isnj
ila
ncan
iin
deks
Am
plit
uda
Kva
rtal
God
isnj
ila
ncan
iin
deks
Am
plit
uda
Kva
rtal
God
isnj
ila
ncan
iin
deks
Am
plit
uda
Vrh 1/1955. 130 — 11/1953. 149 __ 11/1955. 135 __ III/1954. 127 __Dol 1/1956. 103 27 1/1966. 60 89 11/1956. 104 31 11/1955. 107 20Vrh 1/1957. 121 18 11/1957. 129 69 11/1957. 140 36 11/1956. 127 20Dol III/1958. 107 14 1/1959. 102 27 IV/1958. 98 42 1/1959. 109 18Vrh 11/1960. 118 11 IV/1959. 115 13 11/1960. 119 21 III/1960. 118 9Dol 1/1962. 104 14 1/1969. 88 27 III/1962. 98 21 IV/1961. 99 19Vrh 1/1964. 119 15 1/1964. 128 40 11/1964. 127 29 IV/1962. 129 30Dol 11/1965. 98 29 1/1964. 111 18Vrh 11/1966. 120 22 IV/1965. 123 12Dol III/1967. 99 20 III/1965. 84 44 1/1968. 104 16 1/1968. 98 25
53EloS3I—IS3te!oto>-i13S3I—IfoO
13
te!l -Hfote!t?3Na bazi 4-kvartaln ih pomiindh prosjeka.
382 EKONOM1ST GOD. X X I I
Godisnji podaci, koje smo do sada koristili, uprosjecuju kretanja i stoga ublazavaju oscilacije. Zato cemo sada indeks nestabilnosti, kao m jeru nestabilnosti, dopuniti usporedivanjem amplituda nekih serija za koje postoje kvartalni podaci. To je uradeno u tabeli 3.
Izuzev djelomicno u uvozu, u promatranim serijama prije 1960. amplitude ciklicnih oscilacija se smanjuju. Poslije I960, u sve cetiri serije, amplitude se povecavaju. Dolovi ciklusa u industriji i izvozu u 1967. odnosno 1968. godini predstavljaju najnize tacke tih serija u citavom promatranom razdoblju. A amplitude od vrha do dola, od 20 odnosno 25 poena, znace da se tempo rasta u retardacionoj- fazi ciklusa usporava za citavih 20%, mjereno volumenom proizvodnje. Buduci da se to desava u jednom intervalu od svega oko tri godine, ocigledan je ogroman stepen nestabilnosti privrede. Pri tome grade- vinarstvo pokazuje jos veci stepen nestabilnosti nego industrija i izvoz.
Privrednu nestabilnost posljednjih godina odredeno moze osvi- jetliti i jedna medunarodna usporedba. Posluzit cu se u tu svrhu obracunom Z. Fallenbuchla, koji je nedavno prezentirao na naucno- istrazivackom seminaru Instituta ekonomskih nauka u Beogradu i koji je naveden u tabeli 4.
TABELA 4
Koeficijenti nestabilnosti osam zemalja 1961—1967.
Narodni dohodak Industrija Poljoprivreda
1961--6 7 . 1961—66. 1961--6 5 .
Stop
a ra
sta
u %>
Koe
fici
jent
nest
a-bi
l-no
sti
Stop
ara
sta
, u
"/o
1
Koe
fici
jent
nes
tab
il
nost
i
Stop
ara
sta
U °/l
l
Koe
fici
jent
.nes
tabi
lno
sti
Sovjetski Savez' 7 0,1 9 0,1 2 2,0Rumunija 9 0,2 13 0,1 3 1,3Poljska 9 0,2 8 0,1 3 1,7Bugarska 8 0,3 12 0,1 3 1,3Njem acka DR 4 0,3 6 0,2 1 6,0Madarska 5 0,4 8 0,3 2 2,0Jugoslavija 7 0,5 10 0,4 1 9,0Cehoslovacka 4 1,0 6 0,5 —0,4 11,3
(godisnja stopa rasta — prosjecna stopa rasta)K oeficiient ncstabilnosti =_________________ ___--------------------------1-----------------------J prosjecna stopa rasta
U promatranom razdoblju od svih istocnoevropskih privreda je- dino je cehoslovacka bila nestabilnija od jugoslavenske. Rumunija, Bugarska, Poljska i Sovjetski Savez imali su istu ili visu stopu rasta, a visestruko nizi stupanj nestabilnosti. Politicke implikacije takve situacije su prilicno ocigledne, a konzekvence daljnjeg produbljiva- nja dosadasnjeg stanja mogu biti vrlo ozbiljne.
BROJ 2 INTEGRIRAN OST PRIVREDE I P L A N IRAN JE 383
Treci aspekt krize planiranja je sve vece odstupanje iealizacije od planskih predvidanja. Tu konstataciju ne mozemo savim egzaktno dokumentirati, jer je u posljednje vrijeme tesko nedvojbeno ustano- viti sto su zapravo bila planska predvidanja u godinama poslije 1965. Nize navodim rezultate obracuna M. Ostracanina.2
TABELA 5
K oeficijenti odstupanja Stope rasta
D rustveni 0 stv a ren ie* 1957— 60. 1961— 64. plan ustvaren je
1965—Y0. 1965—68.
Narodni dohodak 0,57 0,59 7,5—8,5 4,7**Industrijska proizvodnja 0,17 0,42 9— 10 3,3Poljoprivredna proizvodnja 0,76 0,64 3;S— 3,7Izvoz 0,35 0,29 5,0Uvoz 0,52 0,62 •6 11,9Zaposljavanje — — 2,5—3 —0,9
* SZS, J u g o s la v ia izm edu VIII i IX kongresa SKJ. ** Procjena, cijene 1960.
Vidi se da se nepredvidivost industrijske proizvodnje, koja je nosilac razvoja, poslije 1960. veoma povecala tj. oko dva i po puta. Nepredvidivost industrijske proizvodnje priblizila se onoj u poljo- privredi. Relativno dobri rezultati poljoprivrede, tj. smanjivanje od- stupanja realizacije od predvidanja, ublazuju negativne efekte na kretanje proizvodnje u cjelini u prve cetiri godine poslije 1960. Me- dutim, vec i u tom razdoblju gotovo polovina svih promatranih planskih predvidanja pokazuje se precijenjenom (prema jednoj trecini u razdoblju 1956—60).
Zbog velikih odstupanja od plana, petogodisnji plan 1960—65. je bio napusten u 1962. i izraden novi nacrt sedmogodisnjeg plana 1963—70. Ali se kasnije i od tog nacrta odustalo. Izraden je novi plan za razdoblje 1965—70. Iz prednjih podataka se vidi da ni taj plan nece biti ostvaren (osim u uvozu i, mozda, u poljoprivredi).
U vezi s kretanjim a u januaru 1968. Jugoslavenski institut za ekonomska istrazivanja dao je ovu sumarnu ocjenu3: ».. . neispunja- vanje planova u posljednjih nekoliko godina nije ni slucajna ni spo- radicna pojava. Do toga nije doslo tek poslije 1965. tj. otpocinja- njem reforme. Lorn se u stvari dogodio vec 1960. Otad privredna kretanja sve vise izmicu kontroli drustva. Postavlja se pitanje kako je do toga doslo i sto treba uraditi da bi se situacija trajnije popra- vila?
Cini se da uocenu pojavu mozemo ovako objasniti. Izvanredno brz privredni razvoj u osmogodisnjem razdoblju 1952—60. pa i nekoliko godina kasnije (drustveni proizvod se povecao vise od dva puta do 1960, odnosno, tri puta do 1964; industrijska proizvodnja oko tri
2 Jugoslavenski institut za ekonom ska istrazivanja, Sumarna analiza pri- vrednih kretanja i prijed lozi za ekonom sku politiku, Beograd, 1968, ss. 17— 18.
3 Loc. cit.
384 EKONOMIST GOD. X X I I
puta do 1960, odnosno, vise od cetiri puta do 1964) doveo je do rasko- raka izmedu privredne baze i institucionalne nadgradnje, izmedu ogromno naraslih potreba jedne velike i kompleksne privrede i zao- stajanja kadrova i institucija, koji tom privredom treba da uprav- ljaju i da je usmjeravaju. Upravo zbog prevladavarija tog raskoraka poduzete su reforme u 1961. i 1965. godini. Medutim, kako su obje reforme bile nedovoljno pripremljene, kako nisu izvrsena neophodna prethodna istrazivanja, kadrovi nisu pripremani a funkcioniranje specificne jugoslavenske privredne masine ostalo je nedovoljno po- znato — ocekivani rezultati su izostali i pojavili su se ozbiljni eko- nomski i politicki problemi«.
3. Institucionalni model jugoslavenskog privrednog sistemaDa bismojna adekvatan nacin odredili sistem planiranja koji od-
govara jugosiavenskoj privredi, moramo najprije ustanoviti osnovnu institucionalnu strukturu, institucionalni model te privrede.
Prikazat cemo taj model shematski na razini federacije4. Model je najvecim dijelom vec u praksi realiziran, a neke modifikacije i.do- pune, koje mi se cine nuznim za dosljedno kompletiranje modela, i jos nisu ostvarene, posebno cu komentirati.
Jugoslavenski se privredni sistem sastoji od autonomnih, samo- upravnih, radnih organizacija i individualnih proizvodaca u oblasti privrede i neprivrede, i drzavnih organa. Zadatak potonjih je da ne- administrativnim vezama koordiniraju aktivnost privrede i neprivrede i da putem drzavne administraciie obavljaju odredene zajed- nicke drustvene poslove (javna uprava, sudstvo, narodna obrana, vanjskopoliticki poslovi i si.).
Funkcioniranje naseg privrednog sistema se osniva na pretpo- stavci materijalne zainteresiranosti samoupravnih kolektiva za maksimiranje dohotka, i sposobnosti odnosno mogucnosti Skupstine i SIV-a da putem svojih specijaliziranih organa stvore takve uslove privredivanja da privredni subjekti autonomnim odlukama djeluju upravo u smislu opceg interesa. Obje pretpostavke su potvrdene su- vremenom teorijom ekonomske politike i suvremenom praksom de- centralizirane trzisne privrede. Izmedu »centra« (Skupstine) i »pe- riferije« (radne organizacije) djeluju cetiri tipa gravitacionih sila, koje odrzavaju sistem u ravnotezi a privredne subjekte na predvidi- vim putanjama drustvenog interesa. To su informativno-konzultativ- ne veze (informacije i dogovaranje), trzisne veze, privredno-regula- tivne veze (privredno zalconodavstvo i instrum enti ekonomske politike) i administrativne veze. Potonje su izuzetne u odnosu prema privrednim subjektima i u nacelu se odnose samo na razne organe kao sto su sekretarijati, Narodna banka i neki zavodi. Postoji i peti tip veza — politicke — koji cjelokupnu strukturu zatvaraju povezi- vanjem radnih organizacija sa Skupstinom i tokovima direktiva
4 S m anjim izm jenam a ovaj je prikaz preuzet iz studije Jugoslavenskog instituta za ekonomska istrazivanja ,Ocjena ekonomske situacije i predv idan ja daljn jeg razvoja, Bsograd, 1969, str. 29—37.
BROJ 2 IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE 38 5
NEPRIVREDNE RADNE ORGANIZACUE
Ntociie ln stitu c lje ‘ sko le — O niverzite tl KoUnnio-aiii£tiil£ke InsL Zdnvst.1 socUtl.oatanove Sportsk* 1
pga □□□ gpg pap pgO, 1 i i i l i t i 1 i i i1 1 1 i ■ ■ i * 1 t > 1 :
I"BftTeznl Btvjet za pmftii radZavod zm plulraaje p«nfti<h istrazlTanja
K j i z l t r i l S t e
Obrazorne zajednicfr
0 **
Zavod za statlfitikuZavod za plaolraaje
*■» _
Zavod zk cijene i dohotke
1-------1 -------- - 1--------1 + PRIVREDNE RADNE ORGAMIZACIJE
» . Tok dlrektiFm 1 Inform aclja
------------L AdalnlstratiToe veze
--------- -------- Prlvredno—repilatlTne veze— ----------T rilsae vez e
. . . . . . . . . infonDatlTne—konoultadv.veze
SHEM ATSKI PRIKAZ JUGOSLAVENSKOG PRIVREDNOG SISTEMA
(»strelicama«) usmjerenim od periferije prema centru. Da ne bismo nepotrebno prosirili predmet istrazivanja, te veze nisu prikazane na dijagramu i ne analiziraju se u tekstu.
U modelu na slici dana su neka rjesenja koja jos ne postoje u praksi ali proizlaze iz logike sistema pa cemo ih posebno objasniti. Da pocnemo od privrednih radnih organizacija poduzeca i individu- alnih proizvodaca. Njihovu aktivnost koordinira prvenstveno trziste. No trziste je veoma neprecizan mehanizam koji zahtijeva nepre- stano podesavanje. To se postize prije svega opcim privredno-regu-
386 EKONOMIST GOD. X X I I
lativnim mjerama i instrumentima ekonomske politike, kojima se sluzi SIV. Nadalje, financijske tokove kojima se osigurava drustveno svrsishodna alokacija sredstava, regulira Narodna banka putem ban- kovnog sistema. Ovdje treba dodati da se javlja nuznost centralne intervencije u oblasti vanjskotrgovinske razmjene (kreditiranje i osi- guranje izvoza), investicija (izuzetno krupni objekti kao sto su velike hidrocentrale, melioracije i si.) i regionalnog razvoja. Za te posebne namjene osnovane su posebne. institucije: Fond za nerazvijena pod- rucja i Fond za kreditiranje izvoza, a samo je pitanje vremena kad ce, u odgovarajucem obliku, biti ponovno uspostavljen i Opci inve- sticioni fond (iako kvalitativno i kvantitativno razlicit od ranijeg OIF-a). Ta tri fonda su u dijagramu navedena u cetvorini »Fondovi za privredne intervencije«. No daljnja istrazivanja mogu pokazati da je mozda svrsishodnij e form irati jednu saveznu banku s odjeljenjima za nerazvijena podrucja, kreditiranje izvoza i investicije.
Ponudu i potraznju na trzistu mogu organi ekonomske politike regulirati direktno putem dviju direkcija: za razerve prehrambenih proizvoda i za rezerve industrijskih proizvoda.
Cijene kontrolira Zavod za cijene. Zavod je dosad bio orijentiran pretezno prema administrativnoj kontroli cijena i u tom je smislu vec dulje predstavljao strani elemenat u sistemu. U posljednje vrije- me u Zavodu se sve vise radi na tome da se SIV-u predlazu mjere ekonomske intervencije (npr., suzbijanje monopolnog podizanja cijena pojacanim uvozom). Medutim, kriterij, da li je neka cijena o- pravdana ili nije, moze se izvesti jedino iz analize dohotka. Isto tako, efikasna kontrola cijena moze se postici jedino pomocu kontrole dohotka (tj. realizacijom nacela »svakome prema radu«). Zbog toga bi Zavod morao prosiriti svoju djelatnost na analizu i kontrolu doho- daka. Na koji bi se nacin to moglo uraditi, navedeno je u ranije spo- menutoj publikaciji3. U vezi s time, trebalo bi Zavod i nesto druga- cije organizirati tako da se od iskljucivo drzavnog organa pretvori u instituciju u kojoj su zastupljeni svi relevantni interesi. To bi se moglo postici formiranjem jedne arbitrage za pitanja dohodaka i cijena, u koju bi usli predstavnici Zavoda za cijene, sindikata, ko- mora i naucnih organizacija iz privrede.
Zavodi za planiranje i statistiku imaju u nasem sistemu samo informativno-konzultativnu funkciju.
Vec se dulje vodi rasprava treba li federacija da ima naucne institute ili ne. Simptomaticno je da se o necem takvom moglo uopce raspravljati. Ocigledno je da se rad drzavne uprave mora osniv.ati na naucnim rjesenjima a njih nema bez sistematskog naucnog rada. Prema tome, vlada i njeni organi morali bi se najuze oslanjati na rad najboljih naucnih organizacija. Ali, da bi bile naucne, te organizacije moraju biti autonomne i stoga ne smiju biti drzavne u klasicnom smislu, tj. pod administrativnom kontrolom drzave. Zbog toga je veza izmedu instituta i SIV-a prikazana kao informativno-konzul- tativna. SIV moze, bilo osnovati nove naucne organizacije, bilo dugo-
3 Sumarna analiza, str. 41.
BROJ 2 INTEGRIRANOST PRIVREDE I PLAN1RANJE 387
rocnim aranzmanima zakupiti kapacitete postojecih instituta. Jedino sto ne moze uraditi jest, da se odrekne dugorocnog naucnog rada uopce — sto se, na zalost, desilo u posljednjih nekoliko godina. Od zavoda, koji bi morali biti vezani uz federaciju, misli se na geoloski
' i hidrometoroloski zavod i slicne institucije.Ranija je analiza pokazala da su potencijali naseg drustveno-
-ekonomskog sistema ostajali neiskoristeni i dolazilo je do ozbiljnih privrednih. potresa je r je ekonomska politika zaostajala za potre- bama zemlje i nalazila se osjetno ispod nivoa suvremene ekonomske nauke. Radi povezivanja nauke i operative i unosenja svjezih ideja u ekonomsku politiku i planiranje, bilo bi korisno pri Saveznom iz- vrsnom vijecu (ili Skupstini) osnovati vijece ekonomskih savjetnika. Vijece bi se sastojalo od, npr., tri clana, renomirana naucna radnika koji bi za 2—4 godine napustali svoja radna mjesta u institutima i univerzitetima, s time da se za to vrijeme posvete prakticnom radu na analizi ekonomskih kretanja i formuliranju ekonomske politike. U priprem anju m aterijala VES bi se oslanjao bilo na vlastiti anali- ticki aparat, bilo na aparat privrednih resora, i rad nekog naucnog instituta, specijaliziranog za pitanja privrednog sistema i planiranja. VES bi pripremo godisnje izvjestaje o kretanju privrede u zemlji, za potrebe SIV-a i Skupstine, a furikcija bi mu bila iskljucivo savjeto- davna. Jedva da treba dodati da clanovi VES-a treba da budu zaista vrhunski naucni radnici. Ukoliko bi se zbog oportunosti birale samo »pogodne licnosti«, kao sto se to desava s nekim drugim savjetodav- nim organima, bilo bi uputnije da se to tijelo i ne osniva jer realne pomoci ne bi bilo, a nauka bi se diskreditirala.
Privreda gradi i vlastite koordinativne mehanizme, od kojih su najvaznije komore. Medutim, u radu postojecih komora mnogo toga ne zadovoljava tako da organizacija i funkcije komora zahtijevaju ozbiljno daljnje istrazivanje.
Aktivnosti skola, bolnica, muzeja i neprivrednih radnih organizacija uopce, ne mogu se koordinirati neposredno putem trzista, kao sto je to slucaj s poduzecima. U jednom socijalistickom drustvu, bo- lestan covjek treba da bude izlijecen a talentirani omladinac obra- zovan, neovisno o tome da li i koliko moze platiti. S druge strane, bu- dzetsko financiranje neprivrednih djelatnosti- vodi direktno u etati- zam, sto je nespojivo s nasim drustveno-ekonomskim sistemom. Rje- senje te dileme je u tome da se izmedu drzave i neprivrednih radnih organizacija interpoliraju posebni samoupravni mehanizmi — inte- resne zajednice. Te zajednice dobivaju sredstva na osnovi odluka predstavnickih organa i tada, u ime drustva, kupuju usluge neprivrednih proizvodaca. Tako se stvara posebni tip trzista, kvazitrziste, koje omogucuje da se odnosi neprivrede i drustva postave na ekonomsku osnovicu, da kolektivi neprivrede sacuvaju samoupravnu au- tonomiju, a da se istodobno u oblasti obrazovanja, kulture i zdravstva ocuvaju odnosi raspodjele prema potrebama, §to je jedan od postu- lata socijalistickog drustva. Buduci da i poduzeca mogu intervenirati u oblasti neprivrede — bilo direktnim kupovanjem usluga, bilo stva-
388 EKONOMIST GOD. X X I I
ranjem posebnih fondova — to su te veze na slici prikazane povezi- vanjem trzista i kvazitrzista.
Posebeno mjesto u sistemu zauzima naucni rad. Razvoj suvreme- ne privrede i polozaj u medunarodnoj konkurenciji ovise kljucno o razvijenosti naucnoistrazivackih i razvojnih kapaciteta u zemlji. Zbog toga se razvoj naucnih organizacija i usmjeravanje naucnog rada ne mogu prepustiti slucaju i spontanosti lokalne inicijative. Potrebni su jaki drustveni fondovi6, i efikasan plansko-koordinativni mehanizam. U tom pogledu i Savezni fond i Savezni savjet znatno zaostaju za potrebama zemlje. Predlaze se da Savezni savjet za koordinaciju naucnih djelatnosti ostane i dalje tijelo u kojemu su zastupljeni svi relevantni interesi, ali da predsjednik Savjeta bude clan SIV-a. Savjet, umjesto da se oslanja na administrativni aparat, trebalo bi da se oslanja na jedan zavod za planiranje naucnih istrazivanja, kojemu bi na celu stajao ucenjak vrhunskih kvaliteta. Ustanoviti najefi- kasniie pravce naucnih istrazivanja za nase uslove, adekvatna raspo- djela raspolozivih sredstava na pojedina podrucja istrazivanja, organizacija naucnog rada na narodnom nivou, sa svim aktivnostima koje su ukljucene (od obrazovanja naucnih radnika do financiranja naucnih institucija) — sve to predstavlja rad koji mogu uspjesno obaviti jedino naucni radnici i jedino u instituciji koja je za taj rad speci- jalizirana. Sadasnja kaoticnost u naucnim istrazivanjima, minimalni efekti i masovno emigriranje naucnih kadrova znace negativan do- kaz te tvrdnje. Moze se dodati, da je alternativno institucionalno rjesenje koncentriranje koordinacije i programiranja naucnog rada u Akademiji nauka kao u istocnoevropskim zemljama. Ali to rjesenje nasem decentraliziranom samoupravnom sistemu vjerojatno ne odgovara.
Na kraju treba spomenuti, da su u gomjem modelu privrednog sistema obuhvaceni jedino odnosi federacije i osnovnih privrednih subjekata. To je ucinjeno djelomicno, zbog preglednosti, ali ponaj- vise zbog toga sto taj odnos predodreduje sve ostale odnose. Republike i opcine mogle bi se na slican nacin uklopiti u opisanu shemu ali se njihova uloga u privrednom procesu razlikuje po kvaliteti a ne samo po kvantiteti od uloge federacije, o cemu ce biti rijeci u nared- nom poglavlju.
U vezi s daljnjim razvojem naseg privrednog modela treba pred- vidjeti izrastanje samoupravnih struktura od periferije prema cen- tru, i postepeno m ijenjanje operativnih karakteristika drzavno-admi- nistrativnog centra. SIV bi od vlade trebao da se postepeno pretvara
0 Vazno je upozoriti da u tehnicki najrazvijenijoj zem lji, SAD, savezna vlada ucestvuje u fm anciranju istrazivackog rada u pojedinim granama sa slijedecim postocima:
elektroindustrija i elektronika 65°/o strojogradnja 31°/oprerada m etala 28%
' kem ijska industrija 20%(J. J. Servan—Schreiber, Am erick i izazov, Epoha, Zagreb, 1968, str. 67). Buduci da u Jugoslaviji ne postoje giganti kao sto su Du Pont. G eneral Electric ili W estinghouse, to su istrazivacki potencijali industrije znatno slabiji, a potrebe za centralnim fondovim a znatno vece.
BROJ 2 IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE 389
u poslovni odbor privrede i neprivrede, s prvenstvenim zadatkom da za Skupstinu priprem a institucionalna rjesenja za ujednacavanje u- slova privredivanj a a da neposrednom intervencijom ekonomskih in- strumenata ostvaruje trzisnu ravnotezu. Treba imati u vidu da aksi- om suvremene ekonomske politike predstavlja stav: privreda i nepri- vreda — tj. ekonomski subjekti ne mogu pogrijesiti. Pogresna moze biti jedino ekonomska politika, ukljucivsi i institucionalna rjesenja. Ekonomska politika mora uzimati u obzir karakteristike ponasanja privrednih subjekata — slicno kao sto i konstruktor mora uzimati u obzir karakteristike m aterijala koji upotrebljava. I kao sto se ne moze reci da se pregorjela zica pogresno ponasa prema protoku struje tako se ne moze reci da se prezaduzena poduzeca ili dezori- jentirane naucne organizacije nisu prilagodile reformi. Te su uspo- redbe, naravno, pojednostavnjene je r su ekonomske veze mnogo slo- zenije nego tehnoloske, ali ostaje aksiom da ekonomski subjekti uvi- jek reagiraju pravilno na mjere koje, medutim, mogu biti pravilne ili pogresne u sistemu koji moze biti efikasan ili neejikasan. U tom smi- slu, zadatak vlade kao poslovnog odbora jest da svojim mjerama daje privredi i neprivredi takve param etre za odlucivanje da ce ekonomski subjekti, slijedeci svoje m aterijalne interese, donositi samouprav- ne odluke koje su ujedno i drustveno najkorisnije. Upravo se u tom pogledu ekonomska funkcija SIV-a razlikuje i od funkcije vlade u jednoj liberalnoj trzisnoj privredi — gdje vlada nije odgovorna za privredna kretanja pa se drzi po strani od privrede — i od funkcije vlade u jednoj etatistickoj privredi — gdje vlada administrativnim planiranjem rukovodi privredom.
4. Daljnje usavrsavanje institucionalnog modelaPostojeca institucionalna struktura predstavlja jedan dobrim
dijelom izgradeni model privredivanj a, cija su osnovna rjesenja me- dusobno konzistentna. Osim toga, to je potencijalno izvanredno efikasan model privredivanj a. Stoga ubuduce vise ne mozemo ocekivati neke nove drasticne institucionalne promjene, niti u tom pravcu treba traziti mogucnosti daljnjeg usavrsavanja privrednog sistema. Umjesto institucionalnih promjena, za efikasnost privredivanj a postaje kljucna ekonomska politika, odnosno, planiranje privrednog razvoja u sdrem smdsliu (strateski ciljevi razvoja i njihovo provo- denje na kratki i dugi rok). Sto se tice usavrsavanja osnovnog modela, tu se mogu uociti dva tipa promjena. P rije svega, radi se o ko- rekcijama i dopunama cija nuznost je vec danas ocigledna i koje neposredno predstoje. A zatim, radi se o dugotrajnom procesu samo- upravne izgradnje privrede, koji treba da postepeno el:iminira dr- zavnu intervenciju, da izgradi samoupravne strukture od periferije prema centru i da vladu zajedno s drzavnom administracij om potisne izvan centra ekonomskog 'kozmosa.
O 'korekcij ama i dopunama, sto najvjerojatnije neposredno predstoje, vec je bilo rijeci u prethodnom poglavlju i ovdje je dovoljno dati kratak rezime. Prije svega, sve veca slozenost privrede i dru- stva zahtijeva da se vlada i Skupstina — a isto tako i komore, sindi-
390 EKONOM1ST GOD. X X I I
kati i politicke organizacije •—■ u svojim odlukama sve vise oslanjaju na nauku. Nauka, naravno, ne moze zamijeniti politicku odluiku, koja uvijek predstavlja vrednovanje, odrazava interese i ne moze se redu- cirati na strucnu analizu. Ali nauka moze i treba da zamijeni dosa- dasnje improvizacije i dilentatizam u strucnoj sferi, uslijed cega su pol'iticki organi dobivali nepotpune ili pogresne informacije, nere- alne ili pogresne alternative, prijedloge koji iskrivljeno ili pogresno odrazavaju interese, a ponekad su i dijam etralno suprotni interesima koje navodno odrazavaju — pa su stoga na takvoj osnovi nuzno ,do- nasane i pogresne politicke odluke. Ukoliko je ova analiza tacna — a ima bezbroj indikacija da jest — tada bolfe funkcioniranje privred- nog sistevia. treba prvenstvenp traziti u strucnoj, a ne u politickoji sferi. Jedva da moze biti sumnje u to da je bitka za politicku orijen- taciju prem a samoupravljanju, decentralizaciji i deetatizaciji dobi- vena. No isto tako malo ima sumnje da je bitka za efikasnu realiza- oiju tih ciljeva u nasoj privredi tek pocela i da posljednjih godina nije bila vodena s velikim uspjehom. Moze se dodati da neuspjesi u strucnoj realizaciji mogu im ati veoma opasnih reperkusija i na politicke ciljeve. Naime, jednog dana moze doci do masovne psihoze o nerealnosti i neizvodivosti tih ciljeva, sa svim posljedicama sto sli- jede iz takvih uvjerenja. Zbog toga, u narednom razdoblju, nauka u nasem drustvu ima mnogo presudniju ulogu nego sto se to u prvi mah cini. Kako trenutno stoje stvari, savezna vlada, Savezna skup- stina, sindikati, Centralni komitet i komore nemaju ni jedan dugo- rocni aranzman nl s jednom naucnom organizacijom u zemlji, za istrazivanje fundamentalnih problema iz oblasti rada tih rukovode- cih organizacija nase privrede i drustva. Stavise, svi su prijedlozi i inicijative naucnih organizacija u tom smislu dosad propadali. Te cinjenice prilicno objasnjavaju privredne neuspjehe koje smo ranije registrirali. One, cini mi se, povlace i odredenu politicku odgovor- nost. I u tom smislu, moze se reci, bez proturjecnosti s gornjom kon- statacijom, da je iluzorno ocekivati bolju efikasnost privredivanja bez politickih rjesenja.
Iduca korekcija postojece institucionalne sheme odnosi se na ujednaceno tretiran je interesnih zajednica u neprivrednoj sferi, i precizno definiranje funkcija kvazitrzista. O cemu je rijec vidi se, pretpostavljam, sasvim jasno iz onoga sto sam naveo u prethodnom poglavlju.
Zatim se radi o kompletiranju interventnih organizacija savezne vlade odnosno Skupstine. Nuznost fondova za nerazvijena podrucja i kreditiranje izvoza danas vise nije sporno. Medutim, Opci investi- oioni fond, s velikom negativnom hipotekom ranijih OIF-a i misti- fikacijama tekucih polemika oko »drzavnog kapitala«, predstavlja toliko ispolitizirani i izideologizirani problem da je gotovo nemoguceo njemu trezveno raspravljati pa se ekonomisti i kl'one tih diskusija. Ali taj politioki oportunizam dovodi do golemih steta u privredi. Imajuci potonje u vidu, smatram profesionalnom duznoscu da, una- toc riziku nekog od popularnih epiteta, istaknem nekoliko ociglednih cinjenica. Posto je drustveni plan na principima samoupravnog do-
BROJ 2 IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLAN1RANJE 391
govora jednom usvojen, taj plan treba i provesti. Organima ekonom- ske politike stoje u provodenju tog plana na raspolaganju financijski instrumenti. No ti instrum enti izazivaj u samo marginalne promjene i djeluju sporo. Brzo djelovanje i radikalne promjene mogu se po- stici fizickom kontrolom, ali to je suprotno samoupravnom sistemu. U toj situaciji, izvjesni volumen interventnih investicionih sredstava prodstavlja ekonomsku nuznost, da bi se u trzisnoj privredi onemo- gucile strukturne disproporcije koje um anjuju stopu rasta, izazivaj u ciklicnost i likvidiraju autonomnost samoupravnih odluka privrednih subjekata. Ocigledno je, da se interventna investiciona sredstva mogu upotrebljavati samo radi odrzavanja proporcija predvidenih dru- stvenim planom. Izvan tih okvira, jedino Skupstina moze odluciti o njihovoj upotrebi i namjeni. Koliki treba da bude taj novi opci inve- sticioni fond, nemoguce je unaprijed ustanoviti i moze se odrediti tek na osnovi prakticnog iskustva. Vjerojatno je da ce se potreban volumen tih sredstava postepeno smanjivati s daljnjom izgradnjom privrednog sistema. U 1970. predstoji donosenje odluka o sudbini »drzavnog kapitala«. U vezi s time, mislim da bi bilo mudro izbjeci daljnje povisivanje politicke tem perature dosadasnjim nacinom dis- kusije i umjesto toga priprem iti racionalan rezim interventnog inve- sticionog fonda, koji bi prihvatio postojeca sredstva i uklopio se u sistem planiranja.
Jedna institucionalna dopuna nije u shemi nasla svoje mjestb, ali gotovo nema sumnje da je neophodna i da je treba sto skorije provesti. Radi se o organiziranju trzista kapitala. P ri tome treba jedino osigurati da se dohodak od financijskih transakcija ne prelijeva u licne dohotike vec da ostane u sferi kruzenja kapitala, tj. da se ulijeva u investicione fondove.
Posljednja vaznija korekcija odnosi se na Zavod za cijene. Kao sto je receno, efikasna kontrola cijena — kompatibilna sa samou- pravnim sistemom — je nemoguca bez kontrole dohodaka. Zbog toga bi trebalo osnovati zavod za cijene i dohotke. Medutim, nema nikak- vih razloga da takav zavod ostane i dalje potpuno drzavna institu- cija. Postoje, naprotiv, svi razlozi da on evoluira u smislu jednog op- cedrustvenog organa, u kojem bi bili zastupljeni svi relevantni inte- resi — interesi politicke zaj ednice, proizvodaca i potrosaca, uz neop- hodnu asistenciju nauke — i da se tako ucini jos jedan koraik prema deetatizaciji.
Posljednjom konstatacijom usli smo u ono drugo, dugo- rocno, podrucje izgradnje samoupravnih struktura. U tom okviru trebalo bi najprije odrediti polozaj komora. Poznato je da je taj polozaj prilicno nejasan i da ima mnogo prigovora radu komora. Poznato je, takoder, da je efikasnost komore negativna fun'kcija ra- zine na kojoj se nalazi: najagilnije su gradske komore, najnepokret- nija je Savezna komora. Uloga, polozaj i efe*kti rada komora i ocjena dosadasnjih iskustava, u nas i u svijetu, zahtijevali bi poneku dok- torsku disertaciju. Dosad, medutim, nisam imao mogucnosti da pro- citam nijedan ozbiljniji istrazivaoki rad na tu temu — kao, uostalom, i na vecinu drugih aktuelnih tema — tako da mi je nemoguce dati argumentiranu ocjenu. Moguci su jedino utisci. A ti ukazuju da ce
392 EKONOMIST GOD. X X I I
komore jos jedno vrijeme ostati hermafroditski organizmi, poludr- zavni — poluprivredni, cija je osnovna funkcija da povezuju drzavnu regulativu sa samoupravnim odlukama privrednih subjekata. To nije sasvim neproturjecna funkcija i ona objasnjava dobar dio teskoca s kojima se komore sukobljavaju. Ukoliko je navedeni utisak tacan, komorama bi trebalo ostaviti njihovu specificnu funkciju a izgTad- n ju samoupravnih struktura od periferije prema centru provoditi na drugi nacin.
Taj drugi nacin je poslovno udruzivanje, udruzivanje na bazi sasvim konkretnih ekonomskih interesa. Mogu se razlikovati bar dva tipa tog udruzivanja: do razine poduzeca (od radne jedinice do zdru- zenog poduzeca) i iznad razine poduzeca. Prvi tip udruzivanja, iako jos uvijek nedovoljno istrazen i pravno nepotpuno pa cak i nedovolj- no dosljedno (problemi rizika, dezintegracije i dobiti od investicija) rijesen, ipak na neki nacin funkcionira i krci sebi put. Osnovni problem daljnjega razvoj a samoupravlj anj a predstavlja drugi tip udruzivanja koji se sporo razvija i gdje su lutanja najveca.
Istrazujuci taj problem prije decenij i po, na prim jeru industrije nafte, dosao sam do zakljuoka da bi u samoupravnoj privredi eko- nomski bila najlogicnija organizacija koju sam tada nazvao »institut- skom organizaciom grane«.7 Za ekonomsko-tehnoloski dobro defini- ranu grupaciju, kao sto je proizvodnj a, prerada i distribucija nafte i derivata, samostalna poduzeca udruzila bi se u udruzenje koje bi imalo koordinativni organ od predstavnika poduzeca-clanova.
Udruzenje osniva svoj ekonomsko-tehnoloski institut, ciji je za- datak da predlaze optimalna ekonomsko-tehnoloska rjesenja za grupaciju. Svi clanovi participiraju u efektima tih rjesenja, a pojedi- nacni kolektivi povlace, osim toga, konzekvence iz diferencijalne efikasnosti rada i umjesnosti poslovanja. Kako se efekti granskog reguliranja i diferencijalne efikasnosti poslovanja mogu uspjesno kombinirati pokazao je jos predratni naftni kartel.
U vrijeme kad je ta ideja obradivana — 1953. i 1954 — izgle- dala je hereticnom i ostala je bez odaziva. U to se, naime, vrijeme klatno nase ekonomske politike u punom zamahu udaljavalo od po- zicije administrativno centralizirane privrede prema automatiziranoj privredi, mencesterSkog tipa slobodne konkurencije. Prema tome, svako udruzivanje docekivano je s nepovjerenjem, kao indikacija moguceg povratka na staro. Poslije 1960. psihoza se pocela mijenjati i otada se klatno ekonomske politike pomice u obmutom pravcu od pozicije perfektne konkurencije prema stim uliranju velikih monopo- loidnih organizacija. U vezi s time veliki rasponi u osobnim doho- cima izmedu pojedinih poduzeca i pojedinih grupacija pokazuju da se problemi vec javljaju i, stoga, mozemo ocekivati zaustavljanje klatna i pocetak njihanja u suprotnom pravcu. Postavlja se pitanje: Kakva u stvari organizacija odgovara nasoj privredi u narednom razdoblju? U odgovoru na to pitanje vratio bih se na ideju o »institutskoj orga- nizaciji grane«.
'• B. Horvat, Ekonomika jugos lavenske naftne pr ivrede , Tehnicka knjiga, Beograd, ss. 220— 223.
BROJ 2 INTEGRIRANOST PRIVREDE I PL AN IRAN JE 393
Velik volumen proizvodnje i visok stupanj podjele rada u suvre- menoj privredi zahtijevaju temeljito planiranje i koordinaciju aktiv- nosti. Prodiranje na strana trzista i brz tehnoloski razvoj zahtijevaju i veliku koncentraciju financijskih sredstava zbog nuznosti velikih ulaganja u osvajanje trzista i tehnoloska istrazivanja. Te karakteri- stike suvremene privrede, u kapitalistickom okviru, dovode do po- jave mamut-poduzeca. U samoupravnoj socijalistickoj privredi to nije nuzno i stoga integracija fuzijom nije neophodno, ni najefika- sniji, ni najpozeljniji vid integracije. Ali je i tu potrebna puna koor- dinacija privrednih akcija. Buduci da form iranje velikih poduzeca, koja kontroliraju znacajan dio proizvodnje neke grane, nuzno dovodi do monopola sa svim poznatim stetnim drustvenim i ekonomskim posljedicama, trebalo bi destimulirati prozdiranje malih poduzeca od velikih sto, uostalom, u samoupravnoj privredi i nije tesko postici. Ovaj se zakljucak ne odnosi na djelatnosti sto imaju karakter javnih sluzba (zeljeznice, elektroprivreda, posta) i koje su svugdje u svijetu pod posebnim rezimom. S druge strane, trebalo bi stim ulirati udru- zivanje ravnopravnih partnera, sto se moze postici time da se, npr., u izradi drustvenog plana uzimaju u obzir samo prijedlozi udruzenja, da se licencije za znacajne vanjskotrgovinske poslove daju uvoznim odnosno izvoznim zajednicama, i cvrsci (u smislu odgovornosti) i pre- cizniji pravni okviri.
Udruzivanje, kao i koncentracija kapitala, moze biti horizon- talno i vertikalno. U form iranju nasih grupacija postoje oba prin- cipa. Tehnolosko-ekonomska povezanost privrede uvjetuje da se neko poduzece nade u nekoliko razlicitih udruzenja. Udruzivanje moze poprimati vrlo razlicite oblike i stoga bi bilo stetno propisivati neke kalupe. Grupa poduzeca s formalnim koordinativnim organom, kao i skup kooperanata oko nekog maticnog poduzeca, predstavljaju udruzenja u ekonomskom smislu. U posljednje vrijeme udruzivanje se s obzirom — ne na institucije vec — na nacin odlucivanja klasifi- cira kao poslovno, samoupravno i drustveno dogovaranje. U vezi s mojom shemom udruzivanja moglo bi se reci da odluke do razine poduzeca odgovaraju poslovnom dogovaranju, iznad te razine u nedrzavnoj sferi, samoupravnom dogovaranju, dok bi komore, ar- bitrazno reorganizirani zavod za cijene i dohotke, interesne zajed- nice u neprivrednoj sferi i formalizirana procedura donosenja drustvenog plana ulazili u drustveno dogovaranje. Treba jedino imati u vidu da dogovaranje ne moze zamijeniti ekonomsku politiku u jednoj trzisnoj privredi, niti moze skinuti punu i iskljucivu odgo- vornost za realizaciju drustvenog plana s organa ekonomske politike.
Da bi samoupravno udruzivanje dobro funkcioniralo, potrebno je onemoguciti: a) lokalno-politieke intervencije i b) monopolisticke zloupotrebe. To je prilicno tesiko postici je r se radi eliminiranja dr- zavno-politickih preferencija treba osloniti na privredu, a radi eliminiranja monopolisticke eksploatacije treba se osloniti na drzavu. Jedno od mogucih rjesenja je politika destimuliranja lokalnih (uklju- civ i republicka) udruzenja u pogledu: a) da se izbor direktora pre-
5 Ekonomist br. 2/69
394 EKONOMIST GOD. XXI I
pusti iskljucivoj nadleznosti kolektiva; b) da se striktno kontrolira poslovanje i izgradi odgovarajuce antimonopoliticko zakonodavstvo.
Daljnja pretpostavka dobrog funkcioniranja udruzivanja je iz- gradnja objektivne osnove za odlucivanje. A zato je opet potreban efikasan sistem inform iranja i visoka strucnost. U ovom trenutku ne postoji ni jedan od ta dva ingredijenta. Sto se tice potonjeg, izgra- divanje ozbiljnih granskih ekonomsko-tehnoloskih instituta moglo bi odigrati znacajnu ulogu. Ti instituti, slobodni od pritisaka drzavnog aparata i pojedinih poduzeca, mogli bi se posvetiti iznalazenju naj- povoljnijih alternativa za razvoj svojih grupacija. Eezultati tih istrazivanja predstavljali bi, objektivno, informacije za radne kolektive i njihove samoupravne organe koji bi mogli donositi argumentirane odiuke. Ugradivanjem u planove razvoj a, rezultati tih istrazivanja predstavljali bi komponente drustvenog planiranja.
Ukoliko privredu oslobodimo lokalnopolitickih intervencija i monopolisticke eksploatacije, ukoliko joj pomognemo da svoje raz- vojne programe zasnuje na objektivnoj osnovi suvremene nauke, a efikasnim informacionim sistemom ucinimo da kvalitetne informacije budu dostupne svima zainteresiranim — samoupravno udruzi- vanje ce se spontano i snazno razvijati a etatisticke ce strukture po- stojati sve nepotrebnijima.
Da bi se taj cilj ostvario potreban je, medutim, jos jedan pred- uvjet: efikasno narodno-privredno planiranje, planiranje koje reali- zira predvidanja i ostvaruje visoke stope rasta. Tim problemom po- zabavit cemo se u narednom poglavlju.
5. Drustvenp planiranje8Ocigledno je da se privredne akcije moraju planirati na svim
razinama. Ograniceni svrhom ovog rada, pozabavit cemo se samo planiranjem na narodno-privrednoj razini, tj. za privredu u cjelini. P ri tome polazimo od postavke, izrazene u institucionalnoj shemi, da su u samoupravnoj trzisnoj privredi osnovni privredni subjekti— poduzeca — potpuno autonomni u svojim privrednim odlukama. To, naravno, ne znaci »laisser-faire« privredu, ne znaci stihiju, i ne znaci naivno vjerovanje u efikasnost nevidljive ruke Adama Smitha. No to znaci da se u koordiniranju incijativa radnih kolektiva organi planiranja i ekonomske politike mogu samo izuzetno posluziti mje- rama administrativne, fizicke kontrole, i da se normalnim smatra je- dino upotreba ekonomskih instrum enata, u koje valja ukljuciti i da- vanje relevantnih informacija. Polazimo, takoder, i od postavke da drustveni pianovi imaju svoju strucnu i drustvenu komponentu koje su podjednako vazne. Nedovoljno strucno priprem ljeni planovi, s pogresnim predvidanjima i pogresnim analizama, ne mogu se nikak- vom demokratskom samoupravnom akcijom pretvoriti u efikasni instrum ent usmjeravanja. S druge strane, i uz najsuvrem enije tehnike
8 Ovaj tekst s odredenim m odifikacijam a i dopunama uzeo sam iz: Su- marna analiza privredn ih kre tan ja i pr i jed loz i za ekonom sku politiku, Jugosl. institut za ekonomska istrazivanja, Beograd, 1968, ss. 18— 29.
BROJ 2 IN TEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE 395
alokacije resursa i ekonometrijske modele predvidanja, plan ce ostati bez efekata ako nema svoju drustvenu bazu, sto u nasim uslovima znaci da je izgraden i donesen na dosljedno samoupravan nacin.
Planiranje iz administrativnog razdoblja nosi sobom prizvuk neceg negativnog. Termin »planiranje« stvara odmah predodzbu au- tokratskog nam etanja volje administracije privredi, posebno savez- ne administracije. Slican prizvuk planiranje ima, iako zbog drugih razloga, i u zapadnim zemljama pa se tamo zamjenjuje terminom programiranje, budzetiranje i si. U nas postoji tendencija da se za- mijeni terminom »usmjeravanje«. U ovom radu, medutim, planiranje je definirano u najsirem smislu, tako da usmjeravanje predstavlja samo jednu dimenziju planiranja. Ovi terminoloski problemi oci- gledno su sasvim perifernog znacenja. Trebalo ih je ipak spomenuti da bi se izbjegli nesporazumi. P lan i planiranje mogu biti, i cesto su bili, centralisticki, autokratski, tehnokratski. Ali isto tako mogu biti demokratski i samoupravno izgradeni. Da li ce biti jedno ili drugo ne ovsi o term inu vec o drustvenom sadrzaju koji on pokriva.
Iz gornjeg proizlazi da planiranje ima svoj kadrovski, strucni i institucionalni aspekt. U sva tri aspekta planiranje znatno zaostaje za potrebama zemlje. U posljednjih osam godina doslo je do kadrov- Skog osipanja u zavodima za planiranje. Istovremeno nije bilo ade- kvatne kadrovske politike i sistematskog strucnog uzdizanja. Planeri ne vladaju dovoljno zanimanjima sto su neophodna za planiranje su- vremene trzisne privrede. Time je predodreden i strucni nivo planiranja. Nije slucajno da do danas nije napisana seriozna metodo- logija planiranja i sve inicijative u tom pravcu u posljednjih su se- dam godina propadale. Stavise nije se uspjelo ni to da se naprosto opisu poslovi koji se fakticki obavljaju prilikom priprem anja pla- nova.U takvim uslovima ne moze biti ni govora o primjeni suvre- menih metoda kratkorocnih predvidanja, preciznoj kvantifikaciji efekata pojedinih mjera, optimiranju odluika itd. Umjesto toga desava se da se predvida izuzetna ekspanzija u vrijeme kad privreda klizi u depresiju i obrnuto. Nije stoga, takoder, slucajno da se planovi izraduju ali se ne prate, ne analizira se izvrsavanje, te Skupstina mora u tom pogledu donositi posebnu odluku.
Institucionalni aspekt planiranja je najslozeniji i najmanje is- trazen. Moze se ponoviti cesta konstatacija da sistem planiranja naprosto nije uskladen s privrednim sistemom. On je uslijed toga ne- funkcionalan i bez efekta. Ovdje treba upozoriti na to da se planiranje ne svodi na izradu planova, sto je samo jedan, i to laksi dio posla — vec ukljucuje i pracenje i izvrsavanje planova. Na taj nacin, planiranje i ekonomska politika cine jedinstvenu cjelinu. Zbog toga u planske organe — ili, ako se hoce, organe ekonomske politike — treba ukljuciti i drzavne privredne resore, komore, velike banke, komunalne organe. I za takvo prosireno podrucje planiranja vrijedi ono sto je u pogledu kadrovske izgradnje i strucne fundiranosti ak- cija receno u prethodnom odlomku.
U jugoslavenskim uslovima plan ima cetiri osnovne funkcije:
396 EKONOMIST GOD. XX II
a) Plan je prije svega instrument predvidanja. Pored normativ- nog dijela, dokument plana mora sadrzavati i opsirnu analizu pri- vrednih kretanja s isto tako podrobnim prognozama. Taj analiticki dio plana do sada se po pravilu nije objavljivao. Uobicajeno obja- snjenje je bilo da bi to bilo etatisticko reguliranje privrede. Medutim, prognoze i etatizam su dvije savrseno razlicite stvari. Prognoze nikoga ne obavezuju — izuzev onoga koji ih izraduje, i to je najvje- rojatniji razlog sto se ne objavljuju. U stvari, posljednji planovi ostali su gotovo sasvim bez brojaka i kvantifikacije, tako da je zapravo u principu nemoguce ustanoviti izvrsavaju li se ili ne. Svrha veoma detaljno objavljene planske prognoze jest da proizvodacima omoguci uvid u najvjerojatnija kretanja privrede, da pruzi sve potrebne informacije za izgradnju vlastite poslovne politike. Punu strucnu, i ne samo strucnu odgovornost za realnost izradenih prognoza snose za- vodi za planiranje, odnosno, oni organi koji te prognoze pripremaju. A da bi oni tu odgovornost mogli preuzeti, treba ih prethodno ka- drovski i strucno osposobiti.
b) Plan kao instrum ent predvidanja ujedno je i instrument ko- ordinacije privrednih odluka. Ali u samoupravnoj jugoslavenskoj privredi ta funkcija ima i svoje posebno, samostalno znacenje. Jugo- slavenski drustveni plan nije etatisticki instrum ent direktivne admi- nistrativne koordinacije. On je drektivan samo u onom svom dijelu koji se odnosi na drzavne organe i samo za te organe. Medutim, osnovni privredni subjekti ne ostaju — ili bar ne bi trebalo da ostanu po strani od procesa izradivanja plana, sto se dosad ponekad desa- valo. U stvari, izrada drustvenog plana treba da bude u sustini uskla- divanje programa razvoja privrednih asocijacija, a time i osnovnih privrednih subjekata. Kada je plan jednom gotov, tada on predstavlja ne samo projekciju vjerojatnog kretanja vec ujedno i pro- jekciju dogovorenog kretanja. Sto je to prethodno uskladivanje bilo uspjesnije, to je veca vjerojatnost da ce plan biti realiziran.
c) Na osnovi predvidanja moguceg razvoja i koordinacije posto- jecih incijativa osnovnih privrednih subjekata valja, primjenom su- vremenih metoda ekonomske analize i uz konzultaciju svih relevant- nih drustvenih faktora, ustanoviti koja bi privredna kretanja bila optimalna sa stanovista zemlje u cjelini. Kad je to ustanovljeno treba odabrati ekonomske instrumente, kvantificirati njihove efekte i dozirati njihovu prim jenu da bi se postavljeni ciljevi najefikasnije ostvarili. Jedno i drugo sacinjava osnovnu funkciju drustvenog plana, funkciju u kojoj se plan javlja kao instrum ent usmjeravanja pri- vrednog razvoja.
d) Kao konkretizacija i razrada ekonomske politike, plan predstavlja obavezu za tijelo, koje ga je donijelo, i direktivu za njegove organe. Ukoliko se radi o drustvenom planu, on je obaveza za Sa- veznu skupstinu i direktiva za Savezno izvrsno vijece i njemu pod- redene drzavne, organe. Ti su organi duzni da ozivotvore ekonomsku politiku formuliranu u Skupstini. Oni su odgovorni za to da se postavljeni ciljevi — povecanje proizvodnje, povecanje zaposlenosti, integriranje u medunarodnu razmjenu, stabilnost valute, povisenje zivotnog standarda i si., postignu. Za ostvarenje tih ciljeva planskim
BROJ 2 INTEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE 397
organima je na raspolaganju slozeni instrum entarij suvremene eko- nomske politike. Zapostavljanje tih ciljeva u normalnim uslovima povlaci za sobom punu politicku i profesionalnu odgovornost. Ali takva odgovornost pretpostavlj a, s druge strane, slobodu inicijative i pravo da se podnese ostavka u slucaju neslaganja s usvojenom politikom, odnosno, da se nerealnim predvidanjima i ocekivanjima u vidu javnog dokumenta suprotstavi analiza na osnovi saznanja i strucne savjesti pojedinog funkcionera ili organa. Jedino se na taj nacin moze osigurati puna odgovornost u odlukama, a odgovornost je kljucni preduslov za efikasnost izvrsenja.
Planiranje, tj. uskladivanje proizvodnih i razvojnih programa, zahtijeva vertikalnu koordinaciju — na pojedinim razinama, od po- duzeca preko komune do republike i cjelokupnog. jugoslavenskog teritorija. Nadalje, treba izgraditi planiranje posebno za privrednu i posebno za neprivrednu sferu. Jedva da je potrebno isticati da su ekonomski poslovi neprivredne sfere — nauka, prosvjeta i kultura, zdravstvena zastita — trenutno u veoma nesredenom stanju i da u toj sferi tek predstoji uspostavljanje jedne adekvatne ekonomske organizacije. Na kraju, planiranje ima svoj regionalni i drustveno- -politicki aspekt. Potonji nije jos nikada profesionalno obradivan; ni u jednom zavodu za planiranje nema sociologa a drustveni efekti (barijere) razvoja mimoilaze se i potcjenjuju. U tom pogledu, dosada- snje planiranje ima jaku tehnokratsku intonaciju. Stvar je jedne naucno fundirane metodologije planiranja da sve te probleme ima u vidu i da kao rezultat omoguci izradu efikasnih i konzistentnih drustvenih planova.
Buduci da nije moguce da se ovdje podrobnije ude u metodolo- giju planiranja, vazno je ipak istaci razliku izmedu kratkorocnih i dugo'rocnih planova (odnosno, kratkorocne i dugorocne ekonomske politike koja odreduje okvire tim planovima). Kratkorocno — u prak- si to znaci unutar jedne godine — potrebno je ostvariti trzisnu rav- notezu, dakle, ravnotezu ponude i potraznje, kako u globalu tako i po strukturi. Unutar jedne godine mogu se kapaciteti uzeti kao kon- stante, pa se investicije javljaju jedino kao element ponude (proiz- vodnja investicionih dobara), odnosno, traznje (investiciona ulaga- nja). Organi ekonomske politike su duzni da cuvaju privredu od vanjskih poremecaja, da na unutrasnjem trzistu izjednacuju uslove privredivanja, i da odabiru i doziraju ekonomske instrum ente tako da se u osnovi osigurava trzisna ravnoteza. Mjere organa ekonomske politike predstavljaju param etre za odluke osnovnih privrednih su- bjekata. Ukoliko je ekonomska politika dobro postavljena, privredni subjekti ce, imajuci u vidu u odredenim uslovima iskljucivo svoje poslovne rezultate, reagirati upravo tako da se trziste uravnotezi. Dugorocno promatrano, u prvi plan dolazi stopa rasta koja se reali- zira povecanjem kapaciteta, za sto opet trebaju investicije. U ovom slucaju investicije se vise naprosto ne javljaju kao elemenat ponude i potraznje vec kao nosilac tehnickog progresa, m ijenjanja privredne strukture i privrednog razvoja.
Kratkorocno i dugorocno planiranje (odnosno, ekonomska politika) dva su, doduse povezana ali ipak veoma razlicita posla. Pro-
398 EKONOMIST GOD. X X I I
blem kratkorocne trzisne ravnoteze svodi se, prije svega, na kredit- no-monetarnu i fiskalnu politiku, dakle, na financijske instrum entei kretanja. Privredni rast je, opet, prvenstveno vezan uz m aterijalnu strukturu proizvodnje. Cini se da bi bilo korisno razmotriti koliko sadasnja organizacija privrednih resora odgovara rjesavanju tih dva- ju odvojenih problema. Zavodi za planiranje su bili izgradivani kao institucije koje su se specijalizirale za m aterijalna kretanja. Zbog toga se oni gotovo nikako ne snalaze — a nemaju ni odgovarajucih kadrova — za probleme cijena, trzista, kredita, novca, financiranja, kratkorocnih planova. Zbog toga ne uspijevaju priprem iti zadovolja-. vajuce kvartalne ili godisnje izvjestaje o kretanju privrede i izvrsa- vanju zadataka ekonomske politike. S druge strane, privredni resori od kojih bi jedan, npr., Sekretarijat za financije, mogao preuzeti kratkorocno planiranje, orijentirani su iskljucivo prema operativi i nisu priprem ljeni za izradu planova, kvantifikaciju i doziranje in- strumenata. Nedovoljno efikasno rijeseni organizacioni problemi si- gurno su takoder jedan od uzroka nedovoljno efikasne ekonomske politike.
U raspravljenom kontekstu jos jedno pitanje zasluzuje posebnu paznju. Za dobro funkcioniranje planiranja u jednoj decentralizi- ranoj privredi od izuzetne je vaznosti izgradnja efikasnog sistema informacija. Ocigledno je da ce reakcije privrednih subjekata i plan- skih organa biti to pravovremenije i adekvatnije a njihove odluke to efikasnije, sto brze i tacnije budu informirani o svim relevantnim aspektima svoje privredne situacije. Medutim, s izuzetkom tradicio- nalne statistike — a i ona je nepotpuna — na izgradnji suvremenog informacionog sistema sistematski se ne radi. Inicij ative sto su u tom pogledu dolazile od naucnih organizacija, nisu dosad bile prihva- cene. Zaostajanje u toj oblasti moze znatno kompromitirati ideju o autonomiji osnovnih privrednih subjekata, a time i zahtjev za do- slj ednom samoupravnoscu.
Nas iduci problem je razgranicenje ekonomskih funkcija fede- racije i nizih politicko-teritorijalnih jedinica. Veoma je prosireno shvacanje da je republika u pogledu ekonomske politike federacija u malom. Sve sto federacija radi moze i treba da radi i republika. To je shvacanje duboko pogresno i to zbog jednog veoma obicnog razloga: jugoslavenska privreda sacinjava jedinstveni trzisni sistem a njegovo dobro ili lose funkcioniranje u cjelini predodreduje dobro ili lose funkcioniranje njegovih sastavnih dijelova. Ma sto pojedine republike uradile, one ni u cemu ne mogu bitnije popraviti spori razvoj, nestabilnost, nezaposlenost i slicno, na svom teritoriju, uko- liko ekonomska politika federacije nije kako treba. O tome sam, uostalom, dao kvantitativni dokaz na pocetku ovog rada. Republikei nize politicko-teritorijalne jedinice imaju — tacnije receno — treba da imaju — znacajnu ulogu u form uliranju razvojnog programa. I u tom smislu, plan predstavlja drustveni dogovor. Kad je plan jedan- put usvojen, tada ga po prirodi stvari u osnovi mogu realizirati samo savezni organi ekonomske politike. P ri tome treba pod realizacijom plana razumij evati postizanje odredenih, taksativno nabrojenih ci- ljeva i proporcija, uz odrzavanje trzisne ravnoteze. Prirodno, realiza-
BROJ 2 1NTEGR1RANOST PRIVREDE 1 P h AN lR A NJ E 399
cija plana ne iskljucuje vec pretpostavlja konzultacije na svim ni- voima. No iskljucivu odgovornost za izvrsavanje drustvenog plana snose organi federacije.
Realizacija plana postize se ekonomskim instrumentima. Te bi- smo instrum ente mogli ovako razvrstati:
1) Instrumenti monetamo-kreditne politike: emisija novca, ka- matna stopa, obavezne rezerve, selektivno kreditiranje odnosno es- kontiranje.
2) Instrumenti fiskalne politike: porezi, koji imaju odredene redistributivne, deflacione, ekspanzivne i slicne zadatke; budzetski suficit i deficit.
3) Instrumenti porezne politike: direktni i indirektni porezi koji sluze za pokrice drzavnih rashoda; budzetsko subvencioniranje.
4) Instrumenti vanjskotrgovinske politike: carine, premije, de- vizni rezim.
5) Instrumenti intervencije na trzistu: materijalne rezerve, minimalne i garantirane cijene, premije i subvencije.
6) Instrumenti razvoja: investicioni i drugi fondovi.7) Instrumenti fizicke kontrole: kontrola cijena, uvozno-izvozne
kvote i kontigenti, retencione kvote, ogranicavanje osobnih doho- daka, »planski raspored kadrova«, licencije za gradnju i obavljanje poslova i si.
Iz navedene klasifikacije neposredno proizlaze dvije konstata- cije: a) u dobro organiziranoj privredi posljednja grupa instrum enata rijetko ce se prim jenjivati; instrum enti fizicke kontrole osim toga su u flagrantnoj suprotnosti sa samoupravnim sistemom; b) od svih instrum enata jedino treca i sest grupa su ekonomski dostupne nizim politicko-teritorijalnim jedinicama; svi ostali instrumenti imaju eko- nomskog smisla jedino kao instrum enti federacije. Pretpostavljam da je ova posljednja konstatacija ocigledna u svim slucajevima osim, mozda, u pogledu fiskalne politike. Zbog toga, da bi se izbjegli nespo- razumi, nekoliko rijeci objasnjenja.
Nekad se fiskalna politika svodila na to da se fiskusu, tj. drzav- noj blagajni pribavi dovoljno sredstava za troskove drzavne admini- stracije, vojske, policije i si. Radilo se, u stvari, o poreznoj politici. Porezna je politika, naravno, dostupna svim politicko-teritorijalnim jedinicama. Ona se cak moze kombinirati s razvojnom politikom jer se prihodi od poreza mogu koristiti za alimentiranje razlicitih fon- dova, odnosno, za financiranje razlicitih sluzba koje imaju razvojne implikacije. Treba dodati da se, na zalost, fiskalna politika federa- cij e do sada svodila na poreznu politiku. Suvremena fiskalna politika je, medutim, nesto sasvim drugo i zato je — veoma neortodoksno — u svojoj shemi klasifikacije odvajam od porezne politike. Naime, fiskalna politika treba da postigne odredene razvojne ili ravnotezne efekte. Budzetski suficit ili deficit nisu obicni saldi na racunima pri-
400 EKONOMIST GOD. X X I I
hoda i rashoda, manje ili vise disciplinirane ili nedsciplinirane dr- zavne a d m in is tra te , vec su to snazni instrum enti kontrakcije ili ekspanzije traznje. Progresivni porez na fond osobnih dohodaka, na razini poduzeca, moze ublaziti ili eliminirati inflacione pritiske. Dife- rencijalno oporezivanje investicija (svedski sistem) ovisno o tome gdje, kada i u koju oblast se ulazu, moze pridonijeti odrzavanju plan- skih proporcija u pogledu dinamike, te regionalne i proizvodne struk- ture novih kapaciteta. Povisivanje ili smanjivanje opceg nivoa poreza moze se pokazati mnogo efikasnijim instrumentom uravnotezenja trzista nego kreditna politika, odnosno, sto je najcesce slucaj, moze biti veoma korisna dopuna kreditnoj politici. I na kraju, porezima se mogu bar djelomicno apsorbirati monopolni dohoci, sto ce prido- nijeti ujednacavanju uslova privredivanja i realizaciji principa ras- podjele prema radu.
Analiza raspolozivih ekonomskih instrum enata pokazuj e prilicno nedvosmisleno odnos cjeline i dijelova u jednom ekonomskom sistemu. Mozemo se sada na tu temu jos jednom vratiti sa stanovista odnosa federacije i osnovnih privrednih subjekata — poduzeca.
Kao sto je vec konstatirano, u jednom meduovisnom sistemu kao sto je privreda, na pojedinacnim se punktovima moze neovisno veoma malo uraditi. Poslovni uspjeh svakog pojedinacnog poduzeca dobrim je dijelom predodreden funkcioniranjem privrednog sistema u cjelini. Ako taj sistem rdavo funkcionira, tada nikakvo zalaganje kolektiva i nikakva strucnost ili vjestina rukovodstva poduzeca ne mogu osigurati briljatne poslovne erezultate. To, naravno, ne znaci da je efikasnost organizacije poduzeca irelevantna za uspjeh privrede u cjelini. Naprotiv, ona je relevantna i, dugorocno gledano, kljucna. Medutim, u privredi koja podlijeze snaznim ciklicnim kolebanjima ne mozemo ocekivati visoke dohotke ili visoku produktivnost rada u depresiji, ma sto pojedini kolektivi radili; a isto tako ne mozemo ocekivati da ce dobra organizacija pojedinih poduzeca sprijeciti de- presiju ili osigurati visoke stope rasta. Poduzece moze planirati di- namiku zaliha najmodernijom statistickom tehnikom, ali sto mu to vrijedi kad se doprema reprom aterijala moze svakog casa prekinuti jer negdje u proizvodnom lancu netko nije uspio ostvariti esencijalni uvoz. Strucnjaci poduzeca mogu besprijekorno isprogramirati opti- malni plan proizvodnje i tada, npr., dode do redukcije u isporuci elektricne energije ili su se transportni kanali negdje zapusili. Rad- nicki savjet moze veoma savjesno izraditi dugorocno orijentiranu investicionu i poslovnu politiku, sli se tada administrativno promi- jene cijene, kamati, doprinos i drugi uslovi privredivanja pa ono sto je izgledalo rentabilnim postane nerentabilnim i obratno. Radni kolektiv moze, kao dobar domacin, izdvajati u fond investicija zna- cajna sredstva na racun licnih dohodaka, a tada drzava, ili komuna, ili netko drugi, ta sredstva blokira ili prisilno oroci. Rukovodstvo poduzeca se, u ocjenjivanju trzisne traznje i programiranju proizvodnje, osloni na drustveni plan Skupstine, a taj se plan ne izvrsi ili se napusti. I kad je sve to tako, radni kolektivi nisu zainteresi- rani za moderne statisticke metode, ni za temeljito pripremljene investicione programe, ni za solidnu dugorocnu poslovnu politiku,
BROJ 2 INTEGRIRANOST PRIVREDE I PLANIRANJE 401
niti se mnogo obaziru na drustvene planove, vec na administrativne zahyate odgovaraju istom mjerom. Pogresno je, stoga, kolektivima i rukovodstvima poduzeca drzati propovijedi o tome kako treba da izgleda dobar privrednik i ocekivati da ce se poslije toga stvari bitno promijeniti. Mnogo je realnije pretpostaviti da se u danim uslovima nasi privredni akteri racionalno ekonomski ponasaju. Ako to pona- sanje nije najpozeljnije i ako treba da se promijeni, tada treba na odgovarajuci nacin promijeniti uslove privredivanja. Privredni su- bjekti ce se tada prilagoditi tim, izmijenjenim uslovima. A za uslove efikasnijeg poslovanja a time i povecanja tempa proizvodnje odgo- vorni su, ocigledno, organi zajednice.
Iz onoga sto je upravo receno proizlazi ranije spomenuti princip ekonomske politike koji glasi — radna organizacija — misli se na prosjecno poduzece — ne moze pogrijesiti. Ako se ona ipak pogresno ponasa, donosi pogresne odluke, tada je to zato sto ispravno reagira na pogresne stimule sir eg sistema. Medutim, cini se da organi zajednice ne dijele to misljenje.
Posto je napusteno administrativno planiranje, drzavni aparat se sve vise povlacio iz privrede (i neprivrede). Taj je proces narocito intenzificiran poslije 1960. I takav razvoj dogadaja treba, naravno, pozdraviti. No, u toku tog procesa razvila se prilicno opasna teorija i praksa. Pocelo se, naime, sm atrati da su drzavni aparat i drugi organi zajednice odgovorni jedino za one akcije u kojima mogu oba- veznim naredenjima administrativno intervenirati. Buduci da je podrucje adm inistrativnih intervencija znatno smanjeno, to su se drzavni organi dobrim dijelom prestali smatrati odgovornima za pri- vredna kretanja. Ako se ciljevi drustvenog plana ne realiziraju, tada je to zato »jer se poduzeca nisu prilagodila novim uslovima privredivanja®, »jer nisu uspijevala da se prilagode zahtjevima reforme«. Nezaposlenost i emigracija shvacaju se kao prirodna nepogoda, kao nesto sto se ne da promijeniti. Ako financiranje nauke nije u redu, a u prosvjeti i socijalnom osiguranju stvari skripe, tada je to vjero- jatno zato jer naucni i prosvjetni radnici, lijecnici i socijalno osigu- ranje, nece ili ne znaju da srede svoje poslove. Pretpostavljamo da navedene ilustracije ne pretjeruju u karakteriziranju pojave cije drustveno znacenje zelimo istaci. Uostalom, upotrebljene su fraze citati iz dnevne stampe i s politickih skupova, bez imena autora.
Ukoliko su postojeca shvacanja tacno uocena, tada je prilicno jasno da se na njima ne moze efikasno planirati. Jer efikasno drustveno planiranje pretpostavlja da su drzavni organi odgovomi za zaposlenost, stopu rasta itd., cak i kada nemaju nikakvih ovlastenja za administrativne intervencije. Kako se kompleksna moderna privreda uspjesno vodi bez naredivanja, pokazuje suvremena ekonomska nauka, o cemu ovdje ne mozemo raspravlajti, vec to uizmamo kao nesto dano i poznato. Ali korisno je dodati jos neke napomene.
Privredni zivot je izvanredno slozen. Stoga su u ocjenama, pred- vidanjima i akcijama uvijek moguce greske. Dobro je stoga odluke— pa i pogre§ke — rasclaniti na njihovu strucno-profesionalnu i drustveno-politicku komponentu. Poznato je da Savezno izvrsno
402 EKONOMIST GOD. XX II
vijece donosi svoje odluke na temelju strucnih analiza i prijedloga svog strucnog aparata. SIV je, prirodno, odgovoran za donesene odluke, ali nema nikakvog razloga da se identificira sa svakim mate- rijalom svog aparata. Slicno se ni Skupstina ne mora identificirati sa svakom akcijom SIV-a. A isto tako je nepotrebno, pa i politicki neoportuno da SKJ zalaze svoj autoritet za svaku ekonomsko-poli- ticku mjeru. Ukoliko je takav pristup problemima ispravan, tada imai svoje konzekvence. Ako resori i SIV treba da budu samostalno odgovorni za svoje akcije, tada treba da imaju i odredenu samostal- nost u programiranju i provodenju tih akcija. Ako m aterijali strucnog aparata treba da budu ocijenjeni od naucne i strucne javnosti, tada strucnjaci iz tog aparata moraju im ati vise mogucnosti da pisui po svom strucnom uvjerenju. Ako SIV treba da mnogo azurnije reagira na privredne poremecaje, tada Skupstina mora dati dovoljno siroka ovlastenja, kako bi se potrebne akcije mogle pravovremeno poduzeti. I u jednom i u drugom slucaju drustvena se kontrola ne samo smanjuje nego se i povecava. Najefikasnija kontrola j'e kontrola rezultata za koji se precizno moze ustanoviti tko je za nj1 odgovoran.
Nas se samoupravni sistem neprestano razvija. Jednog cemo dana imati vjerojatno dosljedno samoupravno organiziranu privredu, od ekonomske jedinice do federacije. Prema tako organiziranoj privredi i neprivredi drzava ce se po svoj prilici odnositi slicno kao danas prema potvrdivanju zeljeznicke ili postanske tarife. Medutim, u prelaznom razdoblju, prije nego sto samoupravna privreda bude u osnovi uspostavljena, drzavni je aparat odgovoran i za privredna kretanja i za tempo izgradnje samoupravnog sistema. Ta je dvostru- ka odgovornost veoma teska i zahtijeva izvanredne napore. Ali je treba sasvim jasno proklamirati i unijeti u sistem planiranja.
INTEGRATION OF THE YUGOSLAV ECONOMY AND NEGOTIATIONS IN THE SELFMANAGEMENT SYSTEM
The author show s that Y ugoslav econom y is a m arket econom y w ith cyclical fluctuations and w ith perfectly synchronized cycles of various regions and industries. S ince 1960. the instability of econom y has been in constant increase. P aralelly predictability of econom ic trends has decreased. Both facts indicate at w hat the author calls a crisis in planning.
This crisis is not inherent in the institutional m odel of the Y ugoslav economy, potentially a very effic ien t one. A n analysis of the institutional model reveals the perform ance of the econom y and leads to conclusions about further institutional developm ents. The m ost im portant prospective developm ent to be expected is in the gradual form ation of selfm anagem ent structures above the enterprise level.
The last part of the paper deals w ith tasks of p lanning in an economy of the Y ugoslav type.
IZDANJA INSTITUTA EKONOMSKIH NAUKA
Zmaj Jovina 12
S e p a r a I i1, V. Trickovic, ‘'Isp itiv an je strukture i e la sticn o sti tra z n je " , E k o n o -
m is t , 3 -4 /1 9 5 7 ., 238-269-*
'2 - B. Horvat, 5SThe D epreciation M ultiplier and a G eneralised Theory of F ixed C apital C o s ts51, T h e M a n c h e s t e r S c h o o l , May 1958.
3. B. Horvat, “ The Optimum Rate of Investm ent” , T h e E c o n o m ic J o u r n a l , December 1958, 748—767.
4. V. Trickovic, “ Strukturne promene u licnoj potrosnji5*, E k o n o m is t , 3/1960., 427-458.
5. B. Horvat and V. R askovic, ' ‘Workers M anagement in Y ugoslavia:A Comment41, T h e J o u r n a l o f P o l i t i c a l E c o n o m y , April, 1959 194-198.*
6. B. Horvat, ’■‘Drei Definitionen des Sozialprodukts” , K o n j u k t u r p o l i t i k , E rs te s t Heft, I960., 27—40.*
7. B. Horvat, "A R estatem ent of a Simple P lanning Model with some Exam ples from Yugoslav Econom y", S a n k h y a , Series B., Vol. 23. P a rts 1, 2, 3, 29—48.
8. B. H °rvat, "T he C h arac te ris tics of Y ugoslav Economic Development5 S o c i a l i s t T h o u g h t a n d P r a c t i c e , 1/1961., 1—15.*
9. B. Horvat, “ C aracteristiques du developpment de 1’ economie Yojjgo- s la v e 4*, Q u e s t io n s a c t u e l / e s d u s o c i a l i s m e , 60/1961., 85—105.*
10. B. Horvat, “ The Conceptual Background of S o c ia l Product*1,I n c o m e a n d W e a l th , Series IX (1961), 234—252,
11. B. Horvat, -"'Radna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljopriv- rede i in d u strije s‘, E k o n o m is t , 4/1961.. 512-523.
12. B . Horvat, :jR aspodjela prema radu medju kolektivim a‘ : . N a s a s t v a r n o s t 1/1962, 52-66-
ii
13. B. Ivanovic, "P iim ena metoda I—odstupanja u problemima odredji- vanja stepena ekonomske razv ijen o sti“ , S t a t i s t i c k a r e v i j a , 2/1967., 125-154, 1 -2 /1 9 5 9 ., 2 6 -4 2 , 1/1962, 1 -1 4 , E k o n o m is t , 1/1961. 182-205-
14. B, Horvat, "M etodological Problems in 'L o n g —Term Economic D evelopment Programming” , I n d u s t r i a l i z a t i o n a n d P r o d u c t i v i t y , UN, Bulletin.. 5 /1962 ., 3 7 -5 1 .
15. B. Horvat, ; '.Ekonomska nauka i narodna privreda'% N a s a s t v a r n o s t , 7 -8 /1 9 6 2 ., 48-67.*
16. B. Ivanovic, “ The estim ation of the two dim ensional distributions of a s ta tis tic a l s e t , based on the marginal distribution of i ts s tra ta 1 S t a t i s t i c a . N e e r l a n d ic a , 1/1963., 13—23.*
17. B Horvat, “ Naftni kartel u predratnoj Ju g o s la v iji '”', E k o n o m s k a a n a - li;r 12 -13 (1962): 205-222.*
\18 B Savic, “ Problemi regionalne lifine potrosnje u Ju g o slav iji8’ ,
E k o n o m s k i a n a l i , 12—13 (1962), 97—116.*
19. D. Nikolid: “ K onstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj industrije 5. E k o n o m is t , 2/1963., 388P-419 *
20. M. Z ivkovic , "M atem atika u sovje tsko j ekonom iji", N a s a .s t v a r n o s t , 7-8 /1963 '., 126-135.
21. V. Trickovic, -'L idna potrosnja kao kriterij proizvodne po litik e ’5.. E k o n o m i s t , 1—2/1958.
22 V. T ric k o v ic /” Tend6ncije potrosnje hrane u sv e tlo s ti savrem enih izu cav an ja" , E k o n o m is t , 1/1960., 41—71.
23. V. M atejic, “ S u s t in a i metode operacionih is tra z i van ia1” , S ta t is t ic c k a r e v i j a , 1/1963., 1—18.
24. BV Horvat, “ Quelques a sp ec ts de la p lanification economique natio - n a le J!, L e s An n a l e s d e I ’ e c o n o m ie c o l l e c t i v e , 2—3/1963.
25. B . Savic, "N ivo ishrane seoskog stanovnistva Srbije po poljopriv- rednim rejonim a’1. H r a n a . i is h r a n a , IV, 1963,
26. B . Horvat, "M etodologki problem! dugorocnog programlranja priv- rednog razvoja!\ E k o n o m s k i p r e g l e d , 10—11/1962.
27. V. Medenica i V. Trickovic, “ M aterijalni i novcani' tokovi i njihov u tica j na cene i trz is te ” , E k o n o m s k i p r e g le d , 10—12/1963.
28. -B. Marendic, ,!F inanciran je d je la tnosti wisokog sko lstva SRH u periodu 1960—63. godine-', E k o n o m s k i p r e g l e a , 10—12/1963.
iii
29. B. Horvat, “ Sam oupravljanje, centralizam i planiranje ” , Preg/ec/,
5 /1964., 413-444 .
30 B Horvat ,!Dva modela efekata formiranja zaliha na k re tan je drus- tvenog proizvoda” .. E k o n o m s k i p r e g l e d , 7/1964., 407—415.
31 B. Horvat, "Ekonom ski sm isao indeksa proizvodnje i c ijen a” , S ta t i s t i c k a r e v i j a , 1/1964., 7 -1 4 .
32. B Ivanovic, ” S ta tis tick i raspored i s a aleatom ira parametrima” , S t a t i s t i c k a r e v r j a , 1/1964., I -£
33 B, Horvat, "T he Optimum R ate of Investm ent R econsidered,! .T h e E c o n o m ic J o u r n a l , 1965, 572—576.
34 Lj. M adzar,..\P .rivredni sistem i m obilnost fak to ra pro izvodnje '*, E k o n o m is t , 1—2/1965., 2 8—48.
35. B. Horvat, “ Planning in Y ugoslav ia5 S tu d ie s in D e v e l o p m e n t 1,1964., 149-165.
36. S Bolcic. ’'O metodama so c io lo sk o g proucavanja gradova‘% Socio- l o g i j a 4 , 1967.
37. B Horvat, 'IndtiKidualno i drustveno v lasn istvo u socija lizm u” , G l e d i s t a 3 , 1967.
38. B, Horvat, “ P lanning and the Market: The Y ugoslav Experience"'’, P l a n n i n g a n d D e v e l o p m e n t P r o g r a m m i n g , OECD, P aris, 1964.
39. B .'H orvat, "D ie Ubemahme der B etriebsleitung durch die A rbeiter i n ' h isto rischer Perspektive*J, A n I n t e r n a t i o n a l S e m in a r W o rk e r ’ s P a r t i c i p a t i o n in M a n a g e m e n t , Vienna, 1958.
40. B. Horvat, “ Privredni c ik lu si u Ju g o s la v iji‘% E k o n o m is t , 1—4/1966. 71-110 .
41. L j. Madzar, “ K olebanje za lih a kao faktor nestab ilnosti jugoslovenske privrede” , E k o n o m is t , 1—4 /1 9 6 6 ., 265—285.
42. B. Ho ryat, !-'Kibernetika i p riv redno p lan iran je5', Referafc n a n me- djunarodnoj konferenciji N a u k a i d r u s t v o u Herceg Novom, 1966.
43. B. Horvat, "D ija lek tik a i dinam icki m odeli1*, M a r k s i s a v r e m e n o s t , 3/1966., 354-360 .
44. P , Sicherl, "A naliza odnosa izmedju fiksnih fondova i proizvoda u predratnom i posleratnom razvoju Ju g o s la v ije - ', E k o n o m i s t , 12/1967., 275-293 .
45. Z. Popov, -"'Komparativna an a liza privrednog razvoja SFR Jugosla- vije i NR B ugarske“ , E k o n o m i s t , 1 -2 /1 9 6 7 ., 294-320.
iv
46.- O. Kovac, VUticaj spoljne trgovine na drustvenu reprodukciju1*, P r e g l e d , 3/1967., 185-204.
47. B. Horvat, “ Prilog d isk u siji o teo riji p a rtije44, Nose feme 5, Zagreb, 1967.
48. B. Horvat, "M arksisticka analiza drustvenih k lasa i suvremeno jugo- slavensko drustvo“ , G l e d i s t a . 10 , Beograd, 1967., 1279—1291.
49. Z , Mrkusic, “ O savremenoj in terp re taciji teorije komparativnih trosko- va ■ M e d ju n a r .o d n i p r a b l e m i I , Beograd, 1967., 9—33.
50. B. Horvat, ,4Der Markt a ls Instrum ent der P lan u n g ': , P r o b le m e Z e n - t r a l e r W i r t s c h a f ts p la n u n g , Wien, 1967., 107—116.
51. B. Horvat, 44Prilog zasnivanju teorije jugoslavenskog poduzeca44, E k o n o m s k a a n a l i z a , Beograd, 1—2/1967., 7—28.
52. P . Sicherl, “ Em pirijska an a liza proizvodnib koeficijenata fiksn ih fon- dova na bazi proizvodne fu n k c ije" , E k o n o m s k a a n a l i z a , 1—2, 1967., 29-48.
53. M, B azler, “ A naliza stepena razv ijenosti jugoslovenskih podrucja41, Efeonomsfea anafiza , 1—2/1967., 49—63.
54. Z, D acic, 44Dinamicki m edjusektorski model za odredjivanje optima- lnih investicion ih ptogtanja i problemi njegove primene kod n as44, E k o n o m s k a a n a l i z a , 1—2, 1967., 64—76.
55. O. Kovac, SJP la tn i b ilans u jugoslovenskom sistem u drustvenog racu- novodstva44, E k o n o m s k a a n a l i z a , 1—2, 19674 89—101.
56 T M KoVacevic, "ICratkorocni i dugorocni ekonomski efekti razoruzanja*' E k o n o m s k a ono//zo>* 1—2, 1967., 101—112.
57. Z . Popov, “ Zem lje sa najbrzim piivrednim razvojem — sa posebnim osvrtom na razvoj so c ija lis tick ih zem alja" , E k o n o m s k a a n a l i z a ,
1 -2 , 1967., 112-122.
58. B. Horvat, "Jugoslovansk i sistem sam oupravljanja in uvoz tujega k ap ita la44, E k o n o m s k a r e v i j a , 4, 1967., 406—417.
59. Z. Mrkusic, "L a balance des payments e t le developpem ent economi- que44, R e f e r a t n a s im p o z ru m u , Vienna, In stitu te for development,1967., 1 -1 2 .
60. B. Horvat, , ;Privredni c ik lu si, monet^rni faktori i c ije n e " , E k o n o m s k a a n a l i z a , 1 -2 /1 9 6 8 ., 1 -2 1 .
61 Z Mrkusic, ’ ’Kritika nekih elem enata neokejnzijanskog modela medju- narodne trgovinske politike**, E k o n o m s k a a n a l i z a , 1—2/1968.
62. S. Jov ic ic , ‘Koriscenje grupe poslova kao procenjivackog kriterija u okvi- ni analiticke procene radnih mesta” , Ekonomska a n a l iz a , 1-2/1968., 131-153
V
63. B. Horvat, "T h e Rule of Accumulation in a P lanned Economy*', K y k l o s , 2/1968., 239-265 .
64. B. Horvat, “ Note on Wages and Employment in a Labour Surplus Econom y", T h e M a n c h e s t e r S c h o o l , March E d ition , 1968., 63—68.
65. B. Horvat, "D ie produktive Arbeit in d er Sozialistischen Ge sel- ls c h a f t" , O s t e u r o p a . W ir t s c h a f t } 2, 1968., 98—107.
66. B. Horvat, "S o c ija lis tick a robna proizvodnja", G l e d i s t a , Beograd, 10/1968., 1321-1330.
61. Z, Mrkusic, "N eka p ita n ja na alternativu : “ Prilagodjaivanje devi- znog kursa — direktna k o n tro la", E k o n o m is t , Zagreb, 1—2/1967., 89 -102 .
68. Z. Popov, "N ek i problemi izrade in tegrisanog sistem a drilstvenih racu n a" , E k o n o m is t , Zagreb, 2/1968., 421—431.
69. B. Horvat, "A n Integrated System of Social Accounts for an Economy of the Yugoslav T y p e" , T h e R e v i e w o f In c o m e a n d W e a l t h 1,New Haven, Conn., 1968.
70. S. Stefanovic, "S udska praksa o naknadi s te te c iji je osnov nesre- ca na p o s lu " , R a d i p r a v o , Beograd, 1 /1 9 6 8 ., 9—29.
71. Z. Mrkusic, O. Kovac, P . P ilip i, "U s lo v i i kriteriji za optim'alno ukljucivanje u- medjunarodnu podelu rada i proizvodna o rijen tacija
Ju g o s la v ije " , E k o n o m s k a a o a l i z a , Beograd, 3—4/1968., 243—263.
72. L j. Madzar, “ Kretanje zaliha kao indikator promena efikasnosti p r iv red jiv an ja " ,E k o n o m s k a a n a l i z a , Beograd, 3—4/1968., 266—291.
73. Z. Mrkusic, “ Ka realnijem pristupu problemu konvertib ilnosti", M e d ju n a r o d n i p r o b le m i , Beograd, 1/1968., 37—54.
74. P . Sicherl, “ R egional a sp ec ts of Yugoslav economic development and p lan n in g " ,M u l t i d i s c i p l i n a r y A s p e c t s o f R e g io n a l . D e v e lo p m e n t , P aris , 1969., 163-178.
75. B. Horvat, “ Prispevok k zakladaniu terfrie juhoslo v an sk A o podniku", E c o n o m ic k t f cosop/s> B ratis lava , 8 /1968 ., 789—808.
76. L j. M adzar, “ T rz iste i kultura“ , G l e d i s t a , Beograd, 12/1968-, 1627-1786.
77. Dancika Nikolic, Pavle S icherl, “ A Structural A nalysis of Economic Development of Y ugoslavia in the Period 1952—1962“ , C z e c h o s l o v a k E c o n o m i e P a p e r s 8, P ra g u ? , 1967., 97—116.
78. B . Horvat, “ A naliza privrednih kretan ja i prijedlozi za ekonomsku politiku".. E k o n o m is t , 1/1969., 43—58
79. O, Kovac, "K oreni defic ita platnog b ilansa Ju g o s la v ije " , E k o n o m - s k a m i s a o , 1/1969 , 93—118.
80. O. Kova6. ’"Spoljna trgovina kao faktor ubrzanja r a s ta " , E k o n o m is t , 1/1969., 223-247.
81. Z. Mrkusic, “ Valutni parite t i privredni razv o j" , E k o n o m is t , 1/1969 , 249-265.
vi
* Rasprodato
x>flna 6n6nnoTeKa Cp6njo
TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIJI
B R A N K O H O R V A T
S E P A R A T 8 5
I N S T I T U T
E K O N O M S K I H
N A U K A
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA
Dr B. HORVAT, direktor i starjesina Odjeljenja za privredni sistem
Dr 2. MRKUslC, dekan Poslediplomske skole i starjesina Odjeljenja za financije i vanjsku trgovinu
Dr P. SICHERL, zamjenik direktora
Dr N. MILEUSNIC, starjesina Odjeljenja za ekonomiku poduzeca i operaciona istrazivanja
S. STAJIC, starjesina Odjeljenja za privredni rast i ekonomska mjerenja Institut ekonomskih nauka razvio se iz Istrazivackog odjeljenja Savez-
nog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine.Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog
razvoja u Jugoslaviji i inozemstvu, da vrsi teorijska i primjenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primjenjivanje suvremenih me- toda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organi- zacionih nauka. Radi rjesavanja konkretnih problema u privrednim poduzecima Institut ima svoj Centar za oragnizaciju i privredni razvoj poduzeca. U Insti- tutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se rjesavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih djela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.
TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIJI
Branko Horvat
I N S T I T U T EK ONO MS KIH NA UKA
B E O G R A D , 1969.
’’T ehnick i progres u J u g o s la v ij i” , Ekonomska. an a lizc , 1 Beograd
/ / S U 3 9 ^f
Izdaje i 'stam pa: In stitu t ekonom skili nauka, B eograd, Zmaj Joviria 12
- 1 1968. JI
i
0 . % C U I z o o l J
TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIJI*
B ranko HORVAT
I. TEORIJSKA ANALIZA
1. Utvrdivanje proizvodne funkcije
Uzmimo da u m akroekonom skoj proizvodnoj funkciji ucestvuju dva proizvodna faktora: rad (R ) i fiksni fondovi (osnovna sredstva, fiksni kaipital, K ). Nadalje, uzmimo da je tehnicki progres (A) neutra- lan, tako da ne utice na m arginalnu stopu supstitucije izm edu rada i sredstava. Takoder pretpostavljam o da je tehnicki progres funkcija vre- mena. Dobivamo ovu proizvodnu funkciju:
Q = A (t) ffR ,K ): (1)
gdje A (t) p redstav lja fak to r pom icanja u vrem enu proizvodne funkcije f(R ,K ) sa stagnantnom tehnologijom . Prem a tom e tehnicki progres A ukljucuje sve ono sto u tjece na p rom jenu produktivnosti upotrebljenih resursa (obrazovanje, nova tehnologija, ekonom ija obim a, organizacione inovacije, s tru k tu rn i efekti). Takoder vidi se d a A (t) p redstav lja prom jenu globalne produktivnosti resu rsa u odnosu na neku baznu produk- tivnost
<2(0A(t) = -------------f ( R , K)
tj. proizvod na jedinicu kom biniranog u troska rad a i isredstava.
Derivacija (1) po vrem enu i d ijeljen je s proizvodom Q daje
Q A df R d f K= — + A ----- -(- A —------- (2)
Q A d R Q dK Q ’
* Prvi rezultati vece studije koju financira Savezni fond za naucni' rad. Autor je naucni savjetnik Institu ta ekonomskih nauka u Beogradu.
30 EKONOMSKA ANALIZA
Stavimo
da bism o dobili
df R df KA — — = a , A — — = B (3)dRQ dK Q v '
Q A R K— = — + a — + p — (4)Q A R K
crrlie — > — » — i — predstav lja ju stope ra sta proizvoda, tehnickog B J Q A R Kprogresa, zaposlenosti i fiksnih fondova.
P retpostav it cemo da za proizvodnu funkciju f(R ,K ) vaze kon- stan tn i prinosi, tj. da povecanje u troska rada i sredstava u istoj pro- porciji u toj proporciji povecava i proizvod, fCkR, XK) = ~kf. Drugim rijecim a f(R ,K ) je linearna hom ogena funkcija, pa vazi Eelerov teorem
df df— R + — K = f(R ,K ) (5) dR dK 1 v '
APomnozimo (5) s — i iskoristim o (3) d a bism o kao konzekvencu kon-
stan tn ih prinosa dobili
df R df KA —------+ A ~ = a + B = / (6)d R Q dK Q ^ v J
Sad mozemo jednadzbu (4) pojednostaviti svodeci relevantne ve-O Klicine na jedinicu u troska rada. Pisimo q = - —>k = — i uocim o da jeR iJ
a = 1 — B, — = — — — • Dobivamo stopu ra sta proiz;voda po je- q Q R
dinici kao funkciju stope tehniokog progresa — J i rasta ikapitala op-
rem ljenosti rada i)
Q A k fH\7 = 7 + P r ( 7 )
Buduci >da em pirijski ipodaci za q i k postoje, mogu se izracunati A i p pom ocu jednostavne linearne regresije. Osim toga iapitivanjem empdrij- skih veza moze se ustanoviti da li se zaista radi o linearnoj regresiji. Time se provjerava opravdanost pretpostavki o obliku proizvodne funikcije.
i) Proizvodnu funkciju u ovom obliku prvi pu t je upotrebio R. M, Solow u ctanku »Techni. cal Change and the Agregate production Function®, Review of Economics and Statistics, 1957, 312—20.
TEH NICKI PROGRES V JUGOSLAVIA 31
2. Valorizacija utrosaka po konstantnim cijenama
U m jesto posredstvom proizvodne funkcije, do m jere tehnickog progresa moze se doci i valorizacijom proizvodnih u trosaka u stalnim cijenama. Uzmimo d a cijena radnik-godine iznosi p T, jedinice angazova- nih fiksnih fondova p k i proizvoda p. Tada se vrijednost proizvoda ra- spada na vrijednost u trosaka valorizovanih p o stalnim cijenam a i teh- nicki tprogres. ,
p Q — A (p r R + p k K )
.Tedinice m jere mozerno sada tako odabrati — npr. izrazavanjem p ro izvoda i fak tora u indaksnim brojevim a, sto u baznoj godini znaci R — K = Q = 100 — da cijena proizvoda bude p — 1. Na taj nacin nasa form ula dobdva ovaj oblik
Q = A (p rR + p k K ) (8)
U baznoj godini A = 1 -po definiciji. V rijednost utrosenog rada i sred- stava u odriosu na vrijedriost iproizvodnje iznose tada
P r R P k K / q n
= Pr> ------- ------ 5= p , . ( ? )P Q PQ
sto znaci da cijene rada i sredstava, p T i p h uz ove pretpostavke pred- stavljaju u jedno ucesce rada i sredstava u vrijednosti proizvodnje.
Proizvodna funkcija (8) im a m arginalne proizvode faktora
dQ dQA p r ’ K = APk - (10)
Lako se uocava da je funkcija linearno hom ogena
dQ dQ— R + — K = A PrR + A Pk- K = Q .OK OA •
sto znaci da su prinosi konstantni.D iferencirajm o (8) po vrem enu i podijelim o s Q da bism o dobili
izraz u stopam a rasta »
0 A _l a I P 'R * _l p* K k \~ Q = ^ + \ ~ Q ~ ^ + ~ Q ~ l c l ( n )
ULkoliko bi s tape ekspamzije rada i sredstava bile podjednake, koeficijen- ti uz te istope bile >bi pocetne cijene rada i sredstava
Pr R Pk K01A ~ Pr’ QlA ~ Pk
a izraz (11) bio bi identican s (4) i vazilo bi p r = a, p k — (3. U stvar-
32 EKONOMSKA ANALIZA
nosti, m edutim , u trosak rada ekapandira sporije od u troska sredstava, R K— < — , uslijed cega vazi ~q < 1,~q ->- 1 pa (11) im plicira smanjiva-
n je p r (m arginalnog proizvoda rada) i povecavanje p k (m arginalnog proizvoda sredstava) u odnosu na pocetnu situaciju. No to je u suprot- nosti s ekonom skom logikom koja zahtijeva d a raste m arginalhi pro- izvod (pa stoga i cijena) onog fak to ra koji ekspandira sporije i ikoji se postepeno zam jenjuje faktorom .koji ekspandira brze i cija b i cijena (i m arginalna proizvodnost) m oral! padati. Izraz (4) u suglasnosti je s tom ekonom skom logikom je r konstantnost a i 3 znaoi u .(3) da se df df AR AK— i — m ijen ja ju suprotno od i . Buduci da su ponderiuz stope ra sta razliciti, i tehnicki progres A b it ce razlicit u (11) u odnosu na (4). U stvari, kako se ponder povecava uz vecu stopu ra s ta
a sm anju je uz m anju stopu rasta u em pirijskim obracuni-m a izraz u zagradi b it ce precjen jen te ce stoga A iz (11) b iti potcje- njeno u odnosu na A iz (4).
Mozemo sada rezim irati nase nalaze. Kao i uvijek kad se agregi- ran je ekonom skih velicina vrsi na bazi s taln ih cijena, ostaje zanem aren efekat supstitucije. “Kad se relativna m arginalna p roduktivnost faktora ne bi m jenjala kao rezu ltat supstitucija, valorizacija na bazi stalnih cijena b-i-la bi prihvatljiva. Buduci da se .u stvam osti relativne cijene [aktora m ijen ja ju upravo onako kako to teo rija predvida (licni dohoci po zaposlenom rastu u odnosu na b ru to dobit po jedinici kap itala), to proizvodna funkcija (8) nije najbolji instrum ent analize. Zbog toga ce- mo se u kasnijim obracunim a sluziti :izrazom (4)..No treba imat-i u vidu da iz cinjenice sto (4) ispravno -implicira ikretanje m arginalnih produk- tivnosti fak to ra ne slijedi nikakav zaiklj-ucaik o preciznosti kvantificira- n ja efekta supstdtucije. Treba na k ra ju dodati d a postoji nacin da se ob- racun (11) izvrsi tako da se A za razdoblje u cjelini priblizno poklopi s A iz (4). Treba, naime, kao baznu godinu za izracunavanje indeksa iza- b ra ti godinu negde iz sredine razdoblja.2) Tada ce se podcjenjivanje u trosaka iz prve polovine razdoblja kom penzirati precjenjivanjem iz druge polovine. No i u tom slucaju prom jene A iz god-ine u godinu bit ce to vise deform irane sto se vise udaljavam o od bazne godine prem a pocetku ili toraju razdoblja.
3. Cobb-Dougiasova proizvodna funkcija
Ako se diferencijalna jednadzba (4) integrira, dobiva se ovaj rezultat
In Q — In A + a In R + (3 In K 4- In B
Q = AB Ra K& ' (12)
2) Prvi, ili jedan od prvih, koji je to uradio bio je M. Abramovitz u cesto citiranom clan-ku »Resources and Output Trends in the United States since 1870« (American Economic Review,2/1956, ss. 5—23). Prom atrano razdoblje bilo je 1869—1953., ponderi Pr — 0,75 i P ^= 0,25, a baz-ni period 1919—1928. Medutim, iz clanka se ne vidi da je autor bio svjestan gore izvedenih anali*tiCkih implikacija.
TEH NICKI PROGRES U JUGOSLAVIJI 33
a to je poznata Cobb-Douglasova proizvodna funkcija. Param etar tehnic- kog progresa A je funkcija vrem ena te se u opcem slucaju moze dzra- ziti kao A = ey! Hi A = (1 + y ) ‘, gdje je y stopa tehnickog progresa. Tako dobivam o dvije alternativne proizvodne funkcije
Q = B R a K? er' (12a)
Q = BB? (1 -(- y)' d 2b)
gdje je B in tegrativna konstan ta koja ovisi o upotrebljenim jedinicam a m jere.
Na taj nacin nasa pocetna jednadzba im plicira Cobb-Douglasovu proizvodnu funkciju. Ukoliko je sum a elasticiteta jednaka jedinicd, a + P = 1, rad i se o konstan taim prinosim a. Takoder se jasno vidi da tehnicki progres A p redstav lja p roduktivnost upotrebljenih resursa tj. proizvod na jedinicu kom biniranog u troska rad a i sredstava
, QBRa
Ukoliko jednadzbu (12) zelimo pojednostaviti tako da proizvod po zaposlenom bude funkcija kapitalne oprem ljenosti rada, mozemo to u rad iti in tegriranjem jednadzbe (7) ili d irek tnom transform acijom (12). U ovom potonjem slucaju, uz uslov a + (3 = 1, dobivamo u vari- jan ti (b)
q = B k & (1 + y)‘ (13)
gdje je B integraciona konstanta.
II. EM PPIRIJSKA ANALIZA
4. Proizvodne funkcije za industriju i rudarstvo i nepoljoprivre&nu proizvodnju
U em pirijskoj analizi pozabavit cemo se ispitivanjem in d u strije i radarstva (skraceno: in d u strija ) i prodzvodnje sum arstva, gradevi- narstva, zanatstva, saobracaja, trgovine i ugostiteljstva (skraceno: ne- poljoprivreda).
Buduci da proizvodna funkcija opisuje tehnoloske veze, treba eli- m inirati u ticaje privredm h ciklusa na stepen koristem ja kapaciteta i radne snage. Obicno se u tv rdu je sam o rtepen koristen ja kapaciteta, no u privredi u kojoj veoma tesiko dolazi do o tpustan ja radne snage — kao sto je to slucaj s jugoslavenskom privredom — potrebno je utvrditi i stepen prekom jem e zaposlenostd. Sasvim agregatno ni jedno n i drugo nije moguce u tvrd iti bez posebnih anketa, koje, m edutim , nisu sprovo- dene. Posluziit cemo se stoga jednom indirektnom m etodom koja ce nam om oguciti aproksim ativne ocjene. Uzet cemo kao standard za efek-
3 Ekonomska analiza
34 EKONOMSKA ANALIZA
tivno puno ikoristenje kapaciteta i radne snage ostvarene kapitalne .ko-K'
eficijente (om jer fiksnih fondova i drustvenog proizvoda, k = ~: ostvarenu produiktivnost rad a (drustveni proizvod po zalposlenom,
Q \q = — I u vrhovim a privrednih ciklusa. Vrhovi ciklusa godisnjih stoparasta drustvenog proizvoda padaju u 1948, 1955, 1957, 1960. i 1964. godi- nu. Podaci za ostale godine dobiveni su lineam om intenpolacijom iz- m edu susjedmih vrhova oiklusa i to tako da su podaci za m aksim alne godixie spojeni pravcim a i vrijednosti ooitane s grafa. Jedini izuzetak
Qucinjen je za — industrije ipovezivanjem 1948. direktno s 1957. tj. pre- Rskakanjem 1955. godine. To je ucinjeno zato sto je u 1954— 55. doslo do velikog ipriliva radne snage u in d u striju (porast zaposlenosti iznosio je u 1954. god. 13,5%, u 1955. god. 11,2%) i ta p rekom jerna zaposlenost do- nekle.je apsorb irana tek u 1956. i 1957. god. Posljednji odsjecci .na prav- cim a grafa dobiveni su n a osnovu prognoze i prelpostavke da ce 1969. god. predstav lja ti vrh ci'klusa.
Na grafovima 1-a i 1-b prikazana su k re tan ja produiktivnosti rada i efikasnosti k o ris ten ja fiksnih fondova za in d u strijsk u i nepo'ljopri-
<=!
Graf 1-a Industrija: K retanje produktivnosti rada i kapitalnog koeficijenta
vrednu proizvodnju u posljeratnom razdoblju. Vidi se kako su van mak- sim alnih godina kapitalni koeficijenti visi (koristen je kapaciteta m anje), uz jedini izuzetak u 1949. god. a proizvodnost rada niza od interpolira- nih vrijednosti. U vezi s ovom posljednjom konstatacijom od in teresa
je uociti da je d u 1967. god. — uprkos insistiran ju privredne reform e na interLzivnom privredivanju — zaposlenost bila prekom jerna; da b i bilo potrebno o tpustiti 70.000 radniika u industriji ill 147.000 radnika u ne- poljoprivredi da bi se .postigao standard koristen ja radne snage iz 1964.
TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIJI
1M7 48 49 1950 51 52 53 M Si S8 57 58 59 1960 61 63 ' 63 64 6$ 66 6?
Graf 1-b Privreda bez poljoprivrede: K retanje produktivnosti rada i kapitalnog koeficijenta
god. A sto se ties efikasnosti koristen ja fiksnih fondova, koristenje ka- paciteta 'bilo je u 1967. god. u industriji m anje za 14%, a u nepoljopri- vredi m anje za 10% u odnosu na koristen je 'kafpaciteta u 1964. god.
Iz grafa 1-a vidi se d a je u industriji tek 1954. god. postignuta pre- d ra tna produktivnost rada (za nepoljoprivredu nem a podataka). Otada se tehnoloska produktivnost rad a uvecava priliono ujednacenim i pri- blizno konstan tn im tem pom . Zam rsenije je kiretanje kapitalnog koefici-
36 EKONOMSKA ANALIZA
jenta. Posljeratna obnova dovela je do znatno boljeg Ikoristenja fiksnih fondova nego iprije ra ta pa su kapitalni koeficijenti znatno nizi nego p rije ra ta . M edutim , velika 'kapitalna izgradnja, koju je inaugurirao prvi petogodisnji p lan a ikoja se odvijala u uslovima infonnbirovske ekonom- ske blokade i adm inistrativne neefikasnosti centralistickog p lan iran ja— dovela je do veoma brzog pogorsavanja kapitalnog koeficijenta. Taj se proces zaustavio tek zavrsavanjem program a kapdtalne izgradnje u 1955. god. Odonda kapitaln i koeficijent stalno pada, iako sve usporenije. U 1960. god. dostignuta je p red ra tn a efikasnost k o risten ja osnovnih sred- stava ali ni do k ra ja p rom atranog razdoblja kapitalni koeficijent indu- strije se nije spustio na nivo iz 1948. godine.
Na oba grafa treba uociti jednu vaznu pojavu: i u industriji i u nepoljoprivredi jedino u razdoblju 1955—1960. kapaciteti i radna snaga koriste se ravnom jerno i efektivno potpuno. Intenpoliraee vrijednosti produktivnosti rada i Jcapitalnih koeficijenata prakticki se ne razlikuju od stvam ih vnijednosti. To navodi na zakljucak d a su u navedenom pe- riodu privredna k re tan ja bila uskladena i opca efikasnost privrediva- n ja visoka. I doista, u tih pet godina postignuta je osjetno najvisa sto- pa ra sta u cjelokupnom posljeratnom razdoblju: 12,9% za industriju : 10,5% za netpoljoprivrednu proizvodnju.
Pomnozi li se produktivnost rada s kapitalnim koeficijentom , do-K
biva se kapitalna oprem ljenost rada (q ■ k = — — k). Ako se sad u ko-Ji
ordinantnom sistem u na ord inatu nanesu vrijednosti stopa ra sta p ro duktivnosti rada, a na apscisu vrijednosti stopa ra sta kapitalne oprem- Ijeaiosti onda se iz d ijagram a rasprsen ja moze u tvrd iti da li izmedu
100+ ^2 9
Graf 2-a Industrija: Porast produktivnosti rada kao funkcija porasta kapitalne oprem ljenosti rada
te dvije varijable postoji neka veza i, ako postojd, da li je linearna, kako to postulira jednadzba (7). U tom slucaju bism o, naime, identificirali Cobb-Douglasovu proizvodnu funkciju. D ijagram i rasprsen ja prikaza-
TEH N IC KI PROGRES V JUGOSLAVIA 37
ni su na grafovim a 2-a i 2-b. Vidi se odm ah da se razdoblja do 1955. god. i iposlije 1955. god. potpuno razlikuju. Radi se o dvije posve raz- licite privrede ko je, onda, im aju i posve razlicite proizvodne funkcije.
101 -
°49 54
55
53 52 50
J----- 1----- 1___ I___ I___ I___ i » t i i i i I94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 108 107
100+ £j£Graf 2-b Privreda bez poljoprivrede: Porast produktivnosti rada kao
funkcija porasta kapitalne oprem ljenosti rada
Taj zakljucak ne izmenaduje i, u stvari, trebalo ga je ocebivati naikon analize grafova 1-a i 1-b. U grafu 1-a u sedm ogodisnjem periodu p rije 1955. god. produktivnost rad a gotovo je stagnantna, doik se ikapitalni ko- eficijent, a s n jim i kapdtalna intenzivnost industrije, brzo povecavaju.
q kPrem a tom e — i — nece b iti 'korelirani, sto je ocigledno iz grafa 2-a: 9 k
povecavanje 'kapitalne intenzivnosti u in d u striji ne dovodd do povecava- n ja produktivnosti rada (regresioni koeficijent je nesignifikantan uz 1%). Slicna je s ituacija i kod neipoljoprivredne proizvodnje, s tom raz- likom sto ukoliko ibi tu neka fcorelacija .postojala, ona b i bila negativna, je r se u periodu 1948—1955. iproduktivnost rad a sm anjuje; p rem a tom e povecavanje .kajpitalne intenzivnosti dovodilo b i do sm anjivanja proizvodnje po zaiposlenom (u stvari regresioni koeficijent je nesignifikan- tan vec uz 10%). Znaci da je u periodu prvog <petogodisnjeg p lana p rivreda prodzvodila po prodzvodnim funkcijam a u kojim a je m arginalna efikasnost Jcapitala b ila nula ili cak negativna. Na ovaj vazan nalaz jos cemo se vratiti.
Od 1955. god. d a lje d ijagram rasprsecaja ukazuje na m ogudnost cvr-
sce lineam e veze izm edu— i narocito kod nepoljcxprivrede. Isp ita t
38 EKONOMSKA ANALIZA
cemo ovu bipotezu statistdckom ocjenom svih. triju ran ije izvedenih va-rijan ti Cobb-Douglasove proizvodne funkcije. Dobiveni su ovi rezultati ' A q A k
i — izrazend su u procentim a):
Industrija:
(I) — = 4,182 + 0,501 R2 = 0,7974q (0,080) *
(I I) In q = 0,849 + 0,413 In k + 0,043 t IV = 0,9987(0,042) (0,001) rkt = 0 ,ti
(Hi) In Q = 1,081 + 0,587 In R + 0,390 In K + 0,42 t S? =. 0,9997 (0,041) (0,071) (0,004) ^ = 0 , 9 7
rR t= 0,97 rKt = 0,98
Nepoljoprivreda:
Aq Ak rn = o 9074(I) — = 4,622 + 0,397— > " u,yu/^
q (0,040:
(II) In q = 0,881 + 0,354 In k + 0,046 t R 2 = 0,9999(0,018) (0,000) r*f = 0,70
(III) In Q = 0,267 + 0,594 In R + 0,445 /n if + 0,042 t R? = 9998(0,036) (0,070) (0,003) i RK= 0,96
TR t = ° > 9 6
r ^ = 0 ,9 9
Napomenim o odm ah da su ocjene svih p aram etara signifikantne na nivou od 0,1%.
Zapaza se zatim da koeficijenti elasticnostl uz kaipital im aju po ttri razlicite vrijednosti (0,501, 0,413 i 0,390 za industriju ; 0,397, 0,354 i0,445 za nepoljoprivredu). Postavlja se p itan je koja je p rava vrijednost? 'Na p rv i pogled moglo bi se pom isliti da je n a jv jero ja tn ija prava vri- -jedinost ona koja police iz dzraza s najvecim visestrukim koeficijentom determ inacije, dakle treca u prvom i d ruga ili treca u dnigom ndzu vrijednosti. U trecoj varijan ti proizvodne funlkcije v isestn tki koefici- jen t detenninacije je p rak tick i jednaik jedinici, sto bi moglo indicdrati skoro funkcionalnu vezu. U stvari, m edutim , ocjene p aram etara veoma su nesigurne zbog izrazdte multikoliaieamostd u jednadzbam a: koefici- jen ti korelacije dzmedu nezavdsnih varijabli krecu se izmedu 0,96 i 0,99. U drugoj varijan ti ovih funkcija koeficijent korelacije izmedu nezavis- niii varijabld nesto je m anji (rkt = 0,73 za dndustriju i rkt = 0,70 za ne- poljoprivredu), pa se stoga ocjeni param etrom p moze pokloniti veca vjerodostojnost.3) Moze se uzeti da se vrijednost koeficijenta elasticno-
3) Heady predlaze konvenciju da se u slucaju m ultikolinearnosti ne elim iniraju varijable ukoliko koeficijent korelacije n ije r > 0,80 (E. O. Heady, J . L. Dillon, Agricultural Production Functions, Iowa State Unis. Press, Ames, Iowa, 1966, s tr . 135). Na£i koeficijenti zadovoljavaju-taj konvencionalni test.
TEHNICK1 PROGRES U JUGOSLAVIJI 39
sti s obzirom na fi'ksne fondove nalazi negdje izmedu ocjena u .prvoj i drugoj varijanti, dakle za in dustriju 0,41 < p < 0,50. Za nepoljoprivredu koeficijent elasticnosti je nizi i krece se u uzem intervalu, 0,354 < 3 < < 0,397.
Stope tehniokog p rogresa dobivaju se iz prv ih varijan ti proizvod- nih funkcija direktno, a iz ostalih antilogaritm iranjem clana uz t (kod toga treba im ati u vidu da se rad i o prirodnim logaritm im a).
t±AStope tehnickog progresa
In d u strija N apoljoprivreda
V arijante 1. (konstan ta) 4,18% 4,62%
Form ule 2. (antilog — 1) 4,4% 4,7%
3. (antilog — 1) 4,3% 4,3%
Na osnovu ovih podataka mozemo zakljuciti d a se u razdoblju 1955— 1967. globalma produktivnost povecava.po stopi 4,18—4,4% u industriji i 4,62—4,7% u nepoljoprivredi.
Trece varijan te jednadzbi ocjenjene su bez restrikcija za koefici- jen te elasticnosti. Prem a tom e ispilivanjem njihovog razvoja mozemo sad utvrd iti d a li se rad i o konstantnim prinosim a ili ne.
Industrija : a + p = 0,587 + 0,390 = 0,977 = 1
Nepoljoprivreda: a + P = 0,594 + 0,445 = 1,039 = 1
Na prvi pogled zbrojevi su priblizno jednaki jedinici, a statisticko testi- ran je izvrsit cemo drugom zgodom.
Na osnovu gom je analize mozemo sada kao v jerojatne vrijednosti koeficijenta p za razdoblje 1955—1967. uzeti kod industrije p = 0,48 i kod nepoljoprivrede p = 0,39. Uvrstavanjem ovih vrijednosti u prve va- rijan te proizvodnih funkcija, im ajuci u vidu da su prosjecne stope ra-
A q Aksta bile lz. industriju — = 4,722%, — = 1,079%, a za nepoljoprivredu
q kA q A k— = 5,198%, —r~ = 1,454%, dobijam o slijedece vrijednosti za stope teh-
q *A A A/4
niokog progresa: za in d u s tr i ju —— = 4,20%, za nepoljoprivredu — =A A— 4,63%. Na taj nacin tehnicki progres pridonio je oko 89% povecanju produktivnosti ra d a u oba slucaja. O statak povecamja produktivnosti rada rezul-tat je povecanja kapitalne opreom-ljenosti rada. Slioni odnosi dobiveni su i za druge privrede.4)
4) Za razdoblje 1919—1955. Massel je utvrdio da je tehnicki progres doprinjeo 90°/o povecanju produktivnosti rada .u americkoj industriji; ista proporcija utvrdena je i u nepoljopri- vrednoj proizvodnji u razdoblju 1909—1949 (B. F. Massell, »Capital Formation and Technological Change in United States Manufacturing®, Review of Economics and Statistics, 1960/182—88, str. 186—87).. Zanimljivo je dodati da Solow nalazi da tehnoloski progres u nepoljoprivredi ekspan- dira po stopi 0,9% u razdoblju 1909—1929. i 1.9 u 1929—1949 (op. cit. str. 314); za 36-godisnje raz- dobije iz Masselovih podataka proizilaz istopa, rasta tehnoloskog progresa u am erickoj-industriji od 3°/o prosjecno godisnje (op. cit. s tr . 186).
40 EKONOMSKA ANALIZA
A APreostaje jos da se utvrdeni elasticiteti i — uvrsti u trecu vari-
jan tu kako bi se izracunao konstan tn i clan i .proizvodna fumkcija p-ri- kazala u nelogaritam skom obliku. Na taj nacin dobivam o ove proizvodne funkcije za juigoslavensku privredu:
IndustrijaA q A k
(I) — = 4,20 + 0,48 — q k
(HI) Q = 1,945 R0.52 £0.48 1.0421
N epoljoprivreda
A q A k(I) — = 4,63 + 0,39 —
q k
(IH) Q = 2,103 R0.61 K0.19 1,0463 ‘
A q A kU gornjim jednadzbam a — i — izrazeni su u procentim a, R u hilja-dam a prosjecno godisnje zaposlenih, a fiksni fondovi pocetkom godine (K ) i drustveni proizvod (Q) izrazeni su u m ilionim a novih d inara po cijenam a iz 1962. godine. Bazna godina je 1955. igodina ikada je t = 0.
5. Trzisno ponasanje jugoslavenske privrede i godisnje prom jene u tehnoloskom progresu
Pod trzisnim ponasanjem privrede podrazum ijevam situaciju u ko- jo j privredni subjek ti maksdm iraju svoj dohodak, s to znaci da se cijene proizvoda odredu ju priblizno p rem a m arginalnim troskovim a odnosno da cijene faiktora odgovaraju vrijednostim a njihovih m arginalnih p ro izvoda. Ukoliko je osim toga konkurencija potpuma, ucesce rad a i sred- stava (ibruto lionih dohodaka d ren tala) u drustvenom proizvodu odgo- varat ce falktorskim. elasticitetim a Cobb-Douglasove proizvodne fimkci- je. Prem a tom e jednom ui^wrdena proizvadna funkcija moze nam poslu- ziti ikao instrum ent za otkrivanje posto jan ja trzisne konkurentnosti.
Relevantni podaci za duze razdoblje, navedeni u tabeli 1, posto je samo za in d u stiiju i rudarstvo, p a i tu dvije godine nisam u&pio proci- jeniti. Polazimo od pretpostavke da se u upo treb i i kom biniranju fak- to ra proizvodnje privredni sub jek ti rukovode njihovom cijenom. Na taj nacin cijena rad a bit ce odredena licnim dohocim a i svim doprinosim a koji su vezani za licne dohotke (dqprinosi za socijalno osiguranje, po- rezi na licne dohotke i si.). U cijenii sredstava ulazi am ortizacija d b ru to dob it. Ova po ton ja sasto ji se od neto dobiti (izdvajanje za fondove), kam ata, p rem ija za osiguranje i slicflih izdataika i d irek ta ih poreza. Zbroj am ortizacije i b ru to dobiti nazivam rentalom sredstava. Posredni porezi ne ulaze ni u drustveni proizvod ni u p lacan ja fak torim a proizvodnje. Prem a tom e drustveni proizvod rastvara se -na b ru to licne do- hotke i rental.
TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAV!]! 41
Ocigledno je da ce prom jene instrum enata ekonom ske politike mi- jen ja ti odnose izmedu licnih dohodaka i rentala. A kako je p iiv red i po- trebno odredeno vrijem e da se adap tira na prom jene u ekonom skim instrum entim a, to ce ceste p rom jene u instrum entim a znatno narusa- vati s tandarde konkurentnosti.
Tabela 1.
R aspod je la d rustvenog pro izvoda in d iis tr lje i ru d a rs tv a 1952—1967.
Milioni novih dinara
1967o1 1966o 1965* 1964» 1963» 19626 1961= 1960<f
Dmstveni proizvod Porez na promet
proizvoda
35404
1817
35139
1467
30488
2467
24748
3207
18551
2753
15456
2399
14239
1904
12140
1710Drustveni proizvod
bez PPP 35587 33672 28021 21541 15798 13057 12335 10430
Amortizaoija Doprinosi zajedniai Izdvajanja za zajedn.
fondove Fondovi poduzeca
46334711
2285608
34374016
3257806
26734004
3806332
23684455
1383706
18744617
1461740
14723745
921565
12383465
861868
9654115
1330Bruto rentail Ucesce rentala u
drustv. proizvodu
15180
45%
15584
46%
13389
48%
10667
50%
8377
53%
6874
53%
6657
540/0
6410
62%
Neto licni dohoci Lioni dohoci u
mater, itrosk. Doprinosi zajednioi
11864
7765767
11474
6905924
9076
5556
6470
4404
4475
2946
3764
2419
3156
2862236
2500
2101390
Briito licni dohoci 18407 18088 14632 10874 7421 6183 5678 4020
1959* 1958 1957« 1956r 1955? 1954* 1953* 1952*
Dmstveni proizvod Porez na promet
proizvoda
10210
155
7405
1417
6640
1647
6180
1539
5538
1158
4812
265
4462
182Dnustveni proizvod
bez PPP 10055 5988 4993 4641 4430 4547 4280
Amontizaaija Doprinosi zajednici Dobi't
87047751060
77811232163
697.803
2179
622551
2280
618 509 436
Bnito rental Ucesce rentala u
drustv. proizvodu
6705
67%
4064
77%
3679
74%
3453
74%
509
11%
436
10%
Neto liani dohoci Dqpxiinosi za isoc.
osiguranjeAkumulacdja i fandovi
1281
644
949
365
837
351
800 665
3373
644
3200Bruto licni dohocd 3350 1924 1314 1188 4038 3844
42 EKONOMSKA ANALIZA
Izvori:
(a) SGJ—1968, str. 127 i 129.(b) SZS, Privredni bilansi Jugoslavije 1962—1965, Studije analize i prikazi
29, str. 52—53.(c) SZS, Privredne organizacije drustvenog sektora, Staitisticki bilten 351,
str. 8.(d) SDK, Podaci iz zavrsnih raciina privrednih organizacija za 1960. godinti,
Sv. I, str. 46—51.(e) SZS, Struktura vrednosli industrijskih proizvoda 1957, Statistioki biditsn
147, str. 9 i 45.(f) SZS, Struktura vrednosti industrijskih proizvoda u 1956, Statistioki bil-
ten 106, str. 9 i 33.(g) SZS, Struktura vrednosti industrijskih proizvoda u 1955, Statisiticki bil-
ten 67, str. 9, 36 i 48.(h) SZS, Narodni dohodak 1952—1956, StatisticM bilten 115, str. 22.
U adm inistrativnom periodu osnovna sredstva -bi-la su distribuira- na, a u isto vrijem e zaposljavanje ’je bilo kronicno preveliko. Prem a tome nije imoglo b iti ni govora o racionalnoj ekonom skoj ikalkulacij'i. Na pre- la-sku iz adm-inistrativnog sistem a, u 1952. god., zaveden je instrum ent »stopa akum ulacije i fondovi« koji se prim jenjivao na p latn i fond i tako su se utvrdivale obaveze privrednih organizacija. Instrum ent se p rim jenjivao samo dvije godine, ali je odm ah snaz-no zakocio zaposljavanje: u 1952. god. b ro j zaposlenih u industriji sm anjio se za -nekih 6%, a u 1953. god. porastao je za 5%, dok je drustveni proizvod industrije te godine porastao za 9%. Kad je u 1954. god. taj instrum ent ukinut, broj zaipo- slemih povecao se odm ah za 13‘/j%, to jest toliko 'koliko i proizvodnja. U to vrijem e ukinuto je budzetsko financiranje kapitalne izgradnje, uvedena je kategorija dofoiti i kam ate na osnovna sredstva. Time je na- glo uvecan ren ta l u odnosu n a licne dohotke, iako m anje nego sto to po- kazuje tabela, je r su neki element! b ru to dobiti (koje nisam mogao iz- dvoji'ti) bild proporcionalni platnom fondu. Tek od 1958. gcd., kad je zaveden nov sistem raspodjele ukupnog prihoda — koji u osnovi vazi i danas — poduzeca dobivaju m ogucnost sam ostane podjele cistog p rihoda na licne dohotke i fondove. Otada, s postepenim adaptacijam a, u stvari i pocinje norm alno trzisno ponasanje (privrsdnih subjekata. Za- nimljivo je da se o tada ucesce ren tala u druStvenom proizvodu stalno sm anjuje, sto je dobrim dijelom rezultat p rom jena u fiskalnim instru- m entim a (vezivanje doprinosa za dohotke). Uzmemo li raizdoblje 1961—1967., koje je donekle homogeno, kao osnovicu za uporeddvanje, onda bi se negdje u intervalu u kom se krece ucesce ren ta la u drustvenom proizvodu, dakle izm edu 45% i 54%, m orao nalaziti kapitalni koeficijent elasticnosti proizvodnje p. U stvari koeficijent koji smo utvrdili regre- si-onoon analizom iznosi [j = 0,48.
Za nepoljoprivredu ucesce ren ta la u drustvenom proizvodu iznosi po godinama: 1962 — 48,2%, 1963 — 48,7%, 1964 — 46,0%, 1965 — 44,1%, 1966 — 43,5%, 1967 — 42,6%, dakle m anje nego u industriji. Od- govarajuci koeficijent iz. regresione analize je = 0,39, dakle takoder m anji. U ovom slucaju koeficijent iz regresione analize je nesto nizi od ucesca rm ta la . To je trebalo i ocekivati, je r se f} odnosi rna cjelokupnu nepoljoprivredu, a ucesce ren ta la n a .drustveni sektor nepoljoprivrede
TEH NICKI PROGRES V JUGOSLAVIA 43
gdje su ren tali relativno znatno veci. Ako se ukljuci i individualni sek- tor, onda se ucesce ren ta la u ukupnoj nefpoljoprivrednoj proizvodnji sm anjuje za oko 1% te iznosi po godinam a za koje imamo podatke: 1962 — 47,8%, 1963 — 48,4%, 1964 — 45,7%, 1965 — 43,6% i 1966 — 42,4%. Ti su procenti jos uvijek veci od ikoeficijenta fj, a razlika se moze objasniti im perfektnoscu konkurencije.
Mogli bism o izvuci dva vazna zakljucka: (1) s tandard ikonkurent- nosti jugoslavenske privrede ne zaostaje za drugim trzisnim privreda- ma, kako se to vidi iz slicnih analiza vrsenih za te priw ede; (2) ucesce rentala u drustvenom proizvodu moze se uzeti kao ponder u izrazu (4) za izracunavanje tehnickog progresa.
Na taj nacin regresioni koeficijemti a i /3 im aju sasvim odredeno ekonomsko znacenje u jugoslavenskoj iprivredi. Oni p redstav lja ju neka prosjecna ucesca licnih dohodaka i ren ta la u drustvenom .proizvodu. A ta ucesca proporcionalna su qpet m arginalnim produktim a odnosno ci- jenam a rad a i sredstava. S tim znanjem , uz p rim jenu form ule (4) mo- zemo sad ispitivati godisnje p rom jene u tehnoloSkom progresu. Kod toga za razdoiblje p rije 1958. god. koeficijenti a i /? (koje uizimam iz re- gresionih jednadzbi) im aju sam o znacenje stalnih pondera koji omo- gucuju uporedivost za cijelo razdoblje. Obraouni su navedeni u tabe- lam a 2 i 3.
Kao sto sm o mogli ii ocekivati, p r o m a t r a n o dvadesetgodisnje razdoblje raspada se na dva potpuno irazlicita podrazdoblja. No nije bilo izvjesno unaiprijed da ce u prvom podrazdoblju , .koje se zavrsava 1955- -om godinom, tehnicki progres biti negativan, i u dndu-striji i u napo- ljoprivredi. Buduci d a je poljoprivreda iskljucena a cikiusi izravnani ('time sto se uzim aju rad n a snaga i sredstva korigovani za stepen neko-ristenja, dakle R i K) to vrem enske iprilike 'i ciklicko nekoristenje resursa ne mogu biti uzroci negativnom tehnoloskom progresu. Kao mo- guci uzroci po jav lju ju se prevelJke investicije, administrativno-cenjtra- listicko p lan iran je i ekonom ska blokada zem alja Inform biroa. Nemoguce je danas u tvrd iti pondere tih tr iju faktora. No iz cinjenice da se u raz- doblju 1948—1952. jugoslavenska privreda adaiptirala n a blokadu, a da se tehnoloski regres produzio do 1955. god., proizlazi da je bio prete- zan uticaj ostalih dvaju faktora. Fiksni fondovi (stvarni) povecavali su se u prom atrana dva razdoblja po ovim stopam a:
Razlike kod nepoljoprivrede n isu toliko velike, ali kod industrije su og- romne. Rukovodeni zeljom da zem lju sto p rije industrija liz iraju , a ne poznavajuci funkcioniranje privrednog m ehanizma, plansiki organi dra- s-ticno siu h ipertrofirali investicije u imdustriju, narocito u tesku indu- striju (sto je opet bilo inspirirano sovjetskom dogmom o »preteznom po- rastu prvog odjeljka«), tako da nije preosta ja lo dovoljno inves'ticionih sreds'tava za ostale oiblasti, uravnotezen razvoj bio je onemogucen, a lime je reducirana i stopa rasta . M edutim , s obzirom na tadasn ju ap-
A A
1947—1955.1956— 1967.
In d u strija N epoijaprivreda
13,7% 6,5%7,9% 5,8%
Tabela 2.■Ft4a.
God
ma
Dru
stv.
pro
- izv
od*
cije
ne
1960
. m
rd.
d Q
Kor
igov
ana
zapo
slen
ost
u 00
0 R
- o ^S'S -a 2 5 “ ti! l s E■r c r4S c/l u so ., *
aj d < |
g .* -o§•’3 o ^ in -a 3 St
opa
rasta
i
kori
g. z
apo-
j
slen
osti
AR R
1’
XcscT St
opa
rast
a ko
rigo
vani
h f.
fond
ova
A k
Tu
% <!*! <1 <1 ^
X 00o'
6 + 8
Tehnickiprogres
T U / °4—(6+8)
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1939. 308 300 905 — —1947. 358 377 896 4,54 5,901948. 445 495 1014 24,30 31.301949. 491 540 1171 10,34 9,091950. . 495. 534 1296 0,81 —1,111951. 488 516 1401 —1,41 —3371952. 483 506 1502 —1,02 —1,941953. 529 543 1774 9,52 7,311954. 605 609 2177 14,37 12,151955. 690 689 ■ 2651 14,05 13,141956. 757 741 2780 9,71 7,551957. 888 856 3113 17,31 15,521958. 993 914 3297 11,82 6,781959. 1109 979 3469 11,68 7,111960. 1260 1072 3732 13,62 9,501961. 1348 1074 3885 6,98 0,191962. 1447 1096 4078 7,34 2,051963. 1673 1199 4608 15,62 9,401964. 1941 1319 5230 16,02 10,011965. 2103 1344 5545 8,35 1,901966. 2238 1961 5808 6,42 1,261967. 2238** 1282 5700 0,00 —5,80Prosjek1956—67. 10,30 5,32
3,14 —0,2516,28 13,174,73 15,48
—0,58 10,671,75 8,10
—1 01 7,213,80 18,116,32 22,726,83 21,773,93 4,878,07 11,983,53 5,913,70 5,224,94 7,580,10 4,101,07 4,974,89 13,005,21 13,500.99 6,020,66 4,74
—3,02 —1,86
2,77 6,60
—0,12 3,02 1,526,32 22,60 1,707,43 12,16 —1,825,12 4,54 —3,733,89 2,14 —3,553,46 2,45 —3,478,69 12,49 —2,97
10,91 17,23 —2,8610,45 17,28 —3,232,34 6,27 3,445‘,75 13,82 3,492,84 6,37 5,452,51 6,21 5,473,64 8,58 5,041,97 2,07 4,912,39 3,46 3,886,24 11,13 4,496,48 11,69 4332,89 3,88 4,472,28 2,94 3,48
—0,89 —3,91 3,9.1
3,17 5,94 4,36
* SZS, Jugoslavia 1945—64., str. 80 sike pcroizvodniije
** pr0cjena
■ SGJ_1968. Veza s 1939. god. dobijena je preko imdeiksa fiziokog obdma indostiij-
Tabela 3.Tehnl&kl p rog res u p rlv red i bez po ljopriv rede 1947—1967.
God
ina
DruStv. pro- izvod* cije
ne 1960. mrd d
Q
Korivana zaposle
nost u 000
A
R
Korigovani f. fondovi
ciiene 1962. mrd d
A
K
Stopa rasta druStv. pro-
izvoda A o— u %
a
Stopa rastakorigovanezaposlenosti
R
X
VOo'
Stopa rasta korig. f. fon
dova A k— u % K
A K
0,3
9 x
—
K 6 + 8
1Tehnickiprogres
AAT u%4—(6+8)
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1947 774 875 39331948. 951 1149 4174 22,87 31,31 19,10 6,13 2,39 21,49 1,381949 1064 1286 4499 11,88 11,92 7,27 7,80 3,04 10,31 1,571950 1058 1292 4601 —0,56 0,47 0,29 2,26 0,88 1,17 —1,731951 1014 1252 4535 —4,16 —3,10 --1,89 —1,44 —0,56 —2,45 —1,711952 991 1237 4555 —2,27 — 1,20 --0,73 0,44 0,17 —0,56 — 1,711953 1064 1343 5022 7,37 8,57 5,23 10,25 4,00 9,23 —1,861954 1196 1510 5792 12,41 12,43 7,58 15,35 5,99 13,57 —1,161955 1318 1680 6530 10,20 11,26 6,87 12,74 4,97 11,84 — 1,641956 1366 1650 6536 3,60 —1,79 --1,09 0,09 0,04 —1,05 4,651957 1570 1797 7252 14,98 8,91 5,44 10,96 4,27 9,71 5,271958 1724 1908 7535 9,80 6,18 3,77 3,90 1,52 5,29 4,511959 1917 2031 7882 11,18 6,45 3,93 4,61 1,80 5,73 5,451960 2180 2220 8435 13,77 9,31 5,68 7,02 2,74 8,42 5,351961 2354 2281 8809 7,98 2,75 1,68 4,44 1,73 3,41 4,571962 2481 2285 8978 5,38 0,18 0,11 1,91 0,74 0,85 4,531963. 2822 , 2478 9831 13,75 8,45 5,15 9,51 3,71 8,86 4,891964 3228 2710 10844 14,37 9,36 5,71 1030 4,02 9,73 4,641965 3426 2692 11319 6,15 —0,66 —0,40 4,39 1,71 1,31 4,841966 3657 2648 11876 6,73 — 1,63 —0,99 4,92 1,92 0,93 5,801967. 3657** Prosjek
2537 • 11671 0 —4,19 - -2,56 —1,73 —0,67 —3,23 3,23
1965—67. — — — 8,87 3,50 2,14 4,93 1,92 4,06 4,81
* SZS, Jugoslavia 1945—1964., str. 80; SGJ — 1968., str. 106. ** Procjena. 4.Ln
EKO
NO
MSK
A ANALIZA
3 TEH
NIC
KI
PROG
RES U
JUG
OSLA
VIJI
46 EKONOMSKA ANALIZA
sorpcionu sposobnost etatisticke privrede i ukupni volumen investicija bio je h ipertrofiran . To se vidi iz uporedivanja ucesca bru to investicija u drustvenom proizvodu. Ucesce privrednih investioija u drustvenom proizvodu iz godina 1950—1954. n ikad vise n ije dostignuto iako je ka- snija razvijenija privreda m orala znatno povecati svoj apsorpcioni ka- pacitet. Sklonosit prevelikom investiranju uz iskrivljavanje s tru k tu re in vesticija karak teristicn i su‘ za adminisitrativne privrede, koje su osim toga opcenito m anje efikasne.
Prem a tom e moze se zakljuciti da je negativmi tehnicki progres odn. tehnicki regres bio p rije svega rezultat adm inistrativnog p lan irail j a. Ono je dovelo do m asovnog zaposljavanja i oigromnih investicija bez odgovarajucih efekata u povecanju proizvodnje. Na taj nacin prvd peto- godisnji plan, k o ji zaipravo nikad n ije bio izvrsen, a ciji investicioni efekti su se bili produzili do 1955. god., predstavljao je tesku hipoteku za nasu privredu. Privredni uspon iz posljeratne obnove bio je preki- nut, a dalji razvoj na nekoliko godina zakocen. Tek s razvojem samo- upravlj an j a poslije 1952. g o d .i zavrsavanjem adm inistrativno forsirane kapiitalne izgradnje zapoceo je b(rz privredni uspon koji dovodi do pro- sjeonog po rasta produkitivnosti kom biniranih resursa od 4,4% u industriji i 4,8% u nepoljoprivredi. M edutim, na k ra ju razdoblja jav ljaju se prvi zloslutini znaci d a je privredna reform a dovela do ponovnog koce- n ja tehnickog progresa. B rzi.tehnicki progres u nepoljoprivredi po svoj priilici nije rezultat brzeg uvodenja nove tehnike u oblasti van industri- je, vec najv jero ja tn ije sadrzi znacajnu kom ponentu rastucih prinosa u saobracaju. Indikacija u tom pravcu je i ran ije utvrdeni zbroj koefici- jen a ta fak torske elasticnosti veci od jedinice.
6. Tehnicki progres u posljednjih pola stoljeca u jugoslavenskoj privredi
Buduoi da ne postoje podaci o kretanj-u zaposlenosti u p red ratnom razdoblju, ne mozemo za to razdoblje ispitivati k re tan je tehnickog progresa po godinama. M edutim , procjene I. Vinskoga om ogucavaju nam proucavanje p rom jena u tem pu ra s ta proizvodnje i u kapitalnim 'koe- ficijentim a i eventualno utvrdivanje zakonitih veza izmedu {a dva niza prom jena.
Na grafu 3 ucrtan i su lancani indeksi drustvenog proizvoda. Zbog kolebanja poljoprivredne proizvodnje serije su takoder izravnate 4-go- disnjim pom icnim prosjecim a. Godisnji podaci pokazuju da je nestabil- nost privrede poslije ra ta bila znatno veca nego p rije rata , a d a je bila najveca u adm 'inistrativnom i neposredno paslijeadm inistrativnom pe- riodu. Pomicni prosjeci pokazuju da se poslije ra ta form irao jedan duzi privredni ciklus slican onome p rije ra ta . Ti ciklusi nisu uspjeli po.tpuno da se razviju — prvi je jos u toku, a po ton ji je bio iprekinut ra tom — tako da mi ne mozemo tacno odred iti duzinu (moze se nagadati d a dm period iznosi negdje izm edu 16 i 20 godina). Prvi dol poslijeratnog ci- klusa pada u 1951. god. i gotovo je isto tako dubok ikao i 'krizni dol dz 1932. god. M edutim, v rh iz 1959. god. znatno je visi, tako da je i pro- sjecna stopa rasta u posljeratnom razdoblju znatno visa.
TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIA 47
Kod kapitalnog koeficijenta (izracunatog kao om jer fiksnih fondova privrede i neprivrede po nabavnoj vrijednosti i dvogodisnjeg prosje- ka drustvenog proizvoda) zapaza se izrazita tendencija sm anjivanja, sto znaci da prosjecna produktivmost sredstava ziiacajno raste. Kapitalm
|Doinn pnuifcd
Graf 3 Lancani indeksi drustvenog proizvoda i kapitalni koeficijenti privrede Jugoslavije 1911—1967.
koeficijent sm anjio se od 8,7 na 5,1. No sm anjivanje kapitalnog koefi- cijenta mije ravnom jerno; svaka dep resija ne sam o da p rek ida ta j trend vec ga obrce na gore, tako da dolazi do naglog pogorsavanja kapitalmog koeficijenta. N a ta j su nacin sukcesija iprivredne krize, ra ta i adm inistra- tivnog p lan iran ja zakovali kapitaln i koeficijent na nivou od 1929. god. kroz citavih 25 godina, sve do 1954. god. Citavih cetvrt stoljeca bilo je izgubljeno u sm islu povecavanja ikapitalne efikasnosti nase privrede.
U upravo oipisani okvir mozemo sada ukloipiti analizu tehnickog progresa. Tabela 4. p ruza po trebne podatke i ujedno p redstav lja rezime poluvjekovnog razvoja nase zemlje. Raspolozivi podaci opredijelili su periodizaciju, ko ja n ije najpozeljnija. Takoder su opredijelili i privredne oblasti ko je cemo razm atrati (indusitrija, m darstvo , gradevinarstvo i za- natstvo). No taj agregat dovoljno j.e reprezentativan za cjelokupnu ne- poljQprivrednu proizvodnju. Ponderi su odabrani na osnovu ucesca lic- nih dohodaka i ren ta la u to m agregatu u 1967. godini (ucesce rentala iznosi u 1966. god. 43%, u 1967. god. 42%).
48 EKONOMSKA ANALIZA
Tabela 4.
Tehnicki p ro g re s u in d u striji, ru d ars tv u , g radev inarstvu i zana tstvu u pro tekH h p o la s to ljeca
In d ek s i Stope rasta u u 3 1 * o 5®rf sukcesiv. razdobljima
V/< l
Xcs
7 + 8ft s S '
^ ~ “1“ M [A 1
C•o Q R K A Q A R A K X
00o Q R K o' © M g 1 P* CO Tf
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1911. 100 100 1001932. 173 137 180 3,28 1,87 3,52 1,09 1,48 2,57 0,71
Struiktura: 100 33,2 45,1 21,71940. 249 145 221 4,67 0,72 2,59 0,42 1,09 U1 3,16
Struiktura 100 9,0 233 67,71954. 442 231 572 5,91 4,76 9,99 2,76 4,19 6,95 — 1,04
Strulktura: 100 46,7 70,9 —17,6
1967. 1583 406 1530 10,31 4,44 7,84 2,58 3,29 5,87 4,44Stmiktura: 100 25,0 31,9 43,1
1911—1940.
Prosjeci:
249,0 145,0 221,0 3,72 1,50 3,22 0,87 135 2,22 1,50Sfcruiktura: 100 23,4 36,3 40,3
1940—1967. 635,7 280,0 692,3 8,38 4,58 8,78 2,66 3,69 635 2,03
Struiktura: 100 31,7 44,1 24,2
191.1-1967. 1583 406 1530 5,06 4,53 4,99 1,47 2,10 3,57 1,49
Stiruiktura: 100 29,0 41,5 29,5
J 911— 1940.
Po zaposlenom:
171,7 — 152,4 2,19 1,69 0,71 0,71 1,48Struiktura: 100 32,4 67,6
1940-1967. 227,1 — 247,3 3,63 4,02 1,69 lj69 1,94
Struktura: 100 46,5 53,51911—1967. 389,9 — 376,9 2,46 2,40 1,01 1,01 1,45
StuuMura: 100 41,1 58,9
Jzvori: (1) I. Viniski, »NaoionaLnl dohodaik i filksni fondovi na podirucju Ju- goslavije 1909—1959«, Ekonomski pregled, 11—12/1959., 832—42.(2) I. Vinski, »Raist ffifosruih fbndova Jugoslaivi'je od reforme do pocefcka 1967«, Ekonomski pregled, 9—10/1967., 485—507.(30 SZS, Jugoslavia 1945—1964.(4) SZS, S G J — 1968.
TEHNICKI PROGRES V JUGOSLAVIJI 49
Objasnjeoje tabele: Podaci za 1911, 1932. i 1954. uzati su iz (1), gdje suizra- ■ zeni u cijenama 1953. god. Godina 1939. dobi-vena je primjetnjiva-
njem odgovarajucih. indeksa na .podatke dz 1953. god.: indeks radne snage dobiven je na osnovu zaposlenih u industrijd, ru- darstvu i gradevinarstvu (1939. god. 556.000, 1953. god. 889.000) iz (3) str. 142 i 158, kod cega je pretpostavljeno da su indeksi 1939—1953. i 1940—4954. isti; indeks dmstvenog proizvoda izra- cunat je na osnovu indeksa fizdokog obujma industrije i rudar- stva za 1939—1953. iz (3) uz istu pratpostavku; indebs fiksnih fondova dobiven je na osnovu podataka za industriju i rudar- stvo dz (1), str. 850. Podaci za 1954—1967. za dmstveni proizvodi zaposlene uzeti su dz (3) d (4), a za fiksne fondove iz (2). Fiksni fondovi dani su svugdje u novoj vrijednostd na pocetku godine Stope rasta za sukcesivne periode racunate su taiko da su, zbog uporedivostd, ispustene po cetiii godine prvog i drugog rata; za razdoblje u cjelini ratne godine nisu izostavljene.
Od interesa je ovdje upozoriti na s tru k tu rn i efekt u sm anjivanju kajpiitalnog koeficijenta. Taj efekt studirao je P. Sicherl5) i on upozorava da je u p redratnom razdoblju odnos izmedu iprivrednih i nejprivrednih fondova bio priblizno konstan tan (53 : 47), dok u posljeratnom razdoblju privredni fondovi rastu znatho brze, tako da se i navedeni odnos poboljsava u korist privrednih fondova (pocetkom 1967. god. 60 : 406) ). Iz Sicherlove analize proizlazi da je srrianjivanje kapitalnogJkoeficijenta prije ra ta bdlo vecim dijelom rezultat stru k tu rn ih prom jena; u posljeratnom admimistrativnom periodu sektorski kapitalnl koefieijenti fak- ticki su se pogorsavali i sam o velike s tru k tu rn e prom jene omoguodle su ublazavanje tog pogorsania; nakon 1955. god. i s tru k tu m i i .intrasdk- tarski efekti su pozitivni. Ove nalaze valja irnati u vidu .kod predvida- n ja daljeg razvoja. Kad se jednom pozitivni s tru k tu rn i efekti iscrpe, dalje povecavanje efikasnosti investiranja ovisit ce iskljucivo o tehnic- kom progresu u uzem smislu.
Prvo razdoblje svrsava se .privrednom krizom uslijed c6ga je teh- nioki progres — koji, da se podsjetim o, definiram o kao p o rast global- ne produktivnosti resursa — -priiicno skrom an. Drugo razdoblje pred- stavlja izlazaik iz krdze sa cikliokim usponom te veoma skrom no zapbslja- vanje i m ale investicije dovode do relativno velikog porasta proizvodnje. Odatle i visestruko ubrzavanje ra s ta globalne produktivnosti resilfsa. Naredno razdoblje, iz kojega su kod obracuna izdvojene 4 ra tne godine; odnosi se na adm inistrativnu privredu. Zaposljavanje se visesIruko ubr- zava, a narocito su velike investicije. Privredni ra s t se ubrzava, ali teh- nioki progres postaje negativan. U prvi m ah moglo bi se poiiiisliti da. je sm anjena produktivnost resu rsa cijena za brzi privredni rast i da. je njime apravdana. Ali to b i bilo pogresno rezoniranje. Uporedenje s rdu- cim razdobljem , 1955—1967., pokazuje da su se u tom razdoblju i za- poslenost i osnovna sredstva sporije poyecayali nego u 1940—1954. a 'd a su ipak ekspanzije dm stvenog proizvoda i tehnickog progresa bile znat- no vece. Buduci da su oba perioda relativno k ra tk i i jedan se nadove- zuje na drugi, to se objektivno radi o istoj privred i u :kojoj su varirana samo dva elem enta: velicina investicija i institucionalni sistem . Dobili smo na taj nacin gotovo laboratorijske uslove i jedinstvenu m ogucnost
5) Osnovna sredstva kao jaktor privrednog razvoja, doktorska disertacija, Beograd, 1966. str. 299—303.
o) I. Vinski, »Rast fiksnih fondova Jugoslavije od reforrae do pocetka 1967«*.Ekonomski Pregled, 9—10/1967., str. 490.
4 Ekonoraska analiza
50 EKONOMSKA ANALIZA
za testiran je hipoteze o niskom lim itu apsorpcionog kapaciteta privre- de i o brzom opadanju m arginalne produktivnosti fak to ra u blizini tog lim ita7). Iz navedenog uporedenja proizlazi, naim e, nedvosm islen zaklju- caik d a su u adm inistrativnom periodu investicije prem asile apsorpcioni kapacitet i da se proizvodnja odvijala u uslovim a negativne marginalne proizvodnosti resursa. To znaci da se uz sm anjene investicije mogla po- stici veca stopa rasta i u tom sm islu prvi petogodisnji p lan zakocio je objektivno moguci ra s t privrede. Nas obracun p ruza nam i dva em pirij- ska p aram etra koji m ogu posluziti ikao orijen tacija u u tv rd ivan ju apsorp- eiunog kapaci'teta nase iprivrede. Visoka stopa tehnickog progresa u 1955—67., visa no u m a kom drugom iperiodu, indicira d a su marginaLni proizvodi resu rsa v jero ja tno bill pozitivni. P rem a tome ekspanzija fik- snih fondova od 7,8% godisnje jos uvijek ne prem asuje aipsorpcioni kapacite t (sam oupravne) priw ede. S druge strane, negativni marginaLni p roduk ti kod povecavanja fiksnih fondova od 10% godisnje ukazuju da je kod takve ekspamzije p rijedena apsonpciona granica (etatisticke) p riw ede. Radi preciznosti u zakljucivanju itreba jos dodati i to d a izm edu dva p ro m atran a perioda posto ji odredeni stupanj in terakcije: etatistic- ka p riv reda p redaia je kapacitete — kojim a se doduse ona sam a nije mogla bolje sluziti — u naslijede sam oupravnoj privredi ko ja ih je bo- lje iskoristila.
Usporedivanje perioda 1955—1967. s cijelim p red ra tn im razdob- ljem (1911—1940) pokazuje da usprkos velikih razlika u stopam a raista postoji odredena pravilnost u relativnim doprinosim a pojed in ih faikt.o- ra privrednom rastu . Cini se d a u norm alnim uslovima u Jugoslaviji od ukupnog ostvarenog privrednog ra s ta n a povecanje zaposlenosti o tpada oko 1/4, na povecanje fiksnih fondova oko 1/3, a ina tehnicki progr.es preostalih 40% iii nesto vise. Odatle proizlazi da vece stope rasta (do neke granice) im pliciraju veci tehnicki progres, dakle dodatni proizvod bez dodatnih troskova. Taj nalaz slaze se s onim sto -nam je vec poznato iz igrafa 3., a naim e d a brze sto,pe ra s ta poboljsavaju kapitaln i .koeficijent.
U (trecem d ijelu taibele izw sen je obracum po zaiposlenom. Stope tehnickog p rogresa m orale bi b iti iste kao i u drugom dijelu tabele. U stvari one se m alo razlikuju, a te razlike dolaze od zaokruzivanja deci- m ala i upotreibe d iskretn ih um jesto kontinuiranih stopa rasta .
Ako bism o na k ra ju zeljeli izvrsiti global<no uporedenje p red ra tn e i poslijeratne privrede, on da cemo ustanoviti da se poslije ra ta stopa ra sta proizvodnje vise nego podvostrucila, a stope ra s ta zaposljavanja i fiksnih fondova povecane su jos vise. K apitalna oipremljenost rada povecava se takoder po vise nego dvostrukoj stopi. Kao posljedica ovih k re tan ja i stopa tehniokog progresa se povecala, od 1,5% n a 2%. ali .je ucesce tehniokog progresa u ra stu sm anjeno gotovo na polovimu pred- ratnog standarda. Ovo po ton je rezu ltat je tehnickog regresa iz admini- : strativnog perioda. Kad se ta j period elim inira, relativni doprinos teh- j niokog progresa isti je kao i p rije ra ta . Zbog toga se moze zakljuciti d a [ samouipravna privreda uz iste s tandarde efikasnosti trostru 'ko povecava : zaposljavanje i dva i po p u ta ubrzava proizvodnju u odnosu na predrat- 5 nu kapitalisticku privredu. :
7) Usp. B. Horvat, Ekonom ska teorija planske privrede, K ultura, Beograd, 1961., gl. 9. I
Indu
stri
ja
1 ru
dars
tvo
TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIJI 51
•p *n u |ma x o = 3
u o p u o j ins-3JtJ UteAOSlKTg
011—H
(9 : 1) 000 « JTVjsouapod
-13Z BUBAOSiaO^
r~i1—H
i- j001 X - —
(8) zj *issjapui lUBotrei
O
•-»<&GOT X _
(9) zj *iS5[3pni itreoireq
ON
(£X9) p -u 000
— = * •* = ? ■y v v v VBpw isouafpraj
-do BnfEiidB f
00
njeiS Eurajd y oireAoSao^;V
r-
P *a 000 n jviS vmaid.
b oubaoSuoxV
VO
(I :e )T>— = :y jnafioa X-30^ mfEiTd^
in
( r = 1)
•P ’a 000— = 6 3
epai •A[j5[npoi<j-p -u -q tu
'Z96T atrafio (•ampoS -isood lAOpaoj tus IjJ
m
Jf000 zsfiqoso
0D3[S0dB2CN
bp -U njni -J96t
ansfio jpoAzi -ojd inaA^snjQ
BUI p o o
O p O O O O O O ^ i o O \ O H \ D f O O ^ W 5N N ( M —------------------------ ------------ — —_ , - *^'^rt>^ONfO'>OONi-NLr)CQt>C5_._ _ On O O d ^ N ' t m h - ^ \ e t ^ ' H ( S ,a - ^ Q O O 'O N > n o O N
S f ^ i n o ,t ' O v o m o \ o \ r H h « 9s ,t ( r ) r ^ O ^ - O C O ,f m t o 't* i n in m m m \p s o c*-
' t h - ' D O , t , t t ^ ' t ^ r O h ' i n i n N O O O \ O N <t N^ ^ n O ^ O ^ C 0 r ^ C 0 r ^ N O K N 0 v H ^ r st ^ i n c S r ^ a C © o n t ^ V - ^ v O O N 0 0 o o W <n” co c \ f ^ 'O O H H O r<oo3\o \d \0 \0 \ggc>O O C io
I I r j^ ^ ^ O O (N 'tt> \0 0\^N t>N N T*'0i0a I | r o o O d q o ^ ^ c ^ c o in ^ r o ^ N N O ^ r ^ ^ O ^<N (N *—< CN r-* o ’t—Tr-TTJ-* tJ-" rO v O i O i n l tT 'O lO lO OnO O O O O O O O O O O O O O O O O O O
On ^ in rO'O t -CO vp (N) CS O OO10 >© OO P) Os 10 t . 1/5t-h oq> 'O^^^^^C^u^Lr^fOsO^'^r^T~lcN> ir) CvsC^^© tO o " i-T rr-" oC c s Ln CO t^T V© so" i n ^ v o t^00 Os i—( C}fcO f ^ f ^ ( S < N f N } ( N r O r ? 5r O r O f O r O r O f O r ^ c ^ r ^ 5f C '^ - » ^ - '3'
in 00 to’if*if*iLnO\r-<Tj-r-.©Ti*00’—<ror-«©i3'COC'Jt-'*<'OON • in u^-3*r i <sT <N IN c f d f r o tO CO tO cO 0 4 Cvf <vf <N r - f Csf CN
to r to r-« <n ^ v©>© r^ON t-- in vo9 o ' 9^ oC 0\ O o ' o ' o ' O O H r-T rvf N r ( i ' t ' t in 'O ' f'*"' co"
lOfOforOChOoO(NOOooN'Of', ’-'iOO\NiOO\'C co ^^r^vOc^vi^t^t^^vor^^HO^t^oooovo inin int^ <vT tsiWVT cnc^cocrTf^fOf^c^c^csrtscs r^cs cnV?
rO mOr-tr-tNOOO^fOUIirit'-’-flOlO'O'OM. « r s * . ■-■*■ s . . - ' 1 k * ^ 1 . » . n i , ^ 1 r \ h . a i . m% . r _______________ - t . ^ _ . , . . O s v O ’<4 -r ^ ' O ^ ^ t ' ^ r M i / i N q w N O ^ a i o ^ N v q t ^ N i n ' q
1n ' t m i n r j O O f ^ ^ H ^ o M n ' O ' i l - o t s ^ i n ^ o o > 6 n 0 r ,wt:fciHiHh.f0c0d\T O0v0N6Of0o Cv C\'~,fN0\Oi?)roOuiO’- '0 0\fflioa\0\fr)fOOOOs ooOr-if^vocort^*\fio\i-crfjiot^-Ofor^-rsjr^»—*io n r - c i —11—11—t r - } c s c S c s4c ^f* " if* "> c ^ J^ * ^ * ^ i m m ' 0 '*C>
OorO
tNi/lvOQMON(NiH00 00'OO\i—CNCOIO h . C N ' J ' f ^ a N ' O a M ^ ' t c o i n f ^ o \ r - > f ^ v O N i —( ^ " 0 fO rvOvOiOUIinvONfNCOONO'vOiHTHtSfOfOfO1-1 T—C 1-H 1-H 1-H
cN o \ 001-^ rM N r ( E > '6 i ^
O O O Q O O O O O O O O O on r ^ i 0 ^ - 0 \ i - j ' 0 i n ~ ^ ------------. . . ob£?■ fN rvj fS *rf vO* co f^^ioiriioininv
___ ^ ^ O O O O O O O Oh . o o o o o ^ m c M n v O N i n o i / 1f00^-<0oo^*ro^f-oor-^0\o6
' ^ 0 0 0 \ O T H ^ ^ i n t ^ O N f ^ r f ) 1—f 1—f 1—< 1—f 1—(i- O'! Cn <NCN
On r^00a\Qr^rMf0^-inv0h'C5a\O^-((Nf0«tin\0h> <n ^ ■ 5 , ' t u ^ i n m i o i o i f j m i n u ^ » o ' ® ' ^ ' 6 ' 0 'O '£ ) \D v 6ON ON ^ O v O n O n O n Q n O n O s O n O s O n O n O s O n O n ON O s O n O n O n
4*
Tabela 2.
Privreda bez poljoprivredeGo
dina
e ia .CNS£© 0\
1 1Q:Da
Zaposlenoosoblje2000
7? Fiksn
i fo
ndov
i3 cij
ene
1962
. mln
n.
d K Pr
oduk
tivno
st Qrad
a q
— —
R
000
n. d
(1 : 2
) ‘uoi:■S*\o
II - « C.
A'Ko
ngov
ano
q pr
e- ma
grafu
000
n.
d
Korig
ovan
o k
pre-
ma
grafu
Kapit
alna
opre
m-
X
•3 £.
1 'I iS « g
^ =>% 1
xd vo .
i - s * j
1 s ' .
x d 00 1
Korig
ovan
a za
po-
sleno
st 000
r
(1:6
) |
Korig
ovan
i fik
sni
fondo
vi mln
n.
d K (1
x7)
IndeksR
Indoksk
1 2 3 4 5 , 6 7 8 9 10 11 12 13 14
1947. 8697 875 39326 9,939 4,52 9,94 4,52 44,93 875 39326 100 1001948. 10686 1149 41737 9,300 3,91 9,30 3,91 36,36 93,56 80,93 1149 41737 131,33 106,141949. 11956 1502 44991 7,960 3,76 9,3 3,76 34,97 100,00 96,18 1286 44991 146,99 114,411950. 11889 1463 48381 8,126 4,07 9,2 3,87 35,60 98,92 101,80 1292 46010 147,68 117,001951. 1,1394 1384 51545 8,233 4,52 9,1 3,98 36,22 98,91 101,74 1252 45348 143,10 115,321952: 11136 1306 55242 8,527 4,96 9,0 4,09 36,81 98,90 101,63 1237 45546 141,39 115,821953. 11956 1388 58444 8,614 4,89. 8,9 4,20 37 38 98,89 101,55 1343 50215 153,50 127,701954. 13439 1526 61789 8,807 4,60 8,9 4,31 38,36 100,00 102,62 1510 57922 172,59 147,301955, 14810 1680 65302 8,815 4,41 8,82 4,41 38,90 99,10 101,41 1680 65302 192,02 166.061956. 15343 1659 69081 9,248 4,50 9,3 ■ 4;26 39,62 105,44 101,85" 1650 '65361 188,60 : 166,211957. 17642 1797 72522 9,817 4,11 9.82 4,11 40,36 105,59 101,87- 1797 •72522 205,40 ; 184,421958. 19370 1908 76164 10,152 3,93 10,15 3,89 39,48 103,36 97,82 1908 74349 218,08 191,611959. 21536 2031 79892 10,604 3,71 10,60 3,66 38.80 104,43 98,28 2031 78822 232,14 200,441960. 24501 2220 84352 11,036 3,44 11,04 3,44 37,98 104,15 97,89 2220 84352 253,75 214,511961. 26456 2390 89989 11,069 3,40 11,6 : 3,33 : 38,63 105,07 ■101,71 2281 88098 • 260,72; 224,031962. 27881 2463 95713 11,320 3,43 12,2 3,22 39,28 • 105,17 101,68 2285. 8977-7 261,18 228,301963. 31714 2524 101940 . 12.565 3,21 12,8 3,10 39,68 104,92 101,02 2478 98313 283,24 250,011964. 36272 2710 108440 13,385 2,99 ' 13,39 2,99 40,04 104,61 100,91 2710 108440 309,75 275,761965. •38502 2748 116495 14,011 3,03 14,3 ■? 2,94 42,04 106 80 .105.00 2692 1.13196 . 307,70. . 287-,861966. ' 41094 2684 123140 15,311 3,00 15,31 2,89 44,25 . 107,06 105,26 2684 118762 306,78 302,011967. 41094 2684 129171 15,311 3,14 16,2 2,84 46,01 105,8.1 ,103,98 2537 116707 289,98 296,79
Tabela 3-a. ’
DruStveni proizvod privrede i kapitalni koeficijent privrede i neprivrede 1909—1952.
God
iaa
Cijene 1953, mrd d1) DruStveni proizvod Nova vrijednost fiksnih fondova pocetkom godine
.Dvo
god.
po
mi-
cni p
rosj
eci
dru-
st
ven.
pro
izvo
d.
cijen
e 19
62.
I .o& 2
o\
m
CetvorogodiSnji po- miCni prosjeci dru- Stven. proizv. iz f3)
Net
opr
oizv
od
Am
ortiz
a-ci
ja
§ -g 3 ><N *83 N i 2 o + -Q B.C in
deks
Cije
ne
1962
. mr
d d
Lan
cani
inde
ksi Cijene
19531) mrd d
IndeksCijene 1962.
mrd dmrd d
Lanc
ani
inde
ksi
■
1 2 3 . 4 5 6 7 . 8 9 10 i i 12 . 131909—1912. 508 76 5841920. 474 73 5471921. 485 75- 5601922; 500 77 5771923. 527 79 6061924. 564 81 6451925. 593 84 6771926. 636 86 7221927. 624 89 7131928. 683 91 7741929; 721 93 8141930. 709 94 8031931. 687 95 7821932. 619 96 7151933. 639 96 7351934. 663 97 7601935, 647 98 7451936. . 737 100 8371937. 745 103 8481938. 805 106 9111939. 850 109 9591940.1952. 862 132 994
58,75 95655,03 89556,34 91758,05 94460,96 99264,89 105668,11 110872,63 118271,73 116777,86 126781,89 133280,78 131478,67 128071,93 117073,94 120376,46 124474,95 121984,20 137085,31 138891,65 149196,48 1570
100,00 1627
— 43404190 4276 4372 4460 4540 4636 4734 4827 4941 5053 5170 5251 5304 5352 5404 5458 5538 5635 5760 5900 6040
— 7185
102,46102,94105,08106,45104,92106,6898,73
108,57105,1398,6597.4191.41
102,82103.41 97,99
112,39101,32107.42 105,30
60.458,359.560.9 62,163.264.565.967.2 68,870.372.073.1 73,874.575.276.077.178.480.2 82,1 84,1
100,0
.83438053 8219 8412
' 8578 8730 8909 9103 9282 9503 9711 9945
10097 10194 10291 10387 10498 10650 10829 11078 11340 1161713813
906 9,07 _. 930 9,05 937968 8,86 977
1024 8,53 10251082 8,23 10851145 7,95 11281174 7,91 11811217 7,81 1.2371299 7,48 12701323 7,52 12981297 7,78 12741225 8,32 12421187 8,67 12241224 8,49 1209'1232 8,52 12591295 8,22 13051379. 7,85 13671439 7,70 14551530 7,41 ...
_
104,27104,91105,85103,96104,70104.74 102,67 102,20 98,15 97,49 98,55 98,77
104,14103,65104.75 106,44
Ln
EKO
NO
MSK
A AN'ALIZA
- -
|S TEH
NIC
KI
PROG
RES U
JUG
OSLA
VIJI
Taibela 3-b
D niStvenl p roizvod p riv red e i k ap ita ln i koefic ijen ti p riv red e i nep riv red e 1947-1967.
.a■ooO
DruStveni proizvod
Cijene1960.
■ mrd da)Indeks
1
Cijene 1962. mrd d
Lancaniindeksi
Nova vrijednost fiksnih fondova3) poielkom godine
Cijene1962. Indeks t i l ! P S’O.H
1 - 1 " & o
IIa s *
1947. 1219 89,05 1449 — 11359 82,2 — -- -
1948. 1468 107,24 1745 120,43 11714 84,8 1597 7,34
1949. 1594 116,44 1894 108,54 12227 88,5 1820 6,72
1950. 1449 105,85 1722 90,92 12800 92,7 1808 7,08
1951. 1582 115,56 1880 109,18 13301 * 96,3 1801 7,38
1952. 1369 100,00 1627 86,54 13813 100,0 1754 7,88
1953. 1614 117,90 1918 117,89 14232 103,0 1773 8,03
1954. 1674 122,29 1990 103,75 14711 106,5 1954 7,53
1955. 1909 139,45 2269 114,02 15263 110,5 2130 7,17
1956. 1841 134,41 2187 . 96,39 15811 114,5 2228 7,10
1957. 2256 164,87 2682 122,63 16368 118,5 2435 6,72
1958. 2328 170,06 2767 103,17 17033 123,3 2725 6,25
1959. 2711 197,97 3221 116,41 17794 128,8 2994 5,94
1960. 2884 210,53 3425 106,33 18676 135,2 3323 5,62
1961. .. 3044 222,36 .3618 105,64 19741 142,9 3522 5,61
CetvorogodiSnji pom iSni prosje- ci druStvenog p ro izvoda iz (3)
mrd dLancaniindeksi
10
17031810
1781178718541951209122822476271430243258
3510
106.3 98,4
100.3 103,8105.2107.2 109,1108.5109.6111.4107.7107.7
1962. 3174 231,93 3773 10431 20880 151,2 3696 5,65 3762 107,21963. 3561 260,13 4232 112,14 22155 160,4 4003 5,53 4098 108,91964. 4012 293,08 4768 112,67 23368 169,2 4500 5,19 4427 108,01965. 4151 303,23 4934 103,48 24909 180,3 4851 5,13 4822 108,91966. 4504 329,02 5353 108,49 26291 190,2 5144 5,11 5102 105,81967. 4504") 329,02 5353“) 100,004) 27480 199,0 5353 5,13 — —
hiS
I
Izvori:1) I. Vanski, »Nacionalni dohodak i filksni fondovi na podruqju Jugoslaiwije 1909—1959«, Ekonomski pregled, 11—12
1959, ss. 844—45. DruStvemi prodzvod iskazan je po metodologiji SZS, a fiikisni fomdovi uklju&uju priivredine i ne- privredme fondove.
2) SZS, Jugoslavia 1945—64, s. 80; SGJ — 1968, sis. 106—107.3) I. Vinski, »Rast fiksoih fonidoiva Jugoslaivije od reforme do p.ocatka 1967«, Ekonomski pregled, 9—10/1967, s. 490.
U obijavljenom teksitu clank a podaitak za poietaJk 1966. g. pogresno je odStampan, a u ovoj tabali to je ispravljeno na inter vend ju P. Sioherla.
4) Procjana.
Napomena. Veza izmedu tabele (a) i itabele (b) dobiveina je posredstvom 1952. g. koja je uzeta kao baza za in- dekse. Vakxrizaoija dmuStvanog proizvoda po cijenama iz 1962. goddne izvrSena je tako 'da su indeksi koji proizlaze iz pmocjene dr Vdoskog i SGJ primijenjeni na dnuStveni dohodak iz 1962. g. izrazen u cijenaima te godine.
(Rad p rim ljen ap rila 1969.) c_nc_n
TEHN
ICK
I PRO
GRES
U JU
GO
SLAV
IJI
56 EKONOMSKA ANALIZA
TECHNICAL PROGRESS IN YUGOSLAVIA
by Branko Horvat
S u m m a r y \
The paper represents the progress report on an extensive research project undertaken in the Institu te .
A fter a theoretical analysis the author estim ates three variants of the Cobb-Douglass production function for m anufacturing and m ining and for non farm production in the period 1955—1967.
M anufacturing and Mining: ■
R 2 = 0,797
R 2 = 0,999
InQ = 1,081 + 0,587 InR + 0,390 InK + 0,042 t R 2 = 0,9997 (0,041) (0,071) (0,004)
Non-farm Production:
= 4,62 + 0,397 -**. R 2 = 0,907<7 (0,040) k
Inq = 0,881 + 0,354 InR + 0,046 t R 2 = 0,9999(0,018) (0,000)
InQ = 0,267 + 0,594 InR + 0,445 InK + 0,042 t R 2 = 0,9999 (0,036) (0,070) (0,003)
The meaning o f the sim bols is as follows: Q = value added in millions o f new dinars o f 1962 purchasing power, K = fixed capital in the same
O Kvalue units, R = em ploym ent in thousands of persons, q = — , k = — ’r a
i = time, — and are expressed as percentages. K and R are correc- q k
ted for cyclical nonutilization o f the capacity.The coefficients o f InR and InK turn out to be approxim ately equal
to the shares o f labour and capital in value added. Thus Yugoslav econom y seem s to be reasonably com petitive.
There are three distinctive periods in the Yugoslav postw ar econom ic developm ent: Postw ar reconstruction 1945—1948, com m and econom y 1949—1955, and self-government economy from 1956 onwards. In the second period technical progress was negative. The author shows that in this period investm ent surpassed the absorptive capacity o f the economy w hich caused negative marginal efficiency o f investm ent.
= 4,18 + 0,501 —V (0,080). k
■ Inq = 0,849 + 0,413 Ink + 0,043 t (0,042) (0,001)
TEHNICKI PROGRES U JUGOSLAVIA 57
Technical progress is also estim ated for the prew ar period starting w ith 19l i . A com parative analysis yields the following conclusion. After the war, the rate of grow th of ou tput doubled, while the rates of grow th o f em ploym ent and fixed capital increased even more. The annual increase o f capital in tensity is also more than twice higher. As a consequence the rate o f technical progress increased from 1.5% to 2% per annum but the share of technical progress in the output growth was reduced to one half o f the prew ar standards. This was due to technical regress in the second, adm inistrative, postw ar period. I f this period is excluded, the relative share o f technical progress turns out to be the same as in prewar periods. Thus selfgovernm ent economy triples em ploym ent and speeds up output two and a half tim es as compared w ith capitalist economy while retaining the same standards of efficiency.
P R E G L E D N A U C N E O B L A S T I
MAAOPA3MEPHME 3KOHOMETPIWECKHE MOAEAHIIP0rH03A
(O 63 o p )
E. H. MHXAAEBCKHtt*
§• I. OEDJAfl XAPAKTEPHCTHKA H THribl'MOAEAEH
P a c c M a T p H B a e M b ii i HH>Ke K A a c c M O A eA eft a B A H eT c a n a cT H M M c A y n a e M
C ioA ee o S i i i h x M O A eA efi a A a ir rH B H o r o n p o r a o 3 a ( c m . [ I — 3 ] ) , K O T o p b ie m o h c h o
rrpeA C T aB H T b b BH Ae c rp y K T y p H O H c x e M b i ( c m . p n c . I ) h c a c a y io iu h x 4>yHKHHO-
H aA bH H X y p a B H e H H H ( c m . [ I ] ) .
C T p y K r y p H a a 4>yHKitH5i n e p e x o A a :
Al+ i = Ta (A t, l i t , D t ) / = 0, 1,2 . . . , (1)
rAe: A, — airpHopubiii cTpyKTypHbiH BeKTop c o c t o s ih h h CHCTeMbi b m o m c h t t (A0 — BeKTop HanaAbHoro c o c t o h h h h c h c t c m m H3BecreH);
Dt — BeKTop rrpHHaTHa pemeHHH;
n t — C T p y K T y p H b iH B e K T o p O K p y jK a io m e H c p e A b i;
BeKTop rrpHHaTHH pemeHHft:
Dt = Td (A t. r , Ht_r , Vi), t = 0,1,2 . . . , (2)
rA e : Vt — B eK T o p O K p y JK a io m e H c p e A b i rrp K H H M a io in eH p e m e H H e c a u h h u m ;
Ht — BeKTop rrpoiiiAoii HHt^opMamoi b momcht t, 3aAaHHbifl ypaB- H eH H eM
Hi = Th (H t-i , At-x ) , t = 0,1,2 . . . , (3)
b KOTOPOM T H e c T b tfjyHKHHH n e p e x o A a rrp o n iA O H iiH tf io p M a n H H .
Ecah OTcyTCTByeT BeKTop npHHsnnsi pemeHHH (Dt), t o (I)—(3) rrpeBpa- m aerca b cToxacTH^ecKyio AecKpurrrHBHYio CHcreMy (cHCTeMa KAacca O no KAa- ccH(|)HKauHH [I], T.e. MOAeAb naccHBHoro rrporao3a. Ecah >Ke Dt rrpHcyrcTByeT b b h o h b noAHQM BHAe, MOAeAb onHCbiBaeT cHcreMy aAarrrnBHoro rrporao3a b
*) Abtop — 3aM. rAaBHoro peAaKTopa /KvpnaAa ,,3KOHOMHKa h msltcmaTHecKHe MeTOAbi" B MoCKBe.
I ZD AN J A INSTITUTA EKONOMSKIH NAUKA
Zmaj Joviaa 12
S e p a r a t i
1. V. T rickovic, " Isp itivan je stru.kture i e la sticn o s t i traznje" , Ekono- m ist, 3 -4 /1 9 5 7 ., 2 3 8 -2 6 9 .*
2. B. H oivat, "T he D epreciation Multiplier and a G eneralised Theory of F ixed Capital C osts*', The Manchester School, May, 1958,, 1 3 6 -1 5 9 .
3. B . Horvat, "The Optimum Rate o f Investm ent” , The Economic Journal, Decem ber 1958, 748—767.
4. V. T rickovic, "Struktu'me promene u licnoj p o trosn ji" , Ekonomist, 3 /1 9 6 0 ., 4 2 7 -4 5 8 .
5. B. Horvat and V. R askovic, "Workers Management in Y ugoslavia:A Comment", The Journal of Polit ica l Economy, April 1959.,194—198-*
6. B . H orvat, "Drei D efinitionen des Sozialprodukts", Konjukturpolifik, E rstest Heft, I960 ,, 2 7 -4 0 ,* .
7. B. Horvat, "A R estatem ent of a Simple Planning Model with some Exam ples from Y ugoslav E conom y", Sankhya, S eries B ,, V ol. 23. Parts 1, 2, 3, 29—48.
8. B . Horvat, "T he C haracteristics of Y u goslav E conom ic D evelopm ent", Socialist Thought and Practice, 1 /1 9 6 1 ., 1—15.*
9. B . Horvat, "C aracteristiques du developpm ent de l ’econom ie Yougo- s la v e " , Questions actuelles du socialisme, 6 0 /1 9 6 1 ., 85—105.*
10. B. Horvat, "T he C onceptual Background of S ocia l Product", Income and Wealth, S eries IX (1961), 234—252.
11. B. Horvat, "Radna vrijed n ost proizvodnje ju gosla venske poljop- rivrede i in du strije" , Ekonomist, 4 /1 9 6 1 ., 512—523.
ii
12. B. Horvat, 1'Raspodjela prema radu medju k o lek tiv im a* , Nasa stvarnost 1 /1 9 6 2 ., 52—66.
13. B. Ivanovic, '"Primena metoda l~odstupanja. u problemima odredjivanja stepena ekonomske ra zv ijen o sti1 Statisticka revija , 2 /1 9 6 7 ,, 125 -1 5 4 , 1 -2 /1 9 5 9 ., 2 6 -4 2 , 1 /1962 . 1 -1 4 , F.konomist, 1 /1 9 6 1 ., 182 -205.
14. B . Horvat. ' 'M etodological Problems in Long-Term Econom ic D evelopment Programming':, Industrialization and Productivity, UN,B u lletin , 5 /1 9 6 2 ., 3 7 -5 1 .
15. B . Horvat, ::Ekonomska nauka i narodna privreda1*, Nasa stva'most, 7 -8 /1 9 6 2 ., 4 8 -6 7 .*
16. B. Ivanovic, :;The estim ation o f the two dim ensional distributions of a s ta tis tic a l se t, based on the marginal distribution o f it s stra ■
' ta ’ , Statistica Neerlandica, 1 /1 9 6 3 ., 13—23.*
1 7 . B . Horvat, "Naftni kartel u predratnoj Jugoslaviji"‘. Ekonomski ana-l i , 1 2 -1 3 (1962), 205 -222 .*
18. B . Savic. "Problemi regionalne lic n e potrosnje u Jugoslaviji'% Eko nomski anali, 1 2 -1 3 (1962), 9 7 -1 1 6 .*
19. D. N ik o lic , ‘Konstrukcija jednog ekonometrijskog modela za razvoj in dustrije” , Ekonomist, 2 /1 9 6 3 ., 388—419.*
20. M. Z ivkovic, ’•'Matematika u sovjetskoj ekonom iji1', Naso stvarnost, 7 - 8 /1 9 6 3 ., 1 2 6 -1 3 5 .
21. V. Trickovic, ’ Lien a potrosnja kao kriterij proizvodne politike**, Ekonomist, 1—2/1958.
22. V. T rickovic, ’’Tendencije potrosnje hrane u sv e tlo s ti savremenih izucavanja Ekonomist, 1 /1 9 6 0 ., 41—71.
23. V M atejic, "'Sustina i metode operacionih istrazivanja \ S ta tis t icka revija, 1 /1 9 6 3 ., 1 -1 8
24. B . Horvat, ;iQuelques a sp ec ts de la p lanification economique natio - n a le 5!, L es Annales de l !economie collective, 2—3/1963 .
25. B . S av ic , !,Nivo ishrane seosk og stanovnistva Srbije po poljoprivred- nim rejonima!!, Hrana i ishrana, IV, 1963.
26. B . Horvat, ’’M etodoloski problemi dugorocnog programiranja priv- rednog razvoja!), Ekonomski pregled, 1 0 -1 1 /1 9 6 2 .
27. V. M edenica i V. T rickovic, ’ Materijalni i novcani tokovi i njihov uticaj na cene i trz is te" , Ekonomski pregled, 1 0 -1 2 /1 9 6 3 .
28. B". Marendic, :JPinanciranje d jelatnosti v isok og sS olstva SRH u pe- riodu 1960—63. godine” , Ekonomski pregled, 10—12/1963.
iii
29 B , Horvat, • 'Samoupravljanje, centralizam i planiranje* , Pregled,5 /1 9 6 4 ., 4 1 3 -4 4 4 .
30. B Horvat, ' Dva m odela efekata formiranja za liha na kretanje drug- tvenog proizvoda", Ekonomski pregled, 7 /1 9 6 4 .. 407—415.
31. B Horvat. -E k onom ski sm isao in deksa proizvodnje i c i j e n a , Sta': tisticka revija, 1 /1 9 6 4 ., 7 -1 4 .
32. B Ivanovic, -Statistick i rasporedi sa aleatom im parametrima!\ Sta tisticka revija, 1 /1 9 6 4 ., 1 -6 .
33. B, Horvat.. ;The Optimum Rate of Investm ent R econsidered” ,The Economic Journal, 1965 , 572—576.
34. Lj. Madzar, "Privredni sistem i m obilnost faktora proizvodnje''. Ekonomist, 1 -2 /1 9 6 5 ., 2 8 -4 8 .
35. B. Horvat ^Planning in Y ugoslav ia J, Studies in Development 1,1964 , 1 4 9 -1 6 5 .
36. S. B o lc ic , “ O metodama so c io lo sk o g proucavanja g rad ova;!, Socio- logija 4, 1967.
37. B . Horvat, "Individualno i drustveno v la sn istvo u so c ija lizm u :i..Gledista 3, 1967.
3 8 .B . Horvat, " P lan n ing and the Market: The Y ugoslav E xp erience11, Planning and Development Programming, OECD, P aris, 1964,
39. B . Horvat, ,;D ie Ubernahme der B etrieb sleitu n g durch die Arbeiter in h istorischer P e r sp e k tiv e ; \ An International Seminar V/orkers' Participation in Management, Vienna, 1958.
40. B . Horvat, ; Privredni c ik lu si u J u g o s l a v i j i Ekonomist, l ' 4 /1 9 6 6 ., 7 1 -1 1 0 ,
41. L j . Mad zar, -K oleban je za lih a kao faktor n estab iln osti jugos lovenske privrede: , Ekonomist, 1—4 /1 9 6 6 ., 265—285.
42. B . Horvat, Kibernetika i privredno planiranje •, Referat na II me- djunarodnoj konferenciji Nauka i drustvo u Herceg Novom, 1966.
. 43. B . H orvat, !D ija lek tik a i dinamicki mo d eli ■ Marks i savremenost, 3 /1 9 6 6 ., 3 5 4 -3 6 0 .
44. P. Sicheri,. ' Anaiiza odnosa izmedju fiksnih fondova i proizvoda u predratnom i posleratnom razvoju J u goslav ije-'', Ekonomist, 12 /1 9 6 7 ., 27 5 - 2 9 3 .
45. Z. Popov, “ Komparativna anaiiza privrednog razvoja S=.7R Jugosla vije i NR Bugarske ’. Ekonomist, 1—2 /1 9 6 7 ., 294' -320.
46. O. K ovac, ,JU ticaj spoljne trgovine na drustvenu reprodukciju; Pregled, 3/1967... 1 8 5 -2 0 4 .
iv
47. B . Horvat, "P rilog d isk u siji o teoriji partije", Nase feme 5, Zagreb, 1967.
48. B . Horvat, "M arksisticka an a liza drustvenih k lasa i suvremeno jugo- goslavensko drustvo"’, Gledis'ta 1 % .Beograd, 1967., 1279—1291.
49. Z. Mrkusic, “ O savremenoj interpretaciji teorije komparativnih tros- kova", Medjunarodni problemi I, Beograd, 1967., 9—33.
50. B . Horvat, “ Der Markt a ls Instrument der P lanung", Probleme Zen- traler Wirtschaftsplanung, Wien, 1967., 107—116.
51. B . Horvat, “ Priiog zasnivanju teorije jugoslavenskog podu zeca" , Ekonomska analiza , Beograd, 1—2 /1 9 6 7 ., 7—28.
52. P . S icherl, 5‘Empirijska an aliza proizvodnih koeficijenata fiksnih fondova na bazi proizvodne fun kcije" , Ekonomska. analiza, 1—2,1967., 2 9 -4 8 -
53. M. B azier, '"Anaiiza stepena razvijenosti jugosioven skih podrucja", Ekonomska analiza, 1—2 /1 9 6 7 ., 49—63.
54. Z . D acic , “ Dinamicki m edjusektorski model za odredjivanje optima- lnih in vestic ion ih programa i probiemi njegove primene kod n a s“ , Ekonomska analiza, 1—2, 1967., 64—76-
55- O. Kovac, " P ia tn i b iians u jugoslovenskom sistem u drustvenog racu- novodstva" , Ekonomska anal]za, 1—2, 1967,, 89—101.
56. M, K ovacevic , “ Kratkorocni i dugorocni ekonomski efekti razoru- zanja” , Ekonomska analiza, 1 - 2 , 1967 = , 1 0 1 -1 1 2 .
57. Z. Popov, ” Zem lje sa najbrzim privrednim razvojem — sa posebnim osvrtom na razvoj so c ija iis t ick ih zem aija" , Ekonomska analiza,1 - 2 , 1967,, 1 1 2 -1 2 2 .
58= B. Horvat, "Ju goslovan sk i sistem samoupravljanja in uvoz tujega kapita la" , Ekonomska revija, 4, 1967., 4 0 6 -4 1 7 .
59. Z , Mrkusic, " L a balance des payments et le developpem ent econo- m ique, , t Referat na simpoziumu, Vienna, Institute for developm ent,1967., 1 -1 2 .
60. B . Horvat, "Privredni c ik lu si, monetarni faktori i c ije n e " , Ekonomska analiza, 1—2 /1 9 6 8 ., 1—21.
61. Z. Mrkusic, "Kritika nekih eiem enata neokejnzijanskog modela medju- narodne trgovinske poiitike*', Ekonomska .analiza, 1—2 /1 9 6 8 .
62. S. J o v ic ic , "K oriscenje grupe posiova kao procenjivackog kriterija u okviru an alitick e procene radnih m esta ,M, Ekonomska analiza, 1 -2 /1 9 6 8 ., 1 3 1 -1 5 3 .
63. B. Horvat, :’The Rule of Accum ulation in a P lan ned Econom y” , Kyklos, 2 /1 9 6 8 .. 2 3 9 -2 6 5 .
64. B. Horvat, ’ Note on Wages and Employment in a Labour Surplus Econom y” , The Manchester School, March Edition, 1968., 63—68.
65. B, Horvat, -’D ie produktive Arbeit in der S o z ia lis tischen G esel- lsc h a ft” , Osteuropa Wirtschaft, 2, 1968., 98—107.
66. B. H orvat, ' S o cija listick a robna proizvodnja” , Gledista, Beograd, 1 0 /1 9 6 8 ., 1 3 2 1 -1 3 3 0 .
67. Z. Mrkusic, “ Neka pitanja na altem ativu; ” Prilagodjavanje devi- znog kursa — direktna kontrola” , Ekonomist, Zagreb, 1—2 /1 9 6 7 ., 8 9 -1 0 2 .
68. Z. Popov, ' :Neki problem i izrade in te g r isa n o g sistem a drustvenih racuna'1, Ekonomist, Zagreb, 2 /1 9 6 8 ,, 421—431,
69. B. H orvat, ” An Integrated System of S o c ia l A ccounts for an E conomy of the Y ugoslav T yp e” , The Review of Ihcome and Wealth 1,New Haven, Conn., 1968.
70. S. S tefanovic, ” Sudska praksa o naknadi s te te c ij i je osnov nesre- ca na poslu ’, Rad i pravo, Beograd, 1 /1 9 6 8 ., 9 —29.
71. Z. Mrkusic, O. K ovac, P . P ilip i, “ U slov i i kriteriji za optimalno ukljucivanje u medjunarodnu podelu rada i proizvodna orijentacija Ju goslav ije” , Ekonomska anaiiza, Beograd, 3—4 /1 9 6 8 ., 243—263.
72. Lj. Madzar, ,:Kretanje za lih a kao indikator promena efik asn osti privredjivanja18, Ekonomska anaiiza, Beograd, 3—4 /1 9 6 8 ., 266—291.
73. Z, Mrkusic, :Ka realnijem pristupu problemu k onvertib ilnosti” , Medjunarodni problemi, Beograd, 1 /1 9 6 8 ., 37—54,
74. P. S icheri, "R egional a sp ec ts o f Y ugoslav econom ic developm ent and planning” , Multidisciplinary Aspects of RegiohmH Development, P aris. 1969., 1 6 3 -1 7 8 .
75. B. Horvat, 'Prispevok k zakladanim teorie juhoslovanskeho pod- niku: ‘, Economicky casopis, B ratislava, 8 /1 9 6 8 ., 7 8 9 -8 0 8 .
76. L j. Madzar, " T rz iste ik u ltu ra ” , Gledista , Beograd. 12 /1968,: 1 6 2 7-178 6.
77. Dancika N ik o lic , P avle S i c h e r i , S t r u c t u r a l A n a lysis of E conomic Developm ent of Y ugoslavia in the Period 1952—1962” , Czechoslovak Economie Papers 8, Prague, 1967., 97—116.
78. B. Horvat, "A naliza privrednih kretanja i prijedlozi za ekonomsku p olitiku '5, Ekonomist, i / l 9 6 9 - , 43—58.
79. O. K ovac, ‘“Koreni d eficita platnog b ilansa J u goslav ije“ , Ekonom~ ska misao, 1 /1 9 6 9 ., 9 3 -1 1 8 .
80. O. K ovac, "Spoljna trgovina kao faktor ubrzanja rasta*', Ekonomist, 1 /1 9 6 9 ., 2 2 3 -2 4 7 .
81 . Z , Mrkusic, “ Valutni paritet i privredni razvoj" , Ekonomist,1 /1 9 6 9 ., 2 4 9 -2 6 5 .
82. B. Horvat, “ Integriranost J u goslaven sk e privrede i samoupravno p la- n iian je" , Ekonomist, 2 /1 9 6 9 ., 3 7 5 -4 0 2 .
83. O. K ovac, “ Osnovne karakteristike razvitka savrem ene robne proiz- vodnje i medjunarodne trgovinske razm ene", Vanjskotrgovinsko pos/ovan/e radnih organizacija II, Pakultet ekon. nauka, Zagreb,1969., 1 3 -2 9 .
84. P .S ic h e r l , “ A naliza nekih elem enata za ocenn stepena razvijenosti republika i pokrajina“ , Ekottomska aaaliza, 1—2 /1 9 6 9 ., Beograd, 5 - 2 8 .
* Rasprodato
•h ' it-'
-
CIJENE PROIZVODNJE
U JUGOSLAVIJI
BRANKO HORVAT
S E P A R A T 103
I N S T I T U T E K O N O M SK I H N A U K A
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA
Dr B. HORVAT, direktor i staresina Odeljenja za privredni sistem Dr Z. MRKUSlC, dekan Poslediplomske skole i staresina Odeljenja za finansije
i spoljnu trgovirruDr P. SICHERL, zamenik direktoraDr N. MILEUSNId, staresina Odeijenja za ekonomiku preduzeca i operaciona
istrazivanjaS. STAJIC, staresina Odeljenja za privredni rast i ekonomska merenja
Ins titu t ekonomskih nauka razvio se iz Istrazivackog odeljenja Savez- rtog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema ,da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institu t izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi resavanja konkretnih problema u privrednim preduzecima Institu t ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj preduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se resavaju siozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi iz rada Instituta.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siro j javnosti, Institu t se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi pot- punu kolekciju znacajnih ekonomskih dela. Ins titu t ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.
CIJENE PROIZVODNJE U JUGOSLAVIJI
Branko Horvat
1NSTITUT EKONOMSKIH NAUKA, BEOGRAD, 1970.
’’Cijene proizvodnje u Jugoslaviji” , Ekonomska an a l i z a , br. 1—2/1970., Beograd
Izdaje i stampa; Institut ekonomskih nauka, Beograd, Zmaj Jovina 12
C IJE N E PRO IZVO DNJE U JUGOSLAVIJI'
B ranko H O R V A T **
1. D EFIN IC IJA
Kao c ijenu p ro izvodn je defin iram c ijenu k o ja se u p ro s jek u for- m ira tako da se na m a te rija ln e troskove pro izvodn je dodaje am ortiza- cija, k o ja odrazava v rijed n o s t i v ijek tra ja n ja osnovnih sredstava , tro- skovi zivog rad a i d ob it u od redeno j p ro p o rc iji u odnosu na angazirana (osnovna i o b rtn a ) sredstva . Ova p ro p o rc ija p red s tav lja p ro fitn u stopu ili s to p u dobiti. S to p a d o b iti je p o d jed n ak a za po jed ine p riv redne grane. Ovo p o to n je je u s tvari osnovna k a ra k te r is tik a c ijene proizvodnje.
2. STOPE D O BITI U AM ERICKOJ PR IV R ED I
S topa dob iti m oze b iti dana u b ru to izrazu (p r ije p lacan ja poreza) i u ne to izrazu (nakon p lacan ja po reza). U tabeli u aneksu navedene su stope neto dobiti u am ericko j in d u striji. S tope dob iti racu n a te su u odnosu na im ovinu akcionara . A kcionarska im ovina p red stav lja oko dvije trec in e u k upne pasive am erick ih ko rp o rac ija . P reo sta lu trec in u p re d s ta v lja ju obaveze p rem a dobav ljac im a (9% ), o sta la k ra tk o ro c n a dugovanja (13% ) i dugorocni zajm ovi (13% ). R adi u sp o red en ja doda- jem da je u jugoslavenskoj in d u s tr iji u 1968. god. poslovni fond (zajedno s osta lim fondovim a) iznosio je d n u trec in u pasive, dugorocni zajmovri 20%, a dobavljaci 10%.
Iz sam e tabele ne vicli se d irek tn o u ko jo j m je ri u SAD v lada »za- kon p ro sjecn e p ro fitn e stope«. Zbog toga cem o za svaku god inu izra- cu n a ti prosjecnu devijaciju p ro fitn ih s to p a u p ro cen tim a. P i'osjecnu de- v ijac iju dobivam o na ta j nacin sto p ro s je k ap so lu tn ih o d stu p an ja gran-
* Ovaj c lanak jo dio s ire s islrazivackog p ro je k ta koji fin an c ira ju Sa \ezn i /a v o d zr. c ijene i Savezni fond za financ iran je naucn ih d je la tnosti.
** A utor je naucn i sa r je tn ik In s titu ta ekonom skih nauka u Beogradu,.
1 H konom ska analiza
2 E K O N CM S K A ANALI ZA
sk ih p ro fitn ih stopa od n ep o n d eriran e a ritm e tick e sred ine tih st.opa stavim o u odnos sa sred inom
■2 m -
Od in te re sa je tak o d er u tv rd iti da li su dev ijac ije k o re liran e s visinom p ro sjecn e p ro fitn e stope. P o treb n e p o d a tk e da je tab e la 1.
Tabela 1
Prosjecne devijacije granskih stopa neto dobiti u SAD 1948—1957.
Godine niskih stopa dobiti Godine visokih stopa dobiti
Godina
| Prosjecna stopa8 u % Godina
Prosjecna stopa 18 u °/! ponde- ] neponde-
! rirana 1 Tiranaponde-rirana
neponde- j rirana
1958. 8,6 8,3 24,8 1949. 11,6 10,8 23,0
1961. 8,9 8,3 24,6 1964. 11,6 11,3 14,8
1960. 9,2 8,7 23,3 1967. 11,7 11,7 15,4
1962. 9,8 9,4 20,9 1951. 12,1 11,3 24,2
1954. 9,9 9,1 27,5 1956. 12,3 11,6 16,2
1952. 10,3 9,6 23,9 1955. 12,6 11,6 22,9
1963. 10,3 9,6 19,8 1965. 13,0 12,8 15,4
1959. 10,4 10,2 18,2 1966. 13,4 13,5 15,2
1953. 10,5 9,7 20,6 1950. 15,4 15,2 18,2
1957. 10,9 10,3 25,0 1948. 16,0 15,1 13,1
Prosjek 9,9 9,3 22,9 Prosjek 13,0 12,5 17,8
Izvor : Economic Report of the President, January 1969, ss. 310—311
V idi se da p o slo ji cv rs ta veza izm edu visine p ro s jecn e stope u in- d u s tr iji i dev ijacija tog p ro sjek a . U 10 losih godina in d u s tr ijsk a p ro fitn a s to p a k rece se u in te rv a lu 8,6% — 10,9% a p ro s jecn e dev ijac ije g ransk ih s to p a od granske a ritm e tick e sred ine u in te rv a lu 18,2% — 27,5%. U 10 d obrih godina in terval p ro sjecn e stope iznosi 11,6% — 16,0%, a in te rval dev ijac ija 13,1% — 24,2%. A ritm etick i p ro s je k sto p a za p rosperite t- n ih 10 godina visi je za 13,0 — 9,9 = 3,1 p oena odn. za 31% u odnosu na 10 recesion ih godina; a r itm e tick i p ro s je k dev ijacije m an ji je za 22,9 — 17,8 = 5,1 poena odn. za 22%.
C U E N E P R O I Z V O D N J E V J U G O S L A V I J I 3
3. UTVRBIVANJE D E F IN IC IJE STOPE DOB1TI ZA JUGOSLAVENSKU PR1VREDU
Ovisno o tom e kako se clefiniraju b ro jn ik i nazivnik u izrazu
D5
(D = dobit, S = sredstva) m oze se iz racuna ti b a r p e t raz lic itih stopa dob iti ko je im aju ekonom ski sm isao. Uzim am dva ekonom ska agregata za b ro jn ik i tr i za nazivnik. Kao b ru to d ob it d efin iram cje lokupnu raz- liku neto pro izvoda k o ja o s ta je po o d b itk u poreza n a p ro m et i licnih dohodaka s dop rinosim a. Kao neto dob it defin iram izdvajan ja za fondove rad n ih o rganizacija tj. b ru to dob it u m an jen a za k am ate na poslovni fond i na kred ite , p re m ije o siguran ja , izdva jan ja za zajednicke rezerve p riv red n ih o rganizacija i d ruga slicna p lacan ja k o ja ne odlaze u fondove rad n ih organizacija. Za sred stv a uziimam slijedece tr i v a rijan te :(1) ak tiv n a osnovna sred stv a po nabavno j v rijed n o sti, (2) zbro j (1) i p ro sjecn ih o b rtn ih sred stav a i (3) zb ro j ak tivn ih osnovnih sred stav a po sadasn jo j v rijed n o sti i p ro s jecn ih o b rtn ih sredstava . Za svih p e t ag regata p o d a tk e uzim am sam o za one godine kad je izvrsena revalo rizacija osnovnih sredstava odnosno c ijene se n isu b itn ije m ijen ja le . To su 1962. i 1963. god. te 1966, 1967. i 1968. godina. U o b racu n su u k ljucene svih 22 in d u str ijsk e grane kako ih da je s ta tis tik a . R ezu lta ti ob racu n a dani su u tabeli 2.
P roizlaze zan im ljiv i i vazni zakljucci. P o jav lju je se ten d en c ija da slope dob iti ra s tu sa stopom ra s ta in d u strije , sto je i in tu itiv n o ocigled- no. K ao rezu lta t re fo rm e sredstva poduzeca su znatno povecana, tako da je neto sto p a dobiti u 1966. god. povecana dva i po pu ta. M edutim , u slijed u sp o rav an ja ra s ta n e to s to p a se naglo sm an ju je , tako da je do 1968. god. najveci dio pozitivne p ro m jen e izgubljen. K ako se osim toga i b ru to sto p a sta lno sm an ju je , cak i u sp rk o s oziv ljavanja ekspanzije ind u s tr ije u 1968. god., to proizlazi da se p o sljed n jih godina cje lokupna akiunu la tivnost industr ije sm anju je . P rocen ti d ev ijac ija g ransk ih stopa od in d u str ijsk o g p ro s je k a znatno su veci kod neto nego kod b ru to sto pa. P rem a tom e ako u jugoslavensko j p riv red i p o s to ji tendenc ija izjed- nacavanja stopa dobiti, onda ono vazi za bruto stope, kod cega treb a uzeti u obzir uk u p n a , a ne sam o osnovna sredstva . V idi se, nadalje , da su u losim godinam a (1962. i 1967) p rocen ti d ev ijac ija veci za stope na bazi sad asn je v rijed n o sti osnovnih sredstava , a u dobrim godinam a (1963, 1966. i 1968) za stope na bazi nabavne v rijed n o sti osnovnih sred stava. Razlike n isu velike, te se stoga m ogu uzeti i jedne i d ruge stope. Ipak , s obzirom na to da je n a jm an je 5 p o stig n u to na bazi sad asn je v rijed n o sti osnovnih sred stav a (a m oze se p re tp o stav iti da ce se ekspan- zija in d u s tr ije ipak odv ija ti po sto p am a znatno vecim od 0% ), to kao mjerodcivnu s topu dobiti treba uzeti odnos u k u p n e (bru to) dobiti i zbroja ak tivn ih osnovnih sredstava po sadasn jo j vr ijednosti i prosjecn ih obrtn ih sredstava. Vidi se tak o d e r da je uz ko m p arab iln e stope ra s ta po-
i*
vari
jant
i st
opa
dobi
ti za
indu
stri
ju
i ru
dars
tvo
4 EK ONCM SKA A N A IJ Z A
Izvo
ri:
SGJ
— 19
64.,
str.
134—
35;
SGJ
— 19
65.,
sir.
136—
37;
SGJ
— 19
68.,
str.
126—
29;
Priv
recl
ni
bikm
si
Jugo
slav
ije
1962
—19
65.,
str.
52—
58.
C U E N E PROIZVODNJE V JUGOSLAVIJI
slije 1965. god. doslo do sm an jiv an ja p ro cen ta devijacije . P rem a tom e m oze se ko n sta to v a ti da p o s to ji tendencija fo rm iran ja cijena kao cijena proizvoclnje, kod cega je re lev an tn a s to p a dob iti d e fin iran a kao b ru to stopa u odnosu na u k u p n a ak tivna sredstva po sadasn jo j v rijednosti.
4. KOMPARATIVNA ANALIZA
B uduci da je jugoslavenska p riv red a p ro s la jed an p u t od adm ini- s tra tiv n e p rem a trz isno j organizaciji, to je korisno u tv rd iti nek i s tan d a rd ko ji bi sluzio kao o rje n ta c ija kod ocjen jivan ja . Im a m alo su m n je da je, na p rim je r, am erick a p riv red a trz isn a p riv red a i da se tu cijene fo rm ira ju kao c ijene p ro izvodnje . P rem a tom e u naso j kom para tivno j analizi m ozem o uzeti k a ra k te ris tik e am ericke p riv rede kao k rite r ij.
Zbog raz lic itih d efin ic ija podaci o sto p am a dob iti n isu d irek tn o uporediv i. U odnosu na am ericke nase stope d o b iti su nesto p o tc jen jen e je r je u nazivniku u m jesto poslovnog fonda (k o ji bi odgovarao im ovini akc ionara) uzet zb ro j osnovnih i o b rtn ih sredstava . No zato su k am ate na k red ite uv rsten e u b ru to dobit. Osim toga am erick a in d u s tr ija nem a k am ata na poslovni fond, a jugoslavenska in d u s tr ija nem a po reza na dobit. Im a ju c i to u vidu, m oze se ipak u sp o red iv an jem tabela 1 i 2 u tv rd iti da je u 1966. god, jugoslavenska in d u s tr ija postizavala u p ro s jek u neto sto p u d ob iti (p o n d e riran a neto sto p a na bazi sadasn je v rijed n o sti iznosi 10%) ko ja odgovara am ericko j p rivred i. To znaci da su jugoslavenska poduzeca im ala na svom rasp o lag an ju rela tivno isto toliko sredstava kao i am erick a pcduzeca. No kako jugoslavenska in d u s tr ija ek sp an d ira dvostruko b rze od am ericke, u odnosu n a p o treb e ekspan- zije ta su sred stv a b ila m an ja . B ru to stope dob iti ( tj. s uk lju cen im po- rezom ) k recu se u am ericko j p riv red i u in te rv a lu 15,4% — 25,5%, sto je pom ak n u to na gore u odnosu na jugoslavensk i in terval 9,9% — 16,1% (tab e la 2). P om ak b i v je ro ja tn o ostao i o nda k ad b i se izvrsila m etodo- Ioska u sk lad iv an ja i to zbog toga s to se u Jugoslav iji budzetska potro- sn ja p o k riva iz b ru to licn ih dohodaka, a u SAD iz b ru to dobiti. Jedan od m ogucih zak ljucaka je s t da je u odnosu na SAD ra d ucin jen u m je tn o skup ljim , a kap ita l u m je tn o je ftin ijim .
Jednako kao u am ericko j in d u s tr iji i kod nas se n god inam a re- cesija dev ijacije g ran sk ih sto p a od in d u str ijsk o g p ro s je k a povecavaju , a u godinam a usp o n a sm an ju ju . Zbog m an je u jed n acen o sti in d u s tr ijsk e k lasifikacije u naso j s ta tis tic i u odnosu na am erick u razlike izm edu po n d eriran e p ro sjecn e stope dob iti ( tj. odnos uku p n e dobiti i u.kupnih sred stav a za in d u s tr iju u c je lin i) i n ep o n d eriran e stope (tj. a r itm e tick i p ro sjek g ran sk ih s to p a) vece su za jugoslavensku in d u s tr iju . Osim toqa te su razlike drugog p redznaka, tako da kod u sp o red iv an ja apso lu tnog nivoa d ob iti treb a uzeti u obz ir sam o p o n d eriran e stope.
N ije poznato kako razlike u d e fin ic ijam a u tje c u n a razlike u pro- cen tim a d ev ijac ija (5). V je ro ja tn o se te razlike m ogu zanem ariti. Porez na dob it im a izv jestan e fek a t u jed n acav an ja am erick ih sto p a d ob iti iz tabele u aneksu i tako sm an jiv an ja 5. No kako je ta j porez uglavnom proporc iona lan , sp om enu ti e fek a t je m ali i, v je ro ja tn o , zanem arljiv .
M edutim , p o treb n o je ucin iti b a r jed n u , a v je ro ja tn o i dvije ko- rekcije s obzirom n a in d u s tr ijsk i obuhvat. U am erick im podacim a n ije
6 EK O N O M SKA AN A L IZ A
obuhvacena e lek tro p riv red a , k o ja se tre t ira kao k o m unalna d je la tn o st. Ako i m i isk ljucim o e lek tro p riv red u , s to p a d ob iti in d u s tr ije se poveca- va, a p ro cen a t dev ijacija se sm an ju je . D ruga k o rek c ija izazvana je raz- lic itim razlozim a. Iz tabele 3 vidi se da je s to p a d o b iti u in d u s tr iji pa- p ira dalelco najn iza od svih in d u s tr ijsk ih grana. Poznato je da je to rezu lta t ad m in is tra tiv n ih zahvata te bi, rad i upo red ivosti, i ta j ekstrem ni slucaj m orali e lim in ira ti. U koliko se isk ljuce e lek tro p riv red a i industri- ja pap ira , za tr i p o slije re fo rm sk e godine dob ivaju se sledeci rezu lta ti:
1966. 1967. 1968.S tope dobiti £
(n ep o n d e riran e ) 19,3 15,6 12,5
D evijacije, 5 23,2 32,8 26,3
D evijacije od stope dob iti k recu se, dak le , uglavnom u in te rv a lu ko ji sm o u tabeli 1 nasli za am erick u in d u s tr iju i ko ji za dva d ecen ija iznosi 13,1 < 5 < 27,5. T ri zapazan ja su nedovo ljna da se izvedu defin itivn iji zakljucci. No ako se pod sje tim o da je poslije re fo rm e doslo do u p ro s je cavan ja s to p a dobiti, onda po red navedena tr i zapazan ja dobivam o i zna- ca jan p o d a tak o tend en c ijam a k re ta n ja , ko ji vec om ogucu je cvrsce zaklju- civanje. P rem a tom e, iz c in jen ice sto se in te rv a li dev ijac ija jugoslaven- ske i am ericke in d u s tr ije velikim d ije lom p o k lap a ju proizlazi: (1) da i u jugoslavenskoj in d u s tr iji d je lu je »zakon p ro sjecn e p ro fitn e stope«,(2) da je ten d en c ija u p ro s jecav an ja d ob iti u jugoslavensko j in d u str iji nesto s lab ija nego u am erickoj i (3) uko liko se u am ericko j in d u str iji fo rm ira ju c ijene p ro izvodnje , onda to vazi i za jugoslavensku in d u striju .
5. STOPE D O BITI I DOHOTKA PO GRANAMA1 OBLASTIMA
C ijena pro izvodn je u jugoslavensko j p riv red a im a svoj ocigledni ekonom ski sm isao. N akon sto su po d m iren i tro sk o v i pro izvodn je i am or- tizacije , o sta je neto proizvod iz koga treb a isp la titi licne doho tke p ropor- cionalno b ro ju i kvalifikacijam a zaposlen ih uzevsi u obzir rad i poduzet- nicki u sp jeh kolektiva. O statak je d ob it k o ja p re d s ta v lja s tv am i (kroz kam ate i slicna davan ja) ili o p o rtu n ite tn i (k ro z m ogucnost a lternativ- n ih e fekata) tro sak angaziran ih sredstava . S tv a m i troskov i koce sma- n jivan je dob iti ispod nekog m in im um a, a o p o rtu n ite tn i tro skov i usm je- ra \:a ju investiran je u pravcu n a jp o v o ljn ijih a lte rn a tiv a . Jedno i d rugo uz m obilnost radne snage .i Slobodan u laz poduzeca na trz is te d je lu ju u p ravcu u p ro sjecav an ja stope d o b iti k o ja se ja v lja kao c ijena koriste- n ja d rustv en ih sredstava za pro izvodn ju . U izvjesnom sm islu m oze se reci da ce nasa p riv red a u to liko bo lje fu n k c io n ira ti, ukoliko bude sna- zn ija tendenc ija u p ro s jecav an ja s to p a dob iti. P rem a tom e, 5 se moze in te rp re tira ti i kao indeks n eefikasnosti p riv red iv an ja (u alokativnom sm islu) i neusk ladenosti p riv rednog sistem a. Ovaj zak lju cak zah tijeva razlicite kvalifikacije , od k o jih cem o je d n u m alo p o d ro b n ije isp ita ti kasn ije .
C U E N E P R 0 1 Z V 0 D N JE U 1VGOSLA VIII 7
U tvrd ivan je tendenc ije u p ro s jecav an ja stope d o b iti da je n am sad k rite rij za ocjenu no rm alnog ili nenorm alnog po lozaja p o jed in ih privred- n ih grana. U in d u s tr iji po red e lek tro en erg ije i in d u s tr ije p ap ira u po- gledu aku m u la tiv n o sti z ao sta ju d rvna in d u s tr ija , in d u s tr ija ug lja , c rn a m eta lu rg ija i in d u s tr ija duhana. Sve su to poznati slucajevi, »grane koje se n isu uk lop ile u reform u« i o k o jim a se sta lno d isk u tira u skupstina- ma, k o m o ram a i stam pi. S am a ta c in jen ica da zn a tn ije zao sta jan je u stop i d ob iti dovodi do velik ih p o teskoca u p riv red iv an ju sa svoje stra- ne o sv je tljava u p riv red u u g rad en u ten d en c iju up ro sjecav an ja stope dobiti.
Tabela 3
Stope dobiti po oblastima i granama u 1966. godini
Zapo- sleni u
000Sredstva1 mrd n.d
Stopa dobiti2 u %
Indeksrasta3
1960=100
Stopedohotka
u %
T ehnicki sast. sred. 000 n.dpo zaposle-
nom
Privreda 2968 167,4 14,2 38,0 56,4
I. Industrija irudarstvo 1374 78,0 15,6 178 38,8 56,8
1. Elektroenergija 36 13,3 7,6 203 13,0 369,42. Ugalj i koks 81 2,9 10,7 121 44,8 35,83. Nafta 15 2,1 21,1 254 36,5 140,04. Crna m etalurgija 50 5,1 10,4 147 25,5 102,05. Obojena m etalurgija 51 4,1 18,0 147 38,4 80,46. Nemetali 43 1,5 21,2 206 55,2 34,97. Metalna industr. 255 11,3 17,9 159 47,8 44,38. Brodogradnja 21 1,2 22,8 182 53,0 57,19. Elektroindustrija 82 3,9 19,6 219 47,7 47,6
10. Kemijska industr. 67 5,2 21,3 236 41,2 77,611. Gractev. mater. 53 1,7 18,1 137 54,1 32,112. Drvna industr. 143 5,3 9,8 166 36,3 37,113. Industr. papira 27 3,0 5,4 119 16,9 111,114. Tekstilna industr. 216 7,2 21,8 164 55,6 33,315. Industr. koze 41 1,3 19,2 171 56,0 31,716. Industr. gume 23 0,75 26,5 231 65,7 32,617. Prehram b. industr. 87 4,7 19,2 190 44,4 54,018. Graficka industr. 46 1,5 30,5 163 86,4 32,619. Industr. duhana 21 1,4 11,7 151 27,3 66.720. Filmska industr. 1,3 0,17 13,3 156 53,8 130,821. Rudarska istraz. 7,3 0,15 23,1 185 94,0 20,522. Raznovrsna industr. 6,2 0,19 29,7 287 73,2 30,6
II. Poljoprivreda iribarstvo 333 18,5 13,6 169 36,7 55,6
1. Poljopr, industr.kombinati i dobra 182 10,5 14,1 36,2 57,7
2. Selj. rad. zadruge 2,5 0,09 22,2 50,8 36,03. Poljopr. zadruge 116 4,9 15*3 43,7 42,24. Ost. poljopr. org. 11 0,34 23,5 81,3 30,95. Ribarstvo 3,6 0,11 22,6 62,7 30,66. Vodoprivreda 17 2,6 6,5 17,2 152,9
g E KONOMS KA ANALI ZA
T e h n ic k iZ a p o - S re d s tv a 1
m r d n. d
S to p a I n d e k s S to p a sas t .5 s red .s leni u d o b i t i 2 r a s t a 3 d o h o t k a J!000 n . d p o
000 u % 1 9 6 0 = 1 0 0 u % z a p o s le n o m
III. Sumarstvo 74 9,2 2,8 116 12,0 124,3
IV. Gradevinarstvo 291 3,8 39,3 157 141,1 13,11. Projektiranje 10 0,18 53,6 207,8 18,02. Gradenje 249 3,2 38,6 134,1 12,93. Montaza 28 0,44 36,4 143,2 15,74. Zavrsni radovi 1,1 0,014 57,1 192,9 12,75. Prem jeravanje
i kortiranje 1,1 0,014 28,6 195,7 12,76. Ispitivanje
zemljista i mat. 0,7 0,013 30,8 80,0 18,6
V. Saobracaj i veze 297 32,3 5,8 143(137°) 19,3 108,81. Zeljeznicki 141 11,3 5,5 120° 21,7 80,12. Pomorski 13 3,2 5,9 131° 15,5 246,23. Rijecni 5,3 0,5 18,1 162° 38,0 94,34. Zracni 3,1 0,5 13,1 406° 28,8 161,35. Cestovni 65,8 13,7 3,0 276“ 10,3 210,86. Grads ki 17 0,5 14,2 137® 63,2 29,47. Pretovar i usluge 17 1,1 12,8 36,1 64,78. Veze 36 1,5 19,1 1*3*3“ 54,6 41,7
VI. Trgovina, ugost. i turizam 349 19,7 20,2 162 46,8 56,4
1. Trgovina na malo 112 3,3 27,2 166' 74,8 29,52. Trgov. na vel. 104 7,2 19,1 41,3 69,23. Vanjska trgov. 36 5,7 21,1 36,2 141,74. Trgovin. usluge 7,4 0,5 26,5 57,8 66,73. Poslov. udruzenja 7,0 0,9 10,9 29,6 128,66. Ugostiteljstvo 79 2,5 13,5 50,6 31,67. Turizam 3,0 0,15 30,1 71,5 50,0
VII. Zanatstvo 178 2,36 31,2 126,3 13,31. Proizvodno 165 2,30 30,8 147 121,7 13,92. Licnih usluga 13 0,06 43,8 306,7 4,6
VIII. Komunalna djel. 27 2,65 10,5 24,5 98,1
1 Zbroj aktivnih osnovnih sredstava po sadasnjoj vrijednosti i prosjecnih obrtnih sredstava
2 Omjer bruto dobiti i sredstava definiranih pod t. 13 Indeks narodnog dohotka. Za poljopr., gractev. i zanatsvo indeks drustve-
nog proizvoda drustvenog sektora4 Dohodak (neto proizvod minus porez na prom et) u odnosu na sredstva5 Sredstva po zaposlenom6 Indeks usluga poduzeca javnog prijevoza i veza7 Indeks fizickog obima prodaje robeIzvor: SGJ — 1968., str. 105, 106, 128—29, 195 i 227.
C IJE N b PROiZVODN JE U JUGOSLAV I] I 9
Zbog velikih osnovnih sredstava , k o ja ne ulaze adekvatno u obra- cun poslovnog rezu lta ta , vodopriv reda , sum arstvo , zeljeznicki i cestovni saobracaj im a ju ab n o rm aln o n iske stope dobiti. S druge s tran e , neke grane s izuzetno m alim sred stv im a (n isk im tehn ick im sastavom kapita- la) im aju abn o rm aln o visoke stope d ob iti (p ro je k tira n je , zavrsn i radovi,. licne usluge).
Da b ism o m ogli iz racu n ati precizne devijacije za po jed ine privred- ne ob lasti i p riv red u u cjelini, p o treb n o je p re th o d n o e lim in ira ti g rane ciji je ekonom ski polozaj na neki nacin abnorm alan . Dva su m oguca uzroka tog abnorm alnog polozaja: (1) p riv red iv an je se odvija pod od- reden im og ran icen jim a a ne po p rin c ip im a trz is ta i (2) obim angazira- n ih sred stav a je re la tivno m ali, tako da ili s lu ca jn a o d stu p an ja ig ra ju veliku ulogu ili v a rijac ije u stop i dob iti ne ig ra ju vazniju u logu u odre- d ivan ju trz isnog po lozaja grane. N a ta j nacin odredene su dvije g rupe grana ko je treb a isk ljuc iti. U p rvu g ru p u ulaze g rane koje im a ju karak- te r javn ih sluzbi (e lek tro p riv red a , vodopriv reda , sum arstvo , zeljeznicki i cestovni (gazdovanje cestam a) saob raca j i k om unalna d je la tn o s t) . U d m g u g ru p u u k lju c it cu, pom alo a rb itra m o , one g rane ko je angaz ira ju osnovna (sad asn ja v rijed n o s t) i o b rtn a sred stv a u v rijed n o sti m an jo j od sto m iliona novih d in a ra . Iz tabele 3 vidi se da su to seljacke rad n e zadruge, zavrsn i radovi, p rem je rav an je i k a r tira n je , isp itivan je zem lji- s ta i m a te rija la i zanatstvo licnih usluga. Uz ova isk lju c iv an ja p ro sjecn e nep o n d eriran e stope d ob iti dev ijac ije za ob lasti i za p riv red u u c je lin i dane su u tabeli 4.
Tabela 4
Neponderirane prosjecne stope dobiti i doliotka po oblastima i prosjecne devijacije nakon iskljucivanja deforiniranili grana u 1966. god.
Stopa j dobiti j
5 j Stopa I dohotka 5
Industrija 18,6 26,9 50,2 27,5Poljoprivreda i
ribarstvo 18,9 22,2 56,0 28,6Gradevinarstvo 42,9 16,8 161,7 19,0Saobracaj i veze 13,9 23,7 39,4 33,0Trgovina, ugostitelj-
stvo i turizam 21,2 27,4 51,7 27,1Proizvodno zanatstvo 30,8 — 121,7 —
Privreda 20,4 32,7 59,1 41,1
Izvor: Tabela 3. Iskljucene su elektroenergija, seljacke radne zadruge, vodoprivreda, sum arstvo, zavrsni radovi, prem jeravanje i kartiranje, ispitivanje zemljista i m aterijala, zeljeznicki i cestovni saobracaj, zanatstvo licnih usluga i komunalna djelatnost.
10 E K O N O M S K A A N A U Z A
N ajren tab iln ije je g radev inarstvo , a n a jm a n je ren tab ilan je sao- b raca j. U sao b raca ju je kap ita ln a o p rem ljen o st ra d a najv isa (108.000 n .d ), a u g radev inarstvu na jn iza (13.100 n .d) tako da se odm ah nam ece h ipo teza o negativnoj vezi izm edu v isine k ap ita ln e o p rem ljen o sti rad ai ren tab ilnosti. In deksi dev ijac ija za po jed ine o b lasti k recu se u vec poznatom in tervalu , a n jihova v isina uv je tovana je u izvjesnoj m je ri i b ro jem g rana koje su u po jed in im o b lastim a uzete u obzir (u gradevin a rs tv u sam o tr i g ran e). Indeks dev ijac ije za c itavu p riv red u — izve- den na osnovu stopa dob iti za 42 g rane iz svih ob lasti — visi je od in- deksa dev ijac ija za p o jed ine ob lasti te iznosi 5 = 32,7, ali n ije m nogo visi od indeksa dev ijacije za in d u s tr iju (21 g ran a ). Mogli b ism o p ren ia tom e zak ljuc iti da i u p riv red i u c je lin i d je lu je ten d en c ija uprosjeca- v an ja stope dobiti.
O vdje je m jesto da se isp ita i d ru g a m oguca h ipo teza o fo rm ira- n ju c ijena u nasoj p riv red i. N aim e, u m jesto tendenc ije uprosjecava- n ja stope dobiti moze vaziti ten d en c ija u u p ro s jecav an ju stope dohotka. S topu doho tka d efin iram kao odnos d o h o tk a ( = neto proizvod m inus porez n a p ro m et) i s red stav a ( — sad asn ja v rije d n o s t osnovnih sred stav a p lus p ro s jecn a o b rtn a sred stv a ). R elevantn i podaci navedeni su u tabeli3, a su m ar po o b lastim a dan je u tabe li 4. V idi se da su dev ijacije stope doho tk a vece od dev ijac ija s to p a dob iti kod svih ob lasti osim kod trgo- vine, ug o stite ljs tv a i tu rizm a. Za p riv red u u c jelin i v a rijab ilite t s tope d o h o tk a za 26% je veci od v a r ija b ilite ta s to p e dobiti. P rem a tom e u jugoslavenskoj p riv red i izrazito je ja ca ten d en c ija u p ro s jecav an ja sto pe dob iti nego stope doho tka. Ta je ten d en c ija naro c ito jak a kod kap ita lno in tenzivn ih ob lasti (sa o b ra c a j), a n e s ta je je kod radno in ten- zivnih ob lasti (trgov ine).
6. UTICAJ KAPITALNE O PR EM LJEN O STI RADA
H ipotezu o u tje c a ju k ap ita ln e in tenzivnosti na stope dob iti i doh o tk a i n jihove dev ijacije m ozem o sad p ro v je r iti na p r im je ru in d u strije . D vadeset i dvije in d u s tr ijsk e g rane sv rs tan e su u dvije g rupe redoslje- dom kap ita lne o p rem ljen o sti rada . P ro sjecn a sto p a dobiti i, narocito , doh o tk a znatno je visa u grupi n iske k ap ita ln e in tenzivnosti.1) A psolutne dev ijac ije ind iv idualn ih sto p a od p ro s je k a za svih 22 g rane u p ro s jek u se m alo raz lik u ju u ob je g ru p e (5,6 i 15,2 p ren ia 5,1 i 13,2). To znaci da (ug- lavnom ) pozitivna o d s tu p an ja u p rvo j g ru p i odgovara ju (uglavnom ) ne- gativn in i o d stu p an jim a u d rugoj grupi. No ako ta o d s tu p an ja stavim o
’) N eg a tiv n u k o re la c iju iz m ed u k a p i ta ln e o p re m lje n o s t i r a d a i s to p e d o b it i z a p az io je i F . L ipovec (» S tv a rn a m e ra u s p e s n o s t i u n a so j p r iv r e d i* , E k o n o m is t , 3/1967,, s t r . 371). L ipovec s v r s ia v a s lo v e n sk a in d u s t r i j s k a p o d u z e c a u 14 g ru p a p re m a k a p i ta ln o j o p re m lje n o s t i i za g o d in e 1955, 1958,. i 1963,. d o b iv a k o e fic ije n t k o re la c ije iz m ed u s to p e d o b it i (k o ju d e f in ira s lic n o kaoi ja ) i k a p i ta ln e o p re m lje n o s t i r = — 0,83.
Dev
ijaci
je
stop
a do
biti
i do
hotk
a ko
d ra
dno-
i
kapi
tain
oint
enzi
vnih
in
dust
rijs
kih
gran
a u
1966
. go
diui
Nisk
a ka
pita
lna
intc
nziv
nost
V
isoka
ka
pita
lna
inte
nziv
nost
C IJEN E PROIZVODNJE U JU GO SL AVIA 11
Vo £‘8 —(f)adojs y
% r‘8 t- (z )p i q o p s d o j s 7
Bjjioqop Bdojs
p u 000 n BpBI •f iu is jdo
BUlEJld^X
% 8‘8^—(€) ■E fionop odo;s y
; % r8 i- (z ) In i q o p a d o j s y I
% niliq o p udDjs
P'u 000 n ■Epw ■('[uiajdo
os
una
rt5Si
r-
CN
<N
tJ-
COcC r f
opc3
r'lin O ro VO
cT
C3,,—3'Eb
rt5oO
un vo cm g'n
Co
r*lrtort
rtU
fO-3*
5,0 vO
- 0,0
8,4
12,4 r*^
rn rn 7,4
CD cs r-v 'C CN CO
S ror--v©un un
in\0
■o'COin 'un
inm
r--_ r 'L in un CO cm r--_rnc-s G\r-j
crC CO vOCM o 'm Ol o
un \q_ r*^ VO ro CN cocTCM
o 'rn
rvfrn
C'fm r? rn
mtj-'rn
in 'rn
r'iCN
oCVO
—'Eh3r*op
as
ocn’O
S3rtH
o>so to
o orttoP
rt
*E
o
Nap
onie
na:
I/.vo
r —
labe
la
3. Za
svih
22 gr
ane
pros
jeen
a ne
poiu
leri
rana
sto
pa
dobi
ti iz
nosi
18
,1%
, a
stopa
do
hotk
a 48
,5%
. U
odno
su
na te
stope
iz
racu
nata
sa
apso
lutn
a od
stup
anja
na
vede
nih
indi
vidu
alni
h sto
pa
u st
upci
ma
ozna
ceni
m
sa A.
12 EK O N O MS K A ANALIZA
u odnos s p rosjecn im sto p am a za svaku g ru p u i tako dob ijem o m odifi- cirane-) indekse devijacija , s lika se m ijen ja :
G ru p a
5* dobiti
8* doho tka
radno in tenzivna
5,6
20,8
15,2
= 25,9%
60,1= 25,0%
26,1= 36,8%
Ind ek si dev ijacija povecavaju se s k ap ita ln o m intenzivnoscu , ali se in- deks dev ijac ija sto p a d o h o tk a povecava brze, kako sm o i ocekivali.
Tabela 6Licni dohoci po uslovno nekvalificiranom radniku u
1966. god. i kontrola cijena u 1968. god.
G r a n e n i sk e k a p i t a ln e
in t e n z iv n o s t i
g . i .2.o 3. ■’§J c c o- § § 1 4 ?
• 3 1 * 1• — r/j «—« oJ t f S O
c/: C O 'O .c o -o >o Nft > o.
G r a n e v iso k e k a p i t a l n e
i n t e n z 'v n c s t i
o .
O ‘“ c c o •S u m .■a g g-q
;i i . ^•— V5 O-J 3 S O
>oI- *3 Q> S -v©,D C • o o _." c - c'""3 C !jJ- o o :=» > > M O
Rudarskaistrazivanja 3,8 0
Raznovrsnaindustrija 4,6 0
Industrija koze 3,7 0
Gractevinskim aterijal 4,1 24
Industrija gume 4,5 39
Grafickaindustrija 5,3 0
Tekstilnaindustrija 3,6 0
Nemetali 3,7 42
Ugalj i koks 3,2 13
Drvna industrija 3,4 2Metalna industrija 3,5 58 iMeponderiraniprosjek 3,9 16
E lektro industrija 3,6
Prehram benaindustrija 4,4
B rodogradnja 4,8
Industrija duhana 3,4
Kem ijskaindus try a 4,4
Obojenam etalurgija 4,7
4,4
3,6
Crna m etalurgija
Industrija papira
(Filmska industrija 12,0
Nafta 4,5Elektroenergija 5,3
Neponderir. prosjek (bez filmske ind.) 4,3
60
42
0
97
74
100
100
72
0)
93
100
74
Izvor: M. Korac, Analiza ekonumskog polozaja privrednih grupacija na baz.i zakona vrijednosti, Ekonomski institu t Zagreb, 1968., str. 130—33_; Savezni zavod za cijene, Analiza. kretanja cena proizvo&aca liberali- zovanih proizvoda, 5. X II 1968., str. 8.
2 ) M o d if ic iran e za to j e r b i p re m a p rv u b itn o j d e f in ic i j i c lev ijac ije tr e b a lo ra c u n a t i u o d n o s u n a p ro s je k e g ru p a , a n e u o d n o s u n a p ro s je k za in d u s t r i ju u c je lin L
CIJENF. PROIZVODNJE U JU GO SL A V IA 13
U tabeli 6 isp itu jem o h ipo tezu da su licni dohoci po zaposlenom kore liran i s kap ita ln o m oprem ljenoscu . V idi se da s kap ita lnom opre- m ljenoscu g rana licni dohoci po uslovno nekvalific iranom rad n ik u 3) b laso ra s tu . K ad toga ne bi bilo, onda b i uz is tu stopu doho tka u tabeli 5 s to p a dob iti u kapita lno iritenzivnoj g ru p i b ila veca, sto b i izazvalo vece u p ro s jecav an je dob iti. P rem a tom e, zapazena ten d en c ija d je lu je su p ro tn o tend en c iji u p ro sjecav an ja dobiti. B uduci da je s to p a dobiti negativno k o re liran a s kap ita ln o m in tenzivnoscu, to proizlazi da su licni dohoci veci kad je s to p a dob iti m anja . Bilo b i korisno tu po javu ispi- ta ti p od robn ije . U ovom tre n u tk u m oguca su ova o b jasn jen ja . Licni dohoci u kap ita lno in tenzivno j g rup i (bez film ske in d u s tr ije k o ja p redstav- lja veom a specificni s lu ca j) veci su za svega 10%, sto s ta tis tick i gledano n ije velika razlika. Zatim , p o sto je velika ind iv idualna od stu p an ja . »Ari- s tro k ra tsk a« , g radska, g ra ficka in d u s tr ija im a n ajv ise licne doho tke, a »proleterska«, seoska, d rv n a in d u s tr ija im a gotovo najn ize licne doh o tke iako im je k ap ita ln a o p rem ljen o st ra d a pod jednaka . U gljenokopi i in d u s tr ija p ap ira pogodeni su ad m in is tra tiv n im m je ram a refo rm e, usli- jed cega su licni dohoci red u c iran i ispod ravnoteznih .
N a jin te re sa tn ije p o d a tk e d a ju s tupc i o ko n tro li cijene. V idi se da je radno in tenzivna g ru p a najvecim d ije lom p rep u s ten a trz is tu , dok su u kap ita lno in tenzivno j g rup i c ijene najvecim d ije lom pod kon tro lom . O datle se m oze izvuci zak lju cak o m onopolistickom k a ra k te ru kapitalno- in tenzivnih g rana koje jo s uv ijek ne m ogu dobro fu n k cion ira ti pod trzi- snim rezim om , pa se podvrgavaju ad m in is tra tiv n o j kon tro li, p r i je svega kon tro li cijena. Taj m onopolistick i k a ra k te r je v je ro ja tn o p o ten c iran m alim obim om naseg trz is ta i oskudnom opcom akum ulacijom , ali inace n ije jugoslavenski specificum . K ap ita ln o n a jin ten z iv n ije g rane kao sto su e lek tro p riv red a i zeljeznice svugdje u sv ije tu se s tav lja ju pod posebne rezim e van trz isne kon tro le . K on tro la c ijena sm an ju je k o n k u ren tn o st kap ita lno in tenzivne grupe i dovodi do sm an jiv an ja dobiti. Ovo po ton je zato sto su c ijene zakovane, a d ob it n em a onu fu n k c iju kod fin an c iran ja investic ija kao kod k o n k u ren tn ih grana. N aim e, u kapita lno in tenzivno j grupi investic ije se cesto f in an c ira ju iz d ru stv en ih fondova i posebn im aranzm anim a, a no rm aln i b an k arsk i m ehanizam dolazi m anje do izraza- ja . M anja dob it i velika p o treb n a sred stv a cine da ovaj sek to r n ije na- rocito priv lacan za b an k a re pa ne dolazi do p re liv an ja sredstava i m onopolistick i k a ra k te r g rupe sc pojacava. B uduci da je dobit, kao izvor fin an c iran ja , od m an jeg znacaja za ekspanz iju poduzeca, a re la tivno je velika u odnosu na licne dohotke, to je trz isna d iscip lina u pogledu licnih dohodaka sm anjena , pa lakse dolazi do p re liv an ja d o b iti u licne dohotke. Ovo po to n je naroc ito je k a ra k te ris tic n o za p ro izvodn ju elektro- energije.
3) U n a v e d e n o m r a d u M.. K o ra c a i d ru g o v a s v o d e n je n a u s lo v n o n e k v a lif ic ira n r a d v rse n o je p o m o c u c e t ir i d v o s tru k a o b il je z ja k o ja su b o d o v a n a za s v a k u g ra n u p o s u b je k t iv n im k rite ri* j im a n e k o lic in e s t r u c n ja k a . P o z e l jn ije b i b ilo d a ie to b o d o v a n je o s ta v l je n o t r / i s t u p a d a je k v a l if ik a c io n a s t r u k tu r a sv a k e g ra n e ^ l o r i z i r a n a o d g o v a ra ju c im p r o s je c n im lic n im d o h o c im a za p o je d in e k v a l if ik a c ije .
14 E K O N O M SK A ANAL IZA
7. UTICAJ B R Z IN E RASTA
Sada bism o m ogli isp ita ti ran ije n a jav ljen u kvalifikaciju u pogle- du up ro sjecav an ja stope dobiti, tj. jo s jc d n u m ogucnost p o s to ja n ja sila ko je d je lu ju u p ro tivnom pravcu . U tabe li 7 g ran sk e stope dob iti pore- dane su redosljedom indeksa p o ra s ta p ro izvodn je u p e rio d u 1960— 1966. Taj period je uzet zato sto je u 1961. god. doslo do p rve re fo rm e u p rav cu in ten z ific iran ja trz isn e organizacije, a u is tom sm je ru d jelovala je i re fo rm a iz 1965. god. Od in d u s tr ijsk ih g rana izostav ljena je e lek tropri- v reda iz ran ije navedenih razloga.
Tabela 7
Indeksi rasta i stope dobiti industrijskih grana u 1966. godini
S p o re g rane :In d e k s S to p a r a s ta d o b i t i
1966/1960. u %B rz e g r a n e :
In d e k sr a s t a
1966/1960.
Industrija papira
Ugalj i koks
Grad, mater.
Crna metalurg.
Oboj. metalurg.
Tndustr. duhana
Filmska industr,
Metalna industr.
Graficka industr.
Tekstilna industr.
Drvna industr.
Neponderiraniprosjek
119
121
137
147
147
151
156
159
163
164
166
148
5.4
10.7
18,110.4
18,0
11.7
13,3
17,9
30.5
21.8
9,8
15,2
Industrija koze
Brodogradnja
Rudarska istraz.
Prehram b. industr.
Nemetali
E lektroindustr.
Industr. gume
Kemijska industr.
Industr. nafte
Raznovrs. industr.
Neponderiraniprosjek
171
182
185
190
206
219
231
236
254
287
216
S to p ed o b i t i%
19,2
22,8
23.119.2
21.2
19.6
26,5
21.3
21,1
29.7
22.4
Izvor: iabela 3.
Jed an aest sp o rih g rana ra s tu po p ro sjecn o j n ep o n d eriran o j s top i od 6,8 %, a deset b rz ih g ran a po s top i od 13,7%. P o d v ostrucen je p ro s je cne stope dovodi do p o ra s ta p ro sjecn e stope d ob iti od 43%. Od in te resa je razm o triti i neka ind iv idualna o d stu p an ja . P rije svega, b rza g rupa im a znatno u jed n acen iju s to p u d ob iti nego sp o ra g ru p a (in te rv a l 19,2 — 29,7 kod brze grupe p rem a 5,4 — 30,5 kod spo re g ru p e). To se slaze i s na- sim ran ijim rezu lta to m za v rem enske se rije k ad se pokazalo da je 5 negativno ko re lirano sa s topom ra s ta . A osim toga po red b rz ine ra sta , v je ro ja tn o i neki d rugi fak to ri u v je tu ju fo rm ira n je sto p e dobiti.
C U E N E PROIZVODNJE U JUGOSLAV111 15
8. K O M BIN IRA N I UTICAJ KAPITALNE OPREM LJEN O STI RADA I B R ZIN E RASTA
B uduci da do sad asn ja analiza ocigledno uk azu je na ko re liran o st iz- m edu stope dob iti i k ap ita ln e o p rem ljen o sti i tem p a rasta , b it ce korisno da v a rija b ilite t s to p a d ob iti pokusam o o b jasn iti m u ltip lom regresijom . Od vise isp itivan ili veza slijedece dvije pokazale su n a jb o lje rezu lta te :
(a) xt = —4,906 In x, + 0,970 x3 + 28,235 R ,.^ = 0,80, r l3 = 0,69(1,699) (0,213)
(b ) In X] = —0,277 In x, +0,600 In x3 + 2,621 R ,.23 = 0,84, r ,3 = 0,76( 0,101) ‘ (0 ,112)
gde xx p re d s ta v lja s to p u d o b iti u p ro cen tim a u 1966. god., x, kap ita ln u o p rem ljen o st rad a u h iljad am a novih d in a ra po zaposlenom u is to j go- dini, x3 sto p u ra s ta u p ro cen tim a u p e rio d u 1960—66. S navedena dva fak to ra o b jasn jav a se p reko dvije trec ine v a rijab ilite ta s tope dobiti. K od toga tem po ra s ta im a daleko p re tezn iji u tjeca j, sto se vidi iz jedno- s tavnih k o efic ijena ta ko re lac ije kao i iz upo la m an je s tan d a rd n e pogre- ske kod ocjene ko efic ijen ta uz s to p u ra s ta . JecLnadzba (a) im a nesto m an ji k oefic ijen t m u ltip le korelacije , ali su zafo k oefic ijen ti va rijab li znacajn i i na razin i od 1%. U jednadzb i (b ) oni su znacajn i n a razin i od 5%. Z anim ljive su i m oguce in te rp re ta c ije o be ju jednadzbi. Jedna- dzba (a) kaze da je s to p a dob iti (Xj) jed n ak a s top i ra s ta (x3) korig ira- noj za razliku izm edu k o n stan te 28,2 i 4,9 lo g aritam a kap ita lne o p rem lje nosti. Jos ja sn ije ova in te rp re ta c ija dolazi do iz razaja ako jed n ad zb u (a) izrazim o na ovaj nacin:
(a*) Xj = —0,072 x, +0,994 x3 + 13,007 R1.,3= 0,79, r 13 = 0,69 (0,027) (0,217)
Sada je stopa dob iti jed n ak a stop i ra s ta uvecanoj za 13 i sm an jen o j za0,07 kap ita ln e o p rem ljenosti, U jed n ad zb i (b ) o c jen jen i p a ra m e tri prea- s tav lja ju koefic ijen te e lasticnosti. Ako se tem po ra s ta podvostruci, stopa dobiti povecat ce se za 60%; ako se k ap ita in a o p rem ljen o st podvostruci, stopa dob iti sm an jit ce se za 28%.
9. ZAKLJUCAK
P reo sta je da rez im iram o rezu lta te nase analize. U cinit cem o to raz liku juci pozitivni i no rm ativ n i a sp ek t p ro b lem a cijena.4) Pozitivna analiza treba lo je da o tk rije p o n asan je p riv red n ih su b jek a ta u jugosla- venskom in stituc iona lnom sistem u. U svakom robnonovcanom sistem u c ijen a m ora p o k riti troskove pro izvodn je , j e r inace dolazi do bankro t-
i5) T e o r ija c i je n e za s a m o u p ra v n u s o c i ja l i s l ic k u p r iv r e d u p o ta n k o je o b ra d e n a u m o jo j k n jiz i E k o n o m s k a te o r ija p la n s k e p r iv re d e , K u itu ra , B e o g ra d , 1961., s t r . 11— 16S,. N a io j te o r ijs k o j o sn o v i z a sn iv a ju sc i e m p ir i j s k e g e n e ra liz a c i je u ov o j s tu d i j i .
10 CKOSa.WSKA ANAUZA
stva p rivrednog su b jek ta . T roskovi p ro izvodn je o d reden i su efikasnoscu p ro izvodnje i c ijenam a re p ro m a te rija la fo rm iran im na trz is tu . N adalje, c ijena m ora p o k riti am o rtizac iju osnovn ih sredstava , a ta se am ortiza- c ija u svojim lim itim a ja v lja kao tro sa k n o rm ira n od s tra n e drustva. U p riv a tn o j p riv red i n o rm ira se m aksim aln i iznos am ortizac ije , da b i se o sigura la odredena b ru to dob it iz ko je se, p u tem poreza, a lim en tira ju budzeti po litick ih zajednica. U d rustveno j p riv red i n o rm ira se m in im aln i iznos am ortizacije , kako bi se osigura la rep ro d u k c ija d rustvenog ka- p ita la .
P reosta li dio v rijed n o sti p ro izvodn je — dohodak rad n e organiza- c ije — treb a u p rim arn o j ra sp o d je li po d ije liti na b ru to licne doho tke i b ru to dobit. K ako je p rin c ip ra sp o d je le p ren ia ra d u cv rsto ug raden u sv ijest rad n ik a socija lis ticke p riv rede , p o s to ja t ce ten d en c ija u jed n a cavan ja licnih dohodaka. Ta ten d en c ija ne neg ira razlike, cak i veom a znacajne, izm edu licn ih dohodaka p o jed in aca i po jed in ih rad n ih kolek- tiva, kad se one tem elje na d ife renc ija lno j efikasnosti ra d a odn. poslo- vanja. No buduci da se ne m oze p re tp o stav iti da p osto je c itave privred- ne grane — uz p re tp o s tav k u da o b u h v aca ju veci b ro j poduzeca — u ko- jim a su svi — ili u p ro s jek u — rad n ic i ili ko lek tiv i znatno bo lji nego u nekim drugim granam a, to ce p o s to ja ti ten d en c ija u jed n acav an ja licn ih dohodaka na nivou grana. A u ovoj s tu d iji m i sm o se up ravo i ogra- nicili na analizu grana. Iz tabele 6 proizlazi da su se godisn ji licni dohoci po s tan d ard n o m rad n ik u u 1966. god. u in d u s tr iji k re ta li izm edu 3.200 n.d (ugalj i koks) i 5.300 n .d (g raficka in d u s tr ija , e lek tro p riv red a ), sto znaci da je raspon bio 1 : 1,8. Taj je ra sp o n re la tivno visok (u odnosu na druge trz isne p riv red e), a uv jetovan je donekle d rasticn o m adm in istra- tivnom p rom jenom uslova p riv red iv an ja (ugalj i koks) i m onopoln im polozajem grane (e lek tro p riv red a ). S pobo ljsav an jem fu n k c io n iran ja jugoslavenskog trz is ta ta j ce se ra sp o n sm an jiv a ti, a tam o gdje trz isne snage n isu dovoljno jak e javno m ijen je (p u tem stra jk o v a , p arlam en tar- n ih akcija , sred stav a javn ih ko m u n ik ac ija i si.) fo rm ira m je re ekonom - ske po litike koje dovode do u jed n acav an ja (k o n tro la cijena, zam rzava- n je licnih dohodaka, d ife ren c iran i ekonom ski in s tru m e n ti) .
Svijest o d rustveno j pozeljnosti p o d jed n ak ih licn ih dohodaka dje- lu je u tom sm islu sto veom a ren tab iln e rad n e organizacije ne poveca- v a ju dohotke p roporc ionalno poslovnom u sp jeh u iznad p rosjeka , a ne- ren tab iln e radne o rgnaizacije ip ak n as to je p rib liz iti licne doho tke p ro sjeku . Licni dohoci se na neki n acin lijepe na p ro s jek i od n jega se m nogo teze od v a ja ju nego, recim o, poslovni u sp je h m je ren np r. dohot- kom poduzeca. Tu je po javu opisao V. R akic i ilu s tr irao je p rim je ro m11 zeljezara.5) U koliko se p ro s je k za sve zeljezare oznaci sa 100, onda se licni dohoci p o jed in ih zeljezara k recu u in te rv a lu 58— 146 (bez ko- rek c ije za k v a lifik ac ije ), a izdvajan ja za fondove po rad n ik u u in tervalu 7—271. N eto dobit se na ta j nacin ja v lja kao rez idualna k atego rija , sto je ona i u k ap ita lis ticko j p riv red i. Ta rez id u a ln o st k o rig iran a je dopri- nosim a koji su p roporc io n a ln i angaziran im sredstv im a (u osnovi kam a- tam a na poslovni fond i na k red ite ) .
s) I n s t i t u t d n is tv e n ih n a u k a , K o n c e p c ija i v e r i f ik a c i ja s p e c i f i in e c e n e p ro iz v o d n je u ju g o s la v e n s k o j p r iv re d i 1964, i 1966*, B e o g ra d , 1968., s t r , 41.
CUENl- PROIZVODNJE U JUGOSLAVIJI 17
Jed n a od vaznih konzekvenci p rin c ip a ra sp o d je le p rem a ra d u je s t ta da su licni dohoci velik im d ije lom odred en i p ro m jen am a p ro sjecn e d rustvene p ro d u k tiv n o sti rad a . Oni se na ta j nacin ja v lja ju kao kalkula- tivna stav k ae) slicna m a te rija ln im tro sk o v im a i am ortizac iji. N a ta j nacin kod od lucivan ja u pogledu a lokacije re su rsa dovoljno je skoncen- tr ira t i se na analizu dobiti. V eca dobit znaci vecu m ogucnost ekspanzije , vece zaposljavan je , vecu sigu rnost, ali i vece licne dohotke u odnosnim radn im organizacijam a. P rem a tom e, jav it ce se ten d en c ija in v es tiran ja u p ro je k te s vecom sto p o m dobiti. N o ta ten d en c ija m oze b iti ozbiljno zakocena n ep erfek tn o scu trz is ta , rep u b lick im i kom unaln im barije ra - m a, nesigurnoscu p ravnog rez im a i si.
E m p irijsk o m analizom u tv rd ili sm o da po sto ji veom a izrazena po- zitivna kore lac ija izm edu tem p a ra s ta p o jed in ih g ran a i realizovanih stopa dobiti. N a p rv i pogled i u duhu naslijedene sta tick e te o rije o opti- m alnoj a lokaciji re su rsa to je nepovo ljna po java, je r d je lu je p ro tivno tendenciji u p ro s jecav an ja dob iti (k o ja fung ira kao c ijena d ru stv en ih s redstava) i tako razara m arg ina lis ticke jednadzbe o p tim alne alokacije . M edutim , d inam icki g ledano rad i se o veom a rac ionalnom e lem en tu u o rganizaciji nase p riv rede . G ranam a k o je se razv ija ju n a tp ro s jecn im tem pom p o treb n a su i n a tp ro s je c n a sredstva; one ce do tih sred stav a doci n o rm aln im trz isn im m ehanizm om jed ino ako su n a tp ro s jecn o ren- tab ilne. M edutim , n a tp ro s je c n a u lag an ja m o ra ju s v rem enom sa tu rira ri tra z n ju i tad a ce, p rek o m ehanizm a cijena, postepeno doci do u jedna- cavan ja dobiti.
V elika k ap ita ln a o p rem ljen o st ra d a dovodi do m onopolo idnih struk- tu ra na re la tivno m alom trz is tu , je r obicno znaci i veliku m asu angazi- ran ih sredstava. M onopol se u jugoslavenskom institu c io n a ln o m siste- m u izrazava u velikim licnim dohocim a (v an jsk a trgovina, banke, eleb- tro p riv red a ), a ne u velikoj dobiti. S tavise, u slijed in te rvenc ije o rgana ekonom ske politike, dob it m oze b iti i su b s ta n d a rd n a (e lek tro p riv red a).
D obit n ije sam o c ijen a za angazirana sred stv a vec i c ijen a za po- slovni rizik . T im e se v je ro ja tn o — p o red n iske kap ita ln e op rem ljen o sti rad a — moze o b ja sn iti to sto up ravo g radev inarstvo im a n a jv isu s to p u dobiti. Iz analize p riv red n ih c ik lu sa7) vidi se da g radevm ska proizvod- n ja oscilira s ogrom nim am p litu d am a i da gradev inarstvo p red stav lja daleko n a jn es tab iln iju p riv red n u oblast.
N orm ativn i a sp ek t c ijene u trad ic io n a ln o j te o r iji iscrp ljivao se pro- b lem om alokacione efikasnosti. To je b ila s ta iick a analiza k o ja b i u fo rm u liran ju ekonom ske politike cesto m ogla dovesti do pogresn ih za- hvata. Zato je treb a d o p un iti analizom razvo jne efikasnosti. P rob lem se svodi na to da se re su rs i a lo c ira ju tako da ra s t bude dugorocno m ak- sim iran . U tom e je alokacioni dio p ro b lem a ta j da re su rsi ulaze u pro- izvodne kom binacije s c ijenam a ko je su p ro p o rc io n a ln e n jihovoj m argi- na lnoj p ro d u k tivnosti. To im p lic ira p o d jed n ak licni dohodak za podjed- nak ra d kao i iz jednacenu (m arg in a ln u ) stopu dob iti. U uslov im a nera-
6 ) P o s tc je i d ru g i ra z lo z i z a s to se l ic n i d o h o c i ja v l ja ju k a o k a lk u la t iv n a s ta v k a u p o d u - ze cu . V id i le o r ijs k u a n a liz u p o n a s a n ja ju g o s la v e n sk o g p o d u z e c a u m o m c la n k u ^P rilo g za sn iv a n ju te o r i je ju g o s la v e n sk o g p o d u z e c a c , E k o n o m sk a a iia liza , 1—2/1967., s t r . 7—28.
7) B , H o rv a t, P r iv r e d n l c ik lu s i u Ju g o s la v ij i , I n s t i t u t e k o n o m sk ih n a u k a , B eo g ra d , 1969., s t r . 39.
2 E k o n o m sk a a n a liz a
18 EK ONOM SKA A NA LIZA
vnoteze i og ran icenosti re su rsa , sto je tip ican slucaj u stv a rn o m zivotu, re su rs i ce im ati visu c ijenu u g ran am a k o je se b rze razv ija ju zbog po- tre b a fo rs iran o g p reb ac iv an ja re su rsa u te g rane. K ako ra d n a orga- n izacija po red re n u m e rira n ja fak to ra pro izvodn je m o ra o sig u ra ti i sred- stva za p ok rivan je d rustv en ih p o treb a i kako se to ne m oze u ra d iti pu- tem trz isnog au tom atizm a, p o stav lja se i p rob lem fiska lne n ad g rad n je . K od toga je cesta zab luda v jerovan je da se d ru stv en e sluzbe m o ra ju f in an c ira ti iz po reza (d o p rin esa ) na b m to licne doho tk e ( je r se n a neki nacin odnose na p o tro sn ju ) , a d rustven i rep ro d u k cio n i fondovi iz p o re za na b ru to dob it (razne k a m a te )s). Za f in an c iran je n ep riv red n e sfere n am a sto ji n a rasp o lag an ju bogat fiskaln i in s trn m e n ta r ij ko ji se sa- s to ji od poreza na p rom et, carine, razn ih p ro p o rc io n a ln ih i p rog resivn ih poreza na n ivou rad n e organizacije i na nivou dom acinstva , razn ih taksa , in d irek tn ih poreza, k am ata odn. poreza n a kap ita l i drugo . K rite rij za u tv rd iv an je n a jp o ze ljn ije kom binacije ovih in s tru m e n a ta u p rib a v lja n ju sred stav a za f in an c iran je onog d ije la n ep riv red e ko ji se ne fin an c ira p rek o trz is ta ne tre b a traz iti u m etafizick im p ita n jim a s ta je iden ticno s cim , sto sluzi za p o tro sn ju a s ta za rep ro d u k c iju (p ro sv je ta i cuvan je zd rav lja sluze i jed n o m i d rugom ), vec u tom e s ta p o sp je su je ra s t. Uko- liko im am o nezaposlenost., kao sto je im am o, onda c ijen u ra d a tre b a ucin iti sto m an jom m ogucom kako b ism o fo rm ira li one pro izvodne kom b in ac ije ko je zah tijev a ju m nogo rad a uz raspolozivi vo lum en sredstava . U tom sm islu sad asn ji visoki doprinosi n a licne doho tk e (57% ) supro t- n i su ekonom skoj rac ionalnosti. Ti doprinosi pon ik li su d je lom icno iz zelje da se kom unaln i budzeti ucine sto au to n o m n ijim i da se tako sm an je cen tra ln e in tervencije . No ta j cilj se m oze postic i i tako da se porezi raz rezu ju po nekom drugom osnovu, a ko m u n am a se raspod je- l ju ju p rop o rc io n a ln o zaposlenim s odredene te r ito r ije . Porez na p ro m e t moze, m edu osta lim , im ati zadatak da iz jednacava licne doho tke tim e sto pogada luksuzna dobra. C arine i p rem ije im a ju ociglednu razvo jnu ulogu. K am ate na poslovni fond (porez na k ap ita l) je vazan alokativn i in s tru m en a t. No one ne sm iju b iti p rev isoke,9) je r kao fik sn i tro sak cine sistem p riv red iv an ja rig idnim . P rogresivn i poi'ez n a licne dohotke n a nivou poduzeca m oze posluziti sp recav an ju in flac ion ih ten d en c ija ,10) U kratko , no rm ativ n i aspek t fo rm ira n ja cijene, da bi b io k o ris tan za svrhe ekonom ske politike, m o ra u k lju c iti i te o riju fiskalne politike. No to bi treba lo da bude p red m e t isti'azivanja posebne s tu d ije .
(R ad p rim ljen d ecem bra 1969.)
z ) U sp . V . R a k ic , » K o n cep c i]sk a o sn o v a i r e z u l ta t i t r a n s f o r m a c i j s s tv a m ih c c n a u cene p ro iz v o d n je« , K o n c e p c ija i v e r if ik a c i ja sp ec if icn e cene p ro i2v o d n je u ju g o s lo v e n sk o j p r iv re d i 1964. i 1966., I n s t i t u t d r u s tv e n ih n a u k a , B eo g ra d , 1968., s t r . 60—61. S lic n o S . P o p o v ic z a h tije v a : ». .. . . iz d v a ja n je za d ru s tv e n e p o tre b e v rs i se u izv esn o j s ra z m e r i p re m a b r u to licn ira d o h o c im a ra d n ik a , a l im e se p o s tiz e iz d v a ja n je s ra z m e rn o p o s tig n u tim e k o n o m sk im re z u lta t im a « (» M eren je d o h o tk a i n je g o v a ra s p o d s la c , E k o n o m sk a m isa o , 1968., s i r , 434).
9) S . P o p o v ic , n p r , p rc d la z e k am n tu na d ru s tv e n a s r e d s tv a o d 6—7a/o (o„ c„t s t r . 432) s to je u u s lo v im a s ta b i ln ih c i je n a v je ro ja tn o z n a tn o p re v iso k o , j e r b i s v a k i vec i c ik lic n i p o re m e c a j p r iv re d e d o v o d io b ro jn a k a p ita ln o in te n z iv n a po d u zeca do m b a b a n k ro ta .
1C) U sp . S u m a r n a a n a liz a p r iv r e d n ih k r e ta n ja i p r i je d lo z i za e k o n o m s k u p o li t ik u , Ju g o - s la v e n sk i in s t i tu t za e k o n o m sk a is tr a z iv a n ja , B eo g ra d , 1968„r s t r . 54— 56.
1948
. 19
49.
1950
. 19
51.
1952
. 19
5:!.
1954
. 19
55.
1956
. 19
57.
1958
. 19
59.
1960
. 19
61.
1962
. 19
63.
1964
. 19
65.
1966
. 19
67.
C IJ E N E PROIZVODNJE U 1UGOSLAVIJI
tv r - tv Cv oo cv_ tv r*. ■ cn' cn cn' r-T 1
o r - Cn CN CN M O ^I O' O' o '
— 0 _ ro © O Cn CO t v
o tvr-T od
' tv' od tC
C\ M C\ -Heo h in o-H cn cs tv' co -h
L -1 in, C\ \Q
NO ©_ -HCO K M
©_ cn -sr o o' in
- h tn tvo' r-' o'
^ irl Cn Cn
(N - h COco cn co
vC © lO M Cs
-h vO CNtj-" o' cT
VO vC_ CN ro' -h Cn'
vO ©_ ■'3' tv CN~O' r*1 r*l CN
i_ vO yq -h i o in' in cn
o in N rn vq Tf Cn tN ^ -h
■ - h N C \' co cn' rvf -h
o[ m vc on'
c \ vq o in
rN cn <n rs
vo m © d*
rN Cs Cv vq
m" o' N O*
Cn in DO r*")_ fv co -h O
in vo_ (n -h co' o' cn' o
in tv o o_ (N cn co' co'CN tv ^ tv CN co Cn ro Cn O • t in
ro' t v co'in t tv ca
O N N N , o . N .O vO tv " t v
fsLvO © vo' t v >o CN in' o' co Cn co rn rn T — 0__ Tt ©_co cC -h o
O
O l t v 3" tv'
Cn rA Cn' O'
— fv| rvj
vo in Cn
i- >
o I
in N w ■ N O* C\ - h 1
■rj- Cn_ so vo ''3-' -h
m o in CN o ' o ' rO~
t v ro — inm ~h o co
CN —
fN —
- h ro 0__ tv vo' vO* fv ' rj-'
tv tv3"* CN tv
t v - 3- vq_ CC (N -H
in vo c-jin m* c\
in ci O CN vO
sC t v
<N O NCn' 3" CN
”3 <3 o ft - .5 fl ^ 2
O C ^ 5 . ° S s o C. -«eb. S. y c^ ^ “ E — c C n . i i ^ '7? C ’-O u —
2 > S 0 , 5 l f l a P P i § B 2 « P c/3 £-.« < B £ S £ u O Z ^ a s £ O
i cn n m mM -H ffi' cS
i vo o rvj cn cn
J in ■<3- Cn tv - - — in* o '
in cn tv - h O rO
i t v c s 00
vC -- Cn' -**■' in
5 0_ tv vO_I co CO — tv Cn' tv :
in (N Cn Cn c o r-i
— -H -- — — fN fN CO’ CO m co' CN fN tv —' «—I vo vo in oT rv* r-T5 i n f v cn
r~~ co ' so' ^ in '
.« ;*7-
rN in ro co
i Cn N o t ^1 Cn" cC — (N
^ ^ o ' cn o r n
_ i n CN rO o ' Cn o ' r n
rv cmco' VO
ro *3o i o
„ n f jc .= _c -a S = 3 a^ cr „ ~ -= ■" n c .5, .2,| | I | | | ! ' | | |
I I I ° .= 1 I I 1 ! I
2*
Izvo
ri:
Eco
nom
ic
Rep
ort
of
the
Pre
side
nt,
Janu
ary
1969
, ss
. 31
0—31
1
20 E K O N O M SK A ANALIZA
P R IC E OF PRODUCTION I N Y U G O SLA V IA
by Branko H O R V A T
S u m m a r y
The price oj produc tion is defined as price w h ich covers all costs o f production and yields a rate of p ro fi t w h ich tends to be proportional to the capital invested. Yugoslav and American econom ies are com pared and deviations f ro m average rates o f p ro f i ts are studied . For the U.S. economy, the rate o f pro fi t is defined as p ro f i t a f te r tax d ivided into shareholders' equity; fo r the Yugoslav econom y it is de f ined as the ratio betw een pro fi t before tax p ius in terest on capital and credits and net f ixed capital p lus w ork ing capital. I t is fo u n d tha t (a) in bo th coun tr ies , the deviations f r o m average rates o f p ro fi t by industr ies decrease in upsw ings and increase in downsw ings; (b ) in Yugoslavia the deviations tend to be som ew ha t larger than in the U.S.A.
In Yugoslavia , the rate o f p ro f i t o f an industry is d e term ined by two factors: by the rate o f expansion o f tha t industry and by its capital intensity. The regression analysis produced the fo llow ing expression:
In x, = — 0.277 In x 7 + 0.600 In x3 +2.621 ( 0 .101 ) ' ( 0 .112)
R r u = 0.84, rn = 0.76
(x, = rate o f p ro f i t in percentages, xz = capital in tens ity in thousands o f dinars per worker, x3 = rate o f grow th in percentages in the period 1960—1966).
W ith t im e the rates o f p ro fi t o f various industr ies tend to becom e m ore equal.
IZDANJA INSTITUTA KKONOMSKIH NAUKA
Zmaj Jovina 12
S e p a r a t i
1 . V. Tri ckovi c , ” Ispi t i vanje strukture i e l a s t i c n os t i t razn je” , Ekono- mist , 3 - 4 / 1 9 5 7 2 3 8 - 2 6 9 . *
2 B. Horvat, -” The Deprec iat i on Multipl ier and a Genera l is ed Theory of F ixed Capital C o s t s ” . The Manchester School , May, 1958. , 1 3 6 - 1 5 9 .
3. B. Horvat, '-’The Optimum Rate of Investment” , The Economic Journa l , December 1958. 7 48 —767-
4. V. Tri ckov ic ’’Strukturne promene u l i cnoj po trosn j i” , Ekonomis t , 3 /1 9 6 0 , . 4 2 7 - 4 5 8 .
5. B. Horvat and V. Ras kov ic , ’’Workers Management in Yugos lav ia :A Comment ” , The Jou rna l o f P o l i t i c a l Economy, April 1959 .
6. B. Horvat ” Drei Def ini t ionen des Sozia lprodukts” . K o n ju k t u rp o l i t i k , E rs t e s t Heft. I 9 6 0 . , 2 7 - 4 0 *
7. B. Horvat. ” A Resta t ement of a Simple Planning Model with some E xa mp les from Yug os la v Ec on om y ” . Sankhya, Seri es B . , V o l 23 Parts l , 2 3. 2 9 - 4 S
8 B. Horvat "The Character i s t i c s of Yugos lav Economic D e ve lo p ment” S oc ia l i s t Tho ugh t and P r ac t i ce , 1 / 1 96 1 . 1 — 15.*
9. B . Horvat ' ‘Caracter i s t iques du developpment de l ’e conomie Yougo s l a v e " , Quest i ons ac t u e l l e s du so c ia l i s m e , 60 /1 9 6 1 . , 85—105.*
10. B. Horvat, "'The Conceptual Background of Soc ia l Produc t” , I n c o me and Wealth, Ser ie s IX (1961) 234—252.
i i
11. B . Horvat, “''Radna vri jednost proizvodnje j 'ugoslavenske poljopriv- rede i i n d u s t r i j e 1, Ekonomis t , 4 / 1 9 6 1 . , 512—523.
12. B Horvat ‘’Rasp od je la piema radu medju k o l e k t i v i m a Nasa s t v a rnos t 1 /1 96 2 . 5 2 - 6 6
13. B. Ivanovic. . "'Primena metoda I—odstupanja u problemima odredjiva- nja s t epe na ekonomske ra zv i j e no s t i ’', Sta t i s t ! cka rev i j a , 2 /1 9 6 7 . 1 2 5 - 1 5 4 , 1 - 2 / 1 9 5 9 , 2 6 - 4 2 , 1 /1 9 62 . , 1-14, , Ekonomis t , 1 / 1 9 6 1 , 1 8 2 - 2 0 5
14 B. Horvat, ’ :Metodological Problems in L ong -T erm Economic D e v e lopment Programming^, I n du s t r i a l i z a t i o n and P r o d u c t i v i t y , UN, Bul l e t in , 5 / 1 9 6 2 . , 3 7 - 5 1 .
15 B. Horvat ” Ekonomska nauka i narodna privreda", Nasa s t varnost , 7 - 8 / 1 9 6 2 . . 48- 67.*
16. B. Ivanov ic , "The est imat ion of the two d imensiona l dis tr ibut ions of a s t a t i s t i c a l set , b as ed on the marginal distribution of i t s s t ra ta ’5,
S ta t i s t i c a Neer land i ca , 1 /196 3 , 13—23,*
17. B. Horvat , J<Naftni kartel u predratnoj J u g o s l a v i j i J% E ko no m sk i ana-l i , 1 2 - 1 3 (1962) , 2 0 5 - 2 2 2 .*
18. B. Savi c , “ Problemi regionalne l i c n e potrosnje u Jugoslavi j i * Eko nom sk i ana l i , 12—13 (1962) , 97—116.*
19. D. N iko l i c , “ Konstrukcija j ednog ekonometri j skog modela za razvoj industri je -, Ekonomis t , 2 /1 9 6 3 . , 388—419-*
20. M. Z ivko v i c , “ Matematika u sov je t sko j e k o n o m i j i ' Nasa s t varnost , 7 - 8 / 1 9 6 3 , 1 2 6 -1 3 5
21. V. Tr i ckov i c , ‘L icna potrognja kao kriterij proizvodne po l i t ik e" , Ekonom is t , 1 — 2 /1958 -
22. V. Trickovi c , "Ten de nc i j e potrosnje hrane u s v e t l o s t i savremenih i z u ca v an j a ’", Ekonomis t , 1 / 196 0 . 41—71.
23 V Matej ic , :,Sust ina i metode operacionih i s trazivan ja! \ S ta t i s t i - cka rev i j a , 1 /1 9 63 . , 1—18
24. B, Horvat, “ Quelques a s p e c t s de la p lani f i cat ion economique na tio- n a l e " , L e s Anna les de I ' economie co l l e c t i v e , 2—3 /19 63
25. B, Sav i c , ” Nivo i shrane s e o s k o g s tanovn i s tva Srbije po poljopriv- rednim rejonima", Hrana i i shrana, IV, 1963.
26. B. Horvat, s'Metodoloski problemi dugorocnog programiranja priv- rednog ra zvo ja ' 5, Ekonomsk i p reg led, 10—11 /19 62 .
iii
27, V Medenica i V Tr ickov ic , ‘ Materijalni i n o v c a n i tokovi i nj ihov uticaj n a c e n e 1 t r z i § t e !\ E k o n o m s k i preg led, 10—12/1963
28 B Marendic ' Financi ranje dj e latnost i v i s okog sk o l s tv a SRH u pe— riodu 1960—1963 godine E k o n o m s k i preg led, 10—12/1 963 ,
29. B. Horvat, ‘ 'Samoupravljanje central izam i p l a n i r a n j e Pregled , 5 / 1 9 6 4 . ; 4 1 3 - 4 4 4
30. B. Horvat, 'Dva modela efekata formiranja z a l i h a n a kretanje f lm§— tvenog pruizvoda' , E ko n om sk i preg led, 7 /1 9 6 4 , 407—415.
31. B. Horvat, ‘ Ekonomski sm i sa o indeksa proizvodnje i c i j ena ! Sfo- t i s t i c k a rev i j a , 1 /1 9 64 . , 7—14.
32 B Ivanovic . ' S ta t i s t i ck i rasporedi s a aleatornim parametrima'% Sta t i s t i c k a rev i j a , 1 /1 964 . 1—6.
33. B. Horvat, “ The Optimum Rate of Investment R e co n s i d er e d J!,The Economic Journa l , 1965., 5 7 2 - 5 7 6 -
34. Lj. Madzar, ’’Privredni s i s t em i mobi lnost faktora proizvodnje' Ekonomis t , 1 - 2 / 1 9 6 5 . , 2 8 - 4 8
35. B. Horvat ‘P lanning in Y u g o s l a v i a ” Studies in Deve lopmen t J,1964., 14B-165 .
36. S. B o l c i c , : 0 metodama s o c i o lo s k o g proucavanja gradova” , S o c / o • l o g i j a 4, 1967.
37. B. Horvat, ' Individualno i drustveno v la sn i s t vo u so c i j a l i z m u ” , Gled i s t a 3, 1967
38 B. Horvat ’P lann ing and the Market: The Yugos lav E x p e r i e n c e ” P la n n i n g and Heve lopmen t Programming, OECD, Par is , 1964.
39 B Horvat, ’D ie Ubernahme der Be tr iebs l e i tung duich die Arbeiter in h is tor is cher Pe rspekt ive ■, An In te r na t i ona l Seminar 'Workers' P a r t i c i p a t i o n in Management, Vienna 1958.
40 B. Horvat, ' Privredni c ik lu s i u Jugos lav i j i ' - Ekonomis t , 1—4 / 1 9 66 . 7 1 - 1 1 0 .
41. Lj. Madgar, - 'Kolebanje za l ih a kao faktor n es tab i lnos t i jug os lo v en sk e privrede ■, Ekonomis t , 1 - 4 / 1 9 6 6 . , 265—285.
iv
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51
52
53
54.
55.
B. Horvat, • K ibemet ika i privredno p lan iranje" Referat na l i m e djunarodnoj konferenci j i ‘' lauka i d ru s t vo u Herceg Novom 1966-
B Horvat , Di ja lek t ika i dinamicki model i ' ‘ \ a r k s i savremenost ,3 / 1 9 6 6 . , 3 5 4 - 3 6 0 .
P . Sicherl . JA na l i za odnosa izmedju f iksnih fondova i proizvoda u predratnom i posleratnom razvoju J u g o s l a v i j e ' 1 Ekonomis t , 1 2 / 1 9 6 7 . , 2 7 5 - 2 9 3
Z Popov, - ‘Komparativna ana l i za privrednog razvoja SFR Jugos lav i - je i NR Bugarske" , Ekonomis t , 1—2 /1 9 6 7 . , 294—320.
O. Kovac 'Uticaj spo l jne trgovine na drugtvenu reprodukciju*', Pre- gled, 3 /1 9 6 7 . 1 8 5 - 2 0 4 .
B. Horvat, ” Pri l og d i s ku s i j i o teori j i part i je", Nose feme 5, Zagreb, 1967.
B. Horvat.. '- 'Marksisticka anal i za drugtvenih k la s a i suvremeno jugo- s l a v e n s k o drustvo' Gl ed i s ta 10, Beograd. 1967. , 1279—1291.
Z .Mr ku g ic , : '0 savremenoj interpretaci j i teorije komparativnih trog- k o v a ” , 1Aedjunorodni p rob lemi I, Beograd. 1967. , 9 —33.
B. Horvat ‘ !Der Markt a l s Instrument der P la nu ng ' v Probleme Zen- t r a l e r V-'i r t sc h a f t sp la nu n g , Wien, 1967. 107 — 116.
B Horvat ’’Pr i l og zasn ivanju teori je ju g os la v e n sk o g poduzeca* ’, Ekonomska anal iza , Beograd, 1—2 / 1967. , 7—28.
P Sicherl ,;Empiri jska anal i za proizvodnih koe f i c i j ena ta f iksnih fondova na bazi proizvodne funkci je ' Ekonomska ana l i za , 1—21967. • 2 9 - 4 8 ,
M. Baz l er , "'Analiza s t epena razvi j enos t i jug o s l o ve n sk ih podrucja” , Ek onomska anal iza , 1—2/1967 - 49—63
Z. Dac i c , “ Dinamicki medjusektorski model za odredjivanje optima- lnih inv es t i c i on ih programa i problemi n jeg ove primene kod n a s " , Ekonomska a n a l i z a , 1 — 2 1967-, 64—76
O. Kovac, ' P la tni b i l ans u jug os lovenskom s i s t emu drugtvenog ra- cunovodstva'% Ekonomska ana l i za, l —2, 1967-, 89—101.
56. M. Ko va ce v i c , “ Kratkor ocni i dugorocni ekonomski efekt i razoru- zanja-- , Fkonomska anal iza , 1 - 2 , 1967. , 101 — 112
V57 Z . P o p o v , ’ ’Z e m l j e s a najbrz im privrednim razv o je m — s a po -
sebnim ostvrtom na razvoj soc i ja l i s t i ck ih zema l ja ’ -', Fkonomska ana- l i za , 1- 2 , 1967. , 1 1 2 - 1 2 2 .
58. B Horvat, ’’Ju gos lo va n sk i s i s t em samoupravljanja in uvoz tujega kap ita la", Ekonomska rev i j a , 4, 1967 , 4 0 6—417.
59. Z. Mrkusic, " L a ba lan ce ties payments et l e deve loppement econo- mique , ! , Refe ra t na s impoziumu , Vienna. Inst i tute for development ,1967 . , 1 - 1 2 .
60. B Horvat, ,!Privredni c ik l us i , monetami faktori i c i j e n e ,J, Ekonomska anal iza , 1—2 /1 9 6 8 . , 1—21.
61. Z . Mrkusic, ” Kritika nekih e l emenata neokejnz i janskog modela medju narodne trgovinske p o l i t i k e ; \ Ekonomska ana l i za , 1—2 /1 9 6 8 .
62. S. Jov i c i c - "Kor i s cen je grupe pos lova kao procenjivackog kriterija u okviru ana l i t i cke procene radmh m es ta ” Ekonomska anal iza , 1 - 2 / 1 9 6 8 . , 1 3 1 - 1 5 3
63. B Horvat, ” The Rule of Accumulat ion in a Planned Ec on om y ” , Ky k l o s , 2 /1 9 6 8 . 23 9—265
64. B. Hoivat , ’’Note on Wages and Employment in a Labour Surplus E co n o m y” The Manchester School , March Edit ion, 1968 , 6 3 —68-
65 B. Horvat !!D ie product ive Arbeit in Der S oz ia l i s t i s ch en Ge s e l - i s c h a f t " Osteuropa Wi r t scha f t , 2, 1968 , 98 — 107.
66. B Horvat. "SCCija-listicka robna proi zvodnja'<, Gl ed i s ta , Beograd.
10 /1968 , 1 3 2 1 - 1 3 3 0
67. Z Mrkusic. "'Neka pitanja na a l t e r n a t i v e ! 'Pri lagodjavanje devi - znog kursa — direktna kontrola’ " Eko nom is t , Zagreb, 1—2 /1 9 6 7 . . 8 9 - 1 0 2 .
68. Z Popov , ” Neki problemi izrade int egr is^nog s i s t e m a drustvenih racuna"5. Ekonomis f , Zagreb. 2 /1 96 8 . , 421 — $3S -
69. B. Horvat !!An Integrated System of Soc ia l Account s for an E c o nomy of the Yug os la v Type"*, The Rev iew o f In come ana ' heal th1, New Haven, Conn. , 1968.
70. S. S te fanovi c , ” Sudska praksa o naknadi s t e t e c i j i je o snov nesre - ca na poslu'-' , Rad i pravo, Beograd, 1 /1 9 68 . , 9—29.
vi
7 1 . Z Mrkugic, O. Kovac, F . F i l ip i , " U s l o v i i kriteriji za optimalno ukl juc ivanje u medjunarodnu podelu rada i proizvodna ori jentaci ja J u g o s l a v i j e ” , Ekonomska ana l iza , Beograd- 3—4 / 1 9 6 8 . , 243 —263-
72 Lj. Madzar, 'Kretanje za l i ha kao indikator promena e f ikasnos t ipr ivred j ivanja '' Ekonomska ana l i za , Beograd, 3 —4 / 1 9 6 8 266—291
73. Z. Mrkugic, "Ka realnijem pristupu problemu konver t ib i lnos t r ' , Wedjunarodni prob lemi , Beograd, 1 /1 96 8 . , 3 7 —54.
74 P . S icherl , 'Reg iona l a sp e c t s of Yug os la v economic development and p lann ing" , M u l t i d i s c i p l i n a ry Asp e c t s o f R eg i on a l Deve lopment , P ar i s , 1969. , 1 6 3 - 1 7 8 .
75. B. Horvat, " Pr i sp evo k k zakladanim teorie juho s l ov an sk eh o podni- ku \ E ko no m ic ky cosop is , Brat i s lava, 8 /1 9 6 8 . . 7 8 9—808.
76 . Lj Madzar, “ Trz i s t e i kultura'1, Gled i s t a , Beograd. 12 /1 9 6 8 . , 1 6 2 7 -1 7 8 6 -
77. Danc ika N ik o l i c , P a v l e Sicherl , ' A Structural A n a l y s i s of Economic Deve lopment of Y u go s l av ia in the Period 1952—1962J‘, Czechos lovak Eco nom ic Papers 8, Prague, 1967. , 97—116
78. B Horvat, " A na l i za privrednih kretanja i pri j edlozi z a ekonomsku po l i t iku” , Ekonomis t , 1 /1 9 69 . , 43—58.
79. O. Kovac 1 Koreni de f i c i t a platnog b i l ansa J u g o s l a v i j e 11, Ekonomska misao, 1 /1 9 69 , 9 3 - 1 1 8
80 O. Kovac , ’ Spoljna trgovina kao faktor ubrzanja r a s t a ” , Ekonomis t , 1 /1 96 9 2 2 3 - 2 4 7 .
81. Z. Mrkusic, : ,Valutni paritet i privredni razvo j” , Ekonomis t , 1 /1969 - 2 4 9 - 2 6 5 -
82. B. Horvat, :;Integriranost Jn g os la ve n sk e privrede i samoupravno pla- niranje” , Ekonomis t , 2 /1 96 9 . , 375—402.
83. O. Kovac, ‘Osnovne karakterist ike razvitka savremene robne proiz- vodnje i medjunarodne trgovinske razmene5’, V an j sk o t rg o v in sk o pos- l ov an je radnih o rg a n i za c i j a I I , F akui t e t e k o n . n a u k a , Zagreb, 1969. , 1 3 - 2 9 .
84. P . S icherl , ‘‘Ana l i za nekih e l emenata za ocenu s t e p en a razvi j eno- st i republ ika i pokraj ina:’ , Ekonomska a n a l i z a 1—2 /1 9 6 9 . , Beograd,
vii
85. B. Horvat, " T eh n ic k i progres u Ju gos lav i j i Ekonomska anal iza, 1 - 2 / 1 9 6 9 . , Beograd , 2 9 - 5 7 -
86. M. Z ivkov i c , Nek i a spekt i problema raspodela dopunskih s reds tav a nerazvi j enim podrucj ima- Ekonomska ana l i za , 1—2 /1 969 , Beograd 8 3 - 9 6
87. S, Popov 1‘Ana l i za rashoda ku ltumih delatnost i '* , Ekonomska ana l i z a , 1 - 2 / 1 9 6 9 . Beograd
88. Lj Madzar “ Privredni s i s tem i subjekt i prosirene reprodukci je‘ •, Ekonom ika preduzeca , 5 /1 9 6 9 . , Beograd, 310—315.
89. Lj Madzar, M- Ostracanin i M. Kova cev i c , "Privredni razvoj Jugo- s la v i j e 1947—2968 . , Ju g o s l o ve ns k i pregled, ok toba r 7969., Beograd, 4 0 1 - 4 1 0 ,
90. B Ivanovic , ‘‘Jedna metoda za kratkorocna predvidjanja spo l jno— t rgovinskih tokov a” , Ekonomska anal i za , 3—4 / 1 9 6 9 . , Beograd, 1 9 7 - 2 0 4 .
91 B. Ivanovic , i;Azust i ranje , int erpolac i ja i ekst rapo lac i ja s ez on -skih vremenskih s e r i j a ' !, Ekonomska ana l i z a , 3—4 /1 9 6 9 , Beograd, 2 1 9 - 2 3 9
92. 2 Mrkusic, “ O kriterijumima za medjunarodnu podelu rada, ! . Me- d junarodni p rob lem i , 3 /1 9 6 9 Beograd, 9—22
93. 2 . Marovic, “ Grad I — s imulac ion i model razvoja gradskih n as e - l j a \ Ekonomska ana l i za , 3—4 / 1 9 6 9 . . Beograd 2 56 —260.
94 2 . Popov, ‘ Reg ion a lna ana l i za f inans i j skih a sp ekata razvoja n e - privrednih d e la t n o s t i ’ , Ekonomska ana l i za , 3—4 / 1 9 6 9 . , Beograd. 2 7 5 - 2 8 8 -
95. M Ba z l er—Madzar, 'Regionalni a spekt privrednih c ik lu sa u Jugos l a v i j i ” , Ekonomska ana l iza , 3—4 /1 9 6 9 . , Beograd 260—274
96. B. Pe trov i c ’ Optimaino i s kor i s cavanje raspoloz ivih kapaci t eta sa aspekta maksimiranja dohotka — na primeru j ednog preduzeca'* Ekonomska an a l i z a , 3—4 / 1 9 6 9 . . Beograd, 289—300,
97. B . Hoivat , '"Kapitalni koef ici jent*' , Z b o rn i k p ravnog faku l t e ta u Zagrebu, br 3 - 4 / 1 9 6 9 . , 3 7 1 - 3 8 2 ,
9 8. O. Kovac, ,!Ne k i teori jski a spekt i izbora spo i jnotrgov inske i proiz- vodne or i j en tac i j e :‘, Med juna rodni prob iemi , br. 4 / 1 9 6 9 . , 9 —30
99. Lj . Madzar, M. Ostracanin i M. K o va ce v i c , ‘“Economie development of Y ug os lav ia 1947—19 68 ,! Y u g o s l a v Survey, br 1 /1 9 7 0 . , 23—42.
100- B , Horvat, “ P le do a je za e f ikasn i j i un iverz i t e t” , Gled i s ta , br. 1 /1 9 7 0 . 2 3 - 3 9
101. M. Kova cev i c , “ Mogucnost i i e fek t i s tambene izgradnje*' , Gled i s ta , br. 1 / 1 9 70 . , 4 1 - 5 5 .
102. O. Kovac, dr M, Samardzija, M. Os tracanin, dr K. Mihai lovic , dr S. Suvar, S. B o l c i c . B. Krbanjevic , dr D_ Marsenic, dr A. V ac i c , “ Dru- s tveno znacenje , sadrzina i domagaj planiranja u samoupravnoj tr- z isno j privredi“ , Gled i s ta , br. 6 —7 / 1 9 7 0 . , 9 7 7 - 1 0 1 7 .
* Rasprodato
Institut Ekonomskih Nauka, Belgrade, Document 2, December 1970
ECONOMIC FUNCTIONS OF THE FEDERATION
1. The Economy as a System
An economy should be considered a large system composed of a multitude of feedbacks with delayed effects and subject to oscillations. Stabilization of that system and the attainment of optimal performance require the building in of automatic s ta bilizers and the application of certain regulative techniques. The former means the construction of a system of institutions and norms of behavior. The latter means economic policy. In contrast to engineering systems, an economy is a much more complicated system, and hence the possibilities of completely automatic regulation are limited. The importance of economic policy is then all the greater. Citing of the systems analogy has the purpose of emphasizing that the solution of a problem, after decisions have been made about several basic social
This memorandum was written in December 1970 at the r e quest of the Federal Executive Council of the Yugoslav government. The authors are BoSko GlugCevii, director of the Institute for Socioeconomic Research, Titograd; Hasan Had2iomero- vi6, University of Sarajevo; Branko Horvat, senior research adviser of the Institute of Economic Studies, Belgrade; Nikola Kljusev, University of Skopje; Branislav Sogkid, director of the Institute of Economic Studies, Belgrade; Dragomir Vojnid, senior research adviser of the Economic Institute, Zagreb — H. K.
3
4 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
dilemmas, is objectively constrained and that little room r e mains for political bargaining.
By the nature of the matter, it is the functioning of the system as a whole that should be regulated. Accordingly, the economies of the republics cannot develop efficiently if the basic macroeconomic decisions are not made at the level of the federation. It is understandable that the economic policy of the federation should be based on interrepublican agreement. But this agreement, if it is to be effective, should be institutionalized. One of the most important instruments for the institutionalization of interrepublic agreement in the economic sphere is the social plan.
The conditioning of economic development and of republican economic policies by the functioning of the overall system is documented by the empirical analysis of business cycles in Yugoslavia. It was established that these cycles are perfectly synchronized by republics, and even by cities. In other words, all the republics enter the accelerative phases, as well as the depressive phases, of the cycles simultaneously. What an individual republic (or city) can accomplish in isolated improvement of its economy is quantitatively insignificant in relation to the opportunities or mistakes on the level of the entire country. It is of fundamental importance to understand this.
It does not follow from the fact that the subsystems are, to a large extent, determined by the functioning of the system as a whole that the republics and communes cannot conduct their own economic policy. It follows only that the quantitative effects of such policy are relatively small. In a rapidly growing economy the te rrito ria l units will, to be sure, expand at different rates, but all these ra tes will be high; in a slowly growing economy the reverse is true. To see how this looks in practice, it is sufficient to compare economic growth before 1965 and after. However, although the quantitative effects are not important, the qualitative results are, and they should be taken into account.
The statistical data in the table represent a five year balance sheet of the reform and require thorough consideration. It can be seen that the rate of growth of both industrial and agricultural
Growth of Social Product, Industrial and Agricultural Production, and Population Before and After the Reform
Rate of Rate of growth: Rate ofgrowth of Industrial Agricultural growth of
social product production production population1952- 1964- 1952- 1964- 1953- 1964- 1953- 1964-1964 1969 1964 Nov.31, 1970 1964 1969 1964 1969
Bosnia- Hercegovina 8.2 3.4 14.0 4.1 3.0 3.1 1.9 1.8Montenegro 10.0 6.8 21.6 5.3 12.5 -1.2 1.6 1.4Kosovo 8.8 6.7 10.0 9.3 4.8 -0.4 2.5 2.8Macedonia 10.6 2.8 15.4 13.1 4.4 2.5 1.1 1.5Less-developed Regions 8.9 3.9 14.8 6.9 4.6 2.2 1.8 1.9Croatia 9.1 5.2 11.8 7.2 4.1 2.6 0.7 0.6Slovenia 9.2 5.6 11.1 6.8 7.4 1.3 1.0 0.8Serbia (proper) 9.4 4.5 14.8 5.8 3.1 3.2 0.9 0.6Vojvodina 10.6 2.2 12.5 5.1 5.1 3.2 0.9 0.6Developed Regions 9.4 4.7 12.8 6.5 4.5 2.8 0.9 0.6
(weighted by I.E.S.)* 9.3 4.5 13.2 6.6 4.5 2.7 1.2 1.1Yugoslavia
(weighted by F. B. S.) * ♦ 9.3 4.5 12.8 6.3 4.6 1.9 1.2 1.1♦Institute of Economic Studies
♦♦Federal Bureau of Statistics Sources: 1. Kretanje drugtvenog proizvoda i narodnog dohotka Jugoslavije 1952-1968.g. po oblastima
privrede i socijalistiCkim republikama u cenama 1966, Belgrade, Savezni Zavod za Statistike, 1969, p. 97.
2. StatistiCki godisnjak Jugoslavije; 1965, p. 398; SGJ 1970, pp. 364, 322; SGJ 1960, p. 314; SGJ 1968, p. 330.
3. Saopgtenje SZS, December 14, 1970, No. 303.4. Internal Documentation of the Federal Bureau for Economic Planning.5. Internal Documentation of the Republican Bureau for Economic Planning of Serbia.
6 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
production, as well as of social product as a whole, is halved. Once at the head of the world list according to rapidity of growth, the Yugoslav economy today is developing slower than the world average. It is unnecessary to prove that the continuation of past trends, but particularly their worsening, would lead to the discrediting of self-management socialism. The less-developed areas also lagged before, but from 1964 on the gap increased still more. In that respect one should remember that lagging at a growth rate of 8.9 percent is perhaps still to lerable, but that at a rate of 3.9 percent it becomes insupportable. The lag is in fact still greater than the table shows when production is calculated per capita, for the population growth is three times larger in the less-developed regions (per capita changes are obtained by subtracting the growth rate of the population from the ra tes of overall changes). It can be seen that in this case, even industrial production per capita in the less- developed regions is growing slower.
To avoid burdening the text with too many statistical data, we do not give other tables. But for the sake of more complete information it is necessary to cite some results of past r e search. The slowing of productive expansion led to the growth of unemployment, which is greater in Yugoslavia than in any other country in Europe. In 1938 there were 10 percent unemployed in the country; thirty years later, in 1968, there were 9.4 percent. In addition, about 820,000 of our compatriots are at work abroad, and that number is still increasing. It is estimated that 13 percent of the total labor force of Croatia is abroad.
Furthermore, the Yugoslav economy is the most unstable economy in Europe next to Czechoslovakia. Economic instability, which is observed not only in inflation but also in fluctuations of production, imports and exports, and periodic explosions of the balance of payments deficit, prevents any kind of rea l self-management and leads to repeated and increasingly unpleasant administrative interventions. The reform began with a price freeze in 1965 and ended with a sim ilar price freeze in 1970 (which, after all, economists predicted at one of their meetings in the spring of 1967). Now the question is
WINTER 1972-73 7
posed of another devaluation and another change of the most delicate elements in the conditions of economic activity. In such circumstances, work collectives are not in a position to program adequately the development of their enterprises (and hence on the whole they do not work out such programs). They become the victims of arb itrary administrative decisions which are beyond their control. And in the conditions of the inadequate functioning of the system, speculation and corruption in the most diverse forms occur.
It should therefore not be surprising that from 1965 on there was a slowing of the increase in productivity of labor, a decline in the efficiency of investment, and a pause in the restructuring of the economy. The reproductive capability of enterprises is falling; enterprise losses are increasing. The Social Plan of 1965-1970 was not completed; the annual resolutions on the development of the economy in the forthcoming year were not carried out, with no serious analytic explanation given; and the adoption of the new medium-term plan was postponed.
The questions naturally arise: How did all this come to pass? What are the causes? Where does this lead us? Is it not a matte r of annoying misunderstanding of economic laws? This is not the place to answer these questions. We refer to the published work of research organizations, particularly the Institute of Economic Studies in Belgrade, the Economics Institute in Zagreb, the Institute for Economic Research in Belgrade, and the Economics Institute of the Law Faculty in Ljubljana, as well as to the m aterials from the meetings of the Research Section of the Association of Yugoslav Economists. However, there is no doubt that the inadequately formulated functions of the federation (burdened by administration and a bureaucratic mentality, along with inadequate social responsibility), as well as an improvised and insufficiently expert economic policy, played an important role in these negative trends.
Consequently, questions of the economic functions of the federation must be approached with extreme seriousness and with full social and professional responsibility. It is no exaggeration to warn of the fateful character of the decisions that political bodies must make in this connection.
EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
2. Starting Points of Socioeconomic Organization
We set out from the self-management autonomy of economic decision-making units as the basis of our economic system.On that basis, some key dilemmas of socioeconomic organization are resolved in the following way.
1. Centralization- decentralization. In a self-management economy this dilemma is resolved in favor of decentralization. This means that all economic functions are in principle left to the economic base and that this principle is modified only when it is essential for the efficient functioning of the entire system. Accordingly, work organizations should carry out the maximum number of economic functions possible, and the federation, only the essential minimum. The economic functions of the republic are predetermined by this polarization, as well as by the fact that Yugoslavia is a federal community of several nations and nationalities.
Although it is not the task of this memorandum to consider the economic functions of the republics, it is nevertheless necessary to point out the following. From the self-management rights of citizens and producers follows also their right to national and te rrito ria l organization (to be sure, only to that extent to which the same self-management rights of other citizens and producers are not infringed). In that context it would be mistaken to regard and judge the republican economies only from the standpoint of possible negative effects and deformations, possible autarchy and sep a ra tis ts elements, although it is certain that these dangers really exist. From the standpoint of a positive approach, regional economies represent the necessary intermediate term to a decentralized and polycentric vision of the economy and society. It is a question of attaining regional balancing of economic development. This task is particularly urgent in our country, where the historically inherited differences in economic development, traditions, culture, language, etc., are very pronounced. In these conditions, overcoming the gap in economic development becomes the precondition of true equality of the nations and nationalities of
WINTER 1972-73 9
Yugoslavia, and republican or provincial autonomy the precondition for the harmonious functioning of the economy and society as a whole. In that sense, distinct republican and provincial economies are not incompatible with the rapid, balanced, and efficient development of the entire Yugoslav economy. Under the condition that economic laws are respected, the harmonization of regional development with the national and economic particularities of the republics and provinces can give a powerful stimulus to general economic development.
2. The state apparatus as authority or as social service.The conception was inherited — and consistent with it, the behavior — that the state apparatus is above all an apparatus of power. In that sense the state apparatus was oriented almost exclusively to granting perm its and making prohibitions (issuing direct orders is on the whole no longer possible because of decision 1). The consequences of this concept are borne by economic decision-making units, which can influence the state of affairs little or not at all. Because of this the efficiency of the entire system falls and our society suffers serious fosses.If the difference in the table owing to the reduced ra te of growth of 4 percent were applied to the present volume of social product of 150 billion new dinars, a figure of 6 billion new dinars of lost production annually would be obtained. The amount of losses suffered by each republic and province separately could be calculated in a sim ilar way.
The state apparatus as authority is not the only possible solution. A certain number of developed countries — the Scandinavian countries are probably the best example — have organized their state apparatus as a public service. The task of a so-called state apparatus is to carry out coordinative and informative functions, to perform services for the population and work organizations, and to use force only exceptionally.
We consider that in a self-management society dilemma 2 should be resolved by building a modern, highly expert state apparatus conceived as a public service. This among other things assumes the introduction of rigorous qualifying examinations for acceptance into the state service. So that people in
10 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
the state apparatus could behave as responsible civil servants, they should be assured of a certain personal security and protection from various pressures.
3. The federation conceived of as the state or as the Yugoslav community. The former conception of the state as authority prevails almost exclusively, and thus the weakening of the federation necessarily leads to weakening of the Yugoslav community. However, there are very important economic problems, e.g., anticyclical economic policy, that should be solved on the Yugoslav level, although not necessarily in the fram ework of the state apparatus and in a bureaucratic way. We believe that the standpoint can be taken that even in the case of reforming the state apparatus in the sense of point 2, it still remains desirable that this apparatus be left only a minimum of essential functions, and that decisions on the Yugoslav level be made in bodies that also include other social elements.
In this memorandum the federation is conceived of as the Yugoslav social community, and economic decisions on the level of the federation represent decisions for the Yugoslav economy as a whole. In this context the federation ought to have mainly four types of organs. The first is the top political body which forms the institutional system and determines developmental and general economic policy on the basis of the broadest democratic agreement of the nations and national minorities of Yugoslavia, or of producers and citizens. It is not in the competence of this group [of authors — H. K.j to prescribe more precisely the form and functioning of this organ. Because of the need to use a definite term , in a broader sense we can designate it the parliament. The government, or Federal Executive Council, should represent that organ of the parliament which undertakes(a) expert technical work and (b) the execution of current economic policy in the framework determined by the parliament.In addition to these two government organs, a certain number of special (mixed or more directly social) organs can exist on the level of the federation, of which we mention several in this memorandum (a Council of Economic Advisers, Arbitration Commission for Incomes and Prices, Scientific Council,
WINTER 1972-73 11
Monetary Council, and the administration of federal funds). It is probable that the number of these special social organs will increase in the course of time. Their role is often of an arbi- trational, consultative, or expert advisory character, but they sometimes also have operative functions, as, for example, the administration of federal funds. It can be expected that an increase in the number of special social organs on the federal level will hasten the transformation of administration by government clerks into more direct social regulation, and of bureaucratic state authority into a civil service. Finally, the fourth type of federal organ in the economic sphere is interest associations, such as the Trade Union and Chamber of Commerce.
4. Authority to the federation or agreement of republics.This is, infact, apseudo-dilem m a,for both should be used, depending on the nature of the problem. What is basic is the distinction between determining policy and carrying out the determined policy. The former is a matter for political forums, in which agreement of the republics plays a basic role. The latter is a matter for executive organs, hence the federal apparatus. However, the execution of a determined policy can have various modalities, and for the most important decisions it is desirable to obtain the agreement of the republics. From the nature of the situation it follows that ad hoc agreement has no place (1) when it is a matter of operational m easures that do not tolerate delay (e.g., interventions on the market); (2) when complete discretion is required to ensure the economic in terests of the country (e.g., a decision on devaluation); and (3) when it is a matter of decisions of secondary importance. Category 3 is so numerous, and agreement would absorb so much time and capacity of the administration, that discussion of truly serious tasks and of key decisions would rem ain neglected. The latter is to a large extent characteristic of p resent practice, when infinite energy is lost in bargaining over peripheral m atters, and important decisions with far-reaching consequences are made in an improvised way (it is sufficient to recall the way in which the last three reform s, in 1961,1965,
12 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
and 1970, were begun, as well as the constant constitutional changes). Eventual abuses, irresponsibility, or insufficient expertness of federal organs cannot be prevented by the continual interference of the state organs of the six republics in operational decisions. In that way, in fact, responsiblity is r e moved from the federal apparatus, and the efficiency of administration is reduced to a minimum. The federal government should be given all the necessary authorization, and control should be exercised by means of analysis of the results of the government's work. Insofar as a proclaimed program is not carried out, a discussion should be initiated on confidence in the government. Insofar as deviations from proclaimed goals, adopted plans, and published forecasts are significant, the government should resign. If we wish to replace the mystical aura of authority around the state administration by the characteristics of a public service, then the government should be treated to a large extent as the business board of this society. And just as the business board of an enterprise is not a coalition of representatives of sectors and work units but an organ of the enterprise as a whole, so also the government cannot be prim arily a coalition government (as today), but ought to be prim arily a federal government.
5. Sociopolitical communities or economic organizations. Insofar as we do not consider creating some parallel economic "government" — which probably would not be advisable, and we do not examine this assumption further — this dilemma is also artificially created. There is a clear social division of labor between economic organizations and organs of sociopolitical communities. Economic organizations acquire income in a competitive struggle on the market. Organs of sociopolitical communities harmonize interests of the economic decision-making units in a particular territory . If we sought harmonization from the former, we would obtain monopoly. If we sought entry into the market of the latter, we would obtain 6tatism. In fact, precisely because of these insufficiently controlled tendencies, very marked symptoms of both one and the other appear.
WINTER 1972-73 13
3. Three Basic Functions of Economic Policy at the Federal Level
In guiding the economic system, the community organs have certain tasks. These tasks are: (1) equalizing conditions of economic activity, without which there is no distribution according to work and monopolistic exploitation appears;(2) viewed from the short run, ensuring market equilibrium, without which task 1 is impossible or the liquidation of the autonomy of work organizations occurs; (3) viewed from the long run, ensuring economic growth, without which tasks 1 and 2 and the building of socialism are impossible.
There exists a very widespread misconception, namely, that the organs of the community are responsible only for those tasks that they can carry out by administrative directives. Because of this, if mistaken investments occur, the enterprises that undertook them and the banks that financed them are blamed without connecting this phenomenon and the fact that the production-investment behavior of economic organizations is a function of the economic system and economic policy. If prices rise , enterprises are blamed for driving prices up. If personal incomes rise faster than productivity of labor, work collectives are blamed for insufficient social consciousness.If the economy becomes illiquid, exports too little, or imports too much, the economy is blamed for not having adapted to the intentions of the reform and not adhering to recommendations and political resolutions. This reasoning, which runs through the daily p ress, parliamentary debates, and the pronouncements of some state functionaries, is deeply mistaken. The organs of the community and, particularly, the executive state organs are responsible for economic occurrences even when they cannot intervene administratively. This responsibility follows from the fact that besides administrative methods, there also exist other means of economic coordination that the organs of the community can and must use.
The autonomy of work organizations is not only the basic organizational principle of the Yugoslav economic system, but
14 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
it is also the motor of economic growth. Work collectives operate in certain conditions that are given to them as param eters for decision-making. Taking into account these parameters, in decision-making they are led by their m aterial interests. Precisely because the motivation for economic activity comes from m aterial interests, bureaucratic subordination becomes unnecessary and real autonomy possible. But the satisfaction of some partial interests may not harm other partial interests, for otherwise exploitation occurs, which is incompatible with socialism. Whether exploitation will occur or not, as well as whether the decisions of self-managed work organizations will lead to economic equilibrium and growth, depends on the param eters of the system. But by the nature of things, work organizations cannot bear the responsibility for these param eters — for the conditions of economic activity. The organs of the community bear responsibility.
After these comments we can turn to the three basic functions cited in the introduction.
1) Equalizing the conditions of economic activity means o rganizing the economy so that all economic decision-making units acquire income under the same conditions. Insofar as differences in income appear even then, they will be the result of differences in work and entrepreneurship, and not the result of external conditions that work collectives cannot control. To achieve the equalization of conditions, it is necessary (a) to ensure stability of the economy, (b) to eliminate administrative interventions, and particularly the constant changing of regulations and other param eters of economic activity, and (c) to prevent monopolies and to eliminate imperfections of the m arket. The last condition requires free movement of labor, material, and financial resources throughout the entire te rrito ry of Yugoslavia, which should be guaranteed by the constitution and carried out by means of federal inspectorates.
The degree of equality of conditions of economic activity is objectively rather simple to determine. Although personal incomes can vary substantially (and that is desirable) from individual to individual or from enterprise to enterprise, owing
WINTER 1972-73 15
to statistical laws the income of a certain skill ought to be an average for all industries (with the condition that they are s tatistically sufficiently large). To the extent to which industry averages differ among themselves, the principle of distribution according to work is negated. It is notorious that these differences are very large in our economy, which means that there are privileged and deprived work collectives, and that the former, by means of the imperfect market, exploit the labor of the latter.
Equalizing the conditions of economic activity cannot mean state or etatist-banking subsidization of work organizations that operate with losses, which until now has often enough been the case. But it ought to mean compensating for damages to industries which are discriminated against in earning income by decisions of economic-political organs (fixed prices and such). Equalizing the conditions of economic activity also has its regional aspect and represents the economic justification for the existence of the fund for crediting the development of the less-developed regions. To avoid misunderstanding, it should be added that the requirement for equalizing conditions is not in contradiction with favoring or disfavoring certain production when it is an accepted goal of economic policy directed at stimulating or checking that production.
2) Ensuring market equilibrium means: (a) achieving full employment of the labor force and of other factors of production, (b) price stabilization, and (c) achieving balance of payments equilibrium, along with convertibility of the domestic currency. To attain these goals it is not sufficient to construct an adequate economic system, but it is essential to undertake a corresponding anticyclical economic policy against stagnation and unemployment, on the one hand, and against inflation, on the other. The following basic forms of anticyclical policy are essential: monetary-credit and fiscal policy. For a situation of cost inflation an anti-inflationary incomes policy is also essential to limit the overall change in personal incomes by the change in productivity of labor. A well-formulated incomes policy on its part should also contribute to solving the problem
16 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
of distribution according to labor and to increasing the reproductive capability of economic organizations. For special types of structural and regional unemployment, a corresponding labor force policy is also necessary (information, retraining, transfer of labor, etc.).
3) Economic growth is the ultimate test of the progressiveness of a socioeconomic system. It is not necessary to cite Marx to understand that social systems which lag in economic development necessarily decline. And vice versa, the world economy models itself according to those systems that expand the fastest. An essential component of economic growth is also regional balancing of development. Research has shown that the overcoming of the gap between the undeveloped and developed regions is faster, the faster is the overall economic growth.
4. The Federation and the Enterprise
We can now once again consider more thoroughly the re la tionship of the whole and the parts in an economic system from the standpoint of the relationship between the federation and the basic economic decision-making units — the enterprises.
As was stated in the introduction, in a mutually dependent system such as an economy, very little can be done independently at individual points. The business success of each individual enterprise is in good part predetermined by the functioning of the economic system as a whole. If that system functions poorly, then the effort of the collective and the expertise or skill of the enterprise 's management cannot ensure exceptional business results. This, naturally, does not mean that the efficiency of enterprise organization is irrelevant for the success of the economy as a whole. On the contrary, it is re levant and, viewed from the long run, a key factor.
However, in an economy subject to strong cyclical fluctuations we cannot expect high incomes or high productivity of labor in the recession, no matter what individual collectives have done; and likewise, we cannot expect that good organization
WINTER 1972-73 17
of individual enterprises will prevent recession or ensure high growth rates. An enterprise can plan inventory changes by the most modern statistical method, but this is not worth much if deliveries of production m aterials can be unexpectedly in terrupted because somewhere in the chain of production someone has not succeeded in carrying out essential imports, or, for example, railroad freight cars were lacking. Enterprise experts can faultlessly program the optimal production plan, and then, for example, there is a reduction in the supply of e lec trical energy, or transportation channels become clogged somewhere. The workers' council can formulate very conscientiously a long-run investment and business policy, but then prices, interest rates, taxes, and other conditions of economic activity are changed administratively, so that what appeared profitable becomes unprofitable, and vice versa. The work collective, like a good householder, can allocate substantial amounts to the investment fund at the expense of personal incomes, and then the state, the commune, or someone else blocks those funds or forcibly converts them into long-term deposits. The enterprise management, in estimating market demand and programing production, re lies on the parliam ent's social plan, and that plan is not carried out or abandoned. When everything is this way, work collectives are not interested in modern statistical methods, nor in thoroughly prepared investment programs, nor in a well-founded long-term business policy, nor do they pay much heed to social plans, but rather they respond in kind to administrative measures.
It is therefore mistaken to give collectives and enterprise managements recommendations on what the good businessman should be like and expect that m atters will then essentially change. It is much more realistic to assume that in the given conditions, our economic decision-m akers on the whole behave economically rationally. If their behavior is not the most desirable, and if it should be changed, then the conditions of economic activity should be changed accordingly. Economic decision-makers will then adjust to these changed conditions. Obviously, the organs of the community are responsible for the
18 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
conditions of more efficient business activity, and thus also for increasing the rate of production.
From what has just been stated follows the principle of economic policy that runs: the typical work organization — that is, the average enterprise — cannot e rr . If it nevertheless behaves mistakenly, makes the wrong decisions, this is because it is correctly reacting to mistaken stimuli of the wider system This is one of the axioms of economic policy which, it seems, is not sufficiently understood.
After administrative planning was abandoned, the state o rgans increasingly withdrew from the economy (and nonproductive sector). This process was particularly intensified after 1960. Such development of events, of course, should be welcomed. But in the course of this process, a rather dangerous theory and practice developed. That is, it began to be believed that the state apparatus and other organs of the community are responsible only for those actions in which they can intervene administratively by commands. Since the sphere of administrative interventions was substantially reduced, state and political organs in general, but especially federal organs, to a large extent ceased to consider themselves responsible for economic trends. If the goals of the social plan are not achieved, then it is said that it is because "enterprises did not adjust to the new conditions of economic activity, for they did not succeed in adapting to the requirements of the reform ." Unemployment and emigration were considered almost as natural disasters, as something that cannot be changed.
Insofar as the existing conceptions are accurately observed, it is rather clear that they are not the basis for efficient planning, since efficient social planning presupposes that the economic policy organs are responsible for employment, the rate of growth, inflation, the balance of payments deficit, etc., even when they have no authorization whatever for administrative interventions. Modern economics shows how a complex modern economy is led successfully without commanding, but we cannot discuss this in more detail. Here it would be useful to add only some comments.
WINTER 1972-73 19
Economic life is exceptionally complicated. Hence e rro rs are always possible in estim ates, forecasts, and actions. Therefore, it is well to break down decisions — even mistaken ones— into their expert professional and sociopolitical components.It is well known that the Federal Executive Council makes its decisions on the basis of expert analyses and proposals of its professional staff. The FEC is, naturally, responsible for decisions made, but there is no reason whatever for it to identify with every report of its staff. Similarly, neither does the parliament have to identify with every action of the FEC. Likewise, it is unnecessary and politically inopportune for the Yugoslav League of Communists to lend its authority to every economic policy measure. Insofar as such an approach to problems is correct, it has its consequences. If the m inistries and FEC should be independently responsible for their actions, then they should also have a certain independence in programing and implementing these actions. If the reports of the professional staff should be evaluated by the scientific and professional public, then experts of that staff must have many more opportunities to write, also according to their professional conviction. If the FEC should react much more promptly to economic disturbances, then the parliament must give it sufficiently broad authorization so that it can undertake the necessary actions in good time. In both cases, social control is not reduced but rather increased. The most effective control is control of resu lts, for which it can be precisely determined who is responsible.
Our self-management system is constantly developing. One day we shall probably have a consistently self-management economy, from the economic unit to the federation. The state will probably relate differently toward an economy and nonproductive sector so organized. However, in this state of development the state organs are responsible both for economic trends and for the tempo of building a self-management system. This double responsibility is very difficult and requires exceptional efforts, but it should be clearly proclaimed and introduced into the system of planning.
20 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
5. Five Types of Regulatory Mechanisms
In a certain sense, the economic system resem bles a planetary system. The parliament (in the broad sense) behaves as the center of gravitation, work organizations act as the planets, there is no physical contact between the center and the periphery, but nevertheless the planets circle about according to certain orbits known in advance. For planets this systematic stability is ensured by the force of gravity, and for work organizations, by m aterial interests. The republics represent sim ilar gravitational systems which move within the overall system.In this way the overall system behaves as a polycentric system. However, the analogy should not be carried too far; there are also significant differences between a cosmic and an economic system. One of these differences is that in an economic system, there is not just one type of connection between the center and the periphery. In fact there are four types of connection: administrative, economic-regulatory, market, and informational- consultative. The types of economic systems are determined by the combinations of these connections. In an statist system the first two types of connection are dominant, and in a selfmanagement system, the latter two.
For the community organs to be able to carry out their three fundamental tasks, they must be linked in a firm subsystem.By the nature of things administrative connections most suit that subsystem. Hence the parliament and its executive organ, the Executive Council, achieve the imperative coordination (to use a suitable Weberian term) of the work of state organs. In our outline these organs are the state administration, the ministries, the National Bank, and the bureaus for statistics, planning, and prices. All these institutions receive administrative directives from the Executive Council or the parliament and are obliged to carry out these directives.
Because of essential differences in behavior between the economic or productive and noneconomic or nonproductive spheres, there is a functional difference between the economic and noneconomic m inistries (councils), between those m inistries that
W INTER 1972-73 21
are turned toward the production of goods and services and nonproductive state administration (administration of justice, police, army, public affairs). The m inistries and the Price Bureau carry out economic regulatory functions in relation to the market and quasi market (for the nonproductive sphere), and the National Bank does so in relation to the banking system. These economic regulatory functions comprise economic policy. And economic policy is carried out, as a rule, by non- administrative instruments such as taxes, interest ra tes, credits, customs duties, subsidies, guaranteed prices, manipulation of raw m aterial reserves, etc.
The bureaus for statistics and planning have informative or informative-consultational functions. These functions are often underestimated, although they have exceptionally great importance for the good functioning of a decentralized system. The basic precondition for the making of correct decisions by economic units is that they have precise and up-to-date information about current and prospective economic movements. If statistics are lacking or lagging, if planning forecasts are m istaken, and if long-term development programs do not exist — which is unfortunately the case — then not even the highest degree of social consciousness will help work collectives make correct decisions.
Finally, in the economic sphere one should mention the Chamber of Commerce, whose function still is not clearly defined, except that it obviously represents an intermediary institution between state organs and economic organizations.
Of the four cited regulatory mechanisms, one — nonadminis- trative economic policy m easures — requires more thorough consideration.
6. The Spheres of Economic Policy
There are at least seven different spheres of modern economic policy. They differ according to which instruments the organs of economic policy use in carrying out three basic economic functions.
22 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
1) Fiscal policy (which includes budgetary and tax policy) is the most effective tool for smoothing out business cycles. Hence at the federal level, fiscal policy has prim arily anti- cyclical, and accordingly also anti-inflationary, tasks. The instruments are direct and indirect taxes, budgetary deficit and surplus, and budgetary subsidization. At one time fiscal policy was reduced to obtaining sufficient funds for the state treasury to cover the expenses of state administration, the army, the police, etc. It was a matter, in fact, of equalizing state income and expenditures, i.e., of tax policy. Tax policy is, of course, accessible and should be fully used in all political-territorial units. It can even be combined with development policy, since tax revenues can be used to sustain various funds or for financing various services that have developmental implications. It should be added that federal fiscal policy until now has been reduced mainly to classical tax policy. Thence the current proposals, which emerge mainly from economic uninformedness, that federal taxes be replaced by republican assessm ents.
Modern fiscal policy is something entirely different. Insofar as it is a matter of taxes, the quantity of funds is not so essential as how they are collected and how they are spent.The covering of administrative expenditures is accorded secondary importance, while the redistributive, deflationary, expansionary, and sim ilar effects of the tax are primary. Fiscal policy as a whole should achieve certain goals of development or equilibrium, and accordingly, also stabilization. A budgetary surplus or deficit is not an ordinary balance in the accounts of the revenues and expenditures of a more or less disciplined state administration, but rather a powerful instrument of contraction or expansion of demand. A progressive tax on the personal incomes fund at the enterprise level has at least nine different effects, and among others, it can mitigate or eliminate inflationary pressures. Differential taxation of investments (the Swedish system), depending on where, when, and in what sector they are made, can contribute to maintaining the planned proportions in respect to ra tes, and the regional and productive
WINTER 1972-73 23
structure of new capacities. Increasing or decreasing the general tax level is usually a more effective instrument for m arket equilibrium than credit policy. And finally, monopoly incomes can be at least partially absorbed by taxes, which will contribute toward equalizing the conditions of economic activity and to the realization of the principle of distribution according to work.
Budgetary deficits and surpluses (rarer) until now arose in good part haphazardly and were financed by increasing or decreasing the debt to the National Bank. If the haphazardness is eliminated, the system can be made more flexible by organizing a market for short-term treasury notes. By emission of these notes on the part of the Ministry of Finance, contractive or expansionary effects can be achieved, depending on whether the notes are sold to the economy (withdrawal of money) or to the National Bank (emission), or whether the government buys them up again from the holders (emission). This so- called open market policy represents the transition from fiscal to monetary policy.
2) Monetary policy is in the competence of the federation, and is conducted by the National Bank. The instruments are: emitting and withdrawing money by means of required r e serves, special and discount credits, as well as market (discount rate) or nonmarket (limits, subsidized rates) regulation of the interest rate. The basic task of anticyclical monetary policy is to provide the economy with the necessary amount of money. By balancing the supply and demand for money, monetary policy stabilizes the monetary component of the market. However, monetary policy should also be used as a supplement to fiscal policy. Taxes cannot be changed often, and monetary instruments enable momentary adjustments. In that context, monetary policy can act restrictively or expansively. The r e lationship between the two policies can be comprehended by realizing that crude adjustments are carried out by heavy tools of fiscal policy, and the final adaptations to market equilibrium are made by the fine instruments of monetary policy.
Monetary policy can be supplemented by credit aspects and
24 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
used for developmental purposes, i.e., for achieving rational allocation of resources (selective credits and discount). The French practice of discount of investment loans for projects anticipated by the social plan, by which nonadministrative guidance of investment is achieved, is particularly interesting.Our National Bank has still not applied such a discount. The use of discounting is also very important for stimulating exports to the convertible area or imports from the clearing area. In the operational conduct of monetary policy it would probably be advisable to give somewhat greater independence to the National Bank in relation to the federal government, along with greater influence of the economy and republican or regional interests. A somewhat differently conceived Monetary Council could serve this purpose. It is also worth examining the proposal for regional balancing of the supply and demand for money by means of agreed upon emissions through republican branches of the National Bank.
3) The tasks of foreign trade policy are the achievement of the necessary volume of foreign trade, bringing the balance of payments into equilibrium, and attaining and maintaining convertibility of the dinar. These instruments are available: ta r iffs and various import duties, premiums and various export discounts, foreign exchange regulations, export (and import) credits, and regulations governing the import and export of capital. The Yugoslav economy encounters partners on the world market for whom isolated individual enterprises are no match. Hence the Yugoslav economy must not appear on the world market in an atomized fashion, but must act as a whole. The state plays the most important role of defense of the common interests, as is the case with all other (both market and centrally planned) economies in the world. Not only enterprises but also states come into conflict on the world market, and it would be dangerous not to take this fact into account. The federation should also protect our economy from the disturbances that occur constantly on the world market (devaluations, price fluctuations, customs integrations, ba rrie rs to our exports, dumping, discrimination, etc.).
WINTER 1972-73 25
When it is not a matter of defense against foreign pressures, other organs of the federation besides state organs should undertake a regulative role. Thus the Federal Chamber of Commerce is called upon to prevent unfair competition among our exporters (and im porters) on foreign m arkets, because of which our country suffers great losses.
Only when federal regulation creates favorable conditions for foreign trade activity in the way described will the initiative of economic decision-making units and their associations be able to come to full expression.
4) Income policy should ensure distribution according to work, and through such distribution it should eliminate certain inflationary foci and influence development. In fact, it can be shown that key deformities in the functioning of our economic system originate in the fact that, to a large extent, the principle of distribution according to work is negated in practice. Income policy, which does not have its own specific instruments, should set out from the following. The level of personal income is determined by the stage of development of productive forces. Income distribution is determined by the institutional system and conscious policy. Income policy should ensure that (a) incomes which do not derive from work (rent, interest, monopoly revenue) are not distributed as personal incomes;(b) the conditions of acquiring income are equalized in productive and nonproductive activities; (c) income distribution is socially desirable, i.e ., that it does not lead either to destimu- lating levelling or to excessive social differentiation; and (d) the total volume of personal income is in accord with the increase in productivity of labor. All four tasks can obviously be accomplished only on the level of the federation, i.e., of the economy as a whole. In its fulfillment, income policy uses all the available economic instruments, and its special expert o rgan could be the Bureau of Incomes and Prices (BIP).
The Bureau of Incomes and Prices would be an expert body of social arbitration for incomes and prices, and would replace the present Federal Bureau of Prices, which represents a dysfunctional Statist appendix. The expert staff of the present bureau would remain.
26 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Decisions would be made by a council consisting of paid rep resentatives of the economy (chamber of commerce), trade unions, the economics profession, the federation and republics, and possibly of consumers. The cited social organizations would only nominate their representatives, and appointment with a mandate of several years (or rejection) would be made by the parliament. The social status of the council of the BIP and the moral-political integrity of its members would have to be inviolable (as, for example, the Constitutional Court or sim ilar federal organs). The functions would also be sim ilar: nonstate arbitration in given frameworks of written and unwritten social norms. The BIP would work out and constantly improve the c rite ria for determining incomes and prices, and its council would serve as the social arbitrator of last re so rt for disputes in the sphere of incomes and prices. The BIP would be especially concerned with those areas of the economy and the nonproductive sector where other regulative mechanisms are weak or do not operate at all (banks, insurance, reexporters, high political functions, etc.).
Finally, let us add that in the sphere of income policy, the trade union should be particularly activated, this being one of its traditional tasks.
5) Price policy and market interventions. Foreign trade regulations, taxes, credit benefits, and direct subsidization affect price formation. The tasks of price policy are (a) to stimulate or check the development of certain production in the sense of optimal allocation of resources, (b) to protect the standard of economically sensitive stra ta of the population (people with low personal incomes, pensioners), (c) to protect producers in industries with large fluctuations in production (minimum and guaranteed prices in agriculture), and (d) to stabilize the market. Tasks c and d are fulfilled, along with simultaneous market interventions with the social reserves of agricultural and industrial raw m aterials. If point 4 is successfully solved, prices on the Yugoslav market can be determined freely. Administrative price control will be necessary only in activities that have the character of a public service,
WINTER 1972-73 27
such as the railroads, post office-telephone-telegraph, electricity , and communal services. The last is obviously the r e sponsibility of the commune, while all the others are the concern of the federation and its BIP.
6) Development policy is a matter of social planning, about which more will be said in the next chapter. Here it is sufficient to mention that the most important component of development policy is investment policy, which has three aspects:(a) ensuring the optimal volume of investment; (b) regional corrections of investments in the direction of overcoming the differences in degree of economic development and of efficient integration of the Yugoslav economic space; and (c) structural corrections of investment with the aim of avoiding disproportions in production or of attaining the maximal effects in exporting. In contrast to the aspects of economic policy cited above, which are predominantly of a short-range character, development policy is long-run oriented, and the social plan represents the basic social agreement in the sphere of the economy.
7) Scientific policy is tightly linked with development policy or planning. Research in Yugoslavia and other countries shows that practically nine-tenths of the increase in productivity of labor is the resu lt of technical progress, and one-tenth derives from the accumulation of fixed capital. An established and consistent scientific policy on the whole does not exist today in Yugoslavia — in contrast to many other European countries — and the effects of scientific work are entirely out of proportion to the funds spent on science. In Yugoslavia, science is conceived mainly as an expensive luxury, as decoration, and notas a productive force. This conception extends through all levels of social organization, from the enterprise and commune to the federal administration and political organs that conduct economic policy without relying adequately on the resu lts of scientific research, with consequences which are well known. The tasks of scientific policy at this moment are: (a) overcoming the present extremely unsettled conditions and establishing a normal organization of scientific work; (b) establishing the
28 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
organization and standards for modern education of scientific personnel; and (c) determining the strategic directions of sc ientific research and ensuring conditions for the efficient performance of the corresponding research.
In a country without scientific traditions, hence in an environment relatively undeveloped for science such as is ours, it is dangerous to leave the solution of a and b to spontaneous development. However, once the necessary practice and standards are established in the organization of scientific work and education of scientific personnel, the federation will be able to free itself entirely of these m atters and leave them to the automatic behavior of the universities and communities for scientific work or the users of scientific research. Then it will be possible to be oriented exclusively toward c, with the goal of attaining world standards in scientific work and, through it, in economic and social development. Interest in science and consciousness of the need for scientific research should, of course, be developed in all territo rial-political units, as well as among economic organizations [enterprises — H. K.]. But the federation cannot rid itself of responsibility for the state and development of Yugoslav science. In the past several years, failure to see this fact led to stagnation in scientific research, the crumbling of scientific organizations, and the emigration of scientific personnel. Having in view the very long "activization period" in this sphere — a period of ten to twenty years is necessary for building up personnel in a scientific discipline or for making a scientific organization capable of creative work— it becomes clear that the damage done by the mistaken sc ientific policy in the last several years is inestimable.
An institution is necessary for the efficient conduct of scientific policy. One of the possibilities is that this could be a Bureau for Programing Scientific Work, which would have the status of the Federal Bureau for Economic Planning, and whose head would be a renowned scientist with research experience and organizational capabilities. The bureau would carry out all expert, organizational, and financial activities. Decisions would be made by a Scientific Council composed of renowned
WINTER 1972-73 29
scientists, business people, and representatives of the federation and republics. This question, however, also requires special study.
Instruments of physical control such as control, limiting, and freezing of prices; limiting or freezing personal incomes; foreign exchange retention and import-export quotas; perm its for building, performing work, and so forth, can be used only exceptionally in a self-management economy, when normalm easures of economic policy fail; therefore, they are not cited in the standard instrumentation of economic policy.
* * *
Proceeding on the basis of the principle emphasized in the introduction, that the self-management autonomy of economic decision-making units can be limited only when the interests of other work organizations, and thus the interests of society as a whole, are threatened, the federation will be authorized and responsible — these two attributes are an inseparable pair— in all cases when the proper functioning of the entire system must be ensured. In this sense, it is obvious that all seven areas of economic policy enter into the framework of the federation's activities, although this federation is not always or is not only identical with the federal government or parliament. Accordingly, the federation should be obligated and empowered to protect the interests of the Yugoslav economy as a whole in relation to foreign economies. This means that the foreign trade system is prim arily a matter of a social contract at the level of the federation. Furtherm ore, the successful solution of the three basic tasks cited above presupposes the existence of a unified economic system within the country. This means that the basic institutional structure should be created by the constitution and general legislation. For the same reasons, the federation is exclusively responsible for the functioning of the economic system. Economic instability, slowing of growth, and unemployment represent a mortgage exclusively of the federal government and parliament. Precisely because of this
30 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
responsibility, the federation has jurisdiction for establishing the basic directions of the country's economic policy, and above all for conducting fiscal and monetary-credit policy. Finally, since Yugoslavia is a community of equal nationalities, although this equality is not possible while there are historically conditioned large differences in the degree of economic development of individual regions, and since the population of the less developed regions is not in a position to overcome the differences in development by their own efforts, the federation must undertake responsibility for the balanced economic development of individual regions.
Where other sociopolitical communities are concerned, it is obvious that in the framework of the overall system, both r e publics and communes can conduct their own differentiated economic policies directed toward adapting the system to r e gional particularities. In this sense the sociopolitical communities conduct tax policy (personal income tax, sales tax, local voluntary tax), price policy (price of communal services), and development policy (stimulation of production by tax benefits and financing from public investment funds).
7. Social Planning
There are many disagreements about the role of planning in our socioeconomic system. In fact, it is not an exaggeration to say that the role and organization of planning remain to a large extent indefinite, unclear, and undefined. Hence it is useful to discuss this problem.
It is obvious that economic actions must be planned at all levels. Limited by the purpose of this paper, we shall concern ourselves only with planning on the national economic level, i.e., for the economy as a whole. In so doing, we set out from the assumption that in a self-management market economy, the basic economic decision-making units — the enterprises — are completely autonomous in making their economic decisions. This, of course, does not mean a laissez-faire economy, it does not mean haphazardness, and it does not mean naive belief
WINTER 1972-73 31
in the efficiency of Adam Smith's "invisible hand." But it does mean that in coordinating the initiatives of work collectives, planning and economic policy organs can only exceptionally use administrative, physical control m easures, and that it is considered normal only to use economic instruments in which giving relevant information should also be included. We proceed also on the assumption that social plans have their expert and social components, which are equally important. Plans prepared with insufficient expertise, with erroneous forecasts and mistaken analyses, cannot be transformed into an effective instrument of guidance by any sort of democratic self-management action. On the other hand, even with the use of the most modern techniques of resource allocation and econometric forecasting models, the plan will rem ain without effect if it lacks a social base, which in our conditions means that it should be worked out and adopted in a consistently selfmanagement way.
From the administrative period, planning carries with itself an undertone of something negative. The term "planning" automatically creates a preconception of the autocratic imposition on the economy of the administration's will, particularly of the federal administration. Planning also has a sim ilar undertone in western countries, although for different reasons, and there it is replaced by the term s "programing," "budgeting," etc. In Yugoslavia there is a tendency to replace it with the term "guiding." In this paper, however, planning is defined in the broadest sense, so that guidance represents only one dimension of planning. These terminological problems are obviously of entirely peripheral importance. It was nevertheless necessary to mention them to avoid misunderstandings. A plan and planning can be, and often are, centralistic, autocratic, and technocratic. But they can also be democratically and self-manage- rially constructed. Whether planning will be one or the other does not depend on what it is called but on the social content that it hides.
It follows from the above that planning has its personnel, expert, and institutional aspects. In all three aspects, planning
32 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
substantially lags behind the country's needs. The institutional aspect of planning is the most complicated and least studied. One can repeat the frequent conclusion that the system of planning is simply not in accord with the economic system. Because of this it is nonfunctional and without effect. Attention should be called here to the fact that planning does not reduce to the elaboration of plans, which is only one, and at that the easiest, part of the work, but also includes the following up and carrying out of plans. In this way, planning and economic policy comprise a unified whole. Hence economic departments [of the federal government — H. K], chambers of commerce, large banks, and communal organs should be included in the planning bodies — or, if it is desired, the economic policy bodies.
In Yugoslav conditions the plan has four basic functions:a) The plan is above all a forecasting instrument. In addi
tion to the normative part, the document of the plan must also contain a detailed analysis of economic trends with equally detailed forecasts. Up to now, as a rule, this analytic part of the plan has not been published. The usual explanation has been that it would be statist regulation of the economy. However, forecasts and 6tatism are two entirely different things. Forecasts do not obligate anyone — except the one who makes them— and that is the most likely reason they are not published. In fact, the last plans remained almost entirely without figures and quantification, so that it is practically impossible in principle to determine whether they are carried out or not. The purpose of very detailed publication of planning forecasts is to provide producers with insight into the most probable economic changes and to provide all the information necessary for formulating their own business policy. The planning bureaus or the organs that prepare these forecasts bear full professional, and not only professional, responsibility for the realism of the elaborated forecasts.
b) The plan as a forecasting instrument is simultaneously also an instrument for the coordination of economic decisions.In the Yugoslav self-management economy this function also
WINTER 1972-73 33
has its own special, independent importance. The Yugoslav social plan is not an Statist instrument of administrative coordination by orders. It is compulsive [ direktivan] only in that part of it which relates to state organs and only for those o rgans. However, the basic economic decision-making units do not remain — or at least ought not to remain — on the sidelines of the process of formulating the plan, which until now has sometimes been the case. In fact, the working out of the social plan should essentially be the harmonization of the development programs of economic associations, and through them also of the basic economic decision-making units. Once the plan is finished, it represents not only a projection of probable change but simultaneously also a projection of the agreed upon change. The more this preliminary harmonization is successful, the greater is the probability that the plan will be fulfilled. Today, many enterprises lack their own internal program of development. A survey by the Belgrade Chamber of Commerce showed that the main reason for this is the lack of a long-term development program for the country as a whole.
c) On the basis of forecasts of possible development and of coordination of the existing initiatives of the basic economic decision-making units, application of modern methods of economic analysis, along with consultation of all relevant social factors, should determine which economic changes would be optimal from the standpoint of the country as a whole. When this is determined, the economic instruments should be chosen, their effects quantified, and their application adjusted to attain the adopted social goals most efficiently. Both one and the other comprise the basic function of the social plan, the function in which the plan appears as an instrument for guiding economic development.
d) As the concretization and elaboration of economic policy, the plan represents an obligation for the body that has adopted it and a directive for its organs. Insofar as it is a question of the social plan, it is the obligation of the federal parliament and a directive to the Federal Executive Council and the state organs subordinate to it. These organs are obligated to carry
34 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
out the economic policy formulated in the parliament, or agreed upon by work organizations, republics, and communes. They are responsible for the attainment of the adopted goals — increase of production, increase of employment, integration into international exchange, stability of the currency, raising of the standard of living, etc. For the realization of these goals the planning organs have available the complex instrumentation of modern economic policy. The nonfulfillment of these goals in normal conditions incurs full political and professional responsibility. But such responsibility presupposes, on the other hand, freedom of initiative and the right to resign in case of disagreement with the adopted policy, or that an analysis made on the basis of the findings and professional conscience of an individual official or organ can be opposed to unrealistic forecasts and expectations in the form of a public document. Only in that way can full responsibility for decisions be ensured, and responsibility is the key precondition for effective implementation.
8. Federal Funds
We believe that the orientation of our entire economic system and economic policy should be toward creation of conditions as favorable as possible for the manifestation of full initiative by economic decision-making units. This is also p recisely the basic justification for the federation's regulative functions. In this framework the needs for market interventions require the existence of regulative funds at the level of the federation. Besides the fund for crediting the development of the less-developed republics and province, the question a rises of four other funds: for crediting exports of equipment, for science, for investments, and for raw m aterials reserves.It is reasonable that all funds be formed on the basis of in ter- republican agreement and contract. With regard to the existing proposals to abolish all funds, except the fund for crediting the development of the less-developed republics and provinces, we consider it our duty to warn that it would be extremely
WINTER 1972-73 35
dangerous and socially unacceptable to leave an institutional vacuum in the economy which would necessarily lead to serious disturbances. These disturbances would be observed not only in the slowing of development and the increase of instability, but also in a vital reduction of the self-management autonomy of work collectives and an increase of administrative interventions at all levels.
However, it is not sufficient to establish funds. It is necessary to organize the management of funds in an essentially different way than before in order to avoid well-known mistakes. Space and time do not perm it a more thorough treatment of this problem, and besides, it also requires additional study.It is sufficient on this occasion to emphasize that management of funds should be set up so that interrepublican agreements, as well as the organized interests of economic decision-making units, are fully respected, keeping in view that the federation is not reduced to the federal state apparatus. In this as well as in economic policy, the basic principle holds that the federation 's activity cannot replace or fetter the activity of economic organizations. The federation's task is to achieve the harmonization of individual and general interests and to create the maximal range for the free decisions of self-managed units by m arginal corrections, filling in of gaps, guiding, and stimulating.
1) The fund for development of the less-developed regions has a well-known function. Until now this fund has been only a distributor of money collected by taxation. The standpoint was taken that the less-developed regions should decide alone on the use of the obtained money. On the other hand, there were often objections that this was not the most efficient use.We should study the possibility of reorganizing this fund as a bank and its active participation in the selection and performance of the projects it finances. This would not at all infringe on the sovereignty of the less-developed republics and province, just as it does not infringe on Yugoslavia's sovereignty — or that of any other country — when in a sim ilar way it receives loans from the World Bank or the United Nations Special Fund. The present passive administrative redistributor
36 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
would be replaced by a bank oriented toward active aid to the economy of the less-developed regions, so that the still unsatisfactory balance sheet of development would be corrected.The fund could be managed by a management board composed of representatives of the republics and provinces, bank associations, and professional organizations of economists and engineers. It would also be desirable for the bank to organize a certain form of technical assistance.
It can be seen from the table in part 1 how the gap between the developed and less-developed regions has increased both relatively and absolutely. This very seriously endangers the country's stabilization policy. It is obviously also not in accord with socialist solidarity. However, it is less well known that this also hampers the development of the Yugoslav economy as a whole, as well as that the developed regions have large direct benefits from investments in the less-developed regions. At one time, an analysis showed that an expenditure of the fund's resources in the less-developed regions leads to a larger increase of production in the developed than in the less-developed regions. But federal intervention, as always, can be based only on general social agreement, while taking into consideration all constituent interests.
2) The fund for crediting exports of equipment and foreign investment projects. The economic necessity of this fund is obvious. Customs revenues can be used for sustaining this fund. The fund's policy should be conducted by the federal o rgan responsible for foreign trade policy, along with the participation of the republics and communes. The existence of a federal fund does not exclude but rather presupposes the selforganization of the economy through banks and other means.In this, as in all other cases, the principle holds that federal intervention should only fill gaps and make corrections on the market and not hinder or hold back the basic economic decisionmaking units.
The abolition of this fund has now been proposed, and it has been recommended that the economy create such a fund itself. The extent to which this proposal is based on insufficient
WINTER 1972-73 37
understanding of the problem is shown by these three factors:(a) At a time when the need for increasing the reproductive capability of the economy is unambiguously proclaimed, there is also an effort to see that enterprises themselves create the fund out of resources which are known to be insufficient. At a recent meeting in this connection, business people from the entire country made it clearly known that they lack money, (b) It is the business of an enterprise to engage in economic activity, that is, production, sale, and purchase of goods and money according to commercial principles. This means that enterprises should found banks and not funds — lucrative organizations and not institutions concerned with general social interests. To demand something like this is to demand that economic decisionmakers behave irrationally, which they in all likelihood will not accept, (c) The objective of the fund is not to ensure the existence of endangered exporters unevenly distributed throughout Yugoslav territo ry . This can be done by the republics or the exporters themselves in the same way as all other enterprises. If exports do not go to the convertible market area, they will be directed to the clearing area. If there is also a standstill there, production will be reoriented to the domestic market. Instead of producing turbines or heavy machinery, enterp rises will assemble, for example, automobiles produced abroad. Precisely so that all this does not occur, the federation ought to have a fund which will make possible the aggressive emergence of our economy on the world market, so that all the export potentials of the country will be used for the purpose of maximizing development. In this activity the basic criterion cannot be the larger earnings of this or that export industry — which is a legitimate criterion of enterprises in their business activity — but the interest of the economy as a whole. And that interest in this case is not difficult to determine objectively.
3) Offices for reserves of agricultural and industrial raw m aterials. Obvious economic reasons argue in favor of these two m aterials stocks, which the federal government manages through its Ministry of the Economy.
38 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
4) A fund for scientific work of a certain size would be e s sential for financing the determined strategic directions of scientific research and that research which is the precondition for the adequate performance of the economic and other functions of the federation. The Scientific Council could manage the fund. The sources of the money to sustain this fund are not so essential, but it is of decisive importance that the amount of money be determined in advance by law and that it be independent of the voluntarism of budgetary allocation. For the Scientific Council to be able to make correct decisions, it must rely on the corresponding expert organ of the federal administration.
5) Regulative investment fund. The market mechanism regu lates with adequate efficiency the construction of productive capacities that do not require a large concentration of capital and whose activization period is short. As soon as one of the two cited conditions is not fulfilled, stoppages and disproportions arise. Then the federation can intervene in the French way (rediscount of loans for capacities in the plan) or the Swedish way (a differentiated tax on investments), as well as by subsidized interest ra tes (tourism, housing construction). How ever, for projects with an extremely long activization period and/or extremely high investments, direct intervention out of a regulative investment fund would be necessary. Economic reasons argue more in favor of the existence of this fund at the federal level than (only) at the republican level. A large electric power station, large land reclamation projects, a large mine, a modern steel plant, and a main highway are built over several years and absorb several percentages of social product. The decision about the location, technology, and economic profile of such projects should be made by the country's best experts. Timely construction can be ensured only by funds specially collected for such purposes. It is a question of basic infrastructure projects. There is nothing statist in preparing funds for such projects on time, and on the other hand, it would be socially irresponsible to hamper economic development of the country because these funds were
WINTER 1972-73 39
not available on time for whatever reason. In this context it is hardly necessary to recall the Belgrade-Bar railway, the Skoplje steel plant, the periodic shortages of electricity, the lack of railroad wagons, or the condition of the Zagreb- Belgrade highway, which takes human lives every week. Large projects cannot be built by improvisation (although this also occurred earlier). They must be anticipated by the social plan. And the social plan, as was already emphasized, represents the basic social contract in the economic sphere. Once that contract is made, execution should be a matter of expertise and administrative routine, and not of new bargaining.
Here also it is necessary to warn about some popular m isconceptions. It is said that the federal investment fund rep re sents forcible alienation of resources from direct producers, which is contrary to the system, and that it should therefore be abolished. This thesis would be correct if this fund were used for financing those investments that the direct producers themselves can carry out. However, the whole point of this fund is precisely to jump in where the direct producers are either not at all in a position to make investments or cannot make them in tim e. The entire water economy of Yugoslavia is in an extremely critical condition (erosion, floods, unregulated river basins, lack of irrigation or water drainage, etc.).A social fund obviously ought to intervene here. In this respect it is understood that such intervention is permissible only on the basis of a social contract, and not by the arb itrary decision of the federal administration. Social plans also have precisely this role. Similar interventional funds should, of course, also exist on the level of the republics and communes.
What is valid for land reclamation works is also valid for main highways. The matter is somewhat different with directly productive capacities, such as the electrical power industry or steel plants. At first glance these investments could be financed by producers and banks. But in practice the matter appears thus: (a) the producers lack funds because their prices are fixed (electrical power industry, railroads). And their prices are fixed because of (correctly or mistakenly conceived)
40 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
interests of the economy as a whole, as is after all the case in many other countries, (b) The banks do not have sufficient funds because exceptionally large amounts of capital are sought for the efficient financing of such projects as the Skoplje steel works or the Djerdap hydropower plant. Hence it is not accidental that we find ourselves again in a crisis in supplying the economy with electricity and that we are seriously lagging in ferrous metallurgy capacities, because of which our balance of payments suffers, (c) It is therefore necessary to combine a large number of banks to finance some large investment. Insofar as such action succeeds, it requires a long time, the investment will therefore necessarily not be timely, and in the meantime disturbances will occur. It was shown that in this way not even the purchase of railroad wagons could be financed on time (and at the same time the wagon factories had unused capacity). Here the question can also be posed: if it is a matter of reaching agreement, isn 't it easier to do this in the fram ework of preparing the social plan when the simultaneous development of all industries is forecasted, and it is immediately clearly seen who gets what and where ? And wouldn't it be easier to achieve this agreement if it were certain that possible regional inequalities, in the sense of the recommendation in section 9, would be ironed out by compensatory investments ? When negotiation of many small partners does not function, enlargement of banks is attempted. This was done, and thus financial monopolies were created that neither the economy nor society control. Hence, now demands are made for a renewed territo ria l redistribution of financial capital ("nationalization of financial capital") and social control of financial power. And thus the circle is closed.
These reflections indicate, among other things, a simple o rganizational principle that was discovered long ago in other market economies: the economy should be organized on the basis of the competitive market; all the industries that leave this framework should be subjected to direct social control.In this sense the federal investment fund not only does not rep resent forced alienation, but it represents a defense against
WINTER 1972-73 41
uncontrolled monopolies and the precondition for the normal functioning of a self-management economy. But for social contro l to be truly social, the management of this fund should be established on a foundation that differs essentially from the management of the former general investment fund.
The regulatory investment fund (RIF) should rely on some expert organ. It is most natural that this be the Federal Bureau for Economic Planning (FBEP). Particulars of the re la tion between RIF, FBEP, and the government should be examined further. It would probably be useful to transform FBEP from a peripheral organ with a relatively modest professional potential into a top expert institution with the institutionalized participation of the relevant social in terests. However, this question, as well as the entire organization of social planning, requires a separate study.
9. The System of Compensation
The past use of federal funds, as well as the entire extra- budgetary account, provoked great dissatisfaction for the following reasons:
1) Irregular accounting of the revenues and expenditures of the extrabudgetary account. Not even the government knew the true state of m atters at times.
2) Inexpert, improvised social decisions under political pressures without public inspection and control, and without sanctions.
3) Unequal division of federal funds among te rrito ries (large investment projects in Serbia, shipbuilding and tourism in Croatia, etc.).
In the last quarter of a century, every republic was in some way injured by federal actions through fixed prices, foreign trade regulations, or allocation of investment. Every republic, of course, also had large benefits from federal actions. But the benefits are taken for granted, while the injuries are r e membered. Since, in addition, calculations are not made, a disposition to abolish the extrabudgetary account and federal
42 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
funds is created. If this occurs, certain federation regulative functions of vital importance for the functioning of the system will be made impossible. As a result, economic instability will continue, the ra te of growth will be further reduced, and unemployment will increase. Since such trends cannot be tolerated either economically or politically, after a certain in terval we will have to build again what we destroy today, along with irreparable losses that will arise in the meantime. The continual reorganizations and reform s in our economy are p recisely a reflection of such a way of proceeding.
Instead of the liquidation of essential institutions, we therefore propose the removal of the real causes of their poor functioning.
1) A group of scholars, statisticians, and budgetary and legal experts from the administration should be entrusted with the working out of an accounting scheme and the entire procedure concerning the management of the regulative budget of the federal government (previously the extrabudgetary account).Once this procedure is adopted, it becomes obligatory for the government, along with corresponding sanctions. It is taken for granted that both the administrative and the regulative budget should be published every year.
2) Decision-making about the use of the moneys in funds should be made transparent for the public and should be subjected to expert and political control, along with sanctions. It is a matter, therefore, of working out the alternatives for decision-making at the necessary expert level, along with the authors' full responsibility (whose names must be known) and the prior possibility of expert criticism . Decisions should be made according to a precisely determined procedure in full public view.
3) The distribution of federal expenditures (and revenues), by the nature of things, must be territorially and industrially unequal, and because of this the question of compensation arises. Individual te rrito ries may be injured on the basis of(a) current revenues (and expenditures) or (b) investments.
A system of compensation for a cannot be established in an
WINTER 1972-73 43
unambiguous and efficient way because of the interdependency of economic flows. Price control decreases se lle rs ' revenues but increases buyers' incomes; customs duties operate in the opposite way; premiums and subsidies increase producers' incomes but also decrease consumers' costs; export stimuli help exporters, but thereby all others, since the foreign exchange income is used to finance imports. All these impulses spread throughout the entire economy through interindustry relations, and in principle it is impossible to calculate precisely the net effects for individual regions. Hence compensation on the basis of current revenues and expenditures can be calculated only in exceptional cases. The arbitration board for incomes and prices will decide when such an exceptional situation arises. Then work organizations should be compensated directly, and not indirectly through the region. This was, after all, done until now (premiums, subsidies, rebates), although improvisedly, without the essential c rite ria and, as a whole, in an unsatisfactory way. It should be noted that the basic solution to problem a rem ains free mobility of the labor force, money, and goods throughout the entire te rrito ry of the country, as well as free price determination, along with convertibility of the dinar and liberalization of foreign trade. And this should be attained by the general regulative functions of the federation.
With respect to problem b, i.e ., investment, a precise calculation is possible and relatively simple. All direct investments from the RIF, discount of investment loans, and subsidized inte rest ra tes should be considered federal investments in a c e rtain territo ry . The calculation could be made every three years by taking the te rrito ry with the largest federal investments as the norm and compensating for the deficit in the r e maining te rrito ries up to the so-defined norm in the next three years. Even distribution of investment is defined as an equal ra te of investment in relation to the social product of the te r ritory. Compensation for the investment deficits is made in the usual business way by means of investment loans, with the obligation that the money be spent in a certain territo ry . Accordingly, the administrations and funds of te rrito ria l-
44 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
political organs are excluded from the process of compensation, and all work organizations from the entire country can compete for the available funds. The federal and republican plans represent the basis for granting compensatory loans.The system of compensation should be begun immediately, i.e., on the basis of federal investments in the last three years, with the condition that the funds be spent in accord with the new medium-term plans of the federation and republics. Accordingly, instead of continuing the conflicts over the division of so-called state capital, it could be used for this purpose, as well as for sustaining the RIF.
10. The Federal Budget
The federal budget should consist of (a) the administrative budget and (b) the regulative budget.
a) The administrative budget contains these basic categories, in order of size of expenditure:
1) National defense;2) State administration;3) Subsidies to political (Socialist Alliance, etc.) and so
cial (sport and cultural manifestations, especially on the in ternational level) organizations.
b) The regulative budget has four categories:1) Supplementary funds for the budgets of the less-
developed regions;2) Current interventions in the economy (premiums, r e
bates, etc.);3) Maintaining funds (on a net basis, after deduction of
fund incomes);4) Compensations.
The sources of revenue for both parts of the budget are the following:
1) Indirect taxes used as instruments of economic policy:a) Customs duties and fees;b) Sales tax (limitation of consumption of alcohol or to
bacco; redistribution of income, as for luxury items; balancing
WINTER 1972-73 45
the effects of uneven te rrito ria l location, as for banks and foreign trade enterprises; compensation for use of public property, as for liquid fuels in transportation; price policy, as for heating oil in relation to coal; etc.);
2) Direct taxes used as instruments of economic policy:a) Progressive tax on the surplus of the personal income
fund [of work organizations — H. K.] (The tax on individuals' total income can remain in the communal framework.);
b) Tax on investments (Swedish system) for the purpose of correcting the dynamics, structure, and regional allocation of investments;
3) The existing "state capital" for initial maintenance of the necessary funds;
4) An eventual deficit can be covered by:a) emission of treasury notes;b) a general sales tax at a uniform rate;c) issuance of long-term bonds.
It can be assumed that, in the light of the discussion above, all the items in the budget are sufficiently clear and do not r e quire special comment. Perhaps only item b-1 and item 2 in sources of revenue should be explained in more detail.
In contrast to the economy, where permanent regulative activity of the federation is necessary in order for the system to function efficiently, in the nonproductive sphere — education, culture, health, social care [of the aged, etc. — H. K.], physical education — such regulation is unnecessary. Here it is sufficient to establish by federal law certain social standards that should be met (e.g., in respect to compulsory prim ary education or preservation of health) and to leave the entire implementation to republican organs, along with periodic coordi- native consultations at the federal level. However, the less- developed republics and provinces will not be in a position to meet the general Yugoslav standard with their regular budgetary revenues. Therefore, they should be helped by pumping in supplementary funds through the federal budget. Research carried out up to now has shown that it is possible to perform this distribution according to objective crite ria and thus elim inate political voluntarism.
46 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
A tax on the surplus of the personal incomes fund at the level of the work organization and an investment tax represent prim arily instruments of anticyclical policy and serve to balance aggregate demand with the available real resources. In every economy, demand and supply are in ex post equilibrium. This can occur by (a) uncontrolled price increases and/or(b) administrative interventions. To avoid both one and the other, fiscal policy and, among others, these two tax forms are used. The corresponding research has been carried out in economic institutes, and recently a work was published in which the way of meting out, and the effect of the tax on the surplus of the personal incomes fund were thoroughly elaborated.
In respect to the technique of collecting budgetary revenues, it is useful to anticipate participation of the republics and provinces in federal revenues. Thus, greater expenditiousness and precision in collecting these revenues are ensured. In any case, as is clearly seen, the tax revenues of the federation nowhere affect the reproductive capability of work organizations.
* * *
Conditioned by the task posed and time limitations, this memorandum does not pretend either to an exhaustive or definitive elaboration of the economic functions of the federation. It is obvious that our economic system will develop further. The increase of productive forces and the m aterial wealth of society, the strengthening of enterprises' reproductive power, improvement of the market, and the development of self-management at all levels will place on the agenda the solution of new problems or of old problems by new means. Further scientific r e search will broaden and deepen our knowledge of the functioning of the Yugoslav economy and society, and thus perhaps shed new light on the economic functions of the federation. We will acquire new insights into the possibilities of the effective conduct of economic policy. We might therefore end with the declaration of the social necessity of continuing with systematic work in this field, so that we do not experience unnecessary surprises.
Copyright of Eastern European Economics is the property of M.E. Sharpe Inc. and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.
I.
EKONOMSKE FUNKCIJE FEDERACIJE
B. Q luSCevId, H . H a d ilo m e ro v ie , B. H o rv a t, N . K lju sev , B. So5kl<5, D. V o jn lb
R e d a k to r B. H o rv a t
D O K U M E N T 2
I N S T I T U TE K O N O M S K IHNAUKA
Serija DOKUMENTA
Uzroci i karakteristike privrednih kretanja u 1961. i 1962. god,
Autori: B. Colanovic, D. Dimitrijevic, V. Frankovic, B. Horvat,I. Perisin, V. Pertot, S. Popovic, V. Stipetic, V. Trickovic,
F. Vasic.
Redaktor: B. Horvat
B E O G R A D , oktobra 1962.
Dokument br. 2
E K O N O M S K E F U N K C I J E
F E D E R A C I J E
B. Gluscev'iG, H. Hadziomerovi<~
B. Horvat, N. K ljusev, B . Soskic, D . Vojnic
Redaktor: B. Horvat
I N S T I T U T E K O N O M S K I H N A U K A
B E O G R A D
januara , 1971.
1. izdan je
2. izdan je
decembra 1970.
januara 1971.
P R E D G O V O R
Zahtjev Saveznog izvrsnog vijeca da formiram grupu naucnih
radnika koji: bi 'u roku od dvije nedjelje pripremili ’’Bijelu knjigu” o
ekonomskim funkcijama federacije, stavio me pred neprijatnu dilemu.
Jedna od najcescih kritika koju naucni radnici upucuju drzavnim i po—
litickim organima jest prigovor da se odluke donose improvizirano. A
prihvacanje postavljenog zahtjeva dovelo bi neizbjezno naucne radnike
kojima bih se obratio da rade improvizirano. U tom sukobu izmedju ao—
bicaj enih standarda naucnog rada i ocigledniH potreba trenutka, odlucio
sam da svojim kolegama ipak predlozim da makar uz rizik nedovoljno
solidnog rada pokusamo u granicama svog znanfa i sposobnosti zadovo—
ljiti zahtjev vlade, Ovu in formaciju navodim kao objasnjenje motivacije,
ali ue i kao olakotnu okolnost u pogledu eveatualne strucne kritike
ovog dokumeata kad on bude objavijen.
Kad se radi o aaiicno zasnovanom radu. onda republicka pripa—
dnost ne bi smjela igrati nikakvu ulogu. Medjutim, ovaj put tema aije
bila iskljucivo strucno—ekonomska i zato mi se ciniio potrebnim da gru—
pa bude sastavljena od po jednog ekonomista iz svake republike. Iz
istog razloga konzultacij’e su pokazale da ne bi bilo oportuno uk ljuci—
vati drugove koji: su aktivni funkcioneri drzavnih ili politickih tij’ela,
jer bi oni mogli biti vezani stavovima foruma kojima pripadaju. U rad—
nu grupu za izradu dokumenta o ekonomskim funkcijama federacije
usli su slijedeci dnagovi, c lanovi 'Naucne sekci]e Saveza ekonomista
Jugoslavije".
Prof, Bosko Gluscevic, direktor Institiita za drustveno-ekonomska
istrazivanja, Titograd.
I L '
Prof. dr Hasan Hadziomerovi'c, Univerzitet u Sarajevu.
Prof. dr Branko Horvat, naucni 'savjetnik Instituta ekonomskih nauka,
Beograd
Prof. dr Nikola Kijusev, Univerzitet u Skopju.
Prof. dr Bran;siav Sosklc, direktor Instituta za ekonomska istrazivanja, ■
Beograd
Prof. dr Dragomir V’oinic, naucni savjetnik Ekonomskog instituta, Zag
reb.
Caslav Ocic, ‘asistent Instituta ekonomskiH: nauka, bio je struc —
m sekretar grape, Ja sam izvrsio redakciiu teksta. Prof. dr Aleksander
Bajt, idirektor Ekonomskog iristituta Fravne fakultete u Ljubljani,.tako—
djer je trebaio da ucestvujeu radu grupe, ali je u posljednji:trenutak
bio spnjecen. Kako nam postavljeni rok nije omogucavao niti odlaganje
zavrsetka rada niti ukiiucivanje drugog slovenskog ekonomista, morali
smo sa zaijenjem konstatirati da republicka zastupljenost u grapi .nije
bi’ia savrsena. Nc buduci da je redaktor ovog dokumenta trenutno pro—
fesor Univerziteta u Ljubljani, to ni Slovenija nije ostala sasvim ne—
zastupijena,
S obzirom na karakter memoranduma, dogovoreno je da se ne c i—
tiraju izvori, ne navode precizni rezuitati istrazivanja i tekst ne opte—'
recuje uobicajenom naucnom aparaturom. Treba, medjutim, naglasiti ;da
se krajnje suraamo iznesem .stavovi u tekstu zasnivaju na mnogobrojnira
erapiriiskim i teorijskim istrazivanjima vrsenim u svim nasim naucmm
centrima, Grupaje u mogucnosti da svaki vazniji: zakljucak dokumentira
izvrseaim istrazivaajima iii ekonometrijskim mjerenjima. Tamo gdje is—
tiazivanja nisu izvrsena, upozoreno je da treba nastaviti s proucavanjem
prob'iema,
SRANKO HORVATBeograd, 29. decembra 1970.
SAVEZNO IZVRSNO V IJE fE
15- 12- 1970. god.
B e o g r a d
Drug
dr BRANKO HORVAT
direktor Instituta ekonomskili nauka
B e o g r a d
Predmet: Izrada studije "Ekotiomske funkcije
federacije i instrumentarij koji' obe—
zbedjuje jedinstveno trziste”
Na osaovu zakljucka Saveznog izvrsnog veca i prema pos—
tignutom dogovoru molimo Vas da formirate grupu naucnika — ekono—
mista koja ce za potrebe Veca izraditi studiju. ’’Ekoaomske fuakcije
federacije i in strum entarij koji: obezbedjuje jedinstveno trziste”.
C 1 a a
SAVEZNOG IZVRSNOG VECA,
(M.P.) Ljubisav Markovic , s.r.
rI
SAVEZNOM IZVRSNOM VECU
B E O G R A D
Vas zahtev ;od 15. decembra 1970. g. da se u izuzetno kratkom
roku izradi studija o ekonomskim funkcijama federacije prihvatili smo
zbog znacaja trena tka u kome se nalazimo. Predajuci ovaj memorandum
zeleli bismo uciniti nekoliko napomena.
Prvo, u radu smo posli od izmenjene uloge federacije u sada—
snjoj fazi naseg razvoja i 'od osnovnih premisa naseg drustveao—eko—
nomskog sistema, s tim da se uz minimum vanekonomske regulative
obezbedjuje jedinstveno trziste, stabilnija privreda — bez zastoja, ma—
sovne nezaposlenosti 'i inflacije — i dinamican privredni razvoj.:
Drugo, primenili smo metod kriticke analize st.vamosti sa pre< -
tenzijom da trazimo povoljnije solucije i alternative koje bi bile u
skladu sa nasim sadasnjim stremljenjima u drustveno—politickom raz—
voju.
Trece, u radu smo se oslanjali na dostignuca savremene eko—
nomske nauke i rezultate, nasih ranijih istrazivanja vrsemh u naucnim
institucijama ili samostalno. To nam je omogucilo da postignemo sagla
snost po nizu osnovnih problema iz domena privrednog sistema i eko—
nomske politike. Medjutim, neka pitanja su bila predmet divergentnih
ocena, pre svega u zavisnos ti ,od toga da li prioritet dati ekonomski
2
optimalnim resenjima ili drugim (nacionalnim, ‘republickim i si.) kompo—
nentama. U tom smislu su neka resenja, iako aisu dobila bezrezervnu
podrsku svih autora, ipak u tekstu nasla odgovarajuce mesto. Za neke
probleme su sugerisana dopunska istrazivanja,
Cetvrto, 'aase sugestije, stavovi i predlozi za odredjena konkret—
na resenja i moguce solucije, proizasli su kao skupno ili dominantno
ubedjenje clanova aaucnog tima da se u sadasnjoj situaciji: moze u na—
znacenom smislu uspesno resavati problematika koja je u pitanju. Pri '
tom je neophodno imati u vidu celovitost nasiH razmatranja, ocena i '
predloga.
Takodje je potrebno imati u vidu cinijenicu da je suvise kratko
vreme svakako ostavilo traga u oblikovanju pojedinili aktuelaih pitanja
i sistematizaciji:^studije.
Peto, 'U radu na ovom dokumentu su ispoljene pojedinacne reze—
rve u pogledu nekih stavova, modaliteta resenja i praktickih sugestija.
To je u prirodi naucnog rada uopste, a posebno rada na ovaj naciri i
o problemima koji: nisu samo ekonomski. No, sve to nemoze biti razlog
da se prezentovana studija ne smatra rezultatom kolektivnog napora.
U uverenju da ce ovaj nas rad doprineti odabiranju najpovoljni-^
jih alternativa za dalji:razvoj :na§e zajednice, izrazavamo spremnost za
eventualnom saradnjom u smirenijim uslovima.
Beograd, 28. decembra 1970.
3. Gluscevic, s.r.
H. Had£iomerovic, s.r.
B. Horvat, s.r.
N. Kljusev, s.r.
B- Soskic, s.r.
D- Vojnic , s.r.
S A D R Z A J
Strana
1. Privreda kao sistem ............. ............. .................... 1
2. Polazne osnove drustveno—ekonomske organizacije .. 6
3. Tri osnovne funkcije ekonomske politike na nivou
federacije ...... ..... ............................. ....... .............. ................... 12
4. Federacija i poduzece ............ ......... ............ .... ... . . 16
5. Cetiri vrste regulativnih mehanizama ............. . . . ............ 20
6 Podmcja ekonomske politike .................................. ..... ... 22
7. Drustveno planiranje .............. ....... . .......................... .. 32
"8. Fondovi federacije ............ .......... .......................... . .. 37
9. Sistem kompenzacije . . . .................................. . ...............45
10. Budget federacije ............ . . ................................ .. . . 49
1. P R IV R E D A KAO SISTEM
Privredu txeba promatrati .kao veliki sistem sastav ljen iz mnostva
povratnih sprema s odgodjemm efektima i podlozan oscilacijama. Stabili—
ziranje tog sistema i postizanje optimalnih:performansi zahtijeva ugradji-
vanje automatskcg stabilizatora i primjenu odredjene regulativne tehnike.
Prvo znaci izgradnju sistema institucij'a i normi ponasanja. Potonje
znaci ekonomsku politiku, Za razliku od inzenjerskih sistema, privreda
je mnogo slozeniji: sistem i zbog toga su ogranicene mogucnosti potpuno
automatske regalacije. Utoliko je vece onda znacenje ekonomske politi—
ke. Navodjenje sistemske analogije ima za svrhu isticanja cinjenice
da je rjesenje problema, nakon sto se usvoje odluke o nekoliko osnov—
nih: drustvenih dilema, objektivno uslovljeno 1 da ostavlja malo mjesta
politickom pogadjanju.
Po pri rodi stvari regulirati treba funkciomranje sistema u cjeli—
n i . Prema tome privrede republika ne mogu se efikasno razvijati utoli —
ko osnovne makroekonomske odluke msu donij’e te na nivou federacije.
Razumljivo je da ekoaomska politika federacije treba da se zasmva na
medjurepubiickom dogovoru. .A taj dogovor, da bi bio efikasan, treba in—
stitucionalizirati. Jedan od najvaznijih instrumenata institucionalizacij.e
medjurepublickog dogovaranja u oblasti privrede predstavlja drustveni
plan.
Uslovljenost privrednog razvoja i 'ekonomskih politika republike
funkcioniranjem globalnog sistema dokumentirana je 1 empirijskom ana—'
lizom privrednih ciklusa u Jugoslaviji. Utvrdjeno jeda su ti eiklusi ’sa—
vrseno sinhronizirani po republikama, pa cak i po gradovima. Orugim
2
rijficima, sve republike istovremeno ulaze u akcelerativne faze kao i u
depresivne faze ciklusa, Qno sto pojedinacna republika (ili grad) rnogu
uciniti na izoliranom poboljsanju svoje pnvrede kvantitativno je gotovo
beznacajno u odnosu na mogucnosti .ili propuste na nivou cijele zera—
1 je_ Od fuadamentalne je vaznosti da se to shvati.
Iz cinjenice sto su podsistemi u veliko] mjeri determirnrani fun—
kcioniranjem sistema u cjelini,' ne slijedi 'da republike i komune ne mo—
gu voditi svoju ekonomsku politiku. Slijedi samo to da su kvantitativni '
efekti takve politike relativno mali.' U brzoj privredi teritorijalne jedi—
nice ekspandirat ce doduse po razlicitim stopama, ali sve ce te stope
bit! visoke, u sporoj pnvredi obmuto. Kako to u praksi izgleda dovolj-1-
no je da se usporedi privredni rast prije 1965. i poslij'e 1965. godine.
Medjutim, -iako kvantitativni 'efekti 'nisu znacajni, kvalitativni jesu i o
njima treba voditi racuna,
Statisticki podaci u tabeli predstavljaju ujedno i petogodisnju
bilancu reforme i zahtijevaju podrobniie razmatranje. Vidi se da je sto—
pa rasta i industrijske i polioprivredne pioizvodnje, kao i drustvenog
proizvoda u cjeiini, prepolovljena. Nekada na vrhu svjetske iiste po br—
zini 'razvoja, jugoslavenska privreda razvija se danas sporije od svjeP
skog prosjaka. Nij.e potrebno dokazivati da bi nastavljanje dosadasnjiK:
trendova, a pogotovo niihovo pogorsavanje, dovelo do diskreditiranja
samoupravnog sociializma. Nerazvijena podrucja i ranije su zaostajaia, ■
a od 1964. godine jaz se jos vise povedao. Kod toga treba imati u vi—
du da je zaostajanje kod stope rasta od 8,97c mozda jos snosljivo, a
da kod stope od 3,9% postaje neizdrzivo. . Zaostajanje je u stvari jos
ve£e nego sto ga pokazuje tabela kad se proizvodnja obracuna po sta—
novniku, je rje porast stanovnistva triput veci u nerazvijenim podrucji—
ma (kretanja po stanovniku dobiju se tako sto se od stopa ukupnih. kre—
tanja odbiju stope rasta stanovnistva). Vidi 'se da se u tom slucaju cak
i industrijska proizvodnja po stanovniku u nerazvijenim podrucjima raz—
vij'a sporije.
Rast
drustv
enog
pro
izv
od
a,
ind
ustr
ijske
i
po
ljo
priv
re
dn
e
pro
izvo
dnje
i
sta
no
vn
istv
a
pri
je
i posli
je
refo
rme
3
O CO ;=? l ooa
Cjao CD
G3 •
W3
T JC
c3T3O>NOCu
CuO
co ^ co in
T*H LCo ’ '
I I
CO CO 'in oj co
o oo'
£oO
aic
CO
03CO
CO
CO C- i
cn CO CD 03
03 O CO CO CO o CO o
co o > T3
T 3Oa
c3s
CO CO CO ^o O o o
r- O 03 03
co n (M nH CO CO
M CO CO Hco" LO iO
co i-H co mi—I i—I 03
cm co in cm
O Ifl N
H N ^ 003 03 03 O
Mdr>
fi
eg>N “ P G
Sq cd O •r> >
w w >
•3o
aJC(U
•?Nc305
-i----------
E ^ O ) eg -.-h
in cd
CD CO CO CO
eg co co oi
in lO
M CO 03 OJ
£ Wa ESI
w
S0) 5
C Go o S g
*£cd
oJ-J^ L
aJ
X J *o>
acdB:d
co03 *"3
C5w
> c- ca
w -oO is CDa w q =3
aj co C l eJ 03 W
o "o S3
hD2 m"tj<■§N®O M n C d - I_i I
Cfl i• -H tO CD - CJ 0 3 ® ■an^; o 05 > ^ ,-H ,2gb o 205,SM
o - o 3 “
S 5 ” > 5 •
>W^d -w
Eg m
o a • ,z* a? m c ^ coC3 S3 0315 *3 « S o
C/3
—1C-. ClTJPlfcoNiiSi
CO cj
^ 2 0XI _g cS
£ § 1 N e - w g c
c p'S’-S-S-SdOi’SEE n <U o>
Da ne bismo tekst opteretili suvisnim statistickim podacima ne
dajemodruge tabele. No radi potpunijeg informiranja potrebno je nave—
sti 'neke rezultate dosadasnjih istrazivanja, Usporavanje proizvodne
ekspanzije dovelo je do porasta nezaposlenosti koja je u Jugoslaviji .
veca no u ma.kojoj drugo; zemlji u Evropi. U 1938. godini bilo je u
zemiji: 10% nezaposlenih, 'trideset godina kasnije, 1968. godine, bilo
lh je 9,4%, Osim toga oko 820.000 na.sih sunarodnika nalaze se na
radu u mostranstvu, a taj se broj l dalje povecava. Procijenjeno je da
se 13% ukupnog aktivnog stanovnistva SR Hrvatske nalazi u inostranstvu.
Nadalje, jugoslavenska privreda najnestabilnija je privreda u
Evropi poslije Cehoslovacke Pnvredna uestabilnost, koja se ne ocitii—
je samo u inflaciji, vec i u kolebanjima proizvodnje, uvoza i izvoza
i periodickim eksploziiama platnog deficita — onemogucava ma kakvo
realno samoupravljanje l dovodi do opetovanih i sve neprijatnijih admi—
nistrativnihi intervencija. Reforraa je zapocela sa zamrzavanjem cijena
u 1965. godini i zavrsila se isto takvim zamrzavanjem cijena u 1970.
(stc suj uostalom, naucni radnici .predvidjeli na jednom svom skupu jos
u proijece 1967. godine), Sada se postavlja pitanje ponovne devalvaci—
ie i ponovnog mijenjanja najdehkatnih elemenata u usiovima privredjiva—
nia. U takvim okolnostima radm kolektivi nisu u stanju da adekvatno
program lraju razvoj svojih poduzeca (pa stoga takve programe uglavnom
ae rade), Oni postaju zrtve arbitrarnih administrativmK odluka, koje su
van nji'nove kontrcle, A u usiovima neadekvatnog funkcioniranja siste—
ma, dolazi do spekulacije i korupcije u najrazlicitijim oblicima.
Ne bi trebalo stoga da iznenadi sto je od 1965. godme pa na
ovamo doslo do usporavanja porasta proizvodnosti rada, do pada u efi —
kasnosti investiranja i do kocenja prestrukturiranja pnvrede. Reproduk—
tivna sposobnost poduzeca se smanjuje, gubici poduzeca rastu. Drustve—
ni plan 1965-1970. nije izvrsen, godisnje rezolucij e o razvoju privre—
de u narednoi godini se ne izvrsavaju — a da se o tome ne daje ozbilj—
mje analiticko obrazlozenje — a donosenje novog srednjerocnog plana je
odgodj eno =
5
Prirodno se postavljaju pitanja: kako je do svega toga doslo?
Koji:.su uzroci? Kuda nas to vodi? Ne radi li se o zabrinjavajucem ne—
razuraijevanju privrednih zakonitosti ?. Nije ovdje mjesto da se daju od—
govori na ova pitanja. Upucujemo na objavljena istrazivanja naucnih:
organizacija, posebno Instituta ekonomskih nauka u ^eogradu, Ekonora—
skog instituta u Zagrebu, Instituta za ekonoraska istrazivanja u 3eo—
gradu i 'Ekonomskog instituta Pravne fakult^e u Ljubljani kao i na ma—
terijale sa sastanaka Naucne sekcije Saveza ekonomista Jugoslavije.
Medjutim, nesumnjivo je da je znacajnu ulogu u ovim negativnini kreta—
njima igrala neadekvatno postavljena funkcija federacije (opterecene
administrir'anjem 1 birokratskira mentalitetom uz nedovoljnu drustvenu
odgovornost) kao i jedna improvizirana i nedovoljno strucna ekonomska
politika.
Zbog toga se pitanjima ekonomskih funkcija federacije raora
prici s krajnjom ozbiljnoscu i s punom drustvenom i strucnom odgovor—
noscu. Nije pretjerano upozoriti na sudbonosni karakter odluka koje u
vezi's tim treba da donesu politicka tijela.
6
2. P O L A Z N E OSNOVE D R U STV EN O -EKO N O M SKE
O R G A N IZ A C IJE
Polazimo od samoupravne autonomije privrednih subjekata kao
osnove naleg privrednog sistema. Na toj osnovi neke kljucne dil'eme
drustveno-ekonomske organizacije razrjesavaju se aa slijedeci nacm:
1. Csntralizacija—decentralizacija. U samoupravnoj :privredi bva
dilema rijesena je u korist decentxalizacije. To znaci da se sve priv—
redne funkcije u principu ostavljaju privrednoj bazi i taj :se princip mo—
dificira samo onda kad je to neophodno za efikasno funkcioniranje ci—
tavog sistema. Pretna tome radne organizacije treba da obavljaju mogu—
ci maksimum privredniK funkcija, a federacija samo neophodni minimum.
Ekonomske funkcije republika predodredjene su ovom polarizacijom, kao
i cinjenicom da je Jugoslavija federativna zajednica vise naroda i ha—
rodnosti.
lako zadatak ovog memoranduma nije da razmatra ekonomske
funkcije republika, ipak je potrebno da se upozori jos i na slijedece. Iz
samoupravnih prava gradjana i proizvodjaca proizlazi i njihovo pravo
na nacionalnu i teritorijalnu organiziranost. (dakako/samo u onoj mjeri .
u kojoj se ne krse ista takva samoupravna prava drugih gradjana i '
proizvodjaca). U tom kontekstu bilo bi pogresno promatranje i ocjenji:-r-
vanje republickih privreda samo sa stanovista mogucih negativnih efe—
kata i 'deformacija, 'moguce autarhije i separatisticke stihije, iako je
7
sigurno da te opasuosti realno postoje. Sa stanovista jednog pozitivnog
pristupa, regionalne privrede predstavljaju nuzni medjuclan decentralizi—
ranoj :i policentrickoj :viziji:'privrede i dmstva,. Radi se o tome da se
postigne regionalno uravnotezenje privrednog razvoja. Taj :zadatak naro—
cito je aktuelan u nasoj :zemlji:gdje su historijski naslij’edjene razlike
u privrednoj :razvijenostiv 'tradicijama, kulturi,; jeziku itd. izrazito velike,
U tim uslovima prevazilazenje jaza u privrednom razvoju postaje pred—
uvjet istinske ravnopravnosti naroda 1 aarodnosti Jugoslavije, a repub—
licka odn. pokrajinska autonomija preduvjet za skladno funkcidniranje
privrede i dnistva u cjelini.' U tom smislu posebne republrcke i pokrajin—'
ske privrede nisu inkompatibilne s brzim, ^uravnotezenim i efikasnim ra—
zvojem cjelokupne jugoslavenske privrede. Uz uslov da se respektiraju
ekonomske zakonitosti, 'usaglasenost regionalnog razvoja s nacionalno—
—privfednim specificnostima republika 1 pokrajina moze dati snazan pods—'
ticaj opcem privrednom razvoju.
2. Drzavni aparat kao vlast ili kao drustveni servis. Naslije—
djeno je shvacanje — i dosljedno tome ponasanje — da je drzavni apa
rat pnje svega aparat vlasti. U tom smislu drzavni aparat orijentirao se
gotovo iskijucivo na davanje dozvola i vrsenje zabrana (izdavanje dir'ek-
tnih naredbi ^uglavnom vise nije moguce zbog odluke 1,), >a posljedice
za to snose osnovni privredni subjekti koji: na stanje stvari mogu utje—
cati malo ili nikako. Zbog toga efikasnost. cijelog sistema opada i na-
se drustvo trpi ozbiljne gubitke. Ako bi se razlika zbog smanjene sto—
pe rasta iz tabele od 4% primijenila na sadasnji: volumen drustvenog
proizvoda od 150 milijardi noviK dinara, 'doslo bi se do cifre od 6 mi—
lijardni novrH dinara izgubljene proizvodnje godisnje. Na slican nacin
moze se izracunati i kolike gubitke trpi svaka republika i pokrajina
posebno.
Drzavni aparat kao vlast mje jedina moguca solucija. Izvjestan
broj razvijenih zemalja — skandinavske zemlje predstavljaju vjerojatno
najbolji: primjer - organizirale su svoj drzavni 'aparat u znatnoj mjeri
kao javnu sluzbu, kao drustveni servis. Zadatak tako koncipiranog dr—
zavnog aparata jest da vrsi koordinative 1 informativne funkcije, da
vrsi usluge stanovnistvu 1 radnim organizacijama, a prisilom se sluzi '
izuzetno.
Smatramo da bi u samoupravnom drustvu dilemu 2. t rebalo rije—
siti izgradnjom suvremenog, 'Visokostrucnog drzavnog aparata koncipira—
nog kao javna sluzba. To pored ostalog pretpostavlja i uvodjenje rigo—
roznih: kvalifikacionih ispita za prijem u drzavnu sluzbu. A da bi .lju—
di u drzavnora aparatu mogli da se ponasaju kao odgovomi sluzbenici
drustva, treba im osigurati odredjenu licnn sigurnost 1 zastitu od raz—
novrsniH pritisaka.
3. Federaci/o. shvocena kao drzava ill kao jugoslayenska .za-.
jednica. Preovladava gotovo iskljucivo prvo shvacanje i tako slabljenje
federacije nuzno dovodi do slabljenja jugoslavenske zajednice. Medju-
tim, 'ima veoma znacajnih privrednih problema, npr. anticiklicna ekonom—
ska politika koje treba rjesavati na jugoslavenskom nivou, iako ne nuz
no u okviru drzavnog aparata 1 na ciriovnicki nacin. Smatramo da se
moze zauzeti stanoviste da i u slucaju refonniranja drzavnog aparata u
u smisiu t. 2, ipak ostaje pozeljno da se tom aparatu ostavi samo mini
mum neophodnih funkcija, a. da se odluke ua jugoslavenskom nivou sto
vise donose u tijeliraa koja ukljuaiju i druge drustvene faktore.
U ovom memorandumu federacij a se shvaca kao jagoslavenska
drustvena zajednica, a ekonomske odluke na nivou federacije predstav—
1]aju odluke za jugoslavensku privredu u cjelini. U tom kontekstu fede—
racija bi trebalo da iraa uglavnom cetin tipa organa. Prvi ’predstavlja
vrhovno politicko tijelo koje, -na osnovu najsir'eg demokratskog dogovo —
ra naroda 1 narodnosti Jugoslavije odnosno proizvodjaca i gradjana, for—'
mira institucionalni sistem i utvrdjuje razvojna 1 .opcu ekonomsku poll—
tiku. Nije u kompetenciji: ove grupe da poblize odredjuje profil 1 funk-
cioniranje ovog organa. Zbog potreba da se upotrebi odredjen termin, u
jednom sirem smisiu mozemo ga oznaciti kao Skupstinu. Vlada, odnosno
Savezno izvrsno vijece trebalo bi da predstavlja takav organ Skupstine,
koji na sebe preazima (a) stmcno-tehnicki rad i . (b) vodjenje teku —
ce ekonomske politike u okvinma odredjenim Skupstinom. Pored ova
dva drzavna organa moze postojati i izvjestan broj posebnih (mjesovi —
till, odnosno neposrednije diustvenih) organa na nivou federacije, od
kojin u ovom memorandumu spominjemo nekoliko (Vijece ekonomskih sav—
jetnika, Arbitraza za dohotke i cijene, Naucni savjet, Monetami .sav—
jet i ’uprave saveznih fondova,) Vjerojatno je da ce se broj :ovih poseb—
nih drustvemh organa tokom vremena povecavati,’ a njiHovaje uloga ce—
sto arbitraznog, konzultativnog ili strucno—savjetodavnog karaktera, all
ponekad imaju i operativne funkcije kao npr. uprave saveznih fondova.
Moze se ocekivati da ce povecanje broj a posebnih drustvenih or gana na
aivou federacije pospjesiti pretvaranje cinovni eke uprave u neposredniju
drustvenu regulativu i birokratske drzavtie vlasti u drustveai servis. Na
kraju, cetvrti tip organa federacije-u oblasti privrede jesu interesne aso—
cijacije kao sto su sindikat i komora.
4. Ov/oscen/e federaciji, ill dogovaranje republika. Ovo ]e u
stvan pseudodilema jer treba koristiti oboje, .zavisno o prirodi 'proble—'
ma. Osnovna je distinkcija izmedju utvrdjivanja politike i Izvrsavanja
utvrdjene politike. Prvo je stvar politickih foruma, kod cega osnovna
ulogu igra dogovaranje republika. Potonje je stvar izvrsniH organa, dakle
aparata federacije. Medjutim, lizvrsavanje utvrdjene politike moze imati '
razlicite modalitete pa je kod najvazmjih odluka pozeljno ostvariti do—
govor republika. Iz prirode situacije proizlazi da ad hoc dogovaranju
nema mjesta (1) kad se radi o operativnim mjerama koje ne trpe odla—
ganje (npr. inter\rencije na trzistu) ili (2) zahtijevaju potpunu diskre—
ciju da bi 'se osigurali 'pnvredni interesi zeml]e (npr, odluka o deval—
vac iji) i (3) kad se radi o odlukama od sekundaraog znacenje. Kate—
gorija (3) toiiko je brojna i dogovaranje bi u toj :mjeri apsorbiralo vri—
jeme i kapacitet uprave da bi raspravljanje zaista ozbiljn ih:zadataka
i kljucnih odluka ostalo zanemareno. Ovo potonje je u velikoj mjeri
karakteristicno za sadasnju praksu, kad se beskonacno mnogo energije
gubi pogadjanjem oko perifemih: stvari, a znajajne odluke sa dalekosez—
nim konzekvencama donose se improvizirano (dovoljno je podsjetiti na
nacin kako su zapocete tri posljednje reforme u 1961, 1955, i 1970.
kao i 'ua stalne ustavne promjene). Eventualne zloupotrebe, neodgovor—
nosti ili\nedovoljna strucnost organa federacije ne mogu se sprijeciti !
10
neprestanrm uplitanjem drzavnih organa sest republika u operativae od—
luke. Time se ustvari skida odgovomost s federalnog aparata, a efikas—
nost uprave svodi na minimum. Saveznoj :vladi treba dati sva potrebna
ovlastenja, a koatrolu sprovesti putem analize rezultata vladinog rada.
Ukoliko se proklamirani program ne ostvaruje, treba povesti raspravu o
povjerenju vladi.! Ukoliko su odstupanja od proklamiranih ciljeva, 'prihva—
cenih planova 1 objavljenih predvidjanja zaacajna, vlada treba da podne—
se ostavku. Ukoliko mistificirani aureol vlasti kod drzavne uprave zeli—
mo zamijeniti karakteristikama javne sluzbe, onda vladu treba tretirati u
velikoj mjeri kao poslovni odbor ovog drustva. I kao sto poslovni odbor
poduzeca nije koalicija predstavnika sektora i radnih jedinica vec organ
poduzeca u cjelini, 'tako ni .vlada ne moze biti prvenstveno koaliciona
vlada (kad danas), vec bi trebalo da bude prvenstveno federalna vlada.
5. Drusfveno-po/if/’cfce za/'ecfnice ill pri'vrec/ne organizocije. Uko—
liko se ne misli .na stvaranje neke paralelne privredne ’'vlade” - sto
vjerojatno ne bi bilo uputno pa tu pretpostavku dalje ne ispitujemo — i
ova dilema je vjestacki stvorena. Izmedju privrednih: organizacija i or
gana DPZ-a, postoji jasna drustvena podjela rada. Privredne organiza—
cije sticu dohodak u konkurenrskaj borbi na trzistu. Organi DPZ—a
harmon iziraju interese privrednih subjekata na odredjenoj teritbriji^ Uko—
liko bismo od prvih trazili harmoniziranje, >dobili bismo monopole. Ukoli—
ko bismo od potonjin trazili ulazak na trziste, -dobili bismo etatizme. U
stvari upravo zbog tih nedovoljno kontroliranih tendencija pojavljuju se
veoma izrazeni simptomi i j ednog i drugog.
11
12
3. TRS OSNOVNE F U N K C IJE EKONOMSKE P O L I T iK E
NA NIVOU F E D E R A C I J E
U upravljanju privrednim sistemom organ! zajednice imaju odre—
djene zadatke. To su ovi 'zadaci^ (1) ujednacavanje uslova privredji-
van/a, bez cega nema raspodjele prerna radu i 'javlja se monopolist! cka
eksploatacija; (2) kratkorocno gledano, • osiguravanje trzisne ravnoteze,
bez cega je (1) nemoguce, 'odnosno dolazi 'do likvidacije autonomije
radaih orgamzacija-; (3) dugorocn o giedano osiguravanje privrednog
rasta bez cega su i (1) i (2) i izgradnja socijalizma nemoguci.
Postoji: jedna siroko rasprost ranjena zabluda, >a naime da su or
gan !’zajediiice odgovomi samo za one zadatke koje mogu administrativ—
nim direktivama sprovoditi.' Zbog toga ako dodje do pogresniK investicija, >
okrivijuju se poduzeca koja su lh poduzela i banke koje su lH financi—
rale bez povezivanja ove poiave i cinjenice da je proizvodno—investicio—
no ponasanje privrednifi organizacij'a funkcija privrednog sistema i eko—
nomske politike. Ukoliko cijene rastu, okrivljuju se poduzeca sto nabi —
jaju cijene. Ukoliko licni 'dohoci ^rastu brze od produktivnosti xada, 'ok—
rivljuju se radni kolektivi zbog nedovoljne drustvene svijesti, Ukoliko
privreda postane nelikvidna, premalo izvozi Ui previse uvozi, okrivljuje
se privreda jer se nije prilagodila intencijama reforme, ne drzi .se pre—
poruka i ’politickih rezolucija. To rezoniranje koje se provlaci kroz dnev—
nu stampU; -skupstinske debate i istupanja nekiti drzavniti funkcionera
duboko je pogresno. Orgamza zajednice i,.'posebno, izvrsm drzavni orga—
ni ’odgovomi su za privredna zb ivanjai onda kad ne mogu administrati—
vno mtervenitati. Ta odgovomost. proizlazi iz cinjenice sto osim adminis—
13
trativnog postoje i dragi nacini privredne koordinacije kojima se organ!
zajednice mogu i moraja sluziti.
Autonomija radnih:organizacija ne samo sto je osnovni organi—
zacioui princip jugoslavenskog pnvrednog sistema, vec je to i motor
privrednog rasta. Radni kolektivi djeluju u odredjenim uslovima koji. su
im dani kao parametri za donosenje odluka. Uzimajuci u obzir' ove pa-
rametre, om se u odlucivanju rukovode svojim materijalnim interesima^
Upravo zato sto motivacija za priv.redjivanje dolazi ’od materijalnih in—
teresa, birokratska subordinacija postaje nepotrebna, a stvama autono—
mija moguca. Ali zadovoljavanje jednihi parcijalnih interesa ne smije
ici na stetu drugili parcijalnih interesa, jer inace dolazi !do eksploata—
cije koja je nespojiva sa socijalizmom. Oa li ce do eksploatacij'e doci
ili ne, kao i to da li ce odluke samoupravnih radnih organizacija dovo—
diti do privredne ravnoteze i rasta — ovisi ’o parametrima sistema. A
odgovornost. za te parametre — za uslove privredjivanja — po prirodi !stva—
ri ne mogu snositi radne organizacije. Odgovomost snose organi zajed—
nice.
Nakon ovihi napomena mozemo se vratiti na tri 'osnovne funkcije
uvodno odredjene.
(1) Ujednacovanje uslova privredjivanja znaci organiziranje
privrede na taj :nacin da svi privredni 'subjekti sticu dohodak pod istim
uslovima. Ukoliko se i tada pojavljuju razlike u dohotku, one ce biti ,
rezultat razlika u radu i poduzetnistvu, a ne rezultat eksteraih: uslova
koje radni kolektivi l e mogu kontrolirati., Oa bi .se postiglo ujednacava—
nje uslova privredjivanja, ■potrebno je osigurati (a) stabilnost privrede,
(b) elim inirati‘administrativne intervencije i,^posebno, stalno mijenjanje
propisa i drugih parametara privredjivanja 1 (c) sprjecavati ’monopole
i uklanjati ^imperfektnosti !trzist.a. Ovo potonje zahtijeva slobodno kre—
tanje radnih, materijalnih i financijskih resursa po citavoj :teiitoriji:
Jugoslavije, 'Sto bi trebalo garantirati Ustavom, a sprovesti .putem save—
znihi inspekcija.
Stupanj : ujednacenosti "uslova privredjivanja objektivno je prilic —
no jednostavno utvrditi.' Iako licni dohoci 'mogu znatno varir'ati (i to je
pozeljno) od pojedinca do pojedinca odn. od poduzeca do poduzeca, us—
lijed statisticke zakonitosti dohodak odiedjene kvalifikacije morao bi
biti uprosjecen za sve grupacije (uz uslov da su statisticki dovoljno
velike). U mjeri 'u kojoj se ti gmpacijski prosjeci razlikuju, negiran
je pridcip raspodjele prema radu. Notomo je da su te razlike u nasoj :
privredi veoma velike, sto znaci da postoje privilegirani i diskriminira—
ni radfli kolektivi .1 da oni prvi,' putem lmperfektnog trzista, 'eksploati —
raju rad ovih potonjih.
Ujednacavanje uslova privredjivanja ne moze znaciti ’drzavno
lli etatisticko-bankarsko dotiranje radnih organizacija koje posluju
s gubicima, sto je do sada bio dosta cest slucaj.: Ali ono treba da
znaci kompenzirarije steta grupacijama koje su odlukama ekonomsko—
-politickih organa diskrimiriirane u sticanju dohotka (zakovane cijene i
si.). Ujednacavanje uslova privredjivanja ima i svoj regionalni aspekt
i predstavlja ekonomsko opravdanje za postojanje fonda za kreditiranje
razvoja nerazvijenih podrucja. Radi izbjegavanja nesporazuma valja
dodati da zahtjev za ujednacavanjem uslova nije u suprotnosti s favon—
ziranjem Ui defovariziranjem odredjene proizvodnje kad je to prihvaceni
cilj ekonomske politike u svrha stimuliranja ili kocenja te proizvodnje.
(2) Osiguravanje trzisne ravnoteze znaci; (a) postizavanje
pune zaposlenosti radne snage i ostaliH faktora proizvodnje, (b) stabi-
14
lizaciju cijena i (c) u skladjivanje platne bilance uz cuvanje konver—
tibilnosti domace valute. Za postizavanje ovih ciljeva nije dovoljno iz—
graditi 'adekvatan privredni cistern vec je aeophodno poduzimati odgo-
varajucu anticiklicnu ekonomsku politiku protiva zastoja i aezaposle—
nosti/.s jedne, 'i protivu inflacije, 'S druge strane. Neophodni su slije—
deci 'osnovni 'vrdovr anticiklicne politike: monetarao—kreditha i 'fiskal—
na polltika. Za situaciju troskovne inflacije neophodna je i antiiniflacid—
na politika dohodaka koja txeba da uslovi u kupno kretanje licnih: doho-'
daka kretanjem produktivnosti Tada. Politika dohodaka dobro postavlje—
na, ‘treba sa svoje stxane, da doprinese i rjesavanju problema raspodjele
prema rada i povecavanja reproduktivne sposobnosti privrednih organrza—
cija. Za posebne vidove stxukturne i regionalne nezaposlenosti potreb—
na je i 'odgovarajuca politika radne snage (informacije, 'prekvalifikacije, ■
transfer radne snage i si.).
(3) Privredni rast je konacni test progresivnosti jednog drustve—
no—ekonomskog sistema. Nije potrebno pozivanje na Vlarxa da se shva—
ti kako drustveni 'sistemi koji' zaostaju a privrednom razvoju nuzno pro—
padaju. I obmuto, svjetska privreda modelira se prema onim sistemima
koji:’najbrze eksp: ndiraju. Neophodna komponenta privrednog rasta je
i regionalno 'jravnotezenje razvoja, Istrazivanja su pokazala da je pre—
ovladavanje jaza izmedju nerazvijeniti i razvijenih podrucja to brze, sto
je b rzi opci 'privredni 'rast.
15
16
4. F E D E R A C iJ A f PODUZECE
Odnos cjeline 1 dijelova u jednom ekonomskom sistemu mozemo
sad jos jednom podrobnije razmotriti 'sa stanovista odnosa federacije i
osnovnih privrednih: subjekata — poduzeca.
Kao sto je vec uvodno konstatira.no, 'U jednom medjuovisnom si—'
stemu kao sto je privreda, na pojediriacnim se punktovima moze neovr—
sno veoma tnalo uraditi.’ Poslovni iuspjeh; svakog pojedinacnog poduzeca
dobrim je dijelom predodredjen funkcioniranjem pnvrednog sistema u cje-
lini.! A.ko taj sistem rdjavo funkcionira, tad a zalaganje kolektiva 1 struc —
nost ili vjestina rukovodstva poduzeca ne mogu osigurati izuzetne pos-
lovne rezultate. To, 'iiaravno, ne znaci da je efikasnost organizacij’e po—
duzeca irelevantna za uspjeh privrede u cjelini.^ Naprotiv, ona je relevan—
tna i, .dugorocno gledano, kljucna,
Medjutim, u privredi koja podli jeze snaznim ciklicnim kolebanji:—
mane mozemo ocekivati visoke dohotke ill visoku produktivnost rada u
depresiji:,' ma sto pojedini kolektivi radih, a isto tako ne mozemo oceki—
vati 'da ce dobra organizacija pojedinih poduzeca sprijeciti depiesiju ili
osigurati visoke stope rasta. Poduzece moze planirati dinamiku zaliha
najmodemijom statistickom tehnikom. ali to mnogo ne vrijedi ako se do—
prema repromat erijala moze neocekivano prekinnti jer negdje u proizvod—
nom lancu netko nije uspio ostvariti 'esencijalni uvoz ill su naprimjer, ■
pomanjkali zeljeznicki vagoni. Strucnj aci .poduzeca mogu besprijekomo
isprogramirati optimalni plan proizvodnje 1 tada, upr., dodje do redukcije
u isporuci elektricne energije ill'su se transportni kanali negdje zapu-
sili.. Radnicki 'savjet moze veoma savjesno izraditi dugorocno orij'entira—
nu investicionu l poslovnu politiku, ali .se tada administrativno promijene
cijene, kamate, doprinosi i drugi uslovi 'pnvredjivanja pa ono sto je iz-
17
gledalo rentabilnim postane nerentabilnirn i obratno. Radni kolektiv moze,
kao dobar domacin, izdvajati u fond investicija zaacajna sredstva na ra—
cun iicniH dohodaka, a tada drzava, ili komuna, ili netko drugir ta sred
stva blokira ili prisilno oroci. Rukovodstvo poduzeca se, u oqenjivanju
trzisne traznje i programiranju proizvodnje, osloni na drustveni plan Skup—
stine, a taj se plan ne izvrsi ill napusti. I kad je sve to tako, .radm ko—
lektivi nisu zainteresirani za modeme statisticke metode, ni za temelji—
to piipremljene investicione programe, ni sa solidnu dugorocnu poslovnu
politiku, niti se mnogo obaziru na drustvene planove, -vec na adminis—
trativne zahvate odgovaraju istora mierom.
Pogresno je, stoga, kolektivima 1 rukovodstvima poduzeca dava—
ti 'preporuke o tome kako treba da izgleda dobar privrednik 1 ocekivati '
da ce se poslije toga stvari bitno promijeniti. Mnogo je realnije pretpos—
taviti .da se u danim usiovima nasi 'privredni akteri ^uglavnom racionalno
ekonomski ponasaju. Ako to ponasanje nije najpozeljnije i ako treba da
se promijeni,^ tada treba na odgovarajuci nacin promijeniti usiove priv-
redji:vanja. Priwedni subjekti ce se tada priiagoditi tim izmijsnjenim u-
slovima. A za uslove efikasmjeg poslovania a time i Ipovecanja tempa
proizvodnje odgovomi su, ocigiedno, organ! zajednice.
1 onoga sto je upravo receno proizlazi princip ekonomske poli—
tike koji glasi’ tipicna radna organizacija — misli se na prosjecno po-
duzece - ne moze pogrijesiti. Ako se ona ipak pogresno ponasa, dono—
si pogresne odluke, oada je to zato sto ispravno reagira na pogresne
stimule sireg sistema. To je jedan od aksioma ekonomske politike, koji:,
cini se, nije dovoljno shvacen.
Posto je napusteno admin.istrativno pianiranje, drzavni organi se
sve vise pov'iace iz privrede (i neprivrede). Taj je proces narocito in—
tenzificiran poslije I960. I takav razvoj dogadjaja treba, naravno, pozd—
raviti . No, u toku tog procesa razvila se prilicno opasna teorija i prak—
sa. Pocelo se, 'naime, .smatrati da su drzavni aparat i drugi organi zajednice
18
odgovorni jedino za one akcije u kojima mogu obavezaim naredjenjima
admiaistrativno intervenirati. Buduci da je podrucje administratevnih. in—
tervenciia znatno smanjeno, 'to su se drzavni i politicni organi uopce,
a posebno savezni, dobnm dijelom prestali smatrati odgovornima za pnv—'
redaa kretanja. Ako se ciljevi drustvenog plana ne realiziraju, tada se
kaze da to zato ”jer se poduzeca msu prilagodila novim uslovima priv—
rediivanja” , "jer nisu uspijevala da se prilagode zahtjevima reforme
Nfezaposlenost i emigracija su se shvacala maltene kao prirodna nepo—
goda, kao nesto sto se ne da promijeniti..
Ukoliko su postojeca shvacanja tacno uocena, tada je prilicno
jasno da se na njima ne moze efikasno planirati. Jer, efikasno drustveno
planiranje pretpostavija da su organi ekonomske politike odgovomi .za
zaposlenost, stopu rasta, .inflaciju, >platni deficit itd., cak i kada nema—'
ju nikakvihi ovlastenja za administratevne intervencije. Kako se komplek—
sna modema privreda uspjesao vodi .bez naredjivanja pokazuje suvreme—
na ekonomska nauka, o cemu ne mozemo detaljnije raspravljati.’Ovd^e bi
bilo korisno dodati jos samo neke napomene. .
Privredni zivot je izvanredno siozen. Stoga su u ocjenama, pred—
vidjanjima i akcijama uvijek moguce greske. Dobro je stoga odluke —
pa 1 pogreske - rasclaniti na njiHovu strucno—profesionalnu i dmstveno—
—politicku komponentu, Poznato je da Savezno izvrsno vijece donosi .
svoje odluke na temelju strucnib. analiza i prijedloga svog strucnog apa—
rata, SIV ie, prirodno, odgovoran za donesene odiuke, ali nema nikak—
vog razloga da se identificira sa svakim materijalom svog aparata. SIic —
no se ni Skupstina ne mora identificirati sa svakom akcijom SIV—a. A.
isto tako je nepotrebno, pa i politick! neoportuno da SKJ zalaze svoj •
autoritet za svaku ekonomsko—politicku mjeru. Ukoliko je takav pristup
problemima ispravan, tada ima 1 svoje konsekvence. Ako resori .1 SIV
treba da budu samostaino odgovomi za svoje akcij’e, tada treba da imaju
i odredjenu samostalnost u programiranju i p rovodjenju tih akcija. Ako
19
materijali strucnog aparata treba da budu ocij.enjeni od naucne i strucne
javaosti, .tada strucnjaci iz toga aparata moraju-iraati vise naogucnosti
da pisu i po svom strucnom uvjereaju. Ako SIV treba da mnogo azurtnje
reagira na privredne poremecaje, tada mu Skupstina mora diti dovoljno
siroka ovlastenja, kako bi se potrebne akcije mogle pravovremeno podu—
zed.. I u j ednom 1 u drugom sluca]u drustvena se kontrola ne samo ne-
smanjuje nego se povecava. Najefikasnija kontrola je kontiola rezultata
za koji. se precizno moze ustanoviti tko je zanjiH odgovoran.
Nas se samoupravm sistem neprestano razvija. Jednog cemo daaa
iraati vjerojatno dosljedno samoupravno organiziraau piivredu, od ekonom-
ske jedinice do federacije. Prema tako organizir’anoj privredi i neprivredi
dr£ava ce se po svoj :prilici .drukcije odnositi.'Medjutim, u ovoj :etapi ra—'
zvoja drzavni organi su odgovorni i za- privredna kretanja i za tempo
izgradaje samoupravnog sistema. Ta je dvostruka odgovomost veoma te—
ska i zahtijeva izvanredne napore, all je treba sasvim jasno proklamira—
ti .i unijeti u sistem planiranja.
20
5. CETiRi VRSTE REGOLATiVNIH MEHANIZAMA
Privredni sistem u izvesnom smislu podsjeca aa neki plaaetarai ’
sistem. Skupstina (u sirem smislu) se ponasa kao ceatar gravitacije, ra—
dne orgariizacije kao plaaete, .izmedju centra i periferije aema fizickog
dodira, a ipak planete kruze po odredjenim uu apnjed pozaatira putanja—
raa. Kod planeta tu sistemsku stabilnost osigurava sila gravitacij'e, kod
radmh kolektiva materijalni interesi.’ Repubhke predstavljaju slicne gra—
vitacioae sisteme, koji. se krecu uaatar glo'balaog sistema. Na taj nacin
globalni sistem ponasa se kao pohcentricki sistem. Medjutim, analogiju
ne treba odvesti suvise daleko; izmedju jednog kozmickog i jednog eko
nomskog sistema postoje i znacajne razlike. Jedna od tiK razlika sastoji:
se u tome sto u ekonomskom sistemu izmedju centra i perifenje ae pos—
toji: s amo jedna vrsta veza. Postoje u stvari 'cetiri tipa veza; adminis-
trativne, privredno—regulativne, trzisne i informativno—konzultativne,
Kombinacije tih veza odredjuju i tipove privrednih sistema. U jednom eta—
tistickom sistemu domiaantna su prva dva tipa veza, u samoupravnom
sistemu potonja dva.
Da bi organi zajednice mogli 'ostvarivati ona svoja tri fundamen—
talna zadatka, ■om moraju bid povezani ii jedan cvrst podsistem. Po pri-
rodi stvari tom podsistemu najvise odgovaraju administrativne veze. Zbog
toga Skupstina i njen izvrsni organ, -Izvrsno vij ece, ostvaruj u imperativ-
nu koordinaciju (da npotrebimo prikladan Weberov termin) rada drzavnih
organa. Ti .organi ’su u nasoj shemi drzavna administracija, .sekretarijati,,
Narodna. banka i zavodi za statistiku, 'planiranje i cijene. Sve te usta—
nove dobijaju administrativne dir.ektive od Izvrsnog vijeca odnosno
Skupstine i duzni su da te dir.ektive sprovode.
21
Zbog bitne razlike u ponasanju izmedju privredne i aeprivredne
sfere, te proizvodne i aeproizvodiie sfere, postoji funkcionalna razlika
izmedju privrednihi neprivrednih sekretarijata (savjeta), te izmedju tih
sekretarijata, >koji su okreauti prema proizvodnji roba 1 usluga, i nepro—
izvodae drzavne administracije (pravosudje, policija, vojska, opci poslo—
vi). Sekretanjati i Zavod za cijene vrse privredno—regulativne fuakcije
u odnosu na trziste 1 kvazi—trziste (za ueprivredu), a Narodna banka
u odnosu na bankarski sistem. Te privredao—regulativne funkcije saci—
njavaju ekonomsku politiku. A ekonomska politika provodi se po pravi—
lu neadministrativnim instrumentima kao sto su porezi, kamate, krediti,' ■
carine, subvencije, garantirane cijene, 'mauipuliranje rezervama sirovina
i si.
Zavodi !za statistiku 1 planiranje i maju informativne odn. infor—
mativno—konzultativne funkcije. T ese funkcije cesto potcjenjuju iako
one imaju izvanredno veliko znacenje za dobro funkcioniranje jednog
decentraliziranog sistema. Osnovni preduslov da privredni subjekti do-
nose isprayne odluke, jest da imaju tacne i pravovremene informacije
o tekucim i perspektivnim privrednim kretanjima. Ako je statistika manj-
kava ili zakasnjava, ako su planske prognoze pogresne, a dugorocni .
programi razvoja ne postoje — sto je, na zalost, slucaj — onda radnirn
kolektivima ni najvisi stepen drustvene svijesti nece pomoci da donesu
pravilne odluke.
Na kraj u, u privrednoj sferi treba spomenuti komore cija funkci—
ja jos uvijek nije jasno definirana osira sto je ocigledno da predstavlja—
ju posrednicku instituciju izmedju drzavnih organa i privredniH organiza—
cija.
Od navedena cetiri regulalivna mehanizma jedan — neadministra—
tivne rajere ekonomske politike - zahtijeva podrobnije razmatranje.
22
6. PO DRU CJA EKONOMSKE P O L IT IK E
Postoje bar sedam razlicitiH podrucja suvremene ekonomske po—
litike. Ona se razlikuje po tome kakvim se instrumentima orgaai eko—
nomske politike sluze u os tvari vanj u tri osnovne ekonomske funkcije.
1. Fiskalna polifika (u koju se ukljucuje budzetskai poreska
poiitika) predstavlja najefikasnije orudje izravnavanja privredniH: cik—;
lusa. Zato na nivou federacije fiskalna poiitika ima prije svega anti—
ciklicne, 'pa prema tome i 'antiinflacione zadatke. Instrumenti 'su direktni
i 'indirektni porezi,. budzetski 'deficit i isuficit, te budzetsko subvencio—'
ntranje. Nekad se fiskaina poiitika svodila na to da se fiskusu, • tj
drzavnoj blagajni,. pribavi dovoijno sredstava za pokrivanje troskova
drzavne administracije, vojske, pohcije i .si. Radilo se, u stvari, ' >0 iz—
jednacavanju drzavniH: prihoda i rashoda, t j o poreskoj politici. Pore—‘
ska je poiitika, naravno, dostupna i treba ie u potpunosti koristiti u
svim politicko—teritorijalnim j edinicama, Ona se cak moze kombi nirati
s razvojnom politikom jer se priHodi 'od poreza mogu koristiti za ali—
mentiranje razlicitiH : foadova, odnosno, za financiranje razlicitiH sluz’bt
koje imaju razvojne implikaciie. Treba dodati da se Fiskalna poiitika
federacije do sada svodila uglavnom za klasicnu poresku politiku. (Ma
lle i tekuci ’prijedlozi koji: uglavnom proiziazi iz ekonomske neobavje—
steno sti,! da se savezni ’porezi , zamijene kotizacijama republika.
23
Suvremena fiskalna politika sasvim je nesto drugo. Ukoliko je
rijec o porezima, .nije toliko bitno kolika su sredstva vec kako se pri-
kupljafu i kako se frose. Pokrivanje admidistrativnih rashoda dobiva
sekundamo znacenje, a. primarni su redistributivni,'deflacioni, ekspanziv—
ni i slicni 'efekti poreza. Fiskalna politika u cjelini 'treba da postigne
odredjene razvojne ili ravnotezne pa prema tome i stabilizacione ciljeve.
Budzetski 'suficit ili deficit' nisu obicna salda na racunima prihoda i
rashoda manje ili vise disciplinarne drzavne administracije, vec su to
snazni ’instrumenti 'kontrakcij e ill ekspanzije traznje. Progresivni porez
na fond licn ih : dohodaka na razini'poduzeca ima bar devet razlicitih efe—
kata i medju ostalim, 'moze ublaziti . ili eliminirati inflacione pritiske.
Oiferencijalno oporezivanje investicija (svedski sistem) ovisno o tome
gdje, >kada i !u koj u oblast se ulazu, moze pridonijeti odrzavanju plan—
skih proporcija u pogledu dinamike, te regionalne i proizvodne strukture
novili kapaciteta. Povezivanje ili smanji.vanje opceg nivoa poreza obicno
je efikasniji: instrument uravnotezavanja trzista nego kreditna politika.
I na kraju, <porezima se mogu bar djelomicno apsorbirati monopolni 'do—
hoci, st.o ce pridonijeti uiednacavanju uslova privredjivania i realizaciii;
principa raspodjele prema radu.
Budzetski deficit i 'suficit (rjedje) nastajaii 'su do sada dobrim
dijelom stihijski i financirali su se povecavanjem ili smanjivanjem duga
Narodnoj :banci. Ako se eliminira stihijnost, sistem se moze uciniti fie—
ksibilnijim time sto ce se organizirati trzisne kratkorocniH blagajnickih
zapisa. Emitiranjem tih obveznica od strane sekretarijata za financije
mogu se postici prema potrebi 'ili kontraktivni ili' ekspanzivni efekti .
zavisno od toga da li se obveznice prodaju privredi (povlacenje novca)
ili Narodnoj banci (emisija), odnosno da ii ih viada ponovno otkuplju—
je od ltnalaca (emisija). Ta tzv, politika otvorenog trzista predstavlja
prijelaz od fiskalne prema monetarnoj poiitici.
2. Monefarna .poiitika je u kompetenciii: federacije, a operativno
je vodi ’Narodna baaka. Instrument su: emitiranje i povlacenje novca pu—
tem obaveznih: rezervi, posebnih i eskontnih kredita kao i trzisno (es—
kontna stopa) ili vantrzisno (lim iti, beneficirane stope) reguliranje ka—
matne stopei Osnovni zadatak monetarne anticikiicne politike jest da
privredu napaja potrebnom kolicinom novca. Uravnotezujuci .ponudu i pot—
raznju novca, •monetarna politika stabilizira monetamu komponentu trzi—
sta. Medjutira, monetarnu politiku treba kcristiti !i kao dopunu fiskalnoj
poiitici.' Porezi se ne mo gu mijenjati cesto, a monetarni instrumenti
omogucavaja trenutha prilagodjavania. U tom kontekstu monetarna politi—
ka moze djelovati restriktivno ili ekspanzivno. Qdnos izmedju dviju po—
litika moze se shvatiti tako sto ce se uzeti da se teskim orudjem fiska—
ine politike vrse gruba uskladjiyanja, a finim instramentima monetarne
politike vrsi se zavrsna obrada trzisne ravnoteze.
Monetarna politika moze se nadopuniti kreditnim aspektima i ,
koristiti se u razvojne svrhetj. za postizavanje racionalne alokacije re—
sursa (selektivni ired iti i eskont), Posebno ie interesantna francuska
praksa eskonta investicionih: zajmova za objekte predvidjene drustvenim
planom, cime se postizava neadministrativno usmjeravanje investicija.
Takav eskont nasa Narodna banka jos n ije primijenjivala. Veomaje
vazna upotreba eskonta i za stimuliranje izvoza na konvertibilna podnic-
24
ja odnosno uvoza iz klirinskiH: zemalj a. U operativnom vodjenju monetarne
politike bilo bi vjerojatno uputno dati nesto vecu samostalnost Narodnoj
banci u odnosu na saveznu vladu, uz vece ingerencije privrede i repub—
lick ihodn . regionalnih interesa. Toj svrsi mogao bi posluziti nesto dru—
gacije koncipiran Monetami savjet. Valjalo bi prouciti i ^prijedlog regio—
nalnog uravnotezenja ponude i potraznje novca putem dogovorene emisi—
je preko republickih centrala Narodna banke.
3. Zadaci varifskotrgovinske politike jesu ostvarivanje potreb—
nog volumena vanjskotrgovinske razmjene, 'uskladjivanje platne bilance
i postizavanje i ^odrzavanje konvertibilnosti dinara. Na raspolaganju su
ovi instrumenti:. carine i razne uvozne takse, -premije i razne izvozne
olaksice, devizni rezim, 'kreditiranje izvoza (l uvoza) i rezim uvoza i '
izvoza kapitala. Jugoslavenska privreda susrece se na svjetskom trzistu
s partnerima kojima izolirana pojedinacna poduzeca nisu dorasla. Zbog
toga se jugoslavenska privreda na svjetskom trzistu ne smije pojavljiva—
ti atomizirano, vec mora nastupati kao cjelina. Najvazniju ulogu obrane
opciH interest igra drzava, kao sto je to slucaj i sa svim ostalim ( i .
trzisnim i centralno-planskim) privredama u svijetu. Na svjetskom trzi—
stu ne sukobljavaju se samo poduzeca vec i drzave i opasno bi bilo
ne uvaziti tu cinjenicu, Federacija, treba takodjer da zastiti nasu priv—
redu od potresa koji: se na svjetskom trzistu stalno desavaju (devalvaci—
je, oscilacije cijena, caiinske integracije, barijere nasemizvozu, dem—
ping, 'diskriminacija i si.).
Kad se ne radi o obrani od inostraniH pritisaka, regulativnu ulo
gu pored drzavnih treba da preuzmu i drugi organi federacije. Tako je
25
Savezna privredna komora pozvana da sprii'eci nelojalnu konkurencij'u
nasih izvoznika (i uyoznika) na stranim trzistima uslijed cega zemlja
trpi velike stete.
Tek kad federalna regulativa na opisani ’nacin stvori povolj —
ne- uslove za vanjskotrgovinsko poslovanje, moci ce inicijativa privred—
mH: subjekata i n iihovihasocijacij’a doci do punog izrazaja.
4. Politika dohofka. treba da osigura raspodjeiu prema radu, a
kroz to da eliminira odredjena zarista inflacije i'd a utjece na razvoj.:
U stvari .moze se pokazati da kljucne deformacij.e u funkcioniranju na—'
seg privrednog sistema potjecu od toga sto se u praksi u velikoj :mjen
negira princip raspcdjele prema radu. Poiitika dohotka koja mace nema
nekih svojih specificnih. instrumenata, treba da poiazi od slijedeceg. Ra—
zina licnih: dohodaka odredjena je stupnjem raz vijenosti proizvodnifi sna—’
ga, Raspodjela dohodaka odredjena ie institucionainim sistemom i svje—
saom politikom. Politika dohotka treba da osigura (a) da dohoci ’koji:
ne poticu od rada (renta, kamata, monopoini prihod) ne budu raspodje—
ljem kao licni dohoci: (b) da uvjeti sticanja dohotka budu ujednaceni .
u privrednim i neprivrednim aktivaostima, (c) da distribucija dohodaka
bude drustveno pozeljna tj,: da ne dovede niti do destimuiativne uravni—
lovke n.iti do prekomjerne socijaine diferencijaciie i (d) da ukupni vo—
lumen licn ih dohodaka bude u skiadu s porastom produktivnosti rada.
Sva cetiri zaaatka mogu se ostvariti ocigledno samo na nivou federacije, '
tj. privrede u cjelini.' U njihovom ostvarivaaju poiitika dohotka sluzi se
svim raspolozivim ekonomskim Instrumentima, .a posebni njen strucni or
gan mogao bi da bude Zavod za dohotke i ciiene (ZDC).
26
Zavod za dohotke i cijene bio bi strucni organ drustvene arbi
trage za dohotke i cijene i zamijenio bi 'dosadasnji Savezni zavod za
cijene koji: predstavlja disfunkcionalni etatisticki apendits. Od sada—
snjeg zavoda ostao bi strucni aparat.
Odluke bi donosio Savjet sastavijen od placenih:predstavnika
privrede (komora), >sindikata, 'ekonomske nauke, federacije i republika i,'. ■
eventualno, 'potrosaca. Navedene drustvene organizacije bi svoje p red-
stavnike samo predlagale, >a imeaovanje s visegodisnjim maadatom (ill
odbijanje) vrsila bi 'Skupstina. Drustveni status Savjeta ZDC i'moralno—
—politicki integritet njegovih clanova morao bi biti nepnkosnoven (kao
npr. Ustavnog suda ili slicriiti organa federacije). A i fuakcija bi bila
slicna: vandrzavno arbitriranje u danim okvinma pisanih i nepisanih
drustvenih normi . ZDC bi izradic i permanentno usavrsavao kriterije
za formiranje dohodaka i .cijena, a njegov Savjet sluzio bi kao drustve—
na arbitraza u posljedrijoi instaaci za odgovarajuce sporove iz oblasti '
dohodaka i cijena, ZDC bi posebno vodio brigu o onim sektorima priv—
rede i neprivrede gdje ostali regulativni mehanizmi slabo ill nikako ne
djeluju (banke, .osiguraaje, reekspcrteri, visoke politicke funkcije i si.).
Na kraju dodajmo da bi u oblasti politike dohotka trebalo da se
narocito aktivira sindikat c iii je to jedan od tradiciQaalnili zadataka.
No u podrobnije obraziaganje ovog prijedioga ne rnozemo uci na ovom
mj estu.
5, Politika cijena. i trzigne intervencije. Vanjskotrgovinski re—
zim, 'porezi,''kreditne olaksice i direktno subvencioniranje uvjetuju for-
27
miranje cijena. Zadatak je poiitike cijena (a) da stimulira ili koci ’
razvoj odredjene proizvodnje u smislu optimalne alokacije resursa, (b)
da stiti standard ekonomski osjetljiv ih: slojeva stanovnistva (ljudi s
niskim licnim dohocima, penzionera), .(c) da stiti proizvodjace u grana—
ma s velikim kolebanjima proizvodnje (m inimalne i 'garantirane cijene
u poljoprivredi). i (d) da stabilizir'a trziste, Zadatak (c) i (d) postizava
se uz istovreme trzisne intervencije drustvenih rezervi poljoprivrednih':
i Industnjskill sirovina, Ukoliko bude uspjesno rijesena t, 4, cijene na
jugoslavenskom trzistu moci ce se formirati slobodno. Administrativna
kontrola cijena bit. £e potrebna jediuo u djeiatnostima koje imaju ka—
rakter javnih sluzbi kao sto su zeljeznice, PTT, .elektroprivreda i ko—
munalne sluzbe, Ovo potonje su ocigledno u nadleznosti .komuna, dok
je sve ostalo stvar federacije i .njenog ZCD.
6. Razvojna poiitika. je stvar drustvenog planiranja, o cemu ce
biti vise reci u narednom poglaviju. Ovdie je dovoljno napomenuti da
je najvaznija komponenta razvojne poiitike investiciona pohtika koja
ima tri aspekta; (a) osiguravanje optimaltiog obima investicija, (b)
regionalne korekcije investicija u pravcu prevladavania raziika u eko—
nomskoj :razvijenosti i efikasne integracije jugoslaveoskog ekonomskog
prostora i '(c) -.struktume korekcij.e investicija u svrhu izbjegavanja
disproporcija u proizvodnji- odnosno postizavanja maksimalnih efekata u
izvozu. Za razliku od ranije navedenih aspekata ekonomske poiitike ko—
ji 'su pretezno kratkorocnog karaktera, razvojna politika je dugorocno
oriientirana, a. drustveni .plan predstavlja osnovni drustveni dogovor u
oblasti 'privrede.
28
29
7. Naucna poiitika usko je vezana s razvojnom politikom odn.
platiiranjem. Istrazivanja kod nas i 'u drugim zemljama pokazuju da je
gotovo devet desetina pove£anja produktivnosti rada rezultat tehmckog
progresa, .a svega jedaa desetina potice od akumuliranja fiksnih: fondo—
va. jedaa fuadiraaa i dosljedna naucna politika u jugoslaviji: danas ug—
lavQom ne postoji: — za razhku od mnogih drugih evropskih zemalja —' a
efekti .naucnog rada sasvim su nesraztnj emi s onim sred s tvima koja se
trose za nauku. Nauka se kod nas shvaca uglavnom kao skupi luksuz, ■
kao dekoracija, a ne kao proizvodna snaga. To shvacanje provlaci se
kroz sve razine drustvene organizacije, >od poduzeca i komuna do save—
zne admiQistraci] e i poiitickih: organa koji: .ekonomsku politiku vode bez
adekvatnog oslanjanja na rezultate naucnih: istrazivanja s konsekvenca—
ma koje su poznate, Zadaci tiaucne politike u ovom trenutku jesu: (a)
prevazilazenje sadasnjeg krajnje nesredj enog stanja i uspostavljanje
jedne normalne organizaciie naucnog rada; (b) uspostavljanje organiza—
cije 1 standarda za suvretneno obrazovanje naucnih kadrova i (c) utvrdji-
vanje strateskih pravaca naucnih: istrazivanja i osiguravanje uslova da
se odgovarajuca istrazivania efikasno izvrse.
U zemlji: bez naucnih: tradicija, ^dakle u jednoj za nauku relativno
nerazvijenoj :sredini kao sto je nasa, 'opasno je ostaviti spontanom razvo—
ju da se rijesi (a) i (b), Medjutira, kad se jednom uspostavi potrebna pra—
ksa i standardi u organizaciji: naucnog rada i obrazovanju naucnih :kad—
rova, federacija ce se moci potpuno osloboditi tih poslova i ostaviti ih
automatizmu univerziteta i zajednica za naucni rad odnosno korisnika nau
cnih : istrazivanja. Tada ce se moci orijentirati 'iskljucivo na (c) u cilju
postizavanja svjetskih: standarda u naucnom radu i , preko njega, u privred-
nom i drustvenom razvoju. Interes za nauku i svijest o potrebi naucnih
30
istrazivanja, 'treba, naravno, razvijati u svim teritorij alno—polit'ickim je—
dinicama kao i kod privrednih organizacija. Ali 'se odgovornosti za sta—
nje i razvoj jugoslavenske aauke ne moze lisiti 'federacija. Neuvidjanje
te ciajeaice dovelo je u posijednjih nekoliko godina do stagnacije u nau—
cnim istrazivanjima do osipanja naucnih: orgamzacija I do emigracije
naucnih kadrova, Imajuci u vidu veoma dug ’’aktivizacidni .period’* u
ovoj oblast! - potreban je period od 10 do 20 godina da bi 'sea jed-
noj :uaucnoj :disciplini izgradili kadrovi ill iedna naucna organizacija
osposobiia za kreativan rad — postaje jasno da su stete od pogresne
naucne politike u posijednjih:nekoliko godina neprocjenji.ve.
Za efikasno vodjenje naucne pohtike potrebna je institucija.
Jedna od mogucnosti .je da to bude Zavod za programiranje naucnog
rada, <koji: bi imao status Saveznog zavoda za privredno plamranje i .
kome bi na celu bio renomirani 'naucni 'radnik s istrazivackim iskustvom
i 'organizatorskim sposobnostima, Zavod bi 'obavljao sve strucne, orga—'
nizacicne i 'financijske poslove. Odiuke bi donosid Naucni savjet sas—
tavlj en od reaom i'ranihi uaucnih radnika, .privrednika i 'predstavnika fede—
racije i 'republika. No i ovo pitanje zahtijeva posebna proucavanje.
Instrument\ fizicke kontrole kao sto su kontrola, ■ Iimitiranje i .
zamrzavanje cijena; ogranicavanje ill zamrzavanje liccih: dohodaka; !re—
tencione i uvozno—izvozne kvote i kontingenti;. dozvole za gradnju i .
cbavljanje poslova i si, mogu se u samoupravnoj privredi upotrebljavati .
samo izuzefno, kad normaine mi ere ekonomske politike zataje, te sto—
ga i nisu navedeni u standardnom lnstrumentaiiju ekonomske politike.
$ #
Folazeci 'od uvodnc istaknutog nacela da se samaupravna auto—
nomija privrednili subjekata moze ograniciti samo onda kad su ugrozeni
31
interesi drugih radnih: organizacija i tako interesi drustva u c je lin ir fe—
deracija £e biti nadiezna i odgovoma — ova dva atributa predstavljaj u
nerazdvojiv par — u svim slucajevima kad treba osigurati dobro funkcio—
niranje cjelokupncg sistema, U tom smislu ocigledno je da svih sedam
podrucja ekonomske politike ulaze u okvir. aktivnosti ^federacije, iako
ta federacija nije uvijek ili nije jedino savezna vlada odncsao Skupsti—
na. Prema tome federaciju treba zaduziti i ovlastiti 'da stiti Interese ju—
goslaven ske privrede kao cjeline u odnosu na mostrane privrede. To
znaci da je vanjskotrgovinski rezim prvenstveno stvar drustvenog dogo—
vora nanivou federacij.e. Nadalje, uspjesno rjesavanje ranije navedena
tri osnovna, zadatka pretpostavlja postojanje jedinstvenog privrednog
sistema unutar zemlje. To znaci da bazicnu institucionalnu strukturu
treba stvarati 'putem Ustava i opceg zakonodavstva. Iz istih razloga
federacija je iskljucivo odgovorna za funkcioniranje privrednog sistema.
Privredna nestabilnost, usporavanje rasta, i tiezaposienost predstavljaj u
hipoteku iskljucivo savezne vlade 1 Skupstine. I upravo zbog te odgovo—
rnosti federacija je nadiezna za postavljanje osnovnih pravaca ekonom—
ske politike zemlje, a prije svega za vodjenje fiskalne i kreditno—mone—
tarne politike. I 'na kraju, buduci da jugoslavija predstavlja zajednicu
ravnopravnih naroda, -a ta ravnopravnost nije moguca dokpostoje histori —
jski uvjetovane velike razlike u ekonomskoj razvijenosti pojedinih regija,
i budaci da stanovnistvo nerazvijenih krajeva nije u stanju da vlasti—
tim naporima savlada razlike u razvijenosti, federacija mora preuzeti
odgovomost za uskladjeni privredni razvoj pojedinih regija.
fto se tice ostalih drustvenoi -politickiH zajednica, ocigledno je
da u ok vim globainog sistema i republike i komune mogu voditi svoje
diferencirane ekonomske politike usmjerene na adaptiranje sistema re—
gionalnim specificnostima. U tom smislu drustveno—politicke zajednice
vode poresku politiku (porez na licne dohotke, na promet, mjesni samo—
doprinos), politiku cijena (cijena komunalnih usluga) i razvojnu politi —
ku (stimuliranje proizvodnje poreskim olaksicama i financiranje iz in —
vesticionih fondova).
32
7. DRUSTVENO PLANIRAMJE
0 ulozi planirania u nasem drustveno—ekonomskom sistemu pos —
toje mnogi nesporazurai. Ustvari, nije pretjerano reci da su uloga i organi—
zacija planiranja ostali' u prilicnoj meri 'neodredjeni, nejasni i nedefini—
rani. Zbog toga je korisno da se na tom problemu malo zadrzimo.
Ocigledno je da se privredna akcije moraju planirati na svim razi—
nama. Ograniceni svrhom ovog rada mi cemo se pozabaviti samo plani—
ranjem na narodno—privrednoj razini tj. za privredu u cjelini. Kod togapo—
lazimo od postavke da su u samoupravnoi :trzisnoj privredi osnovni priv—
redni subjekti — poduzeca — potpuno autonomni u donosenju svojih priv—
rednih odluka. To, naravno; ne znaci laisser—faire privredu, neznaci sti—
hiju i neznaci naivno vierovanje u efikasnost "nevidliive ruke1’ Adama
Smitha. No to znaci da se u koordiniranju inicijativa radnih kolektiva
organi pianiranja i ekonomske politike mogu samo izuzetno posluziti
mjerama administrativne, rizicke kontrole, i 'da se normalnim smatra je—
dino upotreba ekonomskih instrumenata u koje vaija ukljuciti i davanje
relevantnih informacija. Polazimo takodje i od postavke da drustveni
planovi imaju svoju strucnu i drustvenu komponentu koje su podjednako
vazne. Nedovoljno strucno pripremljeni planovi s pogresnim predvidja—
njima i pogresnim anaiizama ne mogu se nik’akvom demokratskom sa-
moupravnom akcijom pretvoriti u efikasan instrument usmjeravanja.
S druge strane, i uz upotrebu najsuvremeniiih tehnika alokacije resursa
i ekonometrijskiH modela predvidjanja, plan ce ostati bez efekta ako
nemasvoju drustvenu bazu, sto u nasim uslovima znaci da je izradjen
i donesen na dosljedno samoupravni nacin.
33
Iz adtninistrativnog perioda planiranje nosi sofcotn prizvuk neceg
negativnog. Termin, • ''planiranje” odmah stvara predodzbu autokratskog
nametanja privredi volje administracije, .posebno savezne administracije.
Slican prizvuk planiranje ima, iako iz drugih razloga, i u zapadnim z em—
ljama pa se tamo zamjenjuje terminom 'programiranje", ‘"budzetiranje” 1
si, Kod nas postoji tendencija da se zamijeni termmom "usmjeravanje” .
U ovom radu, medjuum, planiranje je definirano u najsirem smislu, tako
da usmjeravanje predstavlja sarao jednu dimenziju planiranja. Ovi termi—
noloski problemi ocigiedno su sasvam perifemog znacaja. Trebalo iH je
ipak spomenuti da bi se izbjegli tiesporazumi. ^lan 1 planiranje mogu
b iti, i cesto su b illcentra listick i, autokratski, tehnokratski. No oni is—
to tako mogu biti demokxatski .1 samoupravno izgradjeni.’ Da li ce biti .
jedno ill drugo ne ovisi o nazivu termina, vec o drustvenom sadrzaju
koji: on pokriva.
Iz gomjeg proizilazi da planiranje ima svoj :kadrovski, strucni i
institucionalni aspekt. U sva iri aspekta planiranje znatno zaostaje za
potrebama zemlje. lnstitucionalni aspekt planiranja je najslozeniji 1 uaj —
manje isua-zen. 'loze se ponoviti cesta konstatacija da sistem planira—
nja prosto tnje uskladjen s privrednim sistemom. On je uslijed toga ne—
funkcionalan i bez efekra. Ovdje treba upozoriti na to da se planiranje
ne svodi na izradu plap.ova sto je samo jedan i to laksi dio posla — vec
likijucuie i pracenje i izvrsavanje planova. Na taj nacin planiranje i '
ekonomska politika cine jednu jedinstvenu cjelinu. Zbog toga u planske
organe — ili, <ako se hoce, oigane ekonomske poiitike — treba ukljuciti
i privredne resore, komore, vehke banke, komunalne organe.
U jugoslovenskim uslovima plan ima cetiri osnovne funkcije:
a) Flan je prije svega ins trument predvidjaaja. Pored normativ—
nog dijela dokument plana mora sadrzavati 'i opsirnu analizu privrednih
kretanja a isto tako podrobnim prognozam a. Ovaj analiticki dio plana
do sada se po pravilu aije objavljivao. Uobicajeno objasnjenje bilo je
da bi to bilo etatisticko reguliranje privrede- Medju'cim, prognoze i eta—
tizam su dvije savrseno razlicite stvari. Prognoze aikogane obavezuju
— izuzev onogakoji: ih pravl. i to jeaajvjerojatniji: razlog da se ne ob—
javljuju. U stvari,. posijednji: planovi ostali su skoro sasvim bez cifara
i kvantifikacije, tako da je gotovo u principu nemogu^e utvrditi .da li' se
izvrsavaju ili.ne . Svrha veoma detaljno objavljene planske prognoze
iest da proizvodiacima omoguci u'/id u najvjerojatnija kretanja privrede,
da Pruzi sve potrebne informacije za izgradnju vlastite poslovne p o ii—
tike. Pursi strucnu, i ne samo strucnu . odgovornost za reainost izradje—
nih prcgnoza snose zavodi za planiranje odnosno oni .organi koji te
prognoze pripremaju.
b) Plan kao instrument predvidjanja uiedno je i insfrumenat ko-
ordsnaciie privrednih odiuka. No u samoupravnoj jugosiavenskoj privredi
ova funkcija ima i svoje posebno; samostalno znacenje. Jugosiavenski
drustveni plan nije etatisticki instrument direktivne administrativne
koordinaciie. On je direktivan samo u onom svom dijelu koji se odnosi
na drzavne organe 1 samo za te organe. Medjutim, osnovni privredni
subjekti ne ostaiu — i l i bar ne bi trebalo da ostanu — po strani od
procesa izgradjivanja plana, sto je do sada ponekad bio slucaj.:U
stvari izrada drustvenog plana treba da bude u sustini askladjivanje
programa razvoja privrednih asocijacij a, a preko njih i osnovnih priv—
rednih subjekata- Kad je plan jednom gotov, onda on predstavija ne samo
projekciju vjerojatnog kretanja ve£ ujedno i projekciju dogovorenog kreta—
nja. Ukoliko je ovo prethodno uskladjivanje bilo uspjesnije, utoiiko je ve£a
34
35
vjerojatnost da ce plan biti realiziran. Danas ranoga poduzeca nemaju
svoje interne programe razvoja. Jedna anketa Beogradske privredne
komore pokazala ]e da je glavni razlog tome nepostojanje dugorocnog
programa razvoja za zemlju u cjelini.
c) Na osnovu piedvidjanja moguceg razvoja i koordmacije posto—'
jecih. inicijativa osnovnih privrednih: subjekata valja, pnmjenorn suvreme—
nih metoda ekouomske analize i uz konsultaciju svih relevantnih drus—
tvenih faktora, utvrditi koja bi privredna kretanja bila optimalna sa sta-
novista zemlje u cjelini. K adje to utvrdjeno onda treba odabrati eko—
nomske instrumente, kvantificirati njihove efekte i dozirati njihovu prim—
jenu da bi se postavljeni drustveni ciljevi najefikasnije ostvarili. Jedno
i drugo sacinjavaja osnovnu funkciju drustvenog plana, funkciju u kojaj
se plan javlja kao instrument usmjeravanja privrednog razvoja. .
d) Kao konkretizacija i razrada ekonomske politike plan pred—
stavlja obavezu za tiielo koje ga je donijelo i direktivu za njegove or-
gane. Ukoliko se radi o drustvenom planu, on je obaveza za Saveznu
skupstinu i direktiva za Savezno izvrsno vijece i njemu podredjene dr—
zavne organe. Ti organi duzni su da sprovedu u zivot ekonomsku po—
litiku formulisanu u Skupstini, odnosao dogovorenu od strane radnih
organizacija, republika 1 komuna. Oni su odgovorai za to da se postav
ljeni ciljevi — povecanje proizvodnje, 'povecanje zaposlenosti, integri —
ranje u medjunarodnu razmjenu, stabilnost valute, povisenje zivotnog
standarda i si. postignu. Za ostvarenje tih ciljeva planskim organima
stoji: na raspolaganju slozeni instrumentarij’ suvremene ekonomske poli
tike. Neostvarivanje tih ciljeva u normalnim uslovima povlaci za sobom
punu poiiticku i prof esionalnu odgovornost. No takva odgovoraost pret—
postavlja, 'S druge strane, slobodu iaic ijative i pravo da se podnese os—
tavka u slucaju neslaganja s usvojenom politikom, odnosno da se nere;-
alnim pred'vidjanjima i ocekivanjiraa u vidu javnog dokumenta suprostavi
analiza radjetia na osnovu saznanja i strucne savjesti pojedinog funkcio—
nera ili organa. Jedino na taj nacin moze se osigurati 'puna odgovornost
za odluke, a odgovomost je kljuctii preduslov za efikasnost izvrsavanja.
36
37
B - FONDOVI F E D E R A C IJE
Smatramo da bi orijentacija cijelog naseg privrednog sistema i .
ekonomske politike trebalo da bude aa stvaranje sto povoljnijih uslova
za ispoljavanje pune micijative privrednih: subjekata. To je upravo 1
osnovno opravdanje za regulativne funkcije federacije. U tom okviru
potrebe trzisnih interveacija zahtijevaju 1 postojanje regulatlvmh fondo—
va na nivou federacije. Pored fonda za kreditir'anje razvoja nerazvijenih
republika 1 pokrajine, o cemu je vec postignuta opca saglasnost, pos—
tavlja se pitanje jos cetiri druga fonda: za kreditiranje izvoza opreme,
za nauku, za investicije i materijalne rezerve. Razumljivo je da sve
fondove treba formirati na osnovu medjuiepublicke saglasnosti ’1 'dogo-'
vora. S obzirom na postojece priiedloge o hitnom ukidanju svfti fondo—'
va izuzev fonda za kreditiranje razvoja nerazvijenih republika i ^pokra—
jina, smatramo svojom duznoscu da upozorimo da bi bilo krajnje opa—
sno i drustveno neprihvatljivo ostaviti u piivredi institucionalai vakuum
koji: bi nuzno doveo do teskih poremecaja. Ti poiemecaji: ocitovali bi
se ne samo u tome sto bi se razvoj uspoiio, a ne stabilnost povecala, .
vec i u tome sto bi se bitho smanjila samoupravna autonomija radmh
kolektiva i povecala administrativna intervencija na svim nivoima.
Medjutim, niis dovoljno uspostaviti fondove. Potrebno je da se
upravljanje fondovima orgamzira na bitno drugaciji: nacin nego ranije
kako bi se izbjegle poznate pogreske. Prostor i vrijeme ne dozvolja-
vaju podrobniju obradu ovog problema, a osim toga on zahtijeva i do—
dajno proucavanje. Oovoljno je da se ovom prilikom istakne da uprav—
ljanje fondovima treba postaviti tako da se u punoj :mjeri respektiraju
38
medjurepublicki dogovoii 'kao i organizirani mteresi privrednih subjekata
imajuci u vidu da se federacija ne svcdi na savezni drzavni 'aparat. Kod
toga, jednako kao 1 -kod ekonomske poiitike, vazi osnovno nacelo da
djelatnost federacije ne moze zamijeniti iii sputati aktivnost privrednili
organizacija. Zadatak federacije j e da se marginalnim korekcijama, po—
punjavanjem piaznina, .usmjeravanjem i stimuliranjem postigne uskiadji—
vanje pojedinacnih i 'opcih : interesa i stvori maksimalni prostor zaslo—'
bodne odluke samoupravnih subjekata,
1. Fond za.razvoj nedovo!jno razvijenih podrucja ima dobro
poznatu funkciju. Dosada je taj fond bio samo distributer poreski priku—
pljenihi sredstava, Stajalo se nastanovistu da nerazvijeni krajevi treba
sami da odlucuju o upotrebi dobijemh sredstav2-. S druge strane bilo je
dosta prigovora da ta upotreba niie bila najeukasnija. Valjalo bi prouci—
ti mogucnost da se ovaj fond reorganizira kao banka 1 da aktivno uc es—
tvuje u cdabiranju i.izvodjenju projekata koie fmancira.. Time se niroalo
ne bi 'krsila suverenost nerazvijenih republika i 'pokrajine, kao sto se ne
krsi suverenitet Jugoslavij.e — ili ma koje druge zemlje — kad na slican
nacin prima zajmove Medjunarodne banke ill Specijalnog fonda. Sadasnjeg
pasivnog administrativnog redistributera zamijeaila bi banka orijentirana
na aktivnu pomoc privredi 'nerazvijenih krajeva, kako bi se aosadasnja
nezadovoljavajuca bilanca razvoja popravila, Fondom bi tnogao upravlja—
ti .Upravni odbor sastavijen od predstavnika republika i pokrajiaa, pred—
stavnika udmzenja banaka i st.rucn.ih crgamzacija ekonomista i inzenjera.
Bilo bi pozeljno da fond organizira i izviestan vid tehnicke pomoci.
Iz tabele u gi. 1. vidi se kako se iaz izmedju razvijenih i nera—
zvijenih krajeva i relativno i apsolutno povecava. Time se veoma opasno
39
ugrozava politika stabilnosti zemlje. To takodjer ocigledno nije u sagla—
snosti sa socijalistickom solidarnosti. Medjutim, manje je poznato da se
dm koci 1 razvoj jugoslavenske privrede u cjelini, kao i to da od investi—
cija u nerazvijenim krajevima velike direktne koristi imaju pravo razvije-
ni krajevi. Jedna analiza pokazala je svojevremeno da utrosak sredstava
Fonda u nerazvijenim podrucjima dovodi do ve<feg poveconja proizvodnje
u razvijenim nego nerazvijenim podrucjima. A savezna intervencija, kao
i uvijek, 'moze se zasnivati samo na opcedrustvenom dogovoru uz uvaza—
vanje sviH konstitutivniH: interesa.
2. Fond za kreditiranje izvoza oprema i investicionih radova u
inostranstvu. Ekonomska neophodnost tog fonda ocigledna je. Pnliodi od
carina mogu se koristiti za alimentiranje tog fonda. Politiku tog fonda
trebalo bi da vodi s avezni organ odgovoran za vanj skotrgovinsku politi—
ku uz participaciju republika i komuna. Postojanje saveznog fonda ne
iskljucuje vec pretpostavlja samoorganiziranje privrede preko banaka i .
na druge nacine. U ovom, kao i u svim drugim slucajevima, 'Vazi princip
da savezna intervencija treba samo da popuni praznine i vrsi korekcije
na trzistu, a ne da sprjecava ili potiskuje osnovne pnvredne subjekte.
U ovom trenutku predlaze se ukidanje ovog fonda i preporucuje
privredi da sama formira takav fond. U kojoj mjeri se taj prijedlog zasni^
va na nedovoljnom razumijevanju problema pokazuju ova tn momenta.
(a) U vrijeme kad je nedvosmisleno proklamirana potreba da se poveca
reproduktivna sposobnost privrede, od poduzec a se trazi da sama formira—
ju fond iz sredstava za koja se zna da su nedovoljna. Na nedavnom sas —
40
tanku u vezi s tim privrednici iz cijeie zemije stavilr su nedvosmisieno
do znanja da sredstva nemaju. (b) Posao je poduzeca da se have priv—
rediivaniem, dakie proizvodnjom, te prodajom i kupovinom robe i aovca
po komercijalnim principima. To znaci da poduzeca treba da osnivaju
banke, a ne fondove; iukrativne organizacij e, a ae ustaaove koje vode
brigu o opcedrustveaim interesima. Za'htijevati tako nesto znaci zahtije—
vat; od privrednili subjekata da se iracionaino ponasaju, 'sto oni najvje—
rojataije nece prihvatiti.' (c) Zadatak Fonda nije da osigura egzistenciju
ugrozenih izvoznika neravnomjerno rasporedjenih po jugoslavenskoj te—
ritoriii; To raogu uraditi i republike, .odncsno i .sami izvoznici na nacin
kako to rade i sva druge poduzeca. Ako ne bude isao izvoz na konverti—'
biino podrucie, usmjerit ce se na kiirinsko. Ako i tu zapne, preorijenti—
rat ce proizvcdnju za unutrasnje trziste. Umjesto proizvodnje turbiria ili
teskih masina skiapat ce se. recimo, autcmobiii strane proizvodnje. I upra—
vo da se sve to ne desi.. federacija treba da ima fond koji ce omoguciti .
agresivno istupanje n.ase privrede na svjetskom trzistu cim ce se isko—
rsstiti svi izvozni potencijali .zemije u svrhu maksimiranja razvoj a. U tom
pcsiu osnovni kriterij ne moze bit! veca zarada ove ii: one izvozne gni—
paciie — sto je iegitimni kriteri j poduzeca u njihovom poslcvanju — vec
interes privrede u cjeiini, A taj interes u ovom slucaju nije tesko ob—
jektivao utvrdiU.
3 . D ir e k c i je z a . re z e rv e po ifopr iv red n ih i in d u s t r i i s k ib s iro v in a .
Ocigledni ekoncmski razlozi govore u prilbg ova dva materijalna fonda
kojima rukovodi savezaa vlada preko svog sekretarijata za privredu.
41
4. Fond za naucni rad u odredjenom obirnu bio bi neophodan
za financiranje utvrdjeniH strateskili pravaca naucnih istrazivanja i oniH
istrazivanja koji: su preduslov za adekvatno obavljanje ekonomskih i '
drugih funkcija federacije. Fondom bi mogao da rukovodi Naucni savjet.
Izvon sredstava za alimentiranje ovog fonda nisu toliko bitni,' ali je od
presudne vaznosti da volumen sredstava bude unaprijed odredjen zako—
[iom i neovisan od voluntarizma budzetske raspodjele. Dabi 'Naucni sav—
jet mogao donositi ispravne odluke, on se mora oslanjati na odgovaraju-
ci strucni organ savezne uprave.
5. Regulativni investicioni fond. Izgradnju proizvodnih: kapacite—
ta, koji ne traze veliku koncentracij u sredstava i ciji aktivizacioni pe
riod je kratak, dovoljno efikasno regulira trzisni mehaaizam. Cim jedan
od navedena dva uvjeta nije ispunjen, nastaju zastoji i disproporcije.
Tada federacija moze intervenirati na francuski (reeskont zajmova za ka—
pacitete iz plana) i svedski (diferencijalni porez na mvesticije) nacin
kao i beneficiranim kamatama (turizam, stambena izgradnja). Medjutim, >
kod objekata s ekstremno dugim aktivizacionim periodom i / i l i ekstremno
visokim investicijama, potrebna bi bila direktna intervencija iz regula—
tivnog investicionog fonda. Ekonomski razlozi govore vise u prilog pos-
tojanja tog fonda federacije, nego (samo) na nivou republika. Velika
elektricna centrala, .velike meiioracije, .velilci rudnik, modema zeljezara, ■
magistralna saobracajnica — grade se nekoliko godina i apsorbiraju neko—
liko procenata drustvenog proizvoda. Odluku o lokaciji,' tehnologiji i
ekonomskom profilu ovakvih objekata treba da donesu najbolji: strucnjaci '
zemlje. A pravovremenost izgradnje mogu osigurati samo sredstva posebno
akumuiirana za takve svih e. Radi se dakle, -0 objektima osnovne infra—
strukture. Nema nista etatisticko u tome da se za takve objekte na vrije—
me pnpreme sredstva, a s drug.e strane bilo bi drustvenc neodgcvorno za—‘
kociti .privrednr xazvojezemlje zatc sto iz ma kog razloga ta sredstva ni-r
su pravcvremeno raspcAczi'/a. U tom kcntekstu j edva da je potxebno pod—
sjetiti .na prugu Beograd — Bar, ‘Skopsku zeljezaru.. periodicke nestasic’e
eiektroenergije, manjak zeleznickiK vagcna ili\stanje nekadasnjeg autopu—
ta Zagreb — Beograd koii svake nedjelje uzima ljudske zivote. V eliki .
objekti ne mogu se graditi improvizirano (iako se i to ranij'e desavaio). Oni .
moraju biti predvidjeai drustvemm planom, A dmstveni plan, .kao sto je
vec istaknuto, predstavlja csnovni 'dmstveni dcgovor u oblasti privrede,
Ead je taj :dogovor jedncm postignut, izv rse n je treba da bude stvar stru—
cnosti i administra'avne rutine, a ce novih: pogadjanja,
I .ovdje treba upozoriti na neke populame zabiude. Kaze se da
Savezni id vest; cion.; rond D redstavlja prihudno otadji.vanje od neposred—
m h- proizvodjaca sto je suprotno sistemu i da ga zato treba ukinud,. Ta bi .
t.eza biia tacna ukohko bi se taj fond koiistio za .financiraaje ovih in-
vesticija koje mogu izvrs ifi i sami neposredn! proizvodjac;• Medjutim,
ciljevi smisao tog fonda upravo is u tome da.uskace tamo gdie neposredrit
proizvodjaci sli nisu uopce u stanju HI n;su v sianjv da provovremeno
izvrse irivesiicije. Citava vodoprivreda Jugoslavia's je u krajnje kriti.cn.om
stanju (erozija, .poplave, -nereguliraai 'siivcvi^ nedostatak navcdnjavanja
Hi odvodnjavanja i 'si.), Tu octgledno t^eba da iaterveaira jedan dru|tve—
ni fond, Kod toga se same pc sebi '.razumije daje takva inter/encija dozi-
voljena samo na bazi .drustvenog dogovora, a ne arbitramom odlukom
42
savezne admmistracije. A upravo tu ulogu i imaju drustveni planovi..
Slicni 'interventni fondovr 'treba da postoje, rnaravno, 1 nanivou repub
lika i ikomuna.
Ono sto vazi za melioracije, 'Vazi i za magistralne saobracajni—
ce. Kod dir.ektno proizvodniH kapaciteta, >kao sto su elektropiivreda ill .
zeljezare, stvar je nesto drugacija. Na prvi 'pogled tu bi investicije mog—
li financirati proizvodjaci i banke., No u praksi stvar izgleda tako da
(a) proizvodjaci nemaju sredstava, jer su 1m cijene zakovane (elektropriv—
reda, zeljeznice). A cijene su lm zakovane zbog (ispravno ili pogresno
shvacenog) interesa privrede u cijelini kao sto je to, 'uostalom, slucaj :
u mnogim drugim zemljama u svijetu. (b) Banke nemaju dovoljno sred —
stava, je rse trazi izuzetno veliki kapital za efikasno financiranje obje—
kata kao sto su Skopska zeljezara ili Ojerdapska hidrocentrala. Zato
nije slucajno da se opet jednom nalazimo u krizi snabdjevanja privrede
elektroenergijom i da ozbilino zaostajemo u kapacitetima erne metalur-'
gije uslijed cega trpi :na§a platna bilanca. (c) Potrebno je stoga udru-
ziti veci broj banaka radi 'financiranja neke vece investicije. Ukoliko tai-
kva akcija i uspije, ona ce zahtijevati 'duze vrijeme, 'investicije stoga
nuzno ne6e biti 'pravovremene, a u medj uvremenu ce doci do poremecaja.
Pokazalo se da se tako nije mogla na viijeme Financirati ni nabavke ze—
ljeznickih vagona (a u isto vrijeme fabrike vagona imale su neiskoriste—
ne kapacitete). Ovdje se moze postaviti "1 .pitanje: ako vec treba ici na
sporazumijevanje, >zar to nije lakse uraditi iu okviru pnpremanja drustve—
nog plana kad se predvidja simultani razvoj sviH djelatnosti pa se odmah
jasno vidi tio , .§ta i gdje dobiva? I zar nije jos lakse postici taj dogovor
43
onda kada je sigumo da ce eventualne regionalne neravnomjemosti u
smisiu preporuke u gl. 9. bit! izravnane investicionim kompenzacijama?
(d) Kad dogovaranja mnogih mal ih partnera ae bude funkcioniralo, poku—
sat ce se s ukrupnj avanj em banaka. To je i uradjeno, pa su tako stva—
rani fmanciiski raonopoli . koje vise ae kontrolira ni privreda ni drustvo.
Zato se sad iaviiaiu zahtjevi o ponovnoj teritorij ainoj preraspodeii '
naancijskog kapkala ("nacionalizaciji financijskog kapitaia”) i drustve—
noj kontroii fniancijske moci- I time se krug zatvara.
Ovo razmatranie, medju ostalim, ukazuje najedan jednostavni
organizacicm princip kcji: je u drugim trzisnim privredama vec odavna
otkriven; privredu treba crganizirati na bazi konkurentnog trzista; sve
one djelatnosti koje izlaze iz tog okvira treba podvrci neposrednoj dru-
stvenoj kontroii. U tom smislu savezni investicioni fond ae samo sto ne
predstavlia prinudno otudjivanje, vec predstavlj'a odbranu od nekontro—
liranih monopola i preduslov za nonnaino funkcioniranje samoupravne
pnvrede- No da bi drustvena kontrola zaista bila drustvena, upravijanjem
am fcndom treba postaviti na osnovicu.koia se bitno razlikuieod uprav--
iianja bivsim opcim investicionim random-
RIF treba da se osiaiija naaeki stolen s organ- Najprirodnije je
da to bude Savezni zavod zaprivredno pi&niranje- Poiedinosti odnosa
izmedju.RIF-a, SZPP—a i viade trebalo bi jos prouciti.' Vjerojatno bi
fa:ig kcrisnc da se SZPP od perifemog organa sa reiativno skromnim
stmcnrm potencijalom pretvori u vrhunsku strucnu instituciju s lnstitucic—
Liaiiziranim uc esc em relevantniH drustvenih interesa- Medjutim, i to pi—
tame, kao > cjelokupna organizacija drustvenog planiranja, zahtijevaju
DCsebna studiiu.
44
45
9. SISTEM KO M PEN ZA CIJA
Dosadasnje koiiscenje saveznih fondova kao i citava vanbudzet—
ska bilanca izazivaii su veliko nezadovoljstvo i to iz slijedecih razlo—
ga:
1. Neuredno racunovodstvo priHoda i xashoda vanbudzetske bi-
lance. Cak ni 'vlada nije poaekad znala pravo stanje stvari,’
2. Nestrucne, improvizirane i pod politickim pritiscima donose-
tie odiuke bez uvida i kontrole j avnosti i '.bez sankcija.
3. Neravaomjemi raspored saveznih sredstava po teiitorijama
(veliki .irivesticirini ’objekti .u. Srbijr,' -brodogradnja i turizam u I-Irvatskoj :
i si.)
U proteklih cetvrc stoljeca svaka je republika bila na neki na—
ein ostecena savezmm akcij am a putem zakovaaih cijena, vanjsko—trgo—
vinskim reziraom in rasporedom investicija, Svaka republika, ie, inarav—
no, ■imala i veiikih konsii .od saveznih akcija. No koristi se uzimaju
kao same po sebi xazumljive, a stete se pamte., Kako osim toga obra—
cum m su pravlien:,. stvoreno je raspolozenje da se vanbudzetska bilan
ca i aavezni fondovi ukinu. Ukoliko do toga dodje. bit’ ce onemogucene
odredjene regulativne funkcije federacije od vitalne vaznosti za fuakcio—
niranje sistema. Kao rezultat, nestabiinost privrede ce se i dalje nas—
tavljati. stopa rasta ce se i dalje usporavati, a nezaposlenost povecavati.
Kako se takva kretanja ni ekonomski ni politick! ne mogu tolerirati, ■
nakon izvjesnog vremena morat cemo ponovo graditi ono sto danas ru—
simo uz nenadoknadive gubitke koji ce nastaviti u medjuvremenu. Nep—
rekidne reorganizacije i reforme u nasoj privredi upravo su izraz takvog
nacina rada.
Zbog toga se, umjesto likvidacije neophodnih institucija, .pred—
laze da se uklone stvarni uzroci njihovog loseg funkcioniranja^
1. Jednoj grupi .naucnih radnika, statisticara i budzetskih i prav—
niH strucnjaka iz admimstracije treba povjeriti izradu racunovodstvene
sheme l .cjelokupne procedure oko vodjenja regulativnog budzeta savezne
vlade (rauije vanbudfetska bilanca). Kad ta procedura bude usvoj ena,
ona posta]e obavezna za vladu uzodgovarajuce sankcije. Samo se po se—
bi razumije da i administrativni i regulativni budzet treba svake godiue
objavljivati..
2. Odlucivanje o koriscenju sredstava fondova treba uciniti '
transparentnim za javnost l podvuci strucnoj i politickoj kontroli .uz sail—
kcije. Radi se, dakle, >o tome da se alternative za donosenje odluka rade
na neophodnom strucnom nivou uz punu odgovomost autora (cija imena
moraju biti poznata) i uz prethodnu mogucnost strucne kritike. A odluke
se donose po tacno utvrdjenoj :proceduri s punim uvidom javnosti.'
3. Raspored saveznih: rashoda (i pnhoda) po prirodi . stvari mora
biti teritorijalno i granski neravnomjeran i zbog toga se postavlja pita—
nje kompenzacija. Pojedine teritbnje mogu biti ostecene po osnovu (a)
tekuci h prihoda (i xashoda) ili .(b) investicija.
46
47
Sistem kompenzacija za (a) nemoguce je uspostaviti na jedno--
znacan i .efikasan nacin medjuzavisnosti pnvredmh tokova. Rontrola
cijena smanjuje prihode prodavaca.'a povecava prihode kupaca; carine
djeluju obmuto; premije i .subvencije povecavaiu: prihode proizvodj aca, ■
ali i smanjuju troskove potrosaca, izvozne stiraulacije pomazu izvozni—
cima, ali time i svima ostaiima, jei se devizni prihodi koriste za finan -■
ciranje uvoza. Svi se ti impulsi, putem medjusektorskih veza, sire po
cijeloj privredi i !u principu je nemoguce precizirano izracunati neto
efekte za pojedina podrucja, Zato se kompenzacije po po osnovu teku—
cih prihoda i rashoda mogu obracunavati .samo izuzetno. Kad takva izu—
zetna situacija nastupi,. odlucit ce arbitraza za dohotke i .cijene.. A i ta—
da kompenzirat i treba direktno radne organizacije, a ne posredno preko
podrucja. To je, uostaloni, l do sada radjeno (preraije, .dotacije, regresi),
iako iraprovizirano, bez aeophodnili kriterija i , ' u cje lin i,'na nezadovo—
ljavaj uci nacin. Valja uociti da osuovno rjesenje za problem (a) ostaje
slobodnc kretanje radne snage, 'sredstava i roba po cijeloj .teritorij’r .
zemlje kao i slobodno formiranje cijena uz konvertibilnost dinara i l i—
beralizaciju vanjske trgovine. A to treba da se postigne opcim regula—
tivnim funkcijama federacije,
U pogledu pro'blema (b) , 'tj. investicija, .precizan obracun je
moguc i relativno jednostavan. Sve direktne investicije iz R IF—a, es—
kont investicionih zajmova i beneficirane kamate treba smatrati savez -
nim investicij ama na odredjenoj teri tori j i . Obracun bi se mogao vrsiti
svake tri godine na. taj nacin sto bi se teritorija s najvecim saveznim
investicij^ma uzimala kao norma, a ostalim teritorijama bi se nadokna—
djivao deficit, do tako definirane norme u navedeue tri 'godine. Ravnomjer—
ni raspored investicija definira se kao jednaka stopa investicija u od'~
nosu na drustveni proizvod teritorije. Nadoknadjivanje investicionih de—
ficita vrsi se na uobicajeni 'poslovni nacin putem investicionih zajmova
uz obavezu da sredstva budu utrosena na odredjenoj teri tori j iv Frema tome
iz procesa kompenzacije iskljuceni su aparati i fondovi teritorijalno—po—
48
litickih organa, a za raspoloziva sredstva mogu konkurirati sve radne
organizacije iz cijele zemlje. Osnovu za davanje kompenzacioniH zajmo—
va predstavlja savezni i .republicki planovi.! Sa sistemom kompenzacije
trebalo bi odmah zapoceti, tj, na bazi saveznih investicija u protekle
tri godine, 'S txm da se sredstva utrose suglasno novim srednjerocnim
planovima federacije 1 republika. Prema tome, mjesto da se nastavljaju
sukobi !oko podjele tzv« drzavnog kapitaia, on bi se mogao iskoristiti !
za ovu svrhu kao i za ahmentiranie R IF—a.
»
49
SO. BUDZET FEDERACiJE
Budzet federacije treba da se sastoji 'od (a) administrativnog
i (b) regulativnog budzeta.
(a) Adminisrrarivni budzet sadrzi ove osnovne pozicije redos—
ljedom velicine rashoda:
1. Narodna obrana
2. Drzavna administracija
3. Subvencije politickim (SSRNJ i si.) l 'dnistvenim (sportske
1 kulturne mamfestacije, narocito na medjunarodnom planu)
organizacijama.
(b) Regulativni budzet ima cetiri pozicije;
1. Dopunska sredstva za budzete nerazvijenih podrucja.
2. Tekuce intervencije u privredi (premije, .regresi si.)
3. Alimentiranjefoadova(na neto osaovi,.'po odbitku pnhoda
fondcva).
4. Kompenzacije.
Izvon sredsfava za 03a diieia budzeta j esu sliiedecl:
i. Posredni porezi koji se upotrebljavaju kao instrument! eko—
nomske politike
(a) Carine i takse
(b) Porez na prociet (ogranicavanje potrosnje kao kod al—
kohoia ill duhana, ‘redistxibucija dohotka kao kod pred—
50
meta luksuza; izravnavanje efekata neravnomjernog te—
ritorijalnog razmjestaja kao kod banaka i vanjsko—tr—
govidskib. poduzeca; naknada za koristenje drustvenilr
sredstava kao kod tecnih goriva u sao> racaju, politika
cijena kao kod loz ulja u odnosu na ugljen i si.).
2, Neposredni 'porezi koji se upotrebljavaju kao instrument! '
ekonomske poiitike.
(a) Progresivn’t 'porez na visak fonda licaiH dohodaka.
(Porez na ukupni prihod gradjana moze bez daljnjega
ostaci u komunalnom okvim ).
(b) Porez na investicije (svedski sistem) u svrhu kongira—
nja dinamike, strukture i regionalne alokacije investi —
cionih ulagan.ja,
3, Postojeci "drzavni kapital” za pocetno alimentiranje potre'—
bniH fondova,
4, Eventualni deficit moze se pckriti
(a) Emisijama biagajnickih■ zapisa
(b) Opcim porezom na promet po jedinstvenoj stopi
(c) Emisijama dugorocnih obveznica,
Moze se pretpostaviti da su, u svijetlu ranijih razmatranje, sve
stavke budzeta dovoiino jasne pa ne zahtijevaj u posebne komentare. je —
dino bi mczda trebaio pobiize objasniti stavku fc—1 i stavke 2. kod
izvora financiranja.
Za razliku od privrede, gdje je potrebna permaneatna regulativna
djelatnosi federacije da bi sisLem enkasno funkcionirao a oblasti 'nepri—
vrede — prosvjeta, kuitura, .visoko skolstvo, zdravstvo, socijalno starai-
nje, ifiskuitura — takav tip regulative nije potreban. Ovdje je dovoljno
51
da se saveznim zakonom propisu odredjeni ’drustveni standardi koje treba
zadovoljiti (napr. u pogledu obaveznog osnovnog skolstva ill cuvanja
zdravlja) a da se cjelokupna operativa prepusti republickim orgaaima uz
periodicne koordinati vne konzultacije u federaciji. Medjutim, nerazvijene
republike i 'pokrajina nece biti 'u stanju da iz svojih redovnih budzetskih
prihoda zadovolje opcejugoslavenske staadarde. Zato im treba pomoci pre—
lijevaajem dopunskih sredstava putem saveznog budzeta. Dosad izvrsena
istrazivanja pokazuju da je tu raspodjelu moguce izvesti po objektivnim
kriterijima i tako elimiairati politicki voluatarizam.
Porez aa visak fonda licniH dohodaka na nivou radne organiza^
cije kao i investicioni porez predstavljaju prvenstveno instrumente an—
ticiklicne politike i sluze za uskladji.vanje agregatne traznje s raspolo-
zivim materijalnim fondovima. U svakoj privredi ponuda i traznja su ex
post uravnotezeni.’ Do toga moze doci (a) nekontroliranim porastom ci—
jena i / il i (b) administrativnim intervencijama. Da bi se 1 jedno i drugo
izbjeglo, upotrebljava se fiskalna politika i, medju ostalim, ova dva po—
reska oblika. U ekonomskim institutima izvrsena su odgovarajuca istra—
zivanja, a nedavno je objavljen 1 'radii kom su podrobno obradjeni nacin
odmjeravanja i efekti poreza na visak fonda licn ih : dohodaka.
U pogledu tehnike pribiranja budzetskih prihoda korisno jepred—
vidjeti participiranje republika i pokrajina u saveznim prihodima. Time
se osigurava veca ekspeditivnost i tacnost u prikupljanju tih prihoda.
Inace, 'kao sto se iasno vidi,’ poreski pnhodi 'federacije nigdje ne za—
diru u reproduktivnu sposobnost radnih organizacija.
# *
£
Uslovljen postavljenim zadatkom i vremenskim mogucnostima, ovaj
memorandum ne pretendira ni na iscrpnu ni na definitivnu obradu ekonom-
skih funkcija federacije. Ocigledno je da <5e se nas privredni sistem dalje
52
razvijati. Povecavanje proizvodnih snaga 1 materijalnog bogatstva drus—
tva, ‘jacanje reproduktivne moci poduzeca, usavrsavanje trzista i razvoj
samoupravljanja na svim nivoima postavit. ce na dnevni red rjesavanje
novih problema ill rjesavanje starih problema novim sredstvima. Dalj —
nja naucna istrazivanja prosirit ce i prcdubiti iase poznavanje funk—
cidniranja jugoslavenske privrede i drustva i time mozda baciti novo
svjetlo na ekonomske funkcije federacije. Steci xemo nova saznanja o
mogucnostima efikasnog vodjenja ekonomske politike. Mogli bismo, sto—
ga, zavrsiti konstatacijom o drustvenoj neophodnosti 'da se nastavi sa
sistematskim radom u ovoj oblasti kako ne bismo dozivljavali nepotrebna
iznenadj enja.
f
[ ICLASIFIICACJA PODRUCJA S¥IJETA
I PREMA KARAKTERST5KAMA PRSVREDNE
RAZV1JENOST1
B R A N K O H O R V A T
P A R A T 1 2 9
I N S T I T U T
E K O N O M - S K I H
N A U K A
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA — BEOGRAD
Dr Z. MRKUSIC, direktor i dekan Poslediplomske skoleMr D. STANISIC, pomocnik direktoraDr O. KOVAC, direkior sektora za ekonomska istrazivanjaDr N. MILEUSNIC, v. d. direkiora Centra za organizaciju i razvoj Instituta
ekonomskih nauka i Fakulteta organizacionih naukaM. JAUKOVIC, rukovodilac Eiektronsko-racunskog centra
lnstitui ekonomskih nauka razvio se iz istrazivackog odeljenja Saveznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge -analiticke meiode. Institut izvodi nastavu 111 stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi resavanja konkretnih problema u privrednim preduzecima Institut irna zajednicki Centar za organizaciju i privredni razvoj preduzeca sa Fakulte- tom organizacionih nauka. U institutu postoji i Eiektronsko-racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackorr, delatnoscu. Bibiioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskih dela. institut ucestvuje u izdavanju casopisaEkonomska analiza.
KLASI FI KACI JA P O D R U C J A SVI JETA
PREMA KARAKTERI STI KAMA P R I V R E D N E RAZ VI J E NOS T i
jranko Horvat
I N S T I T U T E K O N O M S K IH N A U K AB e o g r a d , 1972
"K las if ikac ija podrucja svijeta prema karakteristikama privredne
razvij enosti” , Eko nom ska ana l i z a , 3eograd, 3 — 4/1971.
Izdaje i stampa: Institut ekonomskih nauka,
Beograd, Zmaj :J ovina 12
KLASIFIKACIJA PODRUCJA SVIJETA 279
KJLASIFIKACIJA PQBRUcJA SVIJETA PREMA
KARAKTERISTIKAMA PRIVREDNE RAZVXJENQS1T)
U V O D
U prouC avan ju fen o m c n a p r iv re d n o g ra s la c es to jc p o t r e b n o zem lje gru- p isa ti u veca p o d ru c ja k o ja se na neki n ac in m o g u s m a t r a t i privreclno ho- m ogen im . T ak v a g r u p i r a n ja ob icno se v rse na o sn ov u t r ad ic io n a ln ih geograf- skili c je lina , p r i je svega p r e m a k o n t in e n t in ia (np r . u p u b l ik a c i j a m a Ujedi- n jen ih n a rod a) , N ije , m e d u t im , p o t r e b n o posebno clokazivati d a g eog ra fska k o m p o n en ta , iako veorna vazna, no zado vo ljava u o d re d iv a n ju p r iv re d n ih cje lina. U pos ledn jo j decen iji r a d o m m e d u n a r o d n ih o rg an izac i ja p r ik u p l je n o je d ovo ljno p o d a ta k a da se inoze izvrsiti j e d n o k o m p lek sn i je k la s if ic iran je ze- m a l ja sv i je ta u veca p o d ru c ja s p r ib lizno iz jednacen in i p r iv re d n im karak te - r i s t ik a m a . Ta k la s if ik ac i ja mozc posluzii i za izg rad iv an je e k o n o m s k e po li t ike u o dn osu na n e razv i jen i dio s \ ;i je ta , s to je np r . z a d a ta k koji se p r e d jugo- s lav cnsku clelegaciju p o s ta v l ja na n a re d n o m za s jo d a n ju UNCTAD-a u p ro l jece iduce godine.: ) S is te m a tsk i p reg led p o d a ta k a ta k o d e r po m aze u sag led avan ju p o loza ja naze zem lje u sv i je tu , s to je o pc t od in te re sa za p r ip r e m a n je novog p e to g o d isn jeg p lana . U pravo n av ed en im a k a d e m s k im i p ra k t ic n im razlozim a m o t iv isan a je o\'a k o m u n ik ac i ja.
K ao k r i te r i j i za g r u p i r a n je z e m a l ia u p r iv re d n a p o d ru c j a uzeti su:(1) p e r cap ita d ru s tv en i proizvocl (u d o la r im a) ,
(2) g u s t in a s ian ov n is tv a ,(3) b ro j d ip lo m ira n ih s tu d e n a ta na 100.000 s ta n o v n ik a i(4) geog ra fska n e p re k in u to s t p o d ru c ja .
K r i te r i j (1) po k a zu je p o s t ig n u t i s t u p a n j p r iv red n o g raz \ 'o ja u uzem sm is lu . K r i te r i j (2) claje je d a n od z i iaca jn i j ih uslova p od k o j im a se p r iv red n i j 'az io j o d i i ja . K r i t e n j (3) o d ra z a v a k u l tu rn o -p ro sv je tn u razv i jen os t p o d ru c ja . Za ovu s \ ' rhu p o s lo ia k p ism e n o s t i bio bi p r ik lad n i j i , ali podac i o p ism en o s t i n e d o s ta ju za m n og e zemlje , tako da je k r i te r i j t reb a lo podesi t i p r e m a naj- vise z a s lu p l j e n im po d ac im a . I na k on cu k r i te r i j (4) o d razav a o d re d e n u blis- kost u k u l tu r i i trad ic i j i i svem u o n o m sto se naziva h is to r i j s k im nas l i jedem . Ovaj k r i te r i j n ije n iogao bill p r im jc n je n je d in o na p o s l je d n ju g ru p u k o ja je geografsk i ra z n o ro d n a . Osim ovih p o d a ta k a o k r i t e r i ju n i im a navod i se jo s no- koliko p o d a ta k a koji b itno o b i l je za v a iu ind iv id u a ln o s t svake zemlje , Svi podac i naveden i su u ta b e la m a na k ra ju ckinka.
Na o snovu o vi h r a z m a t r u n ja 153 zem lje sv i jo ia g ru p i ra n e su u 10 gru- pa — p o d ru c ja . P o d ru c ja su nav eden a iv d o s l j e d o m od na jza o s ta i i jeg do n a jra zv ijen i jeg , a u n u ia r svakog pod i 'ue ja zem lje su n a \e d e n e r e d o s l je d o m ve- licine p e r cap ita doh o lka . Svuuni podaci za p o d ru c ja ciani su u n a rcd n o j tabeli. K od toga su podaci naveden i u dve v a r i ja n te : kao m e d i ja n i (cirne se o d re d u je t ip icna z em lja u n e k o m p o d ru c ju ) i k ao ag rega t i i p ro s jec i (cimc se o d re d u ju k a r a k te r i s t ik e p o d ru c ja u c jelin i) .
■) U p i ' ip rc in a i i ju sLal is ti ckog n u i l e r i j a la p om ug l i s u m i a s i s te n t i In s litL ita C as la v O cif i N ik o la Zc lic i j a im sc n a Lrudu za l : \ a l iu jem . . R ad je f i n a r c i r a o Savezn i zavocl s a di*ustveno p k m i r a n j e .
7) O d g o v a ra ju c u a a a l iz u o ia d a s n jo j s i tu a c i j i i p o z e ljn o m t r e tm a n u p o je d in ih g ru p a xc- m a lja iz ’-.'rsio san i u raciu ; 'P rc \lad a \a n ji.* ja z a iz m ed u h o g a iili i s iro m a sn ih n a ro d a sa so c ija li- i.tickog s ta n o v is ta ' , E n c y c lo p a e d ia M o d c n i a , i4 / 1 9 7 0 2 6 —35.
280 EKONOMSKA AWALIZA
KLASIFIKACUA PODRUCJA SVIJETA 281
O SN O V N E K A R A K T E R IS T IK E P O J E D IN IH PODRUCJA
R a z m o t r im o n a jp r i j e k a r a k t e r i s t i k e p o jed in ih p o d ru c ja .(I) Afr i ka Juzno od Salmi e. P o p u la rn o zv ana C rna A frika sve do nedav-
no b ila je pod ko lo n i ja ln o m u p rav o m , a neke z em lje su toj jo s i danas. To je n e su m n jiv o n a jn e ra z v i je n i je p o d ru c je na sv i je tu . P o re d n iskog p e r c a p i ta d o h o tk a i n iskog p ro s v je tn o g s t a n d a r d a k a ra k te i izira ga: m a la gu s t ina s tano vn is tva , velik p o ra s t s tan o v n is tv a , n isk a s to p a ra s ta i velik b ro j m al ih d rzava .
(II) J u i n a Az i j a im a p o d je d n a k p e r cap ita d o h o d ak , ali d e se ta k p u ta vise d ip lo m i ia n ih s tu d e n a ta , s to uk azu je na veliku k u l tu rn u raz l iku k o ja ovo p o d ru c je dijeli od C in e Airike. li zem lji u ko jo j je o b ra z o v a n je f a k to r r a s ta i p ro izvodn i p o ten c i ja l i su veci. No Ju zn a Azija je p re n a s e l j e n a — on a je gusce n ase l jen a i od E v ro p e — a p o ra s t s ta n o v n is tv a je i da l je velik tako da pe r c ap i ta p ro izv od n ja ra s te o tp r i l ik e is t im te m p o m kao i u Crnoj Al’rici.
(I II) Za Kiiin su podac i veom a nes igu rn i, tak o da n ije izvesno da li je t r e b a s tav it i p r i je ili posl ije Juzn e Azije. N a jv e ro v a tn i je je s a d a s n j i s tu p a n j razvo ja p o d je d n a k onon i u Juzno j Aziji, a d m s tv e n o -e k o n o m sk i r a s to m pred- s tav l ja f a k to r re la t iv no brzeg r a z \ o j a u p redv id ivo j b uducnos t i . Ovo p i ta n je uslovilo je i polozaj K ine u re d o s l jed u p o d ru c ja .
(IV) I s i oc na Azi j a j e h e te ro g en o p o d ru c je sa z e m l ja m a v eo m a raz lic i te e licine i p r iv re d n e ra/.v ijenosti . G u s t in a s ta n o v n is tv a je o s r e d n ja , p r iv rednii
razv i jenos t p o d ru e ja u cjelin i o s je tn i je veca ncgo u p re th o d n a tr i po d ru c ja , a i s to p a ra s ta je visa.
(V) M e d i te ra n sk e zem lje k o je se nalaze na s j e v e rn im ru b o v im a Azije i A irike d ijeli o g ro in na p r iv re d n a raz l ika od n j ihov ih su s je d a n a is ta dva kon- t inen ta . D je lim icno je Lome razlog o tk r ico i r a p id n a e k sp lo a ta c i ja n afte u p rvo j polovini ovog sto ljeca , s to je u b rza lo n j ihov s ta r t u o d n o su n a n jihove sus jede . No te su zem lje , uz izuze tak I r a n a (i Iz rae la , koji vise n ije nerazvi je n a zem lja ) , \ ’ezane i z a je d n iek o m a ra p s k o m k u l tu ro m . Zbog toga je op- rav d ano da se io r m i r a p o seb no p o d ru c je : Afr i ka s j e ve rno od Sahara i Sred- nj i I s i ok . K od toga tr i zem lje — S udan , M a u r i t a n i a i T u r s k a — m o g u biti raz lie i to k las if ic irane . S u d a n i M a u r i ta n i ja loc i rane su juzno od S a h a re s iz m je san im a ra p s k o -c rn a c k im s ta n o v n is tv o m i n isk im s tu p n je m razvoja te bi s toga ob je m ogle biti uk l ju cen e u C rn u A friku . S o b z irom n a ja e u izra- zenosi a ra p s k e k u l tu r e k las if ic irao sa ra S u d a n za ied no s o s ta l im a ra p s k im zem l jam a . Slieno bi T u r s k a m og la b it i u k l ju c e n a i u Ju zn u E v ro p u , ali su i o vd je u k las if ikae ij i p revag nu l i k u t tu rn i k r i te r i j i . Ovo p o d ru c j e ka rak te r i - z i r a ju m a le d rzave i m a la g u s t in a s ta n o v n is tv a (s izuze tkom E g ip ta ) , b rz p o ra s t s tan o v n is tv a i re la t iv no brz ras t .
(VI) Jnzna A m e r i k a je r i je tk o nase l jen o p o d ru c j e s m a l im b ro je m dr- za \ra e ije le r i to r i j e su velike a b ro jn o s t s t a n o v n is tv a s re d n ja . S ta n o vn is tvo ra s te b rzo , a p ro iz v o d n ja sporo .
(VII) Kar ip s ko p o d n i c j e p r e d s ta v l j a u m n o g o c e m u k o n t r a s t Ju z n o j Ante- rici, iako se cesto o ba p o d ru c j a n e d is k r im ira n o p r o m a t r a ju u o k v iru Latin- ske A m erike . D vapu t veci b ro j z em a l ja na sk o ro se s t p u ta m a n jo j te r i to r i j i no s to je J u z n a A m erika cini d a je u ovom p o d ru c ju t ip icn a zem l ja i po te r i to r i j i i po s ta n o v n is tv u m a n ja nego m a gd je d ru g d je u sv i je tu . Naselja-
282 E K O N O M S K A A N A L 1 Z A
nost je closta velika, p o ra s t s t a n o v n is tv a je velik, a li j e i ra s t brz i no u Juzno j Americi. N a p o m in je m da su iz e k o n o m s k o -k u l tu rn ih raz loga u ovo p o d ru c je u k l jucen i i G ijana i S u r in a n iako geografsk i p r i p a d a ju Juzn o j Americi.
(VIII) Ji tzna Evro pa je p r iv re d n o v e o m a u je d n a c e n a te sa z e m l ja m a s r e d n je velicine i s r e d n je gu s i in e nase l jen o s t i pos t ize n a jv i su s lo p u ra s ta m e nu sv im p o d ru c j im a ,
(IX) Z e m l j e razvi jene Evropa t a k o d e r su s r e d n je velicine, ali j e g us t in a nase l jen o s t i z n a tn o veca ( p r o s je k je d e fo r m ir a n u k l ju c iv a n je m Sovj.c tskog Saveza), p o ra s t s ta n o v n is tv a je spo r , p e r c a p i ta s lo p a r a s ta p ro izv o d n je re- la t ivno visoka, a u d o h o tk u p e r c a p i ta i b r o j u s tu d e n a ta zapaza se d ram a tic - na raz l ika u o d n o su na p r e th o d n a p o d ru c ja . Ta raz l ik a o d re d u je i dem ark - e ionu lin iju izmectu razv i jeno g i n e razv i jen o g d i je la svije ta .
(X) K ao sto je vec n a p o in en u to , ostale ra zv i jene zeni l je p r e d s ta v l j a ju te r i to r i ja ln o n e je d in s tven o p o d ru c je . O vd je su u k l ju cen i S jev e rn a A m erika , A u s tra l i ja s Novira Z e lan d o m kao i izo l irana z a r i s ta ra z v i jen os t i na dva ne- razv i jen a k o n t in en ta : Ju z n o a f r i t ka u n i j a u Al'rici, Iz rae l i J a p a n u Aziji. An- g losak so nsk i dio ove g rup e p re d s ta v l j a ju r i je tk o nase l jen e zem lje s velik im te r i to r i j a m a i o s r e d n j im s to p a m a ra s ta . Iz rae l i, n a roc i to , J a p a n su gusto nase l jene zem lje s izuze tno v isok im s to p a m a ra s ta . U ovoj g ru p i zivi n es to p rek o je d n e dese t ine s t a n o v n is tv a sv i je ta , a p ro izv od i se b lizu po lov ine ukup- ne pro izvodn je . U 1969. god. t r i n a jv ec e a m e r ic k e k o rp o ra c i j e o s tv a r i le su svaka p ro m e t veci o d 15 m i d S.:) Uzine li se u o b z ir d a j e b r u t o p ro izv o d n ja o tp r i l ik e d v a p u t veca od d ru s tv e n o g p ro izvoda , oncla pro iz laz i da je g od isn ja v r i jed n o s t p ro izv o d n je t ih k o rp o ra c i j a b ila veca nego b r u t o p ro izv o d n ja cita- vih n a ro d n ih p r iv re d a n ek ih 120 z em a l ja u sv ije tu .
N E K E ZAK.ONOM JERNOSTi K O JE PROIZLAZE IZIZ V R s E N E KLASIFIKACTJE
P re m a te r i io r i j i , p o d r u c j a v a r i r a ju izm edu 1,4 m ln km- ( Ju z n a E vro p a ) i 28,9 m ln k n f (os ta le razv i jen e zem lje ) s to p r c d s ta v l j a vc liku neu- jed n a c en o s l . U pog ledu b r o j a s t a n o v n ik a raz l ike su u p o la m a n je (87 m iliona i: K a r ip s k o m p o d r u c ju i 743 i n i l i o na u Ki ni ) . A sto se l ice u k u p n o g pro- izvedenog d ru s iv e n o g p ro izvoda raz l ike su ve l ik im d i ie lom e l im in iran e te p o s to j i velika u je d n a c e n o s t u n u ta r s l i jedec ih t r i ju g ru p a p o d ru c ja : C r n a A frika (25 m r d .$), osta le n e razv i jene zem lje (o d 41 m r d $ u K a r ip s k o m p o d r u c j u do 72 m r d S u Ju zn o j E v r o n i ) j ra zv i jcn e zem lje (841 m r d > u E vrop i i 1018 m r d S u o s ta l im ra zv i jen im ze m l jam a ) . Ova p o s le d n ja g ru pa o b uh vaca 1/4 sv je tsk o g s ta n o v n is tv a i d a je 4/5 s v je tsk e p ro izvodn je . Ta d is k re p a n c a cini o sn o \ n u p r iv r e d n u k a r a k t e r i s t i k u s u \ r e m e n o g svije ta .
I s te tr i k a teg o r i je p o d ru c j a pro iz laze i iz d ru g ih p o d a ta k a . U pogledu red o s l jed a raz v i jen os t i p o s to je dva d r a s t ic n a d is k o n t in u i t e ta : p rv i d ije li u k u l tu rn o -p ro sv je tn o m razv o ju C rnu AL:r ik u od o s ta l ih n e ia z v i je n ih zem alja , a d rug i d ije li ove p o to n je u k u l tu rn o m i u p r i \ r e d n o m n ivou razv o ja od la zv i jen ih zem a lja . S toga m o zem o govori ti o z e m l ja m a u in ic i ja ln om s ta d i ju
3) E k u n o m s k c i p o l i u k a , 13. s e p tc in b a r 19/1., s i r . 46. N a ce lu l i s tc n a la z i sc G en era l .M otors s g o d is n jim p ro m e to m o d o k o 25 m r d S.
KLASIF1KACI]A PODRUclA SV1JETA 283
razv o ja (p o d ru c je I) , z e m l ja m a u razvo ju ( p o d r u c ja II do V I I I ) i razv i jen im z e m l ja m a (g ru p a IX i X). Za svak u od ovih k a te g o r i j a p o t r e b n o j e od red i t i p o se b a n rez im na s v je tsk o m trz is tu . K od toga tr e b a im a t i u v idu d a su nekc od ze m a l ja u in ic i ja ln o m s t a d i ju r a zv o ja (H ait i , Jem en , Z a p a d n i I r i ja n , Bu- tan ) zbog n e izb jezn ih n e sa v rse n o s t i k la s if ikac i je u k l ju c e n e u d ru g u katego- r i ju , g d je im inace n ije m je s to , d a K u v a j t p re d s ta v l j a p o se b a n s lucaj, a J u z n o a f r ic k a u n i ja p r e d s ta v l j a v iso k o razv i jen u z e m l ju sa m o u svo m proev- ro p s k o m d ije lu p riv rede .
Moze se zapazi t i ten d en c i ja d a so s lo p a ra s ta povecava sa s tu p n je m razvo ja , pos t ize svoj m a k s im u rn u Ju zn o j E v rop i i ond a se sm a n ju je .4) Na taj n ac in Ju zn a E v ro p a p re d s ta v l j a p oseb n u , p re laznu , k a te g o r i ju zem a lja koje p o c in ju u b rzan o sus t iza t i razv i jen i dio svije ta . Taj p r i je laz oc i tu je se i u p r iv re d n o m i k u l tu r n o m d is k o n i in u i t e tu koji clijeli Ju z n u E v ro p u od os ta l ih ne razv i je n ih p o d ru c ja .
S tanovniS tvo p o k azu je vec p o z n a tu o so b in u b rzog p o r a s ta kod n e ra zv ijen ih z em a l ja i sp o ro g ili sp o r i je g p o r a s t a kod razv i jen ih , c im e se razlike u te m p u ra s ta — a s n j im a i jaz izm edu razv i jen ih i n e razv i jen ih — pove- cava ju . I u to m p o g ledu k o d Ju zne E v ro p e ja v l ja se c liskontinuite t.
Ako se pode o d c in jen ice da Z a p a d n a E v ro p a i S jev e rn a A m er ik a pred- s i a v l j a ju d va sv je t sk a z a r i s ta p r iv re d n o g razvoja , o n d a se m oze ocek iva ti da ce raz in a razv i jenos t i b it i visa k o d p o d ru c j a u n e p o s re d n o j blizini t ih za r ista, i n iza ko d u d a l je n i j ih p o d ru c ja . To ocek ivan je p o k azu je se k ao o p r a \ f- dano, j e r su Ju zna E v ro pa , os ta le m e d i te r a n sk e zernlje 1 k a r ip sk o p o d ru c je razv i jen i j i od o s ta l ih n e razv i jen ih p o d ru c ja , a i brze se razv i ja ju .
P o red uocen ih z a k o n o m je rn o s t i , i s p ra v n o s t k la s if ikac ije m o zem o te- s t i i a t i i u s p o re d e n je m m e d i ja n a i p ro s je k a za p o je d in a p o d ru c j a i za sv ije t u c jelini. Za k a ra k te r i s t ik e k o d k o j ih p o s to j i z a k o n o m je rn o s t p r o m je n a (p e r cap i ta d ru s tv e n i proiz\ 'od , p o ra s t s t a n o v n is tv a i p e r c a p i ta p ro izvoda , b ro j d ip lo m ira n ih ) ra/.Uka izm edu xncdijana i p ro s je k a z n a tn o je m a n j a za p o jed in a p o d ru c j a nego za sv ije t u c jelini, P re m a to m e p o s t ig n u to je da su p o d ru c ja iz raz ito p r iv re d n o h o m o g en i ja nego sv i je t u c jelini, s to je i bio cilj k las ifikacije .
P 0 L 0 2 A J JU G O SL A V U E
S re ln a je ok o ln o s t s to se Jug o s lav i ja nalazi u n a je k s p a n z iv n i je m pod- r u c ju sv i ie ta te to p v c d s tav l ja p o v o ljn e uslove za n je n I'azvoj. Po ku ltu rn o - -p ro sv je tno j razv i jeno s t i (145 d ip lo m ira n ih s tu d e n a ta na 100.000 s tan o v n ik a ) , p r iv re d n o j ra zv i jen os t i (700 p e r c a p i ta ) 1 e k o n o m s k o j snazi (d ru s tv e n i pro- izvod od 14 m r d ^ ) Ju g o s lav i ja se u 1968. n a laz ila na 13-om, 40-om i 24-om m jes tu . Po te r i to r i j i j e nes to veca od sv je tsk o g p ro s jek a , a po s tano vn is tv u je z n a tn o veca od sv je tsk o g p ro s je k a — koji je o d re d e n m n o g o b r o jn im ma- lim z e m l ja m a — te se nalaz i na 2S-om m je s tu . P re m a ov im p o d a c im a u s \ ' je tsk im re la c i ja m a Ju g o s lav i ja n ije m a la zem lja — kako se to ees to is tiee kad se p o ja v e n ek e p o te sk o c e i zele o p ra v d a t i n eu sp jes i . Po svo jo j ekonom-
J) O va z a k o n ito s t p o ta n k o je u k o n o m e tr ijsk i is p i ta n a za n s k ih SO z e m a lja u jo s neob- ja v tje n o j s iu d i j i I n s t i t u la e k o n o m sk ih n a u k a , »V eza izm eciu n iv o a r a z v i je n o s ti i s to p e p r iv re d - nog ra s ta .c
284 BKONOMSKA ANALIZA
skoj snazi J u g o s l a v i a p r e m a s u je P a k is ta n (123 m iliona s ta n o v n ik a ) , Indo- n ez iju (113 m iliona s tan o v n ik a ) , T u rsk u , sve la t in sko -am er icke zem lje izuzev B razila , A rgentine i M eksika , sve ju z n o e v ro p sk e zem lje izuzev R u m u n i je i Span ije , te I r sk u , M ad a rsk u , A u str i ju , F in sku , J u z n u Afriku i sk an d in a v sk e zem lje ( izuzev-S vedsku) . Ju g o s lav enska p ro iz v o d n ja veca je od u k u p n e agre g irane p ro izvo dn je 40 z e m a l ja C rne Afrike. M ed u t im , s d ru g e s t r a n e t r eba im a ti ta k o d e r u v idu da je ju g o s la v e n sk a b ru to p ro iz v o d n ja od oko 28 m r d $ god isn je svega d v a d e se ta k p ro c e n a ta veca od g od isn jeg p ro m e ta G enera l M otorsa .
U ra z d o b l ju 1952— 1960. J u g o s l a v i a je p os t ig la n a jb r z u n a sv i je tu s top u r a s ta 5) i iz zace l ja p ro b i la se na celo ju z n o e v ro p sk ih zem a lja . O do nd a se tem p o ra s ta u s p o ra v a p a su u m e d u v r e m e n u Ju g o s lav i ju p re te k le S pan ija , G rcka, B u g a rsk a i R u m u n i ja . U p o s le d n jo j decen i j i s to p a r a s ta spu s t i la se na sv je tsk i p ro s je k te se sada nasi su s jed i r a z v i ja ju b rze od nas.
I n s t i t u t e k o n o m s k i h nauka, B r a n k o H O R V A TBeograd
5) Usp,. Z„ P opov , ;>K retanje p r iv re d n o ti ra z v o ja u sv e tu c . E k o n o m s k a anali za , 1—2/1970.101— 12.
ST
AT
IST
ICK
I D
OD
AT
AK
KLASIFIKACIJA PODIWCJA SVIJETA 285
c © *s o .*—> h 2 *El P O > P O " 2 : CN \0 'O 'J _ co
O O O <'*') *3- LO o <N C') o cl CM (N
Q ^— cc’.fl sC , i l ~ £ ?
5-/| i ^
c —< cm cm in m \£ cm
cm o O cm -h —h '— cm '—
cm m r-*» rn ro — co~ © cs ^ o p o
T
O r-1 © -O ^ U") v-C © C\ CN in t-- i—, © O o f'l ^ ri rn h rn H ri N r-i ri H H cm cm ro
p£.
C Q~D
•? ^ . *T oc
O f O f N c O ^ C O O x C — o r ^ - — ’ 'T fC O C N C O CM CM r + - © CM *t -t ri CS ir‘ rn —* — rO
rn r-- r-- m nC rj- o co r- •o i/”; vC co r- oz c *3- fO co r- CM in in in in
r- i n ■o CO o t-- r-- © o co ~ t CO m
“CM r-i CM CM cm 'O CM o r n ■1* in
o o to rn co in -H —
G
in m lt, vrr co ©- h M -tm <n rn
r-- o m c \ co rn m m m ve r-- r-- i— cm cm cm r r , —- vo
M M MN rr; ■—i
= 'Z? X ^ ^ ’EL 0d n S § tj to .2 o £,3 0 0 J J P c 3 - - - W i 5
p q a w S r t o Z W ^ Qlo \c r— co
o *5c.O 7=
O § ^ O Pcs t-o -f u~i '-C
6 E k o n o m sk a a n a liz a
NJooO'1 2 3 4 5 6 7 8 9
18. Togo 56000 1772 32 1772 100 3.1 2.6 0.5 3 G
19. M a lg ask a R e p u b l ik a 587041 6500 11 6500 100 2.2 2.4 —0.2 3 P
20. K ap . V o rd o s t rv a 4033 245 61 270 110 0.8 2.6 —1.8 3 P
21. U g and a 236036 8133 34 8946 n o 3.6 2.5 1.1 3 P
22. K o m a ro O strva 2171 260 120 312 120 8.2 3.7 4.5 3 P
23. C en tr . Afr. Rep. 622984 1488 2 1786 120 1.8 2.4 —0.6 3 P
24. K en i ja 582644 10209 18 13272 130 4.3 2.9 1.4 5 F
25. K a m e ru n 475442 5562 12 7787 140 3.3 2.2 1.1 1 E
26. S ie ra Leone 71740 2475 34 3713 150 2.8 1.3 1.5 4 H
27. M au r i ta n i ja 1030700 1120 1 2016 180 13.1 11.3 1.8 4 P
28. Senegal 196192 3685 19 6265 190* 0.7 2.1 — 1.4 8 F
29. Angola 1246700 5362 4 10188 190 3.4 1.3 2.1 9 P
30. M o zam b ik 783030 7274 9 14548 200 4.9 1.3 3.6 9 P
31. G ana 238537 8376 35 16752 200 2.0 2.7 —0.7 11 H
32. L ib e r i ja 111369 1130 10 2373 210 2.4 1.7 0.7 9 H
33. Z a m b i ja 752614 4080 5 8976 220 6.6 3.0 3.6 0.9 G
34. P o r tu g a l . G v ine ja 36125 529 15 1217 230 4.5 0.2 4.3 4 P
35. M a u r i t i u s 2045 810 396 1863 230 0.7 2.5 — 1.8 3 H
36. K ongo, N. R. 342000 870 3 2001 230 3.7 1.5 2.2 4 P
37. Ju/ .na R o d ez ija 389361 4670 12 10274 230* 3.1 3.2 —0.1 4 E
38. E k v a to r . G v in e ja 28051 281 10 731 260 6.4 1.8 4.6 11 P
39. O bala S lonovace 322463 4.100 13 10660 260 7.6 2.8 4.8 11 P
2 3 4 5 6 7 8 9
40. S w az ilan d 17363 395 23 1106 280 8.2 2.8 5.4 11 P41. G abon 267667 480 2 1968 410 1.6 0.9 0.7 11 P42. R eu n ion 2510 426 170 2599 610 7.3 2.9 4.4 18 F
M e d i ja n a 270933 3433 15 2485 115 3.6 2.5 1.2 3Z a o itavo p o d r u c j e 19710925 235326 12 250209 106 3.4 2.3 1.1 4
I I . Ju zna Azi ja
43. P a k is ta n 985304 123163 125 123163 100 5.7 2.6 3.1 39 G44. In d i j a 3268090 523893 160 523893 100 3.5 2.5 1.0 52 E45. Cejlon 65610 11964 182 21535 180 4.7 2.4 2.3 22 D
M ed ijan a 985304 123163 160 123163 100 4.7 2.5 2.3 39Za e itav o p o d ru c j e 4319004 659020 153 668591 101 3.9 2.5 1.4 49
I I I . Kina
46. N. R. K in a 9561000 730000 76 657000 90 1.8 1.5 0.347. T a j v an (F o rm o za ) 35961 13466 374 36358 270 9.5 3.0 6.5 152 H
M e d i ja n a Za e itavo p o d ru c j e 9596961 743466 77 693358 93 2.1 1.5 0.6
IV. I s t o cn a Azijci
48. Z ap ad n i I r ia n 448000 896 2 448 50 0.8 2.6 — 1.8
49. B u ta n 47000 750 16 450 60 1.9 2.0 —0.1 . .
50. B u r m a 678033 26389 39 18472 70 3.7 2.1 1.6 17 E
EKO
NO
MSK
A ANALIZA
KLASIFIKAC
IIA PODRVC1A
SVIIE
TA
tooo00
1 2 3 4 5 6 7 8 9
51. Por lu ga l . T im o r 14925 580 39 464 80 2.9 1.5 1.4 17 P
52. Nepal 140797 10700 76 8560 80 2.1 .1.8 0.3 17 P
53. In d o n e z i ja 1904345 112825 59 112825 100 3.2 2.4 0.8 17 P
54. Laos 236800 2825 12 2825 100 2.6 2.4 0.2 17 P
55. S evern i V ije lrunn 158750 20700 130 18630 100* 5.5 3.2 2.3 17 P
56. K am b o d z a 181035 6557 36 7868 130* 4.0 3.4 0.6 17 P
57. Ju zn i V ije lna rn 173809 17414 100 22638 130 4.6 2.7 1.9 14 IT
58. Taj land 514000 33693 66 50540 150 7.7 3.1 4.6 21 G
59. J u z n a K o rc ja 98608 30470 309 54846 180 8.3 2.7 5.6 139 G
60. Fii ipini 300000 35993 120 64787 180 4.2 3.4 0.8 180 D
61. P ap u a i N ova G vine ja 575000 2300 4 4830 210 4.9 2.4 2.5 104 P
62. S ev e rn a K o re ja 120538 13000 108 32500 25C 9.5 2.6 6.9 104 P
63. M akao 16 274 16563 740 270 11.5 6.2 5.3 104 P
64. Ficlzi 18036 505 28 1667 330 2.5 3.1 —0.6 28 B
65. Malczija 1298250 10386 8 34274 330 7,4 3.1 4.3 70 H
66. M ongolija 1565000 1210 1 5203 430 3.8 3.0 0.8 112
67. Riuldu 2196 965 439 5597 580 10.5 1.2 9.3 155
68. S in g a p u r 581 1988 3422 13916 700 6.3 2.5 3.8 194 H
69. H o n g K ong 1034 3927 3798 27882 710 11.2 3.1 8.1 69 IT
M ed i jan a 166279 5242 63 11238 165 4.4 2.7 1.8 25
Za c itavo p o d ru c j e 8476753 334347 39 489962 147 4.3 2.7 1.6 54
V. Afr i ka s e v e n 10 oil Saharii Sredi i j i I si ok
70. J em e n 195000 5000 26 3500 70 4.1 2.1 2.0 3 P
71. A vganislan 647497 16113 25 12890 80 1.7 2.0 —0.3 3 F
72. S u d an 2505813 14770 6 14770 100 2.5 2.9 —0.4 9 G
73. Ju zn i J e m e n 287683 1195 4 1434 130* —2.6 2.3 —4.9 34 P
74. UAR 1001449 3 l(i 80 32 53856 170 4.0 2.5 1.5 89 G
75 M aro ko 445050 14580 33 27702 190 3.3 2.9 0.4 51 P
76. S ir i ja 185180 5738 31 12050 210 6.3 2.8 3.5 49 H
77. T unis 164150 4660 28 10252 220 5.0 2.3 2.7 15 II
78. M uska l i O m an 212379 565 3 1413 250 15.4 0.0 15.4 34 P
79. Alzir 2381741 12943 5 28475 250* — 1.2 2.3 —3.5 34 p
80. J o r d a n 97740 2105 22 5473 260 7.5 2.7 4.8 35 H
81. I r a k 434924 8634 20 22448 260 5.7 2.8 2.9 37 F
82. I r a n 1648000 26985 16 83654 310 8.0 3.0 5.0 23 i;
83. T u r s k a 780576 33539 43 103971 310 5.7 2.1 3.6 40 G
84. S au tl iska A rab ija 2149690 7100 3 25560 360 8.9 1.7 7.2 46 P
85. B ah re in 598 200 334 780 390 6.8 3.7 3.1 46 P
86. L iban 10400 2580 248 14448 560 5.0 2.6 2.4 101 II
87. Libija 1759540 1803 1 18391 1020 23.1 3.7 19.4 20 II
88. K uva ji 16000 540 34 19116 3540 5.4 8.7 —3.3
M e d i ja n a 434924 5738 25 14770 255 5.4 2.6 2.7 35
Za c i tav o p o d ru c je 14923410 190730 13 460183 241 5.4 2.4 3.0 40MOOVO
CKONOMSKA
ANALIZA K LAS I FI KACIJ .4
PODIWCJA SVU
ETA
VI. J uz n a A ma r i ka
89. B o liv ija 1098581 4680 4 7020 170* 4.4 2.6 1.8 21 P
90. E k v a d o r 283561 5695 20 12529 220 4.6 3.4 1.2 21 H
91. P a rag v a j 406752 2231 5 5131 230 4.4 3.1 1.3 22 P
92. B razil 85 i 1965 88209 10 220523 250 4.6 3.0 1.6 25 E
93. K o lu m b i ja 1138914 19825 17 61458 310 4.6 3.2 1.4 20 G
94. Peru 1285216 12772 10 48534 380 6.6 3.1 3.5 40 C
95. Cile 756945 9351 12 44885 480 4.3 2.5 1.8 41 E
96. U rugvaj 186926 2818 15 14654 550* —0.1 1.3 — 1.4 29 F
97. A rgen tina 2776656 23617 9 193659 820 2.6 1.6 1.0 71 G
98. V enecuela 912050 9686 11 92017 950 4.9 3.5 1.4 39 G
M e d i ja n a 1005315 9519 10 46709 345 4.5 3.1 1.4 32
Za c itav o p o d ru c j e 17357566 178884 10 700410 392 4.0 2.8 1.2 33
V II. K a r i p s ko p o d n i c j e
99. H a i t i 27750 4674 168 3272 70 — 1.3 2.0 —3.3 6 P
100. H o n d u ra s 112088 2413 22 6274 260 4.6 3.4 1.2 6 B
101. S a lv a d o r 21352 3267 153 9148 280 5.7 3.6 2.1 7 A
102. D om inik . R epub . 48734 4029 83 i 1684 290 4.1 3.6 0.5 16 H
103. G v a lem a la 108889 4864 45 15565 320 4.8 3.1 1.7 6 I
104. K u b a 114524 8074 71. 26644 330 0.4 2.4 —2.0 23 E
105. Gijasna 214969 710 3 2414 340 3.0 3.1 —0.1 27 P
I 2 3 4 5 6 7 8 9
106. N ik a rag v a 130000 1842 14 6815 370 7.2 3.4 3.8 13 F107. S u r in a m 163265 375 2 1613 430 13.7 2.1 11.6 65 C
108. B a rb a d o s 430 252 588 1109 440 3.7 1.0 2.7 36 G109. K o s ta Rika 50700 1640 32 7380 450 5.6 3.5 2.1 26 I
110. J a m a jk a 10962 1913 175 8799 460 2.8 2.0 0.8 11 E
111. G v a tem a la 1779 318 179 1622 510 2.3 2.1 0.2 18 F
112. M eks iko 1972546 47267 24 250515 530 6.9 3.5 3.4 26 E
113. P a n a m a 75650 1372 18 7958 580 7.9 3.3 4.6 47 D
114. M a r t in ik 1102 324 294 2074 640 4.6 2.0 2.6 29 P
115. T r in id a d i T obago 5)28 1030 201 8961 870 7.0 2.6 4.4 15 G
116. H o la n d sk i Amili 964 215 223 2580 1200 —0.4 1.4 — 1.8 98 P
117. P o r to R iko 8897 2723 306 36488 1340 7.7 1.8 5.9 182 G
M e d i ja n a 48734 1842 83 73S0 440 4.6 2.6 2.1 23
Z a c itavo p o d ru c j e 3069729 87302 28 410915 471 5.9 3.2 2.7 38
V II I . Ju zna E v r o p a
118. A lban ija 28748 2019 70 8076 400 7.8 2.9 4.9 102 G119. P o r tu g a l 91971 9505 103 43723 460 5.9 0.9 5.0 32 G120. M a l ta 316 319 316 2042 640 3.4 —0.4 3.8 31 G121. Ju g o s la v i ja 255804 20186 79 141302 -■J O O 5.3 1.1 4.2 145 F122. S p a n i ja 504750 32411 64 236600 730 7.4 0.9 6.5 31 H123. G rck a 131944 8803 67 65142 740 6.6 0.7 5.9 74 F
124. B u g a rsk a
125. Ru.nvun.ij a126. K ip a r
M e d i jan a
1 2 3 4 5 6 7 8 9 ..
110917 8370 75 64449 770 7.5 0.8 6.7 140 G
237500 19721 83 153824 780 8.7 0,9 7.8 114
9251 622 67 5163 830 6.9 1.0 5.9 19 H
1 109 12 8803 75 64449 730 6.9 0.9 5.9 74
1371196 101956 74 720321 707 7.0 0.9 6.1 84
IX. Razv i j ena t lvroi ja
127. P o ljska 312520 32207 103 283422
128. I r s k a 70280 2910 41 28518
129. M a d a r sk a 93030 10255 110 100499
130. SS S R 22402200 237808 11 2639669
131. I tali j a 301225 52750 175 648825
132. Celioslovacka 127869 14362 112 178089
133. A u s tr i ja 83849 7349 88 97007
134. DR N em ac k a 107901 16002 148 228829
135. lTolandija 33612 12743 379 206437
136. Is lan d 103000 200 2 3360
137. F inska 337009 4688 14 80634
138. U jed in jen u K ra ljev . 244030 55283 227 989566
139. Belgija 30513 9619 315 174104
140. SR N em a c k a 247973 58015 234 1172896
141. N orv esk a 324219 3819 12 76380
142. D anska 43069 4870 113 100809
880 980 980
1110
1230 1240 1320
1430 1620
1680 1720
i 7S0 1810 1970 2000
2070
6.6 1.1 5.5 101 G
3.4 0.3 3.1 133 E
5.5 0.3 5.2 110 G
7.1 1.3 5.8 206 G
5.4 0.8 4.6 71 H
4.3 0.6 3.7 145 G
4.1 0.5 3.6 77 G
3.9 —0.1 4.0 108 G
4.3 1.3 3.0 204 E
4.6 1.7 2.9 52 G
3.9 0.7 3.2 173 H
2.7 0.7 2.0 178 F
3.8 0.6 3.2 76 F
4.4 1.0 3.4 215 G
4.9 0.8 4.1 55 G
4.1 0.8 3.3 128 II
1 i 3 4 5 6 7 8 9
143. F ra n c u s k a 547026 49920 91 1063296 2130 4.8 1.1 3.7 110 F144. L u k se m b u rg 258b 336 130 7291 2170 3.9 0.9 3.0 130 p
145. S v a je a r sk a 41288 6147 149 153060 2490 4.1 1.7 2.4 130 P146. S v edska 449793 7912 18 207294 2620 3.9 0.7 3.2 152 11
Modi j a n a 105450 9937 11! 176096 1700 4.2 0.8 3.4 130Za c iiavo p o d ru c j e 25902992 587159 23 8409985 1432 5.3 1.0 4.3 165
X. Osialc ruzvi j twc z cml j c
147. Ju / .na Afrika 1221037 19167 16 124585 650 6.0 2.3 3.7 44 D148. J a p a n .369765 101090 273 1202971 1190 10.9 1.0 9.9 270 H149. Izrae l 20700 2745 133 37332 1360 8.0 3.3 4.7 122 G150. Novi Zcland 268675 2751 10 55020 2000 3.9 2.2 1.7 189 G151. A u s ira l i ja 7686810 12031 2 249042 2070 4.4 2.0 2.4 216 G152. K a n a d a 9976139 20772 2 510991 2460 3.7 1.9 1.8 242 H153. SAD 9363353 2(11152 21 8005850 3980 4.8 1.4 3.4 461 VJ
M edijana 1221037 20772 16 249042 2035 4.8 2.0 3.4 216Za cilavo p o d ru c je 28906479 359708 12 10185791 2832 5.3 1.4 3.9 360
S V \l 1( lz u z irn a ju e i n e n a se l je n c po v rs in e k o je n isu o b u h v acen c p u b ro janiin z e m l j a m a )
M edi jana 212379 4688 32 12529 270 4.4 2.2 2.3 26U kupno 133635015 3477898 26 22989725 661 5.1 1.9 3.2 111
L.
294 EKONOMSKA ANAL1ZA
N A PO M E N E :
— Podac i o povrs in i , b r o j u s ta n o v n ik a i gu s t in i n a se l je n o s t i uze ti su iz S ta t i s t i ca l Yearbook , U NESCO, 1969. s i r . 15— 22, ta k o d e i p o dac i o b ro ju d ip lo m ira n ih n a 100.000 s tan o v n ik a , s i r . .369—383.
— Podaci o d ru s t ven o m p ro izv od u p e r c a p i t a u 1968. godini, s top i r a s t a s ia n o v n is tv a i d ru s tv e n o g p ro izv o d a p e r c a p i t a 1961—68. za p o jed in e zem lje uzeti su iz World B a n k Atlas, IB R D , 1970.
— Ostali pod ac i za zem lje , p o d r u c j a i svet u celini iz racun a ti su na o sno vu p re th o d n ih .
O z n a k e:
— J e d n a zvezdica iznad c if re u ko lon i 5 o zn acav a p o d a ta k iz 1967. go- dine, a dve zvezdice u is to j koioni o z n acav a ju p ro c j e n u velic ina od s t r a n e IE N (S. S ta j ic ) .
— O znake u koloni 9: A -- p o d a ta k iz 1969, B = 1960, C = 1962, D = 1963, E = 1964, F = 1965, G = 1966, H = 1967, I = 1968.
Z n ak »P« u is to j koloni znaci d a je p o d a ta k p ro c en jen , j e r ga n i je bilo u p o m e n u to m izvoru, a iz racu na t je kao p r o s j e k dva p r e t h o d n a i dva n a re d n a ra spo loz iva p o d a tk a iz is te g r a p e zem a lja ; t a m o gde 2 + 2 p o d a tk a ( i sp red i iza) n ije bilo, uze t je p ro s je k ra spo loz ivog m a n je g b r o j a p o d a ta k a (1 + 2 ,2 + 1, 1 + 1).
Dve la cke u is to j koloni ( . . ) — N R K ina, Kuvajt., Z apad n i I r i j a n i Bu- tan — znace da ne ra sp o la zem o p o d a c im a , a n ism o se u p u s ta l i ni u pro- cenu.
IZ D A N JA IN S T IT U T A EKONOMSKIH N A U K A
Zmaj J o v in a . 2
'■ e P a r o t i
1 V T r i c k o v i c , ' T s p i t i v a n j e s t r u k t u r e i e l a s t i c n o s t i t r a z n j e , E/co- n ov is t, 3 - 4 / 1 9 5 7 , 23%-269.»
2 B Horva t , “ T h e D e p re c i a t i o n Mul t i p l i e r and a G e n e r a l i s e d Theo ry of F i x e d C ap i t a l Cos t s ' ' . , The ‘Manchester School, May, 1958 ,136 - 1 5 9
3 B. Horva t , - ' 'The Opt imum R a te of I nves tmen t ' * , The E c o no-nic Jo u rnal, D ec e m b er 1958 , 7 4 3 —767.
4. V T r i c k o v i c , ‘S t r u k t u m e p t o m e n e u l i cno j po t t o s n j i ' ; , E ’cono a ist, 3 /1 960 - , 4 2 7 - 4 5 8
5 B. Horva t and V R a s k o v i c , ' 'W orke r s Managem en t i n Y u g o s l a v i a A C om m en t ’*, The Journal of Po lit ica l Economy. Apri l 1959 , 19 4 -1 9 8 *
6 B Horvat , “ Drei D e fm i t i o n en de s Soz i a lp rodukt s “ , Korfjunktu: idh- tik, E r s t e s t Hef t , i 960 - , 27—40 *
7 '3 H orvat, - - A R e s ta r a e n t of a S im p le " l a n n i n s Model with some E x a m p l e s from Y u g o s l a v E c o n o m y f i y a , S e r i e s . Vol. 23 P a r t s l , 2, 3, 2 9 - 4 8
8 3 Horva t , ; ' T h e C h a r a c t e r i s t i c s of Y ug os l a v E co n o m i c D e v e l o p ment Soc ia lis t J'lou-fit a n J Practice, 1 / 1 9 61 . . 1—15.*
9 ~y I l o r v a t , - " C a r a c t e r i s t i q u e s du de ve lo p m en t de 1’ ecn no mi e Y o u so - s l a v e 1 vest ions a c f u e / fe s Ju social is ns, 5 0 / 1 9 6 1 . , 35 —105.*
in . i Ho rvat , - Th e C o n c e p t u a l b ac k g r o u n d o f So c i a l P roduc t* , Income and " / ea'lfh, S e r i e s IX (1961) , 2 3 4 - 2 5 2
11 B. Horva t , “ R a d n a v r i j e d no s t p r o i z v o d n j e j u g o s l a v e n s k e p o l j o p r i - v r ede i i n d u s t r i j e * Ekononisf, 4 / 1 9 6 1 . , 512—523
ii
12 .
13.
14
15
16
17
18
19
20.
21
22
23
9 d.
75
B. Horvat , •'‘' R a s p o d j e i a p r ema raflu raedju k o l e k t i v i m a " , l / o | o stvarn ost, 1 / 19 62 . 5 2 - 6 6
3 Ivanovi-c, " P i i m e n s m e t o d e i —o d s t u p a n j a u p ro b l em im a od red j i var . ja s t e p e n a ekon oms ke r a z v i i e n o s r i ; j , Sta fis ricka revi/a . 2 / 1 9 6 7 , 125—154, 1—2 /1 95 9 , 26—42, 1 /1 9 6 2 , 1 —1-4, Ekonom st, 1 / 1 96 1 , 1 8 2 - 2 0 5
B Horvat , ' ;vietodoi og ica] P r o b l e m s in L o n g - T e r m E c o n o m i c D e ve l opmen t P ro g r am m in g ' ' , industria lization and Productivity, UN, Bu l l e t i n . 5 /1962 , 3 7 - 5 1
B Horvat . -'“Ek on o r a sk a n a u k a i n a r o d n a p r i v r e d a “ , Kh s a stvarnost,7 - 8 / 1 S 6 2 , 4 8 - 6 7 *
B Ivanovi c , :,T h e e s t ima t i on of t h e two d im e ns i o na l d i s t r i b u t i o n s of a s t a t i s t i c a l s e t , b a s e d on t h e marg ina l d i s t r i bu t i o n o f i t s strata-'- ' , Stan stica Neeriandica, 1 /1S63 , 1 3 - 2 3 . *
B Horvat . " N a f i n l k a r t el u p r e dra in oj J u g o s l a v i j i " , -Ekonomski anali, 1 2 - 1 3 (?962). . 2 0 5 - 2 2 2 . “
B Sav i c , " P r o b i e m i r e g i o n a l n e l i c n e p o t r o s n j e u Jugos iay i . f i ' " . Ekonomski anaii, 1 2 - 1 3 . , 1 9 6 2 ) 9 7 - 1 1 6 ®
D Niko i i d , • ' •Konstrukci. ja j e d n o g e V o n o m e tn j sk o g mo de l a z a r a z v o j i n d u s t r i j e - Ekonomist, 2 / 1963 , 388—4 1 9 . ”
M Z iv k ov i c , ‘' Ma te ma t i ka u s o v j e t s k o j e k o n o m i j i " , Naga stvam ost, 7 - 8 /1963 - 1 2 6 - 1 3 5 .
V T r i c k o v i c -‘L i c n a p o t r o sn j a kao k r i t e n j p r o i z v c d n e pol i t ike**, Ekonom si, 1—2 /1 9 58
V T i i c k c v i c , ' !T e n d e n c i j e p o t r o s n j e h r a n e u s v e t l o s t i s av r e m e n i h
i z u c a v a n j a " , tkonomi st, • 1 / 1960. , 41 —71-
V. Mate i i c . : ‘S u s t m a l me to d e o p e r a c i o n i h i s t r a £ i v a n j a “ , Statis ii- cka revs /a , 1/19 63 , 1 — 18.
B H o r n j ‘"Q ue i a ue s a s p e c t s de l a p l a n i f i c a t i o n eco n om iq ue n a t i o n a l s ’ L e s Annaies de C e c o n o m i e collective, 2—3/ 1963.
B Sav i c ' Nivo i s h r a n e s e o s k o g s t a n o v n i s t v a S rb i j e po p o l j o p n v rednim r e i c m m a - Hrana i i sn i on o. iV, j.963
B. Horvat , " M e to d o i o s k i p rob i emi d ugo roc no g p r og r am i r an j a p i i * r ed -
nog r azvoj a " . Ekononski pregied, 10 —11 /19 62-
lii
27 V M e d e n i c a i V T n c k o v i c , ” Ma te r i ja In i i n o v c a n i t ok oy i i n j i hov u t i c a j n a ce n e i t r z i g t e 51, Ekonomski pregled, 10 — 1 2 / 1 9 6 3
28 B Marendic . " F i n a n c i r an j s d j e i a t n o s t i v i s ok og s k o l s t v a SRH u p s n od u 1960—1963 g o d i n e ' -' Ekonomski pregied, 10 — 12 /1963
29 B Horvat , ’ ‘S am oup ra v l j an j e , oen t r a l i z am i p l a n i r a n j e ’■, Pregled, 5 /1 9 6 4 , 4 1 3 - 4 4 4 .
30- B Horva t , “ Dva m o d e i a e f e k a t a f o rmi r anj a z a l i h a na k r e t a n j e d rug tve - nog p ro i z vo da ' - , Ekono-nski pregled, 7 / 1 9 6 4 , 40 7—415.
31 B. Horva t , “ E k ono ms k i s m i s a o i n d e k s a p r o i zvo dn j e i c i j e n a “ ,Sta tis ti c'<a revi ja, : / ’ 1964 ; 7 — 14.
32 3 Iva n ov i c , “ S t a t i s t i c k i r a s p o i e d i s a alea torni rn par ame t r i r na - ' ,Statis ticka revi fa, 1 / 1 9 6 4 , 1 - 6
33 B Horvat , " T h e Opt imum R a te o f I n v e s t m e n t Re co n s i d e r e d 1' , The Econom ic Journal, 1965. , 572—576.
34. Lj Madzar , ;:P r i v r e d n i s i s t e m i m o b i ln os t f ak t o r a p r o i z v o d n j e ' J , Ekonorni s t , 1 - 2 / 1 9 6 5 , 2 8 - 4 S .
35- B. Horva t , P l a n n i n g in Y u g o s l a v i a Studies in leve lopm ent 1,1964. , 1 4 9 - 1 6 5
36 S- B o l c i c , , :0 me t od am a s o c i o l o s k o g p r o u c a v a n j a g r a d o v a " , Socio- iog ija 4, 1967.
37 B Horva t , “ Ind i v idu a ln o i d ru s t ve n o v l a s n i s t v o u s o c i j a l i z m u HediZia 3, 19 67
38 B. Horvat , “ P l a n n i n g and t he Market* T h e Y u go s l a v E x p e r i e n c e ' - . Planning and P e v e / oonent Programming, OECD. P a r i s , 1964
39. T1 Horvat . Die U b e m a h m e de i B e t r i e b s i e i t u n g d u t c h d ie A rb e i t e i in h i s t o r i s c h e r P e r s p e k t i v e " , An in ternationa l Seu inGr " ' o rde r s 'Part ic i pafi 'on in ‘i a n a g e n e n f , V ien na , 1958
40. B Horva t ; ‘P r i v r e d n i c i k l u s i u J u g o s l a v i j i ” , Ekono^nist, 1—4 /1 9 6 6 7 1 - 1 1 0 .
41 'L j .Madzar, “ K o i e b a n j e z a l i h a kao f ak t o r n e s t a b i l n o s t i j u g o s l o v e n s k e
p r i v r e d e " , Ekonomist, 1—4 / 1 9 6 6 , 265 — -285-
42. B. Horva t , " K i b e r n e t i k a i p r i v r edno p l a n i r a n j e ' R e f e r a t n a I I me - d junarodnoj k o n f e r e n c i j i Nauko i drustvo u H e rc e g Novom, 1966
43 B H o iv a t , “ D i j a i e k t i k a i d in a r a i c k i m o d e l i " , ‘lories i savremeno st,3 /1 9 6 6 . 3 5 4 - 3 6 0
44 P. S icher i , A n a n y.n o d n o s a i zm ed ju f i k sn ih f o n d o v a i p r o i zv od a u p redra tnom i po s i e r a tnom r azvo ju J u g o s i a v i j e - ' , Ekonomist,12 /1967 . , 2 7 5 - 29 3
45. Z P o p o v , -‘Kc m p ar a t i r n a . a n a h z a p r i v r sd n og r a z v o j a S F R J u g o s l a v i - j 2 i NPv B u g a r s k e ' ' ; Ekonomisi, 1 - 2 / 1 9 6 7 , 294—320-
46. 0 . Ko vac , ""Uiicaj sp o i j n e t ’g ov i ne n a d ru s tve nu r e p r o d u k c i j u 1-, Pregied, 3 / 1967 , 1 85 -2 0 4 .
47 B Horvat , ;' P r i I o g d i s k us i j i o t eo r i i i p a i t i j e " , Nose feme 5, Za gr eb , 1967
48 3 . Horvat . ' Mar ks i s t i c k a a n a l i z a d ru s tv e n ih k i a s a i suv re m en o j u g o - s i a v e n s k o d r u s t v o ' 1, G ied ista 10, B eo g r ad , 1967. , 1279 — 129 1.
49 Z. Mrkusl c . ‘O s a v r e m e n o j i n t e r p r e t a c i j i t e o r l j e ko rapa ra t i v n ih t r o s -k o v a : : , Wedjunarodn; p r o b l e m i i, B eo g ra d , 1967. , 9 —33.
50. B. Horva t , ;D e r Markt a i s I n s t ru me n t de r P i a n u n g " ’, Prob ie tte Zen- tra ier V/i rts chaftsp i an on g, Vi en . 1967. , 107 — 116-
51. B. Horvat P r i l o g z a s n i v a n ju teori . ie j u g o s i a v e n s k o g p o d u z e c a !'- Ekonomska analiza, Be ograd . 1 — 2 /19 67 . - 7 - 28
52. P Si cher i , -‘Empi r i j sKa a n a l i z a p r e i z v o d m h k o e f l d j e n a t a f i k s n i h fondova n a baz i p ro i z v od ne funkci j e ‘s, Ekonomska analiza, 1—2,
19 67. , 2 9 - 4 8 .
53 M. Baz i e r . ' - 'Anal iza s t e p e n a r a z v i j e n o s t i j u g o s i o v e n s k i h podruc j a " - Ekonomska analiza, 1 — 2 / 1 967-, 49—63.
54 Z. D s c i c ;Dinam icKi me d j us e kc c r sk i mode l z a o d re d j i v a n j e opt ima- im h i n v e s u c i o n i h pro gr ama i p rob l emi n j e g o v e p r i m en e kod nas* •, Ekono:nska anahza, i —2, 1967. , 64—76
55. O K o v a c ■ P l a t n i tail an s u i u g o s io v e n sk o m s i s t e m u d ru s t v en o g ra c u n o v o d s t v a : ’ , Ekonomska analiza, 1—2 /1 9 6 7 . . 8 9 —101.
56. M K o v a c e v i c , : 'Kra tko rocn i i du go rocn i ek on om sk i e i ek t i r a z o r u za - n j a - . Ekonomska analiza, 1—2 1967 , 101—112
57. 2 Po po v ' -Z em l j e s a na ibr z im pr iv redn im r azvo j em - s a poseb n im osvr tom n a r azvoj s o c i j a l i s t i c k i h z e m a l j a ” tkonomska analiza,1 - 2 , 1967. , 1 1 2 - 1 2 2 .
5 8 . 3 Horva t J u g o s i o v a n s k i s i s t em sa m o u p r a v l j a n j a in u v o z t u j e g a k ap i t a i a - - Ekonomska tsv ija , 4, 1967-, 406—417.
V
59. Z . M r k us i c , :!L a b a l a n c e d e s p a y m e n t s et i e d e v e i o pp e m en t economique ^eferat na si'npozi umu, Vienna , I n s t i t u t e for d e v e lo p m e n t1967. , 1 - 1 2 .
60 3 . Hor vat, -'!Pri vredni c i k l u s i , monetami faktori i c i j ene ' * , Ekono- -nska analiza, 1 - 2 / 1 9 6 8 , 1 - 2 1 .
61 Z . M r k us i c , ' K i i t i k a n e lu h ei emenata neoke jnz i jans ko g mo de la me djunaiodne t i g o v i n s k e p o i i t i k e " , Ekonowska anaiiza, 1—2/1968 -
62. S. J o v i c i c , ' -K or i s ce n j e g r u p e p o s i o v a kao p r o c e n j i v a c k o g k r i t e r i j a u okviru a n a l i t i c k e p ro c e n e r adnih m e s t a : : 'Tkono'ns.^a analiza, 1 - 2 / 1 9 6 8 . , 1 3 1 - 1 5 3 .
63 3 Horva t , "‘T h e Ru le o f Accumul at ion in a P l a n n e d E c o n o m y ” , K yk h s , 2 / 1968. : 2 3 9 -2 6 5 .
64 B. Horvat , “ No t on Wages and Employmen t in a L a b o u r Su rp lu s Economy-- ' , The Manchester School, March Ed i t i on , 1968. , 6 3 —68
65. B Horva t , -'Die produktive Ar be i t in r!er s o z i a i i s t i s c h e n G e se i l . schaft-", Is teu ro o a Vh risch a ft, 2 1968- 9 8 - 1 0 7 -
66. B Horvat , ‘S o c i j a l i s t i c k a robna p i o i z v o d n j a Beog rad , 10 /1 9 68 . , 1 3 2 1 -1 3 3 0
67. Z . Mrkusic, ; 'N e k a p i t a n j a n a a i t e rn a t i vu : ! ' P i i l a g o d j a v a n j e dev i z n og k u r s a — di r ek tn a kon t ro l a " ' , Ekonomist, Z a g re b , 1 — 2 /1 9 67 . , 89 — 102.
SB Z P o po v , ••J?ekt probl em! i z r a d e i n t e g r i s a n o g s i s t e m a d r u s tv e m h racuna- , >zkonovist, Z a g r eb , 2 , 1 9 6 8 . , 42 1—431.
69 3 Horvat , --‘An In t e g ra t e d Sys t em of Soc ia l A c c o u n t s for an Economy of t he Y ug os l a v T y p e , The neview of Income and 'Wealth J 'New Haven , Conn . , 1968
70. S. S te f anov i c , ' S ud sk a p r a k s a o na k na d i s t e t e c i j i j e o s n o v n e s r e c a n a p o s l u * !, lo d / pravo, B eo gr ad , 1 /1 9 6 8 . , 9 — 29.
71 2 . Mrkusic, O. Kovac , P. Pi lxpi , !I U s i o v i i krifceriji za optiraalnou k l j u c iv a n j e u m ed j u n a r o d n u pode iu rada l p r o i z v o d n a o r i j e n t a c i j a J u g o s i a v i j e ', Ekono-nska anaiiza, Beo g ra d , 3 —4 / 1 9 6 8 •. 243—263
72 . L j . M a d z a r , “ Kre tan j e z a i i h i . k ao i n d i ka t o r p r o m e n a e f i k a s n o s t i pr i - v r ed j i va n j a , r~.'<ono vska anaii za. B eo g ra d , 3—4 /1 9 68 , 26 6—29 1.
73. Z . Mrkusic , "Ka realnijem p n s t u p u p robl emu k on ver t i b i l no s t i ’1, '{edjunarodni probl&vi, B eo g ra d , 1 /1 9 6 8 . , 37 — 54.
Vi
74 P . S icher l , "‘Reg ion a l a s p e c t s o f Y u go s l av ec on om ic de v e lo pm en t and P l a n n i n g ” , Wuiridisciplinary Aspects of Regional develop vent, P a r i s , 1969 . , 163—3.78
75 B. Horvat , ' ' P r i s p e v o k k za k i a dan im t eo r i e j u h o s i o v a n s k e h o p o d n i k u - , Ekonomicky casopis. B ra t i s l a v a , 8 / 19 6 8 . . . 7 8 9 —808.
76 Lj Madzar , ‘- T r z i s t e i k u i t u r a 5', G ied ista , B eo g r ad , 12 /1 9 68 . , 1 62 7 -1 7 8 6
77. Dancika N ikc i i c , P a v l e Sicherl , 'A S t ruc tu r a l A n a l y s i s o f E co no m ic De ve lopmen t of Y u g o s l a v i a in t he P e r i o d 1952—1 96 2 " , Czechoslovak Economic Papers 3, Prague, , 1967. . 97 — 116.
78, B Horvat , " A n a l i z a p r i v redn ih k r e t an j a i pri j edloz i z a ekonomsku poi i t i k u ” , Ekonomi si, 1/ 1969. , 43—58.
79 O. Kovac , “ Koreni de r i c i t a platnog b i i a n sa J u g o s i a v i j e , : , Ekonomska misao, 1 /19 6 9 ., 9 3 —118.
80. O. Kovac , :' Spo l j na t r gov ina kao iaktor ubrzanja rasta! \ Ekonomisr, 1 / 19 69 2 23 -2 4 7 -
81. Z Mrkusic , : tVa lu tn i p a i i t e t i p r i v r ed n i r azvoj '% Ekononi s t ,1 / 1969 , 2 4 9 - 2 6 5 .
82 B Horva t , " I n t e g r i i a n o s t f ugos lo v e n s k e p r i v r e de i s am o up ra v no p l a - m r a n j e ” Ekononisi, 2 /1 969 . , 3 7 5 - 4 0 2 ,
83. O Kovac , ' - 'Osnovne k a r a k t e r i s t i k e r a z v i t k a s a v r e m e n e robne p ro i zv o- dnje i med j un a ro dn e t r g o v in s k e r a z m e n e “ . Van/skotrgovinsko poslova- nie radnih orgamzacija / / , F a k u l t e t ekon. na uk a , Z a g re b , 1969 , i 3— 29
84- P Sich eri, ■ Ans-iiza. iisiiili ei6iii6iiox& z £. Gcsnu s isp sns . rs.zvij snostir epub l i ka i pokraj ina", Ekonomska anal; za, 1 — 2 /1 9 69 Beo g ra d , 5 — 28 .
85 B. H o r v a t , T s n n i c ^ i p r o g r e s u j u g o s i a v i j i ' ' , t z x o n o T i s x a a n a h zQ,
1 — 2 /1 96 9 , Beo g ra d , 29 — 57.
86 M. Zivko v i e , ; iN eki a speKt i p rob i en i a r a s p o d e i s dopunsivih s r e d s t a v a n erazvi j enim p o d r u c j im a 4-, Ekononska anaiiza, 1 — 2 / 1 9 6 9 . , B e og r ad ,
8 3 - 9 6.
87. S. P o po v , “ A na l i za rashoda kuiturnih d e l a c n o s t i " , Ekonomska analiza. 1 - 2 / 1 9 6 9 . , Beog rad
Ji
vii
88. L j . Madzar , “ P r i v r e d n i s i s t e m i sub i e k t i p r o s i r e n e r ep r od ukc i j e ' - , Ekonomika preduzeco, 5 / 1 9 6 9 , 3 1 0 - 3 . 5 .
89 Lj M a d z a r , M. O s t r a c a n in i M, K o v a c e v l c , ' ’P r i v r e d n i r a zvo j J u g o - s l a v i j e 1947—1968., jugosiovenski preyled, oktobar 1959., Beograd , 4 0 1 - 4 1 0 .
90 B Ivanov i c , “ J e d n a m e toda za k r a t ko ro cn a p r e d v i d j a n j a spo l j no t r go - v in s k ih tokova- ' ' , Ekonomska anaiiza, 3—4 /1 9 6 9 . , B eo g rad , 197 — 204.
91. B Ivanov i c , - ' - 'Azustiranj e, i n t e r p o i a c i j a i e k s t r a p o i a c i j a s e zo n s ki h v r emensk ih ser i ja -% Ekonomska anaiiza, 3—4 /19 69 , B eo g r ad ,2 1 9 -2 3 9 .
92. Z Mrkusic “ O k r i t e r i j um ima z a m ed juna rodnu pode iu r a d a - £, Me- djunarodni problem , 3 / 1 9 69 . . B e og ra d , 9 —22.
93. Z Marovic , “ Grad I — s i mu ia c io n i mode l r a z v o j a g r ad s k i h n a s e l j a “ , Ekonomska anaiiza, 3—4 /1 9 6 9 . , B e o g r a d 256—260.
94. Z. P op ov , " R e g i o n a l n a a n a i i z a f i n a n s i j s k i h a s p e k a t a r a z v o j a nep r iv- rednih d e i a t n o s t i *, Ekononska anaiiza, 3—4/ 1 9 6 9 B e o g ra d , 275—288
95 M. B a z l e r —Madza r , ■'•'Regionalni a s p e k t p r i v r ed n ih c i k l u s a u J u g o s l a - v i j i “ , Ekonomska anaiiza, 3—4 / 1 9 6 9 . , B eo g rad , 260 — 274.
96. B P e t r o v i c , “ Op t ima lno l s k o r i s c a v a n j e r a s p o lo z iv i h k a p a c i t e t a s a a s p e k t a m a k s im i r a n j a d o h o t k a — n a p r i m e r u j e d n o g p r e d u z e c a . ^/co- no-nsfca a n a i i z a , 3 —4 /1 9 6 9 . , B eo g r ad , 2 8 9 —300.
97 B . Horvat , ' !Kap i t a l n i k o e f i c i i e n i ; i , Z b o rn ik p ra v no g f a k u i t e t a u
Z agr ebu, br 3—4 /1 96 9 . 37 1 — 38 2.
93. O Kovao , :‘Ne k i t eo r i j s k i a s p e k t t i z b o r a sp o i j n o t rg o v in s k e l p ro i z - vodn e o r i ) en t a c i j e-- ‘Aedjuncrodni pr obl em: , br 4 /1 9 69 , 9 —30
99 L j . Madzar , M. O s t i a c a n i n , i M. K o v a c e v i c . ■: E co no mi c dev e l o pm e n t of Y u g o s l a v i a 19 4 7 - 1 9 68 “ ", Y u g o s l a v S u r v ey , br 1 / 1 9 7 0 , 2 3 - 4 2 .
100 B. Horvat , " P l e d o a j e z a e f i k a sn i j i u n i v e r z i t e t “71ed is t a , br.
1 / 1 9 7 0 , 2 3 - 3 9
101 M K o v a c e v i c , “ Mo gu cn os t i i e f ek t i s t a m b e n e i z g i a d n j e " , 'i le d is ta ,br. 1 /1970 , 4 1 - 5 5 .
viii
102 O K o v ac , clr M, Samardz i j a , M Ostra<5anin, dr K. Mi ha i i ov i c , dr. S. Suvar, S. B o l c i c , B. K r b a n j e v i c , dr D. M ar se n i c , dr A V ac i c , " 'Dm- s i ve no z n a c e n j e , s a d r z i n a i dcmasa j p i a n i r a n j a u s am o up ra v no j tr z i sno] p n v re d i jied isvc , br. 6—7 /1 9 7 0 - 9 7 7 —a 017
103 B Horvat , "‘C i j e n e p i o i z v c d n i e u J n g o s i a v i j i " , Ekonom ska ana liza , b r , i — 2 /1970 , ’ - 1 6 .
104. M. Ratkov i c . ‘?T ro sk o v i obrazoyanja i n a c i o n a l n i dohodak*-', Ekonomska anaiiza, hi. 1—2 /1 9 7 0 . 8 7 —96.
105 M Bogd ano v i c , e,N ek i probiemi p r ip r eme po d ata ka ‘!, Ekonomska anai,za. br. i - 2 / 1970 .. 9 8 - 1 0 0
106 Z. Popov, "Kre ran j e p n v r e d n o g r a z v c j a u s v e t u ‘r, Ekonomska anaiiza, br. 1 - 2 / 1 9 7 0 , 1 0 1 - 1 1 2 .
107 B Marendic i D. S tan is ic , " Z a s c c i j a l n o pravedn ij i s i s t em p e n z i j s - kog os iguranja", Giedisro, br. 8 - 9 / . 1 9 7 0 . , 1 1 2 1 - 1 1 3 8 .
108 D B e j a k o v i c T h e Share of T r a n s p o r t a n a C o m m u n ic a t i o n s in T o ta l I nv es tm e n t Journal of Transport Economics and Po licy ,br, 3 /1970 . . 1 - 7 .
109. O Ko vac , !!J u g os ia v i ja i s v e t s k a privreda u tehnoloskoj r e v o l u ciji Giedista, br. 10 /1970 , 1 3 6 5 - 1 3 7 2
110 3 H o rv a t , " A n a i i z a n n v r e d n e s i t u a c i j e i p r e d l og p ro g r am a za ak ■
c i j u " , P r e g i e d , br . 1 1 - 1 2 / 1 9 7 0 . , 4 6 9 - 4 9 8 -
1 1 1 O K ov ac . - ' 'P la t nobi l a n s n a p o i i t i k a u s r edn joxocnom p i a n u ;‘ , E k o nomski preaied, br 8 —9 /1 9 7 0 , £29 — 539.
112. D S ta n i s i c i 3 Mareudic, ^Urvrdjivai ije p e n z i j s k i b koe f i c i j ena ra ;p ro cen aca;. u skiadu s raspodelom p re ma r a d u ‘ ; So d ia l no po iitika , B eog rad br 9 - 1 0 / 1 9 7 0 . 3 4 - 3 9 . •
113. M. Jo v i c i c, ''Priraena H o u th a k k s r—T a y lo r m o d e l a u an a l i z i j ugo s l o ■ ve n sk o g u v o z a ” , Ekononska anaiiza, br. 3—4 /1 9 7 0 , 207 — 222.
114. s. P o p o v ; M e d ju z a v i s n o st k retan j a p r o d a k t i v n o s t i r a d a i c e n a u in dus t r i j i J u g o s l a v i j e : \ Ekonomska analiza. br. 3 — 4 / 1970 , 223—239
115 M B o g d an o v i c " F a k t o r s k a a n a l i z a " , Ekonomska ana iiza , br. 3—4 /
1970. , 24 0 - 25 1
116 M Kova cev i c . " Z a v i s n o s t sektora j u g o s i o v e n s k e privrede od s p o l j n et r gov ine - ' Ekonomski pregl ed, 1970. , XXI, 8 —9, 508 — 528.
ix
117. Z. Mrkugic, ‘;L a v e n i r de s r e l a t i o n s e c o n o m i a u e s ent r e l a Yougo- s l a v i e et 1 a Communaut e - e cono miq ue e u : o p e e n n e “ , -.nseignement complementaire, 'louveiie Serfs - 4, P a s c 2, 1970. , 1 19 — 1 25. I n s t i t u t e d ' E t u d e s E u ro p e e n n e s , U n iv e r s i t e L i b r e de B ru x e l l e s ,11 9 -1 25.
118 B- Horvat , “ Marxova a n a l i z a promi ena u cehm ckom i v r i j e d n o sn o m sas tavu k a p i t a l a " , Ekonomska anaiiza, br. 1—2 /1 9 7 1 . , 24—29.
119. Lj. Madzar , “ E k o n o m sk e i u n k c i j e f a d e r a c i j e ” , Ekonomska analiza, br. 1 - 2 / 1 9 7 i - , 5 1 - 6 1 .
120. B . I v a n o v i c , “ I n pu t—Outpu t R e g r e s s i o n for a Given Set o f C o u n t r i e s " , Ekonomska anaii za, br. 1 — 2 /1971 . 7 3 —75
121. M. K ova cev i c , " F o k u s a i k o n s t r u k c i j e mo de i a l i n ea rn og prog ra- m i r an j a n a b a z i i n p u t —ou tp u t k o e f i c i j e n t a " , Ekonomska analiza , br. 1 - 2 / 1 9 7 1- , 8 3 - 8 8 .
122. B. Horvat , “ N ac io na i i z am i n a c i j a ' - , j ied ista , br 5—6/1 9 71 . , B e o grad, 7 7 0 - 7 8 9 .
123. 3 . Horvat , ’' 'Yugosl av E c o n o m i c P o i i c y in t h e P o s t - W a r P e r i od : P ro b l em s , I d e a s . I n s t i t u t i o n a l D e v e l o p m e n t s " , The American Eco nomic Review, J u n e 1971, No. 3, P a r t 2, 69 — 169,
124. Z. Mrkusic. “ Neka pi tanja p r i s ru pa spol jno ekonom skoj po l i t ic i Ju-g o s l a v i j e ” , ‘Aedjunarodni problem!, br. 2 /1 9 71 . , 25—40.
125. O. Ko vac , “ Spo l j n oe ko no m sk a r av n o t eg a i p l a t n o b i i a n s n a p o l i t i k aJu g o s l a v i j e ' A e d j u n a r o d n i problemi, br. 3 / 1 97 1 . , 9 — 35.
126. S. S ta j i c , “ An In t e rn a t i o na l Compar i son of Y u g os l a v -Nat i onal P r o d u c t 1*, Ekonomska anaiiza, br. 3—4 / 1 9 7 1 . , 205—249.
127 M . Z i v k o v i c , “ P rim en a t ian zi t i vnih ma t r i c a u p r edv id j a n ju po r a s t a d ru s tvenog p ro i zv oda J u g o s l a v i j e ’-', Ekononska analiza, br. 3—4/ 1971. , 2 2 0 - 2 3 3 .
12S. Z. Mrkugic, " N e k i p r ob l em ’ s p e c i j a l i z a c i j e s a g l e d i g t a uvozs” , Ek ono ms ka an a l i z a , br. .3—4/7977- , 2 5 0 —262.
* Rasp rod an o
la p o flH a 6 n 6 n n o T e K a
C p 6 n je
y & 4 53 7MARXOVA ANALIZA PROMJENA
U TEHNICKOM I VRIJEDNOSNOM
SASTAVU KAPITALA
BRANKO HORVAT
S E P A R A T 118
I N S T I T U T
E K O N O M S K I H
N A U K A
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA
Dr 2. MRKU51C, direktor, dekan Poslediplomske skole I staresina Odeljenja za finansije / spoljnu trgovinu
Dr B. HORVAT, staresina Odeljenja za privredni sistem
Dr N. MILEUSNIC, staresina Odeljenja za ekonomiku preduzeca I operaciona istrazivanja
S. STAJlC. staresina Odeljenja za privredni rast i ekonomska merenja
Institut ekonomskih nauka razvio se iz lstrazivackog odeljenja Savez- nog zavoda za privredno planiranje, koje j'e bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodologije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvoja nove ekonometrijske i druge analiticke metode. Institut izvodi nastavu 111 stepena iz oblasti ekonomskih i organizacionih nauka. Radi resavanja konkretnih problema u privrednim preduzecima Institut ima svoj Centar za organizaciju i privredni razvoj preduzeca. U Institutu takode postoji i Elektronski racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut es bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi pot- punu kolekciju znacajnih ekonomskih dela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.
BRANKO HORVAT,
MARXOVA ANALIZA PROMJENA U TEHNICKOMI VRIJEDNOSNOM SASTAVU KAPITALA
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA, Beograd, 1971.
"Marxova analiza promjena u tehnickom i vrijednosnom sastavu kapi- ta la " , Ekonomska analiza, 1—2/1971.. Beograd
Izdaje: Institut ekonomskih nauka, Beograd, Zmaj Jovina 12
MARXOVA ANALIZA PROMJENA U TEHNICKOM IVRIJEDNOSNOM SASTAVU KAPITALA
Branko HORVAT*)Tehnoloski progres m ijenja proizvodnu funkciju. TP u uzem smi-
slu povecava produktivnost upotrebljenih resursa — zato se i zove »pro- gres« a ne prosto promjena. U promjenama proizvodnih funkcija nasto- jimo otkriti odredene pravilnosti, narocito u pogledu kombinacija fak- tora proizvodnje i njihovih cijena. Jos je Marx uocio znacenje cinjenice
je on nazvao tehnickim sastavom kapitala (K predstavlja masu sred- stava tj. vrijednost sredstava u stalnim cijenama, a moze pored osnov- nih sredstava ukljuciti i zalihe). U tom smislu tehnoloski progres bio je kapitalno potrosan i radno stedan. Marx je takoder vjerovao da tehnoloski progres povecava i vrijednosni (organski) sastav kapitala koji se moze dettnirati altemativno:
c K c a K — TWi — — = ----- ili 0)2 — — — ----------- (1)
v w R v wRgdje je c konstantni, a v varijabilni kapital u Marxovoj notaciji, a je stopa amortizacije, T su troskovi proizvodnje. Marxov. c moze se tuma- citi kao angazirani (K) ili utroseni (aK — T ) konstantni kapital, kod cega se ovaj potonji sastoji od amortizacije i troskova proizvodnje.1) Uko- liko se pretpostavi jedinicni obrt kapitala — kao sto je to uradio Marx— obje definicije se poklapaju. Medutim, ta pretpostavka implicira raz- licit period obracuna za svako poduzece, kao i nerealistican nacin isplate nadnica, tako da je za svrhe makroekonomske analize prikladnija prva definicija, pa cemo se nje i drzati. Ako se pretpostavi da se cijene roba ne m ijenjaju, onda ista nadnica w predstavlja nepromjenjenu masu sredstava za zivot, a porast K ima znacenje porasta mase sredstava za proizvodnju. Bez pretpostavke o valorizaciji roba u stalnim cijenama ne bismo mogli utvrditi kretanje realne najamnine, koja je mjerodavna za vrijednost radne snage; pad w mogao bi znaciti i pad i porast cijena
*) Autor je naucni savjetnik u Institu tu ekonomskih nauka i honorarni profesor Ljub- Ijanske univerze.
l) N. Cobeljid pokazuje za5to je t02 neprikladan za analizu rasta i tehnoIoSkog progresa (»Povodom Bajtove definicije organskog sastava sredstava«, Ekonom ist, 3/1961., 421—26).
24 EKONOMSKA ANALIZA
radne snage mjerene robama potrebnim za njenu reprodukciju, a teh- nicki sastav kapitala bilo bi u principu nemoguce izraziti. Uz pretpo- stavku da se produktivnost rada u prvom i drugom odjeljku podjednako povecava, vrijednosni sastav — kao omjer — ostaje invarijantan na za- mjenu stvam ih cijena stalnim cijenama, je r nominalna nadnica treba da se smanji u istom om jeru u kom je pojeftinio (konstantni kapital.
Marx je smatrao da je povecanje vrijednosnog sastava kapitala nuzna posljedica povecanja tehnickog sastava.2) No to je nonsequitur. Jedan tip promjena u tehnickom sastavu — na prim jer povecanje tehnickog sastava — spojiv je s ma kakvim promjenama u vrijednosnom
Ksastavu. Ovaj potonji pored— ovisi i o promjenama cijena radne snage,R
tj. nadnice w, kao i cijena osnovnih sredstava. Marx je vjerovao da ce pritisak rezervne armije rada onemoguciti neki znacajniji porast nad-
K cnice, u kom slucaju po rast— dovodi neizbezno do porasta— . Medutim,R v
Marx je takoder vjerovao da postoji tendencija pada profitne stope, koju
on definira kao {i = -----—— , ali koju bi u skladu sa definicijom teh-c + v
nickog i vrijednosnog sastava3) trebalo definirati kao jj. = — (kodc
cega se c i opet moze dvostruko interpretirati: kao stok ili kao tok; prva interpretacija ima vise ekonomskog smisla). Uzmimo radi jedno- stavnosti da profitna stopa i nadnice ostaju priblizno konstantni. Bu- duci da se finalni proizvod privrede raspada na dobit i platni fond
Y = n K + w R (2)
a — se po pretpostavci (i u skladu sa empirijskim zapazanjima) po- R
vecava, to (uz danu radnu snagu) citavo povecanje proizvodnje dolazi
2) » . . . uvecanje opsega sredstava za proizvodnju, naspram radne snage koja ini jc pripojena, izraiava porast proizvoanosti rada. Vvecanje ove poslednje ispoljava se dakle u opa- danju mase rada u odnosu prema m asi sredstava za proizvodnju koja sredstva ta masa rada pokrece . . . Ova prom jena u tehniikom sastavu kapitala, uvecavanje mase sredstava za proizvodnju prema masi radne snage koja im daie zivota, odrazava se u njegovom sastavu vrijednosti, u ttvecanju postojanog sastavnog dijela kapital — vrijednosti na racttn njenog promenljivog sastavnog d ije la . . . Ovaj zakon rastudeg uvecavanja postojanog dijela kapitala, u odnosu prem a promjen- ljivom, potvrcLuje se na svakom koraku . . . uporednim proucavanjem robnih cijena . . . « (pod- vukao Marx, kap ita l I, K ultura, Zagreb, 1947., str. 551—52).
3) U svesku I Marx definira tehnicki sastav »razmjerom koji vlada izinedu mase upo- trebljavanili sredstava za proizvodnju i koliiine rada koja se za njihovo upotrebljavanje zahti- jeva«; a vrijednosni sastav odreduje »razmjerom u kojem se kapital dijeli na postojani kapital, odnosoo vrijednost sredstava za proizvodnju, i na prom jenljivi kapital, odnosno vrijednost .radne snage, cjelokupnu vrijednost najamnina« {Kapital I, K ultura, 1947., str. 541). Te dvije definicije su konzistentne i ja cu ih koristiti. No u svesku I I I vrijednosni sastav definira se kao odnos
c + vcjetokupnog i promjenljivog kapitala, ------— (Kapital I II , K ultura, Zagreb, 1948., str. 24, 28, 43).v c + v
Ova nekonzistentnost nema analitiik ih posljedica je r se razlomak moze pisati i ovako -------- =c v
= ----- -f 1, a konstanta 1 ne m ijenja rezultate analize. U m arksistiikoj literaluri nalaze sc iv
druge definicije. Tako se Sweezy-u cini »da je najprikladniji om jer izmedu konstanlnog kapitala i ukupnog kapitala« (P. Sweezy, Teorija kapitalistickog razvitka, Naprijed, Zagreb, 1959.,
cstr. 78), to jest -------- .
c + v
M A RX OVA ANALIZA TEHNICKOG PROGRESA 25samo od akumiiliranja kapitala priblizno iste efikasnosti. Ukoliko ne bi
bilo tehnoloskog progresa, povecanje tehnickog sastava— moralo bi zbogR
opadajucih prinosa smanjiti marginalnu efikasnost kapitala, a s njom, u uslovima konkurencije, i u; a i to tek nakon sto su iscrpljene rezerve radne snage. Proizlazi da je u Marxovom zakljucivanju bio impliciran jedan veoma specijalan slucaj tehnoloskog progresa koji je uz institu- dibnalno fiksirano w podizao efikasnost kapitala tacno toliko da se kom- penzira efekat supstitucije rada kapitalom. Ocigledno je da nema nikakve nuzde da dode do bas takvog, a ne nekog drugog tipa tehnickog progresa.
Ono sto se u Marxovo vrijeme stvamo desavalo, mozemo opisati ovako. Profitna stopa (it) se smanjivala, ili bar nije rasla, nadnica (w)
se povecavala, tehnicki sastav kapitala / se povisavao, a stopa viska■ \R I
( ttK \------1 ostajala je priblizno konstantna. Iz ovog posljednjeg
w R /slijedi da su iiadnice rasle u odnosu na profite istim tempom kojim se
w Kpovecavala kapitalna opremljenost rada,---- - = b ------, gdje je b = 1 uTC R
slucaju da je stopa viska vrijednosti p. = 100%. Vrijednosni sastav kapi- tala mozemo sada ovako izraziti
K K 1u = -------- = -------- = ----- (3)
w R b n K biz
odakle proizlazi: (a) vrijednosni sastav kapitala ostaje nepromjenjen ukoliko se ne m ijenja profitna stopa i (b) vrijednosni sastav se pove- cava ukoliko se profitna stopa smanjuje. Ovo potonje predstavlja Marxov slucaj.
Nakon Prvog svjetskog rata imamo, medutim, drugacija kretanja.
Kapitalni koeficijent — j se smanjuje, ucesce licnih dohodaka u pro-
/ wR\izvodu / —— jse povecava. Vrijednosni sastav kapitala mozemo izraziti
kao omjer kapitalnog koeficijenta i ucesca licnih dohodaka
K K /Y(4)w R w R /Y
Kako se brojnik smanjuje a nazivnik povecava, to onda proizlazi da se vrijednosni sastav kapitala snizava. Marxov slucaj dobivamo kad uzmemo u obzir da nazivnik ostaje konstantan, a brojnik (kapitalni koeficijent) se povecava. Prema tome u XIX vijeku tehnoloski progres dovodio je do po\dsavanja vrijednosnog saslava kapitala, u XX vijeku do snizavanja.
26 EKONOMSKA ANALIZA
Od interesa je jos nekoliko napomena. Vrijednosni sastav kapitala moze se izraziti kao om jer stope viska vrijednosti
m -itK mfj, = ----- = -------- i profitne stope-4)it = -----
v wR cK it K i n
CO = -------- = -------- ------------- ------ (5)wR wR it -re
Ukoliko bi bilo tacno da se vrijednosni sastav povecava, onda bi nz istu stopu viska vrijednosti profitna stopa morala padati. Vec je napomenuto da je Marx izveo taj zakljucak i formulirao ga u zakonu tendencijskog padanja profitne stope.5) On je smatrao, ocigledno ne vodeci dovoljno racuna o razlici izmedu fizicke mase roba i njihove vrijednosti, da iz vece mase sredstava za proizvodnju na jednog radnika slijedi i veca vri- jednost sredstava za proizvodnju na dinar platnog fonda (tj. vise opred- mecenih radnik-dana na jedan radnik-dan zivog rada) pa da iz smanjenja
------ slijedi i smanjenje viska vrijednosti (koji je funkcija broja rad-K.
nika) u odnosu na kapital to jest smanjenje profitne stope.fi) U okviru ovog rezoniranja stopa viska vrijednosti pojavljuje se kao konstantna, bilo da se radi o pretpostavci bilo o zakljucku. Medutim, ako institu- cionalni okviri drze nadnicu na egzistencijskom minim wnu, a produk- tivnost rada raste zbog tehnickog progresa, onda nuzno i stopa viska vrijednosti mora rasti, a tada i uz rastuci vrijednosni sastav profitna stopa moze cak rasti.
Marx nije previdio ovakvu meduuslovljenost. On dozvoljava moguc- nost porasta realne nadnice. Medutim, on pretpostavlja, a da pretpo- stavku ne ob^azlaze, da nadnica »ne raste nikad u razm jeru s proizvod- noscu rada« (Kapital I, str. 533). Zbog toga se vrijednosni sastav povecava doduse sporije od tehnickog, ali se ipak povecava.7) Vjerujuci da
C + V4) Isti rezultat dobiva se i uz altem ativne definicije vrijednosnog sastava to* = -------- , stope
vm m c + v c + v m n*
viska vrijednosti [i* = ----- i profitne stope = -------- , co* = -------- — -------- • ----- = -----v c + v v m v u *
s) » . . . ovo postepeno rastenje postojanog kapitala u odnosu prem a promenljivom nuzno niora imati za rezultat postepeno padanje opce profitne stope p ri nepromijenjenoj stopi viska vrijednosti (podvukao Marx) . . . Medutim se, kao zakon kapitalistickog nacina proizvodnje, pokazalo da s njegovim razvijanjem nastupa relativno opadanje prom jenjljvog kapitala u odnosu preraa postojanoma (Kapital i l l , Kultura, Zagreb, 1948., s tr . 178).
6) »Po§to m asa primijenjenog zivog rada stalno opada u odnosu prem a masi opredmece- nog rada koji on pokrece, prem a proizvoctno utro5enim sredstvima za proizvodnju, to i onaj dio tog iivog rada koji je neplacen, koji se opredm ecuje u viSku vrijednosti, m ora biti stalno sve m anji u odnosu prem a opsegu vrijednosti cjelokupnog primijenjenog kapitala. A ovaj odnos m ase viska vrijednosti prem a vrijednosti cjelokupnog prim ijenjenog kapitala sacinjava profitnu stopu, i stoga ova m ora stalno padati.« {Kapital 111, s tr . 179). »Relativno opadanje promjenljivog i uve- davanje postojanog kapitala, m ada oba dijela apsolutno rastu , j e s t . . . samo drukciji izraz za uvecanu proizvodnost rada« (ibid. s tr . 182). »Profitna stopa ne pada zato §to se radnik m anje eksploatira, nego zato §to se u odnosu prem a primjenjenom kapitalu upotrebljava uopce m anje rada« (ibid. str. 210).
7) »Ali opadanje promjenljivog dijela kapitala prema postojanome . . . pokazuje samo priblizno prom jenu izvrsenu it sastavu njegovih m atenjalnih sastavnih d ije lova . . . Razlog je naprosto u tom e 3to rastuca proizvodnost rada ne samo da uvecava opseg sredstava za rad koja rad trosi, nego im i snizava vrijednost u odnosu prem a opsegu . . . Stoga se razlika izm edu posto- janog i promjcnljivog dijela kapitala mnogo manje uvedava nego razlika izmedu mase sredstava
MARXOVA ANALIZA TEHNICKOG PROGRESA 27
profitna stopa ima tendenciju pada, Marx ucjcava nekoliko nzroka sa suprotnim djelovanjem uslijed cega se padanje profitne stope ublalava. To je prije svega povisenje stepena eksploatacije rada (stope viska vri- jednosti); to povisenje po Marxovom misljenju ne kompenzira porast vrijednosti konstantnog kapitala.8) Zatim je to obaranje nadnice ispod njene vrijednosti, sto po Marxovom misljenju nema nikakva posla s opcom analizom kapitala, ali predstavlja jedan od najznacajnijih uzroka koji zadrzavaju tendenciju profitne stope da pada. Treci vazniji uzrok trebalo bi da bude pojeftinjavanje elemenata postojanog kapitala, no to je opet neprecizno receno jer nije specificirano sta se desava s nadnicom ili viskom vrijednosti.
Zanimljivo je da je jedan Marxov analiticki instrument, stopa viska.. , m -kKvnjednosti (j, = ----- = ------ , nasao siroku pnm jenu u suvremenoj
v wRanalizi tehnickog progresa gdje se om jer viska vrijednosti i varijabilnog kapitala tretira kao om jer ucesca kapitala i rada u proizvodu. U uslo- vima perfektne konkurencije ta ucesca jednaka su umnoscima margi- nalne produktivnosti i kolicina faktora. Procjene narodnog dohotka po- kazuju da su ta ucesca ostala priblizno konstantna (uz ciklicke oscila- cije) u XIX stoljecu, sto uz padajuce n dovodi do porasta vrijednosnog sastava kapitala, sto smo vec utvrdili. Sad bismo jos mogli dodati da statisticki podaci pokazuju kako je — uz pretpostavku da se citav doho- dak poduzetnika ukljuci u visak vrijednosti — u Marxovo vrijeme u Engleskoj stopa viska vrijednosti bila ne samo konstantna, vec je izno- sila oko n = 100%, sto je vrijednost koju je Marx obicno koristio u svojim primjerima.
U vezi s interpretacijom Marxove analize tehnoloskog progresa — koja ga je dovela do form uliranja zakona porasta vrijednosnog sastava kapitala i zakona tendencijskog padanja profitne stope — moze se kon- statirati slijedece. Iz usputnih Marxovih napomena fproizlazi da je on stu- dirao privrede u kojima je pocetna industrijalizacija dovela do zamjene rucnog rada masinama i povecanja udjela konstantnog kapitala u cijeni roba. S porastom fiksnog kapitala raniji veliki profiti poceli su se rela- tivno smanjivati. Industrijalizacija je dovela do masovnog exodusa radne snage sa sela i velike nezaposlenosti koja je kocila porast nadnica. Ta slika odgovara onome sto znamo i o suvrememm nerazvijenim privre- dama koje se pocinju industrijalizirati. U tim uslovima pretpostavka konstantne stope viska vrijednosti — koju Marx ne obrazlaze, ali smo utvrdili kao empirijsku konstantu cije zadovoljavajuce rjesenje jos nije
72l proizvodniu u koju se preobraca postojani kapital i m ase radne snage u koju se preobraca promjenljivi kapital« (podvukao Marx; Kapital I , s tr . 552—53). Zakljucivanje u ovom odlomku je r.eprecizuo, je r se nista ne kaze o k retanju realne nadnice. Ukoliko bi vrijednosna nadnica ostala ista, onda b i se (uz pretpostavku iste produktivnosti u oba odeljka) realna nadnica povecala u istom om jeru u kom i m asa kapitala te bi vrijednosni sastav ostao neprom jenjen. Stoga odlo- mak ocigledno implicira (nedokazanu) pretpostavku da se realna nadnica povecava sporije od produktivnosti rada.
8) »Ina£e smo vec dokazali — i u tome je prava ta jna tendencijskog padanja profitne stope — da postupci za proizvodenje relativnog viska vrijednosti uglavnom izlaze na ovo: s jedne strane, pretvoriti od neke dane niase rada Sto je vise moguce u visak vrijednosti, a s druge strane, upotreoiti uopce sto je mogude m anje rada u odnosu prem a predujm ljenom kapitalu; tako da isti razlozi koji dopustaju da se podigne stepen eksploatacije rada, ne dopustaju da sc s istim cjelokupnim kapitalom eksploatira isto onoliko rada koliko prije« {Kapital I I I , str.
28 EKONOMSKA ANALIZA
dano9) — konzistentna je s opadajucom profitnom stopom i rastucim vrijednosnim sastavom, kako to proizlazi iz izraza (5). Ukoliko su empi- rijske cinjenice tacno uocene — a cini se da jesu — Marx je onda opisao jedan specijalni tip kapitalno potrosnog tehnoloskog progresa. No to nije jedini moguci tip, a zakoni koje je Marx pokusao izvesti ne slijede nuzno iz pocetne konstatacije o rastucem t^hnickom sastavu kapitala.io)
Ispitivanje Marxove analizs indicirano je — m akar da je ta ana- liza izvrsena prije jednog stoljeca — bitne probleme suvremenog teorij- skog istrazivanja tehnoloskog progresa. Empirijska je cinjenica da se kapitalna opremljenost rada — Marxov tehnicki sastav — povecava. No ta je cinjenica nedovoljna za plodno istrazivanje tehnickog progresa. .Pored toga dva razlicita tipa promjena u kombinacijama faktora proizvodnje— jedan se odnosi na prom jenu tehnologije (dakle na TP), a drugi na supstituciju uslijed promjene relativnih cijena, sto je opet rezultat dife- rencijalne oskudice faktora — ne mogu se ekonometrijski direktno odre- diti. Da bi se efekti tehnoloskog progresa i supstitucije mogli razdvojiti, potrebno je na odredenoj teorijskoj osnovi konstruirati proizvodne funkcije (a i tada identificiranje cesto nije moguce) s odredenim tipo- vima TP. Pokazalo se korisnim da se za tu svrhu tehnoloski progres klasificira lcao neutralan, kapitalno potrosni i kapitalno stedni. U Jite- raturi su dosada obradena tri razlicita tipa neutralnog TP koji se prema njihovim autorima nazivaju Hicksova, Harrodova i Solowljeva neutral- nost. U upravo izvrsenom ispitivanju Marxovog pristupa implicitno je sadrzan i cetvrti tip koji cu nazvati Marxovom neutralnosti.
^(-Rad-primljen-marta 1-970.)
M ARX’S ANALYSIS OF CHANGES IN THE TECHNICAL AND VALUE COMPOSITION OF CAPITAL
by Branko HORVAT S u m m a r y
The definitions used are, . , . . , /Ktechnical composition k =^-----
/ R/
value (organic) composition w = -------wRrate of surplus value [x = -----wR
fl) M. Kalecki, npr., objasnjava stabilno ucesce nadnica u domacem narodnom doholku u Engleskoj (1911—1935) i SAD (1919—1934) kompenzirajudim prom jenam a u rastucem stupnju mono- pola i padajucim cijenama sirovina u odnosu na troskove nadnica (»The Distribution of National Income®, A.E.A., Readings in the Theory of Income Distribution).
io) Iz te su konstatacije mnogi m arxisti kasnije izveli — a neki to rade i danas — jos jedan pogresan zakon, naime onaj o brzem razvoju odjeljka I (proiz\rodnja sredstava za proiz- >rodnju) od odjeljka I I (proizvodnja predm eta potrosnje). Vidi npr. M. Korac i T. Vlaskalic, 05»ioi»t politicke ekonomije (Rad, Beograd) i R. Stojanovic, Teorija prtvrednog razvoja n soci- ji'Jizmu (Naucna Imjiga, Beograd).
MARXOVA ANALIZA TEHNICKOG PROGRESA 29
In the current usage technical composition is frequently denoted as capital intensity and the rate of surplus value represents p ie ratio of the shares of capital and labour in national income. I t is ejzsily seen that the organic composition of capital is equal to the ratio,of the capital coefficient and the share of labour in national income,/
K f yto = ----------------w R /y /
Since Marx assumes that the share o f wages does not rise (is. = const.), his thesis about increasing organic composition of capital implies an assumption about an increasing capital coefficient.
From the definition of w it follows also% K 1 a
w R it it
that the rate o f profit (it) should be falling if w increases.w RStatistical data show that — —— has been approximately constant
or rising, while the capital coefficient was increasing in the X IX th century and was decreasing in the X X th century. Thus the Marxian model seems applicable to his own time but has no general validity.
The case w = const, may be defined as Marx neutral technological progress. I t is immediately obvious that Marx’s neutrality is identical to Harrod's neutrality. Thus Marx may be considered as one of the forerunners of the modern analysis o f technological progress.
1
EKONOMSKA INTERPRETACIJA METODE DEKOMPOZICIJE LINEARNOG PROGRAMA
Mijo SEKULIC*)I. UVOD
Primjena metode dekompozicije linearnog program iranja od po- sebnog je interesa za decentrilizirane ekonomske sisteme sastavljene od veceg broja samostalnih parcijalnih sistema koji su preko utroska odredenih zajednickih resursa povezani u siri slozeni sistem. U takvom slozenom sistemu mogu se metodom dekompozicije na decentralizirani nacin alocirati zajednicki ograniceni resursi na pojedine parcijalne sisteme tako da se osigura postizanje maksimalnog ekonomskog efekta za slozeni sistem kao cjelinu. Nas je cilj da dademo ekonomsku interpreta- ciju metode dekompozicije sa gledista ove njene prakticne primjene.1)
U strukturi slozenog sistema svaki parcijalni sistem predstavlja samostalnu organizaciono-ekonomsku cjelinu sa svojom specificnom eko- nomsko-tehnoloskom strukturom , sa svojim aktivnostima i specificnim organicenjima unutar kojih nastoji maksimizirati svoju funkciju cilja. U isto vrijeme svi parcijalni sistemi trose takoder za realizaciju svojih aktivnosti odredeni broj zajednickih ogranicenih resursa. Utrosak zajednickih resursa povezuje sve parcijalne sisteme u jedan slozeni sistem. U konkretnim slucajevima i rezultati aktivnosti jednih parcijalnih sistema mogu predstavljati utroske drugih parcijalnih sistema, pa i oni ulaze u sklop zajednickih resursa. Isto tako, svi parcijalni sistemi ili odredeni njihov broj mogu biti podvrgnuti i drugim vrstama zajednifckih ograni- cenja, sto sve uvjetuje njihovu medusobnu zavisnost.
Cilj je optimalne alokacije zajednickih resursa na pojedine parcijalne sisteme da se postigne maksimalni ekonomski efekt za slozem sistem kao cjelinu. Time se u datim uvjetima strukture slozenog sistema osigurava najefikasnije koriscenje raspolozivih zajednickih resursa. Uz pretpostavku lineamosti funkcije cilja i sistema ogranicenja to je tipi- can problem lineamog programiranja. Skup ogranicenja lineamog pro- grama se u tom slucaju sastoji od zajednickih ogranicenja i specificnih ogranicenja za svaki parcijalni sistem.
*) Autor je nauCni savjelnik u Ekonomskom institu tu Zagreb.T7lozena in terpretacija odnosi se na metodu dekompozicije Dantzig—Wolfe. SaZeti pre-
gled razliditih m etoda dekompozicije moze se nadi u S .T . Tan »Beitrage zur Dekomposition iinearen Program m ers, UntemeHmeusrorscbuiig, Band 10, 1966, Heft 3, 4.
1ZDANJA INSTITUTA EKONOMSKIH NAUKA
Zmaj Jovina 12
S e p a r a t i
1. V. Trickovic, “ Isp itivan je strukture i elasticnosti traznje'*, Economist, 3-4 /1957., 238-269.*
2. B. Horvat, "T he Depreciation Multiplier and a Generalised Theory of Fixed Capital C o s ts '1, The Manchester School, May, 1958., 136-159.
3. B. Horvat, "T he Optimum Bate of Investment**, The Economic Journal, December 1958., 748—767.
4. V. Trickovic, "‘Stiuktume promene u licnoj potrosnji**, Economist, ■ 3/1960. , 427-458.
5. B. Horvat and V. Raskovic, “ Workers Management in Yugoslavia:A. Comment'*, The Journal o f Polit ica l Economy, April 1959., 194-198.*
6. B. Horvat, “ Drei Definitionen des Sozialpiodukts” , Konjukturpolitik, E rs te s t Heft, I960.. 27-40.*
7. B. Horvat, “ A Restatement of a Simple Planning Model with some Examples from Yugoslav Economy**, Sankhya, Series B., Vol. 23. Parts 1 , 2, 3, 29-48.
8. B. Horvat, " The Characteristics of Yugoslav Economic Develop- m'ent**, Socialist Thought and Practice, 1/1961.,' 1—15.*
9. B. Horvat, "C aracteristiques du developpment de l ’economie Yougo- slave*2, Questions acfbelles du socialisme, 60/1961., 85—105.*
10. B. Horvat, ' =The Conceptual Background of Social Product**, Income and Wealth, Series IX (1961), 234-252.
11. B. Horvat, "Radna vrijednost proizvodnje jugoslavenske poljopriv- rede i industrije*', Ekonomist, 4/1961., 512—523.
12. B. Horvat, “ Raspodjelaprema radu medju kolektivima", Naga.stva- rnost, 1/1962., 52-66-
13. B. Ivanovic, "Prim ena metode I—odstupanja u problemimaodredjiva- nja stepena ekonomske razvijenosti". Statisticka .revija .2/1967., 125—154, 1—2/1959., 26—42, 1/1962., 1—14, Ekonomist, 1/1961., 182-205.
14. B. Horvat, “ Metodological Problems in Long—Term Economic Development Programming**, Industrialization and Productivity, UN, Bulletin, 5/1962., 37-51.
15. B. Horvat, “ Ekonomska nauka i narodna privreda", Na£a stvamost, 7-8/1962., 48-67.*
16. B. Ivanovic, "T he estimation of the two dimensional distributions of a s tatistica l set, based on the marginal distribution of its s tra ta" , StatisticaNeerlandica, 1/1963., 13—23. *
17. B. Horvat, "N aftn i kartel u predratnoj Jugoslayiji” , Ekonomski anali, 12-13 (1962), 205-222.*
18. B. Savic, “ Problemi regionalne licne potrosnjeu Jugoslaviji*', Ekonomski anali, 12—13 (1962), 97—116.*
19. D. Nikolic, IeKonstrukcija jednog ekono metrijskog modela za razvoj industrije", Ekonomi st, ■ 2/1963., 388—419.*
20. M. Zivkovic, "Matematika u sovjetskoj ekonomiji", Nasa stvarnost, 7-8/1963., 126-135.
21. V. Trickovic, “ Licna potrosnja kao kriterij proizvodne politike", Ekonomist, 1—2/1958.
22. V.Trickovic, ‘‘Tendencije potrosnje hrane u svetlosti savremenihizucavanja", Ekonomist, 1/1960., 41—71.’/
23. V. Matejic, “ Sugtina i metode operacionih istrazivanja” , Statisticka revija , 1/1963., 1-18.
24. B. Horvat, “ Quelques aspects de la planification economique natio- nale“ , Les Annales de I ’economie collective, 2—3/1963.
25. B. Savic. "Nivo ishrane seoskog stanovnistva Srbije po poljopiivred- nim rejonima1', Hrana./ ishrano, IV, 1963'.
26. B. Horvat, “ Metodoloski problemi dugoiocnog programiranja privrednog razvoj a“ , Ekonomski pregled, 10—11/1962.
27. V. Medenica i V. Trickovio, “'M ateiijalni i novcani tokovi i njihov uticaj na cene i trz is te '1, Ekonomski pregled, 10—12/1963.
28- B. Marendic, “ Eliianciranje djelatnosti visokog skolstva SRH u pe- riodu 1960—1963. godine", Ekonomski p regh t/, 16—12/1963.
29. B. Horvat, "Samoupravljanje, centralizara i p lan iian je" , Pregled, 5/1964., 413-444.
30. B. Horvat, “ Dva modela efekata formiranja zalihana kretanje drus- tvenog proizvoda", Ekonomski pregled, 7/1964., 407—415.
31. B. Horvat, ' ‘Ekonomski sraisao indeksa proizvodnje i cijena", Statist!cka re v i ja , 1/1964-. 7—14.
32. B. Ivanovic, “S tatisticki rasporedi sa aleatomim parametriraa", Statistical rev//o, 1/1964., 1—6.
33. B. Horvat, “ The Optimum Rate of Investment Reconsidered",The Economic Journal, 7965., 572—576.
34. Lj. Madzar, "Privredni sistem i mobilnost faktora proizvodnje” , Economist, 1-2/1965., 28-48.
35. B. Horvat, "P lanning in Yugoslavia“ , Studies in Development 1,1964., 149-165.
36. S. Bolcic, "O metodama socioloskog proucavanja gradova", Socio- logija 4, 1967.
37. B. Horvat, “ Individualno i drastveno vlasnistvo u socijalizm u", j led is ta 3, 1967.
38. B. Horvat, "Planning and the Market: The Yugoslav Experience", Planning an d Development Programming, OECD, P aris, 1964.
39. 3 . Horvat, "D ie Ubemahme der Betriebsleitung dutch die Arbeiter in histoiischer P erspekttve", An International Seminar. Workers’ Participation in Man agement, Vienna, 1958.
40. B. Horvat/ "Privredni ciklusi u Jugosjaviji" , Ekonomist, 1—4/1966. 71-110.
41. Lj. Madzar, ' ‘Kolebanje zaliha kao faktor uestab ilnosti jugosloven- ske privrede” , Ekonomist, 1—4/1966., 265—285.
42. B. Horvat, ‘ ‘Kibernetika i privredno planiranje", R eferat na II me- djunarodnoj konferenciji N auka.i drustvo u Herceg Novom, 1966.
43. B. Horvat, "D ijalektika i dinamicki modeli", Marks i savremenost, S/1966., 354-360.
44. P . Sicheri, ''A naliza odnosa izmedju flksnih fondova i proizvodau predratnom i posleratnom razvoju J ugoslavjjef‘, Ekonomist, 12/1967., 275-293.
iv
.45. Z. Popov, "Komparativna analiza p rivrednog razvoja SFR Jugoslavi- je i NR B ugarske", Ekonomist,• 1—2/1967., 294—320.
46. O. Kovac, “ Uticaj spoljne trgovine na drastvenu reprodukciju” , Pregled, '3 /1967 ., 185-204.
47. B. Horvat, “ Prilog diskusiji o teoriji partije" , Nage feme 5, Zagreb, 1967.
48. B. Horvat, "M arksisticka analiza drustvenih klasa i suvremeno jugo- slavensko drustvo", Gledista 10, Beograd, 1967., 1279—1291.
49. Z. Mrkusic, "O savremenoj int erpretaciji teorije kompajativnih trosko-va“ , Medjunarodni problemi Beograd, 1967., 9—33.
50. B. Horvat, 31 Der Markt als Instrument der Planung", Probleme Zen- traler Wirtschaftsplanung, Wien, 1967., 107—116.
51. B. Horvat, “ Prilog zasnivanju teorije jugoslavenskog poduzeca“ , Ekonomska analiza, Beograd, 1—2/1967., 7—28.
52. P. Sicherl, “ Empirijska analiza proizvodnih koeficijenata flksnih fondova na bazi proizvo dne funkcije, , 1 Ekonomska .analiza, 1—2,1967., 29-48.
53. M . Bazler, "A naliza stepena razvijenosti jugoslov enskih podrucja'*, Ekonomska analiza , 1—2/1967., 49—63.
54. Z. Dacic, "Dinamicki medjusektorski model za odredjivanje optima- lnih investicionih programa i problemi njegove primene kod n as" , Ekonomska. analiza, .1—2, 1967., 64—76.
55. O. Kovac, “ P latni biians u jugoslovenskom sistemu drustvenog ra- cunovodstva“ , Ekonomska analiza, 1—2/1967., 89—101.
56. M . Kovacevic, '"’Kratkorocni i dugorocni ekonomski efekti razoruza- n ja" , Ekonomska .analiza, 1—2, 1967., 101—112.
57. Z. Popov, “ Zemlje sa najbrzim privrednim razvojem — saposebnim osvrtom na razvoj socijalistickih zemalja18, Ekonomska analiza,1-2 , 1967., 112-122.
58. B. Horvat, Jugoslovanski sistem samoupravljanja in uvoz tujega ka- pitala'’*, Ekonomska revija, 4, 1967., 406—417.
59. Z. Mrkusic, ” La balance des payments et le developpement economi- que", Referat n a .simpoiiumu, Vienna, Institute for development,1967., 1-12.
60. B. Horvat, "Privredni ciklusi, monetarni faktori i c ijene", Ekonomska .analiza, 1—2/1968., 1—21.
V
61. Z. Mrkugic, "K ritika nekih elemenata neokejnzijanskog modela medju- narodne trgovinske politike" , Ekonomska analiza, 1—2/1968.
62. S. Jovicic, “ Koriscenje grape poslova kao procenjivackog kriterija u okviru analiticke procene radnih m esta", Ekonomska .analiza, 1-2/1968., 131-153.
63. B. Horvat, "T he Buie of Accumulation in a Planned Economy", Kyklos, 2/1968., 239-265.
64. B. Horvat, “ Note on Wages and Employm ent in a Labour Surplus Economy", The Manchester School, March Edition, 1968., 63—68.
65. B. Horvat, / ‘Die produk tive Arbeit in Der Sozialistischen Gesel- ls c h a f t" , Osteuropa Wirtschaft, 2, 1968., 98—107.
66. B. Horvat, "Socijalisticka to bna proizvodnja", Gledista, Beograd, 10/1968., 1321-1330.
67. Z. Mrkusic, "Neka pitanja na altem ativu: "Prilagodjavanj e deviz- nog kursa — direktna kontrola", Ekonomist, • Zagreb, 1—2/1967.,8 9—102.
68. Z. Popov, "Neki problemi izrade integrisanog sistema drustvenih racuna", Ekonomist, Zagreb, 2/1968., 421—431.
69. B. Horvat, "An Integrated Syst em of Social Accounts for an Economy of the Yugoslav Type1', The Review of Income and Wealth 7; New Haven, Conn., 1968.^
70. S. Stefanovic, "Sudska praksa o naknadi s tete ciji je osnov nesre- ca na poslu", Rad i provo, Beograd, 1/1968-, 9—29.
71. Z. Mrkusic, O. Kovac, P . P ilip i, "Uslovi i kriteriji zaoptimalno uk- ljucivanje u medjunarodnu podelu rada i proizvodna orijentacija Ju- goslavije", Ekonomska analiza, Beograd, 3—4/1968., 243—263.
7 2. Lj. Madgar, “ Kretanje zal ife a kao i ndikator promena efikasnostiprivred jivanja, Ekonomska .analiza, Beograd, 3—4/1968., 266—291.
73. Z. Mrkusic, “ K a realni jem pris'tupu pibblemu konvertibilnosti",'Aedjunarodni problemi, Beograd, 1/1968., 37—54.
74. P .S ic h e r l, “ Regional aspects of Yugoslav economic development and P lanning", Multidisciplinary Aspects of Regional Oevelopm snt, P aris, 1969., 163-178.
75. B. Horvat, "Prispevok k zakladanim teorie j uhoslovanskeho podni- ku", F.konomicky casopis, B ratislava, 8/1968., 789-808.
76. Lj. Madzar, "T rz is te i kultura", Gledista , Beograd,. 12/1968., 1627-1786.
77. Dancika Nik'olic, Pavle Sicherl, “ A Structural Analysis of Economic Development of Yugoslavia in the Period 1952—1962", Czechoslovak Economic Papers 3; Prague, 1967., 97—116.
78. B. Horvat, “ Analiza privrednih kretanja i prijedlozi za ekonomsku politiku", Economist, 1/1969., 43—58.
79. O. Kovac, ,5Koreni deficita platnog bilansa Jugoslav ije", Ekonomska. misao, 1/ 1969., 93—118.
80. O. Kovac, “ Spoljna trgovinakao faktor ubrzanja rasta“ , Ekonomist, 1/1969., 223-247.
81. Z. Mrkusic, “ Valutni paritet i privredni razvoj'” , Ekonomi st,1/1969., 249-265. ;
82. B. Horvat, ’‘Integriranost Jugoslavenske privrede i samoupravno pla- niranje” . .Ekonomist, 2/1969., 375—402.
83. O. Kovac, "Osnovne karakteristike razvitka savremene robne proiz- vodnje i medjunarodne trgovinske razmene", Van jskotrgovinsko pos~ lovanje ra dnih organizacija .i l , Fakultet ekon. nauka, Zagreb, 1969., 13-29.
84. P . Sicherl, “ Analiza nekih elem enata za ocenu stepena razvijeno- sti republika i pokrajina*'1, Ekonomska analiza, 1—2/1969., Beograd, 5-28.
85. B. Horvat, !,Tehnicki progres u Jugoslav iji” , Ekonomska .analiza, 1-2/1969., Beograd, 29-57.
86. M. Zivkovic, SJNeki aspekti problema raspodele dopunskih sredstava nerazvijenim podrucjima” , Ekonomska .analiza, 1-2/1969., Beograd, 83—96.
87. S. Popov, "'Analiza rashodakultumih delatnosti", Elcononska.analiza, 1—2/1969., Beograd.
88. Lj. Madzar, *:Privredni sistem i subjekti prosirene reprodukcije” , Ekonomika preduzeco, 5/1969., 310—315.
vn
89. Lj. Madzar* M. Ostracanin i M. Kovacevic, “ Privredni razvoj Jugo- slavlje 1947—1968., Jugoslovenski pregled, oktobar 19%$., Beograd, 401-410.
90. B. Ivanovic, “ Jedna metoda za kratkorocnapredvidjanja spoljnotrgo- . vinskih tokova", Ekonomska. analiza, ■ 3—4/1969-, B eograd, 197—
-204 .
91. B. Ivanovic, '"Azustiranje, interpolacija i ekstrapolacija-sezonskih vremenskih se rija " , Ekonomska .analiza, 3—4/1969., Beograd, 219-239.
92. Z. Mrkusic, "O kriterijumima za medjunarodnu podelu rada“ , Me- djunarodni problemi, 3/1969., Beograd, 9—22.
93. Z. Marovic, "Grad I — simulacioni model razvoja gradskih naselja-'5, Ekonomska .analiza, 3—4/1969., B eograd, 256—260.
94. Z. Popov, “ Regionalnaanaliza flnansijskih aspekata razvoja nepriv- rednih delatnosti*', Ekonomska analiza , 3 —4/196D-. Beograd, 275-288.
95. M. Bazler—Madzar, "Regionalni aspekt pri vrednih ciklusa u Jugo- slav iji" , Ekonomska analiza, 3—4/1969., Beograd, 260—274.
96. B. Petrovid; "Optimalno iskoriscavanje raspolozivih kapaciteta sa aspekta maksimiranja dohotka — na primeru jednog preduzeca, Ekonomska analiza, 3—4/1969., Beograd, 289-300.
97. B. Horvat, *‘Kapitalni koeficijent” , Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 3 -4 /1969., 371-382.
98. O. Kovac, ' "Neki teorijski asp ek ti izbora spoljnotr govinske i proiz- vodne orijentacij e*\ Wedjunarodni problemi, br. 4/1969., 9—30.
99. Lj. Madzar, M. Ostrafianin, i M. Kovacevic, ‘-'Ebonoraie development of Yugoslavia 1947—1968"’, Yugoslav Survey, br. 1/1970., 23—42.
100. B. Horvat, "Pljedoaje zaefikasn iji univerzitet", Gledisto, ■ br. 1/1970., 23—3£.
101. M . Kovacevic, “ M ogucnosti i efekti stambene izgradnje", Gledisia, br. 1 / 1970., 41-55.
V K
102. O. Kovac, dr M. Samard'zija, M. Ostracanin, dr K. Mihailovic. dr S. Suvar, S. Bolcic, B. Krbanjevic. dr D. Marsenic, dr A. Vacie, “ Dru- stveno znacenje, sadrzina i domasaj planiranja u samoupravnoj tr- zisnoj privredi“ , Gledista, br. 6—7/1970., 977—1017.
103. B. Horvat, ‘‘Cijene proizvodnje u Jugoslaviji“ , Ekonomska .analiza, br. 1-2/1970., 1-16.
104. M. Ratkovic, “ Troskovi obrazovanja i nacionalni dohodak", Ekonomska aaaliza, br. 1—2/1970., 87—96.
105. M. Bogdanovic, "Neki problemi pripreme podataka", Ekonomska. analiza, br. 1-2 /1970., 98—100.
106. Z. Popov, “ Kretanje p-rivrednog razvojau svetu", Ekonomska ana-, l iza, br. 1-2/1970.. 101-112.
107. B. Marendic i D. Stanisie, “ Za socijalno pravedniji sistem penzij- skog osiguranja", Gledisto, br. 8—9/1970., 1121—1138r ■
108. D. Bejakovic, “ The Share of Transport and Communications in Total Investm ent", Journal of Transport Economics and^Policy,br. 3/1970., 1 -7 .
109. O. Kovac, “ Jugoslavija i svetska privreda u tehnoloskoj revoluci- j i “ , 'yledista, br. 10/1970., 1365-1372.
110. B. Horvat, “ Analiza privredne situacije i predlog programa za ak- ciju“ , Pregled, br. 11-12/1970., 469-498.
111. O. Kovac, “ Platnobilansna politika u srednjorocnom planu“ , Ekonomski pregled, br. 8-9 /1970., 529-539.
112. D. Stanisic i 3 . Marendic, “ Utvrdjivanje penzijskih koeficijenata■ CProcenata) u skladu s raspodelom prema radu", Socifalna politika,
Beograd, br. 9-10/1970., 34-39. •
113. M. Jovicic, “ Primena Houthakker—Taylor modela u analizi jugo- slovenskog uvoza", Ekonomska analiza, br. 3—4/1970., 207—222.
114. S. Popov, “ Medjuzavisnost kretanja produktivnosti rada i cena u industriji Jugoslavije",. Ekonomska analiza, br. 3—4/1970.,223-239.
115. M. Bogdanovic, “ Paktorska analiza “ , Ekonomska. analiza, br. 3 -4 /1 9 7 0 -, 240-251.
viii
I
ix
116. M. Kovacevic, “ Zavisnost sektora jugoslovenske privrede od spoljne trgovine", Ekonomski pregled, 1970., XXI, 8—9, 508—528.
117. Z. Mikusic, "L* avenir des relations economiques en tre la Yougoslavie et la Communaute economique europeennef*, Enseig-
nement complementaire, Nouvelle Serie — 4, Pasc. 2, 1970., 119—125. Institute d’ Etudes Europeennes, Universite Libre de Bruxelles, 119—125.
* Hasprodano
n U 0 °T
HapoflHa 6n6nnoTeKa
Cp6nje
V 5 3 JIS4 3
o0 L n &
<5 ^ 4 /fs f ■ s*’
A MODEL OF MAXIMAL ECONOMIC GROWTH
BRANKO HORVAT
S E P A R A T 158
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA — BEOGRAD
Dr Z. MRKUSlC, direktor i dekan Poslediplomske skole
M r D. STANISlC, pomocnik direktora
S. STAJIC, direktor sektora za ekonomska istrazivanja
M r M. ZIVKOVIC, direktor Elektronsko-racunskog centra
Institut ekonomskih nauka razvio se iz istrazivacakog odeljenja Sa- veznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodo- logije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvija nove ekonometrijske i druge analiticke metode, kao i da radi na resavanju konkretnih problema u privrednim pre- duzecima.
Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organiza- cionih nauka. U Institutu postoji i Elektronsko-racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskim dela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.
( ( S 3 4 5 4 3
Separat 158
A M O D E L O F MAXIMAL ECONOMIC GROWTH
B ranko H orvat
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA
Rad objavljen u casopisu
K y k l o s , 2 /1972
Izdaje i stampa: Institut ekonomskih nauka: Beograd, Zraaj Jovina 12
A MODEL OF MAXIMAL ECONOMIC GROWTH
I. INTRODUCTION
The problem of the optimum rate of investment has usually been tackled along the following two lines: (1) either a social welfare function is defined and then social welfare is maximized or (2) the terminal stock of capital is postulated and consumption is maximized. Both approaches are operationally meaningless. Social welfare functions are arbitrary because utility cannot be measured. The estimation of the terminal stock of capital is both unnecessary and irrelevant. I t is irrelevant because no real world planner has ever attempted to carry out a long-term plan. The sole purpose of a longterm plan is to provide the economic decision makers with a perspective and enable them to make efficient decisions now. With every new information the plan is revised and the horizon shifted further into the future. Why the knowledge of the terminal capital stock is not necessary will become clear as we proceed.
Thus, the usual approaches failed to be of any use to planners. I t is also clear that no amount of sophistication and perfection can make them useful. Consequently, one had to look for an alternative approach. This approach consisted primarily in explorations of characteristics of the real world [2,3,4]. In the present paper I shall extend earlier results and explore some of the implications of the proposed solution.
n. THE MODEL
Consider the production function of the economy APt = f( I t , Et) with the following properties:
(1) t is a fixed period of time of unspecified length.(2) It is optimally distributed investment within the fixed period
of time chosen. ‘Optimally’ means that It generates the highest possible increment of production in period t.
215
BRANKO HORVAT
(3) Et stands for exogenously determined factors, labor included.(4) Since in any finite interval of time the capacity of absorbing
productive investment is absolutely limited in every economy [2], AP will be an increasing function of /o n ly up to the point where the decreasing marginal efficiency of investment will reach the value zero, met = 0. After that point AP becomes a decreasing function of I. I t is important to realize that this is not an assumption but a description of a fundamental property of the world.
(5) Investment generates technological progress which, in turn, increases the absorptive capacity of the economy. But since there is an obvious limit to the productive rate of technical change per unit of time1, we reach the same result as in (4).
(6) I t follows from (5) that a limit exists not only for the expansion of investment at any one time, but also for the share of productive investment in social product. Empirical evidence suggests that the limit for investment in fixed capital lies around 40 percent. No independent economy of some size has ever succeeded in investing productively more than this percentage of social product.
(7) The absorptive capacity (and so the increment of output) in any period depends on the volume of output of the preceding period. I t looks reasonable to assume that, ceteris paribus, higher output now provides better chances for achieving higher output in the future. As a consequence, excessive investment will produce similar results as insufficient investment: lower rate of growth.
(8) The gestation period of investment is zero. This is the only unrealistic assumption. Its only role is to simplify analysis. I t affects in no way the substance of the argument.
The production function with the enumerated properties are represented in Figure 1. The graphical presentation is in only one aspect more restricted than necessary. Since it is impossible to draw the production function in its ‘general form’, i.e., without any specific form, I had to choose a possible form for the function in Figure 1. The choice implies the property dzP/dI2 < 1. Perhaps i'-shaped curves would be more realistic. In any case the question of the exact shape of the production function is in no way relevant for the argument that follows. The only relevant property is the existence of the maximum.
1. This fact was also observed by N. K a l d o r [5, p. 207].
216
A MODEL OF MAXIMAL ECONOMIC GROWTH
Figure 1AP dP
A h ~
\ h ~ h /^ 7 V / x X -f J ' / v n . ! f / Q \ '
h h I O h / , / Cl / o h i(a) (b) (C)
Consider two periods or years, the base year (0) and the current year (1). The maximum output is obviously determined by mei — 0. Three possibilities exist: (a) the increment in investment in the current year, determined by mei = 0, may be smaller than the increment in output resulting from total investment in that year, I± — I q < AP\ {AP\ = Pi — Po); (b) it may just exhaust the total increment in output, / i — /o = A P \; or (c) it may even be greater than the latter. I f our two years are typical years, then in (a) consumption is expanding all the time, in (b) consumption remains constant, and in (c) consumption is declining. Which of three cases is the relevant one cannot be decided on the basis of deductive reasoning. We have to turn to the empirical world. I t may be shown that for observed highest growth rates of investment observed capital coefficients rule out cases (b) and (c) [4]. Thus, case (a) should be studied as a typical case.
Since we have imposed no restriction on the variability of the growth rates, capital coefficients, type of technology, etc., the result is rather general. Assuming that the economy has been fully adjusted to the maximum rate of growth (i. e., s 0.4), it says that consumption will be maximized forever if investment is carried to the point where its marginal efficiency becomes zero. I t does not pay to go beyond mei = 0, because total output will decrease. I t does not pay to stop before mei = 0, because this would reduce the potential absorptive capacity of the economy and with it the possible rate of growth. And a smaller rate of output growth in a situation in which the share of investment in output is approximately constant means a decrease in consumption.
I f the economy is not on a maximum growth path, the situation is slightly more complicated. The transition from a low rate of growth
217
to a high rate of growth state requires an increase in investment that theoretically may be so high as to depress consumption and bring us back to traditional utility considerations. However, the characteristics of the real world are such that (1) for any longer period of time investment cannot expand by more than about 15 percent annually without bringing mei below zero; (2) this implies that the share of investment in outputs cannot increase by more than 1—1.5 percentage points per annum; (3) as a consequence in no economy growing at a rate higher than 1—1.5 percent, per annum can the level of consumption be reduced if met = O'.policy is followed; (4) the level of consumption under mei = 0 policy can lag behind the one under constant share of investment (s = const.) policy at most about one half of a year in the first several years, while the gain bought by this waiting is later expanding geometrically [2]; and (5) every generation maximizes consumption within its life-time [3]. In the light of these facts it is quite safe to expect that in any referendum in any country in which more consumption is considered desirable an overwhelming majority would vote in favour of the maximum growth policy. This means three things: (a) we have a testable hypothesis, (b) we are pretty sure what preference will be revealed and (c) the knowledge of the exact shape of a social welfare function is both unnecessary and irrelevant. -
A growing economy displays certain important characteristics generally not well-known. In this context, I shall briefly explore a phenomenon which closely corresponds to the relativity phenomena in physics. I shall first consider a steady rate of growth (corresponding to inertial systems in physics) and then I shall examine accelerated growth.
III. STEADY RATE OF GROWTH
Growth, implies means of production which, for short, I shall call capital. In the present context, the term primarily refers to fixed assets. The text which follows is an analysis of the economic properties of fixed assets in systems expanding at constant rates of growth. I propose to approximate the real world by the following set of assumptions:
(1) A fixed asset has a life span of n years.
BRANKO HORVAT
218
(2) Throughout the life span of an asset its output capacity diminishes at a constant proportional rate q. At time t productive capital in existence is equal to Kt = Koe~pt. For q = 0 we get the frequently considered case of constant output capacity throughout the service life of the asset. For q = oo fixed asset loses its time dimension and becomes economically equivalent to raw material completely used up in one single period of production.
(3) Output is proportional to capital, Pt = pKt. Thus K represents not only gross capital but also output capacity. In the latter case it is implied that the units of measurement are changed by a constant factor p.
(4) One type of good is produced and it serves for both capital formation and consumption (this good may be thought of as exchanged for other consumer goods from abroad).
(5) Changes in labour and other non-capital costs are either neglected or expressed in terms of changes in output capacity— whichever of the two alternatives may be preferred.
(6) The scrap value of a machine is zero.(7) The investment gestation period is zero.(8) Capital goods are perfectly divisible.(9) There is no technological progress.
Assumptions 3 and 9 will be relaxed at a later stage. Assumption 4 is simplifying but inessential. I t is frequently used. Its sole purpose is to avoid the purist’s discussion of the role of prices and of index number problems, which are problems completely irrelevant to our task. Assumption 2, though not perfectly general, is sufficiently general (p can vary between zero and infinity) to make all results generally valid. The remaining assumptions are either realistic or merely simplify algebra at no cost for the substance of the problem discussed.
We also need two definitions:(1) The steady growth system is the one that expands at a con
stant rate of growth which is less than infinite (r = const.).(2) Real capital cost represents investment necessary to maintain
output capacity intact within the accounting period. The accounting period may be specified arbitrarily.
Since a machine lasts only n years, it suffices to consider invest
A MODEL OF MAXIMAL ECONOMIC GROWTH
219
B R A N K O H O R V A T
ment (reduced by wear and tear) within the period of the last n years. We assume that at t = 0 unit investment was made and that since then (gross) investment has expanded a t a constant rate r. Thus by the time t gross capital stock will amount to
K t = j e7 +t- n) e - ^ - ^ d r
\ / ( 1)
r+e
Maintenance is equal to wear and tear at any time t which means that it represents a fixed proportion of capital in existence a t that time.
Mt = QKt. (2)
Replacement is equal to (gross) investment made n years earlier reduced for the wear and tear in the intervening n years
Rt = fr« -n'-e nr= e-enG,_„ (3)
Total capital cost per unit of output consists of maintenance and replacement
■ k* = ^ ± ? L = e + k (4)
Since unit maintenance cost is clearly invariant, we can focus attention on k.
Unit replacement cost is given by
t — — T + 6 /gv
In a stationary situation, i.e., for r = 0, unit replacement cost reduces to
& = (6) een _ 1 ' >
220
a m o d i : i, o r m a x i m a l k c o n o m i i : g r o w t h
The transformation factor a, by which stationary capital cost is reduced to unit capital cost in a growing economy, appears to be
_ k __ (r |- q) («»" — 1)“ ' k" (i(eSr ■ 1) A ‘
The transformation factor a has the following properties:
a (r = 0) = l (8)
lim a 0r-*-oo
It follows that capital cost per unit of output is smaller the higher the rate of growth. Essentially the same phenomenon has already been noted, though not analyzed, by M a r x [6 , pp. 353-55] and, in Soviet literature, by N o t h i n [7, pp. 104-5]. They observed that in a growing economy only a fraction of depreciation allowances, as usually determined, is used for replacement, the remaining part feeing available for accumulation. This is, of course, well-known -to professional planners. But the use of depreciation obscured the problem, because it was thought that the effect depends on the procedure used to compute depreciation and that it therefore was not a real but merely an accounting effect which may also be annihilated [1].
I t is of some interest to note an intriguing similarity between 1/a and the L o r e n t z ’s transformation factor ft used in the special theory of relativity . The similarity goes as far as to result not only in a contraction of cost but also in a dilatation of time in the ecoiiomic time- space of the steadily growing system.
IV. ACCELERATED GROWTH
If a higher rate of growth reduces capital cost, why not accelerate growth in order to reduce it even more?
221
BRANKO HORVAT
I t was noted in section 2 that in a specified period of time an economy is capable of absorbing only a limited amount of change. Change is induced by investment and so limited absorptive capacity puts definite limits on the amount of investment that can be productively absorbed. When investment is expanded, diminishing returns set in and very soon the rate of growth cannot be increased any more.
O ur model becomes now more general because assumptions 3 (proportionality of output to capital) and 9 (no technological progress) can be discarded. We need an additional assumption about technological progress which will be explained in connection with the respective algebraic relation. We shall also postulate that, whatever the amount of investment, it is always optimally distributed in time and space so as to generate the highest possible increment in output.
I f average efficiency (productivity) of capital is p = const., the available amount of gross fixed capital K will generate output p K per unit of time
P = f iK (9)
A similar relation holds between investment of output -
dP dK
Dividing both sides by P we get the usual H a r r o d - D o m a r model in which, however, I is new investment [ / = G — (M + i2)] and P is gross social product
r = p y = p s * (11)
Since I is defined as net of replacement, the important effect of diminishing replacement per unit of output is assumed away. In order to take care of this effect as well, we shall define s as a share of gross investment in gross social product. Thus we now have
and the rate of increase
(10)
i _ ^ = j [ 1 _ , ( r)] (12)
222
A MODEL OF MAXIMAL ECONOMIC GROWTH
where g(r) = (R + M) /G is a declining function of the rate of growth. For finite values of r the function g(r) remains above zero. Using (12) in (11), we get the following expression for the rate of growth of product2
0 < s ( r ) ^ i (13)
I t is now clear that by increasing s we achieve not only a proportionate rise of r, but more than that because of a decrease in g due to the rise in r. In other words, each increase of the rate of investment in terms of real resources has an additional effect identical to an additional increase in investment which, however, is absolutely costless (i.e., larger output at same capital cost). Speeding up growth produces investment from nowhere and at no cost.
So far our model has remained within the framework of a steady growth system. Now we shall generalize it by taking care of two crucial phenomena which have been neglected: one concerning technological progress, and the other concerning limited absorptive capacity of the economy. The two phenomena are closely connected and their effects partly offset each other.
The limited absorptive capacity implies, as has already been noted, sufficiently diminishing marginal efficiency of investment (after a point). In the absence of technological progress, capital efficiency will decrease because of substitution effects (substituting capital for labour and for nonreproducible resources) and because of capital saturation (which, however, does not bother us because one good produced is freely exported in our model and exchanged without restrictions for consumer goods from abroad). The process of diminishing p* is speeded up if the rate of growth increases. This is so not only because of the reasons just quoted, but also because of adjustment difficulties, because of ‘the resistance to change’. Since the rate of giowth depends on the relative rate of investment, capital efficiency may be made a function of the share of investment and time, p* = p*(s,t).
Assuming that no restriction is imposed on the availability of cooperating factors, technological progress will clearly increase the
2. This extension of the model has already been undertaken by E.DoMAR for the case of constant output capacity [1].
223
BRANKO HORVAT
average output-capital ratio at any one time since TP means more output per unit of capital or less capital per unit of output. This need not only be a result of the improvement of the quality of fixed capital. In fact, simultaneously the quality of other cooperating factors improves as well, economies of scale make themselves felt, the general organizational efficiency of the economy increases. A part of technological progress may be just a function of time. But, it is clear that if we wish to speed up technological progress, we must invest. And so the rate of TP per unit of time becomes a function of the relative rate of investment, h = k(s).
If, for simplicity, we assume that the combined production coefficient (p) is independent of the volume of capital in existence, its two components are: pure production coefficient (p*) and technological progress correction factor (k),p(s) =p*(s) k(s). The pure production coefficient appears to be a decreasing function of s, dp* Ids < 0, technological progress an increasing function of s, dk/ds>0. Their elasticities have not the same absolute value. That is why p(s) will change.
By taking into account all that has been said, the rate of growth of output may be expressed as follows
r = h( s )p* ( s ) s [ l - g ( r ) - ] ( 14)
If now the rate of growth is accelerated, some interesting things happen.
± = flp * ± n _ g ) m> + v r * + l (15 )dt F d t K 1 + hp*s (dg/dr) { 1
Relation ( 15) could have been derived by differentiating (13) directly—relation ( 13), it will be recalled, belongs to the world of ‘inertial systems’—except for an additional factor which I shall call y, and which requires closer scrutiny
» + v . + 1 (16)1 + hp*s (dg/dr)
The factor y has the following three properties
224
A MODEL OF MAXIMAL ECONOMIC GROWTH
7 (r = o) = 1
y(r = f) = 0 , (17)
~ < 0 for r > e (s)dr
Let us discuss them in turn. In a stationary situation (r = 0), h, p* and g remain unchanged and so = r]p,s = dg/dr = 0. For non- stationary values of s, the rate of growth will be positive, r > 0. For the rate of growth to assume the maximum possible value r = f, the factor y must be reduced to zero as it follows from (15), since the denominator of y is always larger than zero and approaches one when the rate of growth increases (because of kp*s > 0, dgjdr < 0, and, as it can be easily proved, \hp*s dg/dr | < 1), the behavior of y will depend on what happens in the numerator. Here, as the rate of growth approaches its maximum value, r -> f, the elasticity of the production coefficient with respect to the share of investment assumes increasingly negative values and eventually we get
—^V*= 1 + ^ > for r = f (18)
as a condition for maximum'growth.In the early stages of the acceleration of growth it may happen
that the two elasticities compensate each other, or even leave a positive surplus, I?*, 22 — r)p*, — 1, (because unused resources, unexploited research opportunities, and strong economies of scale may outweigh resistance-to-change effects) which will increase y, since the denominator decreases as the rate of growth increases (due to the contraction of the capital cost effect). But after a while increasingly negative returns must set in and the derivative of y assumes negative values.
v . CONCLUSION
Even with unchanged technology and under ceteris paribus conditions, fixed capital cost per unit of output will not remain constant. Production becomes less and less costly as the rate of growth in
225
BRANKO HORVAT
creases. This means that for a given output and in order to keep the output capacity unimpaired in a specified period of time a smaller amount of real resources has to be spent in an economy growing more rapidly. The marginal efficiency of gross investment increases. I t is further increased by technological progress, which may be taken as an increasing function of gross investment.
Due to the limited absorptive capacity of any economy (and quite apart from the capital saturation phenomenon, which in a relatively small open economy may be neglected) diminishing returns set in, they eventually outweigh increasing returns mentioned above and for a sufficiently high rate of growth the economy reaches the point where mei = 0. This is the point of the maximum rate of productive investment.
This is also most likely the point of the optimum rate of investment, because consumption effects are such that we may reasonably expect the population to accept this policy as the most desirable. The cost of such a policy is comparable to one mild recession which, as we can observe in actual life, causes no appreciable concern either among the public or among economists or politicians. The benefit of such a policy during one generation’s life-time consists in achieving a multiple of per capita consumption, as compared with an alternative policy of a constant rate of growth. (Gains in later years outweigh the losses in first few years by many tens of times.) And this, for all we know, matters a lot to every consumer.
I t follows that the economist can give unambiguous advice to the planner concerning the rate of investment. The advice reads: invest until you reach the path of maximum growth. I may add, however, that the problem of how to maximize the rate of growth is a different and immensely more difficult problem.
Institute of Economic Studies, Beograd B r a n k o H o r v a t
R E F E R E N C E S
[1] E. D o m a r , ‘Depreciation, Replacement and Growth’, Economic Journal, 1953, pp. 1-32.
[2] B. H o r v a t , ‘The Optim um R ate of Investm ent’, Economic Journal, 1958, pp. 747-67.
226
A MODEL OF MAXIMAL ECONOMIC GROWTH
[3] B . H o r v a t , ‘T h e O ptim um R ale o f Investment Reconsidered’, Economic Journal, 1965, pp. 572-6.
[4] B. H o r v a t , ‘The Rule o f Accumulation in a Planned Economy’, Kyklos, 1968, pp. 239-60.
[5] N. K a l d o r , ‘Capital Accumulation and Economic Growth’, in F. A. L u t z and D.G. H a g u e (Eds.), The Theory o f Capital, St. M artin’s Press, New York, 1961.
[6] K. M a r x , Theories o f Surplus Value, LavvTence and W ishart, London, 1951.[7] A .J. N o t h in , Olerki leorii socialisliceskogo vosproizvodslva, Ogiz-Gospolitizdat,
Moskva, 1948.
SUM MARY
Even with unchanged technology and under ceteris paribus conditions, fixed capital cost per un it o f output will not remain constant. Production becomes less and less costly as the rate of growth increases. This means tha t for a given output and in order to keep the output capacity unimpaired in a specified period o f time a smaller am ount o f real resources has to be spent in an economy growing more rapidly. The marginal efficiency of gross investment increases. I t is further increased by technological progress, which may be taken as an increasing function of gross investment.
Due to the limited absorptive capacity of any economy (and quite apart from the capital saturation phenomenon, which in a relatively small open economy may be neglected) diminishing returns set in, they eventually outweigh increasing returns mentioned above and for a sufficiently high rate of growth the economy reaches the point where mei= 0. This is the point of the m a x im u m rate of productive investment.
This is also most likely the point of the optimum rate of investment, because consumption effects are such tha t we m ay reasonably expect the population to accept this policy as the most desirable.
ZU SA M M EN FA SSU N G
Selbst bei unveranderter Technologie und unter ceteris paribus Bedingungen bleiben die fixen Kapitalkosten pro O utputeinheit nicht konstant: die Produk- tionskosten sinken m it steigender W achstumsrate. Dies bedeutet, dass in einer schneller wachsenden Wirtschaft, zur Erreichung eines bestimmten O utputs und zur Aufrechterhaltung einer bestimmten Ausstosskapazitat inncrhalb eines ge- wissen Zeitabschnitts, weniger reale Ressourcen aufgewendet werden miissen. Die marginale Effizienz der Bruttoinvestitionen wachst und wird zudem erhoht durch den technischen Fortschritt, der als steigende Funktion der Bruttoinvestitionen angesehen werden kann.
■ Infolge der begrenzten Absorptionskapazitat einer Volkswirtschaft (und ganz abgesehen vom Phanomen der Kapitalsattigung, das in einer relativ kleinen, offenen W irtschaft vemachlassigt werden kann) setzen abnehmende Ertrage ein
227
BRANKO HORVAT
und uberwiegen eventuell die oben erwahnten Skalenertrage, so dass bei eiiier geniigend hohen W achstumsrate die Volkswirtschaft den Punkt erreicht, an dem mei= 0 ist. Dies ist der Punkt der maximalen Quote produktiver Investitionen.
Es ist ebenfalls hochst wahrscheinlich der Punkt der optimalen Investitions- quote, da die Konsumeffekte so sind, dass m an von der Bevolkerung eine Annahme dieser Politik als der wiinschbaren erwarten kann.
R E S U M E
Dans l’hypothese meme d ’une technologie constante et de conditions ceteris paribus, les couts fixes en capital par unitd d ’out-put ne restent pas constants: les coCits de production diminuent au fur et k mesure que le taux de croissance aug- mente. Cela signifie que, dans une dconomie qui conn alt une forte croissance, on utilise moins de ressources rdelles pour attcindre un volume donn6 d ’out-put et pour m aintenir un niveau donnd de capacity productive pendant une certaine pdriode. L ’efficience marginale des investissements bruts augmente. Elle croit davantage encore grace au progrfes technique qui apparait comme une fonction croissante des investissements bruts.
Par suite de la capacity d ’absorption limitde d ’une dconomie (inddpendam- m ent du phdnomene de saturation en capital qui peut etre ndgligd dans une Economic relativement restreinte et ouverte) des rendements ddcroissants apparaissent et pfesent dventuellement plus que les rendements croissants citds prdcddemment de telle fagon que, dans l’hypothese d ’un taux de croissance suffisamment dlevd, l’dconomie atteint le point oil mei = 0. Ce point est celui du taux maximum des investissements productifs. -
II est dgalement fortem ent'probable que ce soit le point du taux d ’investisse- m ent optimum, car les effets de consommation sont tels que l’on puisse attendre de la part de la population une acceptation de cette politique comme dtant la plus d&irable.
228
RANIJE OBJAVLJENI SEP A RATI:
141.
142.
143.
144.
145-
.146.
147-
148.
149.
150.
151.
S. .Popov, " O sn ov n i faktori kretanja c e n a p roizvodjaca indus- trijskih proizvoda u periodu 1962—1970'-\ E ko no m is t , br. 2 /1 9 7 2 . , 2 9 7 - 3 1 8 .
O. K ovac, ” P la tn o b i la n sn a p o li t ik a J u g o s l a v i j e -', Medj un aro dn i
pro bl emi , br. 1 /1 9 7 2 - , 9 —33.
M. K o v a c ev ic , ‘ ‘N au cn o is tra z iv a ck i rad kao faktor konkurentnosti ju g o s lo v e n s k o g izvoza '" , E k o n o m s k a m i s a o i, br. 2 /1 9 7 2 . , 7 —25-
S. P o p ov , " I n te r s e c to r ia l : R e la t io n s o f P e r so n a l In co m es '' , Yugo
s l a v Survey. tyo. 2 /1 9 7 2 . , 63--8-0.
B.‘ Horvat, “ Hospodar^sk/ cyk ly v Jugoslavii-*', S t a t i s t i k a . a demo-
g r a f i e (Praha), I X / 1972 ., 2 1 —42.
Z , Mrkusic, “ La Y o u g o s la v i e e t la reforme du s y s te m e monetaire in tern ationa l1', P r e d a v a n j e n a . X I V z a s e d a n j u M e d j u n a m d n o g u nt - v e r z i t e t s k o g cent ra z a d r ust ve ne n au k e , 11 .IX 1972.
D . Bej akovic , "‘Z n acen je koncentracij.e prometa z a ekonomicno k oris ten je prometnih k a p a c it e ta " , Z b o r n i k J A Z U ‘ rN a uc n o s a v j e - t o v a nj e : P r om et na v a l o r i z a c i j a H r v a t s k e 1', Zagreb, 1971.,2 5 7 - 2 6 5 .
B- Horvat. •'•'Analysis o f the E con om ic S ituation and P ro p osa lfor a Program of Action-'1'.. P r a x i s (medjunar. izd an je) , br .3 — 4 /1 9 7 1 .5 3 3 - 5 6 2
B . Horvat, “ N ation a lism and N a t io n a l i ty '1, I n t e r n a t i o n a l J ou rn al o f P o l i t i c s , 'N o . 1 /1 9 7 2 . , 19—46.
D. B e ja k o v ic , "Poslijediplomsldaa n a s ta v a i z ekonomike saobracaja* Zbornik Ko ng r es o s a ob r a c o j u i v e za ma J u g o s l a v i j e , K n j i g a 9,■<
Beograd.. 1972 ., 69r 73.
B . Horvat, ‘‘D eve lop m ent Fund a s an Institu tion for C onducting F i s c a l P o l i c y " , E k o n o m s k a a n a l i z a , br. 3 —4 /1 9 7 2 - , 2 4 7 —254-
2
152. M. B a z le r —Madjjar, f : E k o n o m etrijska a n a l iz a proizvodnih fu n k c ija 4', E k o n o m s k a a n a l i z a , br. 3—4 /1 9 7 2 . , 270—287-
153. B . Horvat, 'C rit ical N o tes on the Theory o f the Labour—Managed Firm and Some M acroeconom ic I m p lic a t io n s" , E k o n o m s k a a n a l i z a ,
br. 3 - 4 / 1 9 7 2 . , 2 8 8 - 2 9 3 .
154. M. R ad ov ic , “'Odredjivanje s t e p e n a k o r is c e n ja k a p a c ite ta radne sn a g e i ma§ina i a n a l iz a faktora k oji na njih d e lu ju " , E k o n o m s k a
a n a l i z a t >br. 3 —4 /1 9 7 2 . , 3 01—309.
155. R- K n eg ev ic , :;Mesto interne banke u organizacionom s i s te m u ve- l ik o g p r ed u ze ca 11, Ek o n o m s k a a n a i i z a r br. 3—4 /1 9 7 2 . , 3 1 0 —329-
156. B- Horvat.. “ Institu c ion a ln i m odel samoupravne s o c i j a l i s t i c k e pri- v re d e " . E k o n o m i s t , br. 3 —4 /1 9 7 1 . , 5 0 1 —517.
157. B -H o r v a t , " D va p ojedn ostavften a m atem atsk a m odela ju g o s la v e n sk e privrede‘ \ E k o n o m i s t r br. 3 —4 /1 9 7 1 • - 5 1 9 —532-
N a po m en a : S p is a k sv ih dosad objavljen ih sep ara ta v id i u katalogu Instituta ekonomskih nauka.
A dresa: Beograd, Zmaj J p v in a 12.
- V -: *•
INSTITUCIONALNI MODEL SAMOUPRAVNE SOCIJALISTlCKE PRIVREDE
BRANKO HORVAT
SE P A R A T 156
\EVI N S T I T U T
E K O N O M S K I H
N A U K A
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA — BEOGRAD
Dr Z. MRKUSIC, direktor i dekan Poslediplomske skole
Mr D. STANIS1C, pomocnik direktora S. STAJIC, direktor sektora za ekonomska istrazivanja
Mr M. 2IVKOVIC, direktor Elektronsko-racunskog centra
Institut ekonomskih nauka razvio se iz istrazivacakog odeljenja Sa-' veznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak instituta je da proucava teoriju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodo- logije privrednog planirarija i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvija nove ekonometrijske i druge analiticke metode, kao i da radi na resavanju konkretnih problema u privrednim pre- duzecima.
Institut izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organiza- cionih nauka. U Institutu postoji i Elektronsko-racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siroj javnosti, Institut se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskim dela. Institut ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.,
S ep ara t 156
1NSTITU CIONALNI MODEL
SAM OUPRAVNF SOCIJALISTICKE PRIVREDF
Branko Horvat
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA Beograd, 1973.
Rad objavljen u casop isu
E kon om ist, 3 -4 /1 9 7 1 -
Izdaje i stampa: Institu t ekonomskih nauka, Beograd, Zmaj Jovina 12
Branko HORVAT
INSTITUCIONALNI MODEL SAMOUPRAVNE 30CIJALISTICKE PRIVREDE
1. Odredenje samoupravnog socijalizma
Striktno govoreci, »samoupravni (ili asocijativni) socijali- zam« predstavlja pleonazam; jer ili postoji samoupravljanje ili nema soci- jalizma. Medutim, atribut »samoupravni« (ili »asocijativni«) ipak je nuzan radi preciznosti i izbjegavanja nesporazuma. Socijalizam — kao i sve mnogo upotrebljavane rijeci s izrazito emotivnim sadrzajem — upotreb- ljavaju se u toliko razlicitih znacenja, da je kao naucrii pojam postad . potpuno neodreden.
Socijalizam u svom prvobitnom znafienju — koje i ja prihvacam kad znacenje s najvise smisla — predstavlja drustveno-ekonomski sisteni zasnovan na ravnopravnosti.. U stvari i kapitalizam je bio zasnovan na ravnopravnosti — u odnosu na feudalizam ciju osnovu predstavlja naslije- deni status — i to cini taj sistem toliko vitalnim.
Medutim, ravnopravnost liberalnog kapitalizma je formalno i negativ- no odredena: radi se o slobodi od drzavne ili neke druge prinude, o slobodi akcije u okviru trzisnog sistema, koji se uzima kao prirodan, te se stoga posljedice te slobode akcije ne dovode u pitanje. Ravnopravnost u socija- lizmu odredena je sustinski. i pozitivno: sistem se drustvenom akcijom regulira tako da svim clanovima drustva bude zagarantirana stvarna ravnopravnost. Valja uofiiti da ravnopravnost ne znaci jednakost; ljudi nisu iednaki i stoga njihov polozaj u drustvu nije jednak. To je jedan od defekata socijalizma, koji se moze donekle ublaziti (naroCito u neprivred- noj sferi) ali ne i eliminirati. Taj defekt je objektivno uslovljen i to treba imati na umu ako se ne zeli upasti u neozbiljnu utopiju.
U drustvenom zivotu covjek ima tri osnovne uloge: on se javlja kao proizvodac, kao potrosac i kao gradanin. Zbog toga i ravnopravnost treba odrediti s obzirom na te tri uloge. Ravnopravnost u proizvodnji zna&i zagarantiranu mogucnost upotrebe sredstava proizvodnje svima koji zele raditi i to pod istim uvjetima. To implicira:
a) drustveno vlasnistvo na sredstva proizvodnje,b) pravo na rad ic) pravo na upravljanje proizvodnjom (obavljanje poduzetnicke funk-
cije koja se sastoji od odluka o velicini i asortimanu proizvodnje, nabav- kama i prodajama, o cijenama, investicijama i raspodjeli dohotka). Licni
5 02 E K O N O M IS T GOD. X X I I I
rad i liana inicijativa predstavljaju poseban slufiaj proizvodne ravnoprav- nosti (definirane pozitivno). U tom smislu licni rad je jednako socijalistidki kao i kolektvn.1 A drustveno vlasnistvo treba interpretirati kao ekonom- sku, a ne kao pravnu kategoriju. Pravno privatno vlasnistvo (na zemlju, obrtnifiku radnju i si.), koje svom vlasniku ne donosi posebni dohodak izvan i povrh dohotka od rada, predstavlja ekonomski podrustvljeno vlasnistvo. Ali i obmuto: ustavno-pravno druStyeno vlasniStvo moze omogu- davati visok stupanj privatizacije, ako kolektivi koji ga koriste eksploati- raju svoj monopolski polozaj i izvla£e monopolske doholke koji nisu re- zultat rada. Zbog toga drustveno vlasniStvo u ekonomskom srnislu mozemo odrediti samo prema uacinu raspodjele i prisvajanja, a ne prema formal- no-pravnom naslovu vlasnistva.
Ravnopravnost u ulozi potrosaca svodi se na raspodjelu prema radu (Sto podrazumijeva raspodjelu prema rezultatima rada, a ne prema nekom fizickom trosenju i-adne snage). Ocigledno je da su proizvodna i potrosna
. ravnopravnost dvije strane iste samoupravne medalje i da bez proizvodne Iravnopravnosti nema ni potrosne. Ova potonja jos dodatno zahtijeva da se drultvenom regulativom ujednace uvjeti privredivanja. Nejednaki uvjeti privredivanja likvidiraju raspodjelu prema radu. Cesto izbijaju po- lemike o tome sto treba da znace ujednaceni uvjeti prvredivanja. Iz gor- njega proizlazi da se ujednacenost uvjeta privredivanja mjeri stupnjem u kojem je zadovoijen postulat raspodjele prema radu. A raspodjela prema radu implicira dva zahtjeva: (a) dohodni rasponi proizlaze iz samou- pravnih odluka radnih kolektiva koji vrednuju razlike medu razliCitim kategorijama rada, i (b), odredeni radnik za isti rad treba da dobije jed- naku nagradu bez obzira u kojoj grani trzisne ili netrzisne proizvodnje bio zaposlen (no nagrada moze znatno varirati od poduzeca do poduzeda . ovisno o efikasnosti poslovanja).2
Ravnopravnost gradanina implicira politicku demokraciju. Visok stupanj politicke demokracije nemoguc je bez ravnopravnosti proizvodaca i potrosaca. U kapitalistiSkom drustvu i politicka demokracija je formalno odredena kao i trzisna ravnopravnost. U stvarnosti, pak, gradanin je u velikoj mjeri predmet manipulacije hijerarhijski organiziranih birokrat- skih struktura. Takve strukture mogu se eliminirati — ili bar efikasnije kontrolirati — u situaciji u kojoj postoji ravnopravnost u proizvodnji i raspodjeli. Time se i objasnjava redoslijed u navodenju uloga u drustve- nom zivotu, koji sam usvojio. Medutim, ne valja zaboraviti da postoje i jake povratne sprege. Odsustvo efektivne politicke demokracije moze one- moguciti ili bar zakofiiti razvoj socijalistickih odnosa u sferi proizvodnje i raspodjele. Potoiije predstavlja suvremenu jugoslavensku situaciju.3
Onoliko koliko su ostvarene proizvodna, potrosna i gradanska ravnopravnost mozemo govoriti o socijalistickom drustvu. Onoliko koliko pti-
1 Potpuniju analizu ditalac ce naci u mojoj knjizi O gled o jugoslovenskom druStvu, Mladost, Zagreb, 19S9; pogl. 15: Individualno i druStveno vlasniStvo u socijalizm u.
* Za potpuniju analizu vid i m oje knjige: Ekonomska teorija p lanske p ri- vrede, (Kultura, Beograd, 1961); pogl. 6: Dobit: i plada za rad; Ekonomska nauka i nurodna privreda (Naprijed, Zagreb, 1968); pogl. 8: Raspodjela prem a radu medu kolektivim a.
3 V. Ogled o jugoslavenskom dru&t.vu, op. cit., pogl. 19. i 20.
B R O J 3— 4 M OD EL SA M O U P R A V N E PRIVRED E 503
stoje defekti u te tri sfere, defektan je i odgovarajuci socijalizam. Ako su defekti veliki, onda se — u smislu poznatog principa o prelazenju kvanti- tete u kvalltetu — o socijalizmu ne moze govoriti. Pri tome je irelevantno da li je s formalno-pravnog stajalista privatno vlasnistvo eksproprirano iii nije. Ova trodimenzionalnost socijalizma cini mjerenje »socijalisti£no- sti« nesto slo2enijim poslom i ne dozvoljava konstrukciju nikakvog jedno- stavnog indeksa (na primjer, postotak nacionalizacije) kao pouzdanog in- struxnenta mjerenja. No u principu nije nemogufie utvrditi i kvantitativnu mjeru socijalistifinosti (na primjer, pomocu diskriminacione analize),
Tri dimenzije ravnopravnosti nisu, naravno, same sebi svrhom. One predstavljaju operaciono odredene sfere pozitivne slobode covjeka u su- vremeiiim uvjetima proizvodnje. Socijalizam je i pozeljan i historijski nuzan jer predstavlja bitno prosirenje individualne slobode. I zbog toga
.je samoupravna autonomija bitno odredenje socijalizma.U ovorn radu ja 6u se baviti samo s prve dvije — privredne — dimen
zije socijalizma. Ispitivat cu najjednostavniji institucionalni model koji omogucuje da se zadovolje postulati proizvodne i potrosne ravnopravnosti.
2. Tipovi veza u koordiniranju privrede Svaki privredni sistem — upravo zato sto je sistem — ostva-
ruje odredenu koordinaciju alctivnosti privrednih subjekata. Ta se koordi- nacija moze ostvariti razlicitim tipovima veza. U stvari, privredni sistemi se mogu i klasificirati prema dominantnom tipu veza kojim se koordinacija privredivanja ostvaruje.
(1) Historijski je prvi oblik. privredne kcordinacije predstavljalo laisser-faire trziste.. Slobodno trziste je posluzilo kao instrument integrira- nja ranije razdrobljene feudalne privrede u jedinstvenu narodnu privredu. Drzava je u principu izvan privrede i njena se uloga svodi na zastitu imovine i omogucavanje neogranicene privatne inicijative. Bududi da se prodati moze samo ono sto netko zeli kupiti, to svatko tko zeli ostvariti profit mora svoju aktivnost orijentirati tako da sto bolje zadovoljava drustvene potrebe. Iz takvog rezoniranja Adam Smith je izveo svoju teo- riju nevidljive ruke: motivirani iskljucivo osobnim interesima privatni proizvodaci proizvode ipak u drustvenom interesu jer proizvode upravo one robe koje su potrebne, i to uz najnize troskove proizvodnje.
(2) »Nevidljiva ruka« nije se pokazala narocito efikasnom. Citavo stoljede i po smjenjivale su se periodicke krize hiperprodukcije i nezapo- slenosti. Rast je bio relativno spor (oko 2% godisnje prema 5% svjetskog prosjeka danas i 10°/o u najbrzim suvremenim privredama). Osim toga, platno-sposobna traznja nije identifina s drustvenom traznjom — u stvari, moze se veoma razlikovati od drustvenih potreba. Uslijed toga su se soci- jalisticki kritifiari kapitalistickog trzista orijentirali na vidljivu ruku kao instrument koordinacije. Privatna inicijativa zamijenjena je drzavnom, a trzilte centralnim planiranjem.
(3) Velika privredna kriza, pocetkom tridesetih godina, dovela je ka- pitalistifiki tip privredne koordinacije na rub potpunog sloma. Centralno planiranje i eksproprijacija privatne imovine ocigledno nisu bili prihvat- ljiva altemativa u kapitalistiCkim zemljama. Osim toga, centralno planiranje, koncipirano i realizirano kao administrativno planiranje, imalo je
504 EKONOMIST GOD. XXIII
teske defekte. Izlaz je naden u tome sto je drzava uvedena u privredu samo pareijalno, naime, kao organ ekonomske politike. To rjesenje mogli bismo nazvati indirektnom rukom..
(4) Razvoj ekonomske statistike, ekonomske analize i tehnologije prikupljanja i distribuiranja informacija omogufiili su da se privredni subjekti snabdiju s neuporedivo vise relevantnih informacija nego ranije. Ukoliko je trziste predstavljalo jedan informadoni sistem, utoliko je ovaj tehnoloSki progres predstavljao perfekcioniranje trziSta. To je usavrsava- nje imalo dva aspekta: (a) azuma i sveobuhvatna ekonomska statistika pruza privrednim subjektima bez zaka§njavanja potpunu informaciju (dok je staro trziste davalo sa zakaSnjenjem parcijalnu informaciju) o privred- noj situaciji, i (b), suvremene metode prognoziranja omogucuju da se smanji neizvjesnost bududih dogadaja i na taj nafiin ranije ex post odluke usavrgavaju u ex ante odluke. I jedno i drugo znadi da privredni subjekti dobivaju priliCno kompletnu kolekciju parametara va2nih za donosenje ispravriih. odluka, tj. takvih. koje 6e dovesti do proizvodnje upravo one robe koja se moze prodati. Takvim pobolj§avaiijem djelovanja trzista orga.niziran.im injormiranjem. privrednih subjekata mozemo nazvati usa- vrSavanjem »nevidljive ruke«.
(5) Na kraju, i »vidljiva ruka« se moze poboljsati. Dogovaranje, kon- zultiranje i arbitraza predstavljaju takav vantrzigni instrument koordina- cije koji je, medutim, razlicit od administrativnih naredenja drzave.
Tih pet tipova privredne koordinacije-laisser-faire, administrativno ‘ planiranje, ekonomska politika, proizvodnja informacija, vantrzisna ne- administrativna koordinacija — historijski su se razvili redoslij.edom koji jo upravo naveden. No historijski redoslijed ne znaci ni hijerarhiju ni evoluciju u bioloskom smislu. Pojedini tipovi su lcomplementarni i radi seo tome da se postigne organizacioni optimum. Razliciti drustveno-ekonom- ski sistemi dozvoljavaju razlicit stupanj efikasnosti privredne organi- zacije.
Liberalni kapitalizam zasnovao se na slobodnom trzistu, sto znaci da je laisser-faire bilo dominantni princip makroprivredne koordinacije. Ad- ministrativno planiranje predstavlja osnovu za etatizam u kojemu drzavna birokracija smjenjuje individualne poduzetnike kao organizatore proizvodnje. Kejnezijanska revolucija u teoriji ekonomske politike omogucila je da se nestabilnost trzi§ta podvrgne efikasnoj kontroli drzave kao organa ekonomske politike. To je, zajedno sa stVaranjem drzavnih (javnih) korpo- racija, i sve vecih koristenjem ex post i ex ante informacionih sistema, dovelo do takozvane mijelane privrede (ili »drzave blagostanja«) karak- teristidne za visokorazvijene suvremene kapitalisticke zemlje. Na kraju, za socijalisticku privredu treba da bude karakteristicno optimalno koriste- nje svih pet tipova veza u svrhu maksimiranja blagostanja dlanova dru- Stvene zajednice.
3. FederacijaPrivredni sistem sastoji se od izvjesnog broja podsistema
koji su u neprestanoj medusobnoj interakciji. Za svrhe ovog rada odredit cemo cetiri osnovna podsistema s precizno definiranim funkcijama. To su: (a) federacija, (b) republika, (c) komuna i (d) poduzefe (radna organi- zacija). Medutim, ja cu u razmatranje ukljuciti samo tri podsistema budu6i da detvrti, komunu, nedovoljno poznajem.
B R O J 3 - A M ODEL S A M O U P R A V N E PRIVRED E 505
Zadatak federaeije je da integrira rad podsistema i tako osigura glo- balno funkcioniranje cjelokupnog sistema. U ekonomskom smislu, taj se zadatak svodi na permanentno rjesavanje slijedeca tri komponentna zadatka: (a) ujednacavanje uvjeta privredivanja, (b) ostvarivanje kratko- rocne i (c) dugorocne ravnoteze. Zadatak (a) znaci stvaranje preduvjeta za raspodjelu prema radu, (b) eliminarinje ciklickih kolebanja, a (c) po- stizanje maksiinalnog tempa privrednog razvoja.
Sva tri zadatka zahtijevaju donosenje jedinstvenih odluka za cjelo- ' kupno privredno podrucje zemlje. Zbog toga »federacija« predstavlja u ovom kontekstu sinonim za donosenje jedinstvenih, odnosno centralnih, odnosno opcedrustvenih odluka. No jedinstvenost odluka ne predodre&uje nacin njihova donosenja koji ovisi o politickom rezimu i organizacionim rjesenjima. Taj nacin moze biti autokratski ili oligarhijski, i demokratski i participativan. Posebno, federacija. kako je ja defimram, nije identicna sa saveznoxn vladom a centralne odluke sa cinovnickom arbitrarnoscu (sto je dobrim dijelom karakteristicno za jugoslavensku praksu, uslijed cega je doslo do zestokih reakcija). Stavise pozeljno je, kad god je to moguce, drzavu iskljuciti iz federalne privredne regulative, ili je bar sto vise ograniciti. Kao opci organizacioni princip moglo bi se postaviti: (a) da u donosenju odluka budu neposredno predstavljeni relevantni interesi, i (b), da onaj koji donosi odluke snosi punu moralno-politicku odgovornost za njihovo izvrsavanje.
U razmatranju institucionalnog modela federacije mozemo se opet drzati liistorijskog redoslijeda pojavliivanja koordinatnih veza. Polazimo od potpune autonomije poduzeca na slobodnom trzistu i drzave koja stoji izvan privrede i bavi se iskljucivo javnom upravom (v. si. 1). Buduci da je trziste inherentno nestabilno, potrebna je regulativa kojom se bavi prven^ stveno (iako ne i iskljucivo) drzava. Zbog toga drzava osniva izvjestan broj svojih organa koji se specijaliziraju za razne aspekte ekonomske politike. Ti su organi vezani administrativno-politickim vezama i duzni su da izvrsavaju direktive politickog centra (tokovi direktiva prikazani su strelicama na slici). Kako taj centar treba da izgleda (vlada, skupstina, predsjednistvo i si.) i kako treba da se donose odluke, stvar je politikoloske analize koja prelazi okvire ovog rada. Dovoljno je da se konstatira da takav centar postoji da bismo mogli prici analizi regulative koju treba ostvariti.
Drustveni plan predstavlja osnovni drustveni dogovor u oblasti privrede. Kad je plan jednom prihvacen, on postaje obaveza za drzavno- -politicke organe i ta obaveza je na slici izrazena administrativnim vezama. Plan nije obaveza za poduzeca koja treba da zadrze punu samostalnost i slobodu u odredivnju svojih akcija.
Upravo iznesena teza nekada se cinila — a mnogima se cini i danas— kontradiktornom. Zato se govorilo — i govori — o dilemi: plan ili trziste. No to je pseudodilema. Trziste je samo jedan — i to zasad najefikas- niji — od planskih mehanizama, a plan je preduvjet za dobro funkcioniranje trzista. Suvremena ekonomska teorija, kvantitativna analiza i infor- maciona tehnika cine apsolutno mogucim da planska predvidanja budu bitno efikas.iija od ex post trzisnih rjesenja i da se planski zadaci ostva- ruju neadministrativnim metodama, uz punu autonomiju osnovnih pri- vrednih subjekata. U tom kontekstu, drzavno-politicki centar pojavljuje
506 E K O N O m S T
3-3 , a
3
&3hi
GOD. XXIJt
'S•8a0.
* £ M8 | •I 1 § h < >
5 « .Bs5 Q
I ia I <
f . ' f - i - f 1
ai n
a 4’1 I2 s i Uft>o<
$ sIt a
" □ r n
I - - - . - - -
R 3
r - Q
2*£ oc a3-
c fi fil•Q VCS
i - 4 - 00.
T "
\
23:
T J
- 0 4
M 3
r O
U ------ -------*.
FE
DE
RA
CIJ
A
B R O J 3—4 M ODEL S A M O U P R A V N E P RIVRED E 507
se kao izvor regulacionih impulsa koji odrazavaju stalni, unaprijed pred- videni, rezim trzista. Na toj osnovi privredni subjekti dobivaju pouzdane parametre za svoje odluke i, nastojeci da maksimiraju svoj dohodak, vla- stitom inicijativom realiziraju intencije plana. Na taj nacin plan i njegovo adekvatno ostvarivanje predstavljaju nuzni uvjet autonomije radnih ko- lektiva. A buduci da to moze ostvariti samo federalna (tj. centralna, od- nosno opGedrustvena, odnosno jedinstvena za cijelu privredu) regulativa, to je ona nuzan uvjet istinskog samoupravljanja. U situaciji u kojoj su planovi ili ekonomska politika, ili oboje, strucno losi, u kojoj se rezimi privredivanja stalno mijenjaju, obaveze drzave ne izvrsavaju, u kojoj je privreda krajnje nestabilna, a neizvjesnost u donosenju odluka ekstremna— sto je sve karakteristicno za suvremenu jugoslavensku privredu — po- slovni uspjeh radnih kolektiva ovisi vise o slucaju, o sticaju okolnosti, o spekulativnim aktivnostima, o arbitrarnim odlukama drzave, nego o pro- izvodnom doprinosu. A kada vlastiti polozaj ne ovisi o vlastitom radu, onda od samoupravljanja preostaje samo forma. U biti ono nestaje, to rada masovne frustracije i izvrnutu svijest da je »samoupravljanje krivo za nered u privredi«.
Za provodenje mjera ekonomske politike federacija osniva privredne sekretarijate. U trzisnoj privredi posebno znacenje ima jedan segment trzista — novcano trziste — za ciju kontrolu se osniva posebna institu- cija, Narodna banka, koja, s obzirom na sekretarijate, uziva i odredeni stupanj samostalnosti. Instrumentima koji joj stoje na raspolaganju4 Na- rodna banka regulira funkcioriiranje sistema poslovnih banaka, koje se direktno ukljucuju u trziste. Kontrolom novcanih tokova najjednostavnije se kontrolira zakonitost poslovanja privrednih subjekata. Tu funkciju obavlja Sluzba druStvenog knjigovodstva koja, jedina od razmatranih sa*- veznih institucija, uspostavlja administrativni kontakt neposredno s pri- vrednim subjektima. Do toga dolazi zbog njenog inspekcijskog karaktera te stoga taj administrativni kontakt ne predstavlja naredivanje vefi pro- vjeravanje. SDK ujedno predstavlja izvanredno vaznu tvornicu informa- cija o novcanim tokovima.
S navedenim organima trziste jos uvijek ne bi dobro funkcioniralo. Privreda je stalno podvrgnuta odredenim udarima sto stvaraju poreme- 6aje koje pojedini privredni subjekti i njihova udruzenja nisu u stanju otkloniti. Zbog toga je opet potrebna op£edrustvena tj. federalna interven- cija, a kao najpogodniji oblik javljaju se interventni fondovi.5 Oscilacije u ponudi poljoprivrednih proizvoda, izazvane vremenskim prilikama, iz- ravnava svojim rezervama Direkcija za poljoprivredne sirovine. Direkcija osim toga provodi program zastitnih i garantiranih cijena poljoprivrednih proizvoda, cime se stvaraju stabilni i ujednaceni uvjeti privredivanja za poljoprivrednike (koji trenutacno predstavljaju oko polovinu aktivnog stanovnistva) unatoc krajnjoj nestabilnosti proizvodnje (koja oscilira u
' intervalu od ± 20%). Slifian zadatak ima Direkcija za industrijske sirovine,
4 V. m oju knjigu P rivredn i sistevn- i ekonoinska politika Jugoslavije (Insti- tut ekonomskih nauka, Beograd, 1970); pogl. 14.
5 Za analizu interventnih fondova, kao i razliCitib. ekonomskih politika kojima se m oze sluziti federacija, vidi: B. Horvat i dr., Ekonomske funkcije federacije, Institut ekonomskih nauka, Beograd, 1971.
5 08 E K O N O M IST GOD. X X I I I
samo sto sad treba eliminirati poremecaje koji nastaju uslijed kolebanja cijena i uvjeta ponude na svjetskom trziStu. Obje direkcije funkcioniraju kao kompenzacioni fondovi. Kad se jednom rezim tih. fondova utvrdi i donese nekoliko naCelnih odluka, sve ostalo predstavlja najvecim dijelom rutinski rad. Obje direkcije su dosad dobro funkcionirale i zato, ako se izuzme zakaSnj avanje u donosenju odluka — za Sto odgovornost snose politicki organi a ne direkcije —- nije bilo prigovora na njihov rad.
M n o g o delikatniji je rad treceg interventnog fonda, Fonda za izvoz. Tu su mogucnosti favoriziranja, diskriminiranja i donosenja arbitrarnih odluka mnogo vece pa je stoga potrebno veoma pazljivo razraditi orgarii- zaciju upravljanja tim fondom. Medutim, nuznost postojanja samog fonda je nesporna. Jugoslavija vec izvozi jednu petinu svoje proizvodnje, a taj se postotak mora i dalje povecavati. Ekspanzija izvoza predstavlja glavno ogranicenje za ubrzavanje razvoja privrede. A svjetsko trzigte stoji pod kontrolom mamutskih multinacionalnih korporacija,6 medunarodnih kar- tela i drzavnih i medudrzavnih organizacija. U takvim uvjetima jugo- slavenski izvoznici se mogu javiti kao ravnopravni partneri jedino ako se oslanjaju na koncentriranu ekonomsku moc cjelokupne jugoslavenske privrede i na politicku moc svoje drzave.
Da bi opisani sistem dobro funkcionirao, potrebna nam je jos jedna institucija koja ce eliminirati mogucnost zloupotreba do kojih na trzistu nuzno dolazi od strane nosilaca monopola, bilo da se radi o drzavnim or- ganima bilo o pojedinim privrednim organizacijama. Ta institucija je Arbitraza za dohotke i cijene koja na zahtjev zainteresiranih donosi odlulce0 ispravnim dohocima i cijenama. Arbitraza funkcionira slicno ustavnom sudu sastavljena je od izabranih predstavnika privrede, sindikata; nauke1 vlade, imenovanih od skupstine na odredeno razdoblje i donosi odluke koje su definitivne i obavezne za sve, ukljuciv i vladu. Arbitraza je ga- rancija da ce politicki organi zaista provoditi ujednacavanje uvjeta pri- vredivanja. Ukoliko vlada donese neke mjere koje diskriminiraju neku privrednu grupaciju, ta grupacija ce se obratiti arbitrazi i ona ce dati ocjenu stete. Ukoliko promijenjene politike na trzistu dovedu u nepovo- ljan polozaj neku privrednu grupaciju, a vlada ne poduzme potrebne mjere, arbitraza ce ustanoviti cinjenicno stanje i odrediti rok do kada problem treba rijesiti. Arbitraza je takoder prikladan organ za utvrdivanje visine kompenzacije. Ako vlada treba da provede neke vazne ali nepopularne mjere, ona moze traziti prethodnu ocjenu arbitrage i njenom suglasnos6u mnogo efikasnije svladati otpore privilegiranih grupa. Arbitrage te utvr- divati visinu zaStitnih i garantiranih cijena u poljoprvredi, rep.rezentativ- ne dohodne raspone po kvalifikacijama i si. Ukratko, arbitraza omogudava da se izbjegnu politidki pritisci, neprincipijelni kompromisi i neodgovorne odluke do kojih dolazi kad se rjesavanje navedenih pitanja ostavi isklju- civo drzavno-politickim organ ima. U svom radu arbitraza se oslanja na jedan strucni organ poput sadasnjeg Zavoda za cijene.
Iz svega sto nam je poznato o suvremenoj trzisnoj privredi uopde, i jugoslavenskoj posebno, dosad opisana baterija institucija omogucila bi besprijekornu stabilizaciju trzista. No privredni razvoj bio bi spor. Za
* Najveca od njih, General Motors, ima veci godisnji promet od drustvenog proizvoda svih zem alja svijeta, izuzev 12 najve6ih.
E K O W O m iST GOD. X X I I I
politike. A Zavod za programiranje naucnih istrazivanja, zajedno s odgo- varajucim fondom, trebalo bi da osigura orijentaciju na oha istrazivanja koja su sa stajalista zemlje najperspektivnija.
Time je iscrpljena lista federalnih institucija. Privreda, sa svoje stra- ne, takoder stvara neke institucije, koje popunjavaju prostor izmedu trzi- sta i federalnog politickog centra. To su prije svega kooperantski lanci, koji predstavljaju trzisne podsisteme i koji dovode do trajnijeg struktu- riranja trzista. Zatim su fcu poslovna udruzenja s poznatim integrativnim funkcijama. Zadatak komore je da uskladuje interese jjrivrednih grupaci- ja i da kao predstavnik privrede u konzultacijama s drzavnim aparatom utjece na tekucu.ekonomsku politiku. Na kraju »grupacije« u mojoj shemi predstavljaju posebnu vrstu poslovnih udruzenja, ciji je zadaiak integri- ranje odredenih funkcija uz cuvanje individualiteta poduzeca. OSigledno je, naime,' da suvremena privreda ne trpi atomiziranost i zahtijeva inte- griranost. No, ocigledno je takoder, da integriranost administrativnim sta- panjem znaSi stvaranje velikih koncentracija ekonomske mo6i, stvaranje monopola i likvidiranje samoupravljanja. Stoga ja izlaz vidim u tome da poduzeda sacuvaju svoju poslo'/Tiu samostalnost, a da integriraju samo one funkcije za -koje je neposredna koordinacija neophodna. To su dvije funk- cije: (a) osnovni istrazivacko-razvojni rad, koji je preduvjet za rieprestano moderniziranje tehnologije u svim pcdrucjima dane grupacije, i (b), pred- vidanja ponude i potraznje i efikasno uklapanje u domace i strano trziste. U pogledu (a), razvojni zavodi grupacija povezuju se direktno sa Zavodom za programiranje naucnih istrazivanja, u pogledu (b), plansko-analitidki zavodi grupacija povezuju se sa Savplanom.7 Te veze su informaciono- -konzultativne, omogucuju potpunu informiranost svih aktera i nepresta- no uskladivanje vedine odluka odnosno otkrivanje podruSja neslaganja. U pogledu potonjeg, zadatak pronalazenja zadovoljavajudeg rjesenja preuzi- maju na sebe komore i izvrsni drzavni crgani. Na taj se nacin zatvara sistem permanentnog planiranja.
4. RepublikaKad srno jednom socijalizam definira’ii u smislu samouprav
ljanja, onda ta definicija u organizacinom pogledu implicira rnaksimalnii decentralizaciju. A maksimalna decentralizacija ana5i da se u principli odlucivanja vrsi na nizem nivou i da se za visi itivo izuzimaju samo one odluke koje bi, ostavljene na nizem nivou, dovodile do nanosenja stete interesima jednih pojedinaca ili grupa sa strane drugih pojedinaca ili gru- pa. Postujuci taj princip. citave ovlasti cdlucivanja treba spustiti ispod nivoa federacije. To zahtijeva teritorijalnu decentralizaciju koju opet treba provesti ne samo u skladu s tipovima odluka vec i uzev§i u obzir i histbrijski razvoj, kulturno naslijede, tradiciju. U visenacionalnoj drzavi prirodno je da takva teritorijalna decentralizacija bude provedena formi- ranjem nacionalnih republika.8
7 Vjerojatno bi naisvrsishodniie bilo formiranje ekonom sko-tehnoloikih zavoda grupacija, koji bi vrsili dvije navedene funkoije. Predtivjet za aobro obavljanje tih funkcija je finaucijska nezavisnost.
8 U ovom radu ispituje se opcenico institueionalni model socijalistiCke pi'ivrcde uz prigodne ilustracije iz jugoslavenske prakse. U jednom specificnom jugoslavenskorn modelu pored republika valia le bi raz/notriti i pokrajine.
B R O J 3— 4 S IS T E M SA M O U P R A V N E PRIVRED E 5 09
ubrzavanje privrednog razvoja potrebno je provesti ex ante uskladivanje privrednih odluka, maksimalno koristiti nauku u razvijanju moderne tehnologije i upravljanju privredom (i drustvom) i osigurati potrebne pro- porcije u kapacitetima, granski i regionalno. Ovo potonje te tehnicki naj- lakse izvesti, ali je politicki bilo najvise zloupotrebljavano i danas izaziva otpore do potpunog onemogufiavanj a. Pocnimo stoga s problemom uskla- divanja investicione strukture.
Velik dio investicija ima aktivizaciono razdoblje unutardvije godine. Ako, stoga, neki kapaciteti nisu izgradeni na vrijeme, a privreda je spora, nedostatak ponude pokrit ce se bez vecih poteskofia povedanim uvozom. Meuutim, za izgradnju jedne velike hidrocentrale ili SeliCane, ili za otva- ranje nekog znacajnijeg rudnika, potrebno je 5—7 i vise godina. Osim toga, za takve objekte, kao i za saobracajnu mrezu, potrebna su velika investi- ciona sredstva. Ukoliko sredstva nisu na vrijeme osigurana, ukoliko iz- gradnja nije na vrijeme pocela, a privreda se brzo razvija, u materijalnoj bilanci zemlje pojavit ce se takve disproporcije da ih platna bilanca nece modi podnijeti i neizbjezan rezultat bit ce snazan inflacioni pritisak uz usporavanje rasta. Doci ce do jos nekih veoma nejgativnih posljedica. S jedne strane, nedostatnost velikih konceritracija sredstava dovest 6e do izgradnje usitnjenih, nerentabilnih kapaciteta. S druge strane, pokusaji da se ostvare dovoljno velike koncentracije sredstava dovest ce do formiranja proizvodnih i financijskih monopola izvan drustvene kontrole. Sve su te pojave dobro poznate iz jugoslavenske prakse.
Rjesenje treba traziti u formiranju Interventnog investicionog fonda 5iji je zadatak: (a) da sudjeluje u" financiranju onih projekata koji zahtijevaju izuzetno yeliku koncentraciju sredstava i/ili duge rokove izgradnje,i (b), da intervenira u eliminiranju kapacitetnih disproporcija — trenu- tacno je najbolja ilustracija takvog slucaja dvomilijunski deficit li pro- izvodnji cementa koji je nekad bio permanentno na izvoznoj listi — kad- god iz ma kojih razloga trziste ne uspije dovoljno uskladiti ponudu i potraznju, Investicije imaju i svoj regionalni aspekt. Privredni razvoj se uvijek moze ubrzati ako se uklone oaze nedovoljno koristenih ljudskihi prirodnih resursa, st.o ce reci, ako se ubrza razvoj nedovoljno razvijenih podrucja. Toj svrsi sluzi Fond za nerazvijena podruSja koji, medutim, ne bi smio biti puki redistributer porezno prikupljenih sredstava, ve6 bi morao funkcionirati sli£no kao odgovarajuce medunarodne institucije za privredni razvoj. Jedva da je potrebno spomenuti da taj fond pored pri- vredne ima i fiisto druStvenu funkciju; privredna ravnopravnost nije mo- gu6a u uvjetima suvise Velikih razlika u privrednoj razvijenosti, pa stoga te razlike treba sto brze smanjivati.
Za ex ante koordinaciju privrednih odluka zaduzen je Savezni zavod za privredno planiranje. Njegova funkcija je prvenstveno informativna. Federacija ima dvije tvomice informacija: Savezni zavod za statistiku, koji proizvodi informacije o proSlom, i Savplan, koji proizvodi informacijeo budufiem.
Ulogu nauke u suvremenoj privredi nije potrebno posebno isticati. Drzavno-politiCki centar — kao uostalom i sva druga tijela ■— treba da se u svom radu neposredno oslanja na rad naufinih instituta. Vijeie ekonom- skih savjetriika, sastavljeno od vrhunskih ekonomista, moglo bi odigrati izvanrecbio znaCajnu ulogu u uvodenju nauke u formiranju ekonomske
9 »EKONOMXST« br. 3—1/1871
BROJ 3— 4 S1STEM SAM O VPRAVNE PRiyRED E 511
r o .
a□1 e
an □
nra
L -J I I
I 2
I I I
I--4 i I I I
I 5f I (-----;
I*..II
M I i t I: II
I----I
m
- a
■ u
n
i—^ .L . _ J
i - o
lou _ .
- 0
SBve
znft
tom
or*
512 EKONOM IST GOD. X X III
Republika je takoder drzava i stoga republidki politifiki centar ima slicnu strukturu kao i federalni. U pogledu specifidno drzavnih poslova izmedu republike i federacije postoji podjela rada u tom smislu Sto je federacija prvenstveno odgovorna za odnose s inozemstvom (vanjski po- slovi i narodna obrana), a republika za unutrasnje poslove (pravosude i javni red).
Buduci da se vecina federalnih institucija u oblasti privrede bavi ujednacavanjem uvjeta privredivanja i stabiliziranjem trzista. sto .se za zemlju u cjelini — dakle, uz pret.postavku jedinstvenog trzista — moze postidi jedino centralnim odlucivanjem, to je republika oslobodena tih poslova, pa je i njena institucionalna struktura u oblasti privrede znatno jednostavnija. U oblasti privrednog razvoja osnovni zadatak republike je da ostvari teritorijalno ravnomjerni privredni razvoj. Za tu svrhu sluzi Interventni investicioni fond. Republika moze takoder do izvjesne mjere ubrzati razvoj privrede na svom podrudju privlacenjem investitora s dru- gih podrucja i .iz inozemstva poreznim olaksicama i povoljnijim tretmanom investitora (rjesavanjem komunalnih problema, obukom radne snage, par- ticipacijom u kreditiranju i si.).
U oblasti stabilizacije trzista republika moze intervenirati stvaranjem Fondova zajednickih rezervi koji se koristi za pokrice gubitaka i saniranje^ nerentabilnih poduzeca. Bilo bi, medutim, nuzno da se ne ostane samo na prelijevanju sredstava, vec da se pri fondovima oforme kadrovske burze odnosno specificni zavodi za organizaciju poslovanja koji bi funkcionirali na taj nacin da bi posrnulom poduzecu pruzili potpunu financijsku, teh- nicku i kadrovsku pomoc, ukljuciv i zamjenjivanje cjelokupnih rukovo- dedih ekipa.
Dok je funkcija republike u oblasti privrede po prirodi stvari rela- tivno skromna, u oblasti neprivrede ona je osnovna. Zbog toga na razini federacije ostaju samo savjeti koji imaju ulogu informativno-koordinativ- nih organa. Prosvjetnu, kulturnu, zdravstvenu itd. politiku formiraju i provode republicka tijela. Zadatak federacije je, pored koordinacije, jos jedino to da financijski (dopunska sredstva iz saveznog budzeta) i legisla- tivno osigura za stanovnistvo nerazvijenih podrucja odredene minimalne zdravstvene i prosvjetue standarde.
U nastojanju da se drzava na nelci nacin odvoji od neprivreane sfere— kako bi se izbjegla patronaza politickih foruma kcja je u nasim uvjeti- ma uvijek bila veoma negativna — doslo je do formiranja interesnih zajednica. Skupstina politickom odlukom raspodjeljuje sredstva na poje- dine oblasti neprivrede. Ta. sredstva preuzimaju interesne zajednice i nji- ma, za rafiun potrosaca, placaju usluge proizvodacima (skolama, bolnica- ma, muzejima itd.). Ovo rjesenje, iako u pogledu konkretne organizacije ima mnogo nedostataka, cini se da je u nacelu ispravno. Postizu se ovi efekti: (a) odvajanjem tirzave od krajnjih korisnika sredstava onemoguca- va se diktatura administrativno-politickog aparata u ovoj, inace delilcatnoj sferi; (b) radni kolektivi u oblasti neprivrede u nacelu se stavljaju u isti polozaj kao i radni kolektivi u oblasti privrede; (c) zamjena budzetiranja ugovaranjem razvija svijest o ekonomskim aspektima prosvjetnog, zdrav- stvenog itd. procesa i moze dovesti do efikasnije upotrebe raspolozivih sredstava; (d) za razliku od privrede, gdje vlada raspodiela prema radu,
B R O J 3— 4 S IS T E M S A M O U P R A V N E P RIVRED E 513
u potrosnji usluga neprivrede uglavnom vlada raspodjela prema potreba- raa. U socijalistickom drustvu mladog covjeka treba obrazovati, a bolesnog Covjeka izlijeciti neovisno o njihovom imovinskom stanju. Taj komunisti- pki princip raspodjele i trzisne poticaje u efikasnosti proizvodnje usluga moguce je uskladiti upravo sistemom interesnih zajsdnica, koji je u shemi nazvan kvazi-trzistem.
Izmedu prvirede i neprivrede postoje i direktne veze, sto je u shemi prikazano spajanjem trzista i kvazi-trzista. Te se veze zasad jos veoma slabe i sporadicne, a sastoje se od direktnog kupovanja usluga od neprivrede, osnivanja neprivrednih organizacija sa strane poduzeca, sudjelo- vanja privrede u interesnim zajednicama i ponekim mecenatstvom. No moze se ocekivati da ce se te veze s vremenom prosirivati i onoliko koliko se to bude dogadalo jacat ce drustvena samostalriost radnih kolektiva u neprivrednim djelatnostima.
Sveucilista, prosvjeta, kultura i zdravlje od fundamentalnog su zna- cenja za zivot jednog naroda i od jednako fundamentalnog znacenja za izgradnju socijalizma. Tehnologija je ista u svim drustvenim sistemima. Jednaka ili diferencirana mogucnost obrazovanja i ocuvanja zdravlja razlikuje neklasno drustvo od klasnog. Zbog toga, ukoliko je zadatak fede- racije da odrzava dobre performance globalnog sistema, zadatak republike je da mu svakodnevno ulijeva socijalisticki sadrzaj. Ovaj zakljucak bio bi jos cvrsci kad bismo u analizu ukljucili i politicku komponentu.
5. PoduzeceU jednoj potpunijoj obradi valjalo bi analizirati. radnu orga-
nizaciju uopce. Za ovrhe ovog rada ja cu se, medutim, ograniciti na raz- matranje dominantnog tipa radne organizacije, poduzeca. A i u pogledu poduzeca ogranicit cu se na osnovnu institucionalnu analizu, buduci da sam o tome vise pisao na drugom mjestu.9
Slicno kao i federacija i republika i poduzece u samoupravnom drustvu predstavljaju ne samo organizacioni vec i politicki (pod) sistem iako sui generis. Ta politicka komponenta je toliko bitna da njeno nesagleda- vanje dovodi do potpune zbrke u institucionalnom postavljanju samou- pravnog poduzeca. U stvari, najpotpunije samoupravljanje — neposredna demokracija — moguca je upravo u poduzecu.
Osnovni problem u izgradnji organizacije samoupravnog poduzeca jest; maksimiranje demokraticnosti u donosenju odluka uz maksimiranje efi-, kasnosti u njihovu provodenju. U losim organizacionim rjesenjima ta dva cilja ispadaju medusobno kontradiktorni i to je dosta cest slucaj u jugoslavenskoj praksi. Adekvatna organizaciona rjesenja ne samo da uskladuju ta dva cilja, vec ih cine komplementarnim — slicno kao Sto je pfikasno planiranje preduvjet samoupravne autonomije privrednih subje- kata u druStveno-ekonomskom makrosistemu.
Vazno je da se odredi sto preciznije sto se razumijeva pod maksimi- ranjem demokraticnosti i efikasnosti. U prvi mah moglo bi izgledati da maksimiranje demokraticnosti treba znaciti da misljenje svakog clana kolektiva ima u donosenju relevantnih odluka ponder koji je odreden isklju- fiivo objektivnom vrijednoscu tog misljenja i koji je stoga neovisan o lie—
“ P rivredn i sistem i ekonom ska politika Jugoslavije, op. cit., dio III: Sam o- upravno poduzece.
514 EKONOM IST GOD. X X III
nosti koja ga je iznijela. Ofiigledno je da bi se u tom slufiaju maksimalna demokratidnost i maksimalna efikasnost poklopile. No stvarnost rijetko dczvoliava tautologije apstraktnog rezoniranja, pa to vrijedi i u ovom slu- Caju. U praksi se, naime, odmah postavljaju ova dva pitanja: (a) tko ce ocijeniti objektivnu vrijednost nekog stava, i (b), kakva je objektivna vrijednost vrijednosnih sudova? Odgovor na ta dva pitanja treba traziti u tome Sto 6e se deiriokraticnost odrediti n aSinom donosenja odluka, a ne k v a li te to m odluka. A tada demokratifinost i efikasnost ne samo da nisu identidne, vefi je ofiigledno da postoji mogufinost sukoba.
Maksimalna demokraticnost se postize u kolektivu od jednog Clana. S porastom broja suodlu£iva£a demokratifinost odlucivanja se smanjuje jer je svako pojedinafino miSljenje ograniCeno misljenjima svih ostalih. Pored toga, uvijek postoji mogufinost — ce,sto iskoristena — manipuliranja mis- ljenja, stvaranja koalicija i klika, ukratko deformiranja »istinskog« mis- Ijenja grupe. Odluka vefiine nije nuzno najbolje rjesenje jer i u idealnim uvjetima moie predstavljati majoriziranje neCijeg legitimnog interesa. Prema tome, prvi princip u organizaciji samoupravnog poduzefia bit fie: (1) s tv a ra n je d o v o ljn o m a lih i d o v o ljn o h om ogen ih ra d n ih g ru p a , lioje do- zvoljavaju neposrednu participaciju svih clanova u odlucivanju i gdje su odluke dovoljno transparentne. Homogenost smanjuje mogucnost majori- ziranja manjinskih interesa, a participacija i transparentnost smanjuju mogufinost manipuliranja i nametanja misljenja. To je, uostalom, i obja§- njenje formiranja radnih (ekonomskih) jedinica u nasim poduzecima. A sam sistem donosenja odluka s navedenim karakteristikama nazvan je poliarhijom, za razliku od demokracije, gdje je odlucivanje vecinsko bez obzira na implikacije.
Maksimalna efikasnost znaci: (a) donosenje korektnih odluka, i (lb), 'njihovo efikasno provodenje. Odatle proizlaze naredna dva organizaciona principa: (2) t i je la i l i p o je d in c i k o ji don ose o d lu k e sn ose za n jih o d g o v o r - n o st, Sto je osigurano odgovarajucim sankcijama, i (3), iz v r s a v a n je o d lu k a je s tv a r s tr u in o s ti a n e d e m o k ra tic n o s ti. Razdvajanje odgovornosti od do- nolenja odluka — sto je karakteristicno za cjelokupnu nasu sadasnju dru- stvenu organizaciju — nuzno dovodi do neodgovornosti, do neefikasnosti,i kao posljedica, do negiranja samoupravljanja. A izvrsavanje odluka za- htijeva pcsjedovanje posebnih znanja, zahtijeva specijalizaciju u drustve- noj podjeli rada, i stoga moze biti' povjereno samo onima koji te uvjete ispunjavaju. Na taj nacin princip (3) implicira naredni organizacioni princip: (4) o d v a ja n je v r ije d n o sn e , in te resn e , s fe re od s fe re s tru c n o s ti; po- U tickog a u to r ite ta od p ro fes io n a ln o g a u to r ite ta ; o d lu c iv a n ja o p o lit ic i od a d m in is tra tiv n e o p e ra tiv e . U prvoj sferi svatko ima samo jedan glas, u drugoj ponderi ovise o.posebnoj strucnosti koja se za dani posao trazi. Ocjena o tome kakav je raspon osobnih dohodaka pozeljan, ovisi o subjek- tivnim'vrednovanjima; ocjena o prikladnosti nekog stroja za proizvodnju neke robe ovisi o strucnom znanju. Za prvo je relevantna politicka poli- arhija, za drugo strucna hijerarhija. U praksi se teSkoce javljaju u tome sto nije uvijek mogufie odvojiti politicku od profesionalne sfere — u stvari se Cesto te dvije sfere djelomicno poklapaju — i sto posjedovanje posebnih znanja mo2e biti zloupotrebljeno za narusavanje poliarhije (i uspostavlja- nje oligarhije). Prakticno rjesenje ovog problema lezi u: (5) in s titu c io n a li- z ira n ju k o n tro le upravljanja poduzecem. No, ta se kontrola ne moze po-
B R O J 3— 4 S IS T E M SA M O U P R A V N E PRIVRED E 515
stici — kako to permanentno savjetuju radriicima pojedini politidki foruriii— ukljucivanjem radnika u poslovnu operativu i strucne odluke. Ta naiv- no koncipirana liontrola naime znaci: (a) smanjivanje efikasnosti jer za- drzava operativne odluke i jer korektne operativne odluke zahtijevaju da im se posveti puno radno vrijeme, a ne samo sporadicni sastanci od sat-dva; (b) iluziju i obmanu da se vrsi kontrola koje fakticlci nema zbog neadekvatne strucnosti ili nedovoljne informiranosti (potpuna informira- nost zahtijeva puno radno vrijeme); i (c), neodgovornost ljudi u operativ- nom aparatu koji za svaku svoju problematicnu akciju bez teskoca dobi- vaju pokrice samoupravnih organa koji su se upetljali u operativu.1?
Prednjih pet principa primijenit cemo sada na organizaciju samo- upravnog poduzeca. Odgovarajuca shema dana je na slici 3. Slicno kao
SI. 3 P O D D Z E C E
10 'Kao ilustraciju navodim jedan, doduse, drastican ali ne i netipiCan slucaj sto se odnosi na jedan privredni sud, koji je upravo institucija zaduzena za cuvanje norma u privrednom ponasanju. »Ekonomslta politika« u br. 949, od 24. maja 1971. javlja: »Okruzni privredni sud u Nisu isplatio je 16,5 hiljada dinara jednom poduzefiu placajuci racun za krecenje koje n ije obavljeno. Privredni sud je kasnije dosao do tog istog svog novca tako sto je od jednog posredniCkog poduzeca naplatio staru hartiju koju n ije isporucio. Advokati, za to optuzenog bivseg predsjednika Okruznog privrednog suda u-N isu, rekli su da je u datoj situaciii sud pribjegao nacinu snalazenja kojima pribjegavaju ostala poduzeca i ustanove da bi dosla do sredstava — a Okruzni sud u Nisu oslobodio je bivseg predsjednika privrednog suda te optuzbe jer je poslove sa izm isljenim ltrecenjem i izm iiljenom hartijom odobrio Savjet radne zajednice«.
516 EKONOM IST GOD. XX1I1
Sto Jugoslavia predstavlja federaciju radnih jedinica, tako i poduzece predstavlja federaciju radnih jedinica. Analogija ide i dalje, pa Clanovi- -poduze6a jednog velikog zdruzenog poduzeca odgovaraju republikama. Sve odluke sto se tiSu neposredno svalcodnevnog ziyota i rada radnika — a koje ne tangiraju interese drugih radnika — donose se u radnoj jedmici uz neposrednu participaciju svih zainteresiranih. Da bi mogla da razvije efikasnu samoupravnu autonomiju, radna jedinica mora biti ekonomski zaokruzena tj. mora se poldapati s ekonomskom jedinicom. U svijetu su vec ranije bili razvijeni racunovodstveno-organizacioni sistemi koji omo- gu6uju relativno veliku autonomiju ekonomskih jedinica u svrhu pobolj- savanja efikasnosti cjelokupnog poduzeca.11
Radne jedinice udruzuju se u poduzece, radne grupe u k o le k tiv , a kolektiv referendumom donosi neke izuzetno vazne odluke od interesa za sve clanove. Predsjednici radnih jedinica ulaze u ra d n ic k i s a v je t . Ostali izabrani clanovi radnickog savjeta postaju predsjednici razlicitih komisija odnosno Nadzomog odbora. Na taj je nacin sv a k i clan ra d n ick o g s a v je ta osobn o o d g o vo ra n za je d a n sekto .r rada . On o svom radu periodicki pod- nosi izvje§taj, slicno kao sto i citav radnicki savjet peiiodicki polaze racune kolektivu. Radnicki savjet donosi odluke na temelju prijedloga k o m is ija . I z v r sn i o d b o r je takoder jedna od komisija radnickog savjeta, i to komisaja zaduzena za operativu. Radnicki savjet, na prijedlog direk- tora, imenuje izvrsni odbor i to od strucnjaka za pojedine aspekte poslo- vanja. U izvrsni odbor ulaze rukovodioci ekonomskih jedinica (ako ih ima suvise, onda se moze formirati i prosireni izvrsni odbor). Na taj nacin radne jedinice su po politickoj liniji zastupljene u radnifckom savjetu, a po strudno-organizacionoj liniji u izvrsnom odboru. Moze se predvidjeti procedura po kojoj se rukovodioci radne jedinice biraju na osnovi dogo- vora direktora i te radne jedinice.
Samoupravnom poduzecu vjerojatno vise odgovara kolelctivno nego individualno operativno rukovodstvo. No da bi to rukovodstvo m o g lo efi- kasno funkcionirati, njegovi clanovi moraju biti medusobno kompatibilni. Odatle potreba da se direktor tretira kao mandator za sastav izvrsnog odbora. Izvrsni odbor periodicki podnosi izvjestaje o poslovanju radnickom savjetu. Na kraju godine podnosi se radnickom savjetu i kolektivu iscrpan izvjestaj o poslovanju u toku godine. Ako se taj izvjestaj ne primi, onda to znaci izglasavanje nepovjerenja, izvrgni odbor automatski podnosi ostav- ku, radnicki savjet bira novog direktora, a ovaj predlaze novi izvrsni odbor. Ukoliko je sve u redu, izvrsni odbor predlaze program rada za nared- nu godinu (ili naredne godine). Kad je taj program — s eventufdnim modi- fikacijama — jednom primljen, onda to znaci da iz v r s n i o d b o r im a o d r ije - Sene ru k e da ga p ro v e d e a ra d n ic k i s a v je t o b a v e zu da p ru zi pu n u podrS ku u pro vo d en ju . Radnicki savjet moze smijeniti direktora — i, na taj nadin, cijeli izvrsni odbor — ali se ne moze mijesati u operativno provodenje jednom usvojenog programa (izuzev, naravno, uz saglasnost IO) i to zato jer izvrSni odbor snosi punu odgovornost za operativu, pa stoga mora imati i punu slobodu akcije.
11 Informativnu komparativnu analizu rjesenja jugoslavenskih poduzeca 1 njemafike ra6unovodstvene teorije dala je Gudrun Leman u knjizi: Stellung ung Aufgabung der okonomischen Einheiten in den jugoslaw ischen U nterneh- mungen, Berlin, 1967.
BR O J 3—4 S1STEM S A M O V P R A V N E PRIVRED E 517
Buduci da IO moze zloupotrijebiti svoja ovlastenja, ili se mogu javiti sumnje (opravdane ili neopravdane) u ispravnost pojedinih odluka, po- trebna je institucionalizacija kontrole. Tu funkciju ne moze obavljati radniCki savjet jer njegovi clanovi nemaju sve potrebne tekuce informa- cije, a ni potrebno znanje. Zbog toga radnicki savjet forniira svoj nad- zorni odbor, koji kvartalno kontrolira poslovanje i reagira na sve prituzbe ili upozorenja u toj sferi. Na kraju godine nadzorni odbor angazira speci- jaliziranu konzultantsku firmu za reviziju cjelokupnog poslovanja i na osnovi revizionog nalaza podnosi radnickom savjetu svoj izvjestaj. Bez tog izvjestaja ne moze se prihvatiti godisnji izvjeStaj izvrsnog odbora.
Radne jedinice i razlicite komisije omogucuju da svaki radnik nepo- sredno sudjeluje u upravljanju, ako to zeli. Komisije, osim toga, omogucuju izvjesnu kombinaciju strucnosti i demokraticnosti. Predsjednici ko- misija se periodicki rotiraju, jer moraju biti clanovi radnickog savjeta. Medutim, nema nikakva razloga da se clanovi komisija, koji su dobro obav- ljali svoj posao, ponovno ne biraju, bez ikakva ograniSenja. I tako 6e se desiti da ljudi s relativno skromnim formalnim kvalifikacijamaj ali koji su vise godina proveli u komisiji za raspodjelu ili komisiji za razvoj i si., steknu dragocjeno iskustvo koje ce im omoguciti da radnickom savjetu predlazu zrela i efikasna rjesenja.
Strelice na slici pokazuju tok direktiva. U gornjoj polovini to su politicke direktive. U donjoj polovini to su profesionalne direktive.
Interakcijom radniCkog savjeta i izvrsnog odbora transformiraju se politidke direktive u profesiorialne, vrijednosne odluke u strucnu operati- vu. Direktive pocinju u radnim jedinicama i zavrsavaju'se u radnim jedinicama. Na taj nacin se otvorena hijerarhijska piramida jednog kapi- talistiCkog ili etatistiCkog poduzeca zamjenjuje zatvorenom organizacio- nom strukturom u jednom samoupravnom poduzecu. Zatvorenost organi- > zacione strukture s mehanizmom za transformiranje politidkih odluka u profesionalne jest upravo differentia specifica samoupravne organizacije.
RANIJE OBJAVLJENI SEPARATI:
139. O. K ovac, 'Inflacija i platni b ila n s ’1, Ekonomist, br. 2 /1972 -, 2 5 7 -2 8 2 .
140. Z . M ikusic, “ Tip deviznog kursa i in f la c ija " , Ekonomist, br. 2 /1 9 7 2 ., 2 8 9 -2 9 6 .
141- S. Popov, “ O snovni faktori kretanja cena proizvodjaca industrij- skih proizvoda u periodu 1962—1970“ , Ekonomist, br. 2 /1 9 7 2 ., 2 9 7 -3 1 8 .
142. O. K ovac, “ P latnob ilansna politika J u g o sla v ije“ . Medjunarodni problemi, • br’ 1 /1 972.. 9 —33.
143. M. K ovacevic, "N au cn oistrazivack i rad kao faktor konkurentnosti jugosloven skog iz v o z a ” . Ekonomska misao. br. 2 /1 9 7 2 ., 7 —25
144. S. Popov, “ Intersectorial R elation s o f P ersonal Incom es” , Yugos la v Survey, N o. 2 /1 9 7 2 -. 6 3 -8 0 .
145. B. Horvat, “ H ospodarske cykly v J u g o sla v ii" , S ta t is t ik a a de- mografie (Praha), IX /1972 ., 21—42.
146- Z. Mrkusic, “ L a Y ou goslav ie e t la reforme du system e monetaire in tern ation al" , P re d a va n je na X I V zasedanju Medjunarodnog univer z ite tskog centra za drustvene nauke, >1 l.IX 1972:
147. D. B ejakovic, “ Znacenje koncentraeije protaetfc za ekonomicno koristenje prometnih k ap ae ite ta ’:, Zbornik J A Z U "Naucno sa v /e ' tovanje: Prometn.a va lo r iz a c i ja Hrva tske !, ^Zagreb, 1 9 7 1 ;, 257—265.
1.48. B . Horvat, “ A n a lysis o f the E conom ic Situation and P rop osalfor a Program of A ction11. P raxis (medjunar. izdanje), br.‘ 3 - 4 / 1 9 7 1 ., 5 3 3 -5 6 2 . . ’
.149. B . Horvat, “ N ationalism arid N a t i o n a l i t y International Journal o f P o l i t i c s , No. 1 /1 9 7 2 .. 1 9 -4 6 .
150. D. B ejakovic, “ P oslijed ip lom ska n a sta v a iz ekonomike saobracaja" Zbomik Kongres o saobracaju i vezama Jugoslavi je, K njiga.9, Beograd, 1972.. 69 - 7 3 ’.
2
151.
152.
153.
154.
155.
B . Horvat, :‘Developm ent Fund as an Institution for Conducting F isc a l P o lic y ” , E konomska .an a l iza , br. 3—4 /1 9 7 2 ., 247 -2 5 4 -
M. B azler—Madzar, <;Ekonom etrijska an aliza proizvodnih fu n k cija '1, Ekonomska an a l iza , br. 3—4 /1 9 7 2 ., 270—287.
B. Horvat, ' ‘C ritical N otes on the Theory of the Labour—Managed Firm and Some M acroeconomic Im plication s” , Ekonomska analiza,. br. 3 -4 ./1 9 7 2 ., 2 8 8 -2 9 3 .
M. R adovic, “ Odredjivanje step en a koriscenja kapaciteta radne snage i mas in a i an aliza faktora koji na njih d e lu ju “ , Ekonomska an a l iz a , br. 3 - 4 /1 9 7 2 ., 3 0 1 -3 0 9 -
R. K n ezevic , “ M esto interne banke u organizacionom sis te m u ve- lik og preduzeca“ , Ekonom ska a n a l iza , b i. 3—4/1972-, 310—329-
Napomena: Spisak sv ih dosad objavljen ih separata vidi u katalogu In stitu ta ekonomskih nauka.
Adresa: Beograd, Zmaj Jovina 12.
i
n
INSTITUT EKONOMSKIH NAUKA — BEOGRAD
Dr 2. MRKUS1C, direktor i dekan Poslediplomske skole
Mr D. STANISlC, pomocnik direktora
S. STAJIC, direktor sektora za ekonomska istrazivanja
M r M. 2IVKOV1C, direktor Elektronsko-racunskog centra
Ins titu t ekonomskih nauka razvio se iz istrazivacakog odeljenja Sa- veznog zavoda za privredno planiranje, koje je bilo osnovano 1958. godine.
Osnovni zadatak Instituta je da proucava teo riju i praksu privrednog razvoja u Jugoslaviji i inostranstvu, da vrsi teorijska i primenjena istrazivanja jugoslovenskog privrednog sistema, da radi na usavrsavanju metodo- logije privrednog planiranja i podstice usvajanje i primenjivanje savremenih metoda ekonomske analize i razvija nove ekonometrijske i druge analiticke metode, kao i da radi na resavanju konkretnih problema u privrednim pre- duzecima.
Institu t izvodi nastavu III stepena iz oblasti ekonomskih i organiza- cionih nauka. U institu tu postoji i Elektronsko-racunski centar u kome se resavaju slozeni ekonomsko-matematicki modeli i drugi numericki problemi.
Sa ciljem da svoje radove ucini pristupacnim siro j javnosti, Institu t se bavi i izdavackom delatnoscu. Biblioteka Instituta nastoji da prikupi potpunu kolekciju znacajnih ekonomskim dela. Ins titu t ucestvuje u izdavanju casopisa Ekonomska analiza.
/ / S i y f S Z ' f
Separat 161
RADNE CIJEN E PR O IZ V O D N JF I TRANSFORMACIONI
PROBLEM U JUGOSLOVENSKOJ PRIVREDI
Branko Horvat
IN S T IT U T EKONO MSKIH NAUKA B eog rad , 1973.
R a d o b ia v l je n u c a s o p i s u
E k o n o m is t , 1 /1 9 7 3 .
I z d a j e i s ta m p a I n s t i t i u e k o n o m sk ih n a u k a B eog rad , Zmaj J o v i n a 12
r ' n' T .O fo
! - ‘ - 1 Vlnv.br.
Branko H O RVAT
RADNE CIJENE PROIZVODNJE I TRANSFOR- MACIONI PROBLEM U SOCIJALISTICKOJ PRIVREDI
1. U v o d
Veoma je malo teo rijsk ih is traz ivan ja posveceno problem u radnog sadrzaja pro izvodnje . 1 Najveci broj is traz ivan ja koja su izvrsena bila su u sm jerena na rjesen je transform acionog problem a iz trece sveske Kapitala. Stoga ne iznenaduje sto opca rad n a teo rija cijene ne postoji, Ovaj rad p red stav lja prilog istraz ivan ju m ogucnosti da se takva teo rija zasnuje. Kao analitick i in stru m en t b it ce iskoristen n a tu ra ln o specifici- ran trosek to rsk i model privrede.
T ri konstitu tivne kom ponente jednog proizvodnog sistem a jesu: (1) oskudni resursi, (2) tehnologija i (3) p referencije po trosaca .2 U pogledu (1 ) nas sistem im at ce dva oskudna resu rsa koje cemo nazvati p rim arn im resursim a ili faktorim a. Jed an od n jih — rad je prvobitn i, a d rugi — ka- pital — je proizvedeni resurs. Sto se tice kom ponente (2), tehnologija je odredena vek to rim a ak tivnosti koji se zasnivaju na fiksnim koeficijenti- ma, tj. k o ris tit cemo sistem Leontiefa. K om ponenta (3) u ovom istraz ivanju nece doci do izrazaja.
Po svojim b itn im ekonom skim k arak te ris tik am a proizvodi se m ogu k lasific ira ti u sredstva za proizvodnju i p redm ete potrosnje, Tako se do- b ivaju poznata dva odeljka u M arxovim shem am a reprodukcije. M edu- tim, p rv i odeljak n ije hom ogen, pa ga valja dalje rasc lan iti na I-a proizvodnju k ap ita ln ih dobara i lb proizvodnju sirovina i rep ro m aterija la . Na taj nacin proizvodni sistem, koji cu u daljem tekstu analizirati, im at ce tri g rane koje cu zvati: 1, proizvodnjom m asina (M), 2. proizvodnjom sirovina i rep ro m aterija la (S) i 3. proizvodnjom potrosn ih dobara (C). Pored toga u nasem sistem u u odredenom vrem enu postoje i dva oskudna resursa: rad (R) i k ap ita l (masine, M).
U opcem slucaju proizvodni sistem s tr i g rane i dva fak to ra moze se p rik aza ti s tandardnom tablicom m edusektorsk ih odnosa3 na ovaj nacin:
1 B ib l iograf ija svih vazn ij ih r e l ev an tn ih ra do va n av ed ena je na k ra ju rada. N avod im je zbog in form acije . Medutim , zbog d rug ac i je u sm je reno s t i ni- jedan od tih radova n ije se rnogao iskoris ti ti za sv rhe ovog is traz ivan ja .
2 C am eron (1952), s. 191.3 Usp. B. Horvat, M ed usek to rska analiza, N arodne novine, Zagreb. 19G2,
s. 23
48 E K O N O M IS T GOD. X X V I
'v Prim aoci
Davaoci
R eprodukcionapotrosn ja F in a ln a po trosn ja
Uku
pnoM S C
1 2 3
^ Z
alih
a
to In
vest
icij
e
Lic
napo
tros
nja
Opc
a
potr
osnj
a
o, Iz
voz
— uv
oz
P ro izvodn jam as ina (M) 1 y,i ............................... x ,
P ro izvodn jas irovina (S) 2 x.21 x.,;i X,
P ro izvodn japo tro sn ihdobara (C) 3 J:,, X,
Zaposlenoradn ik a , R 1 R, R 2 R 3 R
In s ta l i ran emasine, M 2 M, Mo M :) M
U ku p n apro izvodnja X, X 2 X ,
Za potrebe nase analize opca m edusek to rska tab lica moze se pojed- nostav iti tim e sto ce transakcije oznacene tackicam a b iti izostavljene. To znaci da ce upo treb ljen i m odel proizvodnog sistem a im ati ove ka- rak te ristike :
1. Sistem je zatvoren tj. nem a van jsko trgov insk ih transakcija .2. F inalna po trosn ja sastoji se od licne po trosn je i investic ija u osno-
vna sredstva. To znaci da zanem arujem o kom plikacije koje proizlaze iz in tervencije drzave i ak um uliran ja zaliha. U stv ari n ije suvise tesko da se i ta dva m om enta form alno uzm u u obzir. Moze se, na prim er, uzeti da se opca po trosn ja financira iz licnih dohodaka i da je tako ukljucena u licnu potrosnju . A za akum uliran je zaliha moze se p re tpostav iti da je proporcionalno povecanju proizvodnje. M edutim , ovakvim postupkom ne bi se p rom ijen ili rezu lta ti analize, osim sto bi postala nesto slozenijom.
3. R azvrstavan je proizvodnje je potpuno, sto znaci da finalne grane (Ivl i C) proizvode iskljucivo za fina lnu potrosn ju , a reprodukciona grana (S) iskljucivo za reprodukcionu potrosn ju . U stvarnosti, naravno , situaci- ja n ije tako cista, Na prim jer, isti ug ljen moze da bude potrosen i u do- m acinstvu (finalna potrosnja) kao i u elek tricnoj cen tra li (reprodukciona potrosnja). Moze se stoga uzeti da m odel im plicira ili (a) da je dio p ro izvodnje ugljena n am jen jen finalnoj po trosn ji uk ljucen u g ranu 3 ili (b) da je u granu 3 kao posebna proizvodna d je la to st ukljuceno »stambeno gospodarstvo i vodenje dom acinstva«.
B R O J 1 R A D N E CIJENE P R O IZ V O D N JE 49
Sva navedena p o jednostav ljen ja nisu nacelne, vec tehnicke prirode. M atricna algebra omogucava obracune i s tablicom cija su sva polja po- punjena. No obracun se veom a pojednostav lju je , ako se odredena polja isprazne.
D efiniram o li na uobicajeni nacin u trosak na jed in icu proizvodnje kao tehn ick i koeficijent
gdje r oznacava redak, a s stupac iz m edusektorske tablice, onda b ilan - c iran je tab lice po recim a daje poznati izraz
gdje B = (br,,) p red stav lja m atricu tehnick ih koeficijenata reprodukcio- nog polja, Y vek to r stupac finalne potrosnje. a u X vek to r-stupac ukup- ne proizvodnje. Posebne tehnicke koeficijente p red s tav lja ju om jeri p ri-
m arn ih resursa i proizvodnje. To su kapita ln i, i radni, os =" X 3
koeficijenti.O stali sim boli i vazniji pojm ovi ko ji ce b iti u p o treb ljen i u ovom
radu jesu slijedeci:
M = broj m asinaS = sirovine i rep ro m ate rija li m jeren i u tonam aC = broj kosara p redm eta po trosn jeA, = am ortizacija u m asinskim godinam a u sek to ru s
c = ko n stan tn i k ap ita lv = v a rijab iln i kap ita l in = visak vrijednostin = v ijek tra ja n ja m asine
ps = cijena proizvoda u sek toru s P<[ = cijena m asinew = rea ln a p la tn a stopa tj. licni dohodak u kosaram a potrosn ih dobara
po radn iku godisnje
w 1 = W p c = nom inalna p la tn a stopap
= y,s — = k ap ita ln i koeficijent izrazen vrijednosno
(1)
BX + Y = X (2)
k ap ita ln a oprem ljenost ra d a ili tehn ick i sastav fak to ra
M P m kPj[ = vrijednosno izrazena kap ita ln a oprem ljenost rada ili organski sastav fak to ra
= stopa viska v rijednostim
u =R,
mM P m
= p ro fitna stopa i stopa realnog ak um uliran ja
4 »EKONOMIST« b r. 171973
50 E K O N O M I S T GOD. X X V I
Kao sto se vidi p reuzeta je naslijedena term ino log ija samo sto m jesto M arxovog te rm ina »sastav kapitala«, koji je u ovom kon tekstu lisen smi- sla, u po treb ljavam te rm in »sastav fak tora« u sm islu om jera p rirnarn ih resursa.
2. P rosta rep rodukcija
U slucaju proste rep rodukcije uku p n a godisnja proizvod- rija m asina m ora biti jednaka rashodovanim m asinam a u toku godine. Polazim o od slijedecih p retpostavki:
1. Tehnologija se ne m ijen ja pa stoga tehnick i koeficijenti ostaju ne- prom jenjeni.
2. Sve m asine su iste i n jihov v ijek tra ja n ja iznosi n godina.3. U toku njenog v ijeka tra ja n ja k ap ac ite t m asine ostaje konstan-
tan. N akon rashodovanja, m asina nem a ekonom sku vrijednost.4. R adna snaga je hom ogena i svedena na jed instven p ro st rad,5. B roj radn ika ostaje neprom jen jen u toku vrem ena.6 . P roizvodi se pun im kapacite tom i to tako da su potpuno iskoriste-
ni radn i i kap ita ln i resursi.7. Svaki od je ljak proizvodi samo jedan proizvod.8 . Nem a obrtnog kap ita la sto proizlazi iz ran ije ucin jene p re tpostav -
ke (a) o neposto jan ju zaliha i dvije im plicirane pre tpostavke, (b) o nepo- s to jan ju novca i (c) isp lati licnih dohodaka nakon sto je proizvodni ci- k lus zavrsen. B uduci da se radna snaga ne povecava, po trebne zalihe po- trosn ih dobara postoje i neposredno se obnav lja ju kod stanovnistva.
B it ce korisno da d a ljn ji tok analize ilu striram o num erick im prim je- rim a. N eka je v ijek tra ja n ja m asine n = 3 godine. N eka je fond m asina iz- balansiran po starosti i iznosi 36 m asina. P rem a tom e svake godine treb a zam jeniti 36:3 = 12 m asina. Postojeci fond m asina daje godisnje usluga u visini od 36 m asinskih godina (Ms).
U godisnjoj proizvodnji m asina opredm eceno je buducih takoder12 x n = 36 M„ usluga. Pokazat ce se da je p rik lad n ije da am ortizacijui pro izvodnju m jerim o u m asinskim godinam a, dok cemo fond kap ita la (K), i zam jenu (Z) m jeriti brojem m asina. Usluge rada m je rit cemo rad - n ik-godinam a (R„)- Proizvodnju sirov ina i rep ro m ate rija la m je rit cemo u tonam a, a proizvodnju po trosn ih dobara kosaram a standardnog asorti- m ana potrosnih artika la . Uz te uv jete , tran sak c ije i tehn ick i koeficijenti naseg proizvodnog sistem a neka budu ovakvi:
Mg St C Y X
Mg — — — 36 36St 36 24 60 — 120C _ — 60 60
Rg 12 24 30 6 6
r 0 0 1
B = 1 0 , 2 1
_ 0 0 0 .
a —I
_ 3" 0 , 2
B R O J 1 R A D N E CIJENE P R O IZ V O D N JE 51
K orisno je uociti da kod p rim arn ih resursa u lijevoj tab lici vazi Rg = R, Mg = M, je r zbog toga sto se transakc ije odnose na jednu godinu koli- cina usluga i broj resu rsa num ericki su isti.
Buduci da je p ro izvodnja izrazena u n a tu ra ln im jedinicam a, nepo- sredno agreg iran je m oguce je samo po recim a tablice. Po stupcim a, dok ne odredim o pondere koji ce p red stav lja ti cijene, ag reg iran je je moguce samo pom ocu proizvodnih funkcija koje kazu kolika se proizvodnja ao- biva iz odredene kom pozicije u trosaka. Iz tab lice proizlazi s tru k tu ra pro- izvodnje nasa tr i od je ljka
la 12 Mg + 36 S t + 12 R g -> 36 Mglb 12 Mg + 24 S t + 24 Rg 120 S t (4)II 12 Mg + 60 S t + 30 Rg -v 60 C
Sad je proizvodni sistem prikazan u (naturalnom ) obliku M arxove shem e reprodukcije. P rv a dva elem enta (Mg i St) odgovaraju njegovom konstan tnom k ap ita lu (c), a treci (Rg) varijab ilnom kap ita lu (v). S istem bi se inogao i dalje po jednostav iti tim e sto bi proizvodnja I-a i I--b bila p rikazana u neto obliku. Tada bismo po odb ijan ju am ortizacije (A = 12 Mg) u la dobili 36— 12 = 24 Mg neto proizvoda, a odbijan jem repro- dukcionog u tro ska u lb dobili 120— 24 = 96 S t neto proizvoda. Ipak ta odb ijan ja necem o izvrsiti, je r se tehn ika obracuna mnogo ne olaksava, a pun i oblik reprodukcione shem e om ogucava izvjesni dodatn i uvid u funkcion iran je sistem a.
Iz (3) i (4) proizlaze slijedece k a rak te ris tik e proizvodnog sistem a:(1) G odisnja am ortizacija u sva tr i od jeljka jednaka je godisnjoj pro-
izvodnji m asinogradnje, A = X M odnosno (12 + 12 + 12) Mg = 36 Mg.2. G odisnja reprodukciona potrosn ja jednaka je godisnjoj proizvod-
n ji reprodukcionog odjeljka, JE x 2s = X s odnosno (36 + 24 + 60) S t = 120 St.S
3. R ealni licni dohodak iznosi
w = ------------------- —— = — kosara po radn iku godisnje(12 + 24 + 30) Rg 11 p s j
4. K ap ita lna oprem ljenost rada, (M arxov tehn ick i sastav kapitala),M Mg
k = = — , u tr i od jeljka i za sistem u cjelini jest
= — = 1 k = — = — k = — = — k = - — = —M 1 2 24 2 ’ 15 30 5 ’ ' 6 6 ~ I T
m asina (ili m asinskih godina) po radn iku (ili radnik-godini).
Ako v rijednost proizvodnje zelimo izraziti u radnom vrem enu, reci- mo u radn im godinam a, onda u (4) treb a u tro ske i proizvode pom noziti s odgovarajucim cijenam a p;. K od toga cijenu radne godine treb a izjed- naciti s jedinicom , p R = 1. Dobivam o sistem s tr i jednadzbe i tri nepo- znate cijene, koji se lako rijesava.
Ia 12 pM + 36 p s + 12 p R = 36lb 12 pM + 24 p s + 24 ppL = 120 p^ (5)II 12 p M + 60 p s + 30 p R = 60 p c
52 E K O N O M I S T GOD. X X V I
Proizilaze ove cijene14 5 14 3
P.M = i 3- R g Ps = i3~R g ’ PC = (6>
T reba im ati u vidu da p lt p redstav lja cijenu m asinske godine. Cijena42
jedne m asine je n p u ta veca, P lt = 3 p jr = Y ~Rg
5. Zbrojim o li tr i jednadzbe u (5), dobivam o k arak te ris ticn i iden tite t: (12 + 24 + 30) pR = 60 p 0 odn. Rg = C pr (7)
radna v rijednost po trosn ih dobara jednaka je ukupnom utrosenom zivom rad u u toku godine. Iz (7) proizlazi
n = M = _ L = M = i I mPt ’ 1 n i rtC w 13 10rad n a cijena jedne kosare jednaka je reciprocnoj v rijednosti rea lne p la t- ne stope.
Sad mozemo sistem (4) i v rijednosno izraziti
M 1 :*2.<PS ~168 ^ 180
13 ’ 13168 , 1 2 0
13 1 13168 300
13 ’ 13504 , 600
- T -----------
la ------+ ------ + 1 2 =13 13
lb ^ + 1 ^ + 2 4 =13 13
II ^ + ^ + 3 0 =
66
50413
600“ 13” (9)858
131962
13 13 131962
U kupna b ru to v rijednost proizvodnje iznosi X = ^ = 151 radna
godina. U tom e 6 6 rad n ih godina p red stav lja zivi rad ili novostvorenu vrijednost, a p reostalih 95 rad n ih godina opredm eceni rad ili p renesenu
600vrijednost. Ova poton ja sastoji se o d y ^ - ra d n ih godina rep rom aterija la
504proizvedenog u tekucoj godini i = 38,8 rad n ih godina am ortizacije,
ko ja p red stav lja opredm eceni rad iz ra n ijih godina. U kategorijam a drustvenog racunovodstva, narodn i dohodak iznosi 6 6 Rg, d rustven i pro- izvod 6 6 + 38,8 = 104,8 Rg, a b ru to ob rt 104,8 + 46,2 = 151 Rg.
6 . Mozemo na k ra ju odrediti i organski sastav sredstava definiranog
kao odnos proslog (opredmecenog) i zivog rad a co = — k P M. Uoca-Rg
va se odm ah da je organski sastav proporcionalan tehnickom sastavu, kod cega je fak to r proporcionalnosti rad n a cijena m asine.
_ 42 _ 42 _ 1 _ 42 _ 21 _ 2 42 _ 16,81 o co J n io 1 o 1 - -in13 53 . 2 13 13 ’ 5 13 13
6 42 _ 22,9 - I T 13 l F
BRO J 1 R A D N E CIJE NE P R O IZ V O D N JE 53
M=P W P
42 42 42
7. K ap ita ln i koeficijen ti u vrijednosnom izrazu —X sPs “ ps
A _ 1 1 3 _ 1 A _ „ , 1 3 _ 4,2 A _ ft „ 13 __ 8,4 ’ ^ 3 14 ’ ^ ’ 2 5 ’ ’ 14,3 14,3
13 13 "T if
Sad je moguce izraziti i g lobalni kap ita ln i koeficijent za cijelu priv redu ,
A_ 504X3 /1962_ 84* 13 I ””13 109“
sto u odsustvu cijena ran ije nije bilo moguce.
3. A lte rn a tiv n i obracun radn ih cijena u prosto j rep rodukciji
Do istog rezu lta ta moze se doci i na drugi nacin, ko ji nepo- sredno slijedi odvijan je proizvodnog procesa. Velicina zivog rad a poznata nam je. R ad opredm ecen u am ortizaciji treb a u tv rd iti. Za to je opet po- trebno znati rad n i sadrzaj proizvoda m asinogradnje u koje ulazi i zivi i opredm eceni rad i tako u n a trag od infin itum .
Iz (2) mozemo iz racunati ukupnu proizvodnju X da bi se dobila specif ic irana fina lna pro izvodnja Y
(I—B) Y = X
(I— B)-> Y = X (10)
In v ertiran a L eon tief-m atrica (I—B ) - 1 p red stav lja m atricu ukupn ih koefi- c ijenata [BrJ . U kupni koefic ijen t B r;1 pokazuje kolika treb a da bude ukupna pro izvodnja proizvoda r da bi se dobila jed in ica finalnog proiz- voda s. Iz definicije rad n ih koeficijenata proizilazi.
o/X = Ri t Ra t R3 = R (11)
gde o' p red stav lja v ek to r-red ak rad n ih koeficijenata, X vek to r-stupac ukupne proizvodnje. a R^ radn i kon tingen t u odgovarajucem odjeljku. U vrstavanje (1 0 ) i (1 1 ) daje
o' (I— B ) - ‘Y = R*i + R *2 -r R*, = R (12)
V ektor redak q (I—B ) - 1 p red stav lja ukupne radne koeficijente koji po- kazu ju ukupn i sadrzaj rad a u jedinici finalne proizvodnje. R!,\ p redstav lja ukupni sadrzaj rad a finalne proizvodnje sektora s. Raspoloziva radna snaga ostaje cista, 2 ^ = 2 R*s, ali raspored na ukupnu i fina lnu proizvodnju je razlicit, R 3 ^ R*s i uv je tovan s tru k tu ro m proizvodnog siste- ma. Nas ovdje zanim a koliko im a ukupno zivog rad a u jednoj m asinskoj godini, sto iz (1 2 ) proizlazi neposredno
o ' ( I - B ) - 1 [ l 1 = U R,[ (13)0
0
54 E KO NOM IST GOD. X X V I
N a slican nacin izracunavam o uk u p n u am ortizaciju na jedinicu p ro izvodnje m asinogradnje
x (I—B)‘ = U MM (14)
M edutim , u proizvodnji m asinskih godina am ortizacije ucestvovale su p re thodne godine takoder m asine (i zivi rad). Za jedinica proizvodnje, am ortizacija u toj godini sadrzi U Uj[ UMm = U \mm m asinskih godina. N astav ljan je in ovim putem dovodi do beskonacnog geom etrijskog reda. A kako iz p rirode proizvodnog sistem a proizlazi da je U MM m anji od jedinice, to je red konvergen tan i im a ovaj zbroj
U .................... (15)U MM U"MM- f = 3151 — Av
1 —u M3[gdje A M p red stav lja to ta ln u am ortizaciju u m asinskim godinam a na je dinicu tekuce proizvodnje m asinogradnje, tj. zbroj m asinskih godina sve one oprem e koja je od pocetka vrem ena sud jelovala u procesu proizvodnje ko ji je u tekucoj godini proizveo jednu m asinsku godinu odnosno 1— masine. n
U kupan rad opredm ecen u to ta lno j am ortizaciji iznosi AM • U KJ[ rad- nih godina. C ijena se sasto ji od ukupnog u tro ska zivog i opredm ecenog rada te iznosi
P m = U r m A j i ’ U R J I = U RM ( 1 + A j [ ) (16 )
Rastvorim o li upotrebom L eontief-m atrice reprodukcioni u tro sak u odelj- ku II na usluge rad a i kap itala, mozemo neposredno izracunati cijenu kosare po trosn ih dobara, a da p rethodno ne m oram o racu n a ti cijenu reprom aterija la .
Da bismo mogli u p o trijeb iti nas num erick i p rim je r treb a na jp rije in v e rtira ti m atricu (I—B)
(1 7 )
U,m3 5
(I-- B ) - ‘ = ■ 1 0 0 '1 0 1 0 1 0
8 ~ 8 3. 0 0 1 _
(3) i (17) u (13) daje
l ' ' 1 0 0 " ' 1 "2 1 0 1 0 1 0 0
I T I T i r 0
_ 0 0 1 _
7 1 3 12 4 4"
712
U
U vrstavan je u (14) daje
1 1 1
3~ Io~5~MM' 1 0 O ' ' i ' : : 1 1 3 ‘
_1 -
10 10 10 0 . 24 8 4 0 . 0
"8 F T ”
. 0 0 1 _ o _ _0 _
424
(18)
(19)
B R O J 1 R A D N E CIJE NE P R O IZ V O D N JE 55
T otalna am ortizacija iznosi p rem a (15)11
A i[24_______ = 11
i _ i L ~ is"24
P rem a tom e ukupn i opredm eceni rad ie
A mU p u = — — m km 13 12
a sveukupni rad na jedinicu proizvodnje p rem a (16)
U RM (1 + A,,) = ^ ( 1 + H -) = Pm
sto je identicno s rezu lta tom iz (6 ), kao sto i treb a da bude.Mozemo u k ra tko rez im ira ti dva nasa najvazn ija nalaza u pogledu
ponasanja cijena. U sistem u proste reprodukcije, s dva oskudna fak tora , uz k onstan tnu tehnologiju i ostale navedene uobicajene pretpostavke, ci- jene proizvoda proporcionalne su ukupnom zivom i opredm ecenom radu sadrzanom u proizvodu. F ak to r proporcionalnosti je cijena rada. Uzme li se cijena rada kao jedinica, novcane cijene posta ju identicne s radnim . Iz istog razloga organski sastav sredstava proporcionalan je tehniekom sastavu, a fak to r proporcionalnosti je radna cijena kap italnog dobra.
4. Jed n o k ra tn i tehnoloski progres
Ako ublazim o ogranicenje neprom jenjive tehnologije i do- zvolimo inovacije, doci ce do porasta proizvodnje.T ehnicki p rogres moze se desiti na nekoliko nacina:
I sm anjen jem rad n ih koeficijenata, tj. povecanjem produk tivnosti rada;
II sm anjen jem k ap ita ln ih koeficijenata, tj. povecanjem efikasnosti investiran ja ;
III sm anjen jem tehn ick ih koeficijenata, tj. povecanjem efikasnosti proizvodnje;
IV razlicitim kom binacijam a I, II i III, po odjeljcim a. Ovu tipologiju tehnoloskog progresa mozemo i ovako oznaciti: I tehnoloski p rogres uvecavanjem rada, II uvecavanjem k ap ita la i III uvecava- n jem rep rom aterija la .
Uzmimo da je do tehnoloske prom jene doslo samo u jednoj godini, te na- kon odredenog razdoblja p rilagodavan ja p riv reda ponovo ude u s tan je stacionarnosti, samo na visem nivou proizvodnje.
I. Povecanje p roduk tivnosti rada je opca k a rak te ris tik a tehnoloskog progresa. Ono im plicira sm anjivanje radnog koefic ijen ta u odnosu na pocetnu situaciju , g <C o°. K ap ita ln i koeficijent neka ostane neprom ijen jen u svom na tu ra ln o m izrazu y. = y.°. Iz ove dvije p re tp o stav ke slijedi po rast kap ita lne oprem ljenosti rada, h > k c, i to u istoj pro- porciji u kojoj se p sm anjio. S ta ln i po rast kap ita lne oprem ljenosti rad a (tehnickog sastava kapitala) takoder je opca k a rak te ris tik a TP. Radi po-
56 E K O N O M I S T GOD. X X V I
jednostav ljen ja obracuna p retpostav ljam o da i tehnick i koeficijen ti osta- ju neprom ijen jen i, B = B°, A u sv rhu ko ris ten ja naseg num erickog p ri- m jera p re tp o stav it cemo da su usavrsene m asine i bolja organizacija ra
da omogucili dvostruko povecanje p ro d uk tivnosti rada, o = — o°. Broj
radn ika je po p re tpostavci fiksiran . T ada iz (3) proizlazi slijedeci sistem jednadzbi:
B°X + Y = X Xi + 0,2 X 2 + X 3 = X,
— e°'X = R° - i-X , + 0,2 X , + 0,5 X 3 = 66,2 (20)2 3
y.°'x = Xt 4 - X j + 0,1 X 2 + 0,2 X 3 = X!
Sistem od tr i linearno nezavisne (ta k a ra k te ris tik a proistice iz prirode proizvodnog sistema) jednadzbe s tr i nepoznanice im a samo jedno rje- senje. Odm ah se uocava da je d ruga jednadzba zadovoljena s X = 2X", a kako su ostale dvije jednadzbe homogene, to je tim e zadovoljen i sistem u cjelini. P rem a tom e rjesen je se sasto ji u podvostrucen ju proizvodnje svakog odjeljka. S lijedi:
1. G odisnja ainortizacija i reprodukciona po trosn ja u natu ra lnom obliku su podvostruceni.
2. Realni godisnji licni dohodak takoder je podvostrucen te iznosi2X60 C 20 . . . . .
w = ------------ = — koseva po rad n ik u godisnje6 6 Rg 11
3. K ap ita lna oprem ljenost rad a je podvostrucenaM ^ M o
5 R s R s4. U sistem u (5) svi koeficijenti, izuzev onih uz Rg, sada su podvo
struceni. Iskoristi li se (5) za izracunavan je cijena, i stavi li se P K = 1, ocigledno je da ce sistem b iti zadovoljen, ako rad n e cijene budu prepo-
lovljene p s = -y P ° s
5. K onstan tn i kap ita ln i koeficijent u n a tu ra ln o m obliku im plicira konstan tnost kap ita lnog koeficijenta i u vrijednosnom obliku (ovo poto- n je n ije losa aproksim acija em pirijsk i u tv rd en ih cinjenica)
A MsP )r P M „ P»M^ 8 = V ...... ^ --------------------X S - J i ------------- z sx 5ps ps p°,
6 . P repolovljen i radn i sadrzaj jedinice proizvodnje uz podvostruceni volum en proizvodnje u svim odjeljcim a znaci da se vrijednosna (i na tu - ralna) s tru k tu ra proizvodnje n ije prom ijen ila i da je ukupn i volunien opredm ecenog i zivog rad a ostao isti.
7. Iz istog razloga organski sastav fak to ra
2 M°X — P v _ M X P m 2 51
w — ——-----= ---------- ---------- = o rRg R g
ostaje isti.
B R O J 1 R A D N E CIJENE P RO IZ V O D N JE 57
II. Smanjenje kapitalnog koeficijenta. N eka do inovacija dode u m asinogradnji, i to tako da nove m asine u svim odjeljcim a daju dvapu t vecu proizvodnju uz iste kvalifikacije radn ika koji ih in sta lira jui kasn ije koriste u proizvodnji. To znaci da su novi k ap ita ln i koeficijenti
dvapu t m anji nego pocetni z * tehnicki koeficijenti neka
ostanu neprom ijen jen i, o = o11, B = B°. Za razliku od I, ovaj slucaj jeocigledno nerealistican , ali je analitick i in teresan tan . N akon = 3 godi-ne s ta ri p a rk m asina ce b iti potpuno zam ijenjen, a razinu i s tru k tu ru proizvodnje mozemo u tv rd iti iz ovog sistem a jednadzbi:
B°X + Y = X X , + 0,2 X 2 + X 3 = X 2
o°'X = R° -^-X , + 0,2 X , + 0,5 X :, = 6 6 (21)o
—y.°'x = Xi —X. + 0,1 X., + 0,2 x.. = 2X,2 3
R jesenje sistem a daje ove velicine za proizvodnju pojedinih odjeljaka. X t = 15,92 Mg, X , = 114,51 t, X;! = 75,69 kosara.
1. B uduci da radn i resu rsi ostaju isti, a m asine su dv ap u t efikasnije, to je ocigledno da negdje u sistem u m ora doci do povecanja proizvodnje. Za dvostruko povecanje proizvodnje zadovoljena je samo p rva jednadz- ba. Za dvostruku proizvodnju u trecoj jednadzbi dovoljno je da park m asina ostane neprom ijen jen , a to znaci da se proizvodnja m asina ne moze povecati sto je kon trad ikcija . Da bi u svim sek torim a doslo do povecanja proizvodnje, kao u slucaju I, potrebno je da se i radna snaga poveca. No R po nasoj p re tpostavci ostaje neprom ijenjeno. Osim toga d ruga i treca jednadzba pokazuje da je nem oguce unim orfno povecanje proizvodnje u svim odjeljen jim a. Ukoliko u jednom odjeljku proizvodnja poraste, u neko drugom — zbog fiksnih radn ih koeficijenata — m ora se sm anjiti. K ako je za isti volum en m asinogradnje (pa stoga i zam jene) sada potrebno m anje m asina, visak m asina moze se prebaciti u odjeljakII. Sto ce se dogoditi u od jeljku lb n ije izvjesno je r ce se sm anjiti broj m asina koje proizvode rep ro m aterija l za I-a, a povecati broj m asina koje rade za II. Z akljucujem o stoga:
(a) M asinski park ce se u la sm anjiti, a u II povecati.
(b) U kupna proizvodnja m asina, pa stoga i ukupn i m asinski park , ce se sm anjiti, a proizvodnja kosara ce se povecati. E ventualno povecanje (u nasem p rim je ru doslo je do sm anjenja) proizvodnje rep rom aterija la ovisi o s tru k tu rn im koeficijentim a, ali u svakom slucaju proizvodnja kosara porasti ce brze nego proizvodnja rep ro m aterija la (zbog sm anjen ja trazn je od stran e m asinogradnje)
(c) To ce dovesti do prerasporeda radne snage koje ce se sm an jiti u I-a, a povecati u II i p rom ijen iti u n u ta r tako odredenog in te rva la u I-b
(d) Koliko ce se povecati proizvodnja kosara i kako ce se izvrsiti p reraspo red radne snage ovisi o s tru k tu rn im koeficijentim a, B, n i y.. No m oguca je ova generalizacija . Neka je odgovarajuci pocetni raspored
58 E K O N O M I S T GOD. X X V I
ukupne radne snage sadrzane u finalnoj p roizvodnji dan om jeromU x Ya = _JI2!------5!_ Tada proizvodnja po trosn ih dobara ne moze porasti viseUm-XYc
od 1 0 0 a°/o uz ko risten je (18) u nasem num erickom p rim je ru a =3
— X604
7 , . , „ 7= — P rem a tom e proizvodnja kosara moze se povecati najvise za —— 15 15
X60 = 28kom ada (fakticno povecanje iznosi 15,7 kom ada). S tvarno povecanje p ri- b lizit ce se m aksim alnom povecanju a to vise, sto je veci porast efikasno- sti m asina (vece sm anjen je y.).
2. Realni godisnji licni dohodak porastao je za A w <C u w° = — - X15
X = ^ -k o s a re po radn iku godisnje.
3. K ap ita lna oprem ljenost rad a se sm anjila i to u istoj p roporciji u kojoj se sm anjila proizvodnja m asinogradnje, Taj efekat ocigledno ne
odgovara em pirijsk im zapazanjim a. K ako vazi ^ - = k^, a po p re tpostav-
ci je y.„ - Qf ~ to se u svakom od je ljku kap ita ln a oprem ljenost
rada sm anjila na polovinu.4. Zbog o = ou i B = B°, vazi U I;xs = sadrzaj zivog rad a na je-
dinicu proizvodnje ostaje isti. Zbog k o n trakc ije am ortizacije, opredm eceni rad se sm anjuje. P re ina tom e sve tr i radne cijene se sm anju ju , p 5[ <1 p°j[, p,. < p°s, p (. < p0,., a ukupna radna v rijednost proizvodnje je m an ja nego ran ije . R adna cijena kosare jednaka je, naravno , reciproku rea lne nad-
66Rg R"g ---------- 3
n ice, p,. = — > ——;— ^ ^ ' < 6 0 = ~4* ' ^>rema t ° m e ci j e n a k o s a r e15
nalazi se izm edu 0,75 i 1,1 radn ih godina (6 ). C ijene proizvoda m ogu se zatvoriti i u ovaj in te rva l
XJuxs ^ Ps ^ P°s> sto onda na osnovu (18) i (6 ) daje
7 14 3 5 9 14,312 Pm 1 3 ’ 12 Ps 1 3 ’ 12 Pf: 13
In te rv a l za pc je, naravno, isti kao i kod p rim jene koeficijen ta a- Naime oduzim anje cjelokupue radne snage m asinskom sek to ru znaci da se cijeli rad svodi na zivi rad, pa se stoga i rad n a cijena svodi na
5. K ako je tehnicki sastav svugdje sm anjen na polovinu, a cijene svih proizvoda su pale, to je organski sastav u svim odjeljcim a sm anjen na m anje od polovine pocetne velicine. Zbog prom jene u s tru k tu r i p ro izvodnje sm anjen je pojedinacnih o rganskih sastava ne m ora znaciti i sm anjenje organskog sastava za p riv red u u cjelini, iako je to u ovom slu-
B RO J 1 R A D N E CIJ E NE P R O IZ V O D N JE 59
caju, zbog d rasticne prornjene, v jero ja tno . Dok je I tip tehnoloskog p ro gresa, koji je povecao sam o produk tivnost rada, ostavio organski sastav neprom ijenjen, ovaj tip TP, sto povecava samo efikasnost m asina, sm a- n ju je organski sastav.
6 . Kod m asinogradnje v rijednosn i kap ita ln i koefic ijen t slijedi n a tu - ralni, sto znaci da je pao tacno na polovinu pocetne vrijednosti. Zbog
A
u ostaliin odjeljcim a pad vrijednosnog kapitalnog koefi-o P .M/P0s
* scijen ta m odificiran je prom jenam a re la tiv n ih cijena.
III. Smanjenje tehnickih koeficijenata. B olja organizacija rada, k v a lite tn ija p ro izvodnja ili bolje m asine m ogu sm an jiti no rm ative u trosaka rep rom aterija la . Kao i ran ije , pretpostaviceino da je sm anjen je
unim orfno i da iznosi tacno polovinu pocetne vrijednosti, B = “ jj-B0.
Ostali s tru k tu rn i koeficijen ti osta ju neprom ijen jen i. Sad nas sistem jed- nadzbi izgleda ovako:
— B°X + Y = X X l + 0,2 X., + X 3 = 2 X.,2 -
o°'X = R° 4 - X t + 0,2 X 2 + 0,5 X 3 = 6 6 (22)(J
y.a'X = X t -^ -X t + 0,1 X 2 + 0,2 X 3 = X,(J
Uocava se odm ah da kod podvostrucenja proizvodnje p rv a i d ruga jed - nadzba nisu zadovoljene kao i da povecanje ne moze b iti uniform no. N a- stavim o analizu kao i u slucaju II. P rethodno rijesim o sistem da bismo dobili ove velicine za p ro izvodnju pojedinih od jeljaka; X( = 34,55 Mg, X 2 = 65,33 t, X 3 = 83,06 kom ada.
1. P rem a (13) i (14) u k upn i koefic ijen ti p rim arn ih resu rsa odredeni su d irek tn im koeficijentim a (koji ostaju neprom ijenjeni) i inverzijom Leontief- m atrice (I-B ) - 1 ciji se e le inenti sm an ju ju zbog sm an jivan ja B. Na taj nacin ista fina lna pro izvodnja zah tijev a t ce m an je m asina i rad - nika. Uz zah tjev pune zaposlenosti, proizvodnja kosara m ora se povecati, dok se prom jena u la krece u in te rv a lu odredenom s lb i II. To znaci da ce doci do p rem jestan ja rad n ik a i m asina iz reprodukcionog u jedan ili oba fina lna odjeljka. Zbog k onstan tn ih vek to ra o i to znaci da ce se p ro izvodnja rep ro m ate rija la i apsolutno sm anjiti.
2. R ealni licni dohodak je porastao.
3. Z b o g -^ - = k 5 k ap ita ln a oprem ljenost rad a ostaje nepro in ijen jena8s
u svakoin odjeljku.
4. Zbog U RXs <C U°rxs u k upn i se sadrzaj i zivog i opredm ecenog rada na jed in icu proizvodnje sm anjio. P rem a tom e i radne cijene svih proiz- voda ce pasti. U granicnom slucaju kad reprodukcioni u trosci teze nuli, ukupan zivi rad svodi se n a d irek tn i rad, Ukxs -> 'V Slicno i URX(; ->
60 E K O N O M I S T GOD. X X V I
P rem a tom e A M—>• —— Grani cni donji nivo cijene m asinske godine iz-
nosi p rem a (16)1
Pm = , m ( i + _ ^ L _ ) = _ L ( i + J - ) = _ L
3za m inim alnu cijenu kosare
p, = Or + A r ' Qn
treb a n a jp rije naci to ta lnu am ortizaciju u odeljku II. Za tekucu jedinicnu am ortizaciju bilo je potrebno u tv rd iti *(Xj[ m asinskih godina, a za to opet (*,•*>[) *m M S itd.Stoga je ukupno potrebno
A - ■ ‘1 T _ * 0A(> - Ho - x c — y.0 H-J[ -T . . . -1 -X.M
a gran icna cijena kosare iznosi1
0,2 X —p = Qv + 0,5 + ---------- - = 0,6
1 — * M j ___________
3
P rem a tom e cijena m asinske godine nalaz it ce se u in te rva lu
6,5 14 . . 7,8 __14,3t t J| i 3 ’ a kosare T r < P i < T r -
5. B uduci da je p rem a t. 3 kap ita ln a oprem ljenost rada svugdje osta- la neprom ijen jena a cijena m asina je pala, to ce se organski sastav u svim odjeljciina sm anjiti. Zbog prom jene s tru k tu re ne mozemo n ista de- fin itivno reci o prom jeni organskog sastava za p riv red u u cjelini. Sm a- n jen je globalnog organskog sastava m anje je v je ro ja tno nego u II.
6 . Za v rijednostn i kap ita ln i koefic ijen t v rijed i isto sto i u II.
Zakljucci. Istom tehnikom m ogli bismo analiz ira ti sluca- jeve kad se tehnoloski progres odvija razlic itim tem pom u pojedinim odjeljcim a. Zbog dvostruke k lasifikacije sadrzane u nasoj shem i — od- jeljci p red stav lja ju g rane proizvodnje, a ujedno odrazavaju i tipove teh- noloskog p rogresa — neke ind ikacije u tom pravcu vec smo dobili. Stoga zbog stednje u prostoru, necemo s analizom n astav iti vec prelazim o na rezim e rezu lta ta .
R = R° u svim slucajevim a T ipovi tehnoloskog procesaI II III
B R O J 1 R A D N E CIJE NE P R O IZ V O D N JE 61
Prom jene proizvodnje u (—) la (—) lbodjeljcim a _ i o ( + ) jj ( + ) n
” T X °sIa < lb < II lb < la < II
Porast licnog dohotka w = — w" (t ) ( + )
Prom jena kap ita lne oprem ljenosti _ 1 „ _ , o ■jv jr K j- ; iC ~ /. K K. K ^
rada (k, = —-) K
Pad cijena pf = / p0* (—) (—) P rom jena organskog sastava
M , • P Mx w, = o>% ,of < ). ,»% (—)(" 's R , )P rom jena vrijednosnog k ap ita l-A a a a a a
nog koeficijen ta y.f = *°s x y = /. = x uy[
A _ ' P.M-, v jero jatnoX #P, A A
P rom jene drustvenog proizvoda u radnoj vrijednosti Ysps = Y°s p0* (—)
( + ) = porast, (—) pad, 0 < / < 1 .
U ocavaju se odredene prav ilnosti (uz fiksiranu radnu sriagu):1. K ad se kap ita ln i koeficijenti sm anje, sm anji se i proizvodnja
oprem e. Slicno — kad se tehn ick i koeficijenti sm anje, sm anji se proizvodnja rep ro ina te rija la . Jed ino tip I tehnickog progresa dovodi do po- vecanja pro izvodnje u svim odjeljcim a.
2. Tehnoloski p rogres uv ijek povecava proizvodnju po trosn ih do- bara. P re ina tome, moguc je sta lan porast proizvodnje — odreden sto- pom tehnoloskog progresa — i u situaciji kad se form alno ne po jav lju - je dobit vec se c itava neto proizvodnja trosi.
3. U slijed 2. tehnoloski progres uv ijek povecava realn i licni doho- dak i u istoj proporciji sm an ju je radne cijene po trosn ih dobara.
4. S m anjen je rad n ih koeficijenata povecava k ap ita lnu oprem ljenost rada, sm anjen je k ap ita ln ih koeficijenata sm anjuje, a sm anjen je tehn i- ckih koeficijenata ostav lja neprom ijen jenu k ap ita lnu oprem ljenost rada.
5. O rganski sastav kod tipa I tehnoloskog progresa ostaje neprom i- jenjen, a kod ostala dva tipa sm anju je se. B uduci da je u II to sm anjenje uvjetovano i sm anjen jem cijena i sinanjenjem kap ita ln e oprem ljenosti rada, a u III samo sm anjen jem cijene, to je ono u II v je ro ja tno vece nego u III.
6 . R adne cijene svih proizvoda u svim slucajevim a padaju , ali u razlicitim proporcijam a. Jed ino kod tipa I cijene svih proizvoda pada- je -u istoj proporciji i to upravo u proporciji u kojoj se sm anju ju di- rek tn i rad n i koeficijenti.
7. K ap ita ln i koeficijent m asinogradnje u vrijednosnom izrazu ostaje neprom ijen jen u slucaju I i III, a sm anju je se kao i n a tu ra ln i k ap ita lni koeficijent u slucaju II. V rijednosni kapita ln i koeficijenti ostala dva
62 E K O N O M I S T GOD. X X V I
odjeljka ostaju neprom ijen jen i u slucaju I, v je ro ja tno se sm an ju ju u slucaju II, a prom jene su neizvjesne i uv je tovane re la tivn im prom jena- m a cijena u slucaju III.
U cjelin i tip I najb lizi je fenom enim a zapazenim u rea ln im ekonom - skim sistem im a. Osim toga taj tip tehnoloskog progresa om ogucuje i n a jjednostavn iji obracun. No uzm e li se u obzir da u stvarnosti dolazi i do sm anjivan ja kapita lnog koeficijenta, a narocito do sm anjivan ja norm ativa u tro saka rep rom aterija la , to je ocigledno da se u realnoj p ri- v red i odvija tehnoloski progres koji p red stav lja odredenu kom binaciju sva tr i tipa. Koliko svaka kom ponenta ucestvu je, s tv a r je em pirijskih istrazivanja.
5. Jednokratna akumulacija
N ajjednostavn iji p rilaz prosirenoj rep rodukc iji sasto ji se u razm atran ju jed n o k ra tn e akum ulacije . U izbalanciranom stacionar- nom sistem u nem a m ogucnosti akum uliran ja . A kum ulacija se moze ostvariti ili in tervencijom izvana ili p re s tru k tu ira n je m sistem a. U prvom slucaju m ogu se dodatne (i efikasnije) m asine uvesti kao poklon ili na k red it. Povecanje efikasnosti m asina vec smo razm otrili, a m onetarno- -k red itn im odnosim a ne zelimo kom plic ira ti nas model. U potonjem slucaju proizvodnja m asina moze se povecati jedino na racun sm anje- n ja proizvodnje potrosnih dobara. To p re tp o stav lja p rom jenu vrem en- skih p re fe rencija stanovnistva. U pravo to cemo i p re tpostav iti: drustvo je odlucilo da stednjom na tekucoj po tro sn ji ostvari pocetnu akum ula- ciju po trebnu za o tpocin jan je rasta .
N eka se investiciona odluka sasto ji u dodavan ju dv ije nove m asine tra jn o s ti n postojecem parku m asina. P ro izvodn ja m asinogradnje inora se povecati za 2 n Mg. P retpostav im o da je to ostvareno s na jm an jim m ogucim stru k tu rn im prom jenam a: s tru k tu rn i koeficijen ti m asinogradn je i proizvodnje rep ro m ate rija la ostaju isti, a c itavu pro in jenu apsor- b ira od jeljak II. Radi vece preglednosti, sve izm jene, koje uslijed toga n asta ju u nasem num erickom prim jeru , stam pane su masno.
Mg St C Y XMg 0 0 0 42 42St 42 24 54 — 120C 0 0 0 50 50
Rg 14 24 28266
A = M g 14 12 10 — 36
— B)-1 = 1 0 0 u RXs10 10 1 0 , 8
8 8 8
I 0 0 1 u =
B =
-0 0 o -1 0,2 1,08
.0 0 0 .
[t 0,2 0,56
[t0,1 0,2
='712
0,25 0,83
= '112T
0,125 0,335
BRO J 1 R A D N E CIJENE P R O IZ V O D N JE 63
Vidi se da je jed ina p rom jena s tru k tu rn ih koeficijenata u tom e sto je p re tpostav ljeno da su uslijed porem ecaja u od jeljku II tehnick i i rad - ni koeficijent nesto povecani. Vise prom jena im a u transakcionoj tablici. Da bi se proizvodnja m asina m ogla povecati za 1/6, trebalo je dvije m a- sine i dva radn ika p rem jestiti iz potrosnog u m asinski sektor, U slijed toga nastao je p reraspored u po trosn ji rep ro m atrija la , a pro izvodnja kosara sm anjila se od 60 na 50 kom ada. Ovo potonje, uz neprom ijen jenu rad n u snagu, znaci sm anjen je realnog licnog dohotka za 1 / 6 .
Zbog neprom ijen jen ih tehnick ih i fak to rsk ih koeficijenata i s tru k tu re tehnicke m atrice B, ukupn i koeficijenti rada i k ap ita la ostaju neprom i- jen jen i u p rva dva odjeljka, UR)[ = U01(J[, U lis = U°R*. Zbog sm anjene efi- kasnosti proizvodnje, u odeljku II ukupn i koeficijenti se povecavaju. To znaci da radne cijene sredstava za proizvodnju osta ju neprom ijenjene, Pj[ = p°j[, ps = p°s, a cijene p redm eta po trosn je se povecavaju, p c > p n,<. Kako ukupni zivi i, zbog neprom jen jene am ortizacije, u k upn i opredm e- ceni rad ostaju isti, to se ne m ijen ja ju ni ukupna rad n a v rijednost pro izvodnje kao ni organski sastav cjelokupnog sistem a.
Cijene m asinskih godina i rep ro m aterija la dane su u (6 ) i iznose14 5
p M = — p-i = —— , a po mozemo kako izracunati iz jednadzbe od jeljkalo lo
15,48 14,3II ( .—_—prem a ra n ijo j——). V rijednosna s tru k tu ra sistem a je ova
1 0 lo
A ?p.< -r J<2..P2 -j- RsPn =
la 14 X 1 4 , H 1
42 X1 I +
14X1 = 42 X14
U_ 588
13
lb 12 X i i +1324 X
5 , 13 '
24X 1 = 120 X5
1 3_ 600
13
II 10 X i i - L13 1
54 X5 ,
T3 '28X1 = 50X
15,4813
1!
36 X 14 ,13 1 120 X — +
1366X 1 =
196213
(23)
N arodni dohodak (novostvorena vrijednost) iznosi kao i ran ije 6 6
radn ih godina. D rustven i proizvod (dodana vrijednost) jed n ak je zb ro ju am ortizacije i narodnog dohotka te iznosi takoder kao i ran ije
14 1362DP = A p ,c + E g Pr! = 36 X _ + 6 6 = ^24)
odnosno ukupnoj vrijednosti finalne proizvodnje588 774 1362
D P - M g . p ) l T C p r . — T (25)
Iz jednakosti (24) i (25) slijede dvije posljedice. P r ije svega akum ula- cija (neto investicije) po jav lju je se kao razlika izm edu proizvodnje od jeljk a la i ukupne am ortizacije i kao razlika izm edu utrosenog zivog rad ai radne v rijednosti proizvodnje u od jeljku II
I. P M - (Mg — A) p M = RgPll - Cpo = (4 2 -3 6 ) ~ = 6 6 — (26)
64 E K O N O M I S T GOD. X X V I
A zatim izrazim o li jednakost pom ocu elem enata koji ulaze u agre-gate
(Al + A2+ A 3) p ,+ R ,-|-R 2+R., = AiP! + 2lp2 + R, + A;1pi + x23p2+ R;, nakon k racen ja dobivam o
AjPt + R, = (x-2i +x-rdP-i i27)dodana vrijednost u reprodukcionom od je ljku lb jednaka je vrijednosti isporuka tog od jeljka finaln im odjeljcim a,
Kao sto smo upravo u tvrd ili, akum ulacija im plicira da je volum en zivog rad a veci od radne v rijednosti p redm eta potrosnje. Ta raz lika pred- s tav lja M arxov visak vrijednosti, a om jer izm edu akum ulacije i u trose- nog rad a p redstav lja stopu viska vrijednosti.
C k = 1 _ ™ A 3 _ .Rg Rg 6 6
A Cp0om jer w = — p red stav lja nom inalnu p la tn u stopu. U sistem u prosteR g
A
rep rodukcije Cpr = Rg pa je stoga w = 1. K ad dode do ak u m u liran ja po- jav lju je se razlika, visak v rijednosti m = Rg — C1U-, a nom inalna nadnica
A
pada ispod jedinice w <C 1. To znaci da rad n ik ne dobiva puni ekvivalen t svog rad a nego m anje, po jav lju je se raz lika izm edu cijene rad a p K i ci- jene radne snage kao resu rsa (platne stope), a ta raz lika upravo je jednaka stopi viska vrijednosti
A
a = p R — w (29)
B uduci da ocigledno p la tna stopa m ora b iti ista u svim d jela tnosti- ma, to onda iz (29) proizlazi da ce i stopa v iska v rijednosti b iti ista u svim odjeljcim a. Kao sto je poznato, to je jedna od p re tpostavk i u M arxo- voj analizi rep rodukc ije .4
Buduci da neto-investicije iznose 2 m asine, to je stopa akum ulacije2 1
rr = — = — . Iz (26) proizilazi da je stopa akum ulacije izrazena v rijed - 36 18
nosno (visak vrijednosti u odnosu na v rijednost angaziran ih masina) ista kao i stopa akum ulacije izrazena n a tu ra ln o
(Mg—A)pj, (Mg—A )pm Mg—Arr ------------- —----- = -----------------—= ------------- !oui
M ■ P jf A npjj nA
pa je stoga mozemo sm atra ti profitnom stopom. Dok je stopa viska v rijednosti ista u svim odjeljenjim a, p ro fitn a stopa se m ijenja. Izm edu dvi- je stope postoji jednostavna veza
Rg « (31)
J Valja uociti da je ovdje stopa viska vrijednosti definirana nesfo drugacije nego kod Marxa. Koristeci simboliku iz Kapitala Marxova stopa viska vrijednosti definirana je kao omjer viska vrijednosti i varijabilnog kapitala, m/v, a moja kao omjer viska vrijednosti i novododane vrijednosti m /(v-rm)- Konstant- nost jedne implicira konstantnost druge stope. Marxova definicija prilagodena je mjerenju stope eksploatacije, a moja m jerenju raspodjele dohotka na licne dohotke i akumulaciju.
B R O J 1 R A D N E CIJE NE P R O IZ V O D N J E 65
zbog f i = const., p ro fitna stopa obrnuto je proporcionalna organskom sa- stavu resu rsa te ce se sm an jivati s povecanim organskim sastavom i obrnuto.
6. Transformacija radnih cijena u cijene proizvodnje
Ukoliko bi se p riv reda sasto jala samo od tr i grane, tim e bi analiza bila u osnovi zavrsena. D rustvenom odlukom rad - ni dan bi se razdijelio na dio koji ce se u tro siti na proizvodnju predm eta potrosr.je i dio za akum ulaciju , a s tru k tu rn i koeficijenti sistem a odredili bi p roizvodnju i raspored resu rsa po odjeljcim a. No ako se p riv reda sa- stoji od mnogo d je la tnosti s djelim icno supstitua ln im i resursim a i pro- izvodima, moguce je p roizvodnju s tru k tu ira ti na n a jraz lic itije nacine, pa je stoga potrebno u tv rd iti k rite rij s tru k tu iran ja .
U tom pogledu M arxov problem bio je re la tivno jed n o stav an : 5 u ka- p italistickom sistem u visak vrijednosti trebalo je raspo red iti tako da an- gazirani kap ita li proporcionalno ucestvu ju u ukupnoj m asi viska v rijed - nosti, d rug im rijecim a da p ro fitna stopa svuda bude ista. To je poznati problem transfo rm isan ja vrijednosti u cijene, sto se u nasem sistem u rje - sava sasvim prosto.
Buduci da uz isti v ijek tra ja n ja svih m asina am ortizacija svugdje
iznosi As = — Ma, to se p ro fit moze izraziti kao zi MaP M = ti A ,pM = v71 7t
= — a p ro fitna stopa jed n ak a je n = — (32)V ‘ ' V
gdje je ft' ekv ivalen tna p ro fitn a stopa racu n a ta na bazi am ortizacije rad i jednostavnijeg obracuna. U m jesto cijene rada, P r = 1, uzim am o cijenu radne snage, w ^ l , ko ja p red stav lja nom inalnu nadnicu. Sistem (23) sad u sim bolim a izgleda ovako0
A
A iP i(I-t.t ') + ^ , l P o -f R tw = X ,piA
A 2P i( l+ * ') + x2»Pa + R2w = Xap2 (33)A
A ap^l+.T) + y.,a p2 + R3W = X 3p3
N atu ra ln e velicine, koje su dane s tru k tu rn im koeficijen tim a i aku- m ulacionom odlukom, osta ju i dalje fiksirane. No pored tr i cijene p ro izvoda, kao nepoznanice p o jav lju ju se sad i dvije cijene p rim arn ih re-
A
sursa, w i -i'. Da bi sistem bio de term in iran , po trebno je dodati jos dvije jednadzbe. Te dvije jednadzbe m oraju regu lira ti odnos izm eau akum u- lacije i od je ljka I, te izm edu potrosn je i odjeljka II. B uduci da kap ita lis ti trose dio p ro fita za svoju licnu potrosnju , a radn ic i uglavnom potroge
A
svoje nadnice to m ora vaziti rrMPji + A pt > X 1p 1, wR <C X 3p3. Ocigled- no je da se sve cijene m ijen ja ju ovisno o tom e sto pre tpostav ljam o za ova dva odnosa. B uduci da nas u ovom kon tekstu ne zanim a kap ita lis tick i sistem, vec socijalisticki uz p re tpostavku jednak ih p ro fitn ih stopa, to u
5 P a ipak, zbog nedovoljnog m a tem at ick og obrazovan ja , M arx n i je uspio da ga isp ravno l’ijesi. Usp. Sweezy (1947) gl. VII.
c R adi jednos tavnost i pisemo R um jes to Rg.
o sEKONOM ISTs b r, 1/1973
66 E K O N O M I S T GOD. X X V I
priv red i bez novca i bez akum uliran ja zaliha ocigledno m ora vaziti da bru to p ro fit (neto p ro fit plus am ortizacija) jed n ak v rijednosti proizvede- nih m asina, a licni dohoci v rijednosti p roizvedenih predm eta potrosnje.
M Pm + A Pl = X lPl (34)A
v/Rg = X 3p 3
U vrstim o (34) u (33) vodeci racuna da je ,iM P m = -t'A Pl te je stoga
n M P a + A p 1 = A p 1(l+ .V ) = X 1p 1 (35)U vrstavan je (35) i (33) daje ovaj sistem jednadzbi
A
A iP i(l + 51") + *2iP2 + RiW = A P l( l+ r t ')A
AjPifl-TTt') + *22p 2 + R 2w = X 2p» (36)A A
A 3 pi(l + n ) + *3 2p 2 + R 3w = wR
Dobili smo sistem koji form alno lici na p ro stu rep rodukciju s tom razlikom sto su cijene m asinske godine uvecane, i- = P l(l + a ') > Pi, a
A
cijene radne godine sm anjene, w < p R = 1. P o red toga da ljn je u reden je pokazuje da je supstituc ija (34) p re tvo rila (33) u sistem hom ogenih jed nadzbi.
A
(Ai—A) t + *21p 2 t R ^ = 0
A
A 2 $ + ( * 22 — X 2)p2 + R 2w = 0 (37)A
A 3 ^ ”1” / 23P2 ~"i"" (R3 R)W 0sto znaci da je odreden om jer svih cijena, ali ne i n jihova razina. R azina cijena ce takoder b iti odredena ako fiksiram o jed n u od cijena. Od in teresa je uociti da n p red stav lja stopu po rasta proizvodnje sredstava proizvodnje.
Sistem (23) takoder se moze ucin iti hom ogenim . Iz (26) proizlazi
X aPs = RpK — (Xj— A)pjS tavljam o p r> = 1 da bismo dobili radne cijene (p%). U vrstavan je u (23) daje
(At—X t)p*t + x.,.p = — RjA .p4! + (x,2—X ,)p * 2 = — R_, (38)(A3 + X !—A)p*j + x 23p * 2 = R —R :l
A
Podijelim o sistem (37) s w i koristim o (38) da bismo dobili cijene proizvodnje kao funkcije rad n ih cijenajt = w * (A3 + X 1— A) x 21 + (Xt—A t) x 23 _ * + (Xt—A) (x2 1 + x 23)
A 3 x2i ~r (A— Ai)x2:, A 3 x2 1 -t(A A[)x23
A, . , * C-Xi—A) A 2
Pl " (P 3 _r P ‘ x . ,A .+ (X.—x,,)A., (3B)Iz (39) proizlazi
- f - > P*f ¥ >w w
B R O J 1 R A D N E CIJENE P R O IZ V O D N J E 67
Stoga ako cijene pro izvodnje izrazim o pomocu nom inalne p la tn e stope, one ce b iti vece od ran ijih cijena. Treba, m edutim , im ati u v idu da je | neka v rsta b ru to cijene, i da neto cijena m asina iznosi
U tvrdili smo na ta j nacin da red u c iran je noininalne vrijednosti proizvodn je p la tn im stopam a nece, kao sto se to opcenito misli, da ti rad n i sadr- zaj proizvodnje vec vise od toga, dobit cemo inflacionirane v rijednosti za radno v rijem e sadrzano u proizvodnji.
Iz (39) proizlazi da su re la tivne cijene u dva sistem a razlicite. No uzme li se u obzir da su p rem a (39) Pi i p2 proporcionalne p*! i p*2, a ove potonje cijene ispravno m jere radn i sadrzaj, to ce se prom jene u radnom sad rzaju ocitavati u istosm jernim prom jenam a u cijenam a proizvodnje.
P reo sta je jos da se u tv rd i p3. Zbog posebne funkcije p redm eta potrosn je u proizvodnom sistem u, poci cemo kod u tv rd iv an ja n jihovih ci- jena nesto drugacijim putem . B uduci da je cilj socijalistickog proizvod- nog sistem a povecanje proizvodnje p redm eta potrosnje, a v rednovan ja potrosaca odredu ju s tru k tu ru proizvodnje, to je teorijsk i n a jin te resan tn i- ji slucaj kad su radna (p*3) i novcana (p3) cijena potrosnog dobra iden- ticna (p3 = p*3). Da bi se to postiglo treb a da vazi
Proizlazi da je uv je t zadovoljen kad je novcana p la tn a stopa jed n ak a na- tu ra lnom licnom dohotku valoriz iranom u radnom vrem enu. V idi se da
stoj rep rodukciji rad n a cijena potrosnog dobra jednaka reciprocnoj v ri-1 A
jednosti realne p la tne stope, p * 3 = — , pa je stoga w = p K = 1 . Kod p ro -w
sirene rep rodukcije u trosi se vise rad a no sto je sadrzano u p redm etim a potrosnje, pa je stoga
Pi — 1 (1 + -V) 1
Izrazim o razlom ak u gornjoj zagradi (39) na ovaj nacin
A 3x 21 + (A—AJxoa A3x 21 + (A2 + A 3)xM A 2x =3 A3 + A 2Ao 1 --------
(Xt—A) (x21 + x ,3) __ (Xt—A) (x21 + x 23) _ X t—A ^ X t—AV __ l / A A \ _ A I / A I A \ __ A --- --- A I A
•3 1 3X21X23
tako da sad mozemo napisati
Pi p*t Q + a jr'lA
W
A
X 3p * 3 = X sp 3 = wRg
. A X 3 ,w = — p - 3 = w p * , (41)
(40)
i u pogledu ove cijene vazi -^ v > p*3. Od in teresa je uociti da je u pro-w
68 E K O N O M I S T GOD. X X V I
odakle slijedi da je rad n a cijena m an ja od rec ip roka rea lne nadnice u proporciji stope v iska v rijednosti
P*, (42)w
U vrstavan je (42) u (41) dajeA
w = 1— tu
sto znaci da nom inalna p la tn a stopa treb a da bude jednaka »potrebnom radnom vrem enu«, tj. proporciji radne godine koje dostaje za proizvodn ju p redm etne potrosnje.
A
Podijelim o sistem (37) s w da bismo izracunali p reostale dv ije novca- ne cijene.
A x.,t (R—R3) + XoaRjf = w —---------rJ-------- 1----------w a
x , , ( A - x 2 3(A— Ai)(43)
A A.,(R—R^) + A 3R,p = w -----::---------- :---------------=—" wy ~ k mA , + A 3 (Xo—x 2,) 1
kod cega su koeficijenti a i /3 de term inisan i p a ram etrim a sistem a. Obje cijene rastu kad se R x i R2 povecavaju sto bism o i ocekivali. U izrazu za $ ponderi su reprodukcione isporuke, kod p2 am ortiz irane m asine. Zbog toga | pada kad se A 2 i A;) povecaju, a p2 pada kad se x lM i x 23 povecaju.
A
Odredim o li w tako da radna i novcana cijena potrosnog dobra budu iste. »cijena proizvodnje« za nas sistem prosirene rep rodukcije b it ce
A
| — w a = w p ;j aA
p 2 = w fl = w p * 3 (3 (44)A
wPa = P .T = ----w
Buduci da su re la tivne cijene u oba sistem a fiksirane, a p ' j e zajednicki elem ent, to se pomocu p* 3 cijene proizvodnje m ogu izraziti kao funkcije rad n ih cijena. Novcane cijene d irek tno su proporcionalne nom inalnoj p la tno j stopi kao sto i treb a da bude. N ovcane cijene m asina i rep rom ate rija la raz liku ju se od rad n ih cijena. Osim toga £ p red stav lja »bruto« cijenu m asinske godine. Neto cijena dobiva se d iskon tiran jem po stopi .V
_ f w p* 3 aP‘ — - ■, j_ -1 T J 1 t ;t
Iz (35) proizlazi
7i' = ~ ~ 1 (45)
sto z n a c i d a d i s k o n tn a s t o p a r i p r e d s t a v l j a u s t v a r i p o r a s t p r o i z v o d n je m a s i n a i z n a d a m o r t i z a c io n i h p o t r e b a .
B R O J 1 R A D N E CIJE NE P R O IZ V O D N J E 69
R azm otrim o jos sto ce se desiti s organskim sastavom fak to ra i s vri- jednosnim kap ita ln im koeficijentim a. D efin irajm o organski sastav
_ M ■ P m- = k ^ = k ^ - '
Rg • wi uvrstim o vrijednost za pj
1+77: , n w a , n a= k -------— = k - ------------- = k — — -
A A , 1 + r rw w ( 1 — a )
O rganski sastav je in v a rijan tan na nom inalnu p la tn u stopu i odreden je iskljucivo s tru k tu ro m sistem a. Ali buduci da se odnos cijena prom ijenio, organski sastav u cijenam a proizvodnje razlicit je od organskog sastava u radn im cijenam a.
K apita ln i koeficijen t u vrijednosnom izrazu A _ MsP m_ P ,t _ npj
X : P> Ps P.-u od jeljku la nezavisan je o cijenam a
te je stoga isti kao i u sistem u rad n ih cijena. U ostala dva odjeljka v ri- jednosni kap ita ln i koefic ijen t se m ijen ja
n A
1 +rc' nw a na
w ft \ v f t ( l + n ) , j (1 '
Asn-_ l+ .-r _ nw a na w
** ~ ^ P*:: ^ 1 + -VW / W ( l 1 7T )
ali je takoder in v arijan tan na nom inalnu p la tnu stopu.
7. Z akljucak
Mozemo rezim irati. Id en tite t rad n ih cijena i cijena proizvodnje moguce je postici jedino kod proste reprodukcije, a kod prosirene rep rodukcije jedino kad je ra s t uv jetovan iskljucivo tehnoloskim progre- som ili ako su p ro fitne stope obrnuto proporcionalne organskom sastavu fak tora . Ukoliko su p ro fitn e stope proporcionalne angaziran im sredstv i- ma, a organski sastav je razlic it u pojedinim odjeljcim a, odnosi cijena se m ijen jaju . U slijed toga organski sastav i v rijednosni k ap ita ln i koefici- jen ti m ijen ja t ce se ovisno o tom e koji sistem cijena se upo treb ljava . Me- etutim, obje grupe vrijednosn ih in d ika to ra ostaju in v arijan tn e u odnosu na razinu nom inalne p la tn e stope. A osim toga s prom jenom radnog sadr- zaja, novcane cijene m ijen ja ju se u istom sm ijeru u kom i radne.
70 E K O N O M I S T GOD. X X V I
B uduci da je proizvodni sistem u vrijednosnom izrazu hom ogen, m oguce je uv ijek fik sira ti jednu od nepoznanica. P rem a tome, moguce je iz- jednac iti rad n u i proizvodnu cijenu za bilo ko ji od je ljak i zatim izracu- nati ostale dvije cijene. N ajp rirodn ije je da se izjednace cijene po trosn ih dobara. To im plicira nom inalnu p la tn u stopu koja odgovara radnom v re - m enu potrebnom da se proizvedu p redm eti potrosnje. To je u jedno i uv je t ravnoteze za sistem u koin se p la tn i fond u cijelosti trosi na kupovanje p redm eta potrosnje, a proizvodnja p redm eta po trosn je u cijelosti je fi- nancirana iz p latnog fonda.
Mozemo zakljuciti da ce vrijednost proizvoda odrazavati rad opred- m ecen u tim proizvodim a jedino u slucaju kad se cijene fo rm ira ju na osnovu jednake stope viska vrijednosti. U koliko se cijene fo rm ira ju na osnovu nekog drugog principa, recimo na osnovu jednak ih p ro fitn ih sto- pa, samo neke cijene m ogu odrazavati rad n i sadrzaj proizvoda, iako ce sve cijene ispravno odrazavati sm jer p rom jena u radnom sadrzaju . U slucaju cijena proizvodnje, cijene osnovnih sredstava dobivaju se diskon- tiran jem b ru to ren ta la osnovnih sredstava. Sve cijene valo riz irane u no- m inalnim p la tn im stopam a b it ce vece od rad n ih cijena.
U socijalistickoj p riv red i k rite rij raspodjele v iska v rijednosti n ije vlasnicki vec alokacioni. Naim e cijene treb a fo rm ira ti tako da omogucu- ju op tim alnu alokaciju resursa , tj. tak v u upo treb u opredm ecenog i zivog rada da se m aksiinalno zadovolje po trebe danog d rustva . U vezi s tim nije niposto apriorno jasno da li treb a zajednacavati stope viska v r ije d nosti ili p rofitne stope ili u rad iti nesto trece. G ornji rezim e daje izvjesne indikacije u kom pravcu treb a k renu ti. M edutim , rjesen je problem a nije nim alo lako i zah tijeva veom a seriozno istrazivan je .
T akoder, defin itivno rjesen je zah tijeva n ap u stan je ogran icenja kao sto su samo tr i g rane proizvodnje, odsustvo zaliha, jed n ak a i neprom je- njiva tra jn o st svih m asina, odsustvo nereproducib iln ih m a te rija ln ih fa - k tora, fiksn i koeficijenti, jednokra tnost tehnoloskog p rogresa ili akum u- liran ja i slicno .7 Ovaj rad p redstav lja tek p rv i ko rak u p ravcu jedne eventualne buduce rekonstrukcije ekonom ske teo rije na bazi rada.
7 Od znafiajnijih priloga, koji se m ogu kor is t i t i za d a l jn ja is traz ivan ja , m ogu se n aves t i ovi: Jo h an sen (1963) u k l ju c u je u ana lizu p re fe renc i je po tro - saca; K oniis (1967) pokazu je da je u ti l i te t po trosaca m a k s im ira n ako su m a r - ginalni troSkovi r ad a (pa stoga i c ijene p o tro sn ih dobara) p roporc iona ln i p ro - s jecn im troskovim a rad a ; S tigli tz (1968), u tv rd u je da ce u od reden im uslovim a biti op tim alna ona tehnologija koja m in im ira u t ro sa k rada . In fo rm a t iv an , i u jed no zabavan,. je p reg led ra n i j ih r je sen ja uz v la s t i te do pune P. Sam uelsona (1970), (1971): nasto jec i da sto vise omalovazi M arxa , Sam uelson pokazu je ne- ra z u m ije v a n je svega izuzev m a tem a t ik e (rad 1970. je stoga am er icka a k ad e - m ija n a u k a sasv in i isp ravno objavila u sekciji za p r im je n je n u m atem atiku ) , M edutim , pozit ivni doprinos d a je Sam uelson u za jedn ick om c lank u s W eizsa- c k e ro m (1971) u k om se isp i tu ju posljedice » da tiran ja« ra d a sto dovodi do p ro f i tne s tope je d n ak e stopi ra s ta sistema.
B RO J 1 R A D N E CIJE NE P R O IZ V O D N JE 71
B I B L I O G R A F I J A
B A JT A lek san der : »A P o s t M ortem Note on the »T ransfo rm at ion Problems«,« S o v ie t S tud ies , 1970, 371—74.
------------------- »L abour as S ca rc i ty in M a r x ’s Value T heory : A n A lte rn a t iv eIn te rp re ta t io n /! H istory of Political Economy, 1971, 152— 68.
B A R K A I H a im : »The E m pir ica l A ssum ptions of R ic a rd o ’s 93 P e r C en t L ab o u r T heory of Value«, Economica, 1967, 418—23.
B O R T K IEW IC Z L ad is laus : »W ertrechn un g u nd P re is rec h n u n g im M arxschen System*, A rch iv fu r Sozia lw issenscha f t u n d Sozia lpolit ik , XXV , 1907, 10— 51, 445—88. D ostupn i je u eng leskom prijevodu , » Value and P r ice in the M arx ian System«, In terna tiona l Economic Papers, No. 2, Macmillan, L o n don, 1952.
------------------- »Zure B erich t ig un g d e r G run d legen den theore t ischen K o n s tru k t i -on von M a rx im d r i t t e n B an d des ’K ap i ta l s ’®, Jahrb iicher fu r Nationaldko- nom ie u n d S ta t i t s t ik , juli, 1907, 370— 85; dostupn ije u eng leskom p r i jev od u kao d o d a tak u P . M. Sw eezy (uredn.), K a r l M a rx and th e Close of his S y s te m by E ugen v o n B o h m — Bewerk,, Kelley, N ew York, 1966.
C AM ERON B.: »The L a b o u r T h eo ry of Value in Leontief Models«, Economic Journal, 1952, 191—97.
DOBB M aurice : »A Note on the T ran s fo rm a t io n P r o b l e m s u On Economic T h eory and Socialism, R ou tledge and Kegan, London, 1955.
HORVA T B ran k o : »Radna v r i je d n o s t pro izvodnje jugoslovenske p o ljop riv redei industri je« , E konom is t , 1961, 512—23.
JO H A N SE N Leif: »A Note on ’A ggregation in L eon tie f M atrices and th e L a b o u r T h eo ry of V alue’«, Econometrica, 1961, 221—22.
--------- —------ wLabour T h eo ry of V alue an d M arg ina l Utilit ies«, Economics ofP lanning, 1963, 89— 103.
KONUS A. A.: »Notes to A rt ic le b y L. Joh an sen : ’L a b o u r T heo ry of Value and M arg ina l U til it ies’*, Economics o f P lanning, 1964, 1961— 64.
------------------- »On th e T endency fo r th e R a te of P ro f i t to Fall«, in C. H. F e in -s te in (ed.), Socialism, C apita lism a nd Economic G row th: Essays P resen ted to M aurice Dobb, U n iv e rs i ty P ress , C ambridge, 1967, ss 76—79.
------------------ - »The E m p ir ica l A ssum ptions of R ica rd o ’s 93 P e r C ent L abo u rT h eo ry of Value: A Comment«, Econo mica, 1970, 185—86.
KOHEOC A. A.: »MaTei>iaTpiHecKi-ie cxeivin MapKca — ocHosa pacneTOB Me;KO- TpacneBoro 6ajiaHca«, A H CCCP, 3K0H0MMKa h MaTerviaTHHecKne weTOflw, Tom I, BwnycK 1, MocKBa, 1965, 36—46.
M A R X K a r l : Das Kapital, B an d I, II, III.MAY K . : »Value and P r ice of P ro d u c t io n : A Note on W in te rn i tz ’s Solution-.,
Economic Journal, 1948, 596— 99.M EEK L. R onald : »Some Notes on th e ’T ra n sfo rm at ion P ro b le m ’«, Economic
Journal, 1956, 94— 107; p re s tam p a n o u Economics and Ideology and O ther Essays. S tud ies in the D eve lo p m en t of Economic Though t, c h a p m a n and Hall, London, 1967, 143— 57.
-------- —------- »Mr. S ra f fa ’s R ehab il i ta t ion of Classical Ecoriomics«, Scott ishJournal of Political E conom y, June , 1961, 119—36; p re s tam p a n o u Econom ics and Ideology a nd O ther Essays, S tud ies in th e D eve lo p m e n t of Econom ic Thought, C h ap m a n an d Hall, London, 1967.
M O R ISH IM A M., SETO N F . : »A ggregation in Leontief M atrices and the L a b o u r T heory of Value«, Econometrica, 1961, 203—20.
O K ISH IO Nobuo: » Technica l C hange and th e R a te of P ro f its , K obe U nivers i ty Economic R ev iew , 1961.
------------------- »A M a th em at ica l Note on M a rx ia n Theorem s«, W eltw ir tsc h a f t l i -ches A rch iv , Bd. 91, H. 2, 1963, 287.
----------- ------- »Technical Choice U n d e r F u ll E m p lo ym en t in a Socialis t Econo-my«, Economic Journal, 1966, 585—92,
SA M UELSON A. P a u l : »U nders tand in g th e M a rx ia n Notion of E xp lo i ta t ion : A S u m m a ry of th e So-C alled T ran sfo rm at io n P ro b lem B e tw een M a rx ia n Valeus and Com petit ive Prices«. Journa l of Economic L itera ture , 1971. 399—431.
72 E K O N O M I S T GOD. X X V I
____________ »The ’T ran sfo rm at io n ’ from M a rx ia n ’V alues’ to Competitive’Prices’: A Process of Rejection and Replacement®, Proceedings of the N a tional A c a d e m y of Sciences, Sept. 1970, 423—25.
SETO N F.: »The T ransfo rm a t io n Problem®, R e v ie w of Economic S tu d ie s , XXIV, 1957, 149— 60.
SOW ELL Thom as: »M arxian V alue Reconsidered*, Economica, 1963, 297— 303. SR A FFA P iero : Production o f Comm odities by M eans of Commodities, C am
bridge U nivers i ty Press , Cambridge, 1960.ST IG LITZ E. Joseph: »A Note on Technica l Choice u n d e r Fu ll E m ploym ent
in a Socialist Economy*, Economic Journal, 1968, 603— 9.SWEEZY M. P au l: T he Theory of Capitalist D eve lopm en t, Dobson, London,
1949. gl. VII.W EIZSACK ER C. C., SAM UELSON A. P a u l : »A N ew L ab ou r T heory of Value
for R a tina l P lan n in g Through Use of th e Bourgeois P ro f i t Rate«, Proceedings o f the National A c a d e m y of Sciences, June , 1971, 1192—94.
W IN TERN ITZ J.: »Values an d Prices: A Solution of the So-Called T ran s fo rm ation Problem s, Economic Journal, 1948, 276— 80.
B ranko Horvat naucni sa v je tn ik In s t i tu t ekon om sk ih nauka Beograd
LABOUR PRICES OF PRODUCTION AND THE TRANSFORMATIONAL PROBLEM IN A SOCIALIST ECONOMY
L a b o u r th eo ry of prices has been linked a lm ost exclusively w i th the M arx ian analysis of exploita t ion u nder capitalism. Various economists tr ied to im prove on M arx — or re fu te h im — by using h is assum ptions and applying m ore advanced m athem atics . In th is p a p e r th e a u th o r is no t in te res ted in th a t c e n tu ry old debate, b u t sets fo r th to design an a p p ro p r ia te theo ry for a socialis t economy.
T he economy is aggrega ted into th re e sectors producing physically identifiable goods: m achines m easured in num bers , in te rm e d ia te goods m easured in tons an d consum er goods m easured in n u m b e rs of baskets. F ir s t s ta t ionary economy (simple reproduction) is considered an d i t is found th a t p roduc t p r i ces a re p ropor t ional to the to ta l living and em bodied lab o u r contained in the product. The fac to r of p ropor t iona l i ty is th e price of labour. F o r the same reason the organic composition of resources is p ropor tiona l to th e technical composit ion, and th e fac to r of p ropor tiona l i ty is the la bo u r - t im e price of the capita l good.
Next, technological progress is in t roduced in a th ree -fo ld w ay: as labour augm enting , capital augm enting and resources augm enting . I t tu rn s ou t th a t technological progress a lw ays increases the produc t ion of consum er goods, occasionally reduces the production of o th e r tw o goods and alw ays reduces lab ou r - t im e prices. The la t te r are still iden t ica l w i th prices of production or competit ive prices.
F inally , physical accum ula tion of f ixed capita l is considered. Now labour- - t im e proces d iverge f ro m prices of p roduct ion — excep t in th e case w hen p rof it ra te s are inverse ly propor t ional to th e organic composition of factors — b u t bo th sets of prices change in th e sam e direction. O rganic composition and capita l coefficients in v a lue term s rem ain in v a r ia n t w i th respect to nominal wages.
The p resen t p a p e r is in tended only as a p re l im in a ry explora tion in to the p rob lem posed. N orm ative analysis and fu ll genera liza t ion is le f t fo r another occasion.
RANIJE OBJAVLJENI SE PA RATI
144-
145
146
147.
148.
149-
150-
151
152-
153
154
155
S. P o p o v , I n t e r s e c t o r i a l R e l a t i o n s o f P e r s o n a l I n c o m e s " , Yu g os la v Survey, ' No . 2 /1 9 7 2 - . 63—80-
B. H o rva t , H o s p o d a r s k e c y k ly v J u g o s l a v i i ", S t a t i s t i k a a de-
mogra<fie (P ra h a ) , I X /1 9 7 2 . . 21 — 42.
Z . M rkusic . L a Y o u g o s la v ie et la reforme du s y s te m e rrronetaire i n t e r n a t io n a l ; P r e d a v a n je na X I V zasedan fu Med junarodnog uni - v e r z i t e t s ko g cent ra za d rus t vene nauke, 11.IX 1972.
D. B e ja k o v ic . Z n a c e n je k o n c e n t r a c i j e p ro m e ta z a eko nom icno ko- r i s t e n j e p ro m e tn ih k a p a c i t e t a :: Z b o r m k J A Z U Naucno sav je to- van je : Prome tna v a l o r i z a c i j a H rv a ts k e Z a g re b , 1971 -. 2 5 7 —265-
B. H o rva t . A n a ly s i s o f the E co n o m ic S i tu a t io n and P r o p o s a l for a P rogram of A c tion . P r a x i s (m ed junar . i z d a n j e ) br. 3—4 /1 9 7 1 . 5 3 3 - 5 6 2 .
B H o rv a t , 'N a t io n a l ism and N a t io n a l i t y -’. I n te rn a t i on a l Jo u rn a l o f P o l i t i c s . No. 1 /1 9 7 2 . . 1 9 - 4 6 .
D. B e ja k o v ic , ’ P o s l i jed ip lom s k a n a s t a v a i z ekonom ike s a o b ra - c a j a y z b o r n i k "Kongres o saob raca ju i vezama J u g o s i a v i j e , K n j i ga 9. B e o g ra d 1972 . 6 9 - 7 3
B H o rv a t , 'D e v e lo p m e n t F u n d a s an I n s t i t u t i o n for C o n d u c t in g F i s c a i P o l i c y " Ekonomska a n a l i z a ! br. 3 —4 /1 9 7 2 . 2 4 7 —254-
M. B a z i e r —M adzar . E k o n o m e t r i j s k a a n a l i z a p ro izv o d n ih fu n k c i ja ", Ekonomska ana i i za . br. 3 — 4 /1 9 7 2 . . 2 7 0 - 2 8 7 .
B. H orva t, 'C r i t ic a l N o te s on the T h e o ry o f the L a b o u r —M anaged F irm and Some M acro econ om ic I m p l i c a t io n s Ekonomska anal i za ,
br 3 -4 /1 9 7 2 . 2 8 8 - 2 9 3 .
M- R a d o v ic . ' O d red j i v an je s t e p e n a k o r i s c e n j a k a p a c i t e t a radn e s n a g e i m a s in a i a n a l i z a f a k to ra k o j i n a n j ih d e l u j u " , Ekonomska a n a h z a : br 3 —4 /1 9 7 2 . 3 0 1 —309.
R . K n e z e v ic • M es t o in t e r n e b an k e u o rg an iz ac io n o m s i s t e m u veli- kog p r e d u z e c a Ekonomska a n a i i z a , br. 3—4 /1 9 7 2 . , 310—329.
2
156. B . H o rv a t , ' In s t i tu c io n a ln i m odel s a m o u p ra v n e s o c i j a l i s t i c k e pri- vrede* , Ekonomis t , br. 3 - 4 / 1 9 7 1 . , 501—517.
157. B. H orv a t , ; Dva p o je d n o s t a v n j e n a m a te m a t s k a m o d e la ju g o s la v e - n s k e p r iv re d e ' , Ekonomis t , br. 3 —4 /1 9 7 1 . . 519—532.
158. B . H orv a t , ‘A M o d e l of Maximal E c o n o m ic G row th :, Kyklos, . N o. 2 /1 9 7 2 . , 2 1 5 - 2 2 8 .
159. M . K o v a c e v i c , ‘ P o t r e b e i m o g u c n o s t i i n t e n z iv n i j e s t a m b e n e iz- g radn je i e fe k t i a l t e m a t iv n i h s t a m b e n ih p o l i t i k a u J u g o s l a v i j i ' !,
Ekonomska misao, br. 4 /1 9 7 2 . , 18—30.
160. S. S ta j ic . N ek a i s k u s t v a iz p r im ene I —o d s t o j a n j a i f a k to r s k e a n a l i z e u m ed junarodnim k o m p a ra c i ja m a s t e p e n a r a z v i j e n o s t i ; R e fe r a t n a Savetovan/u J ug o s lo v e n s k o g s t o t i s t i c k o g d r u s t v a , B e o g ra d , 2. i 3. fe b ru a ra 1972.
161. B. H o rv a t , ! R ad ne c i j e n e p ro iz v o d n je i t r a n s fo r m a c io n i p rob lem u s o c i j a l i s t i c k o j p r iv red i , E k o n o m i s t , br. 1 /1 9 7 3 . , 47—72.
Napo men a : S p is a k sv ih d o s a d o b ja v l j e n i h s e p a r a t a v id i u k a ta lo g u I n s t i t u t a ek on om sk ih n a u k a .
A d re sa ; B e o g ra d , Z m aj J o v i n a 12.
1973] KALECKI: GROWTH OF SOCIALIST AND MIXED ECONOMY 255
Part II considers piecemeal rules that could be adopted with a view toimproving economic welfare. It comprises short chapters on externalities,public enterprise pricing and investment, cost-benefit analysis, second-bestproblems and linear programming. Given that the whole occupies onlyfifty small pages it is a strikingly good survey. The fifteen pages allowed forcost-benefit analysis might have been better utilised by a general expositionof the technique in relation to one application, rather than following thegeneral exposition with applications to each of, estuarial barrages, trafficcongestion, recreation, flood damage and noise.
Part I I I has the general theme, " . . . provided one takes sufficient care,prices and markets can be useful instruments in reaching targets of policy."It opens with a review of the cautious flirtation of the Socialist Countrieswith the above theme and a description of the system of material balancesas a planning techique. The remaining chapters concern areas of policy ofcurrent interest: housing; international trade; income redistribution viathe social services; redundancy and the structure and performance ofBritish industry. The argument proceeds with a good deal of rigour. Thelevel of discussion varies from the very general in the case of internationaltrade to the fairly particular with housing. The argument is again com-pressed and at points this compression is not achieved without sacrifice ofclarity of exposition.
Good features of the book are the statements of the ground to be coveredthat open each of the three parts, a number of end of chapter summariesand an extensive index. The book is well produced, though some of thefigures would benefit from an increase in scale. Two related figures of ahousing market model are cramped in less than a third of a page while anumber of less complex figures occupy larger spaces. The text has its quotaof misprints, especially in the international trade chapter.
It is not possible, in my view, to provide a rudimentary treatment of theideas with which this book is concerned, for those just beginning a study ofeconomics. This book will however be a good aide memoire for many sortsof economists (not least teachers), who would slip too readily from the cupof theory to the lip of policy. For those who, having read an introductorytext, will prescribe free markets as the self-evident solution to all policyproblems, it will take more than this book to dissuade them.
E. J. CLEARYUniversity College of Swansea.
Selected Essays on the Economic Growth of the Socialist and the Mixed Economy.By MICHAEL KALKCKI. (Cambridge: Cambridge University Press,1972. Pp. 176. ;^3-00.)
THIS posthumous collection of essays by Professor Kalecki is a companionvolume to his essays on the capitalist economy. Both volumes span theauthor's life work on the dynamics of capitalist and socialist economies.
256 THE ECONOMIC JOURNAL [MARCH
The first series of essays originated from Kalecki's pre-war work in Englandand brought him the reputation of a pioneer in economic dynamics and oneof the foremost economic theorists of the twentieth century. After the warKalecki worked for a while in the U.N. headquarters in New York and thenreturned to his homeland, Poland, where he was teaching and working inthe Planning Bureau. As a planner he was particularly responsible forlong-term planning. The experience gained in planning is directly reflectedin the present volume.
All essays included in the book were written between 1963 and 1970.The longest and the most important one, on the theory of growth in thesocialist economy, comprises two thirds of the book and will be reviewed insome detail.
Basic for the entire analysis is the following equation:
= -I-aY-uY\: Ym
where Y stands for national income, m is fixed capital-output ratio, / isproductive (material output increasing) investment, a represents scrappingcoefficient due to wear and tear and obsolescence, u measures unembodiedtechnological progress (improvements due to better organisation, moreefficient use of materials, elimination of bottlenecks), r is the rate of growthof national income.
If inventory accumulation is assumed proportional to output, S = /xA7,the basic formula can be given in its final form
i m, , . / + 5 C . . , ,r = j^ — j{a — u), 1= -^Y~' Y^ ' ^ = ^ + t^
It is immediately clear that what Kalecki did was to dynamise the familiarHarrod-Domar model by introducing coefficients a and u. Kalecki pointsout that his model cannot be used for the analysis of the capitalist systembecause u is then not an independent coefficient. In the socialist systemproductive capacity is in principle fully utilised because of planning. In acapitalist economy that is not so and u reflects changes in the degree to whichit is possible to find a market for the output of the existing productivefacilities. This is also the only institutional assumption Kalecki makes. Inother respects his model is a perfectly general piece of analysis with nothingparticularly socialist about it.
The analysis begins with a consideration of the simplest case of uniformgrowth. Embodied technological progress is introduced by assuming thatlabour productivity in new plants brought into operation in successive yearsincreases at the rate a. Kalecki in fact uses a new classification of types oftechnological progress which may be formalised in the following way:
1973] KALEGKI: GROWTH OF SOGIALIST AND MIXED EGONOMY 257
> 0, TP encouraging capital intensity, m = const.= 0, neutral TP, _M _AK< 0, TP discouraging capital intensity, AY' ~ AY
dt\ dm
{L = labour, K = fixed capital, p = labour coefficient, m = capital co-efficient.) It can be shown that Kalecki's classification corresponds toHarrod's classification.
In the succeeding chapters Kalecki considers accelerated growth withunlimited and limited supply of labour. The next complication is foreigntrade as a factor limiting the rate of growth. An acceleration of productivitygrowth (increasing a) is generated by raising the capital-output ratio or short-ening the life-span of equipment. Similarly r is increased under full employ-ment by increasing m or through reduction of the life-span of equipment.Choice of k under unlimited supply of labour and a consideration of thestructure of investment conclude the essay.
As a theorist and a practical planner Kalecki is aware ofthe material limitsof growth, i.e., of the limited capacity of any economy to absorb investmentproductively. In some of his writings, most of which are in Polish, or atconferences between Yugoslav and Polish planners, which I happened toattend, he used the concept of limited absorptive capacity, though he gave it adifferent name. In the essay under review he defined the limits of growth(the absorptive capacity) by the given supply of labour and the givenopportunities for foreign trade. Unfortunately he did not develop theanalysis more fully by considering the interdependence between the growth ofoutput and productivity growth in general. Apparently under the influenceof neoclassical growth literature his attention was focused on growth effectsdue to increased capital-output ratio or reduced life-span of equipment(which are negligible for all practical purposes) and on objections to reducedconsumption because of accelerated investment (without inquiring whetherconsumption can possibly be reduced in the type of economy he was con-sidering) . As a result part of his analysis is not very relevant and some ofthe numerical examples are utterly unrealistic. For instance the example onp. 38 implies an expansion of investment at a rate of 24% per annum,which no real-world full-sized economy can achieve, whatever the timepreferences of planners.
The second part of the book contains some of the results of Kalecki'swork on the selection of investment projects in a planning context. Kaleckiwrote extensively on the subject and some of his ideas have been practicallyapplied as official policies in Poland. In his view in the centrally plannedeconomies the efficiency of investment is evaluated in principle for twopurposes: {a) the comparison of different technological variants for theachievement ofthe same productive target; {b) the comparison of differentpossibilities of obtaining the amounts of foreign currencies necessary tocover import requirements.
258 THE EGONOMIG JOURNAL [MARGH
The third part contains two essays on mixed economies. The first ofthem lays a great stress on the equilibrium between the supply and demandof necessities, in particular staple foods, in developing countries. In thesecond essay Kalecki undertakes a class analysis of a typical society of adeveloping country. The essay is a rare specimen in the literature on thesubject: precise language of an economic analyst applied to a complexsocio-political subject. Kalecki not only showed that this was possible butalso how universal his interests and knowledge were.
Whether right or wrong, Kalecki is intellectually challenging. Eco-nomists interested in economic theorising relevant for the solution ofreal world problems will find Kalecki's essays most inspiring.
BRANKO HORVAT
Institute of Economic Sciences,Belgrade.
The Market in a Socialist Economy. By W. BRUS. (London: Routledge &Kegan Paul, 1972. Pp. 199. £2-50.)
THIS book played its part in the controversies about economic reforms inPoland in the fifties. A translation at this time of day, after all that hashappened, does not bring the issues to life. What the reader most learnsfrom this book is the difficulty of analysing the problems of a socialisteconomy in terms of Marxian categories. Marx was explaining the opera-tions of capitalism. His central concept was the rate of exploitation whichgoverns the share of profits in total net income. When the ratio of profitsto wages is uniform for all lines of production, there is a pattern of pricescorresponding to values in terms of labour time, that is to the wage billincurred in producing a unit of each commodity directly, and indirectly inproducing raw materials and power and in making good the wear and tearof equipment. In general, he assumed that under competitive capitalismthere is a tendency for a uniform rate of profit on capital to be established,so that when the capital to labour ratio varies between different lines, the" prices of production " corresponding to a uniform rate of profit will begreater or less than in proportion to labour values for commodities with ahigher or lower capital to labour ratio. There is nothing in this to throwany light on the efficient or desirable pattern of prices in a socialist economy.
In Eastern Europe, the " law of value " is used in an entirely differentsense. It seems to mean the desirability of a pattern of prices and composi-tion of output that makes supply equal to demand.
Prices corresponding to supply and demand have an important meaningin the market for consumption goods. When they are not in harmony,commodities are distributed to households by rationing or shopping power(time to stand in queues) and black markets develop. The composition ofsupplies is more important than relative prices in securing harmony in the
Ekonomist. 1974, No. 1-2
Brankc Horvat (Yugoslavia)
SHORT-RUN INSTABILITY AND LONG-RUN TRENDS IN THE YUGOSLAV ECONOMY'S DEVELOPMENT
Statistical P ic tu re of the Yugoslav Economy
On the basis of general inform ation, the postadm inistrative period can be divided into two subperiods, the f irs t of which b e gan with the introduction of the new economic system in 1952 a n d e n d e d in 19 6 4 , a n d t h e s e c o n d o f w h ic h b e g a n w i th th e e c o nomic reform of 1965 and is still going on. The standard objection ra ised to this division is that 1952 was an exceptionally bad y ear, so that using 1952 as the base, the f irs t subperiod appears m ore successful than it actually was in reality . This objection is easily eliminated by the interpolation of the trends in the two subperiods.
A m ere fundamental objection is of an entirely different n a ture, R esearch at the Institute of Economic Studies in B elgrade [1] showed that according to the behavior of the economy, the adm inistrative period lasted right up to 1955. In that year the capital construction initiated by the f irs t five-year plan was completed, and there was a dram atic discontinuity in the econom y's behavior. The type of economy before 1955 was entirely different from the type after that year. Hence I take as the firs t postadm inistrative period the nine years 1955-1964. This p eriod is not entirely homogeneous and can be further divided into
3
4 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Table 1
S ta tis tic a l P ic tu re of the Y ugoslav Economy, 1955-1972
Annual growth ra te s in % 1955-1964 1964-1972
1. Production and capacitySocial product in 1966 p r ic e s (en tire economy) 8.2 5.7Social product in 1966 p ric e s (collective sec to r) 11.1 6.4Industria l production (physical volume) 12.4 7.1A gricu ltu ra l production (physical volume) Fixed a s s e ts of the co llec tive sec to r at
4.3 1.3
beginning of y e a r , 1966 p ric e s 3.4 7.1
2, In ternational trad e E xports (physical volume) Im ports (physical volume)
3. M onetary instab ility P ro d u c e rs ' p r ic e s in industry P ro d u c e rs ’ p r ic e s in ag ricu ltu re Cost of living
12.811.6
i.e8.26.9
8.07.9
8.3 (6.5)* 15.2 (10.2)* 14.6 (1 0 .6 )*
4. S tandard of living R eal earn ings P e rso n a l consum ption New housing constructed Em ploym ent in the co llec tive sec to r
16.0;5.7
5.6 5.91 0.5 1.8
5. Efficiency of econom ic activ ityP roductiv ity of lab o r in the collective sec to r 5.1 4.6Efficiency of investm ent in the co llective sec to r 0.91 - 3.61
*1965-1572. t 1956-1964. f 1964-1971.^Efficiency of investm ent is defined as the in c re a se of soc ia l product ;apv>
p e r unit of in c re a se of fixed a s s e ts the p rev ious y e a r (AK; m easu red from peak to peak of the b u sin ess cycle . R ates of growth a re derived from these absolute quan tities ex p ressed in 1966 p ric e s .
_'-P: :u,. ! ' : .r.7 — F-,;,; ^ APi%;. __ PilH.-i. — P:9G0.
AKinr.i Kisso. — Kim = 0.50; AKi.SKrt.APn::,
K.;i)li-i. — K l*» .
— P l9 6 4 .
'■ K iV K ; H71). — K -n ,; ;
Sources: SGS; Indeks. P riv re d n i b ilansi Ju g o s lav ije , 1966-1971.
0.54;
0.39.
FALL 1975
two subperiods; but for the purposes of this study that is not relevant.
If we wish to obtain a general dynamic picture of some economy, we should select the s ta tis tica l indicators that show its basic developmental ch a rac te ris tics . The narrow est set of these basic charac te ris tics will include indicators of the changes in production, international trade , monetary instability., the s tan dard of living, and the efficiency of economic activity. All these indicators are presented in Table 1.
A firs t glance at the table reveals that in the reform sub •• period after 1964 there was without exception a significant w o rsening of all the economic indicators considered. Let us examine each group more closely.
1. The tempo of expansion of total social production and of in dustria l production fell by one-third. The expansion of ag ricu ltu ra l production slowed down by m ore than three tim es. Thus, according to the ra te of growth, Yugoslavia fell to last place in the relevant group of countries (1) in the following eight y ears , as is seen in Table 2.
Table 2
Growth Rates of Social Product in the Countries of Southern Europe, 1960-1970
Romania 8.6Bulgaria 8.2Albania 7.7G reece 7.3Spain 7.2Portugal 6.2Yugoslavia* 5.7
*1964-1972. For 1960-1970 the ra te of growth is 5.4% according to the same source.
Source (except Yugoslavia): World Bank A tlas, 1972.
6 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Fixed asse ts increased slower in the f irs t and fas te r in the second period than production in the collective secto r, which in dicates an improvement in efficiency of investm ent in the f irs t period and a worsening in the second,
2. The tempo of international trade also fell by a th ird . Generally , exports accompany industrial production at a somewhat higher ra te of growth.
3. The changes in p r o d u c e r p r i c e s i n i n d u s t r y show that d u ring 1955-1964, in fact already from 1952 on, Yugoslavia was among the m onetarily most unstable countries in the world. The changes in agricu ltu ra l p rices were substantially fas te r because of the artificially low fixed prices at the beginning of the period. But in spite of th is, the r ise in the cost of living did not reach alarm ing proportions. In the following period the r ise in p rices assum ed an inflationary charac ter. If we take 1965 instead of 1964 as the base — since the adm inistrative harmonization of p rices in 1965 in large part was the resu lt of disproportions created in the preceding period — which is done for the indicato rs in parentheses in Table 1, then the increase in agricu ltura l p rices is accelerated by one-fourth, the cost of living by one- half, and industrial p rices by four tim es.
4. Since production slowed down, the growth of rea l incomes and of personal consumption also slowed by one-fifth to one- foiirth. From these data, as well as the data on international trade and production, it follows that the popular theme from politica l meetings and newspaper a rtic le s that we consume beyond our capabilities is inco rrect. The problem does not lie in ex cessive consumption, but ra th e r in insufficient production. Housing has particu lar im portance in personal consumption. Since it is a question of a change in stocks and not a flow, the data have to be in terpreted somewhat differently. The total number of housing units constructed was:
1956 1964 1971 1972
Total 37,005 121,549 125,776Collective sector 14,375 51,519 39,123 40,678
FALL 1975 *7f
The j’ear 1956 i s taken as the beginning, since an abnormally sm all number of units was built in 1355 (29.849). In the first subperiod housing construction m ore than tripled, in the second it became practically stagnant, and in the collective sector there was a substantial absolute fall in the number of housing units constructed. Since investm ent continued to increase , the share of housing construction fell. Since a great shortage in housing continues to prevail, it follows that an im portant social need was neglected which objectively could have been substantially m ore fully satisfied.
Since work is both a vital need and the precondition for ensuring personal consumption, changes in employment (or in the negative form , in unemployment) a re one of the essential indicato rs of a society 's level of living. During the reform period the annual growth of employment fell by three tim es. Unemployment consequently rose , and a m ass em igration of w orkers occu rred . In 1972 there w ere 29.000 unfilled job openings and 334,000 people sought employment. In relation to the total em ployment of 4.2 m illion [excluding peasants in the private s e c tor], t h i s r e p r e s e n t s 8% , w h ic h (a lo n g w i th G r e e c e a n d I r e l a n d )is the highest ra te of unemployment in Europe. An additional one million w orkers sought employment abroad [2], which is also a unique reco rd . The mechanism of generating employment is very sim ple. Roughly determ ined, the o rder of magnitude is approximately th is. The available labor force increased annually at a ra te of above 1%, the transfer out of peasant farming was about 2%, and the productivity of labor increased somewhat fas te r than 5%, which totals 8-9%, Accordingly, the social p roduct of the collective sector had to increase at a rate of at least 8-9% to employ the new entrants into the labor force. Since the ra te of growth was 6.4%, it had to lead to unemployment and em igration.
5. One of the popular slogans at the tim e of inaugurating the reform was the replacem ent of extensive by intensive growth, opposing the increase of productivity to the increase of production. This slogan was accepted even by a certain number of in tellectuals . However, it was based on ignorance of the functioning
8 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
of the economic m echanism. To achieve high ra te s of growth of productivity, high ra te s of growth of production are also nece ssa ry , Consequently, as soon as the increase of production d e celerated , the increase of productivity was also checked, and we might add, thereby p re ssu re on p rices also becam e g rea ter.A sim ilar positive correlation also holds for the efficiency of investm ent, where an absolute decrease even occurred from 0 .5 4 t o w a r d th e e n d o f the f i r s t s u b p e r i o d to 0 .3 9 in the second subperiod. If we re la te social product and fixed asse ts (at v ea r- end) of the collective sector in 1966 p rices, we obtain the fo llowing output/capital ra tio s for three typical years:
_Ft__ 1953 1964 1971K; -; 0.449 0.496 0.452
It follows that the efficiency of utilization of social capital fell in 1971 practically to the level of 1953. This finding requ ires a qualification. Because of the heterogeneity of aggregates, the cited coefficient rep resen ts a combination of the effects of efficiency and the effects of s truc tu ra l changes. The resou rces a llocated for this re search do not perm it the carry ing out of a calculation that would separate out these two effects. Pavle S icherl's resea rch shows that s tru c tu ra l changes have a positive effect. [3] In that case, upon the elimination of s truc tu ra l changes the indicator for 1971 would worsen in relation to the indicator for 1953.
It is appropriate also to observe here the changes in investment during the past two and a half decades. I use as the r e le vant indicator the ratio of productive investm ents in fixed a s se ts to social product, both in cu rren t p rices. Total social p roduct is taken, but private investm ent, for which there are no data, is not included in investm ent. The resu lts of this calculation are shown in Table 3.
As ea rlie r research determ ined, during the adm inistrative period there was excessive investment relative to the economy ?s absorptive capacities at that tim e, owing to which overall technological p rogress was negative. [ 4 ] In the f irs t postadm inistrative
FALL 1975 9
Table 3
G ross Productive Investment (Excluding Private) as a Percent of Social Product. 1948-1972
1948 23.2 1956 22.6 1965 16.51949 22.6 1957 20.1 1966 18.01950 18.2 1958 21.6 1967 21.11951 31.3 1959 22.5 1968 21.11952 27.0 I960 23.2 1969 21.51953 27.3 1961 23.8 1970 22.91954 25.4 1962 23.1 1971 22.31955 23.4 1963 22.2 1972 22 (est
1964 21.6Average 24.8 22.3 20,7
Sources: Jugoslavija 1945- 1964. SGS 1972.
period the ra te of investment was reduced and the rate of p ro duction growth increased, which im plies a r ise in the efficiency of investm ent. In the next period the ra te of investment fell by
52-39another 8%, and the efficiency of investment by — —— = 25'c.52If we add these two decreases, we get a reduction of the growth ra te of 33%. (2) The calculation is only approxim ate because the data do not entirely correspond to the theoretical definitions and because of ignoring differentials of the second degree. The a c tual reduction of the growth ra te is 31%. Accordingly, the ap proxim ation is quite successful, and we can state that in the r e form period in all one-fourth of the decline in the growth rate must be attributed to the reduction in the ra te of investment, while the rem aining th ree-fourths resu lted from the decline in the efficiency of investm ent. We also note that a reduction in the ra te of investment of 8% leads to a th ree-tim es faster slow-
9,4-7.1ing of the accumulation of fixed capital of - = 25‘e
(Table 1), since the reduced share of investment re la tes to output which increases m ore slowly.
10 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Short-run Economic Instability
A s ta tis tica l c ro ss-sec tion in two or more periods can yield only lim ited inform ation. The true interdependence of economic trends is revealed only when quarterly or monthly data a re analyzed, R esearch carried out at the Institute of Economic Studies in Belgrade during 1962-1966 led to the discovery of business cycles in Yugoslavia.
The basic charac te ris tics of the business cycles in the last two decades a re shown in Graphs 1 and 2. If we take as the r e f erence the cycle of nonagricultural production, and the beginning of the cycle is designated as the inflection point (3) in the falling phase, then we im mediately observe that every one of five cycles up to now is connected with a rad ical adm inistrative intervention in the conditions of economic activity. The m ore rad ical the economic refo rm , the m ore pronounced was the cycle. The cy c le s ’ periodicity can be seen from the following review'.
Business Cycles in the Postw ar Yugoslav Economy
No. of Durationcycle Name of reform Period in q u arte rs
I New Economic System (1) m /1949-n /1955 23II Transition to the Second
Five-Y ear Plan 11/1855-11/1958 12m New System of Income
D istribution 11/1958-IV /1960 10i\r New Economic System (2) TV/1960-IV/1964 16V Economic Reform r v / l 964 -11/1972 30
(Stabilization) IY/1969-II/1972 10
The firs t cycle s till belongs to the adm inistrative period, rep -resen ts the preparation of the m arket economy, and la s ts a l m ost six y ea rs . The postadm inistrative period begins with num erous institutional changes and adaptations, which cause two short cycles. After the m arket economy was on the whole orga-
FALL 1975 II
nized, the cycles are prolonged to four and then to over seven y e a r s .
The la st cycle was atypical not only by its length but also by other ch arac te ris tics . E a rlie r , the slowing down of development of production regularly provoked rad ical systemic changes which at f irs t deepened the recessions but quickly led to a new upswing. The deceleration which occurred after 1969 did not have such consequences. The political and state organs appear to have learned that nervous and hasty reactions in a market economy only deepen the recession , and after 1969 they reacted to slowdowns by sm all m easures and adm inistrative im provisation whose goal was to maintain economic activity at the existing (relatively low) level. This on the whole succeeded, so that in the period in which the main goal of economic policy was s tab ilization, which can be dated from the end of 1969 to the middle of 1972, the rate of growth was maintained at a level above 5.5%. However, the established goal was attained by ever g reater adm inistrative interventions, so that at the end of that period p rices were fixed, earnings were frozen, foreign trade was stric tly controlled, and the sphere of the m arket and of se lf- management autonomy was reduced to the lowest point since 1955. At that moment the growth rate began to fall below 5 .5%, while the essential preconditions for a new upswing were not — as e a rlie r — prepared.
The mechanism of the past business cycles can be briefly d e scribed as follows:
1. All economic sec to rs and all s ta tis tica l aggregates do not m anifest the same cyclic intensity. The strongest factors of m ateria l instability are agricu ltura l production, construction, and total investment.
Agriculture
2. A gricultural production has its own exogenously caused cycles, which until 1960 w ere biannual. These cycles lead to an absolute fall in production and have substantially la rg e r am plitudes than the industria l cycles. From 1960 on the agricu ltural
12 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
cycles have m itigated, the expansion of production has slowed down for several y ea rs , but recently has again shown signs of acceleration. Because of th is, and also because of the reduction of the share of agricu ltu re in total social product, in the future agricu lture will rep resen t a significantly sm aller factor of in stability than until now.
Investment
3. Owing to a number of unresolved problem s, and above all to the unresolved problem s of financing investment and housing construction, construction fluctuates with enormous am plitudes and in practically every cycle experiences a c lassica l d ep ression with negative growth ra te s . Construction growth ra te s vary between -40% at the trough of the second cycle and +49% at the peak of the f irs t cycle. Even in recent y ears , along with a substantially la rg e r volume of construction activity, the fluctuations rem ain insupportably la rge , from +28% at the beginning of 1964 to -16% in mid 1965 (measured by effective hours of work; a c cording to the rea l value of production the fluctuations would be s till greater}. Since construction fluctuations not only have enormous am plitudes but at the sam e tim e coincide with industr ia l fluctuations, construction constitutes a dangerous factor of instability in the Yugoslav economy.
A, Investm ent changes assum e a special place in the theory of business cycles. In fact, the m ost frequent and m ost well elaborated explanation of cycles consists of the description of the acce lera to r-m u ltip lie r m echanism , because of wiiich slowing (acceleration) of the growth of aggregate demand leads to an a c celerated reduction (increase) of investm ent demand, and changes in investm ent multiply the variations in aggregate d emand. In that way discontinuities in investment movements turn the production cycles upward or downward. It appears that this mechanism does not operate in the Yugoslav economy. If we take as a substitute, because of the lack of quarterly data on rea l productive investm ent, the se rie s for construction and m achinery production, we obtain this p icture: the am plitudes of
FALL 1975 13
machinery production are only a iitiie la rg e r than industrial am plitudes, and therefore we cannot speak of accelerated in stability of production of equipment. On the other hand, the turning points of the machinery-production cycles lag, especially at the peaks, while for construction they coincide with the turning points of industry , although according to the usual theory they should lead. Accordingly, it can. be fairly reliably concluded that investment does not cause breaks in the short- run flows of production, but on the contrary , acceleration or retardation in production leads to breaks in investment activity .
Inventories
5. After investment in fixed asse ts , inventory investm ents a re taken as the most frequent explanation of the turning point of a cycle. Up to now two types of inventory fluctuations have been described in the lite ra tu re : one of them corresponds to a capitalist, above all to the American, economy; the other c o r re sponds to a centrally planned, above all to the Czechoslovak, economy. In both cases the cycles of inventories and production coincide; in both cases inventory accumulation and decumulation a re caused by the speculative behavior of producers, in the phase of cyclical upturn, demand exceeds supply, and producers attem pt to supply them selves as well as possible by inventories to ensure the expansion of production; inventories accum ulate.In recessionary phases the motivations and movements are the rev e rse . However, the causes of the gap between supply and d emand a re very different in the two types of economy. The centrally planned economy is production oriented. A recessionary downturn occurs because of striking against capacity lim ita tions — i.e ., because of the insufficiency of supply in relationto existing demand, A capitalist economy is consumption o r iented. Hence insufficient demand causes the end of the upturn.
6. In the Yugoslav economy inventory fluctuation regulates a mechanism which is different both from the capitalist and from the centrally planned. The la tte r two m echanism s change invento ries in conformity to the production cycle, so that inventory
14 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
changes absorb a sm aller percent of the production increase in the acceleration phase and a relatively la rg e r part of the drop of production in the retardation phase. In that way consumption is m ore stable and fluctuates le ss than production. In the Yugoslav economy inventories move inversely to the production cycle — slower in the upturn, fa s te r in the decline — and in that way fluctuations in production a re reduced at the expense of g r e a t e r f l u c t u a t i o n s in c o n s u m p t i o n . A s a r e s u l t o f t h i s i n v e r s e
movement in the accelerative phases of the cycle, investm ent in total industrial inventories absorbs about 25% of the increase in production, and in the retardation phases it absorbs the entire increase in industrial production. The la tte r fact means that in the retardation phase of the Yugoslav industrial cycle, production growth is possible only if there is production exclusively for inventories. Insofar as it is attempted to prevent the fo rm ation of a certain volume of inventories, e.g., by credit r e s t r ic tion, an absolute reduction of production will occur.
Economic Efficiency and P rices
7. In an economy adapted to the rapid, expansion of production high growth ra te s a re the precondition for full use of capacity . Consequently, in y ears of expansion the capital coefficient will perceptibly decrease , and in years of stagnation it. will increase B etter utilization of capacity and of economies of scale lower the costs of production in the accelerative phases of the cycle. Earnings operate in the same sense, since although they move in cyclical synchronization with production, they have lower am plitudes and hence in the acceleration phases account for a lower proportion of production costs than in the retardation phases of the cycle. As a re su lt of all these movements, p re s su re on p rices will be le ss at high ra te s of growth and g rea ter at low ra te s . Accordingly, contrary to the postulate of the c la s sical theory of supply and demand, in the Yugoslav economy during expansions, p rices will r is e slower than in recession periods. An em pirical te st confirm s this expectation: the c o r relation between deflated sa les revenues and the general re ta il
FALL 1975 15
price index is r = -0 .62, which means that the relationship is strong and negative. Accordingly, p rices rise when, sales slow down and fall (or r ise m ore slowly) when sales accelera te .
8, For the goals of economic policy it would be of exceptional im portance to determ ine which economic variables control the quarterly movements of p rice s. R esearch shows that in this r e spect the Yugoslav economy behaves with unusual regularity: in a ll, a. single variable accounts for four-fifths of all short-run variations in producer and re ta il p rice s. It is a m atter of the movement of earnings in relation to the movement of production. On the average, when nominal earnings increase up to 6.5% fas te r than the productivity of labor, industrial producer prices rem ain unchanged; p rices r is e if earnings exceed this lim iting percent and fall if they are le ss . Inclusion of credit in the r e gression equation did not improve the explanation of price v a r iations. or the credit, variable even had a negative coefficient.The la tte r means the credit expansion low ers p rices. A ccordingly, contrary to widespread belief, cred it movements do not explain price movements. The just cited paradox is easily solved if it is kept in view that credit stim ulates production,t h e e x p a n s i o n o f p r o d u c t i o n l o w e r s c o s t s , l o w e r u n i t c o s t s w i l l
p re ssu re p rices less: hence it appears statistically as though credit reduces p rices.
Foreign Trade
9. Large amplitudes of exports (22 points), and especially of im ports (44 points), in relation to industrial fluctuations (the average amplitude in the period 1952-1957 is 11 points) make foreign trade a dangerous and, as we shall immediately see, a key destab ilizer of the Yugoslav economy. In conditions of rapid growth and the p ractical nonexistence of foreign exchange r e serves, the economy is exceptionally sensitive to the acc e le ra tion and retardation, of im ports and exports. Uncontrolled p ro ductive expansion near the peak of the production cycle leads to the acceleration of im ports along with a lagging of exports, and this widening of the divergence of industria l trade becom es a
16 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
key factor in the rev e rsa l downward of the industrial path. It is showyn that it is sufficient for the divergence of trade to increase by about S% — i.e ., for the chain index of im ports to be 6% greater than the chain index of exports — for there to occur production breakdowns and cumulative retardation of production. In the recession again, the acceleration of exports, which p re cedes the acceleration of production, aids the revival of production. It is im portant to observe that the index of trade d iv e rgence, which is formed as an instrum ent for m easuring the rate of divergence of im port and export flows and is defined as the ratio of the chain index of im ports to the chain index of exports multiplied by 100, has very regular movements. Its cycle, along with amplitudes as large as for im ports and a certain phasal shift, coincides with the industrial cycle. Accordingly, in industr ia l upswings the index of divergence increases and at a c e r tain moment causes a slowing of production; in industrial downturns the divergence index declines and at a certain moment b e gins to stim ulate the acceleration of production.
The Mechanism of Yugoslav Business Cycles
10. When once the cyclical upswing begins, that is , the acce leration of the growth of production, inventories decline r e la tively — and at the peaks even absolutely — credit expands by some equilibrium ra te of somewhat over 10%, the economy's liquidity inc reases , and debts a re paid off. The im ports of raw m ateria ls for industry increase slower than industrial production; industrial exports r ise faster than production. The acce leration of production leads to a be tte r utilization of capacity and of inventories, inc reases the productivity of labor, low ers costs, and along with increasing earnings and capital accumulation, lowers p ressu re on p rice s. The increase of consumption, in vestm ent, and export demand stim ulates production, and in the absence of effective control and the ex ante harm onizing of economic movements (planning), the economic machine gradually overhea ts. Bottlenecks appear which are overcome by increased im ports. Export production slows down, whether because it is
FALL 1975 17
difficult to further accelera te exportation or whether the expansive internal m arket absorbs a part of potential exports. The index of divergence increases sharply, the gap between im ports and exports at f irs t is covered by foreign loans and cred its , but soon the explosion of the balance of payments deficit exceeds the possib ilities of obtaining foreign exchange at reasonable costs, im port o rders are carried out more and more slowly, the chains of delivery to the dom estic m arket begin to snap, the cy cle turns downward. Im port-oriented en terprises reduce p ro duction and orders from their partne rs, the domestic market begins to d isin tegrate , inventories build up. liquidity declines, and the economy incurs debts by leaps and bounds. The r e ta r dation of production lowers im ports, the p ressu re of the balance of payments deficit eases, and a contraction of domestic demand is prevented by production for inventories. However, earnings continue to increase — although more slowly — and since that increase cannot be covered by the increase of productivity of labor, capital accumulation declines and. p rices r ise . The fall in investment demand and the rise in p rices create new disturbances which postpone adjustment on the domestic m arket and check the e x p a n s i o n of exports. H o w m a t t e r s w i l l n o w d e v e lo pdepends to a large extent on economic policy. Usually at this moment a great deal of attention is devoted to stimulating exports. and credit policy becom es more liberal. Because of this the renewed acceleration of exports — which precedes the lower turning point of production by about 4-5 months — and the a c celeration of inventory accumulation — which even after the turning point continues for another 5 months — turn the path of the ra te of growth of production upward. A new cyclical upswing begins.
Regional Cycles
11. The cycles of developed and. underdeveloped regions are synchronized. However, the amplitudes of the agricultural and industrial fluctuations in the underdeveloped regions a re substantially g reater than, in the developed regions. The path of the
18 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
chain index of industrial production has a much m ore irreg u la r shape in the underdeveloped regions. It fellows from both fac to rs that the overall economy of the underdeveloped regions is m ore unstable and requ ires special attention on the part of economic policy m akers.
This mechanism operated until 1965. From that tim e on the increase of the share of earnings in social product, as well as the rapid increase of savings deposits, led, according to the r e search of A leksandar Bajt, to changes in the m arginal propensity to consume having an im portant ro le in causing short-run instab ility .
The extent to which understanding of the economic p rocesses has been attained can be determ ined on the basis of the r e l i ability of the fo recasts that a re made on the basis of that knowledge. In the spring of 196? the Institute of Economic Studies in Belgrade sent a memorandum to the Federal Executive Council in which I made, among o thers, the following forecast [5]:
As a resu lt. . .to tal per capita production, and with it also the standard of living, will be stagnant in 1961. However, the p ressu re of unemployment and of the underdeveloped regions, the insistence on corrections in the distribution of earnings, the need to avoid the discrediting of the reform by the stagnation of production and the living standard will lead to the increase of the balance of payments deficit and the continuation of a m ore libera l credit policy. Thus the cycle will enter into an upswing. If a countercyclical policy is not form ulated by then, in 1969 there will be a turning of the cycle downward, and in 1970 we shall have a new reform .
Today we can verify that th is fo recast was, unfortunately, completely fulfilled with one exception. Graph 1 shows that in the middle of 1967 nonagricultural production entered the region of negative ra te s of growth, but a new acceleration began, a l ready in the sam e year; rea l earnings approached the zero growth ra te and then began a recovery (Graph 4); total loans and especially the stock of money grew rapidly (Graph 5);
Rate
Graph 1. Cycles of nonagrieultural production, exports, and im ports, 1953-1973.
to
20 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
inventories fell (Graph 2); an upswing occurred, although substantially weaker than e a r lie r . In 1968 and then again in 1970 and 1971 im ports rose fas te r than exports (Graph 1) and there was a sharp increase in the balance of payments deficit. Pum ping in money made possible (but did not cause!) an increase of
" p rices and the cost of living in 1969 (Graphs 2 and 5). In the second half of 1969 (Graph 1), exactly according to the fo recast, there was a turning downward of the cycle. But in 1970 there was not. a rad ical reform, as e a r lie r , but the inauguration of an increasingly com prehensive se rie s of adm inistrative m easures whose common charac teristic was the intention of achieving stab ilization .
The L ast Two Cycles
To evaluate the curren t situation it is im portant to analyze the last two cyc les . H ere we can do that only very briefly and on the basis of Graphs 1-5.
Construction, which, as was emphasized above, reac ts very sensitively to economic conditions, entered the a rea of negative growth ra te s as early as 1972. The increase in unemployment reached a ra te which is behind that only of the beginning of 1962 (■when, however, em igration had completely insignificant p ropo rtions). Skilled w orkers found jobs with the g reatest difficulty, (4) Inventories of final products began, to increase at the beginning of 1973. The r is e of productivity of labor slowed down constantly from 1969 on, exerting p ressu re on p rices that increased at ra te s which — except at the tim e of the adm inistrative increase in 1965 — had never been recorded in the last two decades, and this in spite of the g rea test extent, of adm inistrative control un til now. In a norm al m arket economy, im ports follow production and exports follow production and conditions on the international m arket. Graph 1, however, which shows the movements of exports and im ports, resem bles a seism ogram . On the average the cited ru les hold as well for the Yugoslav economy. But be - cause of the constant adm inistrative shocks, in a short period of tim e there a re enormous am plitudes in the fluctuations. The
Rate
Graph 2, Cycles of productivity of labor, inventories, and re ta il p rices in industry, 1953-1973.
UN?
22 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Rate of growthIndustry
--------Construction
; 'v ' ivi/ ;<vc 2. 1964. -Viv.
Graph 3. Cycles of industry, construction, and unemployment, 1960-1973.
Graph 4, Cycles of re a l earnings, consum er loans, savings deposits, and investm ent, 1960-1973.
1-ALL 1975
Rate of growth
23
/ \:A
v
\s------- h
V A / -
■. //
A /
Stock of money Total loans outstanding Cost of living Unoaid invoices
Graph 5. Cycles of money stock, loans, cost of living, and unpaid invoices. 1960-1973.
im port amplitudes during the stabilization period lag behind only the amplitudes of the period before 1958.
Real earnings and consumer loans entered the negative area (Graph 4). Because of this the population began to withdraw savings deposits. The nominal growth of savings deposits is the lowest in the period considered (between 15 and 20%; and since the cost of living; in the last two years has been rising at the sam e or higher ra te s , rea l savings a re stagnant or falling. Nominal investment after the expansion in 1972 again slowed down to below the level of price in c reases, which means that rea l investment is declining. It follows that rea l purchasing power for personal and investm ent spending is falling, which m eans that there has been a contraction in the la rgest part of final demand.
As usually occurs in such a situation, loans and the stock of money began their path toward the upper parts of the graph.
24 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
At the beginning of 1973 the stock of money expanded at ra te s which had never been reached before in the period considered (Graph 5). Pumping in of money made possible to some extent a decline of mutual indebtedness in the economic sec to r. The continuation of cu rren t tendencies will lead to an increase of production for inventories. Not much can be expected from export expansion, for the key precondition of expansive exporting is a certain level of dom estic economic activity.
The conclusion of this b rief analysis is ra th e r sim ple. It is a m atter of a typical recession . What is not simple is to foresee the long-run solution to this recession , for the key components of that solution a re not economic.
Long-run Instability
In order to judge the cu rren t situation correctly , we must place it in a long-run context. We shall determ ine the long-run trends s tatistically by eliminating the cycles. For that purpose we shall use moving average ra te s of growth for four-year p eriods up to 1964 and six -year periods afterw ards. Since the s ix -year average cuts off the last th ree y ea rs , the s ta tis tica l se rie s a re extended by estim ates for 1973 and 1974, The most im portant inform ation is sum m arized in Graphs 6-8. In in te r preting the graphs, one should keep in view that because of av eraging several y ea rs , the peaks and troughs of the cycles are not entirely p recise .
Production trends a re shown in Graph 6. F irs t, an exceptionally deep trough of the long cycle is reached in 1950-1952. Then, with the introduction of self-m anagem ent and the replacem ent of forced collectivization by the policy of cooperative form ation, there was a general economic upswing which culminated around 1959. i.e ., with the completion of the Second Five-Y ear Plan in four y ea rs . Both industry and agricu lture achieved exceptionally high growth ra te s (13-14%), and consequently, total social product also grew at unexpectedly high ra te s . After 1960 the originally conceived cooperative policy exhausted its effects, and the necessary evolution of agricu ltura l policy — owing to
FALL 1975 25
G r a p h 6 . L o n g c y c l e s o f s o c i a l p r o d u c t , i n d u s t r i a l a n d agricu ltural production, and commodity exports.
certain dogmatic conceptions, ignorance of the problem s, etc. — did not follow (5), so that there was a d ras tic slowing down of agricu ltu ra l production to a ra te of 2-3%. The unprepared and insufficiently thought out reform in 1961 slowed down industrial expansion; but after a review of the m istakes, there was soon a new upswing,, so that industry returned to relatively high growth ra te s . With the reform of 1965 there was a sharp slowing down of industrial production with a minimum around 1967. Then, as it appears at f irs t glance, there was a renewed acceleration of growth. Does that mean that a new long-run upswing had begun ?
It is im possible to give a categorical answer at this moment. However, the available information and the analyses completed up to now indicate a negative answ er. That is , the graphic p ic tu re to some extent is deceptive, for some phenomena are
26 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Rate of growth
■ Productivity of labor Employment Coefficient of efficiency
Graph 7. Long cycle of employment, productivity of labor, and efficiency of investment in the collective secto r of the economy {4-year average up to 1964,
6 -year average from 1965).
entirely artificially created . The d rastic slowdown of production in 1967. when nonagricultural production had negative growth ra te s , occurred p rim arily because of an extrem ely re s tric tiv e monetary policy. The monetary res tric tion was so d ras tic that it is difficult to find a s im ilar example in the economic history of other countries. Had monetary policy been m ore norm al, there would not have occurred a pronounced trough around 1967 — nor, accordingly, an upswing after that year — and the graphic picture would have resem bled m ore a low p la teau . How long the economy will rem ain on that plateau and whether it will again move "uphill," or on the contrary downhill, cannot be read from graphs and depends above all on political facto rs.
The sam e graph shows the changes in the physical volume of
FALL 1975 27
Graph 8, Long cycle of p roducers1 p rices in industry, cost of living, real earnings, and personal consumption (4 -year average until 1964, 6 -year average from 1965).
commodity exports. The expansion of exports reaches a m aximum a year before the maximum of production. It is not difficult to perceive that the export expansion is caused above all by the production expansion. Exports — with characteristic o sc illa tions which reflect adm inistrative shocks — very closely follow industrial production and on the whole move somewhat faster. This regularity is ended after 1965 when the export curve falls below the industrial. In this context the great increase in exports in 1972 represen ts only a partial return toward earlie r re la tionsh ips.
28 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Production trends have to be reflected in productivity trends, which a re shown in Graph 7, In the f irs t phases of the long-run upswing, the habits of the adm inistrative period and the p re s su re of hidden unemployment resu lted in productivity increasing relatively slowly. However, a long-lasting and very rapid economic expansion — which lasted 12 years — slowly absorbed the available surp luses of labor, and self-m anagem ent practice in the m arket economy taught the work collectives rational economic activity, so that the increase of productivity accelerated and reached a maximum around 1963. Afterwards the slowing of growth led to a constant fall of the productivity curve.
The changes in the coefficient of the efficiency of investm ent, which is defined as the ra tio of the increase of social product to the increase of fixed a sse ts , a re somewhat different. The graph shows an im portant connection which is thus uncovered for the f irs t time: the changes in the efficiency of investment coincide with the changes in employment. The peak is reached in 1959, and the trough in 1967. The explanation is fairly d irect: g reater employment means be tte r utilization of capacity and the achievement of economies of scale . Since a slow economy uses capacities relatively poorly and has narrow er opportunities for the application of new technology, the slowing down of growth will lower the efficiency of investment. The consequences for economic policy form ation are obvious. Economic policy should maximize the growth ra te , and thereby automatically maximize the productivity of labor, employment, and the efficiency of in vestm ent.
The th ird group of charac te ris tics of long-run instability cons is ts of indicators of p rices and the standard of living; these a re shown in Graph 8. Personal consumption, as could be ex pected, changes m ost regu larly . Its expansion reached a m aximum around 1959, and thereafter the ra te of increase fell and in recent y ears stabilized at a level of about 6.25%. Real e a rn ings follow mainly productivity of labor (Graph 7) and reach a maximum around 1964, afte r which they fall. P ro d u cers ' p rices a re a basic indicator of monetary instability. Stable p roducers ' p rices mean a stable currency and stable value relations in the
FALL 1975 29
economy. The graph shows two characteristic plateaus and two accelerations. During 1952-1963 producers ' p rices in industry ro se at a ra te of 1-2%. Then inflationary p ressu re in 1964 and the reform powerfully accelerated the rise in p rices, after which a second, th ree-tim es higher plateau was formed at a level of about 6%. After 1970 there was a new escalation of p rices. The cost of living basically follows these movements but on a level about two tim es higher .
Conclusion
It rem ains to sum m arize briefly the resu lts of our research . Around 1959 there was a pronounced discontinuity in production trends, employment, and consumption. Before that year economic development accelerated: after that year it slowed down. The discontinuity in the productivity of la,bor. real personal in com es, and prices arose somewhat la te r, around 1964. The short period between 1960 and 1964 was a time during which the economy was struggling to maintain a fast tempo of development and to some extent was compensating for the slowing down of p r o d u c t i o n by the a c c e l e r a t i o n , o f the rise i n p r o d u c t i v i t y . I t was obvious that it was necessary to reform the macro -organizational s tru c tu re , the institutional fram ew orks, and economic policy in order to satisfy the needs of an exceptionally expansive and now already complex economy built on self-m anagem ent foundations. The reform of 1965 did not accomplish that complicated task. What, is m ore, it deepened the long-run recession and, after the unpleasant su rp rises of the f irs t years , added inflation to the slowing down of production. At the end of the period under consideration, the growth of productivity of labor had slowed down to nearly the ra te at the beginning of the period, and the level of the efficiency of investment fell s till m ore. The r is e in unemployment and of em igration completes this p ic tu re . Obviously, a new, very complex, and seriously prepared reform will be necessary to lead the country out of this situation and move the Yugoslav economy from the development re a r in southern E urope.
30 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Notes
1} The relevance for com parison of these countries is confirm ed by resea rch ca rried out at the Institute of Economic Studies. See B. Horvat, "KLasifikacija podrucja svije ta prem a karakteristikam a privredne razv ijenosti.'’ Ekonomska analiza, 1371, No. 3-4, pp. 279-94; and same author, ''The Relation b etween the Rate of Growth and the Level of Development," Jo u rnal of Development Studies, 1973.
2) From the well-known identities
r — sp
(where ;• = rate of growth, s = share of investment, p = production coefficient) it follows
r. - (s — As) (p — Api •• sp — pAs — s i p + AsAp
r — n _ pAs + sAp As , Ap
r ps ~' s 1 p
3) The point of inflection is obtained as the in tersection of the quarterly curve and the average growth ra te for the re le - vant period.
4} Unemployment of skilled and highly skilled w orkers in creased in 1973 by 20%, of university educated persons by 26%, and of unskilled w orkers by 1.5% (Poslovna politika, May 1973, p. 7).
5} An exhaustive analysis of the agricultural policy of that period was made in a study of the Institute of Economic Studies, Belgrade: B. Horvat, "The Postw ar Evolution of Yugoslav A gricultural O rganization," E astern European Econom ics, W inter, 1973-74.
FALL 1975 31
References
[ I j B. Horvat, 'Tehnicki progres u Jugosiay iji,’' Ekonomska analiza, 1968. No. 1-2, pp. 29-57.
[2] Posiovna poiitika, May 1973, p. 7[3] Pa vie Sicherl, Osnovna sredstva kao faktor privrednog
razvoja (Belgrade: Institut ekonomskih nauka, 1970).[4] ’Tehnicki p r o g r e s ,o p . cit.[5] Cited in. B. Horvat, "Analiza privredne situacije i
prijedlog program a za akciju” (Belgrade: Institut ekonomskih nauka, Reprint 110), pp. 469-73.
Translated by Helen M. Kram er
Copyright of Eastern European Economics is the property of M.E. Sharpe Inc. and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.
Copyright of Journal of Development Studies is the property of Routledge and its content may not be copied or
emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission.
However, users may print, download, or email articles for individual use.
B r a n k o H o r v a t
The Economic System and Stabilization*
The editors of this symposium planned a constructive lecture; they told me that we already know what is wrong with Yugoslavia, or at least sense what is wrong, but we do not kno\y what should be done about it. This is what will be discussed here,
I would like to begin with a catalog of the problematical situations in which we find ourselves, without explanation. I shall pose the questions: Did we know that we would fall into this situation? and What is the diagnosis of this situation? Then I shall present a conception of the solution to the situation. (This is obviously a deviant situation which cannot be associated with the development of socialism, because socialism is not a system thajt falls into crises. As soon as you have a crisis with socialism, it is obvious that something is not right. Therefore, the solution to the crisis means returning to the main road which leads to a socialist society; for me, these are identical.)
Where do we find ourselves today, that is, the last three yeans and the next three years, however our state administration imagines it? The first thing we notice is a stagnant economy whose rate of growth has fallen by a third. Then we observe massive
*Serbo-Croatian text © 1982 by Branko Horvat. “ Privredni sistem i stabilizacija,” G ledista, July 1982, pp. 130-57. Translated with permission;. Translated by Helen M. Kramer.
This piece is based on excerpts o f a discussion with Branko Horvat on Problems of the Yugoslav Economy and Economic Stabilization held at the Student Cultural Center in Belgrade .
66
FALL 1984 67
unemployment which is growing all the time; in some regions it has reached frightful proportions—over one-fourth of the labor force among whom two-thirds are young qualified people (this is the worst example, in Kosovo). Then we have inflation, which was nearly 50 percent last year and is forecasted in the Resolution to be 15 percent this year. But every economist who studies these questions knows that it will be at least two times greater, and we shall be very happy if it is not higher than 30 percent. However, it is very likely that the rate will be the same as last year, although there is a danger that it will be even greater.
Then we have a general closing off—closing off of republics, of local governments, of enterprises, of work collectives, of people in their own private groups—a phenomenon of universal privatization. This, in fact, means the disintegration of socialist society, although this is characteristic of an entirely different type of society.
With the development rate to which we have fallen—and which can hardly be called development—today we share the last place in Europe with Portugal and Romania (if we exclude Albania). This is the same place we had before World War II. Then the question is raised: On what have we spent the revolution and the last thirty to forty years of development since the revolution? In that regard I must point out that this decline to the same place as before the war occurred in the last ten years, for we had a period when we caught up with and surpassed others. Today, for example, Greece and Bulgaria are ahead of us; we had a period when we caught up to them, perhaps even passed them, when our growth rate was three times higher than today. Then something happened (which I will not examine today, because there was a discussion about this two days ago in the Student Cultural Center), something that checked our growth, so that today we are in the same place as before the war.
The closing off that has occurred has unbelievable forms, and generates a tremendous consciousness. Recently, sociologists in Croatia took a survey of attitudes (I think they surveyed mainly the younger generations, say people up to 35 years old who have
68 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
recently become employed) to determine how these people rank a list of things they like and dislike. They asked them, “ Which alternative is worse or less acceptable to you—a change of job, a change of profession, a change of city, a change of republic or emigration?” It is frightening that the worst alternative was a change of republic. Hence, today our people more easily bear emigrating to the capitalist West than relocating to another republic (no one goes to the East except saboteurs), and this thirty years after the revolution, when republican boundaries did not mean anything to us.
Furthermore, the efficiency of investment is constantly falling, which even our famous Federal Planning Bureau succeeded in calculating. They presented the data several days ago, from which we see that the efficiency of investment falls every year at a rate of 1.5 percent. Technological progress is reduced to one- third of what it was. The organization of the economy into units of associated labor, which was inaugurated by the Law on Associated Labor, the self-managed interest communities [Samou- pravne Interesne Zajednice], which were inaugurated by the Conr stitution, and the state administration, which was not inaugurated by any kind of formal act but informally began to sprout, led to a very unproductive increase in employment which is, of course, an enormous burden on the productive sphere that has to support it. Plans and resolutions are not carried out, republican political bodies haggle and very often cannot come to an agreement, and in the last Five-Year Plan have still not reached an agreement. We have statistics that 70 percent of the self-managemept agreements are not carried out. Although we lack statistical data, it is well known—newspapers write about it and lawyers have spoken about it—the laws are simply not implemented, and inspectors are powerless to control their implementation. The self-management autonomy of work collectives is practically liquidated; not one 0f the basic economic decisions they are supposed to make in the enterprise can be made by it, although self-management precisely means directing yourself, not being directed by the state, by various political bodies who place accomplished facts before you
FALL 1984 69
so that you are unable to plan your own development, your own life.
Self-management has been generally replaced by state direction. That the direction lacks a federal character, but is instead directed by republic and to local government, means little the work collective. The autonomy of self-management is liquidated by both one and the other. We have reached the point where the enterprise cannot independently enter into any investment that it considers crucial, or buy production materials that it needs, because the Federal Finance Minister has banned such purchases “ because of the stabilization,” even when they serve to produce goods for export. Or, for example, the collective cannot pay wages it finds appropriate—even these are dictated. I recently had a funny situation at my faculty. We did not have foreign exchange, and I had to travel to Poland, so I took foreign exchange from my own account and went. When I came back I said to them, “ Pay me in dinars if you don’t have foreign exchange.” They sought an authoritative opinion and were told that a member of a work collective is not authorized to loan foreign exchange to his collective. That is the level of autonomy to which we have reduced self-management. I was left without both foreign exchange and without dinars. There are as many of these anecdotal examples as you want. I mention this one only because it happened in the last week and it well characterizes what is happening.
Our foreign trade deficit is very large. I do not know whether you are aware that there is a ranking of the credit-worthiness of countries, and the world’s banks adhere closely to it. On that list there are about eighty countries, and for a long time we were in the top half, somewhere around number twenty. We were never the best, but we were solid partners, and now we are three or four places from the bottom. This means that under normal circumstances these financial institutions simply will not lend us money any more—we have frittered away the credit we had. Today we are in such a situation that for two years our libraries have been unable to obtain scholarly journals because there is no foreign exchange for them. That did not happen to us even right after the
70 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
war when we were hungry and really needed that foreign exchange for existence. What does it mean to be without scholarly journals, not to mention even books?! It is not only a cultural scandal, it is national suicide. And it goes on without any kind of responsibility.
As for patents, we are in the last place in Europe, if we omit Albania and Turkey.
In every Five-Year Plan we proclaim the catching up of less- developed republics, but the gap between republics increases. The example I constantly cite, especially when I am in Slovenia, is that Slovenia is developing two and a half times faster than Kosovo, counting per capita income; hence, there is no unemployment in Slovenia, whereas in Kosovo there is enormous unemployment. The widening of the gap between republics obviously does not contribute to brotherhood and unity.
Our large systems, such as electrical distribution or the railroads, are falling apart. Perhaps you do not know, except from the newspapers, that last week in Croatia, in Zagreb, we had electricity only every third day. Not only did we have no lights, we had no heat, elevators—anything operated by electricity. There is no need to say what that means for a city like Zagreb, especially for invalids, or for the elderly. Then rain fell and the situation improved. This is after forty years of building a socialist-planned economic system. It is obvious that there is no plan here. Out railroads can no longer run to foreign countries; our rail cars cannot go to France or Germany because they are in terrible condition. There is no fuel oil even for heating. Planting has begun, but there were no herbicides, no fertilizers, no diesel o il Now we see on television that they are congratulating themselves on how well they were organized: every peasant received eighty liters of diesel oil. Then the reporter asks, “ And how much does he need for the planting?” and receives the answer “ 200 liters” !
We already know that today 700,000 hectares will not be sowi}, although the existence of agricultural production in the country is at stake.
In addition, we have a decline of morality in our society. These
FALL 1984 71
two things are always correlated: you cannot have a stagnant economy and an idealistic morality. Stagnation is always accompanied by demoralization, which with us is manifested in “ protection” [i.e., connections—Tr.]. If you have 800,000 unemployed, how will you get your son or daughter a job, except by protection or bribery. No kind of quotas will help. This is a magnitude that cannot be absorbed. It gives rise to careerism.
Finally, we have the collapse of the legal system, which is manifested in the adoption of laws which, it is known in advance, cannot be carried out. Even those laws that can be carried out are not because the law means different things to different people. For the local community, for example, the law means nothing at all—the local bureaucracy can do whatever it wants and nothing will happen to it. The federal government can send an inspector to the local government, and it will throw him out. From time to time, these crises are resolved on the party level, a level that is entirely inappropriate for such crises, since the law has a judiciary and police (what does the party have to do with it?) which should be there when the law is prepared. We have arrived at the point where neither the police nor the judiciary act. The judge depends on the local big shots because if he does something they dislike, they will not reappoint him and he is finished.
This is approximately our situation and I could easily continue with this catalog.
The task that lies before us is to find a solution to the crisis, not just some minor repairs, some law that should be changed, some bureaucrat who is unsatisfactory and should be replaced; that will no longer solve even one problem. We stand before a decision about a radical socioeconomic-political reform. The longer we postpone this reform, the more we will be pressed up against the wall, and in panic adopt measures that we could have calmly prepared and gradually begun to implement.
We go on to the first question: Was all this unexpected, something we did not know about? In the life of nations there are situations when cataclysms occur that no one could have foreseen. However, this crisis does not have that character. We knew it
72 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
would occur, we wrote about it, warned about it publicly! When I saw “ we” I mean a whole group of economists and sociologists whom I know, as well as others. We wrote public memoranda, but without any effect. As one of the authors of these efforts, I did not know, but I believed this crisis would last five years, we would hit a wall, and then people would wake up. However, it has already lasted ten years, if not longer. The reason it is prolonged is that we receive enormous financial resources from our emigrant workers abroad. Therefore we engage in the export of workers (therefore people) for foreign exchange, and that is our biggest export industry. That would have made sense as a short-term operation had we, when it began around 1964-65, set aside the foreign remittances of our ‘ ‘guest workers” and used them for investment and development. Then we would have created jobs, and after five, six, or ten years said: Now, fellows, with your foreign exchange we have ensured development; let whoever wishes now come home! But what did we do with that foreign exchange? To put it mildly, no one knows, for no one ever gave the people an accounting of where all that foreign exchange went. Finally, we found ourselves in a situation of overindebtedness that coincided with stagnation in the West, which meant that there was no longer that growth of remittances from “ guest workers” ; instead* it reached a ceiling, the remittances stabilized, and perhaps even fell. The economy, and together with it the society, were indoctrinated [to believe] that the “ guest workers” remit more and more every year, since we sent more and more of them abroad every year. However, when the West was no longer able to absorb more workers (we were unable to export new “ guest workers” ), some began to return home, and all of a sudden the increase of foreign exchange inflows stopped and the first element of the crisis appeared; that was about three years ago. Then things began to take the course with which you are familiar, even from the newspapers.
We knew this would happen and warned about it. As early as 1981, at the meeting of the Scholars Section in Opatija, I urged that we begin work on that reform about which I speak, and my
FALL 1984 73
friends the reporters who sat there and informed the public about the meeting commented among themselves about my presentation with these words: ‘ ‘This is dangerous even to listen to, let alone to report about.” That entire discussion at the meeting was published in Ekonomist, a scholarly publication. However, few people read the scholarly press, and they already know how things stand and are not particularly impressed if someone presents it a little more systematically. However, not one of the reporters present informed the public about it, so that the public—it seems to me—really thought that some kind of natural disaster, like a drought or an earthquake, had occurred. So now, what can we do except tighten our belts and surmount this situation, all of which is the result of systematic action, or more precisely, inaction and irresponsibility. We cannot expect that we will come out of it by some sort of natural course. On the contrary, things will get worse.
Here I would like to warn about something. I shall not talk about what economists here can, but did not, do and who is responsible; we have already discussed that. If someone suggested that the formula 2 + 2 = 4 is unacceptable, that person would be considered abnormal and would be sent to a psychiatrist. Yet, we economists are constantly told that the formula2 + 2 = 4 is unacceptable. I do not have the time, and perhaps it would be indiscreet, to cite cases. The question is why does this happen? Are those who pressure us to prove that 2 + 2 = 5 lacking in intelligence, or in need of a psychiatric examination?
The matter is a little more complicated than it appears at first glance. The fact is, there are social disciplines or social situations in which two and two is indeed five; for example, political situations (among others). Why? Because people involved in politics are sometimes irrational! When this happens there is no use interpreting the rules of rational behavior for them. Therefore, a practical politician must take into account irrational behavior, and irrational behavior translated into mathematical language is what I have said. However, a “ short circuit” occurs when they seek irrationality of a discipline that cannot be irrational.
74 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Economics, like technology, cannot be irrational, for if you employ the formula 2 + 2 = 5 to build a bridge it will collapse; if you build an economic system according to that formula, it will also fall apart. Here no sort of “ philosophizing” is worth anything. So that there is no misunderstanding, what economists determine or propose need not necessarily be adopted, for politics is one thing and science is another. There can be very different and very justified reasons why something is not accepted, is postponed, or the like. That is not disputed. It is not a question of economists or some other scholars sitting in the government or on the Central Committee and determining the fate of the country; that would be as unscientific as what is happening now. It is the responsibility of our profession and our scholars to present our knowledge to the Yugoslav public, so that they, through political processes, can arrive at correct decisions. That is the issue! As it is now, we have an informal censorship that prevents all timely and correct information if for some reason it is unpleasant to someone in power.
How is it that a country that had the fastest development in the world, that did not know unemployment, where real incomes increased at an annual rate of seven to eight percent, where technological progress was the fastest in the world, suddenly fell to a much lower level, and then during the last few years began to slide even lower? How come?
There are many answers: economical, psychological, historical, sociological, to name a few. As an economist, I would stick with the economic answer, which is very simple: the conception of the economic system that was formed in the last ten years is a mistaken conception, and a system built on a wrong conception cannot function. The conception of our economic system is wrong because those who constructed that system simply do not know how an economic system functions. Such an assertion may appear drastic, but the only other possible explanation for why we have fallen so low is sabotage, deliberate sabotage. Either ignorance or sabotage! To me it appears to be ignorance, and I shall continue on that premise.
FALL 1984 75
I shall begin with the assertion that the conception of our current economic system as developed in the last ten years is wrong. This was known from the very beginning, just as everything that would result from it was known. Here I would like to caution you about a confusion which, intentionally or unintentionally, constantly appears in the media. Namely, when one of my colleagues says that the system is mistakenly conceived, or that it is no good, a group of people—journalists, politicians, sycophants—immediately attack and say: You are against selfmanagement, the system is based on self-management, you say it is no good, you are against socialism, we cannot tolerate that, etc. Why the confusion? It lies in the fact that there are two entirely different entities. One is the socioeconomic model which is based on such foundations as self-management or planning. The other is the means and mechanisms necessary for that model to function the way it is conceived or the way that society has determined, that is, the economic system. When it is said that the economic system is no good, this means exactly the opposite of what these demagogues are maintaining; that is, that the economic system does not enable the achievement of the basic orientations of this society, among which are obviously self-management, social ownership, planning, brotherhood-unity, and perhaps four or five similar basic categories.
The economic system and a certain political superstructure over it is constructed in such a way that rather than develop these categories on which our socioeconomic model must be based, it constantly destroys them. Because of this we must, naturally, fall into a crisis. The system is, in fact, tailor-made to discredit selfmanagement. One of the “ symptoms’ ’ that exemplifies this is that not one so-called systemic law is practicable, the worst characteristic a law can have. (As you know from the Constitution, our laws are divided into two groups: systemic laws are those that inaugurate the system, and then there are those that elaborate it. Among the systemic laws are the Law on Planning, the Law on Prices, the Law on Investment, the Law on the Foreign Exchange System.)
76 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Now that we have established the diagnosis, we can pose a question: What then is the correct conception—on what conception should an economic system be based that develops selfmanagement, social ownership and planning rather than destroying them? I would pose two basic assumptions, from which all the rest follow. The first is that an economic system, like every system, means a whole consisting of interdependent parts. This is crucial—a whole consisting of interdependent parts! Here there is no guessing—I think this, you think that! A system has some objective characteristics that are known or unknown, obeyed or disobeyed. As soon as you break up that whole and behave as though the parts are not interdependent, the system does not work. That is the first element of a correct conception.
The second element of a correct conception is that self-management means what its name implies—freedom, autonomy, the possibility of independent decision making of work collectives. No sophisms can limit this autonomy of work collectives with any sort of agreements, negotiations, or understandings, not even governmental measures. The work collective must be truly free to make its decisions. The question can be raised: What if it makes decisions that are contrary to social goals or lead to disruption of the plan? The answer is: A system that permits or even stimulates work collectives—as our system does at the moment—to make decisions that harm Yugoslav society is responsible for those decisions. If you carry out an analysis of how decisions are made in our enterprises then you shall see that enterprises make decisions very rationally. If some, or even many decisions are harmful, they are harmful because those who make them are led to make these mistaken decisions by laws, pressures, the market situation, and many other factors.
If these are two assumptions, or if you wish, two axioms on which a correct conception of an economic system should be based, then we see immediately, as mathematicians would say, which are theorems and which are consequences of these assumptions. There is a whole series, but I shall mention only five.
First, independence of parts is impossible; if the system is a
FALL 1984 77
whole of interdependent parts, then independence of parts is absurd. Accordingly, national [i.e., republican or provincial— Tr.] economies are absurd, not for ideological reasons, not because someone is for centralism, for the “ Russian conception,” for all that foolishness that is imputed to people who criticize national economies, but for logical reasons: either we have a system or we do not. If we do not have a system, a national economy cannot function. Just as the six wheels of a truck cannot turn independently of each other for the truck would fall apart, so the functioning of six autonomous national economies would lead to the disintegration of the economy. And that is the end of the discussion.
Second, administrative intervention is inadmissible, which means we must have a market. Recently, we have been subjected to a flood of ideological pressures to abandon the market because it supposedly does not suit our system. It should be replaced by agreements, negotiations, bargaining, and the like—in other words, by administrative elements. When I caricature agreements, do not assume that I am against agreements. On the contrary, I think they have a very important function in society. One of the first political scientists in human history, Jean Jacques Rousseau, inaugurated this conception of agreements in his Social Contract. But that social contract means something entirely different from our two million agreements of which 70 percent are not carried out.
The third consequence is the harmfulness of bureaucratic meddling in operational work. Once the social plan is adopted—and a social plan is a social contract in the rousseauean sense, which in modern societies can only be carried out in a socialist society- then it must be implemented. No other society can conceive a social plan as a social contract, that is obvious. A class society cannot, for that is a society of fundamental conflict between classes, and how can they have a contract? A statist society cannot, especially since here the plan is a command of the state. Accordingly, in a socialist society, a plan is a social contract practically by definition. But once that social plan is adopted,
78 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
there is no more haggling over it; then it must be carried out. The republican big shots cannot meet in a closed room, where the public cannot control them, the day after the plan’s adoption and haggle over who will or will not give what to whom, etc.; and then we all suffer because of that.
The fourth consequence is the obligation of the federal government and parliament to equalize the conditions of economic activity. Our government constantly tries to evade this obligation. And let us not even mention the parliament, which is pushed completely into the background. The parliament is not even informed about what the economists have said the day before in the Economic Council, which was formed precisely to help the parliament evaluate governmental measures; hence Yugoslavia’s parliament is entirely ignored in this respect, for everything happens in those closed rooms of the interrepublican committees. It ought to be the reverse: the federal government, or the federal parliament, depending on whether it is a matter of purely operational work or has elements of policy, ought to be responsible for carrying out the social plan and within that plan for equalizing the conditions of economic activity. If that is lacking, if monopolies emerge, if exploitation emerges—as we have in the transfer of funds—then the market cannot work. And if the market cannot function, then the autonomy of work collectives is eliminated and statism enters to fill the vacuum. This is a process that works like hydraulics: you squeeze something out, creating a vacuum, and something else comes in. If you squeeze out something good, then something replaces it that you do not want. Thus, Yugoslavia’s governments of the last fifteen years stubbornly refused responsibility for the conditions of economic activity. “ Associated labor will solve it” ; personified associated labor will solve it!
Finally, the fifth consequence is a firm legal order. Capitalism was impossible without the building of a legal order, and the legal state was born, in fact, in capitalism. You cannot have autonomous decision making of economic actors and uncertainty about whether these decisions will be carried out. There must be complete legal certainty. When an arrangement is made on tlie
FALL 1984 79
market, you must be completely sure that this arrangement will be implemented. If it is not carried out, the guilty party must compensate the party who suffered damage. If that is lacking, a market system cannot function, and no kind of philosophizing or manipulation will enable it to succeed. That is precisely the situation in Yugoslavia. Loans are not repaid, we have the cases of the Smederevo foundry and Obrovac, we have a whole series of situations in which the enterprise simply did not carry out a contract and “ that’s it!” It is agreed that production materials will be delivered on such and such dates, and one day they are no longer delivered. It is said: Now if you want the delivery, you have to give me foreign exchange, or some other extortion. Thus a situation of complete uncertainty is created. That is incompatible with a market economy, and without a market economy there is no self-management. That is the surest way to destroy selfmanagement and to introduce state intervention through the back door. This is what we have done.
Unfortunately, I spent a good part of the time on these preconditions for building a correct economic system, so there is little time remaining for me to explain the basic elements of such a system. Hence I shall be faster than I would like, and we can perhaps fill in the gaps during the discussion.
How would an economic system function that would be dedicated to self-management, that would develop self-management, that would perpetuate it, that would have inherent forces to perpetuate self-management without the constant intrusion of some preachers from the state or political structures who teach us how we must behave? The system does this automatically, by itself— for that is a real system—and not by command, according to the “ advice” of state or political preachers.
First, I would begin with what I have already stated. That is, a socialist system cannot be based on the dictates of some big shots who decide something “ is good for the people” and it has to be carried out; that is incompatible with socialism. A socialist system truly must be based on a rousseauean social contract. In my opinion, we have two such basic social contracts, two situations in which this idea of a social contract is expressed. First, there is the
80 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Constitution which defines our entire legal system, which is again the basis for the autonomous behavior of economic and other actors, and not only the legal system, but also the basic institutions of society as a whole. Therefore, that is a social contract. The second is the social plan; I mean the Five-Year and, let us say, longer-term plan. Once it is adopted, what happens in our country cannot be permitted; that is, to constantly revise the Constitution. It is simply unbelievable how many unconstitutional acts are adopted daily at all levels, from the work collective to the Federal parliament.
What is critical for us is that the social plan is obligatory for the federal government, which is responsible for implementation of that plan under the supervision of the parliament, and without the haggling of the republican oligarchy. If that plan is not carried out, the government should resign. Indeed, in capitalist England, the minister responsible for what happened in the Falkland Islands, the Foreign Minister, had to resign, although the Conservatives were in power. In our country, we know precisely the responsibilities of the Finance Minister, the Minister for Trade, the Minister of Agriculture, the President of the government, and the like. We know all the fiascos they have had, but it never enters their minds to resign . Exactly, and why would it if we do not seek that. However, that is the political part of the system, a subject for the political scientists.
Second, enterprises such as the organization of associated labor—which has cost Yugoslavia dearly because its conception is wrong—must be completely free in making decisions, decisions about prices, product assortments, purchases and sales, the selection of buyers and sellers, investment, financial investments, import and export, the choice of management personnel, aftd other decisions. Today enterprises are not free in a single one of these decisions.
Third, this enterprise autonomy implies, as I have already indicated, a unified and free market for goods and money. We cannot accept what some of our politicians say: I am for selfmanagement, I fought for self-management and that is crucial,
FALL 1984 81
but I think that my republic nevertheless must have its own market, its own self-managed interest community [siz] for foreign trade, its own community for prices, etc. Those men do not know what they are talking about, or they are demagogues, for those two things do not go together. If you are for self-management, then you cannot break up that market, you must have a unified market for goods and money, including foreign exchange as a specific money. In that sense, what Setinc now says is really an attack on self-management. However, to be fair to him, he is right in a certain sense. In Yugoslavia the following often happens: we need a foreign exchange market, that is indisputable, but then those who are by chance in power use that agreement on the formation of a foreign exchange market to push through some of their own interests which centralized direction makes possible. Setinc is afraid of that, and justifiably. However, instead of our saying publicly, loudly, and clearly: We are for a unified market and against abuse of power, we constantly confuse the categories, we constantly mix politics and the economy. We must for once be clear: An economic matter must look thus, and to achieve that we now have to adapt to that politically. What happens in Yugoslavia is, of course, that Marxism gets stood on its head; hidden from the public, the politicians agree on something that is entirely contrary to economic laws, and then ask the economists to adapt the economy to politics. This is the sort of voluntarism that is difficult to overcome and that is after all—as is admitted in the Draft of the Congress Resolution—one of the effects of the current situation.
The fourth element is this: If the plan is obligatory for the Federal Executive Council, then things will go more easily. (I insist on the federal government, because the implementation of the plan in Yugoslavia depends on it, and not on the republican governments, not on how they behave, which is marginal.) However, in building a system one must take the behavior of the republican governments into consideration.
In economics you must take into account that politicians are people, that they have various interests. Then you are responsible for what is agreed to in the framework of the plan, since you have,
82 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
or should have, at your disposal the instruments that make that possible. These instruments are not the instruments of commands. In my own twenty-year experience of contact with these governmental bodies, I have become convinced that it is practically impossible to explain that to them. They hold the view: If I can order, then it must happen, and whoever does not carry out the order goes to prison. Or, if I can order that, then how can I be responsible for someone doing what he ought to: he is then responsible. Now “ persuasion,” the existence of some kind of economic laws, instruments, regulatory mechanisms that can be used indirectly to induce someone to behave rationally, remains outside the range of imagination. Why? That is probably one of the effects of bureaucracy, which is oriented toward directing and toward hierarchy. Outside of these, it is in no condition to reason.
For the plan to be carried out, on the one hand, and on the other hand, for this market which is essential for the freedom of work collectives to function the way it ought to (as an allocative mechanism, so that monopolies do not emerge, so that exploitation and misuse of the market does not emerge, so that there are no various defects, etc.), we need regulatory mechanisms that are well known in economic theory or in the theory of economic policy, and that our economists have studied and measured by econometric methods. We have a very clear conception of how things ought to go, but either these methods do not even exist or they exist in a rudimentary form. It is precisely in this area Of implementing economic policy that the worst defects lie, if I eliminate the question of institutions.
For those who are not economists, I will explain. At any moment in the economy there are given capacities—what is already built, what exists, the labor force, some links between enterprises, etc. (This is the so-called short-run situation.) Along with these constraints, which cannot be essentially altered, you have foreign exchange reserves, so you can import, but these foreign exchange reserves are never very large. In this situation you must have a mechanism that will enable some sort of equilibrium, so that you do not have a shortage of coffee, milk, butter,
FALL 1984 83
electrical power, etc. Every shortage at a given moment causes price disturbances; those who produce the goods that are sought will immediately begin to raise the price or to introduce some other conditions and thus create a rent for themselves and destroy the whole system. Therefore, you must have a short-run equilibrium that will, on the whole, keep economic actors in that position of normal supply, where they deliver to others, or others supply them. These are marginal harmonizations which are achieved primarily by monetary and credit policy, and the basic institution for that purpose is the central bank. The elements of this policy are interest rates which, as you know, have been negative for years in Yugoslavia, and as such have a completely perverse function. I must immediately point out that we, on the one hand, have a constant clamor in the media about the lack of capital accumulation in enterprises, about how all the enterprises live on credit and what “ bad behavior” that is; and at the same time we have a negative interest rate, so that it is truly crazy if you use your financial reserves for investment when you can take a loan that when you start to pay it back the next year is worth half of what you received. Therefore, the government, society, is giving you a gift. The businessman who renounced that gift would be crazy. Our work collectives, therefore, are behaving quite rationally when they do not have a dinar of reserves, and they are all indebted. If we want them to behave differently, then we ourselves must change the situation and not preach to them. They are not so limited that they do not know good from bad. I will not say that tomorrow we have to introduce a positive rate of interest; we are so bogged down that we need a great deal of preparation to arrive at a normal situation with a positive interest rate. Obviously, if our inflation is 40 percent, we cannot have an interest rate of 45 percent because by tomorrow half the economy would have stopped working. But what we cannot accomplish overnight we can achieve in a reasonable period if we orient ourselves to it.
The second element of the existing credit policy is loans that are completely parceled out and under the direct influence of the bureaucracy. Obviously, neither workers nor economists built the
84 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Smederevo Foundry, not to mention Obrovac. The bureaucracy did it, but then they told the institute that provided the technical expertise: You must say that there are so much and so much raw materials; otherwise we won’t get the money to build Obrovac. And they did. Naturally, intellectuals do not dare behave that way, especially scientists, but one can always find corrupt people.
Thus, these loans must be placed on the same basis as in a Western market economy. This means that the one who is more successful (I mean where the profit is greater, the income is greater) is in a position to return more, and thus gets the loan; the one who is not does not get credit. The inequalities that appear in this situation, that is, that some undeveloped region cannot obtain loans under these conditions, are not solved through the credit mechanism, but by another mechanism. One of the characteristics of our economy and our society is the complete confusion of all categories—everything is mixed up, nothing is clearly classified. Thus, in this regard, when a bank makes a loan, it must think about the repayment of the money, and repayment depends on profitability and risk. If an enterprise is so risky that a bank will not touch it, someone must stand behind that enterprise, and we must have a corrective mechanism that will take account of this, and not burden the bank with a task that does not concern it. Above all, one must not do what we constantly do: burden the worker with reflection on Yugoslavia’s economic policy. What the federal and republican governments and whole teams of “ experts” have been unable to solve, the worker who must labor eight hours every day will allegedly solve: Yugoslavia’s economic problems. That is totally senseless, to such a degree that it is no longer a matter of ignorance, but truly of demogagy and sabotage.
In short-run equilibrium we still have the question of currency issues. Money supply cannot be parcelled out to eight republics. We are the only country that at the moment has nine central banks. When I write about that, my world colleagues think that I am joking with them, since they know that every country has one central bank. And finally, under short-run equilibrium we haye the foreign exchange market and convertibility of the dinar.
FALL 1984 85
Today we have drastic examples of distortions in the economy, and through the economy—of course—in social and political relations, which have arisen because of the nonconvertibility of the dinar.
All this was related to short-run equilibrium. Along with short-run equilibrium, there is also long-run equilibrium which in essence consists of investments. We currently have the greatest resistance to long-run equilibrium. Colleagues who are directly engaged in economic policy and are trying to penetrate through with some ideas in spite of the politicians’ frontal resistance, beg me not to mention the development fund, because that irritates many people. As soon as I mention the development fund—and that is the central investment fund, i.e., state capital—they say: We know what that is, that is centralism; aha! you are for unitar- ism, for centralism, for sovietism, and all those “ isms.” Thus the development fund is sunk before the discussion about it begins. This is what it is about.
In the short run, capacities cannot be changed much, but in the long-run you can achieve whatever economic structure you want. There are four factors that you have to take into account here.
First is the volume of investment. We can have neither small nor large investment, but certain investments. Hence, the current reduction of investment which is allegedly a condition of stabilization, is nonsense because we have unemployment. Unemployment is solved by creating new jobs, and new jobs require investment. Therefore, we should invest exactly as much as necessary to employ every citizen of this socialist country. This the market will not do by itself, nor will some imaginery “ associated labor’ ’ accomplish it; that is not their task. And certainly the republican oligarchies will not do it. Therefore, we have to ensure such investment on the basis of the social plan, by some sort of economic policy mechanism. That mechanism is the development fund.
Then we have the industry structure, which also will not be created automatically by the market, but must be planned and then carried out.
86 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
We also have the regional structure. It is not all the same whether a foundry is in Smederevo or on the Adriatic coast; there is a big difference.
Finally, we have the problem of catching up in development, which means a balancing of the economic structure, regardless of social and political factors. (Looking at it purely economically, we cannot have a well-functioning economy if the difference between Slovenia and Kosovo is 6:1. That would be the same as unifying the economy of Algeria and England and declaring that now it is a “ unified economy.” That cannot be a unified economy; it will constantly disintegrate into those two original halves.)
Thus, the condition for efficiency of the Yugoslav economy is the elimination of these large differences in development. And where does the development fund now appear? It does not appear as an instrument of the centralization of capital accumulation (we do not need that, for we can always make as much capital as we need in another way), but as an institution that intervenes operationally whenever a disturbance in the structure anticipated in the social plan occurs. For example, too much is invested in refineries and not enough in cement works, which has been our problem during the last fifteen years. What should this development fund then do? It should put a tax on refineries and use the revenues for loans on favorable terms for investment in cement plants. Therefore, as simple as can be, transfer the money from the industry where there is too much of it to the industry where there is too little, and thus the needed structure is obtained. (It i$ the same today with electric power, of course, or with energy as a whole. It is similar with regional allocation and with that catching up with development.)
That development fund is not a means of centralization and capital accumulation, but a means for correction of deviation^ which appear in the economy, which necessarily appear in every economy, even in every system. Even completely automatic systems (or especially such systems) must have their automatic regulators built into the sy stem, and that is the essence of the development fund. Consequently, the bank and the fund intervene when the market fails, and these interventions are of an operational
FALL 1984 87
character. The bank and fund, of course, must be politically controlled in a democratic way, but that is a separate question. We should have drawn the conclusion that control of the fund should be democratic from the fact that our central investment fund was a very undemocratic institution, where all sorts of things happened and the public was not informed about the criteria by which decisions were made. But what sort of conclusion was drawn? That the fund should be eliminated! We constantly have such illogic in our development of the system.
The next problem is equalizing the conditions of economic activity. It reduces, in fact, to distribution according to work. I have to say that this idea is completely elaborated economically; it only needs to be applied. However, there is no desire at all in political bodies to apply it; it appears that this disorder we have suits everyone better when it is a matter of income distribution.
Therefore, we have this problem: the economy is a dynamic system, a living system, in which some disturbances are constantly occurring. And you can leave these disturbances to our mythological “ associated labor” to concern itself with them. Associated labor must produce, innovate, have patents, increase the productivity of labor, etc., not regulate disturbances that come from the outside world, from the foreign market, which are constant and very strong. Those are fluctuations, especially in the prices of raw materials, which can go to ±100 percent in raw materials such as copper and steel. We must protect our enterprises from these fluctuations, otherwise there is no plan; if we expose them to the direct assault of this instability of the world , market, then it is all over. We cannot, for example, let the fourfold increase in the price of petroleum have direct repercussions on the condition of the country.
There is also fluctuation that arises internally. It reduces mainly, or even exclusively, to the problem of agriculture. Some years have good harvests, other have poor ones. If this is left to the market to regulate, very specific fluctuations appear, the so- called cycles in the form of a cobweb; they completely destabilize agriculture.
How can these fluctuations be stabilized? By institutions that
88 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
we already have and which at one time functioned very well. They are the Office for Raw Materials and the Office for Agricultural Products. When the prices of some metals fall on the world market, this office buys them so that the producer does not cut back production and thereby suffer. And when because of some disturbance (for example, England’s war with Argentina) prices shoot up on the world market, this office sells those products out of its stocks, again at the same price. In this way the market is stabilized. The same thing occurs with agriculture, where prices are guaranteed. However, you know what happens in our country. First of all, guaranteed prices for agriculture are often adopted when planting is finished. When planting is finished, then it is up to Saint Peter, because prices no longer help. Prices have to be given before planting. But while our bureaucracy haggles, bargains, and negotiates, the time for sowing passes.
Then we need an institution for export promotion. There is research that shows unambiguously that those countries having the fastest growth of exports also develop the fastest. We could discuss why that is so at some length, but you can take it as a fact. Now it is only a question of why our exports, which during the period of our prosperity grew at an annual rate of 13 percent (approximately like industry), fell to 1.5 percent in the last ten years, that is, by more than six times. And that is the most direct cause of the current foreign trade crisis. How shall we promote exports? The way it is done in the rest of the world—by an export bank and chamber of commerce. The export bank has enough capital to finance our export activities, and the chamber is the place where people meet and coordinate their export approach. In small countries such as Yugoslavia and Sweden, firms, in principle, do not engage directly in exporting, but always work through their associations. I still recall vividly the visit I made when I was a guest of the Swedish government fifteen years ago to a small firm called Orrcfors which makes fine glass and crystal, and employs 200 workers. It was not clear to me why they took me to see such a small firm. However, when I saw how they work there, and how exceptional it was, it became clear to me. This was, in
FALL 1984 89
fact, a family firm that developed out of a craft workshop to the highest level, with the best designers, the best workers from all of Sweden. They exported about three-fourths of their output. That was a still greater mystery to me. I asked how it was possible with 200 workers, and how did they find markets? We have “ Geneks” and “ Ineks,” and what not, and still we cannot sell our glassware. Then I saw that they do not export directly, but through an association of glassmakers, which has its own export representation and does it for them excellently.
It is obvious that exporting should be organized that way and not through self-managed interest communities such as we have today. These communities do not know anything beyond the most ordinary governmental intervention in distribution, which means administrative distribution of foreign exchange.
I shall conclude with two brief statements. Neither banks nor chambers of commerce will help us to export if we do not produce modern goods. And we will not produce modern goods if we do not promote science and developmental research, and if we do not lift ourselves a little higher from the next to last place with respect to patents. It seems to me that along with other measures that should be undertaken, we should form an office for programming scientific work. That office would have its own scientific council composed of eminent scientists from the whole country. The office would be an expert institution that would gather all information and would make its reports available to the council. On that basis, it would be possible to conduct some sort of policy for developmental work in Yugoslavia.
I recall that when I decided on my profession right after the war, for us partisans technology was somehow the greatest thing; technology would develop the forces of production, it would renew the country, etc. Under that general pressure for technology, as a ‘ ‘conscious youth’ ’ I enrolled in the engineering faculty. At that time within technology, the most attractive discipline was electronics, and the best high school graduates, the best activists, enrolled in the electrical engineering course. Imagine if we had then, in 1946, systematically developed electrical technology
90 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
when there was a ‘ ‘natural” impulse to do so, where we would be today. Later, having come into contact with Japanese in various situations, I realized that it was the same thing in Japan. Japan was a defeated power; it had to get revenge. How to better get revenge than by technological means—electricity, optics, etc.? Japan developed that systematically. Today, it is the leading power in electrical technology, and we are paupers. Today I meet our engineers everywhere in the world, many of them my colleagues with whom I began my studies. Once when I was at Brown Boveri, the largest Swiss electrical company, there were 250 of our electrical engineers there. Why didn’t these people settle in Zagreb, Belgrade, or Ljubljana and create that “ Brown Boveri” here? Not because they lacked consciousness; a large number of these people were in the partisans, as I was. Obviously, the social conditions for doing that here were lacking—something prevented it. Today, that “ something” has reached drastic proportions when there is no longer any policy whatever on the basis of development work.
Finally, a project I have advocated ever since the formation of our Federal Economic Council in the 1960s, and which always encounters strong resistance and has absolutely no chance of being accepted, is the formation of a Council of Economic Advisers to the government, or to the Presidency, which would mean the introduction of expertise directly into everyday economic policy. This the politicians do not allow under any circumstances. The Americans have had such a body in the postwar period, and America is also a federal State. Canada and many other countries also have it, in a somewhat different form.
C o m m e n t fr o m t h e a u d ie n c e : That is the Economic Council!
B r a n k o H o r v a t : N o , the Economic Council [Ekonomski savet] is something entirely different. A Council of Economic Advisers [Vece ekonomskih savetnika] would be a group of let us say, five to six (in our country at least eight) full-time experts who sits alongside the government and who relies on a scientific institute for
FALL 1984 91
concrete work. What is the current Economic Council? It is a body of about sixty people gathered from all over Yugoslavia who read on the airplane for two hours the report about what they will discuss. Of course, this Economic Council could have functioned much better than it did, and as soon as it began to function a little better, as is well known, they disbanded it. A few of us immediately came out with another mandate, and with every following mandate that Council was more and more miserable. Now it is so wretched it no longer even functions.
To come back to the Council of Economic Advisers, that would be, let us say, those eight people who sit here in Belgrade and prepare, elaborate on, and critically comment on the most important economic policy measures from the standpoint of economic analysis. Obviously, if these people had access to publicity so that their ideas did not remain in bureaucratic desk drawers, 90 percent of today’s huge failures and those we shall have in the future could not happen. For politics functions under pressures, and the politician cannot behave rationally. He cannot say, “ This is useful for the country now, and I am for it, although there are some forces that are against it,” for if he persists in that view those forces will throw him out, and the country will have no benefit from it. That is why every politician necessarily orients himself to maintaining his political position for a very short-run with a horizon of a month or two, maybe three. Consequently, if we wish to aid policy, we have to introduce a countervailing force into politics, which will exert its own pressure. When politicians are under such a pressure, then we will get a somewhat balanced implementation of policy. When the second pressure is lacking, they will naturally take into account the pressure on which their existence depends, and that is also rational behavior. Thus, when I say that our economic decision makers behave rationally, I do mean that our politicians behave irrationally. On the contrary, everyone in this country behaves rationally, but the sum of these rational behaviors is harmful to the country!
Q u e s t io n : Why doesn’t the federal government conduct a competition for proposals to solve key questions?
92 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
B r a n k o H o r v Xt : Our federal government has already done something similar. In spite of the strong resistance of economists, it first of all passed the Law on Price Associations [Zakon o zajednicama za cene]. Then, this month, when those associations had completely shattered our price system, it invited a number of economists, including myself, to help Comrade Polajnar pull out of this chaos somehow. This is how our federal government behaves.
But I also have to say this: in spite of existing initiatives, during the period of his twofold mandate, Comrade Djuranovic did not once find it fitting to gather reputable Yugoslav economists around himself and ask them what should be done, although throughout that entire period the Yugoslav economy was very visibly sliding downhill. One gets the impression that people in power think they know everything there is to know.
Q u e s t io n : Comrade Professor, how do you view the fact that our ministers who have conducted economic and financial policy in the last few years have been mainly engineers, not economists?
B r a n k o H o r v a t : That is consistent with the general situation. I shall repeat what I said two days ago: One gets the impression that an organized sabotage and destruction of the self-management system is being carried out in this country. If you put yourself in the position to see what would have to be done to deliver as many blows to this country as possible, economically and politically, and to discredit the system completely, you could not find more effective means than those they are using. We have talked about this several times in closed circles. If you ran a contest for someone to propose what enemies would have to do to defeat this country, you could not propose a more effective way than what we have done with this autarchy of republics, with destroying invest-; ment, with inflation, with the harassment of the ordinary person because this and that are lacking, with youth unemployment, with the decline of real incomes, etc. Many do not know that for the last three years our real incomes have been falling and that the
FALL 1984 93
federal government expects this to continue. It is therefore difficult to imagine a collection of measures that would discredit this system we have built with such difficulty more than what we have had in the last ten years.
Q u e s t io n : It seems to me you are advocating an institution for democratic control of the economy. You said this at the end, speaking of the Council of Economic Advisers. But, looking at it sociologically, I do not see how it is possible to achieve an institution of democratic control in the economy if such control is lacking in the whole society, if the whole system—politics, economy, science, etc.—lacks it. I do not see how it is possible to achieve an institution of democratic control only in the economy.
B r a n k o H o r v a t : The Council that I have in mind, in fact, is not a democratic control but a scientific control. But I completely agree with you that the economy does not hang in the air, but is closely tied to politics; accordingly, the economic system cannot be reformed without reforming the political system. Hence, when I advocated reform, I always emphasized econornic-politi- cal-social reform—all three things. Under social, I understand the entire complex of morals, laws, responsibility, etc. We need this threefold reform.
How shall we carry that out? I must limit myself to economics today, but it is obvious that it cannot be carried out only within economics. You who organize these discussions will have to find some political scientist to continue the discussion about reform in the political system and some sociologist, philosopher, or educator to talk about those political, social, and moral problems. Only after that can we see how one reform fits into another. That is certainly so.
Q u e s t io n : When there is talk about the reasons for reducing investment, which you spoke against, it is often stated that one of the reasons is the reduced availability of investment funds, which is probably so. If this is correct, to what extent can we compensate
94 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
for the decline in foreign capital as a source out of domestic means? Would that imply a further temporary reduction of personal consumption of the population, or is it possible to do that from some other sources? That is my first question. Secondly, in this connection, what do you think of programmed accumulation as one of the instruments of ensuring an adequate level of accumulation?
B r a n k o H o r v a t : The latter is entirely feasible. You can use it as an instrument that does not alienate accumulation from the enterprise. You can conceive of it as a prescribed interest rate. (Now there is more and more discussion about this to avoid the awkward connotations of an interest rate. Programmed accumuf lation is talked about, which remains with the enterprise but cannot be used for consumption purposes, but only for investment.) That is entirely possible. Whether it is necessary, and to what extent is a matter for further analysis of the behavior of our economic decision makers. To a certain extent, it appears to me to be a quite rational solution.
However, where the ideas that our mass media constantly imr ply are concerned—“ we must tighten our belts, we have overconsumed, we must live according to our means” —the answer is very simple. Look at what happened in our country earlier, when we had much more (relative) investment and much faster growth of the social and individual standard of living! Therefore, not only are these things not in conflict with each other, but one helps the other: investment creates new jobs, greater production, etc.; larger real incomes create an impulse for greater productivity, people are more satisfied, an enterprising atmosphere is created—people are convinced that something must be created. As soon as you have stagnation in the economy, demoralization occurs, everyone looks out for himself, you bungle and loaf on thfe job; that is what we have now. These things always go together: development and productivity of labor, the standard; stagnation, low productivity, and decline of real personal incomes, these alsto go together.
FALL 1984 95
Q u e s t io n : I have here a federal study in which the reduction of the volume of investment by 50 percent in relation to what was originally planned is directly linked to the impossibility of using foreign capital in the anticipated amounts. Does this mean maintaining investment at the current level, or does it imply the necessity of compensating from other sources, and from where?
B r a n k o H o r v a t : N o ! Precisely because the economy is a dynamic system, it is not a piece of cheese from which, if you take a larger slice for yourself, there is less for someone else. But that is the way our politicians conceive of the economy, and consequently we have problems with the republics, because they think, for example, if Serbia gets more, then there is less for Croatia. This is not at all valid for the economy. The economy does not behave that way since capacities, productivity, production, and the standard of living all grow at the same time. Only when you have used all these potential sources, when capacities are utilized 100 percent, when the labor force is 100 percent employed, when productivity is increasing at an annual rate of 7 percent, when all these ceilings are reached, only then does this logic of the slice of cheese begin to be valid. But in Yugoslavia, with 50 percent utilization of capacity, with 800,000 unemployed, with three hours out of eight spent working—these are such terrible unused capacities, potentials that could be used (not by foreign capital, that is pure demagogy), but by another social organization of work.
Q u e s t io n : I have two concrete questions: First, I recently read in the press that it is being proposed to shorten the work day to five to six hours and to introduce more shifts, in order to employ new people. As an economist, do you think that is rational, in the sense of compensating for the critical mass of accumulation for new investment?
Second, we have seen the situation in which the Yugoslav economy finds itself. You have given us an exhaustive analysis, you have also given us, I would say, a proposal for a future new
96 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
direction of development. Concretely, how much free time do we still have to pass over to that new direction of development, if it is optimal? You have said yourself that one way of influencing the audience that creates economic policy is a democratic method, or the inclusion of the entire public and its coming out for the true directions of development toward socialism and basic principles.
B r a n k o H o r v a t : A s long as we have forced layoffs of people because of a lack of raw materials, etc., it is misplaced to talk of new shifts. In all likelihood we will have massive plant closings this summer. And it is still more misplaced to say—what our journalists are serving up to us recently—that our retirees are responsible for our having unemployment. I think there is no sense whatever in speaking of this matter. Anyway, there is no need to reduce the work day from eight to six hours, three shifts; three times eight is twenty-four. And how much time remains? I think that 12 o’clock has passed. This is no longer a matter of philosophizing about whether we want a little (better) like this, or a little (better) like that for us to survive, so we don’t sink.
Q u e s t io n : I would like to add to [the problem of] this insuffiT ciently used capacity. We know that we do not have enough foreign exchange, which we need to obtain raw materials and producer goods. Enlighten us on this problem of foreign exchange, the shortage of foreign exchange, from the position of the republics and autonomous provinces: what does it, in fact, mean? Then, in connection with the proposed law on the method of handling foreign exchange, to what extent is it realistic, what does it mean?
B r a n k o H o r v a t : Where foreign exchange and our difficulties with it are concerned, the answer is very simple. If our economy develops at a rate of, let us say, 5 percent, and exports at a rate of 1.5 percent, that means that exports, and along with it also imports, have a reduced share of national product. And this hap happened in Yugoslavia. At one time exports amounted to about 20 percent of the national product, and now it amounts to about 10
FALL 1984 97
percent. At Yugoslavia’s current stage of development, this share of exports in the national product is too small to maintain that output, or that rate of growth.
This is not only correlated with the stage of development. There is a tendency for foreign trade to increase first of all with development; that is, its share increases, and then later it falls and stabilizes itself. We are at the stage where it should grow to somewhere near 30 percent, but it has in fact fallen to 10 percent. There is an additional element: the smaller the country, the larger the share of foreign trade. Let us take the European developed countries that are smaller than Yugoslavia in population, but larger according to potential: they produce more, such as Sweden or the Scandinavian countries as a whole, or Belgium, or the Netherlands. The Netherlands is, to be sure, an extreme case. It exports 50 percent of its national product, and in that way compensates for the smallness of its domestic market. It has Philips, Royal Dutch, and a couple more of these multinational companies that export and enable other things to be imported; and you do not have odds and ends of articles like some low-grade variety stores. Now compare the Netherlands as the European exception with 50 percent exports and Yugoslavia with 10 percent, and it is immediately clear where we find ourselves.
As for the question: How we shall do it, what should be done— that is again a political question, not an economic one.
Q u e s t io n : Now we are in a vicious circle: there is no foreign exchange and no imports. Does this mean there is also no production?
B r a n k o H o r v a t : That is just so. Things are even much worse, because economic processes are cumulative. The multiplier effect operates either upward or downward. Right now in our country a downward multiplier effect is operating.
Q u e s t io n : You spoke about the crisis in Yugoslav society, I would say about the crisis in the Yogoslav economy. But you did not, it seems to me, take into account still another essential factor.
98 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
Economic indicators show that social consumption has been growing in Yugoslavia during the last fifteen years, and that it is the country with the highest social consumption. Since Yugoslavia is the country with the largest social consumption in Europe, and with one of the highest rates of social consumption according to rate of economic growth and population size (therefore, it has an expensive government), how can its economic development go forward?
B r a n k o H o r v a t : I spoke very clearly about that, in connection with the mushrooming of unproductive employment. When we have that, the productive part has to carry it on its back.
Q u e s t io n : Our government employs about 80,000 people in sociopolitical organizations, self-managed interest communities, and various secondary bodies, all of which, sociologically speaking, comprise the state. How do you view it?
B r a n k o H o r v a t : The matter is even much worse. The comrades from Slovenia who carried out the study of “ Slovenia in the Year 2000’ ’ calculated the number of unemployed in Yugoslavia, and in addition to the 800,000 unemployed who are registered at the Employment Bureau and the 800,000 who emigrated, they also estimated 800,000 unproductively employed.
Q u e s t io n : But with the enormous number of people in agriculture, how many are underemployed?
B r a n k o H o r v a t : Well, that is an old problem that we have, so to speak, inherited. We did not create it and we are solving it. But it is specific because the young people have left agriculture, and the old people have remained. Agriculture is a thing unto itself. But what we have created with our system is these;3 x 800,000 = 2,400,000.
Q u e s t io n : Say something about the revaluation of fixed capital [osnovna sredstva] and the increase in the depreciation rate. To
FALL 1984 99
what extent will that have a negative influence on accumulation? We know that the increase in depreciation this year was viewed linearly, and was increased in all industries regardless of the organic composition of capital. (Excuse me if I err somewhere in terminology; I am an engineer, not an economist.) On the other hand, we designed a policy of distribution according to work, and all, from Mika Spiljak on down, maintain that there is no work that cannot be measured. We said immediately that there is no personal income smaller than 600,000 dinars (in Belgrade this year it is 660,000 dinars). At the expense of whose labor and earnings does someone receive that 660,000 dinars even when he doesn’t earn them? Then we have industry agreements, where again, trade union bureaucrats proclaimed that we must set aside so much and so much for the expanded material basis of labor or reserves, or “ for funds,” as they used to be called. Further, in the last two years we have had about 3,000 regulations, laws, orders, instructions about what we may not do. In spite of that, or perhaps precisely because of that, we are great masters of evading regulations (the lawyers say that 2 + 2 = 4 insofar as the law does not say otherwise). Finally, what do you think of the category of income? I think that it is an outlived category in Yugoslavia, because it has led us to ugly things when we prepare financial plans for our basis work units. We then start from the bottom line—how much will our pay be—and then we arrive at total revenue, and then we say what the price of our output will be. And we do not go in the reverse order, from looking at the selling price of our product and its actual price on the market, and from that point determining our personal incomes. And that is how some economists teach us.
I want to ask you about one more thing. I have the impression that the political factor is emphasized too much. Under political factor I understand legal regulations. And there we have fogged up so much; as soon as some regulation appears, it is pronounced unconstitutional in the newspapers. Furthermore, we constantly emphasize that we are a humanistic society and we have to justify it. Consequently, the situation in work organizations is such that, practically speaking, neither the workers’ council nor the
100 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
director can do anything about someone who doesn’t work. To get rid of him you have to go through the torments of Tantalus, because the court will always send him back; they take a stenographer and two jurors and judge, and the worker is always right, regardless of what he has done. For example, we caught some people stealing, and the disciplinary commission fined them 10 percent of their salary.
B r a n k o H o r v a t : I have even more drastic examples than that. But I spoke about the collapse of our legal system. That is correlated with the general system, and again, you cannot solve it partially.
However, you have observed these things very well: these personal incomes may not be lower, accumulation must be higher, depreciation is increased, prices are frozen, etc. And that is the typical case, as mathematicians would say, a system of equations that is unsolvable, with more constraints than there are equations. It is simply unsolvable. In mathematics it is very simple: when you have an examination exercise, and if it is a linear system, then you number the equations according to the number of constraints, and that’s that—the answer is exact. But in real life every system must have a solution; you cannot say that it is unsolvable and now everyone hang like chandeliers in the air. What is the solution? The solution is the one that is most opportune, that is, the one that evokes the least political repercussions, and that is inflation.
This was a very good example that shows how political voluntarism comes into conflict with economic principles. On the one hand, you have the Association for Prices which was established by an act of state, and the politicians are now agreeing that it must be so and are taking into consideration, for example, depreciation and a few other things, but they do not take into account the factual way the economy functions. And what will happen now? Nothing of that agreement will be implemented. Then the pundits will appear and will pronounce that the system is good, but we are undisciplined. However, no sort of discipline can solve a system that is unsolvable. That is what I said and what I have been trying
FALL 1984 101
to explain to the politicians for the last twenty years, without any success. For the political process is entirely different: you sit at a table and discuss, then you quarrel, and you form other coalitions; and the next day you say something different, and nothing comes of it. That does not work in the economy, where2 + 2 = 4 , and that’s it, regardless of whether it is acceptable or not.
This is a very strong reason why this year we will have an inflation rate that has no connection with what was agreed in the Associations and the Resolution. These are two completely disparate things, for it is not a question of politics, or of morals, nor of any other (in)discipline, but it is a matter of how the economy functions. If you do not take that into account, all agreements fall into the water, and this one will also.
When I was invited to the meeting being prepared by the Federal Executive Council to help Polajner concerning what should be done about the Association for Prices, I was asked what I would propose to him if I came. I answered very simply: disband the Association, because in this system the Association simply cannot do anything. Why deceive both the people and oneself?!
Q u e s t io n : Professor, you d id not say what you think of the income category.
B r a n k o H o r v a t : That category is used in very different ways. If it is used in the sense of national income accounting, then it is an established economic category which is as firm as a rock, and there is no discussion about it. However, if it is used in the sense in which our journalists use it—as an income relationship—then it is an absolute contradiction of socialism. We have, unfortunately, distorted our language so much in that bureaucratic stretching that we have arrived at a situation in which, when we begin to discuss, we first of all have to define the terms we are using. For example, our planners and those who report to the Parliament, various government ministers, etc., will never say, “ We had a high inflation rate, ’ ’ but rather ‘ ‘We have a very dynamic growth
102 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
of prices.” And they will never say, “ We have a crisis,” but rather “ We have a very complicated situation.” You have to decipher these things constantly.
It is the same way with income. Income as a well-defined economic category is without objection. But income as that concept is used in our country, in all of its various demagogic variants, is truly something that ought to be demystified.
Q u e s t io n : If the situation is difficult, why aren’t there any protests?
B r a n k o H o r v a t : You know that story about Duke Milos. Even he has already determined what is in question, and that is the most dangerous illusion about peace. We are momentarily in a situation where after unfulfilled promises, this nation has been disillusioned in its expectations several times—in 1965, then 1972, and after that by some mini-reforms, by the community of associated labor [Zajednica udruzenog rada—ZJJR]—that all that would be self-management. I do not use these harsh words casually. The people are precisely thus experiencing their situation. And disillusionment continued at the Congress of Self-Managers where they talked about mastering all of investment and all of income, in a situation in which the worker-self-manager cannot even buy a shelf for books. These absurd phrases have absolutely nothing to do with real life. While it was not yet an absurd situation, people still struggled, reacted, went on strike, thought that something could be improved. When things are driven to the absurd, people become apathetic, throw up their hands, turn to their private affairs, to their families, and to an ideology of “ steal where you can, for who knows what will be tomorrow. ’ ’ We are now in such a situation. However, this turning inward to oneself and shrugging is not a situation that can last; it does not solve the problem. One day—and this is what is unpredictable, these social explosions are unpredictable and they somehow arise all of a sudden, when these effects accumulate—one day a critical mass of people will come to the conclusion that it is no solution for their lives to work sloppily every day and steal from their factory, or at the
FALL 1984 103
university to amass points in order to obtain a higher salary. This is not fulfillment of life! They are at the university to teach students, to be an educator, or at the factory to achieve some results. One day, when a critical mass of people grasp that, there will be an explosion. And what we ought to try to do is to turn to reform before the explosion, so that this energy that is now accumulating and can become emotional, can be turned in a positive direction. But how to do that is truly a very difficult political question!
Q u e s t io n : What about the so-called small economy [mala privredap. Is there a danger of the restoration of bourgeois society, bourgeois consciousness?
B r a n k o H o r v a t : First of all, there is no danger of the restoration of bourgeois society, because we are still living in a bourgeois society. And what should be done is once and for all to demystify this concept of income and income principle, to free ourselves, among other things, of this ideology of bourgeois society, which is a typical ideology of self-sufficiency, individualism, disrespect of the needs of other areas, other people, etc.
Concerning the small economy and danger from it, that is pure nonsense. Stories about how these craftsmen or cafe owners will endanger socialism in the twentieth century are so funny that it is not worth even discussing them.
Q u e s t io n : Our nationalisms are essential to our system; they are built in as one of the motives of our system’s functioning. Basically, nationalisms prevent social unrest, because if social unrest appears with nationalistic elements, it can also happen that some social rebellion is proclaimed as nationalistic. Doesn’t that indeed happen in other countries, so that it is not surprising that the social character of a rebellion is transformed into a national, or a nationalistic one. We are a multinational country, and we have eight tiny states.
B r a n k o H o r v a t : I think that nationalisms are a very real danger for Yugoslavia. The fact that someone uses nationalism to
104 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
hide his position is of an entirely secondary character; they are potentially very dangerous. I am even ready to justify excesses in suppressing nationalism, because we have had such historical experiences with it, that everyone who was in the national liberation war knows what it means. It would not be smart to focus on what is marginal, on what some bureaucrat uses, thus distorting its true character.
Let me also say something about the remark of the colleague who does not believe in the cumulation of consciousness and rebellion, but thinks it is a matter of shortages and poverty as the cause of some eventual change. That is a rather widespread opinion. However, permit me to use a term that is not pejorative, but places that opinion in a context, that is, a vulgar analysis of social behavior. If you study how revolutions arose, those great rebellions, let us say in the last 200 or 300 years, then you will see that revolutions never come about in difficult situations, for in difficult situations people are apathetic, they do not see any alternatives, they do not believe that it is worth undertaking anything. Rebellions arise when consciousness appears of a possible alternative that is on the other side of the path from which the society is moving. For that to happen some maturing of the consciousness is necessary. Here, the shortage of coffee and the like plays a certain role, there is no doubt. It irritates a person, it forces him daily to reflect a little like this: Well, have I been reduced to this that I have to stand in line for coffee or to strike up an acquaintance with the grocer so he will prepare some for me? Have we indeed been reduced to this?! This is a sort of stimulative element. But a coffee shortage will never make a revolution.
Q u e s t io n : I did not think that; perhaps I did not express myself well. I wanted only to say that nationalisms such as we have can have an influence in reducing social unrest in certain situations. If such a rebellion were to appear, these nationalisms could prevent it to a certain extent. But if there were an overflowing of anger that could break up that nationalistic plateau, then that would be a general movement.
FALL 1984 105
B r a n k o H o r v a t : This time you were a little clearer. But in any case, the introduction of nationalism as an element in the analysis shows how dangerous our situation is.
Q u e s t io n : I have a concrete question in connection with the instruments for ensuring equal conditions for economic activity: To what extent is it possible to eliminate effectively this constant fluctuation of our social property between group ownership and state property? To what extent is it possible to eliminate these elements of disproportion, of unjustified appropriation on the basis of monopoly, of market rents, of natural rents, etc.? In your book you talked about taxation as an instrument. To what extent is it possible by economic mechanisms to separate the income of work collectives into the part acquired through the self-management market mechanism, the part that is the result of effort, and that part that is not?
B r a n k o H o r v a t : I can say the following: You cannot solve a single problem by any partial measure, by any partial solution— in this case, the enormous problem of standardizing income distribution. You have to have a generally stabilized situation, which means a market that functions normally, planning that functions normally, economic policy that functions normally, etc., in order to have in that normal functioning another mechanism that is specifically concerned with the distribution of income through, for example, some sort of tax measures. For then any eventual deviations, that is, that here a little more is grabbed, and there a little less, are of little significance. Because of the dynamics of the market, these deviations will not always occur in the same sector, but will move about the economy, so that over a somewhat longer period, say a period of ten years, all the industries will pass through that and you will have, over the long-run, an equalization, and the problem will not appear. But the assumption is that the system as a whole is stabilized. If it is not, then no kind of brilliance will help in income distribution.
Copyright of Eastern European Economics is the property of M.E. Sharpe Inc. and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.
B ranko H orvat
Two Widespread Ideological Deviations in Contemporary Yugoslav Society*
I shall begin by defining the concepts that I use in this text. When I speak of deviations, I take socialist society as the standard in relation to which the deviations occur. Under ideology I mean world view, life philosophy. Widespread means that it is not a matter of individual cases, but of a typical phenomenon which permeates all social structures: individuals, construction of institutions, political programs, legislation, the mass media. If my observations are correct, then it is a matter of a very serious social phenomenon which demands serious research, public discussion, and social action. It is all the more amazing that this phenomenon passes practically unnoticed. This article was inspired by the invitation of Sociologija’s Editorial Board, and within the limits of the allotted space, the only objective is to indicate the problem. I would be pleased if this were the stimulus for a discussion among sociologists, psychologists, educators, political scientists, and philosophers, a discussion that would thoroughly investigate this phenomenon.
The two deviations in question relate to the mistakenly
*Serbo-Croatian text © 1982 by the Yugoslav Association for Sociology. “ Dvije masovne ideoloske devijacije u savremenom Jugoslavenskom drust- vu,” Sociologija, Vol. 24, No. 2-3 (1982), pp. 314-22. Translated with permission. Translated by Dr. Helen M. Kramer.
The author is at the Faculty of Economics, Zagreb.
45
46 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
conceived and practiced self-management and the ideology of “ income relations.”
Caricaturing self-government
Self-government, in essence, means the elimination of hierarchical relationships among people and creation of a society of equal and free people. Since people are very different in their abilities and inclinations, and by their nature are not necessarily altruistic—anthropological studies show that, depending on social institutions, individuals can be extremely aggressive and inconsiderate—equality and freedom of individuals must be guaranteed by social institutions. In that regard, at least two conceptions and two historical practices can be distinguished.
In its struggle against feudal privileges and hierarchy, the young bourgeois class formulated equality and freedom as its own social goals. Equality meant the same civil and political rights for everyone, and the freedom to arrange life as one wishes and that one bears all the consequences of that freedom. The corresponding ideology manifested itself as individualism and utilitarianism. The new society was stratified according to property dimensions, as a consequence of which strict hierarchy in the production sphere was counterposed to the formal legal equality in the civil-political sphere. We obtained a new class society, with new privileges and new forms of exploitation.
Socialist self-government also proceeds from the ideal of equality and freedom, but they are now positively defined: society guarantees equality and freedom to the individual. It is obvious that in such a situation utilitarianism and individualism are not suitable as an ideology. The individual, of course, cannot be free if he does not decide his own fate. However, in that respect he is not an isolated individual, but has the help of society. Accordingly, individualism is inappropriate. Now, society is not some independent external power—as at one time, a god—but is con> posed of socially oriented individuals. In other words, society’s help implies help to society, social concern implies concern for
FALL 1984 47
society. Accordingly, utilitarianism is inappropriate as an ideology-
Let us now consider how self-government is conceived in Yugoslav practice. It means that every individual can and should participate in making decisions and in that way look after his own interests for himself. Since he has to take care of his own interests, he must be a member of the workers’ council in order to protect those interests. Hence he joins the workers’ council (Council of Communities of Interest [siz], the association for scientific work, the local community association, the editorial board, etc.) to solve some of his own problems; his friends’ problems and the interests of the collective do not concern him very much, let alone involvement in some social objectives or principles of the socialist ethic. When that individual is not a member of the decisionmaking body, his colleagues make decisions at his expense (except if he is a member of a clique that has its representatives in that body).
Recently a working group in the Yugoslav Parliament completed an analysis of constitutional rights, freedoms, responsibilities, and obligations of citizens and concluded that in 1981 workers’ councils in the majority of cases, and their boards and committees in an insignificantly smaller number of cases, violated the rights of workers and harmed social ownership. Managerial and isolated bodies (the so-called technocracy) were only in third place with three times fewer cases, approximately as many as workers’ assemblies.
The described situation has several extremely negative consequences. One is the already notorious obsession with the process of decision making. All attention and energy are devoted to making decisions, so that the preparation and implementation of decisions are left to the manipulation of cliques who are momentarily in power, which naturally has a feedback effect and only worsens the situation.
The second obsession is with the process of mass decision making such as workers’ assemblies or citizens’ assemblies. At the assemblies no substantive discussion, analysis of problems, or effective control are possible. Only voting is possible. Because of this assemblies represent a worthwhile object of manipulation
48 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
for some, and an occasion for disillusionment and demoralization for others. Both strengthen the belief that one can rely only on oneself and on one’s friends, which again has a feedback effect.
The described individualism and privatization generate an entirely specific collectivism which is equally destructive. If the individual must concern himself about everything, and if by chance he is not present, his colleagues will probably inflict harm upon him, then whenever an individual shows some initiative, it is certain that it works to his interest and to your harm. Hence every individual initiative must a priori be prevented; initiatives are indeed blocked, and we encounter pat positions at every level and hence the obsession with the process of collective decision making. Some “ self-management” forum has to sanction everything. The consequence is a specific quid pro quo: decisions are not good or bad in and of themselves (in which the criterion is the social interest or an ethical principle); decisions made collectively are good, and individual ones are bad. Since it is thus, the main thing is to obtain the sanction of some collective body; whether the action is useful or harmful is pretty much irrelevant.
In postcapitalist society, inappropriate individualism generates deformed collectivism (which in addition carries atavisms from patriarchal peasant society), and the constant tension between these two deformations leads socialist self-management to a caricature. It goes without saying that such deformations indicate the absence of internalized ethical norms, which we shall discuss below.
Individualism which leads to privatization and collectivism which manifests itself as naked power are not typical only of work collectives, they permeate all social structures and all levels. In that context, we shall consider the question of the state.
In early capitalism the state was the preserver of order. The individual took care of all his interests by himself, and the market represented an institution of automatic regulation without social control. However, since then the state, besides being a ruling body, increasingly assumed regulative functions and began to carry out social services. In socialism, the state as an instrument of repression withers away, and develops as an organization for
FALL 1984 49
carrying out social services.In our present-day situation, the processes appear to be re
versed. The state is trying to free itself of the obligations of the social services, and emphasizes its role of authority. The state commands or forbids from the local commune to the federation; it does not serve. If the state does not worry about you, then you do not have to worry about the state. If the state even mistreats you, then you naturally avoid it. If you must look after your own interests yourself, often even against the heavy hand of the state, then the state appears as an alien and unfriendly force that should be avoided and evaded. There are few countries where the laws are evaded with as much ingenuity as in Yugoslavia. Our emigrants carry this great experience with them to foreign countries, where from time to time they provoke astonishment by their resourcefulness.
The state as an irresponsible authority represents, of course, the inheritance of the Balkan state. Historia nonfacit saltum, and we must reconcile ourselves with the fact that we will need time to rid ourselves of that inheritance. But that is one problem, and it is entirely another problem when that Balkan state is held up as a socialistic achievement. In the latter case, it is a matter of a dangerous ideological deviation.
Finally, if the workers’ council does not take your interests into account, if the state does not take care of you, if you yourself have to worry about your rights, if they are brought into question even when they are legally guaranteed, then you will, left to yourself, begin to look after yourself without regard to others, to the social interest. “ Social interest” appears in quotation marks as something abstract, something that is not in accord with the daily experience and therefore cannot be internalized. Since the social interest has not become an ethical norm, then neither is harm to the social interest experienced as an immoral act. Thefts of social property, corruption, financial violations, and such are considered as vital resourcefulness and skill, and not as criminal acts. The workers’ council punishes thieves with symbolic fines, and reinstates embezzlers in their previous jobs after prison.
50 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
“Incomes” ideology
I stated above that individualism and utilitarianism are characteristic of the ideology of early bourgeois society. In the first part of this article I pointed to some factors that generate a specific individualistic deviation among us. Since utilitarianism is complementary to individualism, we can also expect the appearance of a utilitarian deviation. In ordinary conversation it is designated as selfishness, greediness, the desire for amassing wealth, con- sumerist mentality and the like.
Corresponding to the profiteering mentality of early capitalism is the incomes mentality of deviant self-management. To avoid a possible misunderstanding, I must immediately emphasize that we, as economists, would never even think of negating the market or belittling material incentives as instruments of nonadministra- tive coordination of economic processes. The market is an exceptionally effective and irreplaceable instrument of resource allocation, and distribution of income according to work constitutes the basis of a socialist economy and therefore also of society. Hence, the market and income have their clearly defined place in socialist society.
However, the existence of the market does not imply that everything is subject to buying and selling—from shoes and automobiles to museum entrance fees, education, and sexual services— and distribution according to work does not imply that every work should be measured and income determined that way. Again it is a matter of a complementary ideological deviation: if everything can be measured, then everything can be bought. What is more, i f ! everything should be measured, then everything should b e ; bought. This is an ethical postulate which, of course, has no connection whatever with socialism.
While the trade unions in the Western European countries struggle against piecework and for the hourly wage—for work, j according to norms, destroys the unity of the working class,! increases exploitation, dehumanizes the workers, and worsens; interpersonal relations—the Yugoslav trade unions proclaim
FALL 1984 51
work norms the highest achievement of socialist organization. And while professional organizations once cultivated professional ethics which demanded that doctors heal people, judges deal justice, teachers educate and train young generations, and scholars discover scientific truth, today our trade unions and political propagandists seek measurement of healing, judging, teaching, and scholarly work along with distribution of surpluses. As a result of this, at meetings of work collectives there is much more discussion about distribution of surpluses and how to go about it than of healing the sick and educating the youth. As a further result, professional ethics is replaced by an incomes mentality. From there to bribes is no longer far.
Again, lest there be a misunderstanding, as an economist I know full well that some work operations should be normalized. Thereby one improves work discipline, stimulates productivity, and avoids disagreements because the calculations are clear. Likewise, in the majority of cases costs should also be normalized—that is, the objective of various budgets from, individual offices on down the line—to prevent waste and carelessness and establish definite standards of behavior. Ultimately the obligations of every job should be clearly defined. But all this has no connection whatever with the ideology of measuring every fragment of work. The function of normalizing and defining work obligations is to stimulate individuals to be good doctors, judges, officials, scholars, etc. The former is the means, the latter is the goal. What happens is again a quid pro quo. The norms become the goal, and professional consciousness and conscience are lost as something immeasurable and therefore irrelevant. A teacher carries out his social function by educating students, and not by giving lectures, producing mimeographed notes, giving examinations, attending meetings, and writing reports. If, however, points are assigned—as indeed is done at our universities—for every fragment of a teacher’s physical activity, then the teacher will begin to accumulate examinations, produce lecture notes in as many editions as possible, fabricate meetings of committees, and cease to be a teacher. And he certainly will not be a scholar.1
52 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
In addition, he will constantly haggle with his colleagues over the determination of every point and the distribution of every dinar. In such a situation, questions of scientific truth or pedagogical integrity—for which there are no points and norms—become not only irrelevant but indeed grotesquely inappropriate.
If everything should be measured and everything should be assigned a revenue, then the work collective should also be broken up into small units of which each will have its own bank account and sell its services to other units of the enterprise at market prices. And since everyone has to look after himself, since no society cares about you, these units have to take care of their own interests first of all. Thus the organizations of associated labor (OURs) arose, and with them the breaking up of collectives, ever worsening of interpersonal relations, and less and less efficiency of operation. The technical side of the error made is clear: the market, which is based on competition and which as an organizational principle is valid between enterprises, was introduced within enterprises where cooperation founded on solidarity should prevail as the organizational principle. The ideological! aspect of the error also ought to be clear: if everything is for sale, then even OURs should sell to one another.
True self-management requires small groups. The enterprise is too large a unit for the individual to be ale to express himself. Therefore the enterprise should be structured as an association of self-managing work units.2 Up to this point the analysis is correct; and scientifically based. The ideological element is introduced; with the proposition that relations between OURs should be constructed on the basis of buying and selling, for each should “ dispose of his own income.”
A further illustration of the same phenomenon is the already famous principle of past labor (minuli rad). Past labor is capital derived from investments financed by savings. The worker does not spend his entire income, but saves a part and invests, by which he acquires a right to draw rents (profits) from these; investments. Income from capital, of course, has nothing in common with Marx’s slogan of distribution according to work, but it
FALL 1984 53
has direct connections with rentiership. Income from capital is surely incompatible with social ownership, but is the natural consequence of private and collective ownership. The belief that the worker-entrepreneur will successfully husband social resources only when the capitalist-rentier in him is awakened is not founded on any scientific analysis whatever—about which I can be totally categorical as an economist—but rather on ideological prejudice. My past labor is my savings, my savings are my property, and I have the right to obtain profit on my property—for why would I save otherwise?—is the ideology and practice of capitalist society. I must, however, add that the rentier principle of past labor could not be applied in Yugoslav practice even a decade after it was conceded to our society because of the spontaneous resistance of the working class. In practice it was impossible to go further than a premium for seniority, which is often applied elsewhere and which represents an entirely different principle.
It should now be clear what is hidden behind the omnipresent slogan about the incomes principle. The early bourgeois ideology of utilitarianism is what is hidden. All human activities are motivated solely and exclusively by personal utility and this is measured and expressed in material goods. Therefore, if you want to be good “ socialists,” try to get rich as well as you know how.
The moral basis of ideological deviations
Every ideology has its own moral basis and this also holds for our “ self-managerial” utilitarian individualism.
We began our postrevolutionary development with 75 percent of the labor force in the village, while that percentage is now below 30. An entire prewar Yugoslavia was transferred from the village to the town, from agricultural to urban occupations. This migration was accompanied by the rapid increase in the level of education and of material wealth. Along with this, vertical social mobility was also significant. The aspiration level rose by leaps
54 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
and bounds. In such circumstances pronounced anomie occurs, a phenomenon that Durkheim discovered earlier: the old norms became dysfunctional and are disappearing, and new ones are not yet constructed. Frequent changes of regulations, contradictory laws, and general disorder in the economy and administration intensify anomie. Since ethical norms represent an automatic regulator of activity, that automatism has now been lost, and ethical relativism and a peculiar ethical chaos have appeared. Everything appears possible. Everything appears allowable under certain circumstances—insofar as you are not prevented or caught. Accordingly, the basic virtue of civic life is “ social skill,” political adaptability, and cleverness at manipulation.
When large groups of people from families who lived on the edge of material existence come into a situation of rapid rise in the material standard, and when besides that social mobility is also made possible, then it is natural that an insatiable and uncontrolled desire emerges to compensate as quickly as possible for everything that earlier generations lacked. The psychological need and pressure of the environment for as much accumulation of material goods as possible are enormous. Once the door to social privileges is left ajar, the impetus for social advancement among those who were at the bottom of the social ladder grows explosively. It is necessary to overtake and make progress regardless of the obstacles. It is necessary to succeed. Success is the criterion of morality.
Some general ethical norm does not exist. That is an illusion of idealists and Utopians. Morality is relative. Everything depencfs upon the situation. One should be realistic. You can’t knock your head against the wall. You can’t change society by yourself. You should adjust to avoid unpleasantness. You can’t spend yoijir whole life in rebellion. Besides, that doesn’t do anyone any good. One should be clever and achieve something in life.
In that way conformity and careerism are valorized as an expression of intelligence. When one knows what he is doing, he will not needlessly begrudge himself. Insistence on some prinqi-
FALL 1984 55
pies is a sign of dim-witted ignorance.If that insistence is of a little stronger intensity, then it is an
incapacity for cooperation or “bourgeois individualism.” If you want to be accepted by society, then you will have to renounce some of your views; there is no cooperation without compromise. Too much stubbornness can also be proclaimed hostile activity, for it harms some established interests. When Seselj, the assistant professor at the University of Sarajevo, established that the master’s thesis of the Secretary of the local YCL committee was plagiarized, no one took the trouble to prove the contrary nor did the Secretary concerned submit his resignation, but Seselj was expelled from the YCL, proclaimed morally-politically unsuitable for teaching, and removed from the faculty. This is truly an extreme case, but it is not the only one and besides, it well illustrates the morality of an anomic environment. It should be immediately added, however, that the very fact that this is publicly discussed and written about shows that our society has forces that are struggling against such morality.
From what has been cited, we recognize that it is a matter of the morality of an unprincipled petit bourgeois desirous of material wealth and social privileges. The petit bourgeois is not checked by any sort of principles. He wants to succeed. His natural life philosophy is utilitarian individualism. He always finds justification for his lack of principle in his “ constructiveness,” “ realistic” adaptation, “ intelligent” opportunism. What is useful, what contributes to success, is good.
The psychological pressure of middle-class philosophy, which filled the moral and ideological vacuum between the prewar peasant society with additions of primitive accumulation of capital and the still nonexistent self-governing socialist society, is enormous. The morality generated by such a social situation has a terribly corrosive effect which only the strongest and completely autonomous personalities can resist. Aggressive nationalism is the product of such morality. Old revolutionaries who were not afraid of any kind of torture, and war heroes who risked their
56 EASTERN EUROPEAN ECONOMICS
lives in battles without hestitation begin to shake with fear that some medal will slip by them or that they will be overlooked in some lecture. If success is the criterion of morality, then failure, of course, is an indicator of some moral defect. And without moral support, the personality breaks down.
Instead of a conclusion
The ideological deviations warned about in this article are not isolated phenomena. On the contrary, they are the components of an entire social situation that is filled with crisis. And a moral crisis is the most difficult crisis that can befall any society. The current economic crisis through which our economy is passings however serious, is objectively relatively easy to solve: its technical solutions are known. There is a lack, however, of the political will that could set these technical solutions in motion. The cause of the political impotence, it seems to me, should be sought in the moral crisis of society. During 1950-1952, the economic situation was objectively much more difficult; Yugoslavia was on the edge of hunger. But a solution was quickly found and resulted in explosive economic growth. In the seven years after the revolution the ethical values of the revolution were still fairly intact although to some extent already damaged by the Cominforrn episode. Revolutionary morale made revolutionary political action possible: the building of self-government. And the economic crisis was overcome in record time.
What is happening today with our ideology and morality is nqt simply the “ remains of the old in people’s consciousness” —ds the sweet-talking opportunists serve up to us daily—althoug there is that too. Our situation after the revolution was essentially different, and if something changed later then it is the result c the new and not the old. Since those are not changes for the bette: but for the worse, and since they develop randomly and uncontrolled, the danger of the observed phenomena cannot be underestimated.
FALL 1984 57
With these observations we could finish the diagnosis of the contemporary Yugoslav situation. But, although the diagnosis of some condition is an essential precondition and first step in a cure, it still is not a therapy in itself. Our next task is to consider what ought to be done. That I shall leave for another occasion.
Notes
1. A high percentage of university professors, in some places over half, carry out no research at all and do not publish scholarly works.
2. I tried to work out an encompassing theory of organization of the selfmanaged enterprise in my book, The Political Economy o f Socialism (Armonk, N.Y.: M. E. Sharpe, 1982).
Copyright of Eastern European Economics is the property of M.E. Sharpe Inc. and its content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.
European Economic Review 33 (1989) 1183-1203. North-Holland
THE PURE LABOUR THEORY OF PRICES AND INTEREST
Basic Principles
Branko HORVAT University of Zagreb, 41ooO Zagreb. Yugoslavia
Received February 1987, final version received April 1988
It is generally believed that labour theory of value cannot explain prices and neither can it provide a rational allocation of resources. That is correct as far as classical Ricardo-Marx theory is concerned. Yet if classical intuition is retained, while methodological deficiencies are eliminated, one can formulate a surprisingly fertile theory. It proves to be a new theoretical paradigm which is free from neoclassical paradoxes. The basic ingredients of the new theory are two principles (duality and synchrony principles) and two dynamic effects (replacement and employment eKects).
1. Introduction’
Generations of economics students have been asked to explain why the labour theory of value is wrong. That is still a standard examination question. No doubt is allowed. Positive economics is sure of its results. Thus, Professor Dewey, to quote a representative example, tells his students:
‘The postulate of asymmetry - people make machines but not vice versa - is, of course, the foundation of the so called labour theory of value and the pointless activity of people who take it seriously.. . . The labour theory of value is an intellectual curiosity that economists have long since abandoned to theologians.’ (1965, pp. 25,41)
At the other end of the ideological spectrum this view is echoed by the late Abba Lerner - a socialist by persuasion and a neoclassical by education - who scorns the ‘overthoroughly demolished labour theory of value’, and goes on to conclude:
‘The labor-theory of value, diluted or undiluted, while of interest for the
‘This paper is based on a longer study which, when entirely completed, will be published as a book. The study was started in 1974 when I was teaching capital theory at the American University in Washington and was essentially completed in 1985 when I was teaching political economy at the Yale University. Full text, in the form of the Working Paper, is obtainable from the Institution for Social and Political Studies, Yale University. Financial help from the Fulbright Commission is gratefully acknowledged.
oOl4-2921/89/%3.50 0 1989, Elsevier Science Publishers B.V. (North-Holland)
1184 B. Horvat, The pure labour theory of prices and interest
history of economic thought, has no place in today’s economic analysis.’ (1972, p. 50)
Since I have always had great respect for classical economists, I have not been inclined to leave the issue to either theologians or historians. And after having explained all the wrongs of the labour theory of value in my graduate examination paper in England many years ago, I appended a note: That, however, is hardly relevant; the theory is basically sound and can be proved rigorously. Thus, the present study is a somewhat belated completion of an exam paper.
Classical economists may have used primitive analytical tools. In par- ticular, their mathematical education included little beyond four elementary operations. But they possessed sound scholarly instinct and treated the relevant economic questions. The recent methodological controversies made that abundantly clear.
The theory of value is, of course, the core of any economic theory. It determines the basic theoretical paradigm. However, considerations of this kind are outside the confines of the present study. I am addressing myself exclusively to what is considered to be the weakest part of the labour theory: the explanation of relative prices and the formulation of normative criteria for the etficient allocation of resources. As to the paradigms, I see the following differences:
Classical economists were primarily concerned with the social process of production as it occurs in time and results in the distribution of final output among different social classes.
Neoclassical economists are primarily concerned with the technical problems of exchange given the resources and abstracting from production relations.
If resources are given and society is abstracted away, there is nothing left to distinguish labour from machines or raw material. They are perfectly symmetrical. A coal or cranberry theory of value is equally justified - or wrong - as a labour theory of value. If, however, resources have to be produced and we are primarily interested in efficient reproduction, then economizing on labour becomes the basic criterion of efficiency.
Several additional introductory explanations may prove helpful. My theory differs from the classical- and Marxian-theory of value in two important respects. First, it does not repeat the errors of classical economists. It uses their correct insight and combines it with the modern tools of analysis in order to produce a correct theory. Secondly, as far as this article is concerned, it is a pure not a positive theory. In other words, it does not examine the actual price behaviour of economic agents, but builds a rigorous conceptual framework for a determination of efficiency standards. In this sense it may be considered a normative theory.
B. Horcat, The pure labour theory of prices and interest 118s
The labour theory of value and prices has been a subject of rather bitter debates for more than a century. To conclude such a long controversy with a satisfactory answer is, of course, more than sufficient to motivate the research undertaken. But there is even more to it.
The motivation may be more fully elaborated. In contemplating how to do that in a brief and convincing way, I stumbled upon a short note by Richard Goodwin. The note is entitled ‘Capitalism’s Golden Rule’ (1982, p. 171) and does the required job beautifully:
‘( 1) To each profit rate corresponds a rate of relative prices. A change in relative prices alters a technique of production chosen by comparative producers. (2) To any particular growth rate there corresponds an efficient technique. . . which.. . yields a greater consumption than any other technique. (3) This best technique will be chosen by competitive producers if a profit rate on invested capital equals the growth rate. (4) Any consumption by owners of produced capital goods means that a profit rate is greater than growth rate. The result is a choice of an efficient technique, in the sense that both capitalists and workers could consume more had the technique associated with equal growth and profit rates been chosen. (5) All capitalist economies are inefficient in this sense, since capitalists also in fact consume part of profits. (6) Any profit rate greater than growth rate amounts to levying taxes on output for the benefits of a particular class. The result is.. . a sub- optimal allocation of resources. This is separate from and additional to the unjustifiable distribution of consumption. (7) Therefore, optimality requires in effect expropriation of capitalists, since if the owners of capital can never, now or in a future, consume any of the income, the ownership of capital is nominal, its ‘fruits’ accruing to the whole society.’
in other words, even in the most perfect of all perfect competitions, pricing - and, consequently, allocation of resources - is inefficient because of insti- tutional constraints posed by private property. However, what is particularly remarkable about this conclusion is the fact that Goodwin has to invoke the golden rule theorising and other ad hoc analytical devices, while the same conclusion follows as a natural result of the labour theory of prices. In this sense Goodwin both complements and clarifies the eventful visit to the island Nawiat in Chapter 3e.
Every good theory is characterised by unintended byproducts. That capitalism is inefftcient and socialism - as defined by my book on the subject (1982) - is efficient, is just one of them. Focusing on the economization of
1186 B. Horvat, The pure labour theory of prices and interest
labour does not mean that the effects of other primary factors are neglected. The theory is easily extended to incorporate land as a second primary factor [Horvat (1986)]. Another useful byproduct emerges immediately: under capitalism rent is higher than necessary and, consequently, production lower than possibly; again a hitherto undiscovered source of capitalist inefficiency. When the theory is extended to cover technical change and the choice of techniques, a rather rich collection of economically important results can be derived.
2. The basic model
Two very different categories of economic models may be distinguished: analytical models on the one hand and behavioural and policy models on the other. The former require logical rigour, demonstrate consequences of structural interdependencies and provide a basis for precise definitions of economic concepts. The latter use convenient approximations in order to develop theoretical propositions or solve practical problems. Analytical models provide tools for analysis but, strictly speaking, do not represent theory. A theory is a set of empirically falsifiable propositions. Analytical models, if logically consistent, cannot be falsified. They are tautologically true. But they may be more or less useful as tools of theoretical research and practical application. Since they do not represent the theory proper, analy- tical models are usually denoted as pure theory.
The model we need is clearly an analytical model. It is not intended to describe how a particular economy actually works. Its purpose is to demonstrate logical implications of certain strategic relationships charac- teristic of economic processes.
Next, in designing our model we might wish to follow a specific maximin procedure. We would like to have the simplest possible model with the minimum of strategic relationships preserved undistorted. If that is achieved, we shall be able to generalize the model in various directions selecting from our catalogue blocks of characteristics, one block at a time.
The conceptual inventory of the model may be described in the following way:
(A) Three economic objects (1) Consumer goods in standard assortments called baskets. Consumer
goods are characterized by use value which is not measurable. Baskets, being standard, may be counted and added.
(2) Homogeneous labour, the only primary resource. It is characterized by productivity measured by labour coeflicients, 1j= LJXj. Depending on the context, LI is a number of identical workers or worker-years (vertically integrated) in industry j. In the latter case there is perfect divisibility. Both
B. Horrat, The pure labour theory of prices and interest 1187
workers and work-years may be counted and added. Xi is final output of the respective commodity measured in physical units.
(3) Homogeneous capital, the only produced resource. It is characterized by durability n and efficiency Kj=Kj/‘Xk Depending on the context, K, is the number of identical machines or machine-years (vertically integrated) in industry j. Again, machine time is perfectly divisible. All machines last exactly n years with constant output capacity and at the end of their service life they are scrapped without cost or benefit.
(4) The fourth possible object are intermediate goods characterized by n= 1 and input coefficients uij= xij/Xj’, where xii is the input of commodity i in the production of commodity j and XT is gross physical output. Since intermediate goods are reproduced within a production cycle, they are of no interest per se. Thus, final output will be mapped directly into the other two resources, i,‘(f-A)-‘X*=L, K’(I-A)-IX* = K, where A = [uij] is the matrix of input coefhcients. The only use of A is to function as a linear operator in transforming direct labour and capital coefficients into full coefficients i,‘(f --A)- l and K’(I-_A)-‘, which will be used in our quantity and price equations. A will not appear explicitly in the equations.
(B) Labour and capital coefficients together with the durability of machines and the input matrix A represent the technology of the economic system.
(C) One behauioural postulate: the sole purpose of production is the output of consumer goods. Consequently: (a) net output consists of consumer goods only; (b) everything else represents supporting output; and (c) maximized consumption implies full use of available resources, i.e., full employment.
(D) Two principles (1) Duality principle. Quantity and price relationships are simultaneously
generated by the structure of economy. (2) Synchrony principle. If an economy is subject to quantity or structural
changes, all labour inputs must be evaluated at the same point of time. Similarly, current prices are determined by current (last available) techno- logy. It is only in a stationary economy that diachronic and synchronic labour inputs are the same.
(E) Two dynamic effects (1) Replacement effect. Because of durability of machines, replacement cost
per unit of output capacity decreases as the rate of growth of capital stock increases.
(2) Employment effect. Because of full employment, cost of producing net output increases as the rate of population growth increases. This increased cost consists in providing jobs for new workers.
In order to make our task as simple as possible, we shall aggregate all
1188 B. Horvat, The pure labour theory of prices and interest
industries into two sectors. The first sector will produce baskets of consumer goods and the second sector will produce machines. Thus, the technology of the system will consists of two labour coefficients, two capital coefficients and one single durability index. In the background we also have the input matrix A, which must be used to compute labour and capital coefficients, but which will not be made explicit. The production cycle lasts one ‘year’, and investment gestation period is adjusted accordingly.
3. Extended reproduction: Uniformly growing economy
In a stationary economy technology remains unchanged and the size of labour force constant. It is well known that under such circumstances classical labour theory applies. Let us therefore examine an economy in which technology does not change but labour force grows at the rate g so that the stock of machines must grow at the same rate so as to ensure full employment. Growth generates two important effects which must be incor- porated into our balancing equations.
(a) Replacement effect
For expositional purposes and also in order to provide direct link with my earlier work [Horvat (1973a)], in this section I shall use continuous analysis. Consider an economy which has been growing sufficiently long so that the necessary adjustments have been carried out and the system has achieved balanced steady growth. Annual replacement will again represent a fraction of total stock of machines, yet this fraction will now depend not only on the durability of the machines but also on the rate of growth. If machines have the same life-time profile as before - their productive capacity is fully used and remains unimpaired over n years and then they are thrown away - and unit gross investment has been increasing at the rate g, then at time t replacement amounts to
J+@(f-“1 (1)
The number of machines in operation is equal to the number of all machines installed in the last n years
(2)
Using (1) and (2) we easily derive the relation of current replacement to the existing capital stock
B. Horvar, The pure labour theory ofprices and interest 1189
!.A_ g v K, eB”-l’
I use the symbol l/v to represent replacement cost in order to preserve the same notation that was used for simple reproduction when replacement cost was given as
And, indeed, when the rate of growth is reduced to zero, we have
For positive rates of growth l/v< l/n and the difference is the greater the higher the rate of growth. This is true generally and does not depend - it is only quantitatively modified - on the specific time-profiles of fixed assets. The just described growth effect ought to be taken as a warning because the growth of the labour force may well produce a growth effect of its own. It will turn out that this is in fact the case.
The effect described has been recorded in the literature but has invariably been attributed to the methods of depreciation [Domar (1957, ch. VII)]. If one chooses the proper method of depreciation - it has been argued - the effect must disappear. Since in the above presentation depreciation has even not been mentioned, it is clear that the effect is real and has nothing to do with the accounting procedures. Let us, however, have a closer look at the problem.
The effort, obviously, depends on the time profile of output capacity. The rectangular time profile - unchanged capacity until the moment of scrapping - has been chosen because of mathematical convenience and also because there is some evidence that it approximates the average case better than the other pure protiles.2 On the other hand, quantitative differences are small when constant capacity is compared with linear and proportional decay
‘In my papers (1973a). also linear and proportional changes were studied. For a comparison with the relativity effect in physics see Horvat (1973b). For a brief history of the discovery of the phenomenon see Horvat (1964, pp. 16&172). Nothing is substantially changed if the service life of assets varies stochastically. Since the process is ergodic, the system will tend towards a constant replacement rate regardless of initial distribution of assets. The limiting age distribution of assets is independent of the initial distribution and depends only on the scrapping distribution [Feller (1950, pp. 272-277). Lange (1925, ch. 3.3). Jorgenson (1974)].
1190 B. Horcat. The pure labour theory of prices and interest
profiles (for r= 5% and n= 30) dynamic replacement as a fraction of static replacement for the three profiles is 0.43, 0.35 and 0.38 [Horvat (1973a. p. 102)].
Take, first, the problem of linear decay. Three cases may be distinguished. First, capacity declines at a rate l/n per year and depreciation is calculated
so as to recoup the value of capital by the end of the year n, interest, for simplicity, being zero. If depreciation is equal to replacement every year, then it will leave large profits in the early years and cause large losses in the later years. Clearly, depreciation must be proportional to the output capacity in order to be equal per unit of output. But then it is larger then replacement at the beginning and smaller at the end leaving in the meantime large resources available for output increasing investment.
Second, depreciation is equal to replacement and is invested to keep the output capacity constant. But then, when the asset is scrapped, nothing is left to replace it by a new one. Hence, depreciation must be double the original value of the asset; half of it is spent on maintaining capacity during the service life and the other half on replacing it.
Third, by annual reinvestments capacity may be maintained indefinitely. However, if n= co then R = l/n =0 and ail ‘depreciation’ is spent on maintenance, nothing on replacement. Infinite life span, like zero life span, is a characteristic not compatible with ordinary durable assets. An asset must have positive but finite service life in order to be replaceable.
Linear decay case is a good classificatory device but it is clear that it cannot make replacement and depreciation equal. Therefore, proportional decay was invented. It meets the requirement that depreciation per unit of output remains the same but only if the service life of the asset is infinite. If it is finite, we face the same problem as in the first linear decay case.
Consequently, it is a serious logical error to postulate that depreciation and replacement be equal. It is even a more serious empirical error to do so since already modest rates of growth are likely to reduce replacement requirements substantially, and for high rates of growth that is particularly true (at g= 15% replacement is reduced to 3-5x of its stationary value) [Horvat (1973a)].
If it is true that replacement cost rapidly declines with the rate of growth, then output per unit of capital cost increases. In other words, additional output may be obtained without any real sacrifice involved. Consequently, unless we use tautologies instead of explanations, conventional interest theory needs a serious amendment.
It may be shown that there is one and only one case when depreciation is equal to replacement regardless of time profiles of capital assets. This is the case when interest rate is exactly equal to growth rate [Horvat (1973a, pp. 173-179)]. For rectangular time profile the derivation is straightforward. Equal annual depreciation amounts, D, must over the service life of the asset
B. Horvat, The pure labour theory oj prices and interest 1191
be accumulated at interest rate i to a sum K exactly equal to acquisition value of the asset
Annual depreciation per unit of capital is equal to
D i
which, of course, is equal to unit replacement in (3) with i interpreted as g. If interest is taken to measure the productivity of capital, one important source of capital productivity is growth (the other one being technological progress).
(6) Quantity equations
We need now definitions of capital cost and income or new output. The reason for using the adjective ‘new’ instead of customary ‘net’ will become apparent later. Both concepts will be defined with respect to current period which I call ‘year’. This is not a temporary expedient but will be adopted as a general rule of our social accounting. National economy is normally not offered for sale and all goods produced in a year are also distributed in the same year. If the economy is closed and there is no inventory building, all goods are also consumed within the same year. Thus, we have a triple social accounting identity.
final output = consumption and investment z wages and rentals.
Final output is equal to gross national product. New output is that part of gross output which can be consumed without reducing the productive capacity of the economy in the current year. Consequently, costs incurred to keep the output capacity constant represent real capital costs. Given the durability of machines n and a properly age-balanced stock of machines K,, this cost is a decreasing function of the rate of growth. When R,, is deducted from the current output of machines, the difference represents a net addition to the stock of machines, XzI - R, = AK,. For mathematical convenience it is assumed that all machines produced in the current year are installed at the end of the year. Scrapping also occurs at the end of the year. Since all variables refer to the same period of time, the subscript t may be dropped in the analysis that follows.
1192 B. Horvat, The pure labow theory of prices and interest
From the definition of replacement and capital coefhcients, p,= R,/X, K~ = KJX,, and from (3) it follows
5 Pi’ y * (6)
Since v is a function of the rate of growth - the faster growth the longer economic time measured by v - replacement coefficient is also a function of growth, P =fk).
If employment grows at the rate g, industry no. 2 must produce a sullicient number of machines to cover both replacement and accumulation needs. Consequently,
R+AK=X2 AK=gK.
which may be written as
iK+gK=X,,
from which we obtain
K=z X,. l+gv
(7)
We are now ready to proceed to consider the familiar dual system of equations. Quantity equations:
I,X,+I,Xz=L,
PIX,+P,X,=~K=- l XI. l+gv
Replacement coefficients are determined by (6) which means that they have been reduced in the proportion n/v. Capital coefficients Kj remain, of course, unchanged since they depend on technology and not growth. Write r=(l/ v+g) and solve (9) to get the outputs of the first and second industry.
B. Horvat, The pure labour theory of prices and interest 1193
1 -- x, l+gv p2
x,= Pl
l-UC1 =-* PKl
(11)
The solution has the same general characteristics as the simple reproduction solution which is obtained for g=O(v= n).
(c) Employment effect
If labour force is growing, output capacity must be increased in order to keep labour employed and per capita consumption constant. Planners call this additional investment demographic investment since it does not increase the level of living but represents the cost of new jobs. It is the cost of necessary growth. In what follows I shall investigate the phenomenon by designing three models of successively high complexity. In other words, we shall solve our problem by a three-stage approximation.
In the Austrian world of roundabout processes only labour is used and production is of distributed-inputs-point-output-type. Suppose all processes last two years and use identical technology with two units of labour per unit of output. Thus, full labour coefficient of total labour expended per unit of output is L/X =2/X. Suppose labour expands by factor G= 1 +g and economy consists of two processes operating simultaneously at any time.
Years Processes
0 1 1 1 G 2 X G G2 3 GX G2 G3
In years 2 or 3 labour input per unit of output is G( 1 + G)/X = G(2+g)/X. Synchronic labour cost of the economy is G(2+g)/2 times greater than the diachronic labour cost of the process. The expansion factor is easily decomposed into two components, each being accumulated at the rate g per year. First year labour input was expanded by factor G2, second year labour input by factor G which makes total accumulated input equal to G(l +G). If labour force grows at the rate g, each dated labour input must be expanded at the same rate in order to evaluate all inputs in ‘present’, synchronic labour values. The rate g plays the role of accumulation or discount rate, i.e., it represents the interest rate. This outcome of Austrian approach would have rather surprised Bohm-Bawerk and his disciples.
In the world of durable machines operated by workers, our problem
1194 B. Horvat, The pure labour theory of prices and interest
becomes somewhat more complicated. Its solution will depend on the generalization of the employment effect.
Before we proceed, it will be instructive to consider, as our second approximation, the popular model of circulating capital. It has been popular since the days of Marxian schemata because of its easy generalizations and because economists did not know how to handle more complex cases. Though simple, this model also is treacherous? It is an intermediate case,
3Cf the following two quotations from two papers by Samuelson: To maximize steady-state per capita consumptions, goods should be valued at their ‘synchronized labour requirement cost’. which are shown to deviate from Marx’s schemata of ‘values’ but to coincide with bourgeois prices calculated at dated labour requirements, marked-up by compound interest, at a profit or interest rate equal to the system’s rate of exponentiaf growth . ..’ [Weizsiicker and Samuelson (1971, p. 1192)]. In another article Samuelson writes that he has ‘proved the following theorem: If labour grows at exponential rate 1 i-g and goods are priced at their ‘synchronized labour costs’, then the bourgeois pricing formula A,,(g) =ao( 1 +g)[I -a( 1 +g)]- ’ must be charged by rational planners. More generally, if in addition to population growth at (liaf. invention causes direct labour r~uirements to decrease like (l-t-h)-’ then pricing of &o&.so that all which does not go to wages goes for ‘widening’ of capital goods will re&re ratios P,lP,= A,,(G)/A,,JG), where profit rate satisfies 1 + G -( 1 +g)( I + h)‘. [Samuelson (1971. p. 429): a, stands for labour coeficients, a for production coeficients]. Restated somewhat less pre&t~ously, what is involved can be shown-as followc start with g conventional productive input~utput matrix and add a row of labour coefficients
A 11 I *
Expand every item at the rate of labour growth
Add up columns by applying a consistent set of prices with p matching A, and prices of labour being set p,=w=l: p’=(l+g)~Ai~]=(t+g)~~(~~g)p’A, p’=(l+g)l’[1-(f+g)A]-’ and call the result a theorem. The author must have been overly influenced by Marx because we immediately recognize Marxian value schemata with profit being charged to variable and constant capital. But in inventing those schemes, Marx was not concerned with emcient pricing; he was describing prices as determined by social institutions. An alternative interpretation is to treat (l+g)wl’ as wages. But then we obtain a strange result that wages increase whenever employment increases @>O). Or the more amusing result that workers earn the same profit from their wages as capitalists do from their capital and that profit increases the more numerous they are becoming. The formula may also be interpreted as prescribing a mark-up to total or to material costs. It is true that some firms use such a pricing formula. But it is not clear why that should be particularly rational. Finally. if labour is decreasing, gt0, what is the meaning of bourgeois prices with negative profit rate and increasing per capita output (0<6<1-gl)? In short, the author will hardly dare to offer his theorem for sale to a Planning Bureau and it is not very likely that any Planning Bureau - rational or irrational - will ever apply the theorem. The error made ought to be clear from the analysis in the text: this year output of raw materials is the basis for the next year expansion of total employment; since X, expands at the rate g, so will L But this year L depends on Xz available from the last year. Thus L is pro~rtional to XL and I., to (1 +g)X, and therefore labour coeficients cannot be uniformly augmented by (1 +@.
When the conventional ,4 matrix is used, this distinction is not immediately obvious and that confused the author. The theorem can be repaired if workers are not allowed to earn profits (Lj(t)= Aj(t - 1)). Similar ‘bourgeois’ prices have been used by other economists - Steedman (1977), Mo~shima and Catephores (1978). Fujimori (19821, and also Weizs5cker (1973) - but they, at least, do not claim special rationality for such prices.
B. Horcat, The pure labour theory of prices and interest 1195
in terms of complexities, between Austrian labour-alone approach and the most difficult and complex case of durable capital. In the context of our analysis, circulating capital or intermediate goods may be considered as machines lasting only one year. Therefore: uij=~j9 n= 1, and replacement effect is absent. Machine industry may now be brought into the A matrix. It produces intermediate goods for both industries. The basket industry produces no intermediate goods x1=X,. Labour force grows at the rate g, G = 1 +g. Matrix A may be used
(GA).
Technology
A= [ 1 KI Kz
GA=,I ’ , 0
I GKL
Al A2
In order to employ additional, increase above its last year
in two versions, standard (A) and equivalent
Final output
&IXr:K,X,~
Gross output
XI x2
Xl Xl
0 x2
L
CL, labour next year, output of X2 must level. This accumulation is equal to
g(K,X, +K~X,). Alternatively, we may expand the input matrix by factor G, GA, and eliminate final output of machine industry, x2=0. The two approaches are equivalent; the former being conceptually more adequate, the latter more elegant. The rest of the story is straightforward. Sum up across the rows
GK,X, + GK~X~ =X2.
L=%,X,+%2X2=%,X,+%2 - GK, x
1-c~~ ”
Since p,X, = L, it follows
GKI PI=+-=i,+%,-----. 1 1 -GK~
(12)
(13)
(14)
The second price may be derived directly from the summation down the column
1196 B. Horoat, The pure labour theory of prices and interest
If we remember that pO=n = 1, the price equations compared with the stationary conditions, demonstrate that growth increases capital cost by G. In other words, inputs are expanded at the rate of labour force growth.
(d) Price equations
We are now ready to tackle the main problem. It was found that expansion of embodied labour due to employment cost is partly offset by a reduction of embodied labour due to replacement saving. As a result output of consumer goods per capita decreases in a growing economy as compared with a stationary economy employing the same labour force (13). An appropriate system of equations remains to be formulated. Value balances:
PzR:+ P&I = ~1x1,
PIR: + PO& = PJB
= rKj,
r=;+g.
Since technology does not change, the number of machines per unit of specific output remains the same, K,= K,/X> But replacement cost decreases from l/n to l/v, while at the same time employment cost makes for an increase of embodied labour per unit of net output at the rate g. R* may be considered an expanded, i.e., social, replacement cost or a rental of capital. Of its two parts, l/v is used to keep absolute output constant and g to match increasing employment. Together, ((l/v)+g), they ensure that per capita output does not decline and that real wage (corresponding to a particular growth rate) remains constant. Rental in a growing economy is, of course, larger than in a stationary one, R* > R” = (l/n)K. If an economy is declining, g<O, the relations are reversed, l/v > l/n and R* < R”. The derivation of price equations is now straightforward. Price equations:
(17)
The equations are the same as for simple reproduction except that Kj/ll is replaced by car. The same substitution will appear in the solution of equations.
B. Horuat, The pure labour theory o/prices and interest 1197
P2=Po&=po(l,+p2K2r), (18)
PI _&(l -K2r)+12Klr_& 12K1 -&K2
pz- 12 -j--+r
-2 12 ’ (19)
Since r is larger than l/n, and, consequently, n> l/r, both prices increase as compared with the simple reproduction prices. It is the other way around with declining population because of r< l/n. Relative prices remain unchanged if the machine intensity in both industries is the same, i.e., if 2,~~ =R2~I and consequently, ~~~~~ = K~/A,. If machine intensity is different, price of more mechanized industry increases relatively more.
It is of some importance to interpret properly price equations (17). Due to growth of labour supply and the consequential growth of the stock of machines, replacement cost per unit of output is no more p,~,(l/n) but is now p2~j( l/v) -tg)=p2~f. This is equivalent to the case where there is no growth, but technology becomes more capital using and replacement coefli- cients increase from ~,(l/n) to ran Thus system (17) represents labour-time prices with more capital using technology. According to our example with technology, every dated labour input must be appropriately expanded. If this is done at every stage of production - as it should be - it can be easily proved that (17) are correct equations. Setting po= 1, the production of one machine requires p2K2r embodied labour according to (18).
p2-A2=p2K2r= A2 K2r ----i.,=I -.
l-K21 ’ l-K2r
In order to produce one machine, it is necessary to expend A, of labour and K2r of machines. For the latter it was necessary rK2 * rK2 machines at the previous production stage, etc. We get an infinite series which is converging because of K2r =p2 +gK2 < 1. The sum of the series is
K2r K,r+(K,r)Z+...=-
1 -K2r’
and it represents the total number of machines necessary to produce one machine now. Since for the production of each machine, 1, of current labour is necessary, total amount of embodied labour is A2(K2r/( 1 -K2r)) which is exactly p2K2r from (18).
1198 19. Horvar. The pure labour theory of prices and interest
We now need a consistent definition of net output. Conventional social accounting is not aware of the growth effects and therefore treats growing (or declining) economy as if it were stationary. Depreciation is determined at its stationary level, and output reduced for stationary depreciation is called net output. Gross investment minus stationary depreciation is called net invest- ment and, if positive, is assumed to increase output capacity. Marginal net capital coefficients - net investment over increment of net output - are thought to be technologically determined. The consequential conceptual confusion and grave mistakes in theoretical and empirical work hardly need commenting.
The distinction between primary and produced resources requires a distinction between net and supporting output. Both - machine and basket - industries produce final output. But since the purpose of production is output of consumer goods, basket industry must be considered as producing net output and machine industry as producing supporting output.4
In a revised social accounting the following concepts may be used. An addition to output capacity is measured by new investment dK=I. New investment and replacement make up gross investment, I + R= GI. Value added or final output or gross national product consists of consumption and gross investment Y=C+I + R. New national product is equal to gross national product reduced for replacement, Y-R = C+ I. It is only in the stationary economy that new and net product are equal because of I =O. In a growing economy new product is larger than net product, the difference being the net addition to capacity, (Y-R)- C = I. The depreciation charged by business firms is regulated by law. But even if it were not, for economic policy reasons it is important to know what the actual depreciation charges are. Thus, social accountants must also register institutionally determined magnitudes which we may call, following the established invention, depreciation (D), net investment (NI = GI - D) and national income (C + NZ). However, the institutional and the analytic categories must not be confused.
Value balances imply the following three equilibrium conditions:
K, plX,-~oL, PoL~=P~K,
4From the point of view of capitalist entrepreneur, the purpose of production is the maximization of prolit. Thus, pro& is considered as net output or net income and is often called so by classical economists. From the point of view of socialist planners, the purpose of production is the maximization of consumption and, consequently, output of consumer goods must be denoted as net output. As usually, socialist institutions make economic calculus more natural and more rational. That X, ought to be- considered net output had already been pointed out by Oskar Lange (1936) half a century ago. But his lead has generally not been followed.
B. Horcat, The pure labour theory of prices and interest 1199
The first condition says that the output of machines must be equal to the combined cost of capital consisting of replacement and employment cost. The second condition says that net value output - consisting of consumer goods - is equal to currently expended labour. Putting pO= 1, labour price of a unit of consumer good is equal to pi =t/X, which is the reciprocal of real wage rate, pi = l/w. The third condition is a derived one and ensures the exchange of products between the two industries. It says that embodied labour costs (capital costs, rental, p2rK,) of consumer goods output are equal to L2. Cost of live labour in that industry is, of course, equal to L,.
Identical equilibrium conditions obtain in the stationary economy. All we have to do is to reduce the rate of growth to zero which renders v=n. Consequently,
X,=R=iK, plX,=pOL, poL,=p2;K,. (21)
But because of growth effects, prices are different although technology remains rhe same. Denoting the elements of the stationary economy with zeros, for the same labour force we note from (lo), where zero superscripts imply r=O
PI_4 XY_ n-K2 o--=--
I
l-rK2 >1
Pl WI Xi &xI+i.,(n-K2) A2rKI+I.l(l-rk.2) . (22)
Real wages measure prices directly. Since in the growing economy the same labour force must produce more machines, less is left for baskets and consumer goods output must be reduced. Consequently, real wages fall and prices increase in the same proportion as net output decreases. Similarly, prices of machines increase.
p2_ j12
I
nl.,= n-K2
z-1 n-K2 n(l-K2r) >l. (23)
Because of matrix decomposition, machine prices do not depend on labour coefficients. In a contracting economy prices will, of course, decrease since contracting capacity needs smaller R*.
Thus, changes in labour prices are not arbitrary. They reflect changing replacement and employment costs. As such they are appropriate prices for the selection of techniques which will maximize consumption. The expression
r=l+g, V
1200 B. Horuar, The pure labour rheory of prices and interest
which modifies capital costs K* uses the same g as a growth rate of capital, as a ‘discount’ rate which reduces replacement cost to its proper level and as a parameter for an efficient allocation in time and the selection of techniques. Obviously, g plays the role of interest rate. To explain its nature, there was no need to invoke waiting, abstaining, Robinson Crusoe’s nets, sacrifices, Crusonia plant, costless wine making, taste for investment, and other colourful nonsenses of neoclassical interest theory. All we had to do was to consider a dual set of planner’s balances. Since labour is the only primary resource, labour time prices, which economize on labour, emerge as efftcient prices.
Parenthetically one may also notice that the neoclassical attitude to treat g as an index of time preference does not make much sense. A rationally organized society must employ all its members and so time preference will always be at least g and will vary with g, and not the other way around. Thus, the celebrated Fisherian triple equality - profit rate equals interest rate equals rate of time preference - also belongs to the world of fairy tales.
If economy is contracting, the same r will be used in economic calculus. Its value will change into
1 r=--g.
V
The rate of growth is now negative and replacement cost higher than in a stationary situation, l/v> l/n. It is easy to see that r is a declining function of the rate of decline, dr/dg<O. The ratio (17) of dynamic and static costs
(ll+-g< l
l/n (3.17’)
is now less than one. So far only economy with constant technology has been considered. The
introduction of technological progress produces additional evidence of the remarkable explanatory power of the labour theory. And so does the consideration of the choice of techniques and other generalizations. Due to the limitations of space, the treatment of these issues must be left for another occasion. But before we leave the subject, we can at least look at some of the implications of the preceeding analysis.
(e) A visit to the island Nawiat
After hard work it is customary to undertake touristic trips to exotic islands. I propose to visit a small capitalist island Nawiat, located near a
B. Homat, The pure labour theory of prices and interest 1201
large socialist commonwealth. Being so close, capitalists have become socially responsible and make sure that there is no unemployment. But being capitalists, they insist that their income be proportional to their (and other people’s) capital. Consequently, their gross income will consist of three parts: the first two are considered costs because they must be used to replace worn out machines and to install new machines in order to provide employment for new workers. The third part represents net profit which is used to buy Cadilacs, have fun, obtain political offices and favours, engage in bribes or philanthropy and, generally, to provide adequate bourgeois level of living for the owners of capital. We may then write ZI=(l/v)+i+rr, where II is gross profit, I/v replacement cost, i interest cost and rt is the net profit or net income of capitalist entrepreneurs. 5 Being utility maximizers, Nawiatian capitalists maximize their net profit.
Social accounting on the island will produce the following value balances:
p,K,r+np,K,+W =PIX,,
p,K,r + np,Kz + GL, = PJ*, (24)
where IL is the rate of net profit and C is nominal wage rate. Since, beside workers, capitalists also participate in consumption, the respective equili- brium condition reads
np2K+CL=p,X,. (25)
Nominal wage is easily found to be
+PIX, -np2K
L = p, w* - np,k,
where w* is the socialist real wage. Nawiatian real wage
ti -=w*-fink Pl Pl
(27)
appears to be smaller than the socialist real wage by an amount equal to per worker profit of capitalists as it should be. If we apply socialist (labour time) prices, i.e., plw*= 1, the expression (3.28) for Nawiatian nominal wage is somewhat simplified
iG= 1 -np,k.
This is not a linear expression in x since p2 depends on n and cannot be socialist. Note also that xp,k represents the proportion of work time workers work for capitalists and as such is a measure of exploitation.
% the United States, to take a non-island example, targeted profit after taxes and depreciation is 10%. while interest rate is 5%.
1202 B. Horvat. The pure labour theory of prices and interest
The impressions from the visits to exotic islands are usually described in terms of theorems. Apparently, that makes such trips touristically more attractive. We may follow the suit.
Capitalist .inefficiency theorem. Given capitalist institutions. efficient pric- ing is impossible.
The proof is trivial - capitalists cannot use labour time prices. Or, in the terminology of Paul Samuelson, they use bourgeois prices which is the cause of inefficiency. The theorem has two corollaries.
Corollary I In order to restore efficiency, exploitation must be eliminated. Indeed, if x disappears, value balances (3.24) assume the usual efficient form.
Corollary 2 lf not absolute optimum, at least Pareto optimum may be achieved if workers assume management themselves and out of their pockets (i.e., wages) pay to capitalists apanage equal to the value of net profits.
Since capitalists remain as well off as they were and eilicient pricing increases consumption to its technological maximum, the move satisfies the conditions of Pareto optimum.
If capitalist institutions preclude rational social planning and there is unemployment, we have an obvious case of a waste of resources. In fact, the case is so trivial that it does not warrant a trip to another island nor the formulation of a special theorem.
Let us visit Nawiat many years later when in its mature economy labour force will have ceased to grow. Typical value balance will now look as follows
where the first element represents value transferred by the means of production in the process of production, while the two other terms represent newly created value by live labour. That is, of course, the familiar Marx’s value equation
c+v+m,
with constant and variable capital and Mehrwert (surplus value). His rate of surplus value (rate of exploitation), p, is defined as surplus value over variable capital and his organic composition of capital, o, as constant capital over variable capital, and so we easily derive another familiar expression
(28)
B. Horcat, The pure labour theory of prices and interest 1203
which says that the rate of exploitation is the product of the profit rate and the organic composition of capital.
Nawiatian capitalists are thus living in the Marxian world of prices of production. If they wanted to switch to efficient labour prices, they would have to make their surplus proportional to labour instead of capital. In other words, they would have to use p instead of II. To do that, they would have to solve the transformation problem in reverse. Being, presumably, well trained in neoclassical economics, they would not tind this task difficult. However, as Samuelson rightly points out, ‘such a “transformation” is precisely like that in which an eraser is used to rule out an earlier entry, after which we make a new start to end up with the properly calculated entry’ (1971, p. 421). Since that would leave Nawiatian world and its inefficiencies unchanged, ‘there is no need for, or interest in’ such an analysis, as Samuelson argues quite correctly. Consequently, Nawiatians ‘can be expected to agree with these prosaic and uncontroversial facts of arithmetic and logic’ [lot. cit.], namely, that economic inefficiencies are part and parcel of their bourgeois life and that it is simply impossible to transform their competitive prices into Marxian values.
Dewey, D., 1965, Modern capital theory (Columbia University Press, New York). Domar. E., 1957, Essays in the theory of economic growth (Oxford University Press, New York). Feller. W., 1950, Probability theory and its applications, Vol. I (Wiley, New York). Fujimori. Y., 1982, Modern analysis of value theory (Springer, Berlin). Goodwin, R.M., 1982, Essays in economic dynamics (Macmillan, London). Horvat. B., 1964, Towards a theory of planned economy (Sharpe, New York). Honat, B.. 1973a. Real fixed capital costs under steady growth, fixed capital cost, depreciation
multiplier and the rate of interest, European Economic Review 83-103, 163-179. Horvat, B., 1973b. Certain similarities between inertial systems in physics and steadily growing
systems in economics, Economic Analysis, 47-57. Jorgenson, D.W., 1974, The economic theory of replacement and depreciation, in: W. Sellekaerts,
ed., Econometrics and economic theory (IASP, New York) 189-222. Lange, 0.. 1936, The place of interest in the theory of production, Review of Economic Studies,
159-192. Lange. 0.. 1975, Ekonomia polityczna, Dziela 3 (Panstwowe wydawnictwo ekonomiczne,
Warszawa). Lerner, A., 1972, A note on ‘understanding the Marxian notion of exploitation’, Journal of
Economic Literature, 50-52. Morishima, M. and G. Catephores, 1978, Value, exploitation and growth (McGraw-Hill, New
York). Samuelson,. P.. 1971, Understanding the Marxian notion of exploitation: A summary of the so-
called transformation problem between Marxian values and competitive prices, Journal of Economic Literature, 399-431.
Steedman, I., 1977, Marx after Sralfa (NLB, London). Wetzsricker, C.C., 1973, Modern capital theory and the concept of exploitation, Kyklos, 245-281. Weizsacker, C.C. and P.A. Samuelson, 1971, A new labour theory of value for rational planning
through use of the bourgeois profit rate. Proceedings of the National Academy of Sciences, June. 1192-l 194.
Branko HORVAT1 UDK 321.74.001Biblid 0025-8555.48(1996)
Vol. XLV1II, br. 3. pp. 361-366 Izvornl naucnl rad
Maj 1996.
FULL DEMOCRACY - SOCIALISM OF THE 21st CENTURY2
ABSTRACT
The article argues that the ideals established by the French bourgeois revolution, later known as "liberty", “equality” and “fraternity", are only partly realisable in a democratic system that is not socialist. The author expresses strong belief that a full democracy is only possible in a socialist society, because it is only such society that provides the conditions for unhindered development not only of the so-called "negative" freedoms or liberties ("freedoms-from"), but also for a full realisation of one's creative and other potentials, for protection of one's human dignity and the upholding of all aspects of one's status as a citizen of a political society. The author explores a range o f contexts in which the above mentioned three ideals receive only a partial realisation in non socialist societies, leading to a conclusion that if the rights arising from the three ideals are to be taken as the criteria for assessment of a democracy, only a socialist democracy passes the test.
T he best known among all the bourgeois revolutions, the 1789 French Revolution, proclaimed three principles: liberty, equality and fraternity. Later progressive liberalism introduced a lexicographic
order with regard to these principles, so that liberty was ranked first, and
1 Prof Dr. Braiiko Horvat. Professor Emeritus, former President of the Social Democratic Union. Zagreb.
2 Prof. Dr Branko Horvat forwarded this paper to the organizers o f the conference and agreed that it be published in the proceedings Although Prof Horvat intended to participate in the round table he could not make it due to purely technical reasons.
361
the modern liberals (Rawles, 1973) accepted this, too. Liberty meant liberation from all limits imposed by the feudal society. For the new society obviously the most important thing was to remove obstacles to its formation and it was considered that by this the freedom of each individual was accomplished.
Equality was understood as equality at the independent court. It was thought that formal equality would automatically guarantee genuine equality And fraternity was an emotional product o f the revolutions (as was the case with us), for which it was understood that it will be realized by itself when people will be free and equal.
Nowadays, two hundred years later, ive know that these believes were naive and that social relations are much more complicated. The illiterate and the high educated individual are not equally free: the rich and the poor are not equal at the court, and especially not in life: instead o f fraternity - there emerged classes, alienation's, periodical cycles accompanied by unemployment and ruthless competitions.
Because of the failure to realize the proclaimed aims in the mid nineteenth century there emerged movements inspired by the desire to achieve the goals set by the bourgeois revolution. These were the socialist movements. The idea of equality, understood as economic equality without which there is no political freedom, came into the forefront. After the Russian Revolution the political freedoms practically vanished, but in the field o f social equality there was achieved more than in the bourgeois societies (Horvat, 1974: Horvat 1984, Ch. 2/III). Fraternity disappeared once again. O f course, this was not socialism and therefore it is completely wrong to call the East-European countries socialist countries. However, the three ideals o f the French Revolution remained in the programmes o f some modern social democratic parties (The Swedish Programme. 1980).
After a few decades it was established that without political freedom theie is no social equality. In Yugoslavia - in which, no doubt, the political freedoms were not eliminated to the extent to which this was the case In the Sonet Union - an attempt was made to realize political democracy bv developing economic democracy. This proved impossible. The initial development o f economic democracy (self-management) was possible under political patronage and at that time the country was achieving an extraordinary rapid economic, scientific and cultural development. Anyhow, later on the lack o f political democracy has held back further development and discredited the already somewhat developed self-management.
Something else showed as well. While social and political development based upon economic democracy was possible only in the early stages when it is extremely efficient because it enables an extraordinary mobilization o f all participants, later on a breakdown occurs due to an inevitable degeneration
MP 3. 1996 ■ Puna demokracija ■ socijalizam 21. stoleca(str. 361-3661
362
of the one-party system. Vice uersa, development based upon political democracy is usually a slow one, because the mobilizing unity is missing; but. because there are political channels for the solution o f conflicts, the breakdown is usually avoided and a continuing development is made possible. Of course, there are also countries in which there is neither political, nor economic democracy, and here the development is slow and convulsive, filled with dictatorships and revolutions.
Thus, the historic developments has unambiguously shown that political and economic democracy are impossible without each other, namely, that either o f them is deficient if the other one is stunted, and vice uersa. Theoretical analysis can also prove that genuine - i.e. for all - equal freedom is not possible without economic, judicial and other equality. Besides, fraternity - that I substituted by a scientifically more neutral term “human solidarity" as was done also in the programmes o f some parties (The Swedish Programme 1990) - Is not an automatic consequence o f freedom and equality; rather, these two values are only necessary preconditions, but not at the same time sufficient ones, for the realization of solidarity. Human solidarity must be actively desired, and this is one of the basic characteristics of contemporary socialism. Other movements do not have this desire, or it is substantially reduced.
Nowadays it is the general belief in the world that every country should seek such a system that could be seen as a democratic one. Almost all Croatian parties have explicitly democratic names. However, the analyses given above shows that democracy does not reduce to political democracy, and that it has two more components: the economic and social democracies. Political democracy is primarily applicable to the public sphere, and its essence is given through three principles o f implementation o f civil freedom: a) the majority makes decisions; b). with limits posed by protection of minorities: and. c) by activating self-government whenever crucial interests of the Individuals who participate in the self-governing process are involved. Hence, in political democracy the state will be decentralized, and decision-making will be entrusted to a higher level only when it concerns -in an essential way - the interests of more than one self-governing community. Of course, the same principle is valid aiso with regard to rights of individuals in relation to the rights of groups.
Economic democracy (Vjesnik SDU. No. 2) began to develop more seriously only during the lifetime o f the present generation and with regard to the sphere of labour. It comprises economic equality of opportunities for all (or equal starting positions) and participation in decision-making (in the case o f private property) and self-management (in the case of social property). This is obviously a compromise o f the initial stage o f development, since in a completely developed socialist society it is the second principle that would
A/P 3. 1996 - Puna demokraclja - socijalizam 21. sloleca(str 361-366)
363
primarily be valid. Namely, this is a particularly profound social change. In feudalism participation in the decision making depended on the status gained by birth: in principle, the king owned the land, the feudalists inherited the right to use it and they inherited it together with the serfs living on that land, and the serf obeyed the orders of both o f these masters, including giving in blood, labour and products. Capitalism does 10 a certain extent equalize the social position o f the individual. The origin becomes quite irrelevant, and the social power and decision making are based upon the property over assets. In socialism, property becomes a good deal irrelevant, and decision making is legitimized bv participating in the labour process. Labour is substituting property as a legitimation of decision making. In the transitional period labour and property appear as partners (hence, different forms of participating in the decision making in all West-European countries; but not in Croatia ruled by the Croatian Democratic Community, in which even the trade unions do not protest against depriving of this key labour right). Property looses its significance with regard to decision making, but not with regard to the income based on property (interest). Economic analysis can show that property gives right to income based upon property (Horvat. Ch. 9). This change in legitimation of the decision making is made possible by separating property from management, which is a process that has been long ago initiated in the capitalist society.
Social democracy means that all citizens, regardless of their financial position (diseased ones, those unable to work, unemployed, invalids, etc.) have the right to a life that is worthy of a human being. This does not mean the abolishment of charity organizations, but rather that the citizen does not depend upon alms, that he has his civil right to be supported by the society. How big this support will be depends upon the wealth o f the society. Of course, in this case, social solidarity is also fulfilled.
From the above said one can see that the non-socialist parties can achieve only partial democracy. It is only the socialist parties that can opt for all the three aspects of democracy. In this sense, the essence of the programme of the .Social Democratic Union Is the orientation towards full democracy (Programme 1992). In this sense, complete democracy and socialist democracy represent one and the same order and therefore these names can be used alternatively. These names mean the highest level o f contemporary democracy.
It is necessary to warn about still another problem. It appeared that genuine freedom cannot be guaranteed only by negative freedom, freedom from: it is necessary to enable also positive freedom, freedom for. In other words, it is not sufficient to free the activity o f the citizen from the obstacles, which is the essence of bourgeois liberalism: apart from this, he should be enabled to really achieve what he wants with the only restriction deriving from
MP 3, 1996 ■ Puna demokracija ■ socijalizam 21. stoleca(str 361-366)
364
his abilities, his work and the legitimate interests o f the others. What is valid for an equal freedom of all, is valid for free equality of all.
The effort to achieve the biggest possible level o f positive freedom and equality has brought about guarantees for an ever bigger number o f human and civil rights, and also the economic and social rights. The human rights include the right to life, to peace and defense o f one’s own security; the right to individuality and movement, right to family intimacy, right to a defense of dignity, reputation and honour; the right to a healthy environment. The civil rights include the active and passive voting right under equal conditions for all; the right to an impartial court with the full presumption of innocence until the opposite is proven; the right to secrecy o f letters and other types of communication: the right to information (which implies independence o f the media) and especially to all information o f the state authority on himself; the right to freedom of opinion and expression, and of keeping silent, freedom of conscience and religion: freedom of free association, peaceful rallying and public demonstrations: right to racial, sexual, ethnic and cultural equality.
This latter right belongs to the already "third generation of rights" (Drai. 1992) that is otherwise concerning mainly the economic and social rights. Contemporary democracy includes into economic rights also the right to work and employment (the latter, among many others, does not exist in the present Croatian constitution): the right to participate in the distribution of the income according to working results; the right to participate in the managing of the production process; the right to equal opportunities for work (which implies the market, the absence of monopolies and the regulation by the siate); the right to trade union actions; right of property and the equality of all forms o f property; the right to have own working initiative. Social and cultural rights (social justice) include the right to social solidarity which enables a life worthy of a human being, the right to education, the right to health; the right to have a home and cohabitation: the right to culture and the preservation of cultural heritage; the right to social security.
It is again noted that all these rights are acceptable without limitations for a socialist party, while this is not the case with other parties including also the contemporary Croatian constitution. Full democracy is possible only in socialism.
REFERENCES
1. Drai. Pierre: “Des droits nonveaux pour un droit vlvant". Arc en siel, No. 40. 1993, p. 14-15.
2. Horvat, Branko: “Welfare o f the Common Man in Various Countries”, World Development. No. 7. 1974. p. 29-31.
A/P 3. 1996 - Puna demokracija ■ socja lizam 21. stoleca(str. 361-366)
365
3. Horvat. Branko: The political economy o j socialism. Globus. Zagreb 1984
4. Horvat. Branko: The Labour Theory o j Value, Interest and Capital (Manuscript). 1992).
5 Programmatic Declaration o f the Social Democratic Union, Zagreb 1992.6 Rawles. John: A Theory o f Justice. Oxford University Press. London
1993.7. The Swedish Social Democratic Party Programme. Stockholm 1990.8. The Constitution o f the Republic o j Croatia. Informator. Zagreb 1992.9. Vjesnik SDU. No. 3. p. 4-5, 1992
MP 3. 1996 - Puna demokractja ■ socijalizam 21. stoleca(sir 361-366)
Pro/, dr Branko HORVAT
PUNA DEMOKRACIJA - SOCIJALIZAM 21. STOLECA
REZIME
Osnovna namera clanka je da iznese argumente u prilog autorove teze da je puna demokratija mogucnajedino u socijalistickom druStvu. Autor polazi od ideje da ideali koje je iskristalisala Francuska burzoaska revolucija. a koji su postali poznati kao "sloboda". "jednakost" i "bratstvo". u sebi na izvestan nacin sadrze ona prava cija realizacija oznacava jedno istinski slobodno i u punoj meri deniokraticno drustvo. i da stoga kompromisi u realizaciji ovih ideala podrazumevaju i kompromise demokratiji ljudskim i gradanskim pravima. ljudskom dostojanstvu. i drugim paranietrima humanogi ravnopravnogdrustva. U nizu konteksta koje razmatra. autor iskazuje svoje uverenje da drust\'a nesocijalislickog uretienja. mada verbalno insistiraju na realizaciji pomenutih ideala. te ideaie uvek na izvestan nacin kompromituju. le se stoga slobode i prava koje iz njih proizlaze. u nesocijalistickim druswenlm konteksiima. uvek pokazuju kao samo delimicno realizovani. Autor takode naponiinje da se u nckim drustveno-politickim konteksiima. a posebno u bivsoj "sociialistickoj" Jugoslaviji. smatralo da je moguca selekiivna primena i kultivisanje pomenutlh 'deala. kroz distinkciju izmedu onog sto autor naziva "ekonomskom demokratijom" kao razlicitoni od "poliiicke demokratije". Njegov zakljucak je da je ovakvo razdvajanje ckonomskih od politickih aspekata demokratije ?ustinsk! manjkavo. i da one uvek vod i do kompromisa u realizaciji ideala pravednog i hunianog drustva Zakljucak clanka je da je konvergencija ekonomske i politicke demokratije. uz odgovarajucu realizaciju ideala slobode. jednakosti i bratstva. i iz njih proizlazecih ijudskih i gradanskih prava. istovremeno i znak istinske i pune demokratije. kao i d a je takva demokratija moguca jedino u -socijalisticki uredenom drustvu.
366
FORUM INSTITUTA ZA MEDUNARODNUPOLITIKU I PRIVREDU
Ambasador Zhu ANKANG UDK 323+327(510)Biblid 0025-8555.48(1996)
Vcl. XLVIII. br. 3. pp. 367-374 Maj 1996.
SAVREMENI TRENUTAK KINE1
O ekonomskom razvoju
d 1978. godine Kina je pocela sa sprovodenjem politike reformi i 0 Botvaranja prema svetu i koncentrisala se na izgradnju
modernlzacije. Nakon skoro 18 godlna aktivnih traganja i mukotrpnih napora. ona je postigla velike istorijske uspehe i sad se u njoj pojavilo stanje privrednog razvoja, politicke stabilnosti, nacionalnog jedinstva i drustvenog progresa.
1. Od pocetka reformi i otvaranja prema svetu naovamo ostvaren je brz i neprekidan razvoj nacionalne privrede. cija je prosecna godisnja stopa rasta iznosila oko 9.8%. A u toku Osmog petogodisnjeg piana od 1990. do 1995. godine prosecna godisnja stopa rasta bruto nacionalnog proizvoda (B.\:P) iznosila je 12%. Godine 1995. vrcdnost bruto nacionalnog proizvoda iznosila je 5760 milijardi kineskih juana, odnosno oko 680 milijardi dolara. Vec je ostvaren cilj da se 2000. godine ucetvorostruci bruto nacionalni proizvod u odnosu na 1980. i to 5 godina ranije. Godine 1995. obim glavnih industrijskih i poljoprivrcdnih proizvoda izbio je na prvo mesto u svetu. a ukupna vrednost uvoza i izvoza dostigla je 280 milijardi dolara (2000. godine dostici ce 400 milijardi dolara). dok su devizne rezerve povecane na 73 milijarde dolara.
2. Zahvaljujuci' naporima tokom tih godina. stvoreno je stanje zajednickog razvoja raznih oblika svojine sa Javnoin svojinom kao glavnim
1 Izlaganje anibasadora Zliu Aiikaiiga. ainbasadora NR Kine u SR Jugoslaviji. odrzano 16 maja 1996. na Forurnu lnstituta za mcdunarodnu politiku i privredu
top related