Naslov izvornika Linda Howard KILLING TIME

Copyright © 2005 by Linda Howington Copyright za Hrvatsku © Naklada Uliks, 2007.

Sva su prava pridržana. Nijedan dio ove knjige nije dopušteno umnažati i prenositi na bilo koji način bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava.

Nakladnik NAKLADA ULIKS Čavalsko 17 51000 Rijeka Tel: 051/ 648068 051/ 648069

Za nakladnika Silvano Frančišković

Urednik Miro Božić

Prijevod Katarina Travašić

Lektura Meri Farac Jemrić

Dizajn naslovne strane Naklada Uliks, Rijeka

Priprema za tisak i tisak mtg-topgraf, Velika Gorica, rujan 2007.

ISBN 978-953-7306-14-4

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA RIJEKA

UDK 82i.m(73)-3i=i63.42 Karike zločina / Linda Howard ; prevela Katarina Travašić. - 1. izd. - Rijeka : Naklada Uliks, 2007.

Prijevod djela: Killing time.

ISBN 978-953-7306-14-4

111011079

LINDA HOWARD

Karike zločina

S engleskog prevela Katarina Travašić

ULIKS

Rijeka, 2007.

Prolog

SUDNICA OPĆINU PEKE, KENTUCKY I NI.IUCNJA

1985.

NI HIMNA OD PEDESETAK LJUDI STAJALA JE I GLEDALA ZAKAPANJE VREMENSKE

kapsule pokraj stijega ispred zgrade Općinskoga suda. Prvi je dan Nove

godine bio hladan i vjetrovit, a iz olovnog su neba neprestano sipile sitne

pahuljice. Gotovo polovicu skupine činile su osobe koje su zbog posla,

ambicija ili sličnih veza morale biti tamo: gradonačelnik i vijećnici, sudac,

četiri odvjetnika, šerif, načelnik policije, ravnatelj srednje škole i trener

ragbija.

Bilo je i nekoliko žena: gospođa Edie Proctor, ravnateljica škole, te

supruge političara i odvjetnika. Bio je tu i izvjestitelj mjesnih novina koji je

pisao bilješke i fotografirao, jer je novinska kuća bila malena i nije si mogla

priuštiti profesionalnog fotografa.

Kelvin Davis, vlasnik željezarije, stajao je po strani sa svojim

petnaestogodišnjim sinom. Oni su bili tu samo zato što je sudnica bila točno

preko puta željezarije iznad koje su živjeli, a i zato što novogodišnja

utakmica još nije bila počela pa nisu imali što raditi. M ladić Knox, visok i

vitak, pogrbioje ramena na hladnoći i proučavao

lica svili nazočnih. Bio je neobično pronicav zbog čega su se odrasli oko

njega ponekad osjećali nelagodno, no nikad nije upadao u nevolje. Pomagao

je Kelvinu u željezariji nakon škole, imao je dobre ocjene i uglavnom je bio

omiljen među svojim vršnjacima. Sve u svemu, Kelvin se smatrao sretnim

što ima takva sina.

Doselili su se u Pekesville iz Lexingtona prije devet godina. Kelvin je bio

udovac, a namjeravao je to i ostati. Volio je svoju suprugu, naravno, ali brak

je zahtijevao puno posla, a on nije želio sve to prolaziti ponovo. Povremeno

je izlazio s raznim ženama uz koje se nije želio previše vezivati kako one ne

bi razmišljale o nečem ozbiljnijem. Želio se brinuti za Knoxa tijekom srednje

škole i koledža, a onda kasnije, možda, razmisliti o braku, no sada mu je bilo

važno samo sinovo odrastanje.

"Trinaest", rekao je Knox odjednom, tihim glasom.

Tamne su mu se obrve zbog grimase gotovo spojile.

"Što trinaest?"

"Stavili su trinaest predmeta u kapsulu, a u novinama je pisalo da će ih

biti dvanaest. Pitam se što je bila još ta jedna stvar."

"Siguran si da ih je bilo trinaest?"

"Brojio sam."

Naravno daje Knox brojio. Kelvin je uzdahnuo u sebi; zapravo nije

sumnjao u broj predmeta. Činilo se da Knox sve primjećuje i provjerava

dvaput. Kako je u novinama pisalo da će dvanaest predmeta biti stavljeno u

vremensku kapsulu, Knox je brojio da vidi jesu li novine bile u pravu ili, kao

u ovom primjeru, nisu.

"Pitam se što je bila trinaesta stvar?" ponovio je Knox dok je promatrao

vremensku kapsulu.

Gradonačelnik je stavljao kapsulu - to je zapravo bila metalna kutija,

pomnjivo omotana u vodootpornu plastiku - u rupu koja je bila iskopana

prethodnog dana.

Gradonačelnik je rekao nekoliko riječi zbog čega su se ljudi oko njega

nasmijali, a zatim je trener počeo lopatom bacati zemlju preko kutije. Za

samo jednu minutu napunio je rupu i lopatom poravnao tlo. Preostalu

zemlju nije nabacao na hrpu. Gradonačelnik i jedan vijećnik podignuli su

malenu granitnu ploču na kojoj je bio graviran datum današnjeg dana i dana

za točno sto godina, kada bi se vremenska kapsula trebala otvoriti, a zatim

su je ispustili, na svježu zemlju. Zasigurno su planirali položiti granitnu

ploču na primjeren način kako bi izvjestitelj sve zabilježio kamerom, no

očito ih je težina ploče iznenadila pa su je ispustili zbog čega ploča nije pala

ravno, nego na stranu. Trener je kleknuo na smrznuto tlo i objema rukama

pogurao ploču na pravo mjesto.

Izvjestitelj je fotografiranjem zabilježio cijeli događaj.

Drhteći, Knox je nemirno prebacivao težinu s noge na nogu.

"Pitat ću", rekao je iznenada i ostavio Kelvina te krenuo za izvjestiteljem

kroz skupinu ljudi koji su počeli odlaziti.

Uzdahnuvši, Kelvin gaje slijedio. Ponekad mu se činilo daje Knox više

nalik na buldoga nego na dječaka jer kada bi ga što zaokupilo ne bi odustao

dok to ne bi istražio.

"Kako to misliš?" čuo je Kelvin izvjestitelja, Maxa Brownin- ga, koji je

zbunjeno gledao u Knoxa.

"Vremenska kapsula", objašnjavao je Knox. "U novinama je pisalo da će

biti dvanaest predmeta, ali u nju ih je stavljeno trinaest. Brojio sam. Želio

bih znati stoje trinaesti predmet."

"Bilo ih je samo dvanaest. Baš kao stoje pisalo u novinama."

"Brojio sam", ponovio je Knox.

Nije se svađao, ali je bio odlučan.

Max je bacio pogled na Kelvina.

"Hej!" rekao je u znak pozdrava, a zatim slegnuo ramenima prema

Knoxu. "Žao mije, ne nnjgu ti pomoći. Nisam vidio ništa drugo."

!

Knox je okrenuo glavu i oštro pogledao leđa gradonačelnika koji je

odlazio. Ako mu Max ne može pomoći, otići će do onoga tko može. Prije

nego je krenuo u potjeru, Kelvin ga je zgrabio za jaknu.

"Nemoj gnjaviti gradonačelnika", rekao je blagim glasom. "Nije toliko

važno."

"Samo želim znati."

"Pa pitaj trenera sljedećeg ponedjeljka kad počne škola."

"To je šest dana!" rekao je Knox užasnut što će morati čekati tako dugo

da bi saznao ono što može odmah.

"Vremenska kapsula nikamo ne ide", odgovorio je Kelvin pogledavajući

na sat, "a utakmica samo što nije počela. Idemo."

Ohio je igrao protiv Južne Kalifornije i Kelvin je navijao za Buckeyse jer

je suprug njegove najmlađe sestre igrao za Južnu Kaliforniju prije desetak

godina, a kako je on mrzio toga gada, uvijek je navijao za onoga tko je igrao

protiv Trojanaca.

Knox je pogledao uokolo i namrštio se kada je vidio da mu je

gradonačelnik nestao iz vidokruga i da je trener odlazio u svome

automobilu. Gospođa Proctor, ravnateljica, razgovarala je s visokim

čovjekom kojeg Knox nije poznavao, a osim toga nije joj ni želio prići jer je

izgledala ogorčeno i umjetno s previše šminke koja je popunjavala bore na

njezinu licu.

Nezadovoljan, slijedio je tatu do željezarije.

Nažalost, nikada nije uspio pitati trenera što je još bilo stavljeno u

vremensku kapsulu jer je sljedećeg jutra trener Howard Easley pronađen

kako visi na stablu u stražnjem dijelu dvorišta. Nije bilo poruke, no policija

je rekla daje riječ o samoubojstvu jer se trener rastao prošle godine i

bezuspješno pokušavao nagovoriti bivšu suprugu da mu pruži još jednu

priliku. Visio je tamo dovoljno dugo da se potpuno ohladi i da snijeg prekrije

glavu i ramena.

Trenerovio samoubojstvo izbacilo je sve misli o vremenskoj kapsuli iz

Knoxove glave. Kada je čuo o snijegu na trenerovoj glavi, otišao je u

knjižnicu potražiti sve o mrtvačkoj ukočenosti i o lome koliko treba da se

tijelo ohladi. Bilo je mnogo mogućnosti, uključujući i onu da se zbog vjetra

tijelo hladi brže, ali ako je dobro pretpostavio, trener je tamo visio od

ponoći.

Očaran, nastavio je tragati, a zanimanje mu je privlačio niz činjenica dok

je savladavao tehnike istraživanja. Ovo je baš zakon, pomislio je. Sviđalo mu

se. Odgonetanje slagalice pomoću sitnih dijelova dokaza - upravo je u tome i

inače uživao. Ma kakvo preuzimanje željezarije: on je želio biti muijak.27- L.II'NJA 2005.

" 111;.;, KNOX, TKO JE ISKOPAO ONU RUPU UZA STIJEG?"

Knox je podignuo pogled s izvješća kojeg je pisao. Kao glavni općinski

istražitelj imao je svoj ured, premda je bio malen i pre- l rpan. Zamjenik

Jason MacFarland virio je kroz otvorena vrata s izrazom blage znatiželje na

pjegavu licu.

"Koju rupu uza stijeg?"

"Kažem ti, uza stijeg je rupa. Mogao bih se zakleti da nije bila tamo jučer

popodne kada mije završila smjena, ali sada je tamo."

"Hah..." Knox sije protrljao čeljust.

On sam ništa nije primijetio jer je parkirao iza sudnice kada je došao u

četiri i trideset ujutro da bi riješio gomilu papirologije. Mio je budan cijele

noći i preumoran da bi išta primijetio i da je prošao pokraj navodne rupe.

Budući daje sjedio za stolom tri sata, pomislio je da bi mogao protegnuti

noge. Uzevši svoju šalicu s kavom, koju je napunio dok je prolazio pokraj

aparata za kavu, izašao je sa zamjenikom MacFarlandom na pomoćna vrata,

a zatim obišao jednu stranu sudnice od crvene opeke. Novi je dan donio

plavo nebo bez ob-

lačka, a gusta, zelena trava bila je mokra od rose. Šareno proljetno cvi jeće

raslo je na pomnjivo održavanim gredicama. Knox bi teško nabrojio sve

vrste tog proljetnog cvijeća. Znao je prepoznati ruže i sunovrate. Sve ostalo

spadalo je u opću kategoriju 'cvijeća'.

Sudnica se otvarala u osam sati i stražnje se parkiralište brzo

popunjavalo automobilima zaposlenika. Šerifov je odjel imao posebno krilo

s desne strane suda, a općinski je zatvor zauzimao dva gornja kata

peterokatnice. Zatvorenici su dobacivali opaske zaposlenicama i

posjetiteljicama suda sve dok općina nije na prozore ugradila ploče koje su

onemogućivale zatvorenicima pogled na parkiralište, a propuštale su

dovoljno zraka i svjetlosti.

Stijeg je bio u lijevome prednjem kutu na trgu sudnice; s obje su strane

kuta bile klupe okrenute prema ulici, dok su druge bile uz uredne cvjetne

gredice. Danas nije bilo vjetra pa su zastave mlitavo visjele. U dnu stijega

bila je poveća rupa: široka otprilike jedan metar i duboka nešto više od pola

metra.

Knox i zamjenik ostali su na pločniku; odakle su sve mogli vidjeti.

Granitna je ploča bila okrenuta naopako i ležala je na travi. Zemlje je bilo

više nego što je trebalo da bi se iskopala jednostavna rupa.

"To je bila vremenska kapsula", rekao je Knox i uzdahnuo.

Premda je ovo sličilo tipu sranja kakvo bi napravili srednjoškolci,

oduzimalo mu je mnogo vremena kao i svaki drugi zločin.

"Kakva vremenska kapsula?" pitao je MacFarland.

"Vremenska kapsula bila je zakopana... k vragu, bilo je to prije dvadeset

godina, 1985. Gledao sam kako je zakapaju na Novu godinu."

"Što je bilo u njoj?"

"Ne sjećam se, ali tada mi se činilo da nije bilo ništa vrijedno. Stvari

poput novina, godišnjaka, nešto glazbe i slično."

Međutim, sjećao se da u novinama nije bilo popisano sve što je stavljeno

u kapsulu i još uvijek je bio ljut zbog toga.

"Grupa klinaca, najvjerojatnije", rekao je MacFarland. "Mislili su da bi

bilo zabavno ukrasti vremensku kapsulu."

"Aha..."

Iz navike, Knox je pregledao okolno tlo. U rosi nije bilo otisaka stopala,

što je značilo da su vandali napali ranije. Popeo se na jednu od klupa da

bolje vidi.

"Hm..." progunđao je.

"Što je?"

"Ništa. Nema tragova."

S obzirom na to kako je zemlja razbacana uokolo, negdje je l rebalo biti

barem djelomičnih otisaka. Ali zemlja je izgledala kao da je izletjela s

mjesta, a ne kao daje netko kopao i razbacao je lopatom. Imao je jako dobar

pogled s klupe jer stijeg nije bio udaljen više od tri metra od nje pa uistinu

nije mogao previdjeti neki otisak. Jednostavno ih nije bilo.

MacFarland se popeo na klupu pokraj njega.

"Ma vidi ti to", rekao je nakon što je buljio u tlo barem trideset sekundi.

"Kako im je to uspjelo? Pitam se."

"Samo Bog zna."

Ipak će saznati. Kako je općinski zatvor smješten u zgradi suda, na

svakom je kutu zgrade bila sigurnosna kamera, skrivena ispod crjepova i

obojana da se stopi sa zgradom. Onaj tko nije znao da su kamere tamo,

teško bi ih primijetio.

Premda je još trebao završiti izvješće, nedostatak otisaka oko stijega

potaknuo je njegovu znatiželju. Morao je saznati kako su mali huligani

uspjeli iskopati vremensku kapsulu točno ispod ulične svjetiljke koja ih je

osvjetljavala, a da ih nitko nije vidio i da nisu ostavili tragova na zemlji.

Možda Prva avenija, ulica točno ispred zgrade suda, nije bila baš prometna

u sitnim satima, ali je ophodnja uvijek kružila uokolo. Netko je trebao nešto

vidjeti i to prijaviti.

Pogledao je na drugu stranu ulice prema željezariji gdje je nekoć živio s

ocem. Nakon što je otišao studirati tata je konačno počeo ozbiljno izlaziti i

ponovo se oženio prije otprilike deset godina. Knoxu se Lynette sviđala i bilo

mu je drago što Kelvin više nije sam. Lynette nije željela živjeti iznad

željezarije pa su kupili kuću u predgrađu. Da Kelvin još živi tamo, pomislio

je Knox, nikakva dječurlija ne bi uspjela napraviti bilo što, a da Kelvin to ne

primijeti, jer je njegova spavaća soba gledala na trg.

"Stavi traku oko mjesta da ljudi tuda ne gaze", uputio je MacFarlanda.

MacFarland je mogao reći da tamo nije bilo ničega osim rupe i da

nestala vremenska kapsula i nije bila od neke osobite važnosti koja bi

opravdala istragu, no bez obzira na to, kimnuo je. Govoriti Knoxu kada da

odustane bio je šerifov posao, a ne njegov. Osim toga, Knox je zabavljao

zamjenike koji su se ponekad kladili koliko će daleko otići u rješavanju

problema.

On i MacFarland vratili su se oko suda do šerifova odjela, gdje su se

rastali. MacFarland je otišao obaviti svoj zadatak, a Knox je otišao u zatvor,

odakle se upravljalo nadzornim kamerama.

Kamerama je upravljala visoka žena oštra pogleda koja se zvala Tarana

Wilson i koja je ozbiljno shvaćala svoj posao. Crte lica bile su joj oštre i jake,

koža boje stare bronce i imala je smeđi pojas u borilačkim vještinama. Knox

je bio gotovo siguran da bi ga mogla isprašiti.

Budući da pametan čovjek nikada ne prilazi kraljici bez darova, Knox je

uzeo kremom punjenu krafnu iz kuhinje, ulio svježu kavu u dvije šalice te s

darovima u ruci krenuo uza stepenice.

Morao je stati i identificirati se, a nakon toga je bio pušten u zatvorske

prostorije. Zatvorske su prostorije bile na katu iznad, a pristup tom katu bio

je strogo nadziran. Bijega iz zatvora nije bilo već petnaestak godina. No,

činjenica je bila da u Općinskom zatvoru okruga Peke nije bilo teških

slučajeva jer su oni bili u državnom zatvoru.

Vrata Taranina ureda bila su otvorena, a ona je koračala ispred niza od

deset crno-bijelih monitora. Rijetko je sjedila; činilo se da je uvijek u

pokretu, kao da je u njezinu vitkom, mišićavom tijelu bilo previše energije

da bi mirno sjedila.

"Hej, T.!" pozdravio ju je Knox dokje ulazio i pružao joj šalicu kave.

Sumnjičavo je pogledala šalicu, a zatim ponovo usmjerila pogled prema

monitorima.

"Što je to?"

"Kava."

"Zašto mi nosiš kavu?"

"Da mi se smiluješ. Bojim te se."

Zbog te gaje izjave pogledala svojim tamnim, suženim očima.

"Lažljivče."

"Dobro, pa stvarno mi se sviđaš i ovo je način da te smek- šam."

Lagano se osmjehnula. Uzela je šalicu kave i srknula te nastavila

proučavati monitore.

"Moglo bi ti i upaliti da se moje sestre i ja nismo zaklele da ćemo se

kloniti bijelih dječaka."

Uzdahnuo je te joj pružio krafnu.

"I ovo je za tebe."

"Sada se bojim da si ozbiljno mislio ono o smekšavanju, no za to treba

više od krafne."

"Punjena je kremom."

"A, dobro onda, možda ću morati ponovo razmisliti o svome položaju."

Zgrabila je krafnu i otkinula velik zalogaj, zbog čega je na obje strane

tijesta počela izlaziti bijela krema. Polizala ju je da ne padne na pod, a čitavo

to vrijeme pazila je na monitore.

"Dakle, što mogu učiniti za tebe?"

"Vidiš stijeg?" pitao je, pokazujući na prvi monitor.

"Da, što s njime?"

"Ispred njega je rupa, na mjestu na kojem je bila zakopana vremenska

kapsula."

"Bila?"

"Netko ju je sinoć iskopao."

"Kurvin sin. Netko je ukrao našu vremensku kapsulu? Nisam znala daje

imamo, ali to nema veze."

"Moram pogledati sinoćnju vrpcu."

"Odmah stiže. To je baš otrcano - ukrasti gradsku vremensku kapsulu."

Ubrzo je Knox sjedio pred rezervnim monitorom i pregledavao

nadzornu vrpcu gledajući sve unatrag. Vidio je MacFarlanda i sebe prije

nekoliko minuta, a zatim je vrijeme teklo unatrag do zore. Promet je bio

rijedak, baš kao što je i očekivao,. Međutim, nije očekivao da neće vidjeti

nikoga tko se približava stijegu i kopa rupu. Nijedna se osoba nije približila.

Pregledavao je još unatrag, a zatim je zaustavio vrpcu i namrštio se.

"Našao si pokvarenjaka?" pitala je Tarana ne gledajući ga, jer je pratila

svoje monitore.

"Ne."

Pozorno gledajući zaustavljenu sliku, jasno je vidio daje granitna ploča

na mjestu u osam i trideset sati navečer. Bogata zelena trava bila je uredno

pokošena oko nje.

"Kako misliš ne?"

"Mislim da nisam nikoga vidio."

"Nemoj mi, molim te, reći da je netko iskopao tu kapsulu prije tjedan

dana, a da nitko od vas to nije primijetio."

"Prema tvojoj vrpci još je bila tamo jučer kada je sunce zalazilo."

Okrenula se i pogledala u sliku.

"Ako je bila tamo jučer, onda onaj tko ju je uzeo mora biti na vrpci."

"Nikoga nisam vidio", strpljivo je ponovio i premotao do zore da joj

pokaže.

Kada je zaustavio vrpcu, vidjeli su rupu ispod stijega i granitnu ploču

bačenu po strani. Namrštila se i obrve su joj se sakupile.

"Probaj ponovo!" naredila je zauzevši mjesto iza njega.

Ponovo je premotavao vrpcu, no ovaj ju je put zaustavljao da bi vidio

kada se vandalsko djelo prvi put pojavilo. U 2.30 rupa je bila lamo. Kada je

ponovo zaustavio,vidio je dau 1.53 rupe nije bilo.

"Sada pusti bez ubrzavanja", rekla je i privukla stolac.

Bacila je pogled na svoje monitore, a zatim usmjerila pozornost 11a vrpcu

ispred sebe.

Knox je pritisnuo play i brojilo vremena je krenulo, sekundu /.a

sekundom. Sedam minuta nakon toga rekao je:

"Sranje, što je to bilo?"

Kratak bijeli bljesak obasjao je ekran. Zatim je nestao, baš L io i kapsula.

Zaustavio je vrpcu, premotao ju natrag, a zatim ponovo pritisnuo play.

Vrpca se premotala tri minute unatrag. Dogodilo se isto. Tlo je bilo

normalno, zatim se vidio bijeli bljesak, a kada je nestao, kapsule nije bilo.

"Netko prčka po mojoj kameri", rekla je Tarana ozbiljnim glasom.

"Mislim da ne", inršteći se, Knox je ponovo malo premotao vrpcu.

"Gledaj vrijeme."

Zajedno su gledali kako sekunde odmiču. U 2.00 bijeli je bljesak ispunio

ekran. U 2.01 bljesak je nestao i kapsule više nije bilo.

"To je nemoguće!" prasnula je Tarana skačući na noge i od- gurujući svoj

stolac. Okrenula se i pogledala u sve monitore.

"Ako netko prčka po toj kameri, može prčkati i po svima ovima, a to se

neće dogoditi."

Knox je tiho ponovo pogledao dio vrpce. Nije primijetio bljesak kada je

premotavao vrpcu. Ali definitivno je bio tu, a granitna ploča koja je bila na

mjestu prije bljeska, nakon njega je bila pogurana sa strane s tamnom

rupom ispod stijega.

Premotao je vrpcu do kraja. Prošla su dvadeset i četiri sata otkako je

ušao ovamo i isto toliko prije nego je Tarana zaustavila vrpcu. Nije znao je li

tko mogao prčkati po vrpci, a da ne pobrka vrijeme, i je li bilo moguće to

učiniti a da nitko ne uđe u ured. U tom slučaju skupina srednjoškolaca

nikako nije mogla biti odgovorna.

Počeškao se po bradi. Pretpostavljao je da bi mogao izmjeriti vrijeme

vrpce, ali to bi trajalo dvadeset i četiri sata i bilo bi mu užasno dosadno.

Postojao je lakši način da se sve razjasni.

Tarana je iza njega koračala naprijed-natrag, ljutito izdišući i mrmljajući

psovke. Knox je, vidjevši je takvu, žalio onoga tko će sljedeći ući na njezina

vrata. U nedostatku točne mete mogla bi se iskaliti na bilo kome tko joj bude

pri ruci.

"Idem u željezariju", rekao je odgurujući stolac i uzimajući svoju šalicu

kave.

"Željezariju? Zašto ideš u željezariju? Ne možeš samo tako ušetati ovdje i

pokazati mi da je netko prčkao po mojim kamerama, a zatim išetati i otići

kupiti čavle. Sjedni!"

"I tata ima nadzorne kamere", rekao je Knox. "Jedna je od njih

usmjerena prema vratima."

"Pa?" prasnula je, a zatim shvatila. "A, kužim. Staklena vrata, veliki

stakleni izlog, točno preko puta stijega."

Namignuo joj je dok je izlazio.

Prelazeći ulicu, vidio je daje na trgu užurbano; ljudi su dolazili na sud

rješavati probleme poput kazni za parkiranje, vozačkih dozvola, registracije

plovila. Neke su trgovine bile otvorene, uključujući željezariju; ostale su se

otvarale u devet. MacFarland je bio lijepo obilježio mjesto zločina. Okružio

je vrpcom dobrih dvadesetak metara u svim smjerovima od stijega, zbog

čega je blokirao pločnik, pa su ljudi morali prolaziti okolo.

Kada je Knox ušao, oglasilo se zvono iznad vrata pa je Kelvin podigao

pogled dok je posluživao mušteriju.

"Bit ću s tobom za minutu, sine", rekao je.

"Ne moraš žuriti."

Gledajući gore, Knox je vidio nadzornu kameru i pratio njezin smjer. Baš

kao što je i mislio, stijeg je bio gotovo u sredini nasuprot ulaznim vratima.

Tko god bio odgovoran za vandalizam mogao je nekako blokirati nadzornu

kameru na zgradi suda, premda nije znao kako, ali ova je kamera bila u

trgovini i po njoj se nije moglo prčkati.

Mušterija je otišla i Knox je prišao ocu.

"Moram pogledati vrpcu iz tvoje nadzorne kamere", rekao je Kelvinu.

Kimnuo je te se okrenuo prema prozoru.

"Netko je sinoć iskopao vremensku kapsulu i nekako blokirao kameru na

sudu. Mislim daje tvoja kamera mogla zabilježiti događaj."

Kelvin je pogledao u kameru i pratio njezin smjer isto kao i Knox prije

njega. "Pretpostavljam. Pitao sam se čemu sva ona žuta vrpca. To je

vremenska kapsula čije smo zakapanje gledali, je 1' da?"

"Ista ta. Osim ako je nisu iskopali i zakopali drugu, a da ja ne znam za

to."

"Devetsto osamdeset pete. Južna Kalifornija osvojila je prvenstvo i

morao sam slušati onu gnjidu od Aarona čitavu godinu."

Kelvin je uvijek zvao svog Šogora Aarona 'gnjida od Aarona' - naravno,

nije ga baš volio. Posegnuvši pod pult, izvukao je vrpcu i pružio je Knoxu.

"Izvoli."

"Ne znam kada ću ti je vratiti."

"Ne brini se za to. Imam rezervnu."

S vrpcom u ruci Knox se vratio u svoj ured u kojem je imao malen

televizor s ugrađenim videom. Uključio ga je i ubacio vrpcu. S daljinskim u

ruci, premotavao je traku otprilike do pravog vremena, a zatim je namjestio

na 1.59. Premda pojedinosti nisu bile jasno vidljive i staklo je malo izobličilo

sliku, mogao je razaznati granitnu ploču na mjestu na kojemu je trebala biti.

Pritisnuo je play i gledao. Satovi su se uvijek razlikovali pa nije imao pojma

koliko će točno morati gledati.

U 2.03.17 pojavio se bijeli bljesak. Knox se uspravio na stolcu i buljio u

ekran. U 2.03.18 bljesak je nestao. Sada je blijeda granitna ploča ležala po

strani i zemlja je bila razbacana.

"Pakao!" rekao je tiho. "Što se to k vragu događa?"

2

POZORNIJA ISTRAGA MJESTA NIJE NIŠTA OTKRILA. GRANITNA PLOČA BILA JE

polirana na strani na kojoj su bili gravirani datumi, ali pomno prašenje nije

otkrilo nikakve otiske prstiju. Definitivno nije bilo tragova stopala. Čitava je

pojava bila čudna.

Knox više nije bio jedini znatiželjnik. Tarana je bila bijesna jer je još

uvijek bila uvjerena da je netko prčkao po njezinim nadzornim kamerama

premda joj je Knox pokušavao reći da je i kamera iz trgovine njegova oca

također zabilježila bijeli bljesak i ništa više. Pokušat će ponovo kad se malo

smiri.

MacFarland je svima govorio kako je vidio rupu prolazeći tuda na posao;

drugi su primijetili rupu, ali tome nisu pridavali pozornost. A daje uz rupu

ležalo tijelo, to bi već bilo nešto drugo, ali rupa u tlu nije se činila baš jako

sumnjivom.

Općina Peke bila je malena i nije bila kolijevka kriminala. I'ekesville je

imao dvadeset tri tisuće stanovnika i bio je dovoljno velik da ima neke

luksuze koji se ne mogu naći u manjim gradovima, ali ne i dovoljno velik da

privuče bande ili sotoniste ili bilo što egzotično. Šerifov se odjel uglavnom

bavio nevoljama poput obiteljskoga nasilja, krađa, vožnji pod utjecajem

alkohola te problema vezanih za droge. U posljednje su vrijeme laboratoriji

me- taamfetamina postali izrazito popularni, a kako su se oni uglav-

nom smještali u udaljenijim područjima, većina ih je bila na selu, a ne

unutar granica Pekesvillea.

Ali rupa u tlu? Što su trebali napraviti s time?

Kada je šerif Calvin Cutler došao u ured i čuo za misterij, morao je otići i

sam pogledati rupu. Okružen skupinom zamjenika i dvojicom istražitelja,

odmarširao je do trga ispred suda.

"Ma vidi ti to", rekao je buljeći u razbacanu zemlju unutar područja

označena žutom vrpcom. "Tko bi, za ime Božje, želio vremensku kapsulu?"

Calvin Cutler nije psovao, što je u njegovu poslu bilo uistinu neobično.

Bio je visok metar devedeset pet, težak oko sto trideset kila i imao je ruke u

kojima je košarkaška lopta mogla nestati. Počeo je kao zamjenik,

napredovao do mjesta glavnog zamjenika, a kada je šerif otišao u mirovinu,

kandidirao se i trenutačno je bio u sredini svog četvrtog mandata. Šerif

Cutler znao je posao od početka do kraja i Knox nije mogao zamisliti boljeg

šefa.

"Sigurno su klinci", nastavio je. "Nitko drugi ne bi napravio takvu

glupost."

"Ali kako je to napravljeno?" pitao je Knox.

Šerif se okrenuo i pogledao u kameru na vrhu zgrade.

"Ništa osim bljeska na vrpci, a?"

"Kao i na vrpci iz kamere u željezariji."

Šerif Cutler gurnuo je ruke u džepove i nacerio se Knoxu.

"Izluđuje te, pretpostavljam."

"Zaintrigiralo me."

"Pretpostavljam da to znači da ćeš trošiti novac odjela da dođeš do

rješenja misterija rupe."

Knox je slegnuo ramenima. Na njegovu popisu prioriteta ovo je bilo na

dnu. Nije bilo žrtve i ništa posebno vrijedno nije bilo odneseno. Ovo je bio

vandalizam, no veliko je pitanje bilo je li ikome uopće bilo stalo do toga? Na

kraju, šerif je odlučivao što će on istraživati, a ne on sam.

"Samo u slobodno vrijeme, ako nemate ništa protiv. Tajanstveno je, ali

nevažno."

"Budeš li imao slobodnog vremena", rekao je šerif dok su odlazili.

"Aha...", složio se Knox.

Bez obzira na veličinu općine, odjel je često imao pune ruke posla jer je

uglavnom bilo premalo radnika. Knox je bio glavni istražitelj, a kako je odjel

imao samo tri istražitelja nije smatrao da je to velika stvar. Budući da su bila

samo trojica, osmosatne smjene bile su nešto za što su čuli, ali u što nisu baš

vjerovali; svi su uglavnom bili na raspolaganju dvadeset četiri sata, sedam

dana u tjednu. Knox je često radio između sedamdeset i osamdeset sati

tjedno zato što su druga dvojica imala obitelj, pa je želio da imaju slobodnog

vremena. No to nije značilo da je dobar vođa, nego daje usamljen i da radi

kako ne bi morao odlaziti kući, osim na spavanje.

Potratili su dovoljno vremena razmišljajući o krađi vremenske kapsule,

a on je na radnome stolu imao gomilu papirologije koju je morao proći, te

slučajeve kojima se uistinu trebao posvetiti. Nakon što se počastio još

jednom kavom, prionuo je na posao.

Knox je volio raditi u provedbi zakona. Ne samo da je volio povezanost

ekipe, nego mu je i sam posao sasvim odgovarao. Tko bi ga drugi plaćao za

postavljanje pitanja, njuškanje uokolo, rješavanje tajni? Dobro, možda

postoje i drugi poslovi koji bi mu dopuštali isto to, ali u službi zakona mogao

je nositi oružje. To je uvijek bilo bolje od posla, recimo, izvjestitelja.

Nakon otprilike jednog sata za stolom, s možda četvrtinom riješenih

predmeta, skočio je na noge i odjenuo laganu jaknu. Nosio je pištolj u

držaču preko bijele majice s polo ovratnikom koja je bila uredno ugurana u

traperice te pomalo iznošene sportske cipele. S obzirom na vrućinu tog

ljetnog dana, rado bi bio bez jakne, ali tu je bio serifov kod odijevanja.

Calvinu ne bi smetalo da mu ljudi nose pidžame, uz uvjet da imaju jaknu

preko. A budući da šerif nije inzistirao na kravati, Knox je bio zadovoljan.

"Kamo ćeš?" pitala ga je Helen, šerifova pomoćnica, dok je ulazila baciti

mu još dvadesetak centimetara debelu hrpu izvješća na stol.

"Jesseju Binghamu. Netko mu je sinoć upao u štalu, izbušio gume na

traktoru i ubio piliće."

"Nikada nisam upoznala čovjeka koji bi više zaslužio da mu se izbuše

gume, ali ne sviđa mi se to s pilićima", rekla je Helen i vratila se u svoj ured.

Jesse Bingham bio je poznat po svojoj groznoj naravi i podnosio je

pritužbe skoro svaki put kada bi ga netko naljutio.

Ni Knoxu se nije sviđalo to s pilićima. Bez obzira na to što ih je smatrao

glupim pticama, znao je da su puno propatile jer im je vlasnik bio Jesse

Bingham.

Napustivši parkiralište, skrenuo je lijevo na Četvrtu aveniju koja je

vodila ravno do autoceste. Čekajući na semaforu s uključenim desnim

žmigavcima, vidio je osamljenu figuru kako stoji na groblju Brookhaven,

točno preko puta autoceste. Odmah je isključio desne žmigavce i, kada se

svjetlo na semaforu promijenilo, odvezao se ravno do ulaza na groblje.

Parkirao se u hladovini stogodišnjeg hrasta, izašao i krenuo preko guste

trave do žene koja je stajala dodirujući lagano rukom bijelu mramornu

ploču. Nije morao ni pogledati, znao je sto piše na ploči: Rebecca Lacey,

voljena kći Edwarda i Ruth Lacey, nakon čega su bili datumi njezina

rođenja i smrti. Daje umrla tri mjeseca kasnije, natpis bi glasio: Rebecca

Davis, voljena supruga Knoxa Davisa. Ovio je ruku oko žene, a ona je bez

riječi oslonila glavu na njegovo rame. Gledali su u grob mlade žene koju su

oboje voljeli: u njezinu kćer, u njegovu zaručnicu.

"Prošlo je sedam godina", rekla je tiho. "Ponekad prođe nekoliko dana a

da ne razmišljam o njoj. Kada to shvatim, gotovo je gore nego za onih dana

kada gubitak osjećam kao da se dogodio jučer."

"Znam", rekao je, i to je bila istina.

Prvi put kada je shvatio da prethodnoga dana nije mislio na Rebeccu,

osjećao se kao da ju je iznevjerio. Taj gaje osjećaj toliko ispunio daje mislio

da to neće moći podnijeti. No, vrijeme je prolazilo, a živi su ili nastavljali

živjeti ili umirali; u svakom slučaju, život i događaji se tako mijenjaju da se

prazna mjesta popunjavaju. Sada je mogao gledati u njezin grob, a da ga pri

tome ništa ne probode u srcu. Sjećao je se uz dalek osjećaj dragosti, osjećaj

ljubavi koja je izblijedjela. Vjerojatno će uvijek voljeti način na koji su bili

zajedno, obećanje sreće, ali nije je bilo sedam godina i više nije bio

zaljubljen u nju.

Poljubio je čelo žene koja mu je gotovo postala punicom. Njoj je bilo

drukčije; Rebecca će uvijek biti njezino dijete i ta se ljubav nikada neće

promijeniti. To je bila ljubav koja nije ovisila o hormonima ili o kemiji da bi

ostala svježa, koja nije zahtijevala blizinu druge osobe. S druge strane i ona

je imala dana kada se uspomene nisu javljale. Možda se priroda tako

pobrinula da bol ne bude prejaka.

Ruth Lacey bila je vitka, mladolika žena od pedeset tri godine. Bilo je

malo sijedih vlasi u njezinoj kosi koju je šišala u frizuru koja je savršeno

odgovarala njezinu licu. Imala je dvadeset godina kada se Rebecca rodila -

sada mu se činilo da je to užasno malo godina. Ed, njezin suprug, varao ju je

od dana kada su se vjenčali, no ona je ipak ostala s njime iz razloga koji su

vjerojatno poznati njoj samoj. Možda joj je toliko zagorčao brak da nije

vidjela smisla u tome da pokuša s nekim drugim te je ostala s njim iz čisto

praktičnih razloga. Možda je voljela kurvinog sina. Knox je znao da je teško

shvatiti sto se događa u privatnim životima drugih ljudi, isto kao što je teško

i shvatiti zbog čega su određeni ljudi zajedno.

Premda se Ruth činila jako otvorenom, zapravo je bila vrlo povučena.

Kada je Rebecca umrla, držala je svoju bol i tugu u sebi - ne dijeleći je ni s

kim osim s Knoxom. Tada su se držali zajedno i dopustila mu je da vidi

dubinu njezina gubitka. Pomagali su jedno drugome u teškim danima, a

kako su godine prolazile, mada su imali sve manje međusobnih kontakata,

povezanost je ostala, kao da su bili vojnici koji su se zajedno borili i koji

nikada nisu zaboravili tu bliskost.

Na Rebeccinu je grobu uvijek bilo svježa cvijeća. Knox se isprva o tome

brinuo, no u posljednjih se nekoliko godina za to uglavnom brinula Ruth.

Prošle je godine mislio da uopće neće ići na groblje. Posljednje je tri godine

dolazio samo na godišnjicu njezine smrti.

Smiješno je bilo to što mu je dan nakon Rebeccina pogreba, kada su on i

Ruth stajali praktički na istome mjestu na kojemu su sada stajali, ona rekla

kako će to biti. "Neko vrijeme", rekla je Ruth, "bit ćeš često tu; zatim ćeš se

postupno udaljiti. Dolazit ćeš na godišnjicu, možda za njezin rođendan.

Možda za Božić. Možda ćeš zaboraviti i uopće nećeš dolaziti. Tako treba biti.

Nemoj se osjećati krivim zbog toga. Moraš živjeti svoj život, a nećeš uspjeti

budeš li se držao nečega čega nikada neće biti."

Stao je i iščupao vlat trave koja je promakla oštru oku čovjeka koji se

brinuo za izgled groblja, prisjećajući se pogreba i groba prekrivena cvijećem.

Umrla je u ožujku, baš prije nego je proljeće uzelo maha. Proveo je noć u

njezinoj kući - premda su bili zaručeni, nisu živjeli zajedno - a kada su ujutro

ustali, rekla je: "Imam jaku glavobolju. Uzet ću aspirin." Krenula je prema

kuhinji, a on pod tuš. Kada se obrijao i odjenuo, otišao je u kuhinju i

pronašao je na podu, već mrtvu. Nazvao je hitnu pomoć i pokušao s

oživljavanjem, premda je znao da nema smisla. Kada su stigli bolničari, bio

je iscrpljen i znojan, ali nije želio stati jer njegovo srce nije moglo prihvatiti

ono što je njegov mozak već znao.

Obdukcija je pokazala da joj je u mozgu puknuo ogroman ugrušak. Čak i

da je bila na odjelu hitne službe u bolnici kada se to dogodilo, pitanje je bi li

itko mogao reagirati dovoljno brzo da bude spašena. I tako je otišla, u

dvadeset šestoj godini, dva tjedna prije svoje djevojačke zabave i devet

tjedana prije njihova vjenčanja.

Otada je počeo puno raditi i sedam godina nakon toga činio je isto.

Možda je bilo vrijeme da se prebaci na, recimo, šezdeset sati tjedno. Nije

puno izlazio - ne možete izlaziti kada stalno radite - pa, naravno, nakon

Rebecce nije imao veza. Imao je trideset pet godina, a sigurno se neće

pomladiti.

"Što bi bilo kada bismo mogli vratiti vrijeme unatrag?" pitala je Ruth

tiho, privlačeći ponovo njegovu pozornost. "Što bi bilo kada bih se, znajući

što će se dogoditi, mogla vratiti u dan kada se to dogodilo i inzistirati da ode

u bolnicu?"

"Ne vjerujem u 'što bi bilo"', rekao je nježnim glasom. "Treba se nositi s

onime što jest i ići dalje."

"Ne želiš da su stvari drukčije ispale?"

"Tisuću puta i na tisuću načina. Ali nisu drukčije. Ovo je stvarnost, a

stvarnost je ponekad jadna."

"Ova jest, u svakom slučaju", govorila je prelazeći rukom preko

nadgrobne ploče svoje kćeri.

"Dolaziš li i dalje često ovdje?"

"Ne onoliko koliko sam prije dolazila. Nisam bila nekoliko mjeseci, a

željela sam donijeti svježeg cvijeća. Ne donosim ga često kao nekada, i to me

ljuti."

"Kao što sam rekao, ide se dalje."

Stavio joj je ruku oko struka i odvlačio je od groba.

"Ne želim je zaboraviti."

"Više se sjećam vremena dok je bila živa, nego nakon što je umrla."

"Sjećaš li se njezina glasa? Ja ga se uglavnom ne mogu sjetiti. Ponekad

kao da čujem jeku i na sekundu ga se točno sjetim, a zatim nestane. Njezino

je lice uvijek jasno, ali tako je teško sjetiti se njezina glasa..." buljila je u

stabla boreći se protiv suza i nakratko pobjeđujući u borbi. "Sve te godine,

sve te uspomene. Dok je bila beba, kada je puzala, kao djevojčica,

tinejdžerka, žena. Vidim je u svakom razdoblju i voljela bih da sam obraćala

više pozornosti i pokušavala zapamtiti svaku pojedinost. Ali čovjek nikada

ne misli o smrti svoga djeteta; uvijek misliš da ćeš ti prvi otići."

"Postoji vjerovanje da se vraćamo da bismo naučili stvari, iskusili stvari

koje nismo u prethodnome životu."

Sam nije vjerovao u to, ali shvaćao je da bi ta ideja mogla donijeti bar

malo utjehe.

"Onda sam sigurno prije živjela odličnim životima", rekla je i ispuhnula

zrak kroz nos. "I imala divne muževe."

Komentar je iznenadio Knoxa i lagano se nasmiješio. Pogledao ju je i

vidio da si grize unutrašnjost obraza da se ne nasmije.

"Jaka si ti", rekao je. "Izdržat ćeš."

"Dakle, kamo ćeš?" upitala gaje Ruth kada su stigli do njezina

automobila.

Nije plakala i mogla je to smatrati pobjedom, premda je još bila tužna.

Postavila je to pitanje da bi se potpuno otrgnula od prošlosti, a ne zato jer ju

je uistinu zanimalo.

"Idem prema imanju Jesseja Binghama. Netko mu je probušio gume na

traktoru i pobio piliće."

"Zaboga, zašto bi netko ubio te jadne ptice?" pitala je, mršteći se. "To je

grozno."

"Da, puno se ljudi brine zbog pilića."

"Ali nitko zbog Jesseja ili guma na njegovu traktoru, a?" Prestala se

mrštiti i nasmijala se dok ju je grlio.

20

Otvorio joj je vrata automobila i iz navike ju gledao dok nije zavezala

sigurnosni pojas. "Čuvaj se", rekao je zatvarajući vrata. Lagano mu je

mahnula dok je palila automobil.

Knox se vratio u svoj automobil, poželivši da ju nije vidio. Zbog nje se

osjećao krivim, kao da je i on još uvijek trebao tugovati duboko poput nje.

Nije mogao. Nije želio. Želio je naći neku drugu koju će voljeti, s kojom će se

smijati, voditi ljubav, jednoga se dana vjenčati i imati djecu. Premda je imao

prokleto malo šansi za to s obzirom na to kakav si je put zacrtao.

Ponovo je usmjerio misli na posao i odvezao se prema Bin- ghamovoj

farmi da vidi kakvo se to vandalsko djelo tamo dogodilo. Ponekad ljudi

mogu pretpostaviti tko im je što napravio ili susjedi što vide, ali u Jessejevu

će slučaju to biti teško - gotovo ga nitko, tko ga je poznavao, nije volio i nije

imao susjede u blizini. Bio je jedan od onih koji su za sve što im se dogodi

krivili druge. Ako bi imao problema s motorom svoga kamioneta, odmah bi

pomislio da mu je netko usuo šećer u spremnik. Ako bi što izgubio, mislio bi

da mu je to ukradeno i podnio bi prijavu. Ali nisu ga mogli samo otpisati;

morali su istraživati svaki put kada bi podnio prijavu jer bi bilo dovoljno da

on samo jednom bude u praVu pa da nastradaju jer nisu dobro obavljali svoj

posao.

Ipak, probušene gume i zaklani pilići nisu bili plod Jessejeve paranoje.

Gume su ili bile probušene ili nisu, a pilići su ili bili zaklani ili su trčkarali po

dvorištu. Sada je Knox imao nešto konkretno.

Binghamova farma bila je smještena na lijepu komadu zemljišta, sa

šumovitim brežuljcima i prostranim poljima. Vjerojatno jedina Jessejeva

dobra osobina bila je ta što je odlično održavao imanje. Ograde su uvijek

bile popravljene, trava pokošena, kuća obojena, štala i spremišta u dobrome

stanju. Nitko mu nije pomagao. Sve je radio sam premda je bio u kasnim

šezdesetim godinama. Jednom je bio oženjen, ali gospođa Bingham je bila

dovoljno razborita da ga ostavi prije više od trideset godina i ode živjeti sa

svojom sestrom u Ohio. Govorilo se da se nikada nisu rastali, stoje po

Knoxovu mišljenju bio pametan način da se uštedi novac. Jesse sigurno

neće naći nijednu drugu koja bi se udala za njega, a gospođa Bingham

doživjela je toliko loše iskustvo u braku s njime da ju još jedan pokušaj nije

nimalo zanimao.

Knox je parkirao svoj automobil pokraj Jessejeva kamioneta i izašao.

Vrata su se kuće otvorila i uspinjao se stubama.

"Uzeo si dosta vremena za doći ovamo", kiselo je rekao Jesse kroz

mrežasta vrata. "Imam poslove koje bih trebao obavljati umjesto što ovdje

sjedim i čekam hoćeš li se pojaviti."

"Dobro jutro i tebi!" uzvratio je Knox suho.

Uvijek bi se iznenadio kada bi vidio Jesseja. Ako je ikada postojao čovjek

čiji se izgled nije slagao s njegovom osobnošću, bio je to Jesse Bingham. Bio

je nizak, malo zbijen, s okruglim anđeoskim licem i svijetloplavim očima;

međutim, kada bi otvorio usta, ništa ugodno ne bi izlazilo iz njih.

"Hoćeš li obaviti svoj posao ili stajati tamo sa svojim sarkastičnim

primjedbama?" prasnuo je Jesse.

Knox se u potpunosti oslonio na svoje strpljenje.

"Zašto mi ne bi pokazao traktor i piliće?"

Jesse je krenuo prema štali, a Knox gaje slijedio. Traktor je bio parkiran

ispod nadstrešnice povezane sa štalom i Knox je čak i iz daljine mogao

vidjeti da su gume prazne.

"Evo", rekao je Jesse pokazujući, "mali su gadovi uništili svih šest."

"Misliš da su bili klinci?" pitao je Knox, pomišljajući da je banda djece

možda bila posebno zaposlena prethodne noći.

"Kako bih, k vragu, ja to mogao znati? To je tvoj posao - otkrivanje.

Koliko ja znam, mogao je to biti i Mat Reston od kojeg sam ga kupio, zato da

bili kupio nove gume."

"Rekao si 'mali gadovi'."

"Govorna figura. Zar ne znaš što je to?"

"Svakako", složio se Knox. "Nešto kao 'šupak'. Govorna figura."

Jesse gaje sumnjičavo pogledao. Po njegovu iskustvu većina je ljudi ili

odlazila suočena s njegovim lošim nastupom ili se željela svađati s njime.

Knox Davis uvijek je obuzdavao svoju narav, ali bi na ovaj ili onaj način

pokazao koliko je spreman pretrpjeti.

Knox je pozorno pregledao tlo; na žalost, činilo se da su svi otisci na tlu

Jessejevi, jer su bili mali za odrasla muškarca.

"Hodao si ovuda uokolo?"

"A kako sam mogao pregledati svih šest guma?"

"Ako je bilo otisaka na tlu, uništio si ih."

"Kao da bih mogao pogledati otisak i otkriti čiji je. Ne vjerujem u ta

sranja. Milijuni ljudi nose isti broj cipela."

Knox je točno znao gdje je želio ostaviti otisak svoje cipele broj četrdeset

šest. Pregledao je gume, potražio otiske prstiju na metalnim dijelovima, ali

po onome što je mogao vidjeti, svaka je guma imala samo jedan rez: nož je

zabijen, a zatim povučen prema dolje. Nije mogao reći je li traktor bio diran.

Ipak, možda bi na njemu mogao pronaći otisak prsta koji nije Jessejev -

osim ako Jesse nije jutros obrisao traktor i uništio sve dokaze. Knox nije

htio ništa previdjeti, premda je pretpostavio da si stari zlobnik ne bi sam

uništio gume jer bi to značilo da mora potrošiti novac za kupnju novih.

Osim... "Imaš osiguranje za ovakve slučajeve, Jesse?"

"Naravno da imam. Samo prokleta budala nema pokriće ovih dana kada

ljudi jure uokolo i prave se da su pali na tvoje imanje da bi te mogli tužiti."

"Kakav ti je odbitak?"

"Što se to tebe tiče?"

"Samo pitam."

Jessejevo se lice počelo crvenjeti.

"Misliš da sam ja ovo napravio? Misliš da bih probušio svoje gume?"

"Ako bi ti osiguranje kupilo nove gume, a ti imaš nizak odbitak, to bi

mogao biti način uštede. Mogao bi nabaviti nove gume za traktor za stotinu

dolara?"

"Zvat ću šerifa!" vikao je Jesse. "Miči svoju guzicu s moje zemlje! Želim

nekoga drugoga!"

"Ilija ili nitko", prekinuo gaje Knox. "Što se tiče toga tko ti je probušio

gume, ne mogu reći. Moj je posao otkriti sve mogućnosti. Ti si mogućnost."

Išao je do stražnje strane štale, pazeći da ne nagazi na mekanu zemlju

oko zida gdje je Jesse držao sijeno. Evo. Zemlja je bila neravna. Pogledao je

bliže i vidio dva otiska. Jedan je bio iznad drugoga, kao da je netko odlazio

istim putem kojim je dolazio. I to netko sa stopalima većima od Jessejevih.

"Što je s mojim kokošima? Misliš li da sam i njih sam ubio? Samo ih

pogledaj!" Jesse ga je slijedio još uvijek vičući i gotovo skačući gore-dolje

koliko je bio bijesan.

Knox je podignuo ruku.

"Nemoj uništiti i ove tragove. Samo se drži podalje, hoćeš li?"

"Predomišljaš se, a? Dolaziš na čovjekovo imanje i optužuješ ga za..."

"Jesse", izgovorio je to Knox tiho, ali pogled upućen Jesseju govorio je

da mu je bilo dosta.

Jesse je stao usred rečenice i mrzovoljno izgledao.

"Pokaži mi kokoši."

"Ovuda!" promrmljao je i krenuo natrag pokraj traktora do malog

kokošinjca koji je bio smješten uz urednu živicu iza njegove kuće. "Pogledaj

to", rekao je pokazujući. "Šest komada."

Šest kokoši ležalo je po kokošinjcu. Nije bilo krvi pa je Knox

pretpostavio da im je netko zavrnuo vratove. Uvijek bi ga iznenadila zloća

nekih ljudi i zgadila mu se.

".Jesi li čuo što sinoć?"

"Ništa, ali bio sam umoran i teško sam zaspao pa sam možda prečvrsto

spavao. Čudna noć. Sve su me one munje držale budnim, ali nijednom

nisam čuo grmljavinu. Konačno je prestalo oko ponoći i zaspao sam. Valjda

se sve dogodilo kasnije."

"Munje?" pitao je Knox, mršteći se.

Nije se sjećao munja, a bio je vani.

"I to nekako nisko uz tlo. Kao što sam rekao: čudno. Ne kao normalne

munje. Samo bijeli bljeskovi, kao kada puknu velike žarulje."

Bijeli bljeskovi, pomislio je Knox. Kakva slučajnost. Što se, dovraga,

događalo ovdje?

3

"BLJESKOVI BI MOGU BITI VAŽNI", REKAO JE KNOX. "JOŠ SE JEDNO VANDALSKO

djelo dogodilo sinoć i bilo je bijelih bljeskova. Gdje su otprilike bili?"

"Ne vidim kakve bi veze imali nekakvi bljeskovi s mojim zaklanim

kokošima", gunđao je Jesse, ali se okrenuo i pokazao prema šumi s druge

strane ceste. "Tamo. Prozor moje spavaće sobe gleda na tu stranu."

"Rekao si da su bili nisko", Knox se okrenuo i pregledao krajolik: brdovit

i prekriven gustom šumom, kao i veći dio istočnog Kentuckyja. "Koliko

nisko? U visini stabala ili više od toga?"

"Rekao bih točno iznad vrhova stabala."

"Možeš li izračunati udaljenost?"

Jesse je bio farmer, a farmeri su se razumjeli u udaljenosti. Vjerojatno je

koracima točno mogao odrediti duljinu kilometra. Premda se to dogodilo

noću, poznavao je, ipak, svaki brežuljak i svaki komadić svoje zemlje. Suzio

je oči dok je žmirkao prema brežuljku. Bio je previše zaposlen da bi

prigovarao.

"Otprilike sto metara, rekao bih. Ne može biti puno dalje, jer je tamo vrh

brežuljka."

Knoxu se činilo da to ima smisla.

"Idem pogledati tamo!" rekao je. "Hoćeš sa mnom?"

"Pričekiij da obujem čizme."

Dok je Jesse išao po čizme, Knox je otvorio prtljažnik i izvadio svoj par

čizama, koji mu je dosezao gotovo do koljena. Gruba koža štitila je od

zmijskih ugriza. Imao je sreće jer nije bio alergičan ni na otrovan hrast, ni

na otrovan bršljan, a koliko je znao, nitko nije bio imun na zmijski otrov.

Sjeo je i navukao čizme.

Jesse je izašao s parom zelenih čizama na nogama. Zajedno su prešli

preko ceste i zašli u šumu. Knox je pomislio kako je Jesse upravo oborio

rekord - već dulje vrijeme nije se žalio ni na što. Koliko je prošlo? Čitavih pet

minuta. Pogledao je na sat da vidi koliko će dugo trajati mir i tišina.

Temperatura je bila niža ispod svoda debelih krošanja stabala. Nije bio

baš neki šumar, ali prepoznao je bijeli i crveni hrast, javor i čempres. Divlje

azaleje svojim su bojama krasile tlo. Opojan miris zemlje tjerao gaje da diše

punim plućima.

"Lijepo miriše, zar ne?" primijetio je Jesse, glasom koji je začudo bio tih

umjesto uobičajenoga svađalačkog.

Knox je pretpostavio da šuma djeluje na Jessejevu narav; možda bi mu

ovdje trebali sagraditi kavez i držati ga zaključanog u njemu.

Tlo se odjednom uzdizalo i postajalo je sve strmije. Prolazili su kroz

grmlje koje im je trgalo odjeću, penjali se po stijenama i obilazili one veće.

Jesse je nastavio gledati uokolo, mjereći u mislima udaljenost jer je šuma

bila pregusta da bi vidio svoju kuću. Bili su blizu vrha brda kada je stao.

"Točno ovdje negdje, mislim."

Knox si je dao vremena i proučio svaku pojedinost oko sebe. Točno s

desne strane raslinje je bilo rjeđe, ali ne toliko da bi se to mjesto moglo

nazvati čistinom. Stabla su u ovome dijelu šume bila visoka i gustih

krošanja, a u zaklonu ispod njih rasle su svibe u cvatu. Koliko je vidio, nije

bilo lišća koje je bilo opaljeno ili oštećeno, pa bljesak, kakav god bio, nije bio

dovoljno blizu da bi ga oštetio ili nije bilo popratne vrućine.

Međutim, tlo... bilo je drukčije, na neki neodređen način. Nije mogao

pronaći nikakve tragove, ali hrpe vegetacije u raspadu bile su čudne jer je

tamnija, vlažnija strana bila okrenuta prema gore.

"Netko je bio ovdje", rekao je Jesseju, pokazujući na šumsko

tlo.

"Vidim."

"Ali pobrisali su tragove. Pitam se što su radili ovdje gore." Knox se

okrenuo oko sebe, tražeći prolaz među raslinjem.

"Odavde se ništa ne vidi. Pretpostavljam da se mogla zapaliti nekakva

raketa, ali zbog čega?"

Ponovo je pomirisao zrak, ali osjetio je samo onaj isti opojni miris

ilovače. Nitko nije ništa nedavno palio jer bi se u suprotnome miris dima

zadržao u zraku.

"Ovo je mogla napraviti neka životinja", zaključio je Jesse pokazavši na

raskopano tlo. "Dva su se jelena mogla boriti ili je lisica mogla uloviti zeca.

Ipak, ne vidim krv. A i ne vidim smisao ovoga, samo gubitak vremena."

Knox je pogledao na sat: trinaest minuta, novi svjetski rekord za Jesseja

Binghama. "U pravu si", rekao je okrećući se i počeo silaziti. "Samo sam bio

znatiželjan zbog tih bljeskova."

"Rekao sam ti, to je bilo sijevanje zbog vrućine."

"Nije, ako nisi čuo grmljavinu. Ovo je bilo točno iznad tebe."

Nekakva je vrsta munja uzrokovala grmljavinu. Štoviše, ni bljeskove koji

su zaslijepili nadzorne kamere u gradu nije proizvela munja.

"Onda je možda bilo grmljavine, a ja je se jednostavno ne sjećam."

"Nisi tako rekao. Rekao si da nisi čuo grmljavinu."

"Starim. Više ne čujem tako dobro."

Gubeći strpljenje, Knox se okrenuo i zabio prst u Jessejeva prsa.

"Prestani me navlačiti. Odmah!"

Jesse je, iznenađen, buljio u njega, i prije nego je pomislio hoće li gurati

prst malo dalje, oglasio se radio na Knoxovu remenu.

"Šifra 27", govorio je dispečerov glas. "Šifra 27; West Brockton 2490;

10-76."

Knox je trčao nizbrdo. Šifra 27 značila je 'ubojstvo/mrtva osoba', a

10-76 je značilo daje potreban istražitelj. Izvukao je radio da bi dao

dispečeru svoj 10-4 i ETA-u.

"Hej!" viknuo je Jesse za njim, ali Knox nije usporio niti na bilo koji

način odgovorio na poziv.

Dobro je poznavao sve ceste u okrugu Peke, čak i staze. West Brockton

bio je nekoć samo Brockton, ali kada se proširio s druge strane autoceste,

postao je West Brockton. Cesta je gotovo u potpunosti pratila stambeno

naselje više srednje klase. Što je cesta više odmicala od grada, kuće su bile

sve udaljenije. Prema sjećanju koje ga je još uvijek dobro služilo, 2490 bila

je adresa oko kilometar i pol izvan grada.

Vratio se do svog automobila brže nego što se penjao. Uhva- tivši plavo

svjetlo sa sjedala, stavio gaje na krov automobila, pokrenuo ga, pritisnuo gas

do daske i odjurio na cestu.

Prepoznao je kuću čim ju je vidio. Ne samo zato jer je gomila općinskih

automobila i vozila hitne pomoći bila parkirana uz nju, nego je poznavao

ljude koji su živjeli u njoj. Nije znao koliko će mrtvih tijela pronaći unutra.

Nitko nije parkirao na prilaz ili u dvorište, barem ne za sada. Dobro ih je

naučio: pustite da istražitelj ili Boyd Ray, forenzičar, pokušaju pronaći

nekakve dokaze prije nego se preko njih počne voziti, hodati ili ili se

drukčije uništi. Premda nisu imali velik

forenzički odjel s najnovijom opremom, ali, k vranu, neka daju Boydu

priliku.

Dok je Knox izlazio iz svog automobila, jedna od zamjenica, Carly

Holcomb, dolazila je prema njemu. Izraz na njezinu pjegavu licu bio je

ozbiljan.

"Ovo je kuća Taylora Allena", rekao je Knox.

Taylor je bio odvjetnik i, pomislio je, prilično dobar sudeći po poslu koji

je imao s njime. Imao je pedesetak godina, rastao se prije nekoliko godina i

ubrzo osvojio dvadesetdevetogodišnju ženu za ukras.

Carly je kimnula.

"Unutra je", rekla je prateći ga dok je koračao prema kući. "Kada se nije

pojavio u uredu, zvala je njegova tajnica, ali se nitko nije javljao. Pokušala je

na njegov mobitel, a kada se ni na njega nije javio, pokušala je dobiti

gospođu Allen, koja je išla u Louisvilleu u posjet prijateljima. Gospođa Allen

rekla je daje razgovarala sa suprugom rano ujutro i da joj nije spomenuo da

ima ikakvu obvezu prije posla. Tajnica se zabrinula i pomislila da je možda

doživio srčani udar i nazvala je odjel pa su mene poslali ovamo da

provjerim."

"Našla si ga?" pitao je Knox oštro.

"Da, gospodine. Prvo sam provjerila garažu - njegov je automobil još

tamo. Pokucala sam na vrata, ali se nitko nije odazvao", izvukla je svoj blok i

pogledala u nj. "To je bilo u devet i osamnaest. Prednja su vrata bila

zaključana. Pokušala sam sa stražnjim vratima i s kliznim staklenim vratima

sa strane, ali i ona su bila zaključana."

"Kako si ušla?"

"Nisam, gospodine. Nitko nije. Vratila sam se s prednje strane i

pokušala viriti kroz prozore. Vidjela sam ga kako leži na trbuhu nasred

dnevne sobe."

"Je li moguće daje srčani udar?"

"Ne, gospodine. U leđima mu je koplje."

"Koplje?" ponovio je Knox, zbunjen i nimalo siguran da je dobro

razumio.

"Da, gospodine. Mislim daje dugačko oko metar i pol."

Zajedno su se uspinjali stubama. Kuća je bila jedna od novijih koje su

sagrađene da izgledaju staro, sa širokim trijemom duž dviju strana. Drvo je

bilo obojeno u bijelo, a rebrenice su bile tamnoplave boje. Trijem je bio siv.

Pogledavši dolje, Knox je jasno vidio trag otisaka. Pokazao je na njih, a Carly

je rekla:

"Moji."

Nije bilo drugih otisaka. Dakle, nije puno ljudi dolazilo na prednja vrata.

Taylor i njegova supruga uglavnom bi dolazili i odlazili kroz garažu; a kako

su bili izvan gradskih granica, poštu su im dostavljali u sandučić pokraj

ceste, a ne u kuću.

Carly gaje uputila do niza prozora na lijevoj strani. Zastori su bili

djelomice navučeni, pa je zakoračio u stranu i provirio. Trijem je pružao

sjenu i unutra su gorjela svjetla. Nije morao pritisnuti lice uz staklo da bi

vidio: muškarac je ležao ispružen na sagu u dnevnoj sobi, glave okrenute

prema prozorima i u leđima je stvarno imao koplje. Jebeno koplje.

Oči Taylora Allena bile su otvorene i ukočene, a krv mu je tekla iz

otvorenih usta i stvorila lokvu oko glave. Ležao je onako kako može ležati

samo mrtvac.

Knox je vidio ljude ubijene pištoljem, puškom i lovačkom puškom; vidio

je ljude koje je pregazio automobil, kamionet, traktor, motocikl i veliki

kamion. Vidio je ljude koji su bili izbo- deni i nasjeckani raznim oštrim

predmetima, od džepnog nožića do motorne pile. Ovo je, međutim, bio prvi

slučaj s kopljem.

"Danas se mnogo ljudi ne služi kopljem", rekao je zamišljeno.

Carly se naglo zakašljala, okrećući leđa dok je rukom prekrivala usta.

"Jesi dobro?" pitao je, ne obraćajući pozornost na nju dok je proučavao

scenu u dnevnoj sobi. "Ako moraš povraćati, idi u dvorište."

"Da, gospodine", rekla je prigušenim glasom. "Mislim, dobro sam. Samo

me poškakljalo u grlu."

Još uvijek zamišljen gurnuo je ruku u džep i izvadio pastilu protiv kašlja

koju je nosio još od zime i koju nikako nije htio baciti kada bi praznio

džepove, te je pružio Carly. Još je malo kašljala pokušavajući kontrolirati

jačinu kašlja.

Činilo se da unutra ništa nije dirano, prema onome što je mogao vidjeti

izvana. Nije bilo preokrenutih svjetiljki; činilo se daje sav namještaj na

svome mjestu. Uistinu se činilo kao daje Taylo- ra Allena iznenadio bacač

koplja koji je još uvijek mogao biti unutra, premda je to bilo malo

vjerojatno. Zaključana vrata nužno ne moraju nešto značiti jer se većina

vrata mogu zaključati čim se zatvore, ako je tako namještena brava ili

pritisnuto neko dugme,

Boyd Ray popeo se žurnim korakom, noseći kutiju sa svojom opremom.

"Što imaš?" pitao je dok se penjao.

"Čistu scenu", odgovorio je Knox, zakoraknuvši unatrag. "Nitko nije bio

unutra."

Boydovo se crveno, znojno lice ozarilo.

"Nemoj srat'. Pa, aleluja. Da vidimo što ja mogu otkriti."

Rijetko bi forenzički tim pronašao nedirnutu scenu; uglavnom bije

kontaminirali policajci koji odgovore na poziv, ponekad članovi obitelji ili

čak dobronamjerni susjedi.

Vrijeme potrebno Boydu da sakupi svoje dokaze neće učiniti Taylora

Allena ništa manje mrtvim. Knox se povukao na drugu stranu ceste i pustio

Boyda da radi.

Sakupljanje dokaza bio je mukotrpan posao. Glatke su se površine

prašile radi mogućih otisaka prstiju, sve se fotografiralo, pinceta se koristila

za vađenje komadića papira, tkanine ili drugih materijala iz trave. Boyd je

nekoliko puta obišao kuću, radi otisaka stopala, guma na prilazu, tražeći

bilo što za fotografi - ranje, uzimanje ili čuvanje. Ljetni je dan postajao sve

topliji. U istočnom Kentuckyju uglavnom je bilo svježije zbog planinskog

terena, ali danas je temperatura bila barem trideset stupnjeva.

Boyd je konačno dao znak da je završio dok je nosio nešto svoje opreme

u kombi. Knox ijedan od njegovih istražitelja, Roger Dee Franklin, pokušali

su otključati sva vrata, no nisu ih uspjeli otvoriti. Klizna staklena vrata bila

su učvršćena sigurnosnim zasunom. Na kraju je Knox pozvao ekipu za

razvaljivanje vrata. Odabrao je stražnja vrata za ulaz, jer su bila

najudaljenija od mjesta zločina, i pustio dečke da obave svoj posao. Kada su

razvalili stražnja vrata, on, Roger Dee i Boyd ušli su u kuću.

Prva stvar koju je Knox primijetio bio je velik zasun kojim su bila

zatvorena vrata. Kao i prednja vrata na kojima je zasun bio još veći. Na

kliznim se vratima zasun nije mogao staviti izvana. Dakle, sva su vrata bila

zatvorena, a kuća je bila prazna, osim, naravno, žrtve.

"Kako, dovraga?" promrmljao je Roger Dee sam za sebe. "Sva su vrata

zaključana i nitko drugi nije ovdje. Nemojte mi reći da se gospodin Allen

sam probo kopljem."

"Garaža", rekao je Knox. "Vjerojatno nedostaje daljinski od garažnih

vrata iz automobila. Pobrini se da Boyd potraži otiske na autu."

To je bio jedini logični način za izlaz ubojice; mogao je spustiti garažna

vrata za sobom i kuća bi bila sigurno zaključana. Bila je to izvrsna taktika

prikrivanja tragova.

Vrativši se, Roger Dee je zaključio:

"Nema daljinskog, koliko ja vidim, ali auto je jedan od novijih u koje je

ugrađen daljinski za garažna vrata. Vjerojatno nije imao dodatni daljinski."

"Kladim se da jest. Saznat ćemo od njegove žene. Većina se ljudi ne

zamara programiranjem ugrađenih daljinskih kada već imaju poseban

daljinski. Usput, je li gospođa Allen obaviještena?"

"Da. Prijatel ji je voze."

"Vjerojatno još nije shvatila da ne može biti ovdje. Pobrini se daje

presretnu i odvedu u motel."

Knox je uvijek u nedostatku dokaza sumnjao na supruga ili suprugu.

Nije mogao zamisliti 'ženu za ukras' kako ubija kopljem, ali događale su se i

čudnije stvari. Dok ne provjeri njezin alibi, ona je osumnjičena.

Lunjao je kućom gledajući i upijajući sve što vidi. Jedna šalica za kavu

bila je u sudoperu, zajedno sa zdjelicom za pahuljice i jednom žlicom.

Doručak za jednu osobu upućivao je da je Taylor Allen bio sam ili je sam jeo.

Knox je pogledao u smeće i vidio omot paketa večere za mikrovalnu pećnicu

zajedno s crnom plastičnom posudom u kojoj je bilo još nekoliko zalogaja

nečega što je nalikovalo na brokulu. Na vrhu je bio omot čokoladice.

U spavaćoj se sobi, koja je bila na katu, spavalo samo na jednoj strani

kreveta. Krevet je bio napravljen reda radi: prekrivač je bio navučen preko

jastuka, ali krevet je bio ravan i gladak sjedne strane te nekako udubljen na

mjestu gdje plahta nije bila poravnata. Knox je znao sve o takvom načinu

pospremanja kreveta jer je i on sam tako slagao posteljinu na svome ležaju.

U kupaonici je bila jedna četkica za zube, premda je držač za četkice imao

mjesta za dvije. Jedan je umivaonik još bio malo mokar, dok je drugi bio

potpuno suh.

Svi su znakovi upućivali daje Taylor Allen bio sam u kući. Ali netko je

bio ovdje, vjerojatno netko koga je on poznavao. Otvorio je vrata i uveo svog

ubojicu u kuću. Onda, kada je okrenuo leđa, ubojica je... Ali, kako je ubojica

mogao sakriti metar i pol dugačko koplje? Gospodin Allen morao gaje

primijetiti. No, mogao gaje donijeti netko tko je sakupljao koplja jer je želio

Allenu pokazati baš taj primjerak.

Ali Knox se nije mogao sjetiti niti jednog sakupljača koplja u okrugu

Peke.

4

KNOX JE ČUČNUO SA STRANE, NE DODIRUJUĆI NIŠTA, DOK JE BOYD POZORNO radio

i primicao se tijelu, usisavajući stolnim usisavačem vlakna i vlasi sa saga.

Drvena drška koplja mogla je biti izrađena kod kuće, premda je bila tako

glatka i ravna daje Knox mislio da bi to mogla biti i drška od metle.

Međutim, metalni je vrh mogao izraditi kod kuće samo onaj tko je doma

imao željezariju.

Roger Dee je čučnuo pokraj njega.

"O čemu razmišljaš?"

"Razmišljam o kopljima", odgovorio je Knox. "I logistici."

"Kao na primjer?"

"Nisam stručnjak za koplja, ali čini mi se da se koplje može uporabiti na

dva načina: možeš ubosti njime ili ga možeš baciti. U svakom slučaju, čini

mi se nemogućim da kut ulaza bude gotovo pravi. Dakle, možeš ili ubosti

prema gore ili prema dolje. Mr- tvozornik će morati točno reći, no meni se

čini daje koplje usmjereno blago prema dolje."

"Proboden prema dolje. Možemo otprilike izračunati visinu počinitelja."

"Osim ako je koplje bilo bačeno. Bačeno koplje padalo bi u laganu luku,

zar ne?" Knox je iznad glave napravio pokret i oponašao zamišljenu putanju

koplja. "Zamah sa strane iz ruke imao bi luk izvana prema unutra, umjesto

gore pa dolje. Koplje bi ušlo lagano zdesna ulijevo ako je bacač dešnjak ili

slijeva udesno ako je ljevak."

"Slažem se." Roger Dee povlačio sije usnu gledajući ispruženo tijelo u

maloj lokvi zgusnute i tamne krvi. "Nije puno krvario. Morao je umrijeti

gotovo istog trena."

"Sudeći prema položaju koplja, rekao bih da je prošlo kroz srce."

Je li pao tamo ili se možda okrenuo da bi se suočio sa svojim

napadačem, a zatim pao? Je li koplje bilo zabodeno u njega ili bačeno? Knox

je razmišljao o uporabi koplja koje je, za razliku od pištolja, zahtijevalo

jasnu vidljivost mete da bi bacanje bilo djelotvorno. Bila je potrebna i

određena vještina u bacanju koplja ili puno sreće.

"Logično bi bilo da je proboden njime. Čudan izbor oružja, ali

uobičajena metoda. Pretpostavimo da je koplje bilo bačeno. Gdje bi ubojica

morao stajati da bi imao jasan pogled?"

Roger Dee pokazao je na predvorje iza širokog ulaza u dnevnu sobu.

"Morao je biti tamo."

"Osim ako se gospodin Allen nije okrenuo, a zatim pao. Tada bi

počinitelj stajao ispred ovog prozora." Knox je pokazao na prozor sa strane.

"S obzirom na veličinu sobe i duljinu koplja obje su mogućnosti realne i

moramo ih pozorno istražiti."

"Što ako se gospodin Allen uspio samo djelomično okrenuti?"

"Po mome mišljenju", rekao je Boyd Ray čučeći pokraj tijela, "da se

djelomično okrenuo ne bi bio ovako savršeno ispružen. Kako se čini, zaronio

je s licem prema dolje."

Premda njegovi ljudi nisu radili na mnogo slučajeva ubojstava, mislio je

Knox, ništa nije nedostajalo njihovu načinu razmišljanja.

Radili su sve uobičajene stvari, kao što je provjeravanje automatske

tajnice, stiskanje tipke redial na telefonu da vide poslje- dnji broj koji je

gospodin Allen birao, u našli su i broj s kojeg je primio posljednji poziv.

Posljednji je poziv obavio sa svojim uredom, a posljednji poziv koji je primio

bio je iz Louisvillea - to je vjerojatno bio poziv o kojem je gospođa Allen

govorila tajnici svojega supruga.

"Da sam sumnjičav po prirodi", rekao je Knox, "pitao bih se je li gospođa

Allen zvala toga jutra da se uvjeri kako joj je muž doma."

Roger Dee je zaškrgutao zubima. Istina, osumnjičenik je uglavnom bio

suprug ili supruga, barem u početku. Što ste bili bliže nekome, to je

vjerojatnije da ćete ubiti ili biti ubijeni.

"Misliš daje ona to naručila?"

"Sumnjam da u školi postoji bacanje koplja kao izborni predmet, rekao

bih da ona nije bacala."

Čuo je da je gospođa Allen imala dva glavna predmeta na državnom

sveučilištu: izlaženje i uređivanje. Nikada ju nije upoznao pa nije imao

osobno mišljenje o njoj. Iz razgovora će saznati je li joj bilo dosta braka i

supruga, je li poznavala sakupljače koplja, je li možda posrtala i posjećivala

druge madrace.

U međuvremenu, njihov je najveći trag bilo koplje. Odmah su primijetili

daje koplje bilo izrađeno na čudan način. Metalni će se vrh analizirati,

proučavat će se tip drva i na kraju će se saznati odakle je koplje. Možda je

ukradeno iz neke zbirke. Možda je ubojica iskoristio oružje iz vlastite zbirke

- glupo, ali moguće. Ipak većina ubojica nije bila poznata po svojoj pameti.

Čak su se i najpametniji među njima, oni koji su od toga radili igru, na kraju

prevarili.

U ovome je primjeru uporaba tako neobičnog oružja bila prva pogreška

koja je davala Knoxu polazište.

Sljedeće se noći žena prijavila na recepciji motela uz autocestu, točno

izvan Pekesvillea. Bila je lijepa, tamne kose i tamnih očiju, te prijateljskog

izraza lica koje je pozivalo na razgovor. Pau-

line Scalia prihvatila je poziv i otkrila daje gošća iz New Yorka, da će biti u

gradu barem nekoliko dana i da se lako smije. Platila je kreditnom karticom

izdanom na ime Nikita T. Stover, a njezina se vozačka dozvola slagala s

njome i po imenu i po fotografiji.

Nakon stoje dobila ključ, Nikita Stover zaustavila je svoj automobil

ispred broja 117, izvadila malen kovčeg i nestala u svojoj sobi. Nakon pola

sata svjetla su se ugasila.

Sljedećeg se jutra Nikita primjereno odjenula. Uzbuđenje joj je ubrzalo

puis i mogla je osjetiti kolanje svoje krvi kroz tijelo. Bila je ovdje, stvarno je

bila ovdje! Nakon svih godina studiranja, treniranja, mentalnih i fizičkih

priprema, konačno je dobila posao. I to kakav posao!

Bila je treći agent kojem je dodijeljen ovaj zadatak. Prvi, Houseman,

poginuo je na zadatku. Drugi, McElroy, doživio je grozan neuspjeh. Nikita je

bila svjesna opasnosti s kojom je bila suočena, i osobno i profesionalno, ali

svejedno je osjećala kolanje adrenalina kroz svoje tijelo. Iskreno je voljela

izazov i bila je spremna za zadatak, koliko je mogla biti.

Malo se zbunila pokušavajući zakopčati bluzu pa je duboko udahnula da

bi smirila blago drhtanje prstiju, a zatim je dovršila posao. Kritički se

pogledala u zrcalo. Sve je izgledalo dobro: bijela bluza, šivane crne hlače,

korice za pašom s lijeve strane. Nosila je crne cipele s pet centimetara

visokom potpeticom, jednostavan ručni sat s crnim kožnatim remenom i

male zlatne okrugle naušnice u ušima. Odjenula je lagani crni kaputić i

provjerila je li joj oružje prekriveno. Mršteći se, malo je popravila odjeću da

prekrije izbočinu. Tako; bila je sređena za polazak.

Imala je plan i bila je spremna provesti ga. Mislila je da je McElroy

pogriješio jer je išao sam i nije iskoristio mjesnu pomoć koja mu je bila

dostupna. Išao je kaubojskim načinom, što je bio najbolji način za zaštitu

tajnosti zadatka, ali ujedno i način s najvećom osobnom opasnošću, koji je

osim toga omeo njegovu istragu. Je li najsigurnije nužno i najbolje? Štiteći

jedno gledište, doživio je neuspjeh u najvažnijem dijelu misije. Ona nije

namjeravala doživjeti neuspjeh.

Uhvatila se kako se smiješi zbog vlastitih misli. Bože, voljela je živahne

idiome: kauboj, spremna za polazak. Bili su tako kulturno obojeni, dok je

njezin rječnik bio puno službeniji i beživotniji. Toliko je iscrpno proučavala

narječje daje sada razmišljala na njemu, što je bilo dobro; bilo je manje

vjerojatno da će pogriješiti. Naglasak je bio manji problem jer nije htjela biti

mjesna djevojka.

Uzevši svoju kameru i malu crnu torbicu, napustila je sobu i automatski

provjerila jesu li se vrata iza nje zatvorila. Preplavila ju je vrućina ljeta u

Kentackyju pa je poželjela da ne mora nositi kaputić, no profesionalan je

izgled bio važan.

Unajmljeno je vozilo bilo parkirano točno ispred njezine sobe. No ljutilo

ju je jer ga nije savršeno parkirala. Vjerojatno zbog nedostatka vještine.

Premda je trening bio vrijedan, nije mogao nadomjestiti pravo iskustvo. I

nije isto voziti na treningu i voziti nepoznato vozilo na nepoznatu terenu

noću. Tješilo ju je što se nije izgubila ili zabila u što. To bi bio tako

ponižavajući način za početak zadatka.

Mala daljinska sprava otključala je vozilo i sjela je za upravljač. Kao i

uvijek, pozorno je pregledala upravljačku ploču, a zatim okrenula ključ i

nacerila se kada je motor oživio. Na trenutak se igrala radijom; stiskanjem

tipke select ništa se nije dogodilo, ali prethodne je noći naučila da tipka seek

traži stanice vrteći razne frekvencije. Nasmiješila se svakoj stanici s

glazbom, ali je nastavila stiskati seek dok nije začula talk show. Morala je

znati mjesna događanja.

Proučavala je karte grada i okolnih područja sve dok nije zapamtila

svaku ulicu. No, bez obzira na to držala je kartu pri ruci dok je prolazila kroz

semafore i znakove zaustavljanja. Lociranje

kuće koju je željela pronaći nije bilo teško i ponosila se sobom. Za sada je

sve bilo dobro.

Zapravo, kuća je bila točno ispred gradskih granica, gdje su rezidencije

bile međusobno udaljenije i gdje su se počela pojavljivati polja. Parkirala je

ispred i na trenutak ostala sjediti proučavajući krajolik. Lijepo. Ponosna

visoka stabla i lijep krajolik, bujna zelena trava i kuća koja je izgledala

imućno, ali ne i razmetljivo. Bijela, s tamnoplavim rebrenicama i lijepim

dubokim trijemom koji se prostirao i s desne strane kuće. Četiri su stube

vodile do trijema i ravno do prednjih vrata.

Tamnozeleni grmovi, prekriveni brojnim ružičastim cvjetovima, rasli su

uz temelje i skrivali opeke. Hortikultura ju baš nije zanimala, ali mislila je

da bi grmovi mogli biti azaleje. Možda. Grmovi su bili uredno podšišani,

trava nedavno pokošena. Dva divovska hrastova stabla - poznavala je hrast -

bacala su sjenu na čitavo prednje dvorište i dio kuće. Žuta vrpca, koja je

označavala mjesto zločina, bila je razapeta između dvaju stabala, blokirajući

prilaz, i protezala se oko kuće.

Izašla je iz automobila s torbicom na ramenu i fotoaparatom u

ruci.Ispucala je na brzinu nekoliko fotografija koje bi joj mogle poslužiti

kada bude pisala izvješće ili radila na teorijama. Saginjući se ispod žute

vrpce, nastavila je hodati po popločenu prilazu, i usput fotografirala. Nije

očekivala da će vidjeti nešto što bi ukazivalo na ubojicu, nešto što je neki

drugi iskusan agent previdio, ali bilježila je udaljenosti u svojoj glavi. Polako

je kružila oko kuće, bilježeći svaki prozor i vrata, stanje raslinja ispod

prozora, udaljenost od svakog prozora do tla. Takvo bi znanje moglo dobro

doći, mada nije moralo. Već je znala kako; samo nije znala tko. Ni gdje je taj

tko bio.

Otraga su bila mala vrata koja su omogućavala prilaz niskom prostoru

ispod kuće. Proučila je tlo da se uvjeri kako nema tragova stopala ispod

vrata, a zatim je kleknula ispred njih; imala su kvaku, ali nije ju htjela dirati

da ne poremeti dokaze mjesnim murjacima. Umjesto toga, uvukla je prste u

prorez između dasaka i uspjela izvući tanak komad šperploče. Primijetila je

da se prednji kut vukao po tlu. Izvadila je malu džepnu svjetiljku iz torbice i

usmjerila svjetlo na tlo točno unutar vrata. Činilo se da nije bilo uneređeno -

u prašini nije bilo tragova niti otisaka ruku. Nedostatak tragova uvjerio ju je

da je na pravome putu. Vraćajući svjetiljku u torbicu, gurnula je vrata

natrag na mjesto.

"Što, k vragu, radite na mome mjestu zločina?"

Dubok glas koji je dolazio nekuda iza nje sasvim ju je stresao. Naglo je

skočila i na sreću uspjela obuzdati krik.

"Dobro da nemam problematično srce", rekla je dok se uspravljala i

okretala licem prema vlasniku glasa.

"Odgovorite na pitanje!" rekao je čvrsta izraza na licu i hladnih plavih

očiju.

Imao je široka ramena i bio je visok, dobrih dvanaest do petnaest

centimetara viši od nje, a ona je bila visoka metar i sedamdeset. Nosio je

traperice, čizme i plavu jaknu preko bijele majice s polo ovratnikom. Smeđa

mu je kosa bila malo dulja, ne baš po propisima. Možda jednostavno nije

imao vremena otići na šišanje, ali možda je imao i nešto buntovničkoga u

sebi.

Na njezino oklijevanje stavio je lijevu ruku na bok. Bio je to ciljani

pokret kojim je rastvorio jaknu i pokazao svoju značku učvršćenu za pojas,

kao i veliko oružje spremljeno u korice na držaču.

"Ako ste novinarka", rekao je, očito primijetivši njezin fotoaparat, "u

nevolji ste do grla."

Jednako tako ciljano, Nikita je rastvorila svoj kaputić, pokazujući svoje

oružje; onda je podignula gornju stranu svoje torbice i pokazala mu svoju

značku.

"Nikita Stover, FBI", rekla je i pružila mu ruku.

Obrve su mu se podignule i, ako je to moguće, izgledao je još

nezadovoljniji.

"Kada sam provjerio, ubojstvo nije bilo federalni prekršaj. Što radite

ovdje?"

Slegnula je ramenima i spustila ruku. Stvari bi išle bolje daje on

prijateljski raspoložen jer je očito bio glavni u istrazi; nazvao je mjesto

'svojim mjestom zločina'. Ovo je bio škakljiv dio. Nadala se da je njezina

dokumentacija dovoljno dobra da je on neće provjeravati.

"Slijedim trag", rekla je i uzdahnula. "Dogodio se niz napada usmjerenih

na odvjetnike i suce i mislimo da je počinitelj ista osoba. Prošle je godine u

Wichiti ubijen federalni sudac, sjećate se toga? Slijedimo sve zločine koji bi

mogli biti imalo povezani, tražimo bilo što jer do sada nismo baš imali

sreće." Potom je letimično pogledala kuću. "Gospodin Allen bio je odvjetnik,

pa evo mene. Ne želim vam oduzeti istragu; nadala sam se da biste mi vi

mogli pomoći."

Široka su se ramena malo opustila, no oči su mu ostale hladne.

"Pa zašto me niste kontaktirali?"

"Vi ste mi bili sljedeća stanica. Samo sam prvo željela pogledati kuću.

Nisam namjeravala ući i pazila sam da ne uništim moguće dokaze", duboko

je udahnula, a potom se lagano nasmiješila i ispružila ruku. "Pokušajmo

ponovo. Ja sam Nikita Stover, FBI."

Ovaj je put prihvatio njezinu ruku. Dlan mu je bio pomalo grub i topao.

"Knox Davis, glavni općinski istražitelj."

Oštar zvuk proparao je jutarnji zrak i krhotine su sa zida, gotovo točno

iza nje, eksplodirale. Stražnje dvorište nije pružalo nikakav siguran zaklon

pa su zajedno odjurili prema drugome dijelu kuće. Gurnuo ju je ispred sebe

te je zateturala. Kada je uhvatila ravnotežu, zalijepila se uzu /.id s oružjem u

ruci, premda se nije sjećala kada gaje izvadila.

1 on je izvukao svoj veliki automatik i držeći ga usmjerenog prema gore

brzo je pogledavao ugao kuće.

"Ništa ne vidim", rekao je i nacerio se dok je bacao pogled na nju. Plave

su mu oči plesale. "Dobrodošli u okrug Peke."

"Mislite daje ovo smiješno?" planula je.

"U svakom slučaju, zanimljivo je." Glas mu je zvučao lijeno, kao da ga

nešto dosadno poput pucnjave ne može previše uzbudili. "Netko vas očito ne

želi ovdje, pitam se kako je znao da ćete biti ovdje, i to baš u ovo vrijeme."

Neprestano je pogledavao iza ugla i izvukao radio. Uključivši ga, rekao

je: "Šifra 28,10-00, West Brockton 2490." Pogledao ju je. "Konjica će biti

ovdje za minutu."

"Shvatila sam."

"Tko je znao da ćete biti ovdje?"

"Nitko. Ne na ovoj lokaciji i ne u ovo vrijeme."

Trnci su joj prošli niz leđa jer je razvoj događaja tekao otprilike onoliko

loše koliko je mogao.

"Netko jest. Taj je metak bio usmjeren na vas."

Tome se nije mogla usprotiviti. S obzirom na kut ona je bila meta ili je

ubojica loše ciljao. Nije mogla vjerovati da ju je netko od njezinih pokušao

ubiti.

5

ISTRAŽITELJ DAVIŠ OSTAO JE STISNUT UZA ZID KUĆE, OČITO NAMJERAVAJUĆI

ostati tako dok ne stigne konjica, kako je sam rekao.

"Zar nećemo ići za njime?" pitala je Nikita frustrirano, gurajući ga

ramenom.

Morala je znati tko je pucao u nju i hoće li možda njezina misija biti

kompromitirana od samoga početka. Je li ovo bio razlog zbog kojeg

McElroy nije uspio i zbog kojeg je Houseman mrtav?

"Sigurno sam danas zaboravio staviti svoj bijeli šešir", odgovorio je, ne

gledajući je.

"Pa što ako nemaš šešir?" pitala je gotovo prasnuvši jer je bez razloga

prigovarao umjesto da nešto učini. "Ne pada kiša."

Pogledao ju je, začuđenim, pomalo smetenim izrazom lica.

"Mislio sam reći da danas ne nosim svoj junački šešir. Znaš ono - dobri

momci uvijek nose bijele šešire. Kauboji?"

"Shvatila sam."

Trebala je to povezati, posebice zato što je i sama ranije govorila

kaubojskim izričajima. Lagano je zadrhtala, a obrazi su joj se zacrvenjeli.

"Onda ti možeš ostati ovdje, a ja idem za njim."

Krenula je naprijed, no njegova ju je ruka prikliještila uza

zid.

"Nema šanse. Nisam vidio nikakve kretnje niti dim, pa ne možemo

odredili njegov položaj. I amo ima puno mjesta na kojima se snajperist

mogao sakriti i puno otvorenih površina na kojima bi bila laka meta. Ti

ostani."

"Ja sam federalni agent..." počela je, potpuno spremna pozvati se na čin

pred njime.

Pokušala je objema rukama odgurnuti ruku koja joj je pri- tiskala

ključnu kost, a i bila joj je preblizu da bi joj bilo ugodno. Trud je bio

uzaludan; nije ga mogla pomaknuti. Možda nekom nasilnom metodom.

"To je točno i proklet bio ako ću dopustiti da me dopadne gomila

papirologije kojom ću morati objasniti kako ti je guzica nastradala. Okružna

birokracija dovoljno je grozna; ako me dopadne federalna, neću je popuniti

ni za tjedan dana. Dakle, ostani upravo ovdje gdje jesi."

Napućila je usne dok je razmišljala, a tamne su joj se oči suzile dok je

buljila u njega. Morala gaje udobrovoljiti, a istodobno je morala saznati tko

je pucao u nju.

S druge strane, dovoljno ju je dugo sprječavao daje onaj tko je pucao

vjerojatno već odavno otišao. Čak i da ga baci na leđa i ode za napadačem,

ne zna bi li ga pronašla.

"Dobro", konačno je rekla. "Ionako si vjerojatno predugo čekao da bi ga

ulovio."

"Pa okrivi mene kada budeš pisala svoje izvješće."

Nije zvučao nimalo zabrinut, kao da mu ona ili FBI ne mogu ugroziti

profesionalnu karijeru.

Slegnula je ramenima - onoliko koliko je mogla jer je bila prikliještena

uza zid.

"Ne, nema smisla jadikovati i smišljati izlike. Sve se svejedno vraća na

mene."

Uputio joj je pogled pun zanimanja dok joj je odmicao ruku s prsa, a

zatim je nastavio virili na drugu stranu.

"Povuci se na trijem. Ako so napadač probio okolo da promijeni kut iz

kojeg će pucati, ovdje smo u potpunosti izloženi."

Okrenula se i vidjela da stube koje vode do širokog trijema počinju samo

nekoliko metara iza nje. Ono što je rekao imalo je smisla pa je brzo, pognuta,

krenula prema stubama, a zatim uz njih i okolo do prednjeg dijela kuće. On

je bio točno iza nje, gledajući iza njih dok je ona gledala ispred.

"Svatko tko je proučavao logistiku zna da je kretanje preko onog

otvorenog polja smrtna kazna", rekao je.

Pokušavao ju je utješiti i bila je pomalo dirnuta njegovom brigom. "Aha,

ali IP nije baš uvijek najbolje opremljen što se tiče logistike."

Odjednom je nastala tišina.

"Program?"

Pogledala ga je pomalo zabrinuto. Rabila je poznat akronim koji je

kružio već prilično dugo.

"Internetski program", objasnila je, pomalo umorno. "Kratica."

"Shvatio sam. Nisam baš ufuran u internet - samo dečki koji rade na

maloljetničkim prekršajima moraju poznavati sve najnovije stvari."

Njezin je život bio toliko povezan s računalima da nije mogla zamisliti

kako je to ne biti u dodiru s njima, ali na neki mu je način i zavidjela na

takvoj slobodi. Zapravo, dok je na ovome zadatku, jednako je slobodna kao

on. Nisu je mogli nadgledati i ne može kontaktirati sa svojim nadređenima

jer nije u bazi. U početku joj je to smetalo, zapravo do prije nekoliko

trenutaka kada je netko pucao na nju. Sada je o svemu mislila drukčije.

S obzirom na to daje nisu mogli nadzirati, napadač je mogao znati gdje

je samo ako ju je slijedio. Ali zašto nije pucao ranije, dok je bila sama? Ili

dok je hodala prema automobilu od motel- ske sobe? Zašto ovdje i zašto

sada?

Zvuk sirena u daljini prekinuo je ti jek n jezinih misli, ali znala je da će

im se vratiti i prelaziti preko činjenica i mogućnosti dok neka od njih ne

bude imala smisla.

Stizala je konjica od šest okružnih automobila koji su se zaustavljali uz

škripu guma i koje je pratio velik kombi otporan na metke koji je bio

konstruiran više poput tenka nego poput kombija. Dvostruka su se vrata

kombija otvorila i postrojba ljudi odjevenih u tamnoplavu odjeću i

naoružanih do zuba izletjela je van.

"Specijalci?" pitala je zapanjeno. "Rekao si konjica, a ne teška

artiljerija."

"Oni ne vide puno akcije, pa pretpostavljam da im treba vježba", rekao

je ležerno. "Osim toga, obožavaju me."

Puhnula je kroz nos, ali nije odgovorila jer su ih brzo okružili zamjenici.

Svi su držali upereno oružje i jednoglasno izvikivali naredbe. Smeteno je

shvatila daje sve to oružje upereno u nju i brzo se predstavila: "Federalna

agentica." Polako je podizala svoj pištolj jednom rukom, a drugom gornji

dio torbice da im pokaže značku.

Oružje je odmah spušteno, ali nije bilo isprika, niti ih je očekivala. Daje

razmislila malo, očekivala bi takvu reakciju; zamjenici su napravili točno

ono što se od njih zahtijevalo.

"Ovo je agentica Stover", rekao je Daviš. "Bili smo iza kuće i netko je

ispalio hitac prema njoj iza zaklona stabala s druge strane polja."

"Siguran si daje hitac bio usmjeren prema njoj?"

"To je logično, s obzirom na kut. Ako ne, tip je grozan strijelac."

Davis je hodao nekoliko koraka sa zamjenicima razgovarajući tiho.

Nikita je stajala na mjestu, namjerno isključena, trudeći se da ne pokaže da

joj to smeta. Bila je autsajder; ovi su ljudi zajedno radili dan za danom. Ali

njezin je život očito bio najugroženiji i nije željela samo biti uključena,

morala je biti barem pola koraka ispred njih.

Dok područje ne bude osigurano, nije pametno napustiti sigurnost

njihova položaja, pa je bila prisiljena ostati na trijemu. Prešavši nekoliko

koraka u potrazi za svojim komadićem privatnosti, izvadila je iz torbice

malen mobitel i utipkala niz znamenaka. Brojevi su bili nasumični i nisu je

spojili ni s kime, jer nije bilo načina da obavijesti svoje nadređene o situaciji.

Ako je bilo istinito ono na što je sumnjala, jedan je od njih vjerojatno

sabotirao misiju i ne bi im se javila ni kad bi mogla.

Ali iz kojeg bi je razloga netko htio sabotirati? Svima bi koristilo da ona

uspije riješiti ovaj problem. To nije imalo smisla, ali opet, puno toga

vezanog uz ovaj slučaj nije imalo smisla od samoga početka.

Potiskivala je paniku koja je rasla u njoj. Pa što ako je bila sama,

odsječena od bilo kakve prave pomoći. Netko je počinio taktičku grešku

promašivši je onim hicem i sada je bila u prednosti jer je bila upozorena.

Izvukla je elektroničku bilježnicu iz svoje torbice, stavila je na ogradu

trijema i počela pisati bilješke izravno na ekran. Zapisivanje podataka uvijek

joj je pomagalo da povezano osmotri situaciju, a osim toga, morala je raditi

nešto umjesto da bespomoćno stoji.

Točka jedan: Nasumce je odabrala motel, što znači da ju je netko slijedio

od njezina dolaska.

Točka dva: Ako je to bilo točno, zašto je napadač nije ubio čim je stigla,

umjesto što je čekao do danas? Ili zašto nije sinoć provalio u njezinu sobu i

ubio je tamo? Tada nije bila oprezna, a sada jest.

Točka tri: Nije bilo puno motela u Pekesvilleu, pa j u nije bilo teško

locirati. Možda točno vrijeme njezina dolaska nije bilo poznato, pa je

napadač provjeravao mjesne motele, pronašao njezin unajmljeni automobil

i slijedio je do osamljenog mjesta.

"Kakve su to črčkarije?" čula je poznat glas istražitelja Davisa koji joj se

približavao i virio u njezine bilješke.

Uzeo je njezinu elektroničku bil ježnicu i proučavao ju okrećući je na sve

strane.

"Neka vrsta osobnih kratica koje sam razvila da spriječim znatiželjne

muškarce da mi čitaju bilješke preko ramena", rekla je smireno, premda joj

je osmijeh titrao na usnama. Namignula mu je. "Jesi li uokolo vidio

znatiželjnike?"

"Kriv sam po optužbi", rekao je, ne zvučeći kao da se osjeća krivim. "Ovo

je prilično zgodna stvarčica. Pretpostavljam da federalci imaju budžet za

kupovinu igračkica poput ove za svoje ljude."

"Valjda."

Oslonio se ramenom o stup.

"Imaš li kakvih ideja o tome tko bi te želio ubiti? Ako odbacimo malu

vjerojatnost da si bila na pogrešnome mjestu u pogrešno vrijeme i daje to

bio slučajan hitac, daje netko pucao bez jasna pogleda. Sada nije sezona lova

na jelene, ali ljudi ne poštuju uvijek zakon, zar ne?"

Područje je definitivno bilo ono koje bi ona nazvala ruralnim, premda je

bilo točno izvan granica grada. I stvari su se ponekad događale bez posebna

razloga - jednostavno su se događale.

"Sviđa mi se ideja daje ovo bila nesreća, ali ne mogu si priuštiti da

vjerujem u to", rekla je ogorčeno. "Jedan je drugi agent ubijen na ovome

slučaju; mislili smo da se približio ubojici, no sada pretpostavljam daje

njegova misija bila sabotirana."

"Želiš reći da netko u tvome uredu radi s ubojicom na eliminiran ju

odvjetnika i sudaca za koje misle da rade za tamnu stranu."

"Toga ima puno", rekla je neutralno.

Tamna strana? To je bilo tako neočekivano da je ostala zatečena.

"Što je s odvjetnikom koji je živio ovdje? Kakav je on bio tip?"

"Prilično dobar lik za odvjetnika. Nije radio na puno kriminalnih

slučajeva, premda je uzimao neke manje sporove. Uglavnom se bavio

svađama oko imanja, rastavama, oporukama i takvim predmetima. Nije bio

netko za koga bih rekao da je privlačio pozornost."

"I tako ode teorija o 'tamnoj strani'."

"Postoji još jedno gledište. Ubojstvo gospodina Allena možda uopće nije

povezano s tvojim slučajevima. Ali onaj tko ga je ubio, mogao se motati

ovuda, možda nadzirati kuću iz nekog razloga, pa kada je vidio da se motaš

ovuda, jednostavno je pucao na tebe."

Ta je teorija držala vodu malo bolje od teorije 'nesreće se događaju'.

Ubojice su stvarno imale namjeru motati se oko mjesta zločina zbog nečega,

možda zato jer većina njih nije bila baš inteligentna. Osim...

"Pa zašto ne bi pucao u tebe? Ti si veća meta."

"Dobra primjedba", složio se. "Ali dok ne dokažemo na ovaj ili onaj

način što se događa, bilo bi sigurnije da napustiš grad i ne kažeš nikome

kamo ideš. Vidio sam da razgovaraš mobitelom; jesi li prijavila ovo?"

"Ne. Provjeravala sam digitalni dokument."

"Zar neće postojati trag o tome?"

"Ako netko zna gdje treba tražiti, hoće."

"Ili ako uđu u podatke u tvome mobitelu. Gledaj, znam da si federalka i

imaš više ovlasti od nas ovdje, ali ako te netko želi ubiti, znači da je ubojstvo

gospodina Allena uistinu povezano s onim u Wichiti, da je netko u tvojem

uredu upleten i za tebe bi bilo najbolje da nestaneš. Sve su druge

mogućnosti male i ne možeš si priuštiti kockanje s tako malo izgleda."

"Ne mogu si priuštiti ni odlazak dok ne saznam tko stoji iza svega."

"Što znači da ćeš ostati ovdje!" istaknuo je to kao činjenicu, ne kao

pitanje.

"Da, ako me ne protjeraš iz grada."

"U redu. Onda ću vidjeti mogu li učinili da te bude teško pronaći dok si

ovdje."

Njegovo lako prihvaćanje njezine odluke malo ju je izbacilo iz ravnoteže i

uzrokovalo čudan osjećaj u dubini njezina želuca. Suzila je oči i pogledala ga.

"Zašto si tako ljubazan? Znam da mjesni policajci ne vole da im se FBI

miješa u slučajeve."

"Oh, ja sam jednostavno takav", rekao je smiješeći se. "Osim toga,

obožavam dobre zagonetke."

6

SPECIJALCI I ZAMJENICI PROČEŠLJALI SU PODRUČJE OKO STABALA IZA ALLENOVE

kuće i otkrili gdje je ubojica najvjerojatnije stajao, na što je ukazivalo

razbacano lišće i dobrodošla niska grana na koju je mogao osloniti pušku, ali

njega već odavno nije bilo. Odredili su kut tako što su zabili olovku u rupu

od metka na kući. Kako je metak putovao u ravnoj liniji preko relativno

kratke udaljenosti, olovka je pokazivala točan kut udara i bila usmjerena

prema mjestu na kojemu je stajao ubojica.

Nikita je stajala na istome mjestu gdje i ubojica, a Knox Davis je bio

pokraj nje i razmišljao o tome gdje su stajali kada je ispaljen metak. Iz ovog

kuta, Knox je bio s lijeve strane, a ona s desne, okrenuta prema njemu.

Metak je prošao malo iza nje i zabio se u zid. Ako je Knox bio meta, metak je

promašio za više od metra. Uz pretpostavku da se ubojica barem površno

znao služiti puškom, definitivno je ciljao u nju.

"Prokletstvo!" rekla je tiho.

Obrve su mu se podignule.

"Što prokletstvo?"

"Voljela bih da si ti bio meta."

"Baš ti hvala."

"Znaš što mislim. Daje netko pucao u tebe, to bi bilo prilično normalno.

Ti živiš tu negdje. Možda si nekome stao na žulj. Možda je onaj tko je ubio

gospodina Allena htio ubiti i istražitelja."

Ovako je izgubila i posljednju nadu da njezina misija nije bila

sabotirana. Bila je uistinu potpuno sama, odsječena jer nije znala kome

može vjerovati. Čak se nije mogla ni vratiti u sjedište, znajući ono što zna i

noseći upozorenje - vjerojatno bi bila ušutkana prije nego bi mogla nekome

prenijeti tu informaciju.

"Razmišljao sam o čitavoj ovoj situaciji", govorio je hvatajući je za ruku i

vodeći je natrag prema kući.

Lagano ju je držao, zbog čega je tek nakon nekoliko koraka shvatila da je

drži. Nije baš bila spremna za napuštanje mjesta - štoviše, nadala se da će

biti malo sama da na trenutak skenira područje radi otkrivanja mogućeg

DNK materijala - ali sada nije mogla stati a da ne izazove njegovo

zanimanje.

Bio je dobar, shvatila je. Taj ležeran pristup rušio je obranu drugih ljudi.

Možda ga ni sada ne bi prozrela da nije vidjela hladnoću u njegovim očima

kada ju je prvi put našao kako njuška po 'njegovu' mjestu zločina ili daju nije

prikliještio uza zid svojom rukom daje spriječi u akciji. Trebala gaje, a

istodobno je trebala biti i jako oprezna u njegovoj blizini.

"Slušaš li?" pitao je pomalo ljutit.

"Što? Nisi rekao ni riječi od izjave 'razmišljao sam o situa- čiji'."

"Izgledala si kao da si negdje u eteru", objasnio je.

Mislio je da izgleda uspavano? Ipak, razumjela je ideju o kojoj je

govorio.

"Razmišljala sam...", jednostavno je rekla.

"Možeš li razmišljati i slušati istodobno?"

"Naravno. Žene su čuda prirode kada se radi o istodobnom obavljanju

više zadataka."

Zahihotao se dok ju je vodio oko srušena debla koje je lako mogla

prekoračiti. Čitala je da se muškarci s juga prilično zaštitnički ponašaju pa je

prihvatila nepotrebnu pomoć.

"Možeš biti u mojoj kući", rekao je i podignuo ruku kada je otvorila usta

da se pobuni. "Poslušaj me. Ja ću se preseliti u Star- lingov motel i reći

ljudima da se u kući zamjenjuju instalacije ili što slično. Nitko od susjeda

neće provjeravati niti razmišljati zašto gori svjetlo, jer ja uglavnom parkiram

u garaži. Nisam često tamo pa mi to nije problem."

"Osim financijskog troška", prokomentirala je tiho.

Kako se trebala nositi s time? Nije mu mogla platiti - zapravo, nije znala

hoće li moći doći do bilo kakvih sredstava. Možda će joj gotovina koju ima sa

sobom biti sve.

Nemarno je odmahnuo rukom.

"Ne brini se za to. Možeš mi kasnije vratiti novac."

Ponuda ju je uznemirila, premda se trudila bila ljubazna. Zašto bi joj

ponudio svoj dom kada su se tek upoznali i to u, više- manje, neobičnim

okolnostima? Nije da su bili prijatelji. Osim toga, po njezinu iskustvu, ljudi

koji su radili na provođenju zakona bili su puno ciničniji i sumnjičaviji od

običnih građana.

Odgovor joj je stvorio čvor u želucu. On je sumnjao u nju. Želio ju je

imati u blizini da pazi na nju dok je provjerava. Možda je već obavio

potrebne razgovore.

Ležerno je izvukla ruku iz njegova stiska dok je obilazila stablo. Potom

ga je pričekala i krenula s njime. Hodala je pokraj njega, a ruka joj je bila

slobodna ako bi joj zatrebala.

Razmišljala je brzo, pokušavajući odlučiti kako da se nosi s njime. Bio joj

je prijeko potreban. Njezin je plan od samoga početka bio prići glavnoj osobi

u istrazi, ali zbog načina na koji ju je pronašao kako njuška uokolo, krenuli

su krivo, pa ga čak ni pucnjava nije uvjerila daje ona bila jedna od dobrih

djevojaka.

"Ne znam što da radim!" priznala je. ".Ja sam... pa, ovo mi je prvi

zadatak, a s obzirom na to kako stvari za sada teku, vjerojatno ću raditi za

prijamnim stolom do kraja života ako zabrljam."

Izraz se u njegovim očima ohladio umjesto da se smekša.

"Početniku je dodijeljen ovakav zadatak?"

"Trčanje uokolo", rekla je buljeći pred sebe. "Nitko nije mislio da ću

naletjeti na nešto."

"Zašto su te onda poslali ovamo? Štoviše, zašto bi te pokušali ubiti, jer

su time definitivno pustili mačku iz vreće."

Mačku? Nije znala što je želio reći.

"Ne znam", konačno je rekla. "Ne vidim smisao svega ovoga. Samo sam

vodila opću istragu, sakupljala grube podatke i slala ih u Quantico da ih

mozgovi poslože." Barem je to - do određene mjere - bila istina.

"Vidjela si nešto, ispitala nekoga i otkrila ključan dio slagalice."

"Ne mogu zamisliti što bi to bilo, a svakako nije bilo ništa što mjesni

istražitelji već nisu bili otkrili", zatresla je glavom, a zatim dodala. "Da se

vratimo na početnu temu. Osjećala bih se jako neugodno kada bih živjela u

tvojoj kući."

"Čak i kada ja ne bih bio tamo?"

"Čak i tada", zaključila je odlučno. "To je takva smetnja."

"Ne za mene. Kao što sam rekao, ne boravim puno tamo. Radim dugo i

kuća mi je zapravo samo mjesto gdje odspavam po nekoliko sati."

"Nisi oženjen?"

"Ne." Izgovorio je to tako brzo da mu nije uspjela pročitati izraz lica. "Ali

drugi istražitelji jesu, pa im dajem što više slobodna vremena."

To je bilo lijepo od njega, pomislila je. Sve u svemu, činio se kao vrlo

drag momak. Sumnjičav, ali drag.

Kada su stigli do kuće, zastala je i promatrala lijepo zdanje i prekrasan

travnjak. Stabla su bila puna lišća, a u urednim je gre-

dicama raslo šareno cvijeće. Postojala su mjesta na Zemlji u koja su se

ubojstva nekako uklapala, kao da su sastavni dio okoline, ali ovo nije bilo

jedno od njih.

"Je li metak pronađen?" pitala je pokazujući na rupu u kući. "Bit će

zanimljivo pogledati slaže li se."

"Slaže li se s čime?" pitao je.

Skupila je obrve i gledala ga zbunjeno.

"S onim koji je ubio gospodina Allena, naravno."

"Ah, da. S tim."

Savršen dokaz da joj nije vjerovao, pomislila je Nikita. Znala je da Taylor

Allen nije bio upucan, ali ta je mala pojedinost bila držana podalje od tiska.

Dala je Knoxu Davisu prolaz dovoljno širok da kroz njega prođe kamion, ali

on joj nije rekao za koplje.

Bila je obeshrabrena, sunce je bilo visoko i pržilo je, a ona je željela

hladovinu. Vrativši se na trijem, sjela je u jedan od bijelih stolaca od pruća.

Prugasti zelenobijeli jastuk obgrlio ju je i bilo joj je udobno. Ova je kuća bila

brižno održavana, pomislila je dok je vadila svoju elektronsku bilježnicu i

zapisivala još natuknica.

"Pretpostavljam da je gospođa Allen bila ispitana", rekla je zamišljeno

naslonivši se na ogradu ispred sebe i prekriživši noge u gležnju.

"Čelično čvrst alibi. Bila je s prijateljima. Još uvijek razmatram

mogućnost da se radi o naručenom ubojstvu."

"Velika polica osiguranja?"

"Dovoljno velika."

"Dečko?"

"Ne, koliko sam uspio saznati."

Napućila je usne.

"Djevojka, možda? Njegova, ne njezina. Iako bi i njezina mogla biti

moguća, pretpostavljam."

"Ponovo, ne koliko sam uspio otkriti. Činilo se da su sretno oženjeni."

"Ne baš tako sretno, ako je nekoga naručila da ga ubije."

"To je samo nit koju vučem, jedna od mnogih. Međutim, ti si ih upravo

čitavu hrpu svezala u čvorove."

"Ne namjerno."

Zabacila je glavu unatrag i proučavala ga, primjećujući inteligentne crte

uskog lica. Keltsko naslijeđe, pomislila je, prisjetivši se daje ovaj dio Zemlje

prije revolucije bio gusto naseljen Škotima i Ircima, te da su u dva i pol

stoljeća nakon toga još uvijek naseljeni ovdje. To usko lice s visokim

jagodičnim kostima moglo se vidjeti na stotinama pomnjivo očuvanih starih

fotografija.

"Odakle si?" pitao je naglo. "Ne mogu odrediti po naglasku."

I ne bi li bilo čudno da može, pomislila je zabavljajući se.

"Izvorno s Floride, ali išla sam na koledž u Washingtonu, a radila sam u

nekoliko država."

To je bila istina, potpuna istina.

"To je prava mješavina."

"Da", složila se. "A ti?"

On je prvi postavio osobno pitanje, pa se osjećala slobodnom uzvratiti.

"Živim ovdje otkako sam bio klinac. Rođen sam u Lexingto- iiii, ali

preselili smo se ovdje kada mije umrla majka."

"Žao mi je", rekla je suosjećajno. "To je teško za dijete."

"Prilično teško. Imao sam šest godina."

".Je li ti se otac ponovo oženio?"

"Ne dok nisam odrastao i otišao."

"Kamo si otišao?"

"Na koledž, ali taj izraz znači da sam bio dovoljno star da napustim

dom", rekao je smirenim tonom, gledajući je oštro.

Spoticala se o kolokvijalizme, što je bilo frustrirajuće jer je najviše

proučavala jezik i uživala u njemu. Bila je tako sigurna u sebe. I McElroy je

naišao na to, ali za njega je rizik bio manji jer nije imao posla s policijom.

Pokušavao je biti neprimijećen. Možda je njegov pristup bolji, ali sada je

prekasno da se brine o tome.

"Zašto me ne bi slijedila natrag do ureda?" pitao je. "Možemo zajedno

proučiti dokumente o slučaju Allen."

Instinkt se borio s predanošću. Pretpostavljala je da ju je želio u blizini

dok ne dobije povratnu informaciju o njezinu identitetu koju je sigurno

zatražio. A ona je željela vidjeti te dokumente. Odlučila je riskirati i nadala

se da će se uspjeti izvući iz svake nevolje koja bi se mogla pojaviti.

"Naravno", rekla je. "Možemo li usput uzeti što za jelo? Jutros sam

preskočila doručak."

Ako je ona agentica FBI-a, pomislio je Knox, ja sam traktor.

Odjeća je bila u redu: konzervativna, ne previše skupa. Služila se svojim

oružjem na pravi način i bila je brza i bistra. Većini policajaca možda se nije

sviđalo imati posla s federalcima, ali svi oni koje je Knox upoznao bili su

pametni ljudi. Neki su bili šupci, ali bistri šupci.

Možda nije bila dosta uštogljena. Imala je otvoreno, prijateljsko lice i

lako se smiješila, osmijehom koji je pozivao na uzvraćanje osmijehom, i bila

je nevjerojatno opuštena tijekom procedure. Niti jedan federalac kojeg je on

upoznao nije nikada bio opušten.

A tu je bila i komunikacija. Nekoliko mu se puta činilo kao da govore o

potpuno različitim stvarima. Primijetio je da se nisu razumjeli kada je on

govorio na narječju ili rabio žargonske izričaje, a ona bi ga razumjela

doslovno. Svaki je dio zemlje imao svoju inačicu narječja, ali 'bijeli šešir' nije

bio specifičan samo za jug. Bilo je to gotovo kao da ona nije Amerikanka,

nego netko tko je intenzivno proučavao standardni engleski kao strani jezik.

Zbog ove se posljednje mogućnosti oglasio njegov unutarnji alarm.

Mogla je dolaziti bilo otkud; što se tiče izgleda, nije ju mogao smjestiti ni

u koju etničku skupinu. Imala je sjajnu tamnosmeđu kosu, velike smeđe oči,

mekane usne i ravne bijele zube koji su definitivno izgledali američki.

Aparatić, fluor, prehrana i redoviti posjeti zubaru stvarali su takve zube.

Bila je vrlo suptilno našminkana, a naglašeni su pramenovi padali sa svake

strane razdjeljka kose koji nije bio točno na sredini glave.

Nije bila s Bliskog istoka, pomislio je, niti slavenskog podrijetla. Bila je

pomalo tamnoputa, stoga je mogla biti talijanskoga ili španjolskoga

podrijetla, ali, opet, bila je visoka.

Sve se svodilo na to da nije mogao odrediti ništa u vezi s njom i zbog

toga se osjećao nelagodno.

Sjela je s druge strane njegova stola, stolca privučena blizu tako da može

jesti. Primijetio je da se malo suzdržavala prije nego je zagrizla hamburger,

kao da nije bila sigurna kakvog će biti okusa. Nakon što je on uzeo jedan od

svojih krumpirića i umočio ga 11 kečap koji je iscijedio na papir u kojem je

bio zamotan hamburger, i ona je učinila isto, kopirajući njegove pokrete.

Nikada prije nije jela hamburger i krumpiriće. Ta je misao odzvonila u

njegovoj glavi jednako glasno kao da ju je izgovorio. Pokušao je zamisliti

mjesto na kugli zemaljskoj, osim nerazvijenih zemalja, na kojem

McDonald's nije imao svoje ogranke. Kako to da nije jela hamburgere, osim

ako je čitav život bila odgajana kao vege- tarijanka i tek je jučer pala s kola

za prijevoz repe, da se tako izrazi?

"Što si rekla, odakle si?"

"S Floride. Sarasota."

Izabrala je još jedan krumpirić i umočila ga u kečap, a zatim ga prinijela

ustima. Podignula je čašu i stavila slamku u usta te povukla velik gutljaj Cole

- sa šećerom, a ne one dijetalne koju su pile sve žene koje je on poznavao.

"Mmm, ovo je dobro", rekla je.

Dok je jela, proučavala je njegov malen, pretrpan ured kao da je muzej i

bila je oduševljena onim što vidi. Pitao se što ju je

najviše zanimalo: hrpe papira, izgreban i natučen stol, njegov škripav stolac

ili, možda, ogrebotine na prozoru? Zazvonio je telefon i podignuo je

slušalicu.

"Daviš. Aha..."

Smjestio je slušalicu između ramena i čeljusti, gurajući stolac unatrag da

može doći do ladice te je otvorio. Pronašao je dokument i izvukao ga.

"Shvaćam."

Agentica Stover - ili tkogod bila - zabavljala se hodajući po uredu dok je

on razgovarao. Nije mogla daleko odlutati, nekoliko koraka u svim

smjerovima. Lagano bi dodirnula predmet vrhom jednoga prsta, prije nego

bi prešla na drugi. Gledao je kako laganim pokretom dodiruje njegovu deset

godina staru šalicu za kavu, a zatim prelazi na pano s posterima traženih

kriminalaca.

Bila je u dobroj formi, pomislio je, ali i trebala je biti ako je novopečena

agentica koja je tek napustila akademiju. Pogledao je oblik njezine

stražnjice, koju je ocrtavala linija hlača, ali počeo se osjećati kao budala, pa

je odvratio pogled. Sekundu kasnije odlučio je biti budala pa ju je ponovo

pogledao; napokon, bila je to lijepa guza.

Glas je zakriještao u njegovo uho i ponovo je usmjerio pozornost na

dokument koji je čitao, premda je i dalje bio svjestan njezina položaja i

onoga što je radila. S obzirom na to koliko mu je ured bio malen, to mu nije

bilo teško.

Vratila se do stola i uzela svoju Colu. Promatrao je kako joj se usne

zatvaraju oko plastične slamke i odjednom je shvatio koliko je to sirov čin pa

je odvratio pogled. Dobro, pa bio je uspaljena budala. Imati fizičku reakciju

na osobu koja se pretvara da je agentica FBI-a, kako je sumnjao, bilo je vrlo

neprofesionalno i uopće mu se nije sviđalo. Konačno je završio razgovor i

spustio slušalicu te vratio dokument natrag u ladicu. Naslanjajući se na svoj

stolac, opušteno je rekao:

"Zašlo ini lijepo ne kažeš odakle si zapravo?"

Na njegovo iznenađenje, nasmiješila se.

"Znala sam da mi ne vjeruješ. Stvarno sam agentica FBI-a", podižući

gorn ji dio svoje torbice, skinula je značku i pružila mu ju, a zatim je učinila

isto sa svojom osobnom iskaznicom. "Prava, autentična agentica federalne

vlade. Pretpostavljam da si već zatražio potvrdu; trebam li ostati ovdje dok

je ne dobiješ?"

"Ako nemaš ništa protiv...", rekao je savršeno pristojno dok je

proučavao značku i osobnu.

Izgledale su kao prave, ali dobar je krivotvoritelj mogao učiniti

nevjerojatne stvari. Morao je biti pažljiv; ako je uistinu bila federalna

agentica, nije želio pogriješiti razoružavajući i uhićujući je, sto bi uzrokovalo

svakakva sranja koja bi mu se svalila za vrat. S druge strane, nije ju odmah

mogao pustiti; morao ju je provjeriti, jer bi u suprotnome bio prilično jadan

muijak. Konačno joj je vra- tio značku i osobnu. Oba je predmeta vratila na

njihovo mjesto.

"A moja vozačka dozvola", ponudila je. "Ili kreditna kartica. Želiš li

vidjeti i njih?"

"Ako nemaš ništa protiv", ponovio je i nasmijala se dok je otvarala

torbicu i vadila obje kartice iz svoje lisnice te mu ih pružala preko stola.

Proučavao je dozvolu s njezinim vodenim žigom, gledao je izbliza da vidi

ima li tragova muljanja, a zatim je provjerio potpis na dnu s onim na

kreditnoj kartici. Podudarali su se, naravno. Počinjao se osjećati blesavo.

Nju je sve to zabavljalo premda se još nije sasvim opustila.

"Dobro!" rekao je dok joj je vraćao kartice. "Sada više ne os jećam

potrebu da ti oduzmem oružje."

"Da mi pokušaš oduzeti oružje", ispravila gaje. "Postoji granica na kojoj

prestajem biti dobra građanka i postajem pobješnjela agentica."

"Onda nemoj napraviti ništa što I>i me učinilo nervoznim i dobro ćemo

se slagati."

Uzela je još jedan krumpirić.

"Da sam te željela upucati, mogla sam to učiniti jutros kada smo bili

sami i kada mi je oružje već bilo izvučeno."

"To je točno!" zaključio je. "Je li ti još što palo na pamet u vezi s

ubojstvom Taylora Allena i njegovom vezom s tvojim drugim slučajevima?

Ili zbog čega bi netko iz tvog ureda davao informacije o tvome položaju

snajperisti koji bi mogao, ali nije nužno morao, biti ubojica?"

"Površinski gledano, ne vidim kako su gospodin Allen i drugi slučajevi

povezani. Što se tiče toga da me netko želi vidjeti mrtvu, to mi uopće nema

smisla. Pretpostavimo da uistinu jesam pronašla nešto prijeteće za nekoga

iz mog ureda, ne znam što je to, a moje bi ubojstvo dovelo do toga da netko s

puno više iskustva preuzme. Ubiti me ne bi bilo isplativo, mislim."

"Činila si mi se prilično mirnom", primijetio je.

"Kakav izbor imam? Pretpostavljam da mogu biti histerična i plakati na

tvome ramenu, ali što bih time postigla, osim zaštopanog nosa?"

Nije bila uznemirena ni kada je netko pucao u nju, prisjetio se. Sviđao

mu se takav način mirnoće kod svakoga. Puno mu se toga u vezi s njome

sviđalo, uključujući i onaj prijateljski osmijeh. Samo je želio da ona prokleta

potvrda stigne pa da se može osjećati bolje, jer mu se sviđa. Do tada, znao je

da se već previše opustio i da je jako blizu da prijeđe granicu profesionalnog

ponašanja.

Telefon je zazvonio i on se javio. Slušao je, rekao hvala, a zatim spustio

slušalicu i polako izvukao svoje oružje, te ga uperio u nju.

"Pomoću dva prsta izvadi svoje oružje, odloži ga na stol i od- makni se",

rekao je hladnim tonom. "Uhićena si zbog preuzimanja identiteta

federalnog agenta."

7

NIKITINO JE SRCE BRŽE ZAKUCALO I ADRENALIN JOJ JE JURNUO U VENAMA. To je

bilo to; nadala se daje događaji neće dovesti do toga, ali bila je realistična i

pripremila se za to. Morala je biti što uvjerljivija ili će joj guzica završiti u

vrućem maslacu. Ne, to nije bilo to. Ipak, radi se o nečemu što se kuha...

Maslac, voda, mast... a, da: završit će u vrućem ulju.

Ta ju je nevažna misao malo umirila. Bez protesta rastvorila je kaputić i

pomoću dva prsta lijeve ruke izvukla pištolj iz korica. Položila gaje na stol

tako daje cijev bila usmjerena u stranu. Njegova se velika ruka zatvorila oko

pištolja te ga je pomaknuo izvan njezina dosega.

"Imate pravo šutjeti", počeo je dok ju je podizao na noge i osiguravao

prvo njezino desno zapešće, a zatim lijevo u par lisičina.

Hladan ju je metal stisnuo tako jako da joj se činilo da su joj se kosti

suzile. Nije se trudila slušati ono što joj je recitirao; znala je postupak

napamet.

"Molim te, isprazni moju torbicu na svoj stol", rekla je nježno, gledajući

ga.

Još uvijek je stajao blizu, držeći je za ruku - tako blizu da je osjetila

toplinu njegova tijela. Murjaci su bili obučavani da se služe vlastitim tijelom

kako bi pokorili i kontrolirali, rabili su bolan stisak koji je paralizirao

osumnjičenika koji se opire. Ona ni je napravila ni najmanji pokret u znak

otpora, štoviše još se i nagnula prema njemu tako blizu da mu je njezina

kosa dodirivala rame.

"Molim te."

Pogled mu je bio ravan, lice bezizražajno, sve su naznake ljubaznosti

nestale. "Zašto?"

"Unutra ima nekih stvari o kojima ti želim nešto reći. Zaveži me

lisičinama za stol ili stolac ako se bojiš da ću nešto napraviti. Obećavam da

neću, ali mogao bi biti nervozan."

"Nervozan?" pitao je, nakratko začuđen, obraćajući pozornost. "Kako

to?"

"Jer imam sposobnosti koje ti nemaš."

Možda je ovo palilo. Mogla je vidjeti iskru zanimanja u njegovim očima.

"Da si prava agentica FBI-a, možda bih i povjerovao u to."

"Ja jesam prava agentica FBI-a, samo ne... sada."

"Možda suca možeš uvjeriti da haluciniraš, ali ja ti to neću progutati.

Nemaju nikakvih podataka o Nikiti T. Stover koja je sadašnja ili bivša

agentica."

"Nisam rekla 'bivša'. Molim te, samo isprazni moju torbicu na stol. Sve

ću ti reći o onome što je unutra."

Na trenutak je mislila da će odbiti, ali na kraju je njegova znatiželja

pobijedila. Nije riskirao: posjeo ju je i uzeo drugi par lisičina kojima je

zakačio jedan od njezinih gležnjeva za stolac. Nije joj bilo nimalo ugodno s

lisičinama, jer su joj ramena bila povučena unatrag. Iskusni zatvorenici nisu

pokušavali držati ramena ravno - spustili bijedno i pustili da lisičine kliznu

u stranu, čime bi djelotvorno popustili pritisak na oba zgloba. Pokušala je to

napraviti i gotovo uzdahnula jer je bol istog trena popustila.

Podižući njezinu torbicu, tresao je sadržaj na svoj stol. Nakon nekoliko

trenutaka se namrštio.

"Što je sve ovo?"

"Prvo pogledaj u moju lisnicu. U zakopčanom je odjeljku kartica. Izvadi

je i pogledaj."

Otvorio je odjeljak o kojem je govorila i izvadio karticu. Bila je deblja od

većine kartica, otprilike kao tri osobne zajedno i napravljena od lakog,

prozirnog materijala koji je bio neuništiv. Nije se mogla zapaliti, a ona sama

pokušala ju je uništiti samo zato jer su joj rekli da se to ne može. Bili su u

pravu.

Na lijevoj je strani laserom bila ugravirana zlatna značka s orlom na

vrhu - značka prilično slična, ali nejednaka onoj koju mu je pokazala ranije.

Na njoj je pisalo "Odjel pravde" na dnu i "Federal Bureau of Investigation"

na vrhu. To se nije promijenilo, ali oblik značke se razlikovao - bila je malo

oblija, a orao je izgledao strašnije. Na desnoj je strani bila njezina

trodimenzionalna holografska slika ispod koje je bilo njezino ime i serijski

broj.

"Mrak", rekao je držeći karticu gore i naginjući je tako da je hologram

zatreperio. "Što to treba dokazati? Da poznaješ nekoga tko zna napraviti

3-D slike?"

"Pokušaj je uništiti!" rekla je. "Hajde, pokušaj sve što ti padne na pamet.

Prereži je. Rastopi je. Izlij kiselinu 11a nju. Pogledaj što će se dogoditi."

"Danas nisam uzeo nikakvu kiselinu sa sobom", rekao je, ali je uzeo

škare iz ladice i pokušao prerezati karticu. Onda je pokušao ponovo,

usredotočivši se. "Ovo je deblje od normalne kartice", govorio je, stišćući

svom svojom snagom.

Vijak iz škara je iskočio i dva su se dijela raspala u njegovim rukama.

"Sranje!" rekao je iznenađeno i s više zanimanja proučavao karticu. "Od

čega je napravljena?"

"Da ti kažem, morala bih te ubiti", rekla je, iskušavajući staru šalu.

Budući da se nije nasmijao, slegnula je ramenima.

"Ne znam. Zove se poli-di-nešto-nešto; nikada to nisam mogla

izgovoriti. Kraće ime je Ondite, iz razloga koji su meni nepoznati. NASA ga

je razvila za svemirske letjelice prije sto dvadeset godina. Otprilike."

Pogled mu je ponovo postao smiren.

"Gospođo, prestanite me zajebavati. Ako je ova blesava priča jedino

objašnjenje koje imate, trošite moje vrijeme."

"Jer NASA nije postojala prije sto dvadeset godina? Nije, ako se računa

od sada. Pokušaj spaliti karticu!" predložila je, misleći da ga treba jače

zaintrigirati prije nego mu pokuša objasniti za NASA-u.

"Uzet ću te za riječ", rekao je i bacio karticu na svoj stol.

Gubila gaje. Morala je i dalje buditi njegovu znatiželju, jer bi je jedino

tako nastavio slušati. Izgledao je spreman da je odvuče u ćeliju, pa je brzo

rekla:

"Ona srebrna kutijica. Otvori je."

"Zašto si jednostavno ne sačuvaš dah i..."

Strpljenje joj je naglo puknulo. Morala ga je uvjeriti, a nije imala puno

vremena da to učini.

"O, za Boga miloga!" uzviknula je očajno. "Ja sam iz budućnosti. Iz 2207.

godine, da budem točna. Ja sam federalna agentica Nikita Stover poslana

natrag u vrijeme da uhvatim ubojicu iz svoga vremena koji je otputovao

natrag u prošlost da sistematski ubije. Ne vjeruješ mi ni riječi, zar ne?"

"Šališ se, zar ne?" pitao je retorički.

Prekrižio je ruke na prsima i činilo se kao da čeka da se ona vrati u

stvarnost.

"Srebrna kutijica je DNA skener. Nadala sam se da ću obaviti očitanje u

šumi iza kuće gospodina Allena, ali bio si preblizu. Hajde, otvori je.

Pretpostavljam da si dovoljno bistar za rukovanje tehnologijom koja sada ne

postoji."

Vjerojatno ga nije pametno izazivati, ali učinit će sve potrebno da ostane

izvan zatvorske ćelije. Tamo bi bila beskorisna i ranjiva u slučaju da njezin

položaj bude otkriven.

"Ako još ne postoji, kako sada može biti ovdje?" pitao je podižući

kutijicu i pokazujući je njoj, kao daju ona nikada prije nije vidjela.

"Nisam rekla 'još', rekla sam 'sada'. To su dvije potpuno različite stvari."

"Ne po mome mišljenju. Držim je sada."

"Dobro, pa putovanje kroz vrijeme zeza se sa sintaksom!" pra- snula je.

"Želiš li se upustiti u raspravu o prošlim-budućim glagolskim vremenima?

Skener privremeno postoji u tvome svijetu sada, ali kada ja odem, on ide sa

mnom i tada još neće postojati."

Ponovo je vidjela onu iskricu znatiželje u njegovu izrazu kada je

spomenula prošla-buduća vremena, koja je mrzila proučavati kada je bila u

školi. Putovanje kroz vrijeme moglo je zapetljati jezik, jer je bilo moguće da

osoba namjerava učiniti nešto i daje istodobno to već učinila. Ali nije željela

raspravljati o jeziku s njime - željela je da on pogleda skener.

"Poklopac je zapravo dio skenera", rekla je kimajući prema kutijici.

"Rasklapa se kada se otvori unazad i spaja se s dnom kutije. Ne radi ako se

sve veze ne povežu."

"Nema rupa u poklopcu za te veze", istaknuo je, ponovo joj pokazujući

kutijicu.

Nikita je zakolutala očima.

"Bit će ih. Ostaju zatvorene sve do početnog kontakta da unutra ne ulazi

prašina i druga prljavština. Samo otvori prokletu stvar, hoćeš li?"

Usnice su mu zatitrale jer gaje zabavljao njezin iznervirani ton.

"Postaješ malčice nametljiva, gospođice Stover. Sjeti se tko ima lisičine,

a tko nema."

Stisnula je oči.

"To je samo zato jer sam ti dopustila da me vežeš, kao znak moje dobre

volje."

"Tako stalno govoriš."

Čitavo se vrijeme igrao skenerom, a zatim gaje otvorio i polako

rasklapao poklopac unatrag, držeći ga blizu lica da može vidjeti kako se

skrivene poveznice otvaraju. Baš kada su se dvije površine dotaknule, čuo se

tihi klik. Odmah je počela raditi funkcija za samotestiranje i niz svjetala

različitih boja počeo je plesati po skeneru. Pokušao je razdvojiti dijelove, ali

jednom kada je poklopac učvršćen, ostajao je tako dok se ne pritisne tipka za

otpuštanje.

"Magnetiziran?" pitao je, mršteći se.

"Ne. Rekla sam ti kako radi. Pritisni trokutastu tipku za otpuštanje

mehanizma."

Proučavao je prednju stranu skenera, pritisnuo pravu tipku i svjetla su

se ugasila čim se poklopac otpustio.

U tišini je još jednom rasklopio poklopac da ga spoji s drugim dijelom.

Ponovo se začuo tihi klik i pojavila su se svjetla.

"Zanimljiva stvarčica", na kraju je rekao. "Što bi trebala raditi, osim

izgledati impresivno?"

"Rekla sam ti, to je DNA skener. Prepoznaje i procesuira DNA. Ako si

zabilježen u bazi podataka, kao što sam ja, daje ti ime, adresu, popis

prijašnjih uhićenja i osuda, radno mjesto, genetsko naslijeđe."

"Kako radi?"

"Dovoljno je osjetljiv za primanje DNA s kožnih stanica koje ljudi

ostavljaju za sobom kuda god prođu, pa te vodi do uzorka. Budući da sjedim

točno ispred tebe, nećeš imati baš toliko posla. Da dobiješ očitanje, prisloni

ga na moju kožu ili odjeću, pa pritisni okruglu zelenu tipku."

"Ali već si mogla uprogramirati informacije koje si željela u ovo čudo,

nisi li?" smiješeći se, prislonio ga je na svoju ruku, a zatim je dotaknuo

zelenu tipku.

Svjetla su zaplesala i informacije su se pojavila na sedam puta pet

centimetara velikom ekranu. Skeneri rabe jednu dimenziju umjesto tri, jer

je tako sustav bio manje kompliciran - i jeftiniji - za terenski rad. Bila je to

ista video tehnologija koja je bila dostupna njemu, nepromijenjena već dva

stoljeća. Kada je nešto bilo dobro, poput kotača, trajalo je - za razliku od

drugih tehnologija koje su ostajale usput.

'"Subjekt nepoznat'", pročitao je. "Genetska struktura kompatibilna s

onom s područja sjeverne Europe, pogotovo s drevnim keltskim plemenima,

te u manjem dijelu s plemenom Cherokee iz Sjeverne Amerike. Subjekt ima

plave oči i smeđu kosu. Potrebni dodatni podaci za identifikaciju." Dugo je

buljio u mali ekran, a izraz na njegovu licu bio je nečitljiv. "Kako da ovo

obrišem?"

"Ili skeniraj nešto drugo ili zatvori poklopac. Informacija će se pohraniti

ako ne stisneš tipku za brisanje - to je ona narančasta pokraj zelene."

Izbrisao je svoje podatke iz skenera, a zatim ga u tišini prislonio uz

njezin obraz i pritisnuo zelenu tipku.

"'Stover'", pročitao je. "Nikita Tzuria. Trideset godina, 1.7179 metara

visoka, trenutačna težina nepoznata." Stao je i znakovito je pogledao.

"Rekao bih između šezdeset i šezdeset pet kila, ovisno o tome koliko si

mišićava."

Nikita nije mogla zadržati osmijeh jer je posljednji put, kada se vagala,

imala šezdeset tri kile. To je bilo prije više od godinu dana, ali odjeća joj je

još pristajala, pa je pretpostavljala da je sada težila otprilike koliko i tada.

Nastavio je čitati. 'Subjekt je zaposlen u Odjelu za pravdu Sjedinjenih

Američkih Država, istražiteljski odjel, preciznije FBI,

šest godina. Subjekt živi u Des Moinesu, Iowa. Genetsko naslijeđe, po redu

utjecaja: sjevernoeuropsko, južnoeuropsko, kinesko, bliskoistočno,

slavensko i plemena Azteka iz Srednje Amerike', podignuo je pogled prema

njoj. "To je popriličan popis."

"Što da kažem?" podignula je jedno rame; s rukama vezanim iza leđa,

samo je to mogla. "Preci su mi išli okolo."

"Bliskoistočno", njegov je pogled počivao na njoj. "Gdje točno na

Bliskom istoku?"

"Izrael. Tzuria, moje srednje ime, hebrejsko je. Ne znam što znači."

"Prvo ti je ime rusko."

"Možeš okriviti moju majku. Njezino je ime Nicolette i mislila je da će

Nikita lijepo pristajati uz to. Ali mislim i da mi nekako odgovara, jer imam i

malo slavenske krvi."

"A ovo kinesko?"

"To bi bio moj... zaboravila sam koliko pra. Šest ili sedam, čini mi se."

"Pra?"

"Generacija. Moj pra-pra-pra-pra-i tako dalje - djed. To se dogodilo u

vrijeme Kineske revolucije."

"Shvaćam."

Možda jest, možda nije. Buljio je u nju kao da ima dvije glave.

"A Azteci?"

"To ne mogu objasniti. Budući da je to posljednje na popisu, genetski je

utjecaj toliko malen daje statistički nevažan."

Počešao se po bradi.

"Moram reći da je sve ovo jako zanimljivo, ali kako bi me trebalo uvjeriti

daje ta tvoja smiješna priča imalo istinita?"

"Mislim da moraš obaviti još malo DNA skeniranja; skeniraj svoj stolac

ili jaknu - neka ti pokaže gdje su DNA uzorci. Ili ga odnesi van i skeniraj

nekoga koga nisam upoznala i o kome nisam mogla ništa isprogramirati u

skeneru."

"Samo će mi reći da je subjekt nepoznat, kao i prije. Što se tiče neke

određene genetske mješavine, kako bili mogao znati je li to što mi skener

govori istina ili nije? Ne znam odakle dolaze svačiji preci."

"Ali oni bi mogli. Izaberi najčudniju osobu koju vidiš. Hajde. Ja ću

čekati ovdje."

Opet mu se usnica trgnula, zbog humora.

"Pazi da tako i bude", rekao je i išetao iz ureda sa skenerom.

Na sreću je zatvorio vrata za sobom pa nitko nije vidio da ju je držao

zavezanu lisičinama. Dok je čekala, pokušala je olakšati bol u mišićima

pomičući se naprijed-natrag, olakšavajući tako jednu grupu mišića dok je

druga podnosila bol neko vrijeme.

Vratio se nakon otprilike dvadeset minuta i stavio skener na stol. Sjeo je

na svoj stolac i proučavao je.

"Priznat ću ti da si nekako došla do komada tehnologije kojeg prije

nisam vidio, ali to je sve. Uistinu mislim da će FBI - pravi FBI - biti

zainteresiran za tu spravicu. Što još imaš?"

Nije bio uvjeren, ali definitivno je bio zainteresiran. Nikita je počela

kužiti njegov karakter. Intenzivno se bavio svime što bi ga za intrigiralo; nije

se mogao zaustaviti u odgonetavanju enigme, jednako kao što nije mogao

raširiti ruke i poletjeti. Usprkos samome sebi, želio je čuti što je još imala

reći i vidjeti kakvu još opremu ima.

Malo je razmišljala, pokušavajući se sjetiti što bi ga od njezi- nih stvari

najviše impresioniralo. Mislila je da će DNA skener biti dovoljan.

"Vidiš malu crvenu tubu?" konačno je rekla.

Kopao je po gomili njezinih stvari i izvukao tanku crvenu tu- bieu,

dugačku oko sedam centimetara i opsega poput olovke.

"Ovu?"

"Da. To je Reskin. Trenutačno zacjeljuje posjekotine i ogrebotine. Imaš

li nož?"

Obrve su mu se podignule.

"Želiš da se porežem?"

"Ne, nikada ne bih tražila takvu vrstu žrtve od tebe", rekla je ozbiljno.

"Želim da porežeš mene."

"Ti to ozbiljno!" kazao je otpuhnuvši.

"Da, naravno."

Cerio se, odmahujući glavom.

"Postoje zakoni prema kojima policajci ne smiju uporabiti nož na

zatvoreniku, osim ako je dotični zatvorenik nasilan prema policajcu ili

drugima. Da te porežem čak i djelić centimetra, tužila bi me uskoro. Ipak,

dobar pokušaj."

"Pa, dobro onda, poreži sebe. Menije svejedno. Samo poreži nekoga."

Sada se već smijao, kao da uživa u razgovoru.

"Neću porezati tebe, sebe, niti ikoga drugoga. Kraj. Pokušaj nešto

drugo."

"Kukavice!" promrmljala je ispod glasa. "Daj meni nož i ja ću se

porezati. Ne bi trebalo biti teško mada sam svezana. Svima koje bude

zanimalo možeš reći da sam nekako izvukla nož iz džepa, a ti ćeš biti siguran

jer će na njemu biti moji otisci. Je li ti to po volji?"

"Neću ti dopustiti da se porežeš", rekao je blago. "Odustani."

"Ne mogu vjerovati da si tako tvrdoglav. Zar nešto od onoga što sam ti

do sada pokazala nije upalilo? Nisi mogao slomiti karticu, skener je radio.

Zašto mi ne bi malo vjerovao?"

"Jer nisam idiot", odgovorio je.

"Idiot si ako mi ne vjeruješ. Homogenizirani, uskogrudni idiot."

"Homogenizirani?"

Zvučao je kao da se zabavlja; oči su mu sjale, a usne su mu se trzale jer ih

nije mogao ispraviti u ravnu liniju.

"To je delikatan način da se kaže zatucan. Imaš samo dva genetska

izvora? Gotovo je pravo čudo što uopće možeš funkcionirati."

"Funkcioniram na sve načine", uvjeravao ju je, cereći se.

Zagunđala je i zatvorila oči od očaja. Sada je aludirao na nešto

seksualno... mislila je. Jezične su razlike takve da nije bila sigurna. Ako je to

činio, onda je pretpostavljala da su muškarci bili muškarci bez obzira na to u

kojem su stoljeću živjeli.

"U redu, u redu", rekao je, naglo kapitulirajući.

Nikitine su se oči otvorile i gledala je kako zavlači ruku u džep l raperica i

iz njega izvlači nož koji je, kada ga je rasklopio, imao oštricu dugačku osam

centimetara. Namjerno je prerezao rub uz palac lijeve ruke i tamna se krv

počela cijediti niz ruku.

"Otvori ReskinV' uputila gaje. "Utrljaj ga u posjekotinu. Pa, prvo obriši

krv, a onda ga utrljaj."

"Sada mi kažeš!" rekao je i uzeo papirnati rupčić koji im je ostao od

ručka. "Ako me zajebavaš, bit ću jako ljut", upozorio ju je.

Nije se obazirala. Promatrala je kako u lijevoj ruci drži tanku tubicu

Reskina i odvija čep, nakon čega je izvukao malu četkicu koj a je bila

natopljena tekućinom.

"Ne treba puno, samo tanak sloj."

"Bolje mu je", odmaknuo je rupčić i brzo utapkao Reskin na posjekotinu.

"Joj!" viknuo je istog trena. "Sranje! Nisi mi rekla da

ovo sranje peče!"

Nikita se nasmijala; nije si mogla pomoći.

"Pogledaj si palac."

Pogledao si je palac i izraz mu se promijenio u nešto što nije mogla

opisati: nije to bio šok ili nevjerica, nego neka vrsta tupo-

sti. Polako je zatvorio Reskin i vratio crvenu tubicu na stol, a za- tim obrisao

ostatak tekućine s palca.

Tako dugo nije ništa rekao daje poželjela vikati od napetosti, ali se

uspjela kontrolirati i čekala da on odluči što će napraviti.

Mogao bi odbaciti ono što je vidio na svoje oči. Ljudi su ponekad znali biti

nelogični, pa je morala biti spremna na to.

Konačno je ustao i obišao stol te čučnuo pokraj njezina stolca i otključao

lisičine koje su joj držale gležanj. Smjestio je njezine ruke u jednu od svojih

dok je otključavao lisičine koje su joj vezivale zapešća. Ispustivši ih na stol,

ponovo je zauzeo svoje mjesto i rekao:

"Dobro, počni pričati. Reci mi sve."

"Sve? Koliko imaš vremena?"

"Samo počni pričati. Reći ću ti kada mi bude dovoljno."

8

SADA KADA JU JE UISTINU SLUŠAO, NIJE ZNALA ODAKLE BI POČELA. TRLJALA I jt*

zapešća, ali je prestala i raširila ruke.

"Što želiš znati? Daj mi temu."

"Spomenula si da pratiš ubojicu. Ne kažem da sam progutao sve ovo o

putovanju kroz vrijeme, ali i ja pokušavam uhvatiti ubojicu pa ću slušati."

Šutjela je minutu-dvije, pokušavajući si složiti misli.

"Trebala bi nam karta."

Uzeo je blok i gurnuo joj ga preko stola.

"Nacrtaj ju!" rekao je.

Prešla je prstima preko stranice s crtama. Daje tip znao koliko se rijetko

služila papirom i olovkom, vjerojatno bi se nasmijao. Poznavala ih je samo

zbog svojih proučavanja. Pravi je papir bio gotovo neprocjenjiv, čuvan za

arhiviranje najvažnijih informacija i učenje vrlo malog broja istražitelja o

prošlosti. Čovječanstvo je puno naučilo i moglo je svašta napraviti, ali nije

moglo čuvati digitalne informacije dulje od jedne generacije. Možda bi

mogla ponijeti natrag sa sobom malo papira, pomislila je. Da ga proda,

prilično bi se dobro financijski osigurala.

"Olovka?" konačno je rekla. Knox je izvadio jednu olovku iz 1111 u t

rašnjosti svoje jakne.

Prvo je povukla ravnu liniju preko papira, a zatim malene crte koje su

izlazile iz nje. Počevši s ponedjeljkom, iznad svake male linije napisala je

oznaku za dane u tjednu: P, U, S, Č, P, S, N po čitavoj duljini papira. Zatim je

nacrtala strelicu između ponedjeljka i utorka.

"Netko je došao u ponedjeljak rano ujutro, ali ne znamo tko. Tko god to

bio, znao je dovoljno da obiđe osiguranje u tranzitnom laboratoriju i da se

transportira. Znamo kada je on..."

"On?"

"Radi ekonomičnosti govorit ću 'on' umjesto 'on ili ona', ali vrlo bi se

lako moglo raditi i o ženi. U svakom slučaju, zbog postavki računala, znamo

kada je i gdje došao. U početku, težina je putnika morala biti poznata i

računalo je bilo postavljeno na tu težinu, ali to je bilo previše opasno jer je

osoba mogla dobiti na težini, čak i samo pola kilograma, u drugome

vremenu te se ne bi mogla vratiti. I tako je ta metoda ispravljena i sada

težina nije važna, samo karike."

"Karike?"

Bio je specijalist za pitanja od samo jedne riječi, pomislila je.

"To su prave, fizičke karike koje se nose oko gležnjeva i zapešća,

programirane i za slanje i za vraćanje."

"Pa, gdje su tvoje?"

"Zakopane na sigurnome, gdje ih nitko ne može naći. Ako izgubim svoje

karike, neću se moći vratiti, osim ako se ne pošalje TIS sa zamjenskim

karikama."

"Kada mi kažemo TIS, to znači traganje i spašavanje", primijetio je.

"I dalje ima isto značenje. To je odred posebno treniranih komandosa,

jer nitko ne zna u kakve će uvjete biti poslani. Uglavnom se pošalje samo

jedan TIS da što manje privlače pozornost."

Naslonio je bradu na ruku i nasmiješio joj se.

"Izmišljaš li priču, prokleto je dobra. Imaš uistinu bujnu maštu.

Nastavi."

Uputila mu je dug, iskren pogled.

"Da misliš da je ovo puka izmišljotina, ne bi gubio vrijeme slušajući, to

dobro znaš. Ne samo to - da je ovo ispitivanje, ne bismo bili u tvojem uredu,

nego u sobi za ispitivanje i sve bi se snimalo. Možda mi ne želiš vjerovati, ali

ne možeš objasniti moju opremu, zar ne?"

"Slušam. Ne traži više od toga."

Trebala je puno više toga od njega, ali za sada nije htjela o tome pa se

vratila na kartu koju je crtala.

"Na računalu u tranzitnom laboratoriju ostavljena je poruka, neka vrsta

izjave, uhvatite-me-ako-možete." Na trenutak je zastala. "Moraš shvatiti da

postoji nekoliko skupina koje su protiv putovanja kroz vrijeme, bez obzira

na razloge. Neki to vide kao moralno pitanje - da se ne treba miješati u

Božju volju i takve stvari. Za druge je sve to praktičnije, u smislu da se

povijest ne treba mijenjati jer bi moglo nastati veliko sranje."

"Teoretski, ne možete mijenjati povijest."

"Barem u malim stvarima, to nije točno. Recimo daje netko u mom

vremenu otkrio dobitnu kombinaciju na lotu. Mogao bi se vratiti i kupiti

listić s tim brojevima, pa bi se dobitak podijelio između njega i drugog

pobjednika ili na njih više. Samo bi se promijenio iznos novca kojeg je svaki

igrač osvojio, pa bi možda došlo do minijaturnog ekonomskog vala, i ništa

više."

"A putnik kroz vrijeme uzeo bi dobitak natrag u svoje doba."

"Da, ali valuta bi bila zanimljiva samo sakupljačima antikviteta, pa bi

zbog toga donio luksuz, a ne pravi novac."

"A što je s mijenjanjem povijesti u velikim razmjerima?"

"Putovanje kroz vrijeme je strogo regulirano; nije svima dopušteno zbog

moguće opasnosti. Što bi se dogodilo ako bi se

netko, recimo, vratio u prošlost i ubio Hitlera prije početka Drugoga

svjetskog rata? Kakve bi bile posljedice? Bez rata koji bi potaknuo

ekonomije koje su bile uništene za vrijeme Velike depresije, kako bi izgledao

život tijekom sljedećeg stoljeća?"

"Misliš reći da Sjedinjene Američke Države ne bi bile super- sila."

"Nitko to ne zna i zbog toga je opasnost mijenjati povijest u velikim

razmjerima. Ali da Sjedinjene Američke Države nisu postale supersila, bi li

počela svemirska utrka? Bi li se izumila računala? Bi li se stvorili programi

za hranjenje država Trećega svijeta, a da nema ogromne ekonomije? Bi li

istim ritmom dolazilo do medicinskih otkrića? Dakle, vidiš posljedice. Stoga

vladajuća teorija nije da se povijest ne može mijenjati, no ne bi se smjela

mijenjati jer nitko ne zna što bi se umjesto toga dogodilo."

"Dakle, čak se ni loše stvari ne bi smjele mijenjati."

"Upravo tako. Sve, dobro i loše, ucrtalo je put koji je čovječanstvo

slijedilo."

Naslonio se i proučavao je suženih očiju.

"Puno se loših stvari dogodilo. Čovjek bi pomislio da bi svijet bio ljepše

mjesto da se nisu dogodile."

"Misliš, kada bi ljudi mogli živjeti umjesto da umru?"

Kimnuo je.

"Možeš li jamčiti da netko od ljudi koji su umrli ne bi počinili ili

prouzročili grozotu koja bi bila užasnija od one koja se dogodila?"

"Nitko to ne može jamčiti."

"Točno. Dakle, budući da se ne zna, Vijeće za tranzit kroz vrijeme

odlučilo je ne miješati se."

"A taj odmetnuti vremenski putnik kojega ti loviš nije se složio s time.

Ipak, zašto bi ostavio poruku? Ako uistinu želiš postići nešto ljigavo, ne

ostavljaš poruku za sobom."

"Nije mogao prijeći, a da nitko ne zna. Računala pokazuju svako

putovanje, kada je započelo i kada je završilo. Pretpostavljani daje pomislio

kako usput može napraviti i malo štete, možda potaknuti akciju koja nije

bila dobro osmišljena. 1 upravo se to dogodilo", kazala je gorko.

"Nisi sve dobro osmislila? Zamisli ti to."

"Prvi agent koji je poslan u potjeru je ubijen", rekla je hladno jer joj se

nije svidio njegov sarkazam.

Nacrtala je drugu strelicu iznad prve.

"Neovlašten gaje putnik čekao kada je prešao. Njegovo nam je tijelo bilo

poslano natrag."

"Prvi agent? Koliko ih je bilo?"

"Ja sam treća. Houseman je bio ubijen. McElroy je bio poslan tako daje

stigao nakon pola sata, no nije uspio ništa otkriti, pa je bio opozvan."

Nacrtala je treću strelicu koja je pokazivala dolazak McElro- va, a zatim

je nacrtala strelicu koja je pokazivala njezin dolazak sljedeće noći.

"Sve se ovo uistinu događalo", izjavio je, "pa bi čovjek pomislio da je

netko mogao primijetiti što neobično." U trenu je zastao. Pogled mu je bio

prazan, dok su mu glavom jurile misli. "Ostani ovdje", rekao je ustajući i

odlazeći prema vratima. "Postoji nešto što ti želim pokazati."

Vratio se za manje od pet minuta i donio crni kvadar. Uključio je malen

videoekran, koji je bio na vrhu ormara za dokumente, i ubacio kvadar u crni

stroj. Video, šaptalo joj je sjećanje. Bio je to primitivan čitač podataka koji je

pretvarao podatke u vizualni i auditivni zapis. Na ekranu se pojavila slika.

"Gledaj ovo!" rekao joj je pritisnuvši tipku play.

Drugom je tipkom zaustavio film, a zatim ga počeo usporeno vrtjeti.

Prepoznala je zgradu u kojoj je trenutno bila i ništa drugo. Nije bilo nikakve

akcije. Zbog tamnih sjena i kutova znala je daje film snimljen noću. Onda je

bijeli bljesak ispunio ekran. Brzo se uspravila i buljila. Sljedeći je prizor bio

jednak prethodnome, samo je sada u tlu bila rupa koje ranije ni je bilo.

"Znaš li što o bljesku?" pitao je.

"To se događa kada se netko prebaci ovamo ili natrag", rekla je,

zapanjena. "Ali snimka ne pokazuje nikoga kako dolazi ili odlazi s tog

mjesta. Kada se to dogodilo?"

"U ponedjeljak ujutro", rekao je, pokazavši na njezinoj karti kada je

ubojica došao.

"Nije prešao ovdje", tvrdila je. "Koordinate su nekoliko kilometara

istočno. Bila sam tamo i pronašla mjesto. Tamo je ubio Housemana. Nije

bio ovdje."

"Tko je onda bio? Imaš li kakvu zamisao?"

Zavrtjela je glavom. Vidjela je podatke; jedina putovanja bila su ona

Housemanova i McElroyova - osim ako netko drugi nije došao nakon nje.

Taj je netko lako mogao srediti dolazak prije ubojice, prije svih drugih. Nije

bilo baš jednostavno namjestiti vremenske i prostorne koordinate, ali

računala su mogla obaviti taj zadatak za djelić sekunde.

Netko je drugi prešao. Tko? Zašto? Je li taj netko bio isti onaj koji je

danas pucao u nju? Ponovo, zašto?

9

" PRETPOSTAVLJAM DA TO NISU DOBRE VIJESTI", REKAO JE, POGLEDAVŠI JE oštro.

Nikita je zavrtjela glavom.

" Prošaoje netko za koga ne znam", reklaje pomalo razočarano. "To bi

mogle biti dobre vijesti, ali i loše. Ne mogu saznati je li to odobren putnik ili

pojačanje za ubojicu", pokazala je na ekran. "Ta rupa u tlu... što je bilo u

njoj?"

Mislila je da zna i pitala se kako je ona, kako su svi oni mogli I »ili toliko

pametni da su nadmudrili sami sebe.

"Prije dvadeset godina gradska je uprava tamo zakopala vremensku

kapsulu", rekao je Knox. "U ponedjeljak ujutro netko ju je iskopao i odnio.

Koliko sam shvatio, ti misliš da ju je jedan od tvojih putnika kroz vrijeme

ukrao. Kao prvo, zašto iskapanje nije zabilježeno na vrpci? A kao drugo,

zašto bi, pobogu, netko želio vremensku kapsulu?"

"Kada netko prolazi, to na neki način nakratko zamrzava vrijeme. 'To je

jedan od razloga koji navode antitranzitne skupine kako bi dokazale da to ne

smijemo raditi. Fizičari još to nisu uspjeli objasniti, ali imaju teoriju da se

putnik mora potpuno povezati s novim vremenom na molekularnoj razini

prije nego se sve vrati u normalu."

"Dok je sve drugo 'zamrznuto', je li i putnik kroz vrijeme'zamrznut'? Zar

to ne bi trebalo trajati samo nekoliko sekundi, a ne onoliko koliko je nekome

potrebno da iskopa vremensku kapsulu?"

"Teoretski, to traje djelić sekunde. Pa mislim da nitko nikada nije ni

razmišljao o tome je li i putnik zamrznut."

"Granitna ploča ne može se pomaknuti i kapsula se ne može iskopati za

djelić sekunde."

"Ne", rekla je oklijevajući. "Osim ako ne postoji neka nova tehnologija,

premda mislim da se FBI jako trudi držati korak s novih tehnološkim

postignućima."

"Dakle, to još uvijek ne objašnjava kako je vremenska kapsula nestala",

razočarano je zaključio. "Osim ako je stanka puno dulja nego itko misli.

Rekao bih daje to jedino logično objašnjenje, ali se riječ logično baš i ne

uklapa u ovaj razgovor, zar ne? Ali, što je s drugim dijelom mog pitanja:

Zašto?"

"U toj je određenoj kapsuli zakopan papir koji je sadržavao teoriju i dio

procesa za uspješno putovanje kroz vrijeme", objasnila je. "Ako taj papir ne

bude u vremenskoj kapsuli kada se ona otvori 2085. godine ili ako sama

kapsula bude ukradena, tehnologija neće biti razvijena."

"U našoj maloj vremenskoj kapsuli?" pitao je skeptično. "Tko je napisao

tako što? Nisam čuo ni za jednoga genija kvantne fizike u blizini."

"Nitko ne zna tko je to napisao. Možda se znalo u neko doba, ali

informacija nije preživjela. Puno je digitalnih informacija izgubljeno prije

nego su ljudi shvatili da diskovi nisu dobar način za spremanje podataka."

"Ja sam bio tamo", rekao je neobično tihim glasom.

"Što? Kada?"

"Kada se kapsula zakapala. Prvog siječnja 1985. godine. U novinama je

pisalo da će se u kapsulu staviti dvanaest predmeta, ali izbrojio sam ili

trinaest. Papir s podacima nije bio jedan od spomenutih predmeta. Nikada

nisam saznao stoje bio trinaesti predmet."

"Onda je to sigurno bio papir", uzdahnula je i zabuljila se kroz prozor u

prekrasno plavo nebo po kojem je tu i tamo lebdio debeo, bijel oblak. "Jesi li

ikada čuo daje skupina prilično pametnih ljudi previdjela nešto što je

očito?"

"Događa se svakodnevno."

"Pa, mi jesmo. Prvi se put susrećemo s ovakvom situacijom. Kada smo

bili obaviješteni daje neodobren putnik prešao, mislili smo samo na to kako

ćemo poslati agente po njega. Nitko od nas nije ni pomislio na ono očito: ići

prije njega."

"Netko jest."

"Nadam se...", rekla je smiješeći se. "To se dogodilo u na jboljem slučaju.

Druga je mogućnost da on nije jedini. Netko je pucao na mene, sjećaš se?

Dakle, loši bi momci mogli imati kapsulu, ili dobri. Ne znam."

Knox je pogledao na svoj ručni sat, a zatim zijevnuo i protr- ljao oči.

"Ima puno stvari koje nemaju smisla, ali to što mi govoriš dovoljno je da

te pustim za sada. Te stvarčice tamo i ona kartica kupile su ti malo vremena.

No to ne znači da ću te jednostavno pustiti dok ne budem siguran, na ovaj ili

onaj način, jesi li luda, izigravaš me ili si stvarno došla kroz vrijeme. Dakle,

moram odlučiti što ću s tobom."

"Umjesto da me strpaš u ćeliju, predlažem da radimo zajedno. Oboje

tražimo istog ubojicu."

"Aha, a kako se točno vremenska kapsula, neodobren putnik kroz

vrijeme i sve to slaže s mojim slučajem ubojstva?"

"Je li moguće daje on napisao stvari na papir? Sve što sam ja ikada

pročitala o tome jest daje autor nepoznat, ali arhivisti pro-

nalaze dijelove knjiga, bilješke, novine - takve stvari - svakoga dana. Neke su

nove informacije mogle biti otkrivene."

Knox je u nevjerici zavrtio glavom.

"Taylor sigurno nije bio fizičar. Bio je odvjetnik iz maloga grada. I zbog

čega si toliko sigurna da gaje tvoj putnik ubio?"

"Ubijen je kopljem, zar ne?"

"Pa, sad...", rekao je Knox blago, naslonivši se na stolac i ispreplevši

prste iza glave. "Kako si to saznala? Ta pojedinost nije bila puštena u

javnost."

Nezamislivo, pomislila je, kako tako lijepe plave oči mogu odjednom

postati tako hladne. "McElroy je slijedio NP-a, neodobrenog putnika, i

pronašao tijelo. Znao je daje NP to učinio zbog koplja koje nećete moći

otkriti odakle je jer je bilo proizvedeno u Kini 2023. godine."

Otvorio je svoj blok i počeo zapisivati bilješke.

"Kina je prestala proizvoditi nuklearne bombe i vratila se na koplja?"

"Rekla sam da je proizvedeno tamo, ne da se tamo i rabilo. Misliš li da

trebaš zapisivati sve ovo?" pitala je pokazujući na njegov blok.

"Ako razgovaramo o jednome od mojih slučajeva, zapisivat ću",

odrješito je odgovorio. "Zašto bi, za ime Boga, netko počeo proizvoditi

koplja? To baš i nije najnovija tehnologija."

"Jedno su se vrijeme teroristi služili kopljem kao oružjem jer je bilo

jeftino. Kada su se sredstva počela smanjivati, tražilo se alternativno oružje

za ubijanje i odabrano je koplje. U koplju ima nečeg simboličnog, pogotovo

kada odjednom izviri iz nečijeg vrata. Njime se nečujno ubija pa je vrlo

djelotvorno noću."

"Je li koplje u slučaju po nečemu posebno ili je samo negdje ležalo pa ga

je taj tip vidio i pomislio: Hej, bilo bi super ubiti nekoga kopljem?"

"To je koplje bilo u muzeju i zaista ima posebnu simboliku za neke ljude.

Njime je ubijen dobro čuvan američki general 2025. godine pa za te ljude

predstavlja pobjedu ljudskoga duha nad tehnologijom ili tako nešto."

"Pobjeda seljacima."

"Upravo tako. Te skupine pokušavaju točno to: sačuvati čovječanstvo od

tehnologije."

"Zbilja mrzim ljude koji me pokušavaju spasiti od mene samoga",

promrmljao je.

Unatoč mislima koje su je brinule, morala se naceriti.

"Da. Dobročinitelji."

Zahihotao se i Knox.

"Što?" upitala gaje.

"Ništa. Što imaš prvo u planu?"

Željela je raspravljati o tome 'ništa' jer je znala da je to ništa uvijek bilo

nešto. Ali, imao je pravo jer je bilo stvari koje su bile hitnije, a ona nije znala

hoće li se on složiti s time. Možda ju jest oslobodio lisičina, no još uvijek je

bio glavni. Osim bude li trebala ozlijedili mnogo ljudi, uključujući i njega, a

stvari još nisu dotle došle.

"Moram se vratiti u svoje vrijeme", rekla je. "Moram ljude obavijestiti da

postoji krtica i provjeriti je li tko od naših ušao ranije i ukrao vremensku

kapsulu daje zaštiti. Ako nije, to moramo napraviti i ući dan ranije."

"Govoriš o preskakanju ovamo-onamo sve dok se stvari ne poslože kao

ljuske na ribi."

"Da, baš tako...", rekla je zadovoljna što je shvatio koncept. "Kao š I o

sam rekla, ovo je za nas novost i moramo zaštititi vremensku kap- siilu i

uhvatiti ubojicu. Znamo kada je prešao, stoga jedan od nas mora pri jeći

prije njega. Ne mogu vjerovati da to nismo shvatili."

"Ali ako dodete prije njega i uhvatite ga, on još neće nikoga ubili, pa neće

ni za što odgovarati osim za neodobreno putovanje."

Bespomoćno gaje pogledala.

"Ne možemo mijenjati život i smrt. Ne možemo vratiti TayIo- ra Allena.

Na žalost, ne mogu smisliti ništa drugo što bih mogla napraviti. Moram se

vratiti. Kada predam svoje izvješće, sve će biti izvan mojih mogućnosti, ali

barem ću znati da sam pokušala ići za najboljim ishodom."

"Dobro", rekao je blago. "Popustit ću ti - ako mogu gledati."

"Voliš gledati, a?"

Prokletstvo? Znala je da nije smjela to reći. Jednostavno joj je izletjelo.

A išlo joj je tako dobro. Držala ga je na distanci i bila usredotočena na slučaj.

Uistinu nije fer dopustiti da se njihov odnos razvije u nešto više jer nije

imala namjeru ostati u ovome vremenu. Ali sviđale su joj se njegove plave

oči i uske crte lica, te njegove lijepe, snažne ruke, koliko je god pokušavala

odvraćati pozornost.

"Bolji sam dok radim", rekao je lijeno, a lice mu je poprimilo snen izgled

zbog čega joj je srce brže zakucalo.

Želudac joj se stisnuo i osjetila je da joj tijelo reagira na njega zbog čega

je izgubila koncentraciju. Progutala je knedlu u grlu, a zatim se pokušala

kontrolirati. Ne, to se nije smjelo dogoditi.

"Žao mije", ispričala se. "Nisam to smjela reći; bilo je neprofesionalno."

"Ne smeta mi neprofesionalnost, povremeno."

"Meni smeta, obrazi su joj gorjeli od neugode. "Neće se ponoviti."

"Valjda imaš pravo", rekao je kao da mu je žao. "Ako stvarno odeš, neće

se moći ponoviti - doslovno."

"I baš zbog toga nisam smjela reći ništa slično. Žao mije."

"Već si to rekla." Nakon toga je ustao i rekao: "Moramo li čekati do

mraka da ti odeš ili prijeđeš, ili što već?"

"Ne", osjetila je olakšanje jer je promijenio temu. "Mogu u bilo koje

doba." Nacerio se zbog višeznačnosti njezine izjave.

"U redu, odvest ću te tamo, jer je tvoj unajmljeni automobil očito poznat

onome tko je jutros pucao na tebe. Čekaj ovdje dok ne sredim da mi jedan

od zamjenika doveze auto na sigurno mjesto, koje nam inače služi za

posebne zatvorenike. Tako te nitko neće vidjeti."

Mogla je biti potpuno luda, mogla je pokušati izvesti što, mogla je biti

ubojica - Knox nije mogao zaboraviti da je znala za koplje - bez obzira na to,

dobro je pričala priču. I baš kada je bio spreman zatvoriti je, pomislio bi na

one njezine stvarčice i nastavio bi slušati.

Bez obzira na sve, nije mogao zanijekati da su njezina osobna, DNA

skener i ona tubica Reskina bile stvari koje nikada nije vidio i za koje nikada

nije čuo. Posjekotina je na njegovu palcu potpuno zarasla. To ga je, više od

svega ostaloga, uvjerilo da bi moglo, samo moglo, biti i trunčice istine u

onome što je govorila. Za ostale stvari možda i ne bi čuo, ali za nešto što je

liječilo rane samo na dodir - da, on i svi ostali u zemlji čuli bi za to. Wall

Street i kompanija koja je razvila Reskin naručili bi reklame koje bi se

vrtjele na svim televizijskim postajama svakih petnaest minuta. Vojska bi ga

kupovala na vagone. Dakle, činjenica da nije čuo za Reskin bila je veliki bod

u njezinu korist.

Ali on je bio murjak, a muijaci su po prirodi teško vjerovali u sve što im

se govorilo dok ne bi dobili čvrste dokaze za to.

Zaustavio je zamjenika i dao mu ključeve svog automobila i zamolio da

ga doveze do sigurnog mjesta, zatim je pokucao na vrata šerifa Cutlera i

provirio unutra.

"Što je s našom agenticom FBI-a?" pitao je Calvin sa sjajem u očima.

"Dugo si bio u svom uredu s njom."

"Sumnjam je li sve što nam je rekla istinito", kazao je Knox. "I znala je za

koplje, zbog čega sam posebno nervozan. Ili nam informacije cure ili ona

zna iz prve ruke."

"Misliš od ubojice? Pa, sad..." Calvin se naslonio. "Misliš da je gospođica

Stover u vezi s ubojicom ili daje ona ubojica?"

"Ne znam. Mislim da nije, ali možda zna tko je on i možda je ta osoba

pucala na nju jutros. Bez obzira na razlog, jutros je definitivno ona bila

meta. Malo ću istraživati. Onaj tko je pucao na nju, poznaje njezin

unajmljeni automobil i slijedio ju je. Želim nešto provjeriti pa ću je povesti

sa sobom."

Šerif je kimnuo.

"Dobro, ali pazi se."

Knox se osjećao nelagodno jer je prešućivao šerifu pojedinosti, ali da je

ispričao sve, Calvin bi inzistirao da zatvore gospođicu Lažnu agenticu FBI-a

i to je najblaži scenarij. Prije nego se on eventualno ostvari, želio je nekoliko

smislenih odgovora. Nije mogao prihvatiti priču daje došla iz budućnosti; to

je bilo previše za progutati. Ali, događalo se nešto čudno, a on je želio znati

što je to.

Strpljivo je čekala u njegovu uredu, baš kao i kad je isprobavao DNA

skener. Nije znao što bi mislio o tome. Svaka osoba koja je kriva pokušala bi

iskoristiti priliku i pobjeći, ali ona nije. Ne misli da bi uspjela, jer je bio

spreman na svaki njezin mogući korak, a nadao se i daje dovoljno pametna

da to shvati.

Ako je namjeravala pobjeći, mogla je dok je sama s njime. On će joj

pružiti tu prilku.

"Idemo!" rekao je. Ustala je i vratila svoje stvari u torbicu.

Knox je još uvijek imao njezin pištolj i namjeravao ga je zadržati. Morao

bi biti lud da joj preda to moćno oružje. Bacila je pogled na pištolj,

podignula obrve u znak pitanja, na što se on nacerio i odmahnuo glavom.

"Nema šanse."

Prihvatila je odluku bez rasprave. Odmaknuo se i pustio je da pođe

ispred njega. Zakoračila je pokraj njega. Bio je dovoljno blizu da osjeti

toplinu njezina tijela, da osjeti blag, slatkast miris ženske kože. Nije čak ni

bacila pogled na njega, ali je znao daje ona fizički jednako svjesna njega, kao

i on nje.

Već ga neko vrijeme žena nije uspalila. Željeti seks nije isto što i biti

uspaljen i da, on je želio seks. Bio je normalan trideset- petogodišnjak i nije

umro s Rebeccom. Ali željeti određenu ženu ne, to se nije dogodilo, ne do

sada, do Nikite Stover, žene velikih smeđih očiju i prijateljskoga osmijeha.

Ne smije si dopustiti da ga seksualna privlačnost među njima zaslijepi i da

ne prepozna njezinu moguću krivnju.

Čekao ih je automobil na sigurnome mjestu. Nikita se smjestila na

prednje sjedalo pokraj njega i kako je nitko ne bi vidio kroz prozore, nagnula

se na njega toliko da joj je glava bila gotovo u n jegovu krilu. Bacio je pogled

na nju; glava joj je gotovo dodirivala n jegovo bedro. Bože, morala je znati

na što to asocira. Ruke su mu se stezale na upravljaču dok je zamišljao kako

joj se glava pomiče gore dolje u njegovu krilu. Osjetio je da mu se ukrućuje.

Sranje!

Kamo idemo?" pitao je ravnodušnim i mirnim glasom.

Držat će situaciju pod kontrolom, makar ga to ubilo.

"Idi cestom 73", uputila gaje. "I reci mi kada je sigurno da mogu sjesti."

Bili su poprilično daleko od suda kada je rekao:

"Dobro, sada možeš sjesti."

Odmah je to učinila, odmičući kosu s lica. Lakše je disao sada Kada je

bila na svojoj strani automobila.

Cesta 73 vodila je prema imanju Jesseja Binghama. Nije bilo slučajnosti,

podsjetio se. Sve što je imalo veze s njom bilo je izravno povezano s

bljeskovima koje je Jesse vidio prije tri noći. Jes- se bi vjerojatno rekao daje

ona ubila njegove piliće, ali Knox nije mogao zamisliti Nikitu 11 ulozi ubojice

kokoši.

Nikita je otvorila malo zrcalo, odmaknula ga pritiskom na sitnu tipku i

otkrila GPS. "Još otprilike dva kilometra", rekla je.

Knox je sa zanimanjem pogledao GPS. Vojni su GPS-i bili puno

precizniji od onih u automobilima ili brodovima, a po onome što je vidio,

ovaj je bio barem na razini vojnog ako ne i bolji. Pitao se odakle joj - je li

možda ukraden iz neke vojne baze.

Pozorno je promatrala GPS i prije nego su stigli do Jessejeva imanja,

rekla je:

"Ovdje. Stani ovdje."

Poslušno je skrenuo s ceste i parkirao iza nekog grmlja. Ona je već izašla

iz automobila i hodala prema gustoj šumi.

Knox ju je slijedio i promatrao. Pratio je njezin hod i lelujanje njezine

sjajne, tamne kose koja se pomicala sa svakim njezinim korakom. Ušli su u

šumu i ubrzo su zvukove prometa zamijenili zvukovi prirode: cvrkut ptica,

zujanje kukaca, šuškanje listova na povjetarcu. Prelazila je preko otpalih

grana, obilazila grmove, ali nije oklijevala ili se odmicala od izabranog

smjera. Onda je stala i pokazala na tlo.

"Evo."

Pregledao je zemlju. Ako je ovdje nešto zakopala, dobro je prikrila

tragove. "Pretpostavljam da sam trebao ponijeti lopatu."

"Nema potrebe. Imam ovo."

Izvukla je još jednu usku tubu iz svoje torbice, ovaj put crnu, te ju

pritisnula na kraju. Mislio je da je to olovka ili laser. Bio je djelomično u

pravu. Tanka zraka zelene svjetlosti pojavila se iz tube i počela bušiti tlo.

Pomicala je svjetlo polako, u sve većim krugovima, kopajući. Onda ga je

ugasila, kleknula i položila GPS pokraj sebe - vidio je niz koncentričnih

krugova kako rastu iz sredine ekrana, povećavaju se i nestaju da bi se

ponovo pojavili. Početna točka, pomislio je. Nikita je golim rukama počela

odmicati zemlju i bacati je na stranu.

Knox se pomaknuo i stao ispred nje tako da može paziti i na nju i na ono

što bi mogla iskopati.

74

"Ovo je čudno!" promrmljala je. "Nisam mislila da sam prije kopala

ovako duboko."

"Sigurna si daje ovo pravo mjesto?"

"Označila sam koordinate na GPS-u. Sigurna sam."

Trenutak kasnije ispustila je tih i zadovoljan zvuk, te zgrabila rub

prozirne plastične vrećice i povukla je. U vrećici nije bilo ničega.

Knox ju je oštro pogledao. Ostala je na koljenima, alicejojje odjednom

postajalo bijelo poput papira dok je buljila u praznu vrećicu.

"Nema ih", rekla je ukočenim, čudnim glasom. "Moje su karike nestale.

Ne mogu otići doma. Zaglavila sam ovdje."

ZATEČENA, NIKITA JE OSTALA NA KOLJENIMA NA ZEMLJI. OD IZNENAĐENJA nije

mogla ni govoriti. Tko je mogao uzeti karike? Tko je mogao znati gdje su?

Mislila je da je sama kada je prešla, ali netko je morao biti u blizini i gledati

ju kako zakapa karike. Činilo joj se logičnim da to nije ista osoba koja ju je

pokušala ubiti. Jer da je to htio, mogao je upravo ovdje. I nitko ne bi znao.

Isto tako, ako je neki nepoznati neprijatelj znao da će ona prijeći, zašto ju

nije čekao da je ubije kao što je ubio Housemana? Samo joj je jedno rješenje

palo na pamet.

Još uvijek držeći vodootpornu vrećicu dvama prstima, posegnula je za

DNA skenerom, ali nije ga uspjela otvoriti samo jednom rukom. Pružila gaje

prema Knoxu.

"Možeš li ga otvoriti, molim te?" pitala je.

Glas joj je još uvijek čudno zvučao, čak i njoj samoj.

Knox je u tišini uzeo skener, otvorio ga, a zatim joj ga vratio.

Usmjerila gaje prema vrećici i pritisnula tipku. Mogući uzorci bili su

kontaminirani zemljom, ali najnoviji su skeneri bolje filtrirali

kontaminaciju od ranijih modela. Uz malo sreće, dobit će očitanje. Svjetla su

zatreperila, pokazujući mjesta na kojima je bilo DNA. Pritisnula je skener na

jedno od mjesta i na ekranu se pojavilo očitanje: Stover, Nikita.

"Dobro, uzorci su dovoljno čisli za očitavanje", promrmljala je za sebe i

obrisala podatke. Pogledala je Knoxa. "Prvo je očitanje moje. Da vidimo što

će reći za ostale uzorke."

Sljedeći je uzorak također bio njezin. 1 treći. Ipak, kod četvrtog se na

ekranu pojavila drukčija informacija.

'"Subjekt nepoznat. Genetska struktura kompatibilna s onom

sjevernoeuropskih područja, pogotovo drevnih keltskih plemena' dragi

Bože, Knox, to si bio ti!"

" I la, ha...", odgovorio je. "Pretpostavljam da ti ne moram reći kako

većina ljudi s ovog područja ima slično genetsko naslijeđe. Nemoj mi reći da

ima i Cherokee osobitosti."

"Ne, ti si čist. Ostatak glasi 'i u manjoj količini južnog medi- l n a uskog

područja. Subjekt ima zelene oči i smeđu kosu. Potreb- ■ i i dodatni podaci

za daljnje informacije."

" Taj opis sužava osumnjičenike na nekoliko tisuća koji su u neposrednoj

blizini."

Nikitaje sjela na zemlju i nastavila buljiti u mali ekran. Može li bili gore?

Znala je daje ispravno pretpostavila, premda joj to nije bila nikakva utjeha.

"Znaš što ovo znači, zar ne?"

"Da nema načina da mi pokažeš kako možeš putovati kroz vi ijeme?"

ironično je odgovorio.

"Da se ne radi o osobi iz moga vremena", strpljivo je objasnila.

Čučnuo je ispred nje, pokazavši zanimanje.

"Odakle ti to?"

"Subjekt nepoznat. Da mi je netko iz moga vremena ukrao karike, mogla

bih ga pronaći u bazi podataka."

"Imate gotovo sve stanovnike svijeta u toj bazi podataka?" pitao je

zapanjeno.

"Ne sve, niti blizu. Ali svi iz FBI-a su u bazi, kao i svi članovi Vijeća i sve

osoblje tranzitnog laboratorija. Svi koji su ikada bili osuđeni za zločin su u

bazi. A budući da je većina ljudi koji su u protestnim skupinama počinila

barem manje prekršaje poput uz- nemiravanja reda i mira, ima ubačene

podatke", protrljala sije čelo, ostavljajući tragove zemlje na koži. "Ne, karike

je uzeo netko iz tvoga vremena. Ne znam je li mi to olakšanje ili ne. Nevin

civil - pa, možda ne baš tako nevin, ali sigurno civil - ima te karike i nema

pojma što se može dogoditi ako ih stavi i slučajno aktivira", podig- nuvši

pogled, vidjela je u njegovim očima nevjericu i uzdahnula. "Ne vjeruješ mi.

Čak te ni DNA skener, ni Reskin nisu uvjerili."

"Reskinje bio blizu", priznao je i pružio joj ruku. "Ali budimo realni;

kako da progutam ovu udicu, najlon i olovo?"

"Nisam te pitala da progutaš udicu", promrmljala je uvrijeđeno, ali ipak

je stavila ruku u njegovu i dopustila daje povuče na noge.

Svjetlo ispod stabla odjednom se činilo svjetlijim i niskim, a gotovo

nečujno zujanje ispunilo je zrak. Mršteći se, Knox je puštao njezinu ruku,

potom pritisnuo prst na uho. "Kakav je to zvuk? Čuješ li?"

Nikita je podignula ruku kako bi ga ušutkala dok je, okrećući se u krugu,

pokušavala odrediti otkuda dolazi zujanje.

"Sagni se!" rekla je brzo dok je hvatala svoju lasersku olovku. Bacila se

na tlo i ispružila na trbuh. "Lezi dolje!" viknula je na njega jer ju nije

poslušao. Nije imala izbora, zgrabila je jednu njegovu čizmu i vukla je

unatrag rušeći ga; pao bi na lice da se nije okrenuo poput mačke i dočekao

se na rame.

"Lice dolje!" stavila je lijevu ruku na njegov zatiljak i zabila mu lice u

zemlju, djelomično ga prekrivajući svojim tijelom dok je saginjala glavu i

stavljala si drugu ruku preko očiju.

I sa zatvorenim očima i spuštenom glavom vidjela je bjelinu bljeska.

Osjetila je kako je svaka stanica u tijelu bocka dok ju je energija

preplavljivala. Statički elektricitet prelazio joj je preko kože, igrao joj se u

kosi. Osjetila je, kako se činilo, najkraći mogući trenutak nepomičnosti;

tada, dok je efekt jenjavao, prisilila se podignuti glavu koja joj se činila tri

puta težom nego inače. Činilo se kao da se sve odvija usporeno, a svaki je

pokret zahtijevao ogroman trud. Knox se ispod nje pomicao, pokušavajući

ustati i podignuti glavu.

Ispred njih je stajala svjetlucava figura muškarca.

Sreća je htjela da je prošao okrenut leđima. Prepoznavši oružje u

njegovoj ruci, viknula je: "FBI! Baci oružje!"

Muškarac je polako podizao obje ruke i okretao glavu ne bi li je vidio

preko ramena.

"Agentice Stover!" rekao je. "Ja sam agent Luttrell."

"Možda jesi, možda nisi. Ispusti oružje, okreni se za pola kruga uli jevo i

lijevom rukom uzmi svoju identifikacijsku karticu."

N i je ga prepoznala, što samo po sebi nije ništa značilo, ali uza sve što je

pošlo po zlu u ovoj misiji, nije željela riskirati.

Knox se, držeći također oružje u ruci, stao meškoljiti jer nije mogao

pucati. Kako je ona ležala na njemu, nije ju htio zbaciti sa sebe, a to bi se

dogodilo da se naglo pomaknuo. Ponovo se promeškoljio i uspio nekako izvući

svoju lijevu ruku. Nikita je primijetila da drži oružje.

"Polako", rekao je čovjek i spuštao svoje oružje na tlo.

Počeo se okretati, prebacujući težinu na lijevu nogu. Njegovi su se

snažni mišići napeli... na sekundu nije vidjela njegovu desnu ruku... a zatim

joj se kao u magli učinilo da se okreće i da tanki zeleni snop svjetlosti dolazi

iz njegove desne ruke.

Ispalila je tren prije njega. Hitac iz lasera pogodio gaje u predio pupka i

parao je prema gore, a smrad spaljenog mesa ispunio je /rak. Njegov je hitac

spalio tlo nekoliko centimetara dalje od Knoxo- ve pružene ruke. Čovjek je

pao na mjestu na kojem je stajao. I prije nego su mu se noge zauvijek

opustile, na trenutak su se zgrčile.

U tišini koja je zavladala Nikita je osjećala Knoxovo duboko disanje i

ubrzan ritam svoga srca i lupanje koje je osjećala i u grlu.

"Prokleto sranje!" rekao je Knox ustajući naglo.

Pomnjivo je prilazio mrtvom čovjeku držeći svoje oružje upereno u tijelo

dvjema rukama sve dok nije odgurnuo laser dalje od muškarčeve ispružene

ruke.

"Kakvo bi još oružje mogao imati?" pitao je Nikitu a daje nije ni

pogledao.

"Ne znam", rekla je.

Zavrtjelo joj je se zbog mučnine i bilo joj je vruće. Osjetila je kako je

oblijeva hladan znoj. Nikada prije nije nikoga ubila, nikada nije ispalila

hitac iz svog oružja, osim na treninzima. Buljila je u čovjeka ispruženog na

leđima, glave blago okrenute u stranu i otvorenih očiju koje kao da su buljile

u nju.

Nije ju mogao vidjeti. Znala je to, znala je daje mrtav. Bio bi ubio nju i

Knoxa da nije bila brža i da nije bila upozorena. Znala je i to. Ali znati i

osjećati dvije su različite stvari. Knox se spustio na jedno koljeno pokraj

tijela i dvama prstima dotaknuo njegov vrat, pokušavajući napipati bilo.

Zatim je brzo i temeljito počeo pretraživati muškarčeve džepove.

"'Hoćeš li mi pomoći?" pitao je Nikitu.

Zbog čega, pitala se, uznemirena molbom.

'"Ajde, nemoj samo sjediti!" pogledao ju je preko ramena dok je govorio,

a zatim je stao. "Zelena si poput žabe", primijetio je. "Je li ti ovo prvi

mrtvac?"

Polako je odmahnula glavom.

"Alije prvi čija je smrt moja krivica."

"To je njegova krivica, ne tvoja. Neću reći da ćeš to preboljeti, ali daj

sada ostavi to po strani, ako možeš. Treba mi sve s njega što ne može biti

objašnjeno."

Drhteći je ustajala. Bilo joj je teško prići tijelu, ali se tjerala pružati nogu

ispred noge sve dok nije pala na koljena pokraj Knoxa.

"Kako namjeravaš objasniti ranu?" pitala je.

Svaki joj se mišić tresao, baš svaki, od glave do pete.

"Nikako", rekao je. "Ostavit ćemo ga ovdje. Netko će ga na kraju

pronaći."

"To je protuzakonito!" osjećala je da mora reći.

Dvaput je progutala slinu, da ne bi povraćala.

"K vragu, zar ne misliš da to znam?" prasnuo je. "Riskiram zatvorsku

kaznu, ali reci mi što misliš da će se dogoditi ako ovo prijavim? Kako da

objasnimo to što smo bili ovdje u šumi i naletjeli na tijelo koje je, a da,

postalo leš točno u vrijeme kada smo ga mi pronašli? Čak i da se ne zna

točno vrijeme smrti, dovoljno je blizu pa bi mnogi ljudi bili sumnjičavi, prvi

šerif."

Šutjela je pokušavajući razmisliti o svim mogućnostima. Neće ga moći

prijaviti kasnije, jer bi se i tada postavljalo isto pitanje: što su radili u šumi?

"Možda da kasnije uputimo anoniman poziv", predložila je.

"Prokleto je teško realizirati anoniman poziv bez ikakvog skretanja ili

sigurne linije. Ovo posljednje nemam, a ono prvo ne znam napraviti."

Bio je ljut i to ne bez razloga. Stavila gaje u nezavidan položaj i premda

nije mogla znati da će im netko gotovo doći glave, ipak je bila razlog

Luttrellove smrti, i sada su morali sakriti svoje uple- tauje. Oboje su bili u

službi zakona, a sada su kršili svaki zakon u koji su se profesionalno zakleli.

Ona je barem bila kriva, a Knox se osjećao kao daje uhvaćen u zamku.

"Žao mije", rekla je. "Jedini način da ovo ispravim jest da me uhitiš. .Ja

sam ga ubila, ne ti. Ti ne bi trebao biti umješan."

"Ne, k vragu, ne bih trebao biti, ali jesam!" Vikao je bijesno, a pogled mu

je bio sasvim hladan. "Mogu te uhititi, da, ali kako si ga ubila? Iz našeg se

oružja nije pucalo. Mogla bi izlajati da si ga ubila svojom olovkom kada se

materijalizirao ispred tebe i reći daje on

negativac iz budućnosti, i sve one druge stvari koje si meni pričala. Završila

bi na psihijatrijskom odjelu prije nego bi znala što te snašlo. Ili bi možda

mogla demonstrirati taj mali laser, pa bi isplivala gomila pitanja na koja ja

definitivno ne bih htio odgovarati. A ti? Ne, nisam ni mislio. Ovo je moje

vrijeme i moja Zemlja, pa radi ono što ti kažem. Dakle, što se ne može

objasniti i što moramo maknuti?"

"Njegove karike", rekla je tiho.

Natjeravši se dotaći mrtvo tijelo, zavrnula mu je rukave i uklonila tanke

metalne narukvice s njegovih zapešća, a zatim mu je povukla nogavice hlača

i isto učinila s karikama oko njegovih gležnjeva.

"Sada imaš karike!" istaknuo je Knox.

I sama je to znala, pa ih je pregledavala zbog moguće štete. Hitac iz

lasera mogao je oštetiti veze i krug. Okretala je svaku kariku tražeći tragove

oštećenja. I već se poradovala, ali tada je podignula kariku koja mu je stajala

oko lijevog zapešća. Vanjski je rub bio tamniji, što je značilo daje upio nešto

laserske energije. Vrijeme i svjetlost bili su povezani i otkrili su da bijela

svjetlost ne oštećuje karike, ali da to nije slučaj sa svjetlošću drugih boja ako

je dovoljno jaka. Laserska je svjetlost definitivno bila dovoljno jaka.

"Jedna je oštećena...", pokušala je skriti razočaranje u glasu.

Znala je da nije uspjela, ali barem se trudila.

"Tri rade, zar ne? Što bi se moglo dogoditi?"

"Ne bih se materijalizirala u svome vremenu. I dalje bih postojala,

pretpostavljam, ali bila bih samo mitohondrijski oblak negdje."

"Šteta. Onda nemoj to učiniti."

Brzo je pregledao tijelo i pronašao karticu koju je ubacio u svoj prednji

džep zajedno s laserom, a zatim je podignuo drugo oružje i stao ga

proučavati.

"Je li stvarno bio iz FBI-a? Ima karticu poput tvoje."

"Onda je vjerojatno bio", rekla je tiho. "Kartice je nemoguće

krivotvoriti."

Stojeći, uzela je svoj DNA skener i pritisnula ga na ruku mrtvog čovjeka.

"Luttrell, Jon Čari", čitala je, preskačući fizički opis. "Subjekt je

zaposlen u američkom Odjelu pravde, istražiteljski ogranak - da, stvarno je

bio FBI."

"Onda za tebe ne bi bilo sigurno da se vratiš natrag čak i da su sve četiri

karike ispravne. Netko iz tvog ureda poslao ga je da te ubije. Što je s ručnim

satom?"

"Ostavi ga. Još uvijek radi kao i prije."

"Očito netko ne želi da se vratiš", istaknuo je. "Je li odjeća napravljena

od uobičajenih tkanina ili je neuništiva?"

"Sintetička je. Ako je kemičar ne bude rastavljao na molekularnu

strukturu, nitko neće znati razliku."

Nije joj on trebao da joj kaže kako se sada ne bi trebala vratiti. I sama je

bila svjesna daje ovdje doslovno napuštena.

"Kako to da se slučajno materijalizirao iznad nas? Koliki su izgledi da je

to slučajnost?"

"Prilično je razumno. Zašto bi itko očekivao da ću biti ovdje? Fizičke

koordinate još su uvijek u računalu, ako netko nije otišao negdje drugdje

nakon mene. Promijeni vrijeme za dvadeset četiri sata i ne bi trebalo biti

problema."

"Osim što smo se mi zatekli ovdje."

"Jer je netko pucao u mene. Netko iz tvoga vremena. To je nešto što oni

nisu mogli znati pa nisu očekivali da ću se tako brzo vratiti."

"Iz moga vremena? Ovdje? Misliš, sada?" sjeo je i oslonio se na pete.

Buljio je u nju suženih očiju dok je u glavi pregledavao dokaze. "Aha,

shvaćam što misliš. Daje to bio netko iz tvoga vremena, izbor oružja bio bi

drukčiji - bio bi laser, a ne puška."

I ona bi bila mrtva, pomislila je. Laseri su bili tihi - tihi poput zrake

sunca. Niti jedno od njih ne bi primijetilo tanku zraku svjetlosti dok se ne bi

zabila u nju.

"Kad već govorimo o oružju, što je ovo?" pokazao je na ono što je Luttrell

ispustio kada mu je Nikita to naredila.

"I to je laser, ali koristi se za puno veće udaljenosti", pojasnila je,

pomislivši na svoju lasersku olovku.

"Laserski snajper."

"Da."

Otišla je do oružja, podignula ga i proučavala. Bio je to XTsy, najnoviji

model; imale su ga samo antiterorističke ekipe. Netko na moćnom položaju

morao je odobriti Luttrellov prijelaz.

Sam je Luttrell mogao biti pozitivac kojem je rečeno daje ona pobjegla i

daje treba terminirati. Daje imala vremena razmišljati o kutovima, mogla

gaje raniti, a ne ubiti, mada je rana od lasera bila tako grozna da se općenito

smatrala gorom od smrti. Zraka svjetlosti mogla je uništiti ruku onoliko

brzo koliko je čovjek mogao brzo stisnuti i otpustiti tipku - zapravo brže, jer

je brzina svjetlosti bila brža čak i od računala.

Amputacija se smatrala čistim pogotkom iz lasera; kontakt bilo gdje na

torzu ponekad bi se mogao preživjeti, ali šteta je bila užasna i zahtijevala

višestruku transplantaciju organa, a udar energije često je ostavljao i

neurološke probleme. Laserski pogodak u glavu značio je trenutačnu smrt.

XT37 bilo je strašno oružje, dugačko jedan metar i teško oko sedam

kilograma. Neće ga biti lako sakriti. S druge strane, oni su sada imali

kontrolu nad njim, zbog čega su bili u prednosti.

"Što još?" pitao je proučavajući Luttrellove čizme.

Vratila se i kleknula pokraj njega. Uz svoje je noge stavila XT37. "Mogao bi imati čip."

"Računalni čip?"

Kimnula je.

"Kao predostrožnost. Da mu se može ući u trag."

"Imaš li ga ti?"

"Ne."

Pitali su je hoće li ga nositi, ali odbacila je, a kako se o legal- nosti čipova

za praćenje još raspravljalo na sudu, agenti su ih još uvijek mogli odbiti.

Nikada joj se nije sviđala zamisao da njezini nadređeni mogu vidjeti svaki

njezin korak i svaki korak bilo kojeg drugog agenta.

"Da ga ima, gdje bi bio?"

"Uglavnom je zakačen za nekakav nakit. Izvorno su napravljeni za

stavljanje pod kožu, ali kako su ih svi bili spremni odbaciti, to se

promijenilo."

Pomaknula se da gurne ruku pod ovratnik mrtvaca i tražila lančić.

Pronašla gaje i izvukla; bio je to privjesak svetog Kristofo- ra. Na žalost,

nakon pregleda otkrila je daje bio samo to - privjesak. Nije bilo čipa.

"Pokušaj s kopčom remena!" uputila gaje dok je podizala Lut- trellovu

lijevu ruku i skidala prsten koji je nosio. I on je bio čist.

Knox je otkopčao Luttrellov remen i pregledavao kopču, sprijeda i

straga.

"Koliko je čip velik?"

"Sićušan je."

"Bi li mogao biti između metala?"

Prelazila je prstima preko kopče gdje je pokazao i njezine su osjetljive

jagodice napipale zadebljani dio, kao da je zrnce prljavšite zapelo za kopču u

proizvodnji. Ispod stabala nije bilo svjetla pa nije bila sigurna radi li se o

čipu.

"Imaš li povećalo?" pitala je.

"Vjerovala ili ne, imam."

Ispružio je desnu nogu, zavukao ruku u džep traperica i izvukao nož.

Otvorio je jedan od dodataka i otkrio malo, okruglo povećalo.

Nikita je uzela nož i proučila kopču. Povećalo nije bilo jako, ali bilo je

dovoljno da vidi ravne rubove 'komadića prljavštine'.

"To je to!" rekla je sklapajući povećalo natrag u nož.

"Kako ćemo ga uništiti? Da ga razbijemo?"

"Ne."

Uzela je manji laser, povukla kopču i pustila je na tlo. Namjestila je

laser, brzo stisnula tipku i kopča se zadimila.

"To će biti dobro", rekao je Knox ironično.

Osjećala je da vlada sobom. Neće se raspasti, barem ne sada. Možda

kasnije, ali za sada je razmišljala i funkcionirala. Zajedno su završili s

pretraživanjem Luttrellova tijela i pronašli nešto savitljivih novčanica iz

ovoga vremena koje su bile ušivene u tkaninu njegove crne jakne. Došao je

dobro opskrbljen, mislila je dok je brojila novac. Pružila gaje Knoxu.

Pronašli su i kreditnu karticu, koja je bila nalik na svaku drugu karticu, i

ostavili je.

"Krivotvorena je...", rekla je Knoxu.

"Kako znaš?"

"Zar misliš da je u mome vremenu ostalo pravih kreditnih kartica iz

ovoga vremena? Krivotvorena je baš kao i moja."

"Jesi lije rabila?"

"Morala sam, da bih unajmila automobil i sobu u motelu. Mi dolazimo

spremni."

"Dakle, kradete."

"U biti, da. Znali smo s čime ćemo se suočiti ovdje i da će nam trebati

nešto za identifikaciju."

Knox je trljao oči, izgledajući kao da ne želi čuti više.

"To nije standardna procedura", uvjeravala gaje. "Ovo je bila hitna

mjera."

"Koje još zakone kršiš?"

"Sada znaš sve."

"Bože, nadam se daje tako!" pogledao je uokolo. "Pokupimo sve ovo, a

zatim obrišimo naše otiske i ostavimo mjesto što čišćim."

Uzela je vodootpornu vrećicu u kojoj su nekada bile njezine karike i

gurnula je u svoju torbicu. Nije imalo smisla zatrpati rupu koju je iskopala;

prazna rupa ne može pričati. Pokupila je ostatak opreme i spremila ju, a

zatim je pogledala oko sebe. Imala je sve.

Knox je imao sve što su pokupili s Luttrellova tijela u svojim džepovima.

Na kraju je uzeo XT37.

"Ovo je sve. Sada se samo moramo vratiti do mog automobila da nas

nitko ne vidi i ne prepozna, te se nadati da ga nitko nije vidio i provjerio

registraciju. Dakako, i da tijelo ne bude pronađeno nekoliko godina."

Sreća ih je pratila. Autocesta nije bila prometna jer se ljudi još nisu

vraćali s posla, a škole su ljeti bile zatvorene. Jedan je kamionet prošao

pokraj njih, ali su ga čuli na vrijeme i sakrili se u visoku travu.

Knox je stavio XT37 u prtljažnik, zatvorio ga, pa su oboje ušli 11

automobil.

"Što sada?" pitala je, razmišljajući može li dan postati gori nego što je

bio.

"Vodim te kući!" odgovorio joj je.

1 1

KNOX JE BIO TOLIKO LJUT DA SE JEDVA SUZDRŽAVAO, ALI NIŠTA OD ONOGA što se

dogodilo nije bilo Nikitina krivnja, pa ne bi bilo pošteno da se iskali na njoj.

Bio je ljut što se našao u situaciji da mora lagati ljudima s kojima je radio, a

koji su mu vjerovali, posebice šerifu Cutleru koji je bio najbolji mogući šef.

Bio je ljut jer je morao prekršiti zakon koji je do sada pokušavao provoditi,

ali nije vidio kako bi to mogao izbjeći.

Ako kaže istinu, nitko im ne bi vjerovao i vjerojatno bi ih uhitili zbog

ubojstva. A Nikitu bi uz to optužili da se lažno predstavlja kao agentica

FBI-a, mada je to uistinu bila - doduše, ne sada. Nije želio vjerovati u ono

što je vidio. Stara šala prošla mu je kroz glavu: Muž koji vara, uhvaćen na

djelu, kaže: 'Draga, kome ćeš vjerovati - meni ili tvojim varljivim očima?'

Gotovo više od svega, Knox je želio vjerovati da ga oči varaju. Gotovo. Jer je

vidio, a znatiželja ga je živog izjedala. Jedva je čekao kada će stići kući i

obasuti Nikitu pitanjima.

Skoro su stigli do grada kada je bacio pogled na nju. Bila je potpuno tiha

otkako su ušli u automobil, možda izgubljena u vlastitim mislima ili je

njemu prepustila da se nervira. Možda jedno i drugo.Ubojstvo onog tipa ju

je potreslo, jako, ali držala se i radila je sve što je trebalo. Da nije bila toliko

potresena, već bi joj

postavljao pitanja koja su mu bila na vrhu jezika. Možda je treba pustiti da

se malo oporavi.

Bila je u ozbiljnoj opasnosti. Već ju je dvaput, u istome danu, netko

pokušao ubiti. Slagao se s njome da je jutros pucao netko u uju iz njegova

vremena, ali tko je mogao znati da ona dolazi i gdje će biti? Možda bi logično

objašnjenje bilo da je to bio slučajan pokušaj, daje neki luđak pucao u

strankinju. No, u Pekesvilleu nije bilo mnogo luđaka, a šerifov odjel i

policija znali su za sve njih. Posebice za one koji su povezani s alkoholom i

drogama. Preostaje obiteljsko nasilje.

Dakle, nepoznati putnik kroz vrijeme koji je došao ubiti Taylora Allena

iz nekog je razloga osigurao mjesnu pomoć. Odlično. Samo mu je to trebalo.

"Moraš li uzeti što iz motelske sobe?" pitao je.

Trgnula se na zvuk njegova glasa.

"Što? Oprosti. Misli su mi odlutale. Što si rekao?"

"Imaš li stvari u motelu?"

"Mali kovčeg. Idemo po njega?"

"Ne, ne želim te nigdje u blizini motela. Možda tamo vreba onaj tko je

pucao u tebe i čeka drugu priliku. Poslat ću jednoga od zamjenika po njega.

Treba li što spakirati?"

"Jutros, prije nego sam otišla, stavila sam sve u kovčeg i zaključala ga."

"Još stvari iz budućnosti, a?"

"Odjeću i još nekoliko stvari."

"Kako izgleda tvoja odjeća? Trče li svi uokolo u srebrnim

kombinezonima kao na filmovima?"

Oklijevala je.

"Kombinezoni?"

Zahihotao se.

"To je izraz koji označava odijelo u jednome komadu. Jedno- dijelna

odjeća."

"Shvaćam. Ali ne, ne hodamo u tome."

"Pa što onda nosite?"

Unatoč svojim najboljim namjerama, već je to radio, shvatio je - već joj

je postavljao pitanje za pitanjem.

"Normalnu odjeću. Kada razmišljam o tome, postoje samo dva tipa

odjeće: suknje i nesuknje. Dužine suknja se mijenjaju, hlače mogu imati

široke ili uske nogavice, ali to su samo varijacije na istu temu."

"Patentni zatvarači?"

Sada se ona zahihotala.

"Patentni zatvarači još postoje, baš kao i dugmad. Razmisli malo. Koliko

već stotina godina postoji dugmad? Zatvarači i dugmad funkcioniraju.

Djelotvorni su."

"Jesu li auti još isti?"

"Ne, motori s unutarnjim izgaranjem postoje još samo u nekoliko

muzeja i jednoj zbirci ili dvjema zbirkama."

"Nema auta", rekao je zapanjeno. Nije mogao zamisliti svijet bez

automobila. "Jesu li nestali zbog globalnog zatopljenja?"

"Hm, ne. Pojavilo se nešto bolje. Ali to se dogodilo prije otprilike sto

godina."

"Nešto bolje od auta? Volio bih to vidjeti."

"Nisam rekla da nema auta; rekla sam da nema motora s unutarnjim

izgaranjem."

Dobro, nastavit će o tome kasnije; za sada će promijeniti temu. Bacio je

pogled na nju. Lice joj je sada bilo mirnije pa ju nije želio zamarati.

"Koliko presvlaka imaš? Hoćeš li morati u kupnju?"

"Imam ono u čemu sam stigla, ovo što sad imam na sebi i još jednu

presvlaku. Međutim, imam novac za kupnju odjeće; moja je misija dopustila

takav luksuz."

"Je li novac pravi?" pitao je podrugljivo. "Ili je krivotvoren kao i sve

ostalo?"

"Ne, pravi je. Do kraja dvadest prvog stoljeća sve su razvijene zemlje

prešle na kreditne i zadužne kartice, pa je većina novca spremljena u

siguran podzemni sef."

"Zašto ga jednostavno nisu spalile?"

U mislima je vidio milijarde dolara kako se pretvaraju u dim, no odmah

je odbacio tu sliku. Činilo mu se to mogućim logičnim rješenjem.

"Kao prvo, ima veliku povijesnu vrijednost. A kao drugo, čak i u moje

vrijeme ima nerazvijenih zemalja koje nemaju računalne mogućnosti za

potpuno digitalizirano gospodarstvo. One rabe gotovinu, zamjenu dobara,

bilo kakva dostupna sredstva."

Dvjesto godina, pomislio je, a neke se stvari još nisu promijenile. Osjetio

je olakšanje kada je saznao da se nije u potpunosti odustalo od gotovine. On

je bio dinosaur kada je riječ o bankarstvu: više je volio ispisivati čekove.

Rabio je bankomat za podizanje gotovine kada ju je trebao, ali svejedno nije

vjerovao u sustav plaćanja računa računalnim putem.

Nikiti bi to vjerojatno bilo smiješno, ali bez obzira na to ko- liko joj je

smijeh bio potreban, mislio je da joj to neće reći. Nije želio da misli o njemu

kao o nekome tko je tek nekoliko koraka udaljen od špilje.

Pet minuta kasnije zaustavljao se na svome prilazu. Njegova je kuća bila

malena, s dvjema spavaonicama, trijemom koji se prostirao duž čitave

prednje strane kuće i zatvorenim trijemom sa stražnje strane. Parkirao je

otraga, gotovo do samih vrata. Visoka živica odvajala je njegovo stražnje

dvorište od onoga njegovih susjeda, dok su divovska hrastova stabla rasla

dovoljno blizu da natkriju gotovo čitavo dvorište i polovicu kuće.

Kuća je bila starija od šezdeset godina, ali dobro održavana. Tijekom

godina nekoliko je puta bila preuređivana pa se u njoj moglo lijepo živjeti.

Kupio ju je kada su se on i Rebecca zaručili, misleći da će im biti dovoljna za

početak, dok ne dođe drugo dijete kada će im trebati više mjesta. Rebecca je

čak izabrala i kuhinjske aparate. Ali tada je umrla, djece nisu imali, a njemu

nije trebalo više mjesta. Premda njegov život nije stao kada je Rebecca

umrla.

Izlazeći iz automobila razmišljao je li mu odjeća razbacana po podu u

kupaonici. Žena može vidjeti njegove prljave bokserice i čarape nakon što

vode ljubav, ne prije.

Nešto poput električnog šoka jurnulo mu je niz kralježnicu i

eksplodiralo u mozgu. Prvi put u sedam godina želio je ženu: ne samo seks,

nego ženu kao takvu. Želio je Nikitu. Želio je provoditi vrijeme s njome,

upoznati je, otkriti što voli, a što ne voli, boji li se miševa, zmija i pauka, bi li

je mali kukac mogao natjerati da viče poput djevojčice. Želio je znati spava li

na trbuhu, leđima ili boku, hrče li, voli li tuširanje ili kupke.

Želio je nju.

Bilo je to otkrivenje. Zaboravio je kako je snažan taj udar kemije, poput

uzavrela lonca kave ujutro; zaboravio je kako je to biti potpuno usredotočen

na jednu osobu. Oblik njezine ruke dok je zatvarala automobilska vrata,

način na koji je odsutno odmaknula nestašan pramen kose s očiju, brz,

ispitivački pogled kojim ga je pogledala - primijetio je sve to, jasnoćom koja

je sve upisivala u njegovo pamćenje.

Veliko je pitanje bilo je li ona voljna upustiti se u nešto što nije baš

ležeran seks, ali što je miljama daleko od dugoročne veze. Pretpostavljajući

da je zainteresirana, bilo kakva veza bila bi ograničena duljinom njezina

boravka u ovome vremenu. Mogla bi biti ovdje dva tjedna ili dva dana. Nije

bilo načina da saznaju što se događa u njezinu vremenu, hoće li netko tamo

otkriti da netko iz ekipe igra prljavo i poslati pojačanje ili ekipu TIS-a.

Čekala ga je na trijemu pitajući se zašto samo stoji pokraj automobila

umjesto da otključa vrata kako bi mogli ući. On je bio sasvim obuzet mišlju o

njezinu boravku u ovome vremenu.

"Koliko dugo možeš ostati ovdje prije nego te dođu tražiti? Mora

postojati granica ili nikada ne bi znali je li netko mrtav, ozlijeđen ili u

zatvoru. Mora postojati spremna misija spašavanja", ustvrdio je.

"Nismo znali točne parametre ovog slučaja", rekla je, "pa je određena

stvarno duga granica."

"Koliko je dugo 'stvarno dugo'?"

"Jedan mjesec."

To jest bilo dugo, duže nego je očekivao. Većina bi se slučajeva ubojstava

riješila za jedan tjedan ili bi na kraju to postali zaboravljeni slučajevi - ili je

bilo tragova ili ih nije bilo. Možda se događalo još nešto što on nije znao. Ta

mu se pomisao nije svidjela; ono što je natovarila na njega do sada, bilo je

dovoljno za noćne more.

Otvorio je mrežasta vrata pa su se popeli na stražnji trijem. Potom je

otključao vrata i pustio je u kuhinju. Nikita je stala i pogledala uokolo, kao i

Knox, pokušavajući sve gledati njezinim očima.

Na lijevoj je strani bila mala praonica, taman za perilicu i sušilicu za

rublje. Kuhinja i blagovaonica sa starinskim ormarićima bile su od izvornog

drveta i lakirane. Keramika na podu bila je poput zlatnog kamena, a radne

površine poprilično debele, jer je takve voljela Rebecca. Premda nikada nije

kuhala niti prespavala noć u njegovoj kući. On je znao noću ostati kod nje

jer im je to bilo praktičnije: nije morao razvoziti sve sitnice koje ženama I

rebaju da se ujutro spreme za posao, sve stvarčice za kosu i lice. I'iino je toga

napravio u kući za Rebeccu.

Nikita je polako prišla velikom plinskom štednjaku i lagano, vi scima

prstiju, prešla preko njega; slično je učinila sa stvarima u njegovu uredu.

Njoj, shvatio je, sve ovdje i u njegovu uredu predstavlja neprocjenjive

antikvitete. O nekima je vjerojatno čitala, ali nikada ih prije nije vidjela.

"Čemu ovo služi?" pitala je pokazujući na električni otvarač limenki.

"Otvara limenke."

Sagnula se i pozorno proučavala kako otvarač radi. Povukla je malu

polugu i kada se ništa nije dogodilo, razočarala se.

"Ovako."

Uzeo je limenku kokošje juhe s rezancima iz smočnice, pokazao joj kako

mali magnet drži limenku i pustio je da pritisne polugu. Limenka se

okrenula, a Nikitino se lice obasjalo poput dječjeg.

"Mnoge su pojedinosti iz svakodnevnog života za nas izgubljene",

promrmljala je.

Naslonio se na kuhinjski ormarić i prekrižio gležnjeve.

"Kako vi otvarate limenke?"

"Nemamo limenke."

"U čemu onda držite hranu?"

"Većina je hrane u prozirnim posudama koje su i same jestive i koje se

tope kada ih se zagrijava. Jako su hranjive."

Napravio je grimasu kada je pomislio na žvakanje posuda.

"Aha, a kakvog su okusa?"

"Kakvog i hrana koju sadrže, naravno."

"Što ako se radi o hrani koja nije namijenjena zagrijavanju, poput

sladoleda?"

Činilo se da se ona zabavlja.

"Postoje i druge stvari, kao plastični kartoni. Svježe namirnice još uvijek

su svježe. Pretpostavljam da sama hrana nije puno drukčija - samo su se

posude i možda način pripreme promijenili", uzela je limenku kokošje juhe i

pomirisala. "Što se sada s ovime napravi?"

Izvukao je mali lonac iz ormarića i stavio ga na uključen štednjak te izlio

juhu u njega.

"Jede se."

Igrala se štednjakom, paleći i gaseći plin, i promatrajući kako plavi

plamen poskakuje.

"Kako vi zagrijavate hranu?" upitao ju je zato što ona očito nikada prije

nije vidjela štednjak.

"Molekularnim raspadom."

Smješkao se, razmišljajući o vlastitim molekulama koje su se t renutno

raspale.

"Meni se to čini poput mikrovalne pećnice."

"Varijacija. Toliko toga što mi imamo izumljeno je tijekom ove ere",

istaknula je oduševljeno. Najednom je shvatio koliko ona uživa u ovome

dijelu svoga putovanja. Neki su njegovi dijelovi bili sranje, ali ovaj ju je dio,

tehnologija, oduševljavao.

"Kao na primjer?"

"O, putovanje svemirom, računala, laseri, takve stvari."

"Putovanje svemirom...", uhvatilo je njegovu pozornost i shvatio je da bi

mogao stajati satima, a da se ne pomakne i razgovarati s njome sve dok

oboje ne padnu od umora.

No znao je da ga čeka još puno posla.

"To je pravi razlog zašto sam ovdje", rekla je ozbiljno. "Ovo ine vrijeme

očarava i puno sam ga proučavala. Preklinjala sam da dobijem ovaj

zadatak."

"Pazi što želiš!" rekao je ironično.

Nasmijala se, a smeđe su joj oči svjetlucale.

"Baš tako."

Uozbiljila se čim su joj se misli vratile na ljude koji su umrli i sve

komplikacije koje su nastale. Čitajući joj misli, Knox ju je kratko dotaknuo

po ruci u znak suosjećanja.

"Dođi, pokazat ću ti gdje ćeš spavati."

A to nije bio njegov krevet, na žalost - barem još ne. Smanjio je plamen

ispod juhe i poveo je kroz kuću. Kuća je bila malena. Dnevna soba i

blagovaonica bile su povezane. Uglavnom je jeo u kuhinji, a, blagovaonicu je

zamijenio s radnom sobom. Dalje niz hodnik bile su dvije spavaće sobe,

jedna na desnoj, a druga na lijevoj strani, dok je kupaonica bila između njih.

Prednja spavaonica, veća, bila je njegova; stražnja spavaonica nije bila ništa

posebno, samo spavaonica s odgovarajućim namještajem. Pokazao joj je

gdje je ormar s posteljinom i ručnicima, a zatim ju je pustio da obavi sve što

je moral On se vratio u dnevnu sobu.

Umjesto da se korisa kućnim telefonom, jer nije želio da itko zna gdje je,

izvadio je svoj radio i javio se. Zamolio je da se Nikitin kovčeg uzme iz

motela i odnese u njegov ured. On će doći kasnije, kada samo dispečeri budu

radili, pa će ga uzeti. Morao je učiniti i nešto s njezinim unajmljenim

automobilom.

Rješenje mu je palo na pamet, pa je podignuo slušalicu kućnog telefona i

nazvao tatu. Kelvin se javio nakon prve zvonjave.

"Željezarija."

"Tata, bi li bilo u redu da sakrijem auto u tvoju štalu na neko vrijeme?"

"Naravno. Čiji je auto?"

"Unajmljen je. Ne želim da bude vidljiv."

"Mogu ga dovesti večeras ako želiš, tek toliko da budeš siguran."

"To je dobra ideja. Hvala."

"Kada ćeš ga dovesti?"

"Kada se smrači. Nazvat ću te."

"Dobro. Vidimo se."

Još jedan problem manje, pomislio je Knox. Samo da uspije

neprimjetno odvesti k tati njezin automobil.

Nikita je izašla iz kupaonice i primijetio je daje umorna. Danas je bio

grozan dan za njih oboje, a još nije gotov.

"Idemo pojesti juhu!" rekao je uzimajući ju za ruku i okrećući prema

kuhinji. "Od kokošje juhe s rezancima sve se popravi."

"U tom slučaju", rekla je, "trebao bi otvoriti još jednu limenku."

12

NI KITA NIJE BILA GLADNA, ALI JUHA JE BILA UKUSNA I KLIMATIZACIJSKI UREĐAJ

jako je hladio pa joj je vruća tekućina savršeno godila. Sjedili su za

kuhinjskim stolom i u tišini jeli juhu s rezancima - s tek nekoliko sitnih

komadića piletine, da se opravda ime - iz jednakih plavih zdje- lica. On je

gotovo pojeo sve kada se oglasio njegov radio.

Bezvoljno je slušao šifru, a zatim uzeo svoju zdjelicu i žlicu i odnio ih do

sudopera te izlio juhu u odvod.

"Moram ići!" nepotrebno je rekao. "Ostani unutra i ne javljaj se na

telefon, jedino ako ja budem zvao." Zapisao je svoj broj na komad papira i

gurnuo ga prema njoj. "Ako se taj broj ne pojavi na telefonskom ekranu, ne

javljaj se."

"U redu", rekla je Nikita.

Ta je tehnologija bila vrlo slična onoj u njezinu vremenu. Došavši do

vrata, zastao je i okrenuo se prema njoj.

"Hoćeš li biti ovdje kada se vratim?"

"Naravno", rekla je mirno, prigušujući val ogorčenja zbog njegova

pitanja. "Još uvijek imam zadatak koji moram obaviti i trebam tvoju

pomoć."

Kimnuo je i krenuo, no opet je stao.

"Sranje!" promrmljao je u bradu i vratio se do nje.

Uznemirena, pitala seje liju namjeravao ugurati u prtljažnik svoga

automobila ili je možda vezati lisičinama za okvir kreveta.

Ispustila je žlicu i odgurnula stolac, spremna na bijeg. Umjesto toga, on se

sagnuo, oslonio lijevom rukom na stol, desnom joj uhvatio zatiljak, te

pritisnuo svoje usne na njezine.

Pa, pomislila je začuđeno. A zatim: Oh.

Bio je spor, jako spor, i temeljit - vrlo temeljit. Njegov se jezik igrao u

njezinim ustima poput starog prijatelja, siguran u dobrodošlicu. Stavila je

ruku na njegovu, koja je počivala na stolu, i on je okretao svoj dlan prema

gore, hvatajući joj ruku i ispreplićući prste s njezinima.

Tih, topao zvuk zadovoljstva izvukao joj se iz grla. Naravno da je

primijetila - nekoliko puta - kako je privlačan. Ili je on bio pun

samopouzdanja i hrabar ili je ona bila prozirna poput vode u čaši.

Prekinula je poljubac jednako ležerno kao što gaje on započeo, postupno

se odmičući. Kapci su mu bili teški, oči pune iščekivanja; i njezine su se

vjeđe činile teškima.

"Misliš li da će mi poljubac pomoći?" pitala ga je tihim glasom.

Hihotao se dok se uspravljao.

"Ne, ali svejedno sam želio znati kakav je, ako kidneš."

Kidneš? Mislio je da će kidnuti? Nije znala misli li na što ružno ili na to

da možda neće preživjeti svoj zadatak.

Prasnuo je u smijeh.

"Da si bar možeš vidjeti lice..."

"Oči bi mi morale biti na nekakvim stabljikama."

"Kidnuti znači 'otići'", objasnio je, još uvijek se smijući dok je izlazio

kroz vrata.

Nikita je sjedila za stolom pitajući se koliko je žargonskih izričaja

propustila i je li je on smatra idiotom. Zatim se tiho nasmijala sama sebi,

jer: koga je bilo briga? On je znao zašto joj njegov žargon nije bio jasan.

Neka je značenja znala, ali ne sve. Vjerojatno joj se smijao čitavoga dana.

Ni je željela više juhe, pa je odnijela zdjelicu do sudopera i ponovila

njegove radnje: izlila je juhu u odvod, otvorila vodu, a zatim stisnula

prekidač koji je proizvodio užasne zvukove. Kada se zvuk promijenio,

ponovo je pritisnula prekidač te zatvorila vodu.

Vjerojatno je imao jedan od onih strojeva za pranje posuđa, koji su u

ovome stoljeću bili vrlo česti, ali nije željela pretjerivati. Dok ne vidi kako on

rukuje njime, pustit će ga na miru. Umjesto toga je, pretražujući ormarić

ispod sudopera, pronašla bocu s natpisom 'deterdžent za suđe', pa je sve

oprala, rabeći malu četkicu koja je, kako joj se činilo, tamo stajala upravo za

to. Onda je pronašla čist kuhinjski ručnik i raširila ga na ormarić te stavila

suđe na njega da se ocijedi.

Odlučila je potom iskoristiti Knoxovu odsutnost i istražiti njegov dom.

Ako je mislio da će biti pristojna i propustiti ovu priliku da prouči kuću iz

ranog dvadeset prvog stoljeća, bio je daleko od istine.

Počela je s malom prostorijom straga u kojoj su dva bijela stroja

zauzimala sav prostor. Stroj koji je imao naredbu poput 'brzo pranje' morao

je biti 'perilica za rublje', a sigurno se koristio za mokro čišćenje. Nitko iz

njezina vremena nikada se nije služio vodom za pranje odjeće. Drugi stroj

bila je sušilica za rublje. Otvorila je oba uređaja i pogledala unutra. Perilica

je bila do polovice puna čarapa i donjeg rublja, suhog, pa je pretpostavila da

se tek treba oprati. Sušilica je bila puna ručnika koji su bili suhi, što je

značilo da su vjerojatno bili oprani.

Izvukla je jedan ručnik i pomirisala ga; tkanina je imala nježan miris

limuna. Markica je privukla njezinu pozornost, pročitala ju je i iznenadila se

što je ručnik bio od sto posto pamuka. Pamuk! Je li on znao daje to vrijedilo

čitavo bogatstvo? Ne, naravno da nije. Samo jako bogati, jako jako bogati,

mogli su si priuštiti odjeću napravljenu od prirodnih materijala. Pamuk, svi-

la, vuna, lan - sve je to bilo vrjednije od dijamanata. Gotovo je sva odjeća iz

njezina vremena bila sintetička; sva je njezina odjeća također bila sintetička.

Ručnik ju je podsjetio na opremu za pranje iz motelske sobe. Shvatila je

kako se koristi i premda je dijelom bila zgrožena zbog vode za pranje,

uživala je u toploj vodi koja je klizila niz njezino tijelo. Nakon što je čitav dan

provela u istoj odjeći, i to na vrućini, trebala je kupanje. Šteta što još nije

imala svoju čistu odjeću u koju bi se mogla presvući, ali bit će sretna uspije li

isprati prljavštinu sa sebe.

Prelazeći s misli na djelo, žurila je u kupaonicu. Zaključavši vrata,

skinula je odjeću. Jedna od prednosti sintetičke odjeće bila je što se brzo

sušila, posebice uhvati li vas kiša, već za nekoliko minuta. Brzo je oprala

svoje rublje i košulju te ih objesila da se suše prije nego je otvorila vodu u

kadi. Ako joj Knox ne donese kovčeg, morat će oprati sve večeras prije

spavanja, a to ju je zamaralo.

Nakon što je omotala ručnik oko glave da joj se kosa ne smoči,

zakoračila je pod toplu vodu i uzdahnula od ugode. Njezino je vrijeme

možda najbolje kada je riječ o praktičnosti, ali ovo je vrijeme definitivno bilo

najbolje u nekim stvarima, a kupanje vodom bila je jedna od njih. Dovoljna

količina pamučnih ručnika bila je druga. O, i papir! pomislila je. Možda bi

ga mogla malo ponijeti natrag sa sobom - uz pretpostavku da neće poginuti,

da će TIS biti poslan s drugim karikama da se može vratiti - bilo je tu mnogo

ako.

Pomisao na dom umanjila joj je oduševljenje tuširanjem. Nije htjela ni

pomisliti da se možda neće moći vratiti. Imala je obitelj, prijatelje, posao

koji je voljela. Bila je povezana sa svojim roditeljima i mlađom sestrom Fair;

njezin se mlađi brat Connor prije dvije godine oženio i dobio bucmastog,

preslatkog dječačića kojeg je obožavala. Nije mogla zamisliti da nikada više

ne bi mogla vidjeti Jemijevo malo lice ili ne čuti njegov smijeh. Morala je

otići kući jer drugo ne bi mogla podnijeti.

Mirišući na sapun od bilja, zatvorila je vodu i osušila se ručnikom koji joj

je bio omotan oko glave. Na komodi je bilo nekoliko predmeta koje je

proučila. Prepoznala je četkicu za zube i tubu zubne paste i britvicu za

brijanje. Muškarci su i u njezino vrijeme rabili britvice - to je bila još jedna

stvar koja je funkcionirala. Međutim, u njezino vrijeme četkice za zube nisu

postojale već otprilike stotinu godina; antivirusni lijekovi izbrisali su pro-

padanje zuba u modernome svijetu, a vodice za ispiranje razbijale su ljepljiv

sloj koji se sakupljao na njima.

Pronašla je bočicu losiona - bez mirisa - i utrljala ga u kožu, a zatim se

odjenula. Rublje i košulja bili su suhi pa joj je sada bilo puno ugodnije.

Opuštena, nastavila je istraživati kuću.

U glavnoj prostoriji, dnevnoj sobi, bilo je nekoliko udobnih stolaca i

velik kožnati kauč, te videozaslon, najveći koji je do sada vidjela u ovome

vremenu. Onaj u motelskoj sobi bio je malen u usporedbi s ovim. Pod je bio

prekriven sagom koji nije izgledao kao da se po njemu puno hodalo. Bilo je

tu i nekoliko svjetiljki i stolića, a na drugom kraju prostorije bio je radni stol

s velikim, primitivnim računalom i još jednim malim videozaslonom. Knjige

su sve bile papirnati primjerci i ruka joj je drhtala od uzbuđenja dok je

uzimala jednu i okretala stranice.

Jesu li ovi ljudi shvaćali koliko su sretni jer imaju tako puno knjiga

ispisanih na papiru? Jedna od najvećih tragedija kasnog dvadesetog i ranog

dvadeset prvog stoljeća bila je što je jako puno glazbe, knjiga i kulture bilo

zabilježeno na diskovima koji nisu baš dobro podnosili prolaženje vremena.

Diskovi su propadali i većina se podataka gubila. Neki su se mogli ponovo

stvoriti, naravno; pjesme su mogli pjevati drugi izvođači. Ali izvorni zapisi

bili su izgubljeni zauvijek. Rukopisi, istraživanja... toliko je toga bilo

izgubljeno. Papir se činio tako krhkim, ali postojali su dijelovi papira stari

stotine godina, što je bio dokaz da je papir, ako ga se pravilno pohranjuje,

odličan medij za čuvanje informacija.

Upalila je njegovo računalo i čekala dugo da se sustav podigne.

"Otvori program za komunikaciju", odsutno je rekla, a zatim se

nasmijala sama sebi kada se ništa nije dogodilo.

Programi za prepoznavanje glasa postojali su, ali nisu bili uobičajeni.

Sjela je ispred videozaslona i eksperimentirala s ručnim operacijskim

sustavom, očarana malom strelicom koja je pokazivala gdje se nalazi.

Računalna tehnika eksplodirala je u kasnom dvadesetom stoljeću, zajedno s

još mnogim znanostima koje su izgradile njezin svijet.

Ipak, nije željela previše kopati jer se bojala da bi mogla uništiti sustav.

Kliknula je na brojne ikone dok nije otkrila kako se računalu kaže da se

ugasi.

Zatim je istražila spavaće sobe. Njegova je soba bila veća od one koju je

namijenio njoj, baš kao i njegov krevet. Nije bio pospremljen, jastuci su bili

na hrpi, a plahta i pokrivači bačeni na stranu. Na ormariću je bila fotografija

lijepe mlade žene. Nikita je prišla bliže kako bije bolje pogledala. Činilo se

da se ženine zelene oči smiješe i pozivaju na uzvraćanje osmijehom. Nije

bilo drugih fotografija. Na stoliću pokraj kreveta bio je telefon, svjetiljka,

dvije knjige, časopis, čaša s malo vode i jedna čarapa.

Nešto se definitivno nije promijenilo tijekom dvaju stoljeća: muškarci.

Nakon što je udovoljila znatiželji, vratila se u dnevnu sobu i upalila velik

videozaslon. Sudeći prema onome što je prethodne noći vidjela u motelu,

mogla je naučiti više o stvarima iz ove kulture gledajući televizijski program,

nego intenzivnim, deset godina dugim proučavanjem u svome vremenu.

Smjestila se na kauču i ubrzo zaspala.

Probudila ju je zvonjava telefona. Skočila je na noge i odjurila u kuhinju

po telefon. Prvo je provjerila je li broj na ekranu od-

govara onome kojeg joj je Knox zapisao. Pritisnula je tipku koja joj se činila

mogućom, te rekla:

"Halo."

"Pa, još si tamo."

"Rekla sam da ću biti...", zijevnula je, a zatim pogledala na svoj ručni

sat. Bio je mehanički, a ne digitalni, a ona je bila previše mamurna od sna

da bi joj sve te kazaljke imale smisla. "Spavala sam; koliko je sati?"

"Prošlo je šest. Bit ću gotov ovdje za petnaest - dvadeset minuta. Želiš li

da donesem što za jelo?"

"Zar moraš?" oprezno je rekla.

"Ako večeras želiš jesti, da. Ne stojim baš dobro s namirnicama."

Nije bila posebno gladna nakon juhe, ali sjetila se kako je ručak bio

dobar.

"Možemo li pojesti još jedan hamburger?"

Zahihotao se.

"Sviđao ti se, a?"

"Da. Loši su za zdravlje, bar tako mislim, ali sviđao mi se okus."

"Sve što je dobrog okusa loše je za zdravlje. To je pravilo."

Ni to se nije promijenilo. Svaki put kada bi se napravilo nešto dobrog

okusa, ubrzo bi se otkrilo daje taj proizvod nezdrav. Isto je vrijedilo i za voće

i za povrće.

"Hamburger!" rekla je čvrsto. "I prženi krumpirići."

"Tako se živi. Bit ću doma za otprilike četrdeset minuta, ovisno o tome

koliko ću čekati hamburgere. Je li itko zvao?"

"Ne, bilo je mirno."

"Dobro. Nadam se da će tako i ostati."

Dok je čekala da on dođe, poprskala sije lice hladnom vodom i

počešljala se. Drijemanje joj je napunilo baterije i osjećala se kao da bi

mogla funkcionirati još dvanaest sati, ako bi bilo potrebno.

Vrlo je dobro procjenjivao vri jeme jer je nakon trideset devet minuta

bio na prilazu kuće. Stajala je u kuhinji, svjesna osjećaja zadovoljstva dok je

iščekivala otvaranje vrata i njegov dolazak nakon onog iznenadnog

poljupca.

Ulazio je noseći njezin kovčeg i bijele papirnate vrećice iz kojih se širio

odličan miris. Nije nosio jaknu, pa je vidjela njegovo oružje u koricama

ispod ramena. U trapericama i čizmama, izgledao je kao da dolazi iz još

ranijeg vremena, kada su konji bili glavni način prijevoza. Imao je

jednodnevnu bradu, kosa mu je padala na čelo, ali nije izgledao umorno.

Umjesto toga, plave su mu oči bile oštre i pronicljive, a kretao se ne

pokazujući znakove umora.

"Što si radila, osim što si spavala?" pitao je dok je vadio dva pića iz jedne

vrećice i gurao jedno prema njoj.

"Tuširala sam se i istražila ti kuću."

"Jesi li shvatila kako sve funkcionira?"

"Mislim da jesam. U svakom slučaju, ništa nije uništeno."

Sjela je na stolac na kojemu je sjedila i prije, a on je stavio hamburger i

krumpiriće ispred nje. Pokušala se kontrolirati dok je odmatala hamburgere

jer ju je pristojnost naučila da pričeka da i on sjedne, prije nego počne jesti.

Jeli su u tišini i močili slane krumpiriće u kečap. Razmišljajući o kalorijama

koje je unijela u tijelo toga dana, Nikita je procijenila da bi morala pretrčati

barem petnaest kilometara da ih potroši.

"Kada se smrači, sakrit ćemo tvoj unajmljeni automobil", rekao je na

kraju.

"Hoće li biti sigurno za tvog oca da ga skriva na svom imanju?"

"Nitko neće znati da je tamo. Nitko neće znati gdje si ti. Danas sam bio u

kupnji i donio sam ti nešto odjeće zbog koje ćeš se lakše uklopiti, nešto da si

pokriješ kosu te sunčane naočale."

Te će stvari pomoći. To su bile jednostavne mjere, ali tijekom svoje

izobrazbe, agenti su naučili da ljudi često nisu obraćali pozornost na osobe

oko sebe, pa će biti prilično sigurna. Imala je sreće jer je nitko nije zapravo

poznavao, osim Knoxa. Ipak, ovo je bio mali grad i njegovi će susjedi

sigurno primijetiti nepoznatu ženu kako ulazi i izlazi iz njegove kuće.

Ipak, došla je spremna, bude li morala promijeniti svoj izgled. U

kovčegu je imala nekoliko korisnih stvari iz svoga vremena. "Kako bih

izgledala kao plavooka plavuša?" pitala gaje cereći

se.

1 3

NAKON POLA SATA NIKITA JE IZAŠLA IZ KUPAONICE I POLAKO SE OKRENULA ispred

njega.

"Što misliš?"

Knox je gledao vijesti na videozaslonu, no ipak je polako ustao i buljio u

nju.

"Njami, njami...", rekao je dubokim glasom, a oči su mu opet poprimile

onaj neobičan izraz. "Sviđa mi se. Više mi se sviđa tvoja tamna kosa, ali i

ovo je dobro. Jako dobro. Kako si to napravila tako brzo?"

"To je polimerski proizvod koji omota kosu u drugu boju; ne nestaje ako

se kosa smoči, ali blagi ga šampon razgrađuje. Nije potrebno izbjeljivanje ili

bojenje", smeteno je rekla, a potom zastala. "Njami, njami?"

Mislila je da to znači nešto dobro, s obzirom na boju njegova glasa.

Osjećala je kako joj obrazi crvene zbog njegova pogleda.

"Znači daje guba."

Duboko je udahnula. To objašnjenje uopće nije pomoglo.

"A to znači?"

"Da izgledaš slasno."

Tu je riječ znala, ali značila je daje nešto odličnog okusa. Očito je žargon

u ovome vremenu toj riječi pridavao drugo značenje, osim

ako... oh. Sada su joj obrazi stvarno gorjeli i pomakla se korak dalje od

njega, ne znajući što dalje. Nije bila naivka, već je plesala taj ples, ali bila je u

svome vremenu. Upustiti se u vezu s njime ne bi bilo na istoj razini kao

upustiti se u vezu s osumnjičenikom, što bi bilo dovoljno za otkaz, ako ne i

za tužbu. Na mnogo je načina Knox bio poput kolege agenta i iako je biro

znao da će dolaziti do povezanosti, službeno mišljenje još uvijek je bilo da to

nije pametno.

Osim toga, koliko je etički postati intiman s nekim ako čitavo vrijeme

zna da će biti tu samo kratko? I to u slučaju da sve ispadne kako treba - da

joj TIS donese druge karike, da ne pogine na zadatku i sve ostalo. Njezini

učitelji etike klasificirali su je kao realističnu: seksualni kontakt s ljudima iz

drugog vremena bio je neizbježan, s obzirom na ljudsku prirodu.

Paradoksalno međutim jest daje neobvezan seks bio možda moralniji od

stvaranja emocionalne veze s nekim iz drugog vremena ako znate da ćete se

vratiti u svoje vrijeme.

Mislila je da niti jedna njezina misao o Knoxu nije bila neobvezna i to od

trenutka kada gaje prvi put vidjela.

Približio joj se i zagrlio je oko struka; toplina njegove ruke pekla ju je

kroz odjeću. "Već sam razmislio o svim mogućnostima", rekao je onim

svojim dubokim glasom koji je na nju djelovao poput najjačeg afrodizijaka.

"Znam da ćeš, ako sve ispadne dobro, otići. Znam da ću napraviti sve što

mogu da te skinem, ali ako ne želiš, samo reci ne."

Kao daje udarila glavom u zid, shvatila je da ne misli s njome ozbiljno.

Učitelji je na tu mogućnost nisu uputili, nego su se usredotočili na

nepošteno ponašanje agenata.

Eto, ona se brinula o moralnom ponašanju - a on se brinuo o seksu.

Muškcircil

Postojala je divna fraza koja je odolijevala vremenu; jako je uživala dok

mu se smiješila govoreći:

"Javit ću ti svoju odluku o tome."

Nagnuo je glavu unatrag i nasmijao se, a rukama ju je jače stegnuo.

"Učini to!" rekao je zabavljajući se.

Onda ju je opet poljubio baš kao i prije, polako i vrlo intimno. Međutim,

ovaj su put oboje bili na nogama. Najprirodnija stvar na svijetu bila je

primaknuti mu se bliže, staviti mu ruke oko vrata i podignuti se na vrhove

prstiju. Osjetila je da drhti i odjednom njegov poljubac više nije bio spor, već

pun gladi, želje i vrućine.

Njegov miris i okus prolazili su kroz nju, budeći svaki dio ženskog

nagona i hormone u njoj. Penis mu je bio u erekciji, gurajući se u donji dio

njezina trbuha, čak i prije nego je spustio ruku na njezinu stražnjicu, i još je

više stiskao uza se. Kako bi bilo lako otići u krevet s njime, pomislila je,

boreći se da se usredotoči na bilo što osim na ogromno zadovoljstvo koje je

strujalo kroz nju. Teško je mogla odoljeti njegovu šarmu. Borila se za zdrav

razum i samokon- trolu. Uspjevši se odvojiti od njegovih usana,

promrmljala je:

"Zar ne bismo trebali otići?"

"Ne još. Još nije dovoljno mračno."

"Dovoljno mračno kao suprotno od nedovoljno mračno?"

"Kao vani je još dovoljno svijetlo da nas netko vidi."

Utisnuo je brz poljubac u kut njezinih usana, lagano joj gricnuvši donju

usnu.

Odlučno je naslonila ruke na njegova prsa. Nije ga morala gurnuti; sam

položaj njezinih ruku natjerao ga je da uzdahne i odmakne se. Nekoliko je

puta duboko udahnula.

"Žao mi je; nisam bila profesionalna."

"Stalno to ponavljaš."

"Pa kad nije profesionalno."

"Slažem se. Ali tebi je žao zbog toga, a meni nije. K vragu, nakon svega

što smo danas prošli malo neprofesionalizma dobro dođe."

Što je značilo da sada barem ni je natjeran na kršenje zakona i izdavanje

svog načina života, pa bi moglo doći i do malo seksa. Ta joj je misao dala

onoliko snage koliko joj je bilo potrebno da poveća udaljenost između sebe i

njega. Željela je seks s njime iz više razloga, ali biti mu utješna nagrada, nije

bio jedan od njih.

"Tek toliko da znaš moje mišljenje", rekla je. "Očito je da te smatram

privlačnim. Ali neću dugo biti ovdje pa bi svaka veza mogla biti jedino

neobvezna. Nikada se u životu nisam neobavezno seksala i ne vidim razloga

da sada počnem."

Tiho je zazviždao kroza zube.

"To me vraća na mjesto, zar ne?"

Sada se osjećala pomalo krivom.

"Ne želim te uvrijediti; samo..."

"Ššš...", jednim joj je prstom dotaknuo bradu. "Ne moraš se ispričavati i

objašnjavati. Daje drugo vrijeme, mislim da bismo mogli imati nešto

čvrsto."

I ona je mislila isto. Njezina je karijera bila zahtjevna pa nije imala

vremena posvetiti se potrazi za gospodinom Pravim ili čak za gospodinom

Možda. Sada je doslovno pala u krilo definitivnog gospodina Možda koji bi

mogao biti čak i gospodin Pravi, ali ona, 11a žalost, nije mogla ostati.

Koliko god bila opčinjena ovim vremenom, sa svom svojom energijom i

eksplozijom ideja i tehnologije, više joj se sviđalo njezino vrijeme. Neki su

putnici govorili o tome da će odabrati zanimljivo vrijeme i ostati tamo, ali

ona nikada nije mogla shvatiti kako bi mogli napustiti svoje obitelji i

prijatelje, sve što poznaju. A možda nisu imali prijatelje i možda su željeli

otići baš zbog svojih obitelji, stoje bilo još tužnije.

"A da ostaneš...", obazrivo je predložio Knox, kao da joj je čitao misli.

"Ne mogu."

"Ne možeš ili ne želiš?"

"Nikada više ne vidjeti svoju obitelj? Bi li ti to mogao?" tiho je pitala.

"Imam samo tatu i maćehu, ali... ne. Ne bih svojom voljom mogao otići i

nikada ih više ne vidjeti", uhvatio je pramen njezine nove plave kose. "Čeka

li te tko osim obitelji?"

"Misliš na ljubavnika? Ne. Imam prijatelje, i muške i ženske, ali nikoga

tko me zanima u tom smislu." Činilo joj se daje vrijeme za pitanja i

odgovore, pa je podignula obrve. "A ti?"

"Ne sada."

Stoje značilo daje imao nekoga, ali nakon što je vidjela fotografiju u

sobi, očekivala je to.

"Razgledavala sam ti sobu."

Gurala je nos, da, ali nije ju bilo stid to predvidjeti.

"Žena na fotografiji?"

Gotovo je mogla osjetiti kako se povlači, kako mu se pogled mijenja i

postaje sjetan.

"Rebecca. Bila mije zaručnica. Umrla je prije sedam godina."

Zbog suosjećanja mu je dotaknula ruku.

"Tako mi je žao. Da, znam da to često govorim, ali ovo je drukčije. Je li

postojala neka nakon toga?"

"Samo neobvezan seks kojem se ti toliko protiviš, ali ništa ozbiljno."

Sedam godina, pomislila je, a on je još uvijek emotivno vjeran. Lojalan

čovjek. "Sigurno si je jako volio. Bila bi počašćena."

Pogledao ju je.

"To je neobičan izraz i... lijepa misao. Hvala ti. Da, volio sam je i tuga je

bila gotovo prevelika da bih je podnio. Ali nestaje, nakon nekog vremena, i

klišej o tome da život ide dalje je istinit", pogledao je pokraj nje kroz prozor.

Očito želeći promijeniti temu, rekao je: "Kada se presvučeš, bit će dovoljno

mračno da krenemo."

1 to je sve o n jegovom osobnom životu što je bio voljan podijeliti, mislila

je dok je uzimala vrećice i nosila ih 11 svoju sobu. Nije joj smetalo što su

završili o temi koja je za njega bila bolna. Ili možda, zato što je muško, misli

da su kopali po njegovoj intimi dovoljno duboko i da se o tome nema više

što reći.

Zbog te se misli nasmiješila, a potom obratila pozornost na daljnje

mijenjanje svoga izgleda. Svjetlost koja je dopirala iz hodnika osvjetljavala

je sobu, pa je navukla zastore preko prozora, a zatim upalila svjetlo i

zatvorila vrata. Otvorila je vrećice koje joj je donio i izvukla šiltericu, dva

para traperica, dvije majice kratkih rukava, par tenisica i nekoliko pari

čarapa. Tek toliko da bude sigurna, pogledala je markice na svojoj novoj

odjeći i zadrhtala od uzbuđenja. Oprana, mekana, izbijeljena - da, da, da.

Kao što je očekivala, bila je od pamuka. Nikada si nije mogla priuštiti ni

jednu jedinu pamučnu majicu.

Brzo se skinula i ostala samo u rublju. Dva su para traperica bila

jednaka, pa je uzela jedan, skinula etikete i navukla ih. U struku su joj bile

malo široke, ali duljina je bila dobra i sviđao joj se osjećaj meke tkanine na

nogama. Hlače su bile tako dobre i udobne.

Takav slogan je i proizvođač mogao iskoristiti, pomislila je veselo.

Udobnost pamuka.

Izabrala je ružičastu majicu, a ne zelenu i ugurala je u donji dio

traperica. Promatrajući se u ogledalu, vikala je od sreće. Izgledala je...

izgledala je kao iz dvadeset prvog stoljeća!

Čak bi je i ljudi koje je toga dana upoznala teško prepoznali, s drukčijom

odjećom i drugom bojom kose. Izabrala je toplu zlatnu nijansu koja joj se

dobro slagala s tenom. U torbici je imala plave kontaktne leće, a kako je vani

već mrak, neće joj biti potrebne. Danju će joj ionako sunčane naočale, koje

joj je Knox kupio, skrivati oči. Navukla je šiltericu na glavu i piljila u svoj

odraz.

Majka bije prepoznala, naravno, i sestra, ali otac i brat vjerojatno bi prošli

pokraj nje kao pokraj neznanke. Nakon što je obula nove čarape i cipele,

vratila se u dnevnu sobu i drugi se put pokazala pred njim.

"Dakle?"

Zadovoljno je kimnuo.

"Nitko te neće prepoznati. Skini kapu i skupi kosu u rep."

Nikita je poslušno počela sakupljati kosu u rep. Nije bila dugačka,

dopirala joj je gotovo do ramena, pa joj je rep bio kratak. Otišao je u kuhinju

i vratio se s komadom žice omotane u plastiku i dao joj da pričvrsti rep.

Ponovo je stavila kapu i provukla rep kroz rupu u njezinu stražnjem dijelu.

"Kakva je ovo žica?"

"Za vezanje vreća sa smećem. Nemam baš gumica za kosu pa će ovo

poslužiti."

Ignorirala je ravnodušnost i rekla:

"Treba mi još jedna majica ili jakna, da sakrijem oružje."

Zastala je, sumnjajući. Suzila je oči i pogledala ga.

"Dat ćeš mi ga, zar ne?"

Slegnuo je ramenima, s izrazom lica koji je jako nalikovao na

smijuljenje.

"Što će ti? Imaš onu malu lasersku olovku koja može napraviti i više

štete od devet milimetarskog pištolja."

"Da, može i iskoristit ću je ako budem morala. Ali ako budem mogla

izbjeći privlačenje pozornosti, ne misliš li da bi to bilo pametno?"

"U svakom slučaju najbolje je ne privlačiti pozornost. Ako te netko vidi s

oružjem, automatski ćeš biti označena kao provoditelji- ca zakona, a to

želimo izbjeći", zastao je. "Oružje ti je u autu. Nosi ga u torbici, ne za pašom.

S druge strane, ovdje u planinama je noću svježe pa ti stvarno treba nešto

osim te majice. Odmah se vraćam."

Otišao je u svoju sobu i trenutak kn.nljr vrnliosr noseći blije du

traper-košulju.

"Odjeni ovo."

Košulja je bila njegova, naravno, i osjećala se divno, poput patuljka,

mada je bila prilično visoka. Zavrnula je rukave do lak- tova i ostavila je

otkopčanu.

"Spremna sam, osim ako misliš da trebam još nešto."

"Samo jedno...", rekao je i ponovo je poljubio.

1 4

KNOX JE POGLEDAO NIKITU KOJA JE LEŽALA NA SJEDALU DOK su NAPUŠTALI

njegovu kuću. Naposljetku će je netko vidjeti, naravno, ali nije želio da to

bude sada kada je kao agentica FBI-a nestala. Ako itko bude pitao, reći će da

nije pronašla nikakvu vezu između ubojstva Taylora Allena i drugih

slučajeva na kojima je radila, te da je otišla. Bila je federalna agentica -

mjesni murjaci ne bi očekivali da radi ono što bi oni na njezinu mjestu. Ako

između odlaska jedne agentice i dolaska druge prođe dan ili dva, rijetko će

tko moći povezati te dvije osobe.

Nešto vezano za nju mu je smetalo - ne samo činjenica što dolazi iz

vremena dvjesto godina nakon njegovog. Ili je prema svemu bila jako mirna

ili je bila doslovno neemotivna. Pravu njezinu reakciju vidio je jedino kada je

ubila onog drugog agenta iz budućnosti, Luttrella. Na trenje pomislio kako

će povratiti. A tada se sabrala i funkcionirala gotovo robotskom mirnoćom.

Robotskom.

Od iznenađenja mu se učinilo da mu kosa strši u zraku. Nema šanse.

Ono što je pomislio bilo je nemoguće. Bila je poput prave žene; mirisala je

poput prave žene. Koža joj je bila topla, disala je - ili se, barem, činilo da

diše. Najednom je bio u iskušenju da joj gurne prst pod nos i vidi hoće li

osjetiti strujanje toplog zraka.

Pojela je dva hamburgera, pržene krumpiriće, juhu. Mogu li roboti jesti?

Osim toga, zašto bi netko izumio robota koji može jesti? Zar to nije bilo

rasipanje tehnologije, a da ne spominjemo hranu?!

Ovisi o tome za što se robot koristi, pomislio je. Ako se iz nekog razloga

robot morao infiltrirati u skupinu ili u vojsku i izgledati poput čovjeka,

morao bi proći kroz ceremoniju hranjenja.

Ali ljubila je poput žene, s mekim i toplim, vlažnim usnama. Tek što mu

je ta pomisao pružila malo olakšanja, sjetio se filma "Blade Runner" i

replika. Replike su bile poput pravih ljudi, ali bile su strojevi, programirani

'umrijeti' u određenoj dobi. Bi li ta tehnologija mogla postojati u njezino

vrijeme? Je li mogla napredovati tako brzo?

Zdrav mu je razum govorio, zašto ne? Napokon, svemirska misija je od

nule do slijetanja na Mjesec došla u manje od trideset godina. U posljednjih

pedeset godina dvadesetog stoljeća promjene su se događale tako brzo daje

do nove dolazilo prije nego se prethodna sasvim udomaćila. Još se jedan

prasak kreativnosti mogao dogoditi u njezino doba i dovesti do samo Bog

zna čega.

U dvjesto godina čovjek je razvio način za putovanje kroz vrijeme. To je

moralo biti teže od izgradnje robota koji izgleda i funkcionira poput čovjeka.

Pokušao je pronaći dokaz da nije robot. Crvenjela se - sjećao se kako su

joj se obrazi zarumenjeli. Da bi pocrvenjela, osoba mora osjećati stid. Mogu

li se osjećaji programirati? Mogu li biti programirane određene fizičke

reakcije na određene događaje?

Osim kada je ubila Luttrella, nije pokazala pretjerane osjećaje. Bila je

umjereno očajna, blago zabavljena, blago nervozna. S obzirom na to kakav

je dan bio, mirnoća njezina temperamenta bila je ili umirujuća ili prokleto

zastrašujuća. Nije se mogao odlučiti.

Pitao se je li pokušavao voditi ljubav sa strojem.

Te su ga sumnje natjerale na razgovor jer nije mogao podnijeti

neizvjesnost.

"Što si ti?"

"Što?" pitala je okrećući glavu prema njemu. Ostala je zatečena, a njemu

se činilo daje naglo postala oprezna. "Zar ćemo opet o tome? Ja sam

agentica FBI-a."

"Ne mislim na to. Mislim, jesi li ljudsko biće?"

Na njegovo iznenađenje, nije prasnula u smijeh ili izgledala šokirano, ili

učinila nešto što bi ga umirilo. Umjesto toga je kratko šutjela, a zatim mirno

upitala: "Zašto pitaš?"

"Zbog tvog ponašanja. Nitko ne može biti toliko ravnodušan. Gotovo kao

da imaš liniju ponašanja i nikada previše ne odstupaš od nje, ni u jednome

smjeru. Postaneš nervozna, ali ne i ljuta. Zabavno ti je, ali nikada se zapravo

ne smiješ. Postaneš otprilike uspaljena, ali ne do točke da teško dišeš. Ubrza

li ti srce ikada ili si neka vrsta robota?"

Ponovo je šutjela, što je za njega bilo značajno, a zatim ravnodušno

odgovorila:

"Misliš li 'robot' preneseno ili doslovno?"

"Ti meni reci."

"Ja sam čovjek!" odgovorila je, još uvijek mirnim tonom. "I time je

riješeno pitanje doslovnog."

"A prenesenog?"

"Ti meni reci!" lukavo mu je uzvratila njegovim riječima.

Zamka mu je zijevala ispod nogu i shvatio je da se, ako je ona bila u

potpunosti ljudsko biće, upravo jako zeznuo jer joj je rekao da su njezini

seksualni odgovori bili robotski. Čak bi se i najmirnija žena osjećala grozno

da joj netko to kaže. Neke žene kada se uznemire to pokažu cijelome svijetu.

Druge jednostavno vrate istom mjerom. On se bojao onih koje uzvraćaju

istom mjerom. On je nastavio šutjeti, a ona se zabuljila ispred sebe.

"Žao ini je", konačno je rekla. "Nisam shvatila da se ponašam

neprimjereno."

Očekivao je ljutnju, no ono što je osjetio bio je strah. I to gaje tjeralo na

uzbunu.

Nikita se osjećala sleđeno. Očito je nešto krivo napravila, ali što?

Pokušavala se dosjetiti što je trebala reći, što je trebala napraviti, što bi bila

normalna reakcija, ali s obzirom na to što je on upravo rekao, ona očito nije

znala što je normalno. Kada je postojao tako velik vremenski jaz, s puno

izgubljenih informacija, trening je mogao doći samo do određene granice.

Nedostajale su joj nijanse, sitnice koje nije mogla razumjeti. U svojem bi

poslu zbog takvih grešaka mogla poginuti.

Ali boljelo ju je to što je on smatrao da joj nešto nedostaje. Napravila je

nešto što gaje odbilo, nije znala što. Uživao je ljubeći ju; u to je bila sigurna.

Dakle, što je napravila u petnaest minuta nakon toga daje došlo do ovoga?

Odjednom je osjećala stid. Uvijek se trudila biti onakvom kakva bi

trebala biti da nitko ne vidi nikakvu razliku, da se uklopi. Drugi bi se bunili,

a ona je čitavog svog života pokušavala zadovoljiti autoritete. Ali oni koji bi

se bunili, ne bi bili uništeni, nego zatvarani, i uvijek se znalo da će biti

uništeni ako se pravne stvari riješe protiv njih.

A ako su se loši uništavali, koliko bi vremena prošlo dok javnost ne bi

počela zahtijevati da svi oni budu uništeni?

Željela je pitati u čemu je pogriješila, ali čitav je život provela uklapajući

se, ne govoreći čak ni najboljim prijateljima o svojoj situaciji. Želja za

tajnošću bila je jaka i povećavala se godinama, i zbog toga joj je bilo

nemoguće raspravljati o tome s Knoxom. On je već mislio da bi mogla biti

robot; bilo je najbolje ne potvrditi njegove sumnje.

Sjedila je mirno i u tišini dok nisu stigli do suda. Knox je još jednom

parkirao na zaštićenu području kamo su se dovozili kon- troverzni

zatvorenici.

"Daj mi ključeve svoga automobila!" rekao je. Predala mu ih je bez riječi.

"Neće ti biti teško voziti ovaj auto?" pitao je, a ona je obratila pozornost na

kontrolnu ploču.

"Mislim da ne", rekla je nakon nekog vremena. "Čini se daje sve važno

na uobičajenome mjestu."

"Čekaj ovdje pet minuta. Do tada ću ja već odmaknuti u tvo- me

unajmljenom automobilu. Izađi onuda kuda smo došli i skre- ni lijevo. Tri

bloka dalje je mala trgovina, na desnom uglu. Tamo ću te čekati."

On će očito ići drugim smjerom, provjeravajući slijedi li tko unajmljeni

automobil. A i u tom slučaju, promatrač će vidjeti da muškarac vozi

automobil, a ne žena. Promatrač će uglavnom slijediti automobil. Dakle,

smatrao je da će mu pet minuta biti dovoljno da umakne potencijalnom

promatraču.

Izašao je iz automobila pa je ona kliznula na upravljačko mjesto. Morala

je pomaknuti sjedalo naprijed da može do papučice.

"Ne budem li tamo, nemoj paničariti", uputio ju je. "Samo čekaj. Doći ću

prije ili kasnije. I još nešto: kada dođemo do tatine kuće, ostat ćeš u autu.

Mrak je i neće te vidjeti; mislit će da si jedan od zamjenika."

Koračao je prema zgradi suda. Izaći će iz zgrade kroz izlaz bliži

parkiralištu, hodajući hrabro kao da nema što sakriti.

Nikita je okrenula automobil i gledala na izlaz. Pogledavala je na

digitalni sat na kontrolnoj ploči. Činilo joj se da se brojevi sporo mijenjaju

pa je i sama, u sebi, počela brojiti sekunde, pokušavajući savršeno uskladiti

svoju brzinu s brzinom sata. Kako je vrijeme čudna stvar - broji se jednakim

slijedom brojeva stalno iz početka, nikada se ne mijenja, a ipak je vrijeme

tema intenzivnih filozofskih i znanstvenih rasprava i istraživanja. Ono nije

samo umjetan raspored koji služi ljudima radi uređivanja svog života;

vrijeme je dimenzija sama po sebi, jednako stvarna kao tlo pod nogama. No,

koliko god vrijeme bilo komplicirano, bilo joj je lakše misliti o njemu, nego o

sebi.

Konačno su brojevi na satu pokazali daje prošlo pet minuta. Zavezala se

pojasom, još jednom pogledala kontrolnu ploču, a zatim pomnjivo ubacila u

brzinu i pritisnula papučicu koja je hranila motor benzinom. Automobil se

počeo polako micati.

Nije htjela žuriti. Drugog prometa na parkiralištu nije bilo, premda je

parkiralište bilo ispunjeno policijskim automobilima.

Došla je do ulaza na parkiralište i skrenula lijevo. Vozeći, gledala je u

retrovizore tražeći automobil koji bi je mogao slijediti, ali na sreću nikoga

nije bilo iza nje.

Čim je skrenula na parkiralište trgovine, vidjela je Knoxa u njezinu

unajmljenu autu. Kimnuo joj je, a zatim izašao na cestu dok gaje ona

slijedila.

Pekesville nije bio velik grad, a ležao je u dolinama između raštrkanih

gora, tražeći sve geografske praznine poput vode u jezeru. Bio je to dugačak,

uzak gradić sa samo dvije glavne ceste i labirintom sporednih cestica koje su

vodile u svim smjerovima od grada i u grad. To je značilo daje na svakom

uglu bio semafor, koji je usporavao njihovo kretanje, pa im je trebalo

otprilike petnaest minuta da prijeđu šest kilometara. Konačno su bili izvan

granica grada i promet je bio znatno rjeđi. Semafori su ostali iza njih i samo

su svjetla njihovih automobila osvjetljavala cestu.

Nikita se usredotočila na vožnju, održavajući brzinu, ne približavajući se

previše Knoxu, a ni udaljavajući se da joj odmakne i nestane iz vida. Tako je

vodila čitav svoj život: sigurno, ostajući unutar određenih granica,

pronalazeći zadovoljstvo u drugim stvarima poput posla', u kojemu se

očekivalo da u datim okolnostima riskira svoj život.

I nije željela riskirati svoj život, pomislila je u agoniji. Jednostavno je

željela griješiti, možda vikati u javnosti, izgubiti kontrolu, a da se ljudi ne

pitaju je li se to dogodilo zbog neke greške. Željela je raditi šašave stvari bez

ikakvog razloga - osim svoje želje da ih radi. Nije željela živjeti u strahu od

onoga što bi se moglo dogoditi ako se netko zbog nje ne bude osjećao

ugodno.

Možda je biti uništen bilo bolje od načina na koji je ona do tada živjela

svoj život. Možda su oni buntovnici imali dobru ideju - daje bolje živjeti

kratak, pravi život, nego dug, ali u zatvoru koji si sami ljudi naprave.

Kada je Knox skrenuo s autoceste na sporednu cestu, osjećala je kako

jedva diše, kao daje zrak pregust da joj uđe u pluća. Utapala se, utapala se

čitavog svog života, a tek je sada to shvatila.

Jesi li robot?

Pa, da, očito jesam. Hvala mu što je to istaknuo.

Knoxova stražnja svjetla zamaglila su joj vid i nagazila je na kočnicu,

drhteći. Smanjio je brzinu, ali ona nije obraćala pozornost i gotovo se

sudarila s njime. Proklet bio, zašto je to rekao? I zašto je morao biti tako

pronicljiv i znatiželjan?

Knox je pritisnuo kočnicu, malo usporio, a zatim skrenuo lijevo na dug

prilaz koji je krivudao po malom brežuljku na čijem je vrhu bila

jednokatnica između visokih stabala. Unutra je gorjelo nekoliko svjetala.

Knox nije stao kraj kuće, ali je čula kako je jednom pritisnuo sirenu dok je

prolazio pokraj nje. Iza kuće je bila ograda i s jedne strane štala. Knox je

ušao ravno u nju, a Nikita se zaustavila ispred.

Stariji se čovjek približavao s njezine desne strane - Knoxov otac, sudeći

po izgledu. Oboje su bili visoki, širokih ramena i vitki; čak su im i glave bile

istog oblika. Upalio je svjetlo u štali - običnu žarulju koja je visjela s grede.

On i Knox zajedno su navukli veliku ceradu preko unajmljenog automobila,

tako da su mu čak i gume bile pokrivene; zatim je ugasio svjetlo i oboje su

zatvorili dvostruka vrata štale. Knoxov je otac provukao lanac kroz kvaku i

zakačio ga lokotom.

Gospodin Davis bacio je pogled na nju, i premda je znala da ju ne može

vidjeti jer su svjetla blještala u njega, osjećala je njegovu znatiželju.

Instiktivno je ugasila motor i smetena tražila prekidač kojim se gase svjetla.

Izašla je iz automobila i prilazila dvojici muškaraca, pazeći da se ne

spotakne u mraku.

Znala je da Knox nije sretan što će ju njegov otac upoznati, ali negdje u

proteklih pola sata prestalo joj je biti važno je li Knox sretan ili nije.

"Pa, dobra večer", rekao je gospodin Davis. "Mislio sam da zamjenik

vozi Knoxov auto."

"Trebala si ostati u autu!" rekao je Knox hladnim tonom.

"Ti si mi rekao da ostanem u autu!" ispravila ga je jednako hladno.

"Nazvao si me robotom jer nisam htjela seks s tobom, pa zašto bih onda

radila ono što mi ti kažeš?"

Knox se zagrcnuo, a čini joj se i njegov otac. Nije mogla vjerovati što je

rekla pred njegovim ocem, ali jednostavno nije marila. Nitko ju nikada nije

povrijedio koliko Knox Davis, a on se čak nije ni trudio to učiniti. To čak nije

ni bila njegova krivica; nije mogao znati da će je njegov izbor riječi baciti u

zid stvarnosti i ostaviti je slomljenom. Okrenula se gospodinu Davisu i

pružila ruku.

"Dobra večer, ja sam Nikita Stover."

Njegov je otac prihvatio ruku.

"Kelvin Davis. Drago mije što sam vas upoznao", zvučao je smeteno.

Potom se okrenuo prema sinu i odrješito rekao: "Knox!"

"Nisam, mislim, pa pitao sam te jesi li robot", rekao joj je Knox, "ali nije

bilo..."

"Zašto bi rekao nešto takvoga?" želio je znati njegov otac.

"Zbog hrpe drugih stvari", završio je umorno.

"A, da, sada se sjećam. Ne ljutim se, ne smijem se i ne uspaljujem se.

Imaš pravo, ali pogodi u čemu nemaš pravo!"

Gospodin Davis prošao je rukom kroz kosu, nelagodno premještajući

težinu s jedne noge na drugu. Očito je želio da nije usred ovoga.

"Ovaj, vas dvoje izlazite ili tako što?"

"Ne", rekla je Nikita.

"Kako bi on onda?" stariji je čovjek zastao.

Nošena plimnim valom očajničkoga bijesa, Nikita je završila rečenicu

umjesto njega. "Kako bi on onda mogao znati palim li se ja ili ne?"

"Nikita, dosta!" povisio je Knox ton.

"Ne govori mi kada je dosta!" bacila mu se u lice. "Čitav su me život

zaustavljali. Bojala sam se napraviti ovo i ono, bojala sam se da će netko

misliti da sam prevelika nevolja", užasnuta, glas joj je puknuo i u očima su

joj se počele skupljati suze. "Ja ne plačem!" viknula je oštro. "Bojim se čak i

plakati."

"Vidim to...", glas mu je sada bio nježan. "Ne moraš plakati. Ako si ljuta

na mene, udari me. Hajde, stisni šake i udari me u bradu najbolje što

možeš."

"Knox!" protestirao je gospodin Davis.

"Ne obraćaj mi se tako oholo!" izderala se bijesno, a šake su joj već bila

stisnute.

"Ako ćeš se zbog toga osjećati bolje, udari me."

Osjećat će se bolje, pa je to i učinila. Nije imao pojma što je tražio. Nikita

nije udarala bez veze; napela je mišiće u ruci i pomaknula se unatrag kao što

su je učili, te je udarila ravno iz ramena munjevitim pokretom. Udarac je

pogodio Knoxa u lijevu stranu čeljusti i on je zateturao unatrag, a zatim

naglo pao na guzicu.

"Prokletstvo!" rekao je, držeći se za bradu.

1 5

"SRANJE!" REKAO JE KELVIN DAVIŠ I ZAČUĐENO BULJIO U SVOGA SINA KOJI je

sjedio na tlu. "Dobro udarate gospođice Stover. Ili bih trebao reći gospođo?"

Čitala je o oblicima obraćanja iz dvadesetog stoljeća, sačuvanim u

knjigama o poslovnom ponašanju koje nisu bile digitalizirane, pa je znala

što želi reći.

"Zovite me Nikita", šmrcnula je i obrisala oči dlanovima, a zatim se

okrenula prema Knoxu. "Hoćeš li ustati ili ćeš sjediti tamo cijele noći?"

"Ovisi o tome planiraš li me ponovo udariti", odgovorio je. "Ako

planiraš, ostat ću dolje, hvala lijepa."

"Ne budi tako ogromno dijete!" prasnula je. "Cijeli me dan naguravaš,

govorim ti i govorim ti..."

"Da mi dopuštaš da to radim - da, sjećam se. I kaže se 'veliko dijete', ne

'ogromno dijete'."

Umorno je ustao i udaljio se od nje.

"Veliko, ogromno, značenje je isto", bila je previše uznemirena da bi

marila za jezične finese.

Događaji su se raspetljavali; ona se raspetljavala do točke da joj više

jednostavno nije bilo važno.

" Trebao bi ući i staviti led na bradu", rekao je Kelvin Knoxu.

"Hvala, hoću. Već čujem dečke, ako sutra dođem na posao modrog lica."

Kelvin se pristojno okrenuo prema Nikiti. Pružajući ruku prema kući,

rekao je:

"Nakon vas."

Nikita je koračala ispred dvojice muškaraca, a misli i osjećaji još su joj

bili burni. Uviđala je da na nekoj razini nije shvaćala sve, jer su i Knox i

njegov otac mislili daje smiješno što gaje zapravo udarila. Nasilje ju nije

olakšalo napetosti - željela ga je ponovo udariti, željela je plakati, htjela je

izvikivati svoje frustracije nebu.

Svjetlo na stražnjem trijemu je gorjelo i vidjela je daje kuća od crvene

opeke, da nije nova i daje okružena uobičajenim grmovima. Činilo se daje

trijem dodan kasnije, jer je bio napravljen od drveta i obojen u bijelo. Kelvin

je otvorio škripava mrežasta vrata i uveo ih, a zatim je otvorio drvena vrata

koja su, kao i u Knoxovoj kući, vodila u kuhinju.

"Lynette!" uzviknuo je. "Društvo!"

"Je li Knox?"

Čula je glas prije nego je vidjela ženu koja se pojavila iz druge prostorije.

Stala je kad je vidjela Nikitu, odmah gledajući u svojeg supruga, očekujući

upoznavanje ili objašnjenje, što god se činilo potrebnim.

"Ovo je Nikita Stover, Knoxova - ovaj - prijateljica. Nikita, moja žena,

Lynette."

"Drago mije...", i Nikita i Lynette rekle su u isti tren.

Lynette je imala pedeset i nešto godina, bila je privlačno zaobljena,

imala je kratku crvenu kosu, ljubazno lice i izgledala je sposobno.

"Knox treba malo leda za bradu", rekao je Kelvin.

"Što se dogodilo?" dok je postavljala pitanje, Lynette je išla prema

zamrzivaču i vadila paket nečega plavog.

"Nikita me srušila na guzicu", odgovorio je Knox.

Lynette je uzela lanak kuhinjski ručnik iz ladice, omotala ga oko plavog

paketa i pružila ga Knoxu, koji ga je stavio na lijevu stranu brade.

"Namjerno?" pitala je.

"O, da!" Knox je izvukao stolac i sjeo. "Rekao sam joj da me udari."

"Vjerojatno si očekivao ženskastu pljuskicu", rekla je Lynette mudro.

"Vjerojatno!" složio se.

"Ali to nisi dobio."

Zahihotao se.

"Drugi ću put znati bolje. Ima udarac poput Mikea Tysona."

Smijao se, pomislila je Nikita. Smijao. Drhtala je i pomislila je da će joj

biti zlo. I ne zato jer ga je udarila - rekao joj je da to učini, i zaslužio je to.

Zapravo, željela ga je ponovo udariti jer se smijao. Umjesto toga, stajala je

sleđena, buljeći kroz kuhinjski prozor, premda vani nije ništa vidjela.

"Sjednite", rekao je Kelvin, izvlačeći joj stolac i nježno je vodeći. "Želite li

što popiti? Vodu? Mlijeko? Možda kavu?"

"Ništa, hvala vam", rekla je.

Knox se okrenuo na stolcu i nagnuo se prema njoj. Plavi joj je pogled

ispitivao lice. Nije znala što traži; možda komad metala koji bi joj virio iz

kože. Tražio je uzalud - metal se ne koristi u konstrukciji robota već više od

stotinu godina.

"Daj da ti vidim ruku."

No sam je posegnuo za rukom i držao je dok ju je pregledavao. Zglobovi

su joj već otjecali, a na jednom je koža čak i puknula.

"Jao!" uzviknuo je. "Ruka će ti biti gora od moje brade. Lynette, imaš li

još leda?"

"Ne, ali snaći ćemo se. Imam zamrznuti grašak."

Njegova je maćeha ponovo izvukla vrećicu iz zamrzivača i omotala je u

ručnik.

I4V

"Da vidimo...", rekla je uzimajući Nikiliiui ruku iz njegove i pozorno

stavljala hladan oblog na njezine zglobove, a zatim gaje vezala krajevima

ručnika.

Nikita je glasno udahnula zbog hladnoće, koja joj je pojačavala udaranje

u ruci. Glupa. Bila je tako glupa - ozlijedila je ruku premda je znala da mora

biti u dobroj formi zbog istrage. Nije si mogla dopustiti da zaboravi zbog

čega je ovdje ili da je zadatak puno važniji od njezinih osjećaja.

"O čemu se radi?" pitala je Lynette sjedajući. "Znam da ne bih smjela

pitati, ali znatiželjna sam, a kako i ne bih bila kada vi oboje sjedite u mojoj

kuhinji držeći led na različitim dijelovima tijela."

Kelvin je puhnuo kroz nos.

"Nikita kaže da nije htjela spavati s Knoxom pa ju je on nazvao

robotom."

"Udari ga opet!" Lynette je odmah savjetovala Nikiti.

Nikita se opet borila sa suzama. Morala je prestati biti toliko emotivna;

morala se kontrolirati barem dok ne ostane sama.

"Žalim zbog svoje neumjesne reakcije", rekla je suhoga grla.

"Ako te nazvao robotom, nije bila neumjesna. Rekla bih daje bila čak i

ograničena." Lynette je suzila oči i pogledala Knoxa.

"Jesi li?"

"Na neki način. Ne baš. U to se vrijeme odvijala još jedna rasprava."

"A nećeš reći o čemu je ona bila."

"Ne, neću...", rekao je nježnim, ali odrješitim tonom. "I tek toliko da se

zna, ne znate ništa o Nikiti. Niste je sreli, nikad niste čuli za nju. Trebala je

ostati u autu da je ne vidite, ali ništa od toga. Ona je inkognito, jer joj život

ovisi o tome. Vidite li je na ulici, pravite se daje ne poznajete, dobro?"

I Kelvin i Lynette su kimnuli. Bilo je očito da je Lynette znatiželjna, no

upite je zadržala za sebe. Umjesto njih, postavila je vječno majčinsko

pitanje:

"Jeste li večerali? Dajte da vam nešto podgrijem na brzinu."

"Hvala, ali jeli smo", rekao je Knox, smiješeći se iskreno. "I moramo

krenuti."

"Ali tek ste stigli."

"Zajedno radimo na slučaju i još imamo puno posla večeras."

"Ovisi o tvojoj definiciji 'posla'...", promrmljao je Kelvin ispod glasa i

zbog toga zaradio pakleni pogled svoje supruge, a Knoxa natjerao na smijeh.

"Službenog posla...", rekao je ocu.

Ustao je i stavio led na stol.

"Hvala na pomoći."

"Uzmi led sa sobom", rekla je Lynette. "Imaš automatski mjenjač; možeš

voziti desnom rukom i držati led lijevom. Drži ga petnaest minuta, zatim ga

makni, pa ga onda nakon petnaest minuta ponovo stavi. Ponavljaj to i

možda uopće neće poplaviti. I uzmite taj paket graška sa sobom jer je

njezina ruka u goremu stanju od tvoje brade."

Knox je kimnuo i ponovo uzeo led. Došavši do Lynette, sagnuo se i

poljubio je u obraz.

"Još jednom hvala. Ti si prihvatljiva pomajka."

Nacerila se i potapšala ga po ruci.

"Pretpostavljam da si i ti prihvatljiv posinak."

Nikita je zahvalila, a zatim slijedila Knoxa prema izlaznim vratima.

Kelvin i Lynette stajali su na pragu i gledali ih kako odlaze do automobila;

potom je Kelvin ugasio svjetlo na trijemu i zatvorio vrata.

U iznenadnoj tami Nikita se osjećala još gore nego prije. Sjela je na

suvozačevo sjedalo, a Knox se uvlačio za upravljač i psovao ispod glasa dok

je odmicao sjedalo unatrag zbog svojih dugih nogu.

"To je dobro prošlo", primijetio je. "Sada znaju za tebe i misle da sam

budala."

Željela je reći nešto u smislu 'istina boli', ali klišeji joj u tom trenutku

nisu odgovarali. Zato je odlučila i dalje sjediti u tišini.

"Nećeš ništa reći?" pitao je kada su stigli do ceste koja je vodila prema

gradu.

Šutjela je, sabirući si misli.

"Kada dođemo do tvoje kuće, sjest ću i nacrtati još jednu vremensku

liniju, navest ću sve što znam o ubojstvo Taylora Allena."

"Nisam na to mislio."

"A, želiš razgovarati o osobnim stvarima? U redu. Nemoj me više ljubiti.

Što kažeš na to?"

Uzdahnuo je.

"Kratko i jasno. I mislio sam da ćeš se tako osjećati. Gledaj, samo sam

razmišljao s kakvom mirnoćom sve prihvaćaš i o tehnologiji koja u tvoje

vrijeme postoji, pa sam pomislio da bi to moglo biti moguće", prošlo je

nekoliko sekundi. "Je li moguće?"

"Tko god ubio Taylora Allena nije iz ovoga vremena. Mora živjeti negdje,

jesti negdje. Ovo je mali grad - ne bi ga trebalo biti teško pronaći."

Shvatio je daje promijenila temu.

"Ako živi ovdje. Mogao bi biti u drugome gradu ili u drugoj saveznoj

državi."

"Nećemo znati ako ga ne potražimo...", rekla je, nakon čega su oboje

zašutjeli.

Upravo je otključao stražnja vrata svoje kuće kada se oglasio njegov

radio. Slušao je šifre, a izraz mu je postajao sve hladniji.

"Dogodilo se još jedno ubojstvo!" rekao je kratko, otvarajući joj vrata.

"Ista procedura: drži vrata zaključana i ne javljaj se na telefon ako ne zovem

ja s mobitela. Jasno?"

"Da, naravno. Ovo je vjerojatno povezano, zar ne?"

"U Pekesvilleu nema baš puno ubojstava", objasnio je. "Kakvi su izgledi

da nije?"

16

STARI, BIVŠI GRADONAČELNIK HARLAN FORBES BIO JE U OSAMDESETIM godinama

i zaslužio je dostojanstveniju smrt od gušenja dok je sjedio u svom

omiljenom starom naslonjaču i pratio televizijski program. Mjehur i crijeva

su mu se ispraznili, a lampu je vjerojatno srušio dok je mahao nogama.

Gušenje je bila nasilna smrt, jer se žrtva nekoliko minuta borila prije nego je

mozak konačno umro. Također je zahtijevalo ogromnu snagu ili vrsnu

tehniku.

Ubojica je možda bio jak, ali nije rabio ruke. Na starčevu vratu nije bilo

tragova prstiju, nego samo tanak trag koji je govorio da mu je nešto bilo

stavljeno oko vrata, a zatim povučeno. Možda remen. Moglo je biti i uže,

dugačak šal - bilo što dovoljno dugačko.

Mjesto zločina nije bilo u Knoxovoj domeni posla. Gradonačelnik je

živio u gradu, pa su gradski istražitelji bili zaduženi za njegovo ubojstvo.

Međutim, dvije su jedinice surađivale i razmjenjivale iskustvo, broj ljudi i

budžet. Poznavali su se, zajedno su osnovali specijalne radne skupine i

pomagali su si koliko je to bilo potrebno.

Premda im zbog mjesta ubojstva Knox nije trebao, zanimalo bi ih što je

on primijetio jer je slovio za znatiželjnika. Nije bio jedini okružni istražitelj

na mjestu zločina; Roger Dee Franklin također je bio tamo, uglavnom radeći

isto što i Knox - promatrajući.

Ubojstvo se dogodilo nedugo nakon što je pao mrak, po procjeni

susjede. Vidjela je Harlana kako pušta van mačku, kao i svakoga dana,

kasno poslijepodne. Upravo je zbog mačke otišla provjeriti što je s

Harlanom jer je jadnica stajala pred vratima i mijaukala želeći ući, a on

nikada nije ignorirao njezine pozive. Buka joj je konačno počela ići na živce,

pa gaje nazvala. Kada se nije javio, nazvala je 911.

Roger Dee čuo je priču o mački i otišao do Knoxa.

"Dobro daje mačka bila vani", promrmljao je.

Bilo je poznato nekoliko slučajeva kada su mačke jele mrtvačevo tijelo

jer su bile same, zatvorene u kući. Ljudi su zaboravljali da su mačke i

grabežljivci, ne samo ljubimci. Nakon što je vidio nekoliko starih ljudi koji

su umrli sami i imali samo mačku ili mačke za društvo, Knox se zakleo da će,

ako mu se životni stil ikada promijeni i odluči imati ljubimca, to biti zlatna

ribica. Volio je mačke, ali. ne toliko da bi im želio biti hrana.

Knox je dobro pregledao mjesto zločina. Nije bilo nikakve sličnosti sa

scenom iz kuće Taylora Allena; metoda je bila drukčija i na prvi pogled dvije

žrtve nisu imale ništa zajedničkog - prvi je bio prilično dobrostojeći

odvjetnik s mladom ženom, a drugi je bio umirovljeni stari udovac koji je

imao mačku i živio u istoj kući već pedeset godina. Prema onome što je

susjeda rekla, Harlan Forbes nije puno izlazio iz kuće, bio je zadovoljan

šetnjom u svome vrtu ili sjedenjem na prednjem trijemu. Kćer ili unuka

uglavnom su mu donosile namirnice otprilike jednom tjedno ili bi došle po

njega. Posljednje se godine naglo postarao i razmišljao o tome da bi možda

prodao kuću i otišao u dom. Jadan se starčić više nije morao brinuti oko

toga.

Premda ni po čemu ubojstva nisu bila povezana, Knox je bio uvjeren da

su ipak nekako povezana. Međutim, nije bio toliko lud da to ikome

spomene. Ismijali bi ga. Da nije poznavao Nikitu, da nije vidio kako se netko

materijalizira njemu ispred nosa, da nije znao kako je ubojica iz budućnosti

na ovome području, ni njemu ta mogućnost nikada ne bi pala na pamet.

Čudne stvari koje su se događale bile su povezane. Vremenska kapsula,

bljeskovi na Jessejevu imanju, Nikita, putovanje kroz vrijeme, ubojstvo

Taylora Allena - sve je to definitivno bilo povezano, mada Nikita nije znala

kako se Taylor uklapa u cijelu priču. Znala je samo da ga je ubio netko iz

njezina vremena, ali nije znala zašto, ni tko je to bio. Pa sad... kako se onda

tu uklapalo ubojstvo Harlana Forbesa?

Harlan nije bio opljačkan. Nije bilo znakova nasilnog ulaza, ali vrata

nisu ni bila zaključana. Većina je ljudi u gradu zaključavala svoja vrata tek

prije spavanja. I metoda i činjenica da ništa nije ukradeno, govorile su da

ubojstvo nema veze s drogom, jer bi ovisnik potražio gotovinu ili nešto što

se može prodati.

"Jadan stari!" rekao je Roger Dee, ponavljajući Knoxovu misao. "Tko bi

želio ubiti nekoga kao što je on? Umirovljen, živi od mirovine - a samo Bog

zna da kao gradonačelnik nije bio bogat. Daje opljačkan, možda bi sve imalo

nekog smisla, ali doći i ubiti ga - zašto? Misliš da je netko od njegovih

rođaka želio brzo naslijediti staru kuću i ofucani namještaj?"

"Možda."

Ako Harlan ima dobru policu osiguranja ili pozamašnu svotu u banci.

Nije živio kao netko tko ima novaca, ali mnogi stari ljudi koji su preživjeli

privrednu krizu skrivaju novac i žive kao da jedva spajaju kraj s kraj em.

Knox je razmišljao o svim mogućnostima, no i dalje je bio uvjeren daje ovo

ubojstvo bilo povezano s Nikiti- nim slučajem. Pa, mjesto nije bilo njegovo;

gradski će policajci provjeriti police osiguranja, bankovne račune i slične

podatke, a on će pomoći ispitivanjem susjeda.

Izašao je van s Rogerom i krenuo prema susjedima. Držeći blok u ruci,

kucao je na vrata i postavljao pitanja. Ovo je bilo sta-

ro susjedstvo i većina je stanovnika bila u mirovini, što je značilo da su noću

uglavnom kod kuće, ispred televizije. Nitko nije vidio niti čuo išta neobično.

Svi su bili zgroženi nasiljem koje se dogodilo tako blizu njihovih domova i

nekome koga su poznavali i voljeli, ali nitko nije mogao pomoći.

Prošlo je dva iza ponoći kada se umorno odvezao kući. Danje bio jako,

jako dug, a kada se zaustavio i stao na svome prilazu, vidio je da u kući još

gore svjetla, znao je da još nije bio gotov.

Nikita je sjedila u kuhinji za stolom, čitala jednu od Knoxovih knjiga i

ispijala vruću kavu. Kada je čula da automobil dolazi, ustala je i pogledala

kroz kuhinjski prozor da se uvjeri je li to on, a zatim je otključala vrata i

otvorila ih.

Izgledao je umorno kada je ušao, ali kako i ne bi. Bilo je kasno, trebao je

malo sna. Umjesto kreveta, mirisala mu je kava.

"Je li ta kava svježa?" upitao je.

"Skuhala sam je prije pola sata", rekla je dok se vraćala na svoje mjesto

za stolom.

Bila je ponosna jer je shvatila što je aparat za kavu i kako radi. Znala je

jer je u Knoxovu uredu vidjela takav aparat s natpisom 'Gospođa Kava', i

iako na ovom nije bilo natpisa, bio je to otprilike isti aparat. Bez uputa,

uspjela je pogoditi proceduru: velik prazan prostor imao je oznake mjere,

što je značilo da nešto treba staviti u njega. Kavu? Čemu služi kutija s

filterima? Eksperimentirajući, otkrila je da filter savršeno pristaje maloj

posudi iznad, a onda kava ide tamo. To je značilo daje prazan odjeljak bio za

vodu.

Pronašla je zatvorenu vrećicu kave, pročitala upute o količini kave za

jednu šalicu vode, te je pozorno izmjerila kavu i vodu. Zatim je pritisnula

jednu tipku i ubrzo je voda počela curiti u filter. Jednostavno. I odličnog je

okusa.

"Pretpostavljam da i za dvjesto godina ima kave", rekao je dok je uzimao

šalicu iz ormarića i ulijevao kavu u nju.

"Naravno. To je najvažniji usjev u Južnoj Americi."

"Važniji i od nafte?"

"Tržište nafte je propalo kako je tehnologija napredovala."

Nikita je nastavila buljiti u otvorenu knjigu premda više nije čitala.

Knox je izvukao stolac nasuprot njoj i zavalio se. Protrljao je oči, a zatim

sklopio obje ruke oko šalice.

"Žrtva je bivši gradonačelnik, Harlan Forbes. Načinje potpuno drukčiji -

gušenje. Harlan je imao osamdeset pet godina i fizički je bio slab. Ništa ne

povezuje slučaj s Taylorovim ubojstvom, osim mog osjećaja."

"Je li gradonačelnik mogao napisati nekakav istraživački rad koji je

stavljen u kapsulu?"

"Ne, nije čak ni završio koledž. Samo je bio jedan od onih dobričina s

osobinama vođe, dovoljno inteligentan da radi u administraciji."

"Onda možda nije povezano s drugim ubojstvom", ustvrdila je.

Odmahnuo je glavom.

"Razmišljao sam i prisjećao se tko je sve bio nazočan prije dvadeset

godina kada se kapsula zakapala. Trener Howard Ea- sley sljedećeg je jutra

pronađen obješen. Mrtvozornik je rekao da je samoubojstvo, ali sada se

počinjem pitati. Trener je bio dovoljno blizu da vidi što je sve stavljeno u

kapsulu; zapravo, pomogao ju je zakopati. Gradonačelnik je bio tamo. A

kada malo bolje razmislim i Taylor Allen je bio nazočan. Počeo je raditi kao

odvjetnik, pa je bio na svakakvim društvenim događanjima da si izgradi

mrežu kontakata. On je bio dio ceremonije."

"Ali trener je umro prije dvadeset godina!" istaknula je. "Zašto čekati

dvadeset godina prije ubijanja ostalih?"

"Nemam odgovora na to, ali mislim da znam uzorak. Moram si osvježiti

pamćenje. Sutra ćemo prvo otići u knjižnicu, pronaći novinski članak i

vidjeti spominju li se svi koji su bili tamo. Objav- ljenaje i fotografija, jer se

sjećam da sam je htio pogledati i vidjeti jesmo li tata i ja na njoj, ali kut nije

bio dobar."

Kimnula je i ponovo pogledala u knjigu.

Nakon minute je uzdahnuo.

"Slušaj, žao mi je. Kunem se, nisam pitao jesi li robot zbog seksa."

"Nema 'seksa'. Poljubio si me nekoliko puta, bilo je ugodno, ali neće se

ponoviti." Glumila je nezainteresiranost, boreći se protiv suza. Neće ponovo

plakati pred njim. Zatvorila je knjigu i ustala.

"Idem u krevet, ako nemaš ništa protiv."

"Nećeš moći spavati nakon te kave. Možemo ostati ovdje i pričati."

"Nisam puno popila i jako sam umorna. Laku noć."

Uzevši knjigu, otišla je do male spavaće sobe koju joj je namijenio i

upalila svjetiljku na noćnom ormariću. Nije lagala o umoru; bila je zaista

iscrpljena i jedva je razmišljala.

Pojavio se na pragu točno iza nje.

"Imaš li sve što trebaš? Nešto u čemu ćeš spavati?"

"Da, hvala."

"Jesi li sigurna? Možeš uzeti jednu moju majicu. Noći su tople, a

klimatizacijski uređaj ne radi baš najbolje. Bit će ti dobro u majici kratkih

rukava."

"Imam svoju odjeću za spavanje, hvala."

"Dobro onda", motao se. "Vidimo se ujutro."

"Pitaš li hoćemo li se uistinu vidjeti ujutro? Neću otići. Imam posao koji

moram obaviti."

"Znam da nećeš otići. Imala si dovoljno prilika do sada, i mogla si da si

htjela. Samo... sranje. Povrijedio sam te, a nisam htio, i ne znam kako da to

ispravim."

"Ispričao si se. To je dovoljno."

"Ne, nije. Još si povrijeđena."

"Onda ću preboljeti to", rekla je hladno. "Odrasla sam. Hoćeš li, molim

te, zatvoriti vrata? Htjela bih se presvući i ići spavati."

Nervozan, stajao je tamo još trenutak, a zatim se, tiho psujući, povukao i

zatvorio vrata za sobom. Nikita je duboko uzdahnula od olakšanja. Nije se

željela zamarati međusobnim konfliktima, a pogotovo ne dok je ovako

umorna.

Odjeća koju je donijela iz svoga vremena neće se zgužvati, no svejedno ju

je raspakirala i pomnjivo objesila na vješalice u ormaru, a zatim je učinila

isto s odjećom koju joj je Knox kupio. Nošenu je odjeću skinula i prebacila

preko jedinog stolca u sobi. Skinuvši se, odjenula je svoju jednodijelnu

pidžamu za spavanje. Bila je jako udobna jer je bila napravljena od tkanine

koja se prilagođavala temperaturi tijela. Ako bi joj bilo vruće, materijal l>i

joj odvlačio toplinu od tijela, a ako bi joj bilo hladno, čuvao bi toplinu.

Sigurno nijedna Knoxova majica ne bi bila udobna.

Odmaknula je pokrivače s kreveta i umorno se uvukla u njega. Ugasivši

svjetiljku, ležala je budna, puno svjesnija neobičnosti ovoga vremena više

nego je bila kada je tek stigla. Prije nepunih l rideset šest sati bila je puna

planova i optimizma. A sada je zaglavila u vremenu koje nije bilo njezino,

izdao ju je netko od njezinih i nije znala hoće li se ikada vratiti ili hoće li

drugi ubojica biti poslan daje ubije.

To je moralo značiti da će uspjeti i da su oni to znali.

U suprotnome, zašto bije ubili? Da joj je bio suđen neuspjeh, mogli bi je

jednostavno ostaviti ovdje i nitko nikada ne bi saznao. Nije mogla reći svojoj

obitelji gdje ide jer su misije bile strogo povjerljive i poznate samo vojsci i

zakonu. Tehnologija je još uvijek bila nova - tek je dvadeset godina prošlo od

prvog putovanja, a prvih je deset godina prijelaz bio opasan, često je

završavao smrću tako da je svaki dobrovoljac znao da ima šanse pola-pola -

u najboljem slučaju. Još nisu znali sve o posljedicama mijenjanja povijesti, a

teroristi bi se vrlo rado dokopali tehnologije.

Ako se ne vrati, nitko nikada neće saznati što joj se dogodilo.

A dogodilo se toliko toga što nije razumjela. Vremenska kapsula bila je

iznenađenje, ali netko je iz njezina vremena prešao i uzeo je. Tko i zašto?

Knox je poznavao ljude u svome gradu i rekao je da ni odvjetnik ni

gradonačelnik nisu mogli imati znanje koje bi se moglo iskoristiti za

razvijanje tehnologije putovanja kroz vrijeme.

Tko ju je iz ovoga vremena pokušavao ubiti i zašto? Tko je mogao znati

za nju?

A: Ubojica je bio upozoren na njezin dolazak - a vjerojatno i na dolaske

Housemana i McElroya.

B: Ubojica je regrutirao pomoćnika iz ovoga vremena. Ali zašto

jednostavno nije rekao šerifu da ona nije prava agentica FBI-a? Njezin se

identitet nije mogao provjeriti u ovome vremenu. Bila bi u zatvoru i

maknuta s puta.

Možda nije želio da završi u zatvoru? Samo je maknuti s puta, nije bilo

dovoljno. Želio je da bude mrtva.

Zijevnula je, preumorna da bi jasno razmišljala. Okrenuvši se na bok,

trepnula je teškim kapcima. Sada kada joj se vid prilagodio tami, mogla je

vidjeti obrise dvaju prozora i poželjela je da ih može otvoriti. U sobi je bilo

zagušljivo i dobro bi joj došlo svježeg zraka. Ali otvoren prozor nije pružao

sigurnost; u njezino vrijeme prozori se nikada nisu otvarali. Trening i

običaji zadržali su je u krevetu.

Zrak je u ovim planinama bio svjež, a šuškanje povjetarca u krošnjama

ogromnih starih stabala gotovo je uvijek bilo zvučna kulisa. Trava je bila

zelena i mirisna, a cvjetovi raznih boja. Stabla, trava i cvijeće još su postojali

u njezino vrijeme; štoviše, stabla su bila izvrsna jer više nisu služila za

izradu papira. Nove vrste cvijeća, novih boja i mirisa, rasle su u izobilju.

Ali nije bilo isto. Ovo je bilo... novije. I nije bilo dom. Nikada neće biti

dom.

1 7

KNOX JE USTAO U UOBIČAJENO VRIJEME I ZAGRIJAO DVIJE ŠALICE SINOĆNJE kave

u mikrovalnoj pećnici. Zagrijana kava, istina, nikada nije imala pravi okus,

ali činilo mu se besmisleno bacati kavu koja je bila hladna tek nekoliko sati.

Hvala Bogu, Nikita je pila crnu kavu, pa nije morao razbijati glavu koliko

čega mora staviti u nju. Nije mogao pronaći nijedan pladanj, premda je znao

da ih ima, pa je improvizirao i stavio šalice na lim za pečenje, a zatim ih

odnio do njezine sobe. Kao dar za primirje, odstajala kava nije bila baš

nešto, ali bila je jedino što je imao.

Namjerno nije nosio majicu jer je iz iskustva znao da je to najbolji način

da natjera ženu da ga dotakne. Feromoni, pretpostavljao je. Iz kojeg god

razloga, palilo je, a on je trebao njezin dodir. Fizički dodir pomoći će u

smanjivanju jaza između njih i približit će mu je.

Znao je daje na velika vrata nasrtao u njezinu privatnost, ali to ga nije

spriječilo da joj pokuca na vrata, a zatim uđe.

Trgnuvši se iz sna, Nikita je sjela na krevet.

"Što nije u redu?" pitala je naglo, odmičući si razbarušenu kosu s lica.

Knoxovo je srce gotovo stalo, a lim za pečenje zaljuljao mu se u ruci.

Odjeća koju je nosila sličila je tekućini koja kao da se laga-

no cijedila niz njezino tijelo. Nije bila ni uska ni prozirna, ali tako je dobro

octavala njezino tijelo.

Progutao je slinu i uspio se kontrolirati.

"Donio sam ti šalicu kave. Mislio sam da bi ti mogla zatrebati da te

gurne u novi dan."

"Da me gurne u dan?" pitala je, a zbunjenost joj se odražavala na licu.

Potisnuo je osmijeh. Vjerojatno joj ne bi bilo drago da zna koliko je on

uživao u njezinim komunikacijskim problemima jer je sve shvaćala previše

doslovno.

"Gurnuti u novi dan znači dati poticaj za početak novoga dana."

Prinio je pladanj i stavio ga na noćni ormarić, a zatim sjeo pokraj nje.

Podignuo je obje šalice i pružio joj jednu.

"O...", prihvatila je šalicu. "Hvala ti", oprezno je srknula, a zatim

napravila grimasu. "Ovo nije dobro kao sinoć. Što si napravio?" bacila je

pogled na njegova prsa, a zatim skrenula pogled u stranu.

"Radioaktivirao sam je."

Otpio je malo svoje kave, premda nije bila najbolja na svijetu.

Iznenađena, buljila je u svoju šalicu i morao se nasmijati.

"To je ista kava od sinoć; samo sam je zagrijao u mikrovalnoj. Zapravo

nije radioaktivna, znaš...", uvjeravao ju je.

Otpila je još malo, a zatim predložila.

"Savjetovala bih ti da izliješ staru kavu i napraviš svježu."

Zahihotao se.

"Vruća je i ima kofeina. To je sve što trebam. Svježa se kava kuha, a ova

me održava dok ne bude gotova", ležerno je čavrljao pokušavajući joj ne

buljiti u grudi, ali, Bože, bio je samo čovjek, a one su bile tako lijepe: ni

prevelike, ni premalene, savršeno zaobljene i s mekim bradavicama.

Želio je strgnuti preostalu odjeću sa sebe i uvući se u njezin krevet, ali

Nikita nije pokazivala znakove oprosta, pa nije htio navaljivati. Ako ga opet

udari, mogla bi mu slomiti čeljust.

I ona je njega gledala. Dok je ispijala kavu, kriomice je pogledavala u

njegova prsa i ramena. Razmišljala je o tome da ga dotakne.

Uhvatio je nabor na njezinoj odjeći koji joj je, slučajno, bio na trbuhu.

"Kakva je ovo tkanina? Nalik je na vodu."

Pogledala je dolje i namrštila se.

"Izgleda mokro?"

"Ne, nego nekako kao da teče, poput tekućine."

"U tome i jest bit. To je sintetička tkanina, naravno, dizajnirana da bude

udobna. Drži te zagrijanim ako ti je hladno ili svježim ako ti je pretopio. Sve

stvarno dobre nešavke su napravljene od ovakvog materijala."

"Nešavke?"

"Ovo ovdje, pidžama. Tako se zove. Doslovno znači 'nema šavova'.

Tržišno ime tkanine je Elegon, ali tko zna kako se izrađuje. Neki su je

kemičari izmislili. "

"Sviđa mi se osjećaj...", trljao je nabor između prstiju, puštajući daje

njegovi zglobovi dotaknu.

Mogao je osjetiti kako ubrzano diše. Odlučivši da je išao dovoljno

daleko, ustao je. "Idem pod tuš!" rekao je dok je izlazio. "Gotov sam za

desetak minuta pa ću biti slobodan."

Bilo mu je preteško izaći iz sobe. Izgledala je tako prokleto seksi u toj

odjeći koja je pokazivala svaki detalj njezina tijela, a istodobno nije

pokazivala ništa, plave raščupane kose i kapaka teških od sna. Sviđala mu

se, i to jako. Sinoć, kada je vidio njezin pogled, došlo mu je da se ubije što je

uopće pomislio na to da ona možda nije ljudsko biće. Njegova ga je prokleta

znatiželja natjerala da otvori ta svoja lajava usta i povrijedi je. Roboti nisu

mogli biti povrijeđeni; mogli su imati simulirane osjećaje, ali ne prave.

Pa, kako je znao da njezine emocije nisu bile simulirane?

Odbacio je tu misao dok je skidao traperice i ulazio pod tuš. Rekla je

daje ljudsko biće. Vjerovat će joj. Čula su mu govorila da je žena, i to mu je

bilo dovoljno. Ako je bila nešto drugo, to nije želio znati.

Morat će se truditi oko nje. Nikada se prije nije trudio oko neke žene jer

bi privlačnost bila obostrana. Odustao bi od udvaranja kada bi shvatio da

privlačnost nije obostrana.

Prema Rebecci je osjećaj zaljubljenosti bio jak, gotovo trenutačan i

definitivno obostran. A seks je bio jako dobar jer su odgovarali jedno

drugome.

Njegovi osjećaji prema Nikiti bili su drukčiji, postupno su rasli, ali

definitivno zbog testosterona ju je želio odmah zgrabiti. Bio je razuman

čovjek, pa su ga iznenadili ti nerazumni osjećaji koje je potaknula u njemu.

Nije se mogao držati na udaljenosti kao što je ona željela; jednostavno nije

mogao.

Nikita je sjedila u krevetu pijuckajući odvratnu kavu i smirujući

nemirne živce. Prvo ju je naglo probudio, a potom šokirao jer nije imao

majicu pa se zbog te tople, gole kože poželjela stisnuti uz njega i osjetiti

toplinu njegova tijela, zariti lice u njegovo rame i udisati miris njegove kože.

Feromoni, znala je. Bila je to osnova biologije: ženski feromoni prenose

se zrakom, sposobni privući muškarce iz daljine. Muški se feromoni

uglavnom razmjenjuju dodirom. Privlačio ju je toliko da ju je gotovo

natjerao da ga dotakne i pređe mu rukom po prsima.

Imao je lijepa, mišićava i dlakava prsa - mišićavija nego je očekivala, s

obzirom na njegovu vitku građu. Ilije vježbao da bi bio u formi ili je bio

blagoslovljen odličnim genima. Zbog jutarnje brade čeljust mu je bila

tamnija - i za nijansu tamnija na lijevoj strani gdje ga je udarila - a kosa mu

je bila raščupana. Željela ga je povući na krevet pokraj sebe, ali osjećaji su

joj još bili rascjepkani. Nakon nekog vremena prestat će boljeti, ¡ili sada se

samo mogla držati svog krhkog spokoja. Kada bude u svome domu - morala

je vjerovati da će se nekako moći vratiti - bavit će se emocionalnim pitanji-

ma koja joj je on otkrio. U međuvremenu, trebala je raditi s njime, bez

obzira na to koliko bi se rado negdje sakrila.

Zvuk se vode više nije čuo. Čekala je još pet minuta, a zatim je čula kako

se vrata kupaonice otvaraju.

"Tvoja je!" dobacio joj je Knox.

Nije ustala iz kreveta sve dok on nije otišao u kuhinju. Potom je uzela

svoju odjeću i krenula u kupaonicu koja je bila još puna pare od njegova

tuširanja. U zraku se zadržao njegov miris, pomiješan s mirisom sapuna i

metvice.

Voda ju je ponovo očarala i umirila, no lagano se uznemirila kada je u

zrcalu vidjela svoj plavokos odraz - zaboravila je da je promijenila boju kose.

Međutim, čim je odjenula novu odjeću, < >s jecala se gotovo spremnom za

hvatanje u koštac sa svime što bi novi dan mogao donijeti, te je instinktivno

slijedila miris hrane i otišla u kuhinju.

Knox je stajao ispred štednjaka, leđima okrenut prema njoj i još uvijek

nije imao majicu. Njezin je pogled bespomoćno pratio udubljenja njegove

kralježnice, način na koji su mu se leđni mišići igrali svaki put kada bi

posegnuo za nečim. Osjećala se kao daju je netko bacio u bazen.

"Zaboravila sam svoju šalicu za kavu...", promrmljala je i pobjegla u

svoju sobu.

Kratak će joj predah pomoći da sredi misli. Očito nije namjeravao

odjenuti majicu dok ne bude morao ići, pa će ga stoga morati ignorirati.

"Što kuhaš? Izvrsno miriše!" pitala je vrativši se u kuhinju.

"Nisam imao baš velik izbor: slanina, jaja i tost su mi vrhunac i sretan

sam što imam i to. Uglavnom doručkujem vani", bacio je pogled prema njoj.

"Vi još uvijek jedete meso i jaja?"

"Neki ljudi jedu, neki ne. Pravi životinjski proteini mogu biti jako skupi.

Ja uglavnom jedem hranjivu pločicu za doručak."

Napravio je grimasu, a zatim pokazao na jedan ormarić.

"Molim te, izvadi dva tanjura, ako ti nije teško."

Okrenula se i otvorila ormarić, a zatim izvadila dva tanjura sunčanožute

boje kakve nije očekivala u neženjinom stanu.

"Baš su lijepi", rekla je.

"Lynette mi ih je poklonila za Božić prošle godine. Rekla je daje jadno da

odrastao muškarac u kući ima samo plastične tanjure."

Nikita je nagnula glavu i malo razmislila o tome.

"Bila je u pravu", na kraju je prokomentirala i dodala mu tanjure.

"Baš ti hvala!" rekao je cinično.

Stavio je tanjure u mikrovalnu pećnicu i namjestio je na jednu minutu.

"Što radiš?"

"Zagrijavam tanjure. Ne sviđa mi se kada mi se hrana ohladi, a ovako

dulje ostaje toplom."

Da, objašnjenje je imalo smisla. Pogledala je uokolo.

"Mogu li još što napraviti?"

"Postavi stol. Pribor je u onoj tamo ladici...", pokazao je kuhačom.

Postavljanje stola bila je još jedna stvar koja se nije puno promijenila u

dva stoljeća: tanjuri, salvete i pribor za jelo. Promotrila je oko sebe, ali nije

vidjela salvete, pa gaje pitala gdje su.

Ponovo je pokazao kuhačom.

"Uzmi papirnate ručnike."

Ni ovaj put nije mogla prikriti čuđenje koliko imaju puno papira i kako

je jeftin. Odmotala je dva komada role i složila ih te stavila po jedan

svakome. Mikrovalna je pećnica zazvonila dok je ona stavljala pribor, pa je

Knox izvadio tanjure i počeo slagati hranu na njih.

Očito je imao odličan osjećaj za vrijeme jer su dvije kriške kruha upravo

iskočile iz tostera. Uzeo ih je, stavio po jednu na svaki tanjur, brzo razmazao

maslac po njima, a zatim joj dao tanjure dok je on stavljao još dvije kriške

kruha u aparat.

Nikita je pogledala na tanjure s hranom; činilo joj se da su jednaki, pa je

pretpostavljala da je svejedno tko će dobiti koji tanjur.

"Uvijek sam se pitala kako izgledaju pečena jaja", rekla mu je dok je

stavljala tanjure na stol.

Pogledao ju je iznenađeno.

"Znam da si rekla da su skupa, ali... Sigurno si već jela jaja, ili možda

nisi?"

Odmahnula je glavom.

"Kada sam bila mala, moji roditelji nisu imali puno novaca...", prisjetila

se da su gotovo pali na prosjački štap kada su kupili nju, "...jer su imali

nekih nepredvidivih troškova. Sada financijski puno bolje stoje, naravno,

jer su im djeca odrasla i svi su otišli svojim putem, da iskoristim tvoju

frazu."

"Koliko braće i sestara imaš?"

"Jednog brata i jednu sestru. Oboje su mlađi."

Nikada nikome nije rekla za onu stariju, onu koja joj i nije baš bila

sestra. Nikada je nije upoznala i pokušavala je ne misliti na nju.

"Jeste li bliski?"

Napunio im je šalice svježom kavom, stavio ih pokraj tanjura, a zatim joj

pokazao na stolac i čekao da sjedne, prije nego je i sam sjeo.

"Da!" rekla je, smiješeći se. "Moj brat Connor ima dječačića kojeg svi

obožavamo. Fair, moja sestra, udaje se sljedećeg proljeća."

"Dakle, oboje su mlađi, ali oboje su se skrasili. Zašto ti još nisi udana?"

Jer se stvari poput nje nisu razmnožavale.

"Udana sam za svoju karijeru", odgovorila je što je ležernije mogla.

"Treniranje je nevjerojatno intenzivno; a nakon toga sam išla na

specijalizaciju."

"Specijalizaciju u čemu?"

"Povijesti druge polovice dvadesetog i prve polovice dvadeset prvog

stoljeća, da budem točna."

"Teško je shvatiti daje sada povijest."

"Vjerojatno je još teže shvatiti da si ti u moje vrijeme mrtav već otprilike

sto pedeset godina."

"Jao!" zapanjeno ju je pogledao. "Znaš li točno kada ću umrijeti?"

"Ne, naravno da ne!" unatoč svemu, shvatila je da se smiješi zbog

njegova izraza. "Kao prvo, nisam ti znala ime da bih ga mogla potražiti u

arhivima. Kao drugo, u našim podacima postoje ogromne rupe. Unatoč

svim velikim otkrićima tehnologije iz tvoga vremena, prilično ste blesavi

kada je riječ o arhiviranju."

"Aha, već si to rekla. Znači, moji CD-i s glazbom neće trajati?"

"Ne, neće se više uporabljivati za otprilike dvadeset godina. Moram reći

daje problem brzo ispravljen jednom kada je otkriven, ali ako nije postojao

čvrst primjerak glazbe, knjige, novina - bilo čega - nije bilo moguće ponovo

doći do tih podataka. Primjerice, znamo sve o glazbi Beatlesa, ali malo o

onoj između 1995. i 2020. godine."

"Što je s knjigama?"

"Ispisan materijal sačuvao se prilično dobro. Ne sav, naravno. Nešto je

bilo tiskano na papiru loše kvalitete koji se raspao. Međutim, druge su se

stvari prilično dobro sačuvale. Pogledaj koliko vaših novčanica još postoji."

"Da, to je stvarno dobar papir."

"Nije to papir; to je specijalna tkanina."

Izgledao je zaprepašteno.

"Jesi li sigurna?"

"Da. Analizirali smo je."

"Ma vidi ti to. Kad malo bolje razmislim, stvarno se vide niti pogleda li

se izbliza."

Konačno je podignuo vilicu i počeo jesti, pa je i Nikita učinila isto - u

početku pozorno, a zatim sa sve više entuzijazma. Nije joj se svidio izgled

omleta, ali okus joj se sviđao, pogotovo sa slaninom. Kruh nije bio ništa

posebno, no bio je jestiv.

"Volio bih da sam sinoć imao sa sobom tvoj DNA skener", rekao je

nakon što su završili s jelom. "Ne znam kako bih ga mogao uporabiti, a da ne

privučem pozornost, ali možda bi mi se pružila prilika."

"Bi li ga mogao iskoristiti danas?"

"U kući je bilo puno ljudi koji su svuda ostavljali svoju DNA. Bi li skener

bio uporabljiv?"

Slegnula je ramenima.

"Moguće. Bio bi to težak posao - pronaći uzorak koji postoji u našim

bazama podataka, ali ako budeš imao dovoljno vremena, mogao bi pronaći

što."

"Najveći je problem biti tamo sam, da mi nitko sa strane ne smeta. Kako

bi bilo da se vratimo natrag do Allenove kuće, do mjesta gdje je stajao

ubojica? Sinoć je bilo puno rose. Oštećuje li ona dokaze?"

"Uvjeti nisu optimalni, ali i tako je vrlo vjerojatno da ne bismo pronašli

ništa iz naše baze jer je ubojica gotovo sigurno iz ovoga vremena."

"Da, zaboravio sam. Sranje!" uzdahnuo je. "Dobro, idemo u knjižnicu

potražiti kopije novina. Vidjet ćemo što je trebalo biti zakopano u

vremenskoj kapsuli, pronaći nekoliko imena pa razgovarati s nekoliko

osoba. Netko se mora sjećati nečega."

"Zar ne moraš ići na posao?"

"Pa, radit ću. I uvijek saru im dostupan", pokazao je na radio položen na

stolu.

Promatrala je kako stavlja mali plastični paket u otvor na perilici,

zatvara ga, a zatim i vrata perilice. Postavke bi trebalo biti prilično lako

shvatiti, pa se nije trudila paziti što on dalje radi - samo je trebala naučiti

proces. Polako je okretao brojčanik dok se nije začuo tihi klik i dok se nije

upalilo crveno svjetlo - i to je bilo to.

"Ah!" uzdahnula je. "Sada znam."

"Znaš što?"

"Kako se radi s perilicom. Ako mi pokažeš kako se rukuje strojem za

rublje, moći ću se pobrinuti za svoju odjeću."

"Pokazat ću ti večeras kada se vratimo doma, osim ako ti nedostaje

odjeće pa trebaš sada što prati?"

Odmahnula je glavom.

"Ne, večeras će biti dobro."

"Moram li nositi kapu?" pitala je kada su bili spremni. "Ako moram,

rado bih svezala kosu nečim drugim, a ne kao jučer."

Osmjehnuo joj se.

"Kupit ćemo usput nešto. Sviđa mi se taj tvoj izgled, sa sunčanim

naočalama i kapom, kao da si filmska zvijezda koja želi ostati inkognito.

Nekako si glamurozna, znaš."

"Glamurozna?" ponovila je poput jeke.

To sigurno nije pridjev kojim bi se opisala. Glamur je podrazumijevao

ljepotu i dobar stil; ona nije imala prvo, a drugo si nije mogla priuštiti.

"To je zbog načina na koji hodaš, zbog uspravnog držanja ramena i glave

- kao da si išla u vojsku ili na satove baleta."

"Nijedno, ni drugo. Voljela bih da sam išla na balet kada sam bila manja,

ali nije bilo novca."

"Kladim se da bi bila prava slatkica u baletnoj haljinici!" rekao je i

pogledao ju pronicavim pogledom. "Svakako bih te sada volio vidjeti u njoj."

Nikita se zaledila jer se bojala da bije opet inogao poljubiti. Mislila je da

je dobro glumila. Zapravo, nije željela da ju ponovo dotakne jer se bojala da

bi mogla početi plakati i da ne bi mogla prestati. Jednim jedinim pitanjem

ogulio je krastu s duboke rane u njezinu životu, ostavljajući joj bolne

osjećaje.

Uzdahnuo je zbog njezina prestrašena pogleda.

"U redu je; nemam namjeru skočiti na tebe", rekao je nježno. "Znam da

sam u nemilosti. Samo - daj mi priliku, molim te."

Uspjela je kimnuti glavom - premda neprimjetno. Nakratko joj je

dotaknuo ruku, povukao šilt na kapi i otvorio stražnja vrata.

Budući daje bilo rano, nijedna trgovina u kojoj su mogli kupiti nešto

čime bi svezala rep nije bila otvorena, pa su se vozili prema Wal-Martu.

Nikita je otjerala misli što dalje od osobnih problema i gledala uokolo

oduševljeno. Knox ju je vodio prema 'odjelu za kosu', ali nju je privlačilo

gotovo sve, pogotovo pamučna odjeća. Kada je primijetio da više nije iza

njega i kada se vratio, već je bila prošla dio s majicama i gledala lagane

hlače.

"Treba li ti još odjeće?" pitao je, a ona je bila sigurna daje to bilo

retoričko pitanje. Imala je četiri presvlake; ionako je planirala kupiti još

odjeće dok je ovdje, osim ako joj se ne posreći pa uhvati ubojicu i vrati se

kući za četiri dana. Budući da je ubojica regrutirao mjesnu pomoć, mislila je

da se to neće dogoditi.

"Da, ali ne moram ju kupiti odmah sada."

Pogledao je na sat.

"Imaš malo vremena. Knjižnica se otvara tek u devet."

U njezinu su vremenu knjižnice uvijek bile otvorene i dostupne preko

računala; ako ste bili daleko od kuće i ako su vam trebale informacije, javna

računala bila su posvuda. U njezinu je vremenu institucija najbliža knjižnici

bila arhiva, ali pristup je bio strogo kontroliran zbog krhkosti predmeta u

njoj.

Nije se dugo dvoumila. Uzimala je vješalice s odjećom dok je on išao po

kolica. Znala je da postoji sustav veličina, ali nije znala koja je njezina. Svu

su odjeću u njezinu vremenu radila računala, i to po mjeri: stali biste u

prostoriju, računalo bi vam izmjerilo tijelo, izabrali biste odjeću koju želite s

ekrana i nakon pet minuta zamotana odjeća kliznula bi kroz prolaz u

prostoriju. Svojom biste karticom otvorili prolaz, cijena odjeće bila bi vam

odbijena s kartice, i to je bilo to.

Kada se vratio vozeći kolica, držala je par pamučnih hlača uza se,

pokušavajući vidjeti odgovara li joj veličina.

"Kako si znao koja mi veličina odgovara?" promrmljala je.

"Intenzivno sam ti proučavao guzu", odgovorio je.

Žena koja je stajala iza njega zagrcnula se od smijeha i brzo otišla.

Mršteći se, Nikita ju je gledala kako odlazi.

"Mislim ozbiljno!" rekla je. "I ja."

"Dobro onda: koje mije veličine guza?"

"Vrlo si lijepa trideset osmica koja lagano naginje četrdesetici. Vitka, ali

ne mršava. Zapravo, posrećilo mi se jer ne postoje ujednačeni standardi

veličina. Moraš isprobati odjeću. Ili je možeš kupiti, isprobati večeras, pa je

vratiti ako ti ne odgovara."

"To se može?"

"Da", nasmijao se njezinu iznenađenju.

"Onda ću tako napraviti. Veličina trideset osam."

Vratila je ostatak odjeće ostavivši četiri para hlača i četiri majice. Zatim

je otišla na odjel s rubljem, gdje je, na njezinu žalost, sustav veličina bio

drukčiji.

"Ovo nema smisla", žalila se frustrirano.

"Veličina tri", rekao je uzimajući par minijaturnog, čipkastog, crnog

rublja i pružajući ga prema njoj.

Pogledala gaje, a zatim odmahnula glavom.

"Mislim da neće ići."

"A ovo?"

Vratio je crno rublje i izvukao crveno koje je bilo još manje. "Definitivno

ne."

Stražnji je dio bio samo trakica i znala je kamo bi ona trebala

ići.

Sa žaljenjem je vratio izabrano rublje na policu. Odlučila se za paket od

šest komada pamučnih gaćica, ubacila ga u kolica i prešla na čarape i cipele.

Knox joj je rekao koji broj pa je uzela par sandala i konačno su krenuli

prema prednjem dijelu trgovine i parfumeriji. Na žalost, prije toga morali su

proći pokraj šminke, i Nikita je zastala. Jednostavno je morala kupiti ruž za

usne iz ovog vremena.

Okrenula se prema Knoxu s ružem u rukama i upitala ga: "Što misliš o

ovoj boji?" U tom je trenu žena iza njih uzviknula: "Knox?"

Okrenuo se i izraz koji nije mogla odgonetnuti promijenio mu je lice.

"Ruth!" pozvao je onim svojim nježnim tonom. Pustio je kolica i zagrlio

ženu. "Izašla si vrlo rano."

"Mogla bih reći isto za tebe, ali znam da si uvijek vani rano i kasno. Kada

spavaš?" "Ponekad ne spavam."

Još uvijek držeći ruku oko nje, okrenuo se prema Nikiti. "Ruth, ovo je

Tina. Tina, Ruth Lacey. Ruth je Rebeccina majka." Tina? Pa, nije ju baš

mogao predstaviti njezinim pravim imenom. Pružila je ruku. "Drago mije."

Ruth se rukovala s njome i čitavo je vrijeme oštro proučavala. Starija je

žena bila lijepa i uredna, vitkog stasa i lagano našminkana. Radoznala poput

većine dama, primijetila je i stvari u kolicima.

"Dugo izlazite?"

"Neko vrijeme...", Knox je bez dvoumljenja lagao.

"Drago mije zbog tebe", rekla je tiho. "Prošlo je dugo vremena."

Ipak, u njezinim je očima bio sasvim izgubljen izraz. Zagrlila je Knoxa.

"Stvarno moram ići. Želim vam lijep dan."

Brzo je otišla i kada je bila dovoljno daleko, Nikita je pogledala Knoxa i

upitno podignula obrve.

"Tina?"

"Nisam se mogao sjetiti tvoga srednjeg imena, ali znao sam da počinje

na 77'

"U redu je. Mislim, Tina. Moje bi srednje ime bilo previše neobično

ovdje."

Ispustila je odabrani ruž u kolica, na vrh odjeće, pa su prešli na odjel za

kosu. Izabrala je mali paket gumica za kosu u raznim bojama i bila spremna

za polazak.

"Bilo mi ju je žao", rekla je.

Knox nije morao pitati o kome priča.

"Znam. Mislim da je bila stvarno povrijeđena što me vidi s tobom. Kada

je Rebecca umrla, Ruth mi je rekla da nastavim sa životom, ali mislim da

ona sama nije uspjela u tome."

"Ne", rekla je Nikita povlačeći se u sebe. "Majke nikada ne uspiju."

18

U KNJIŽNICI SU UŠLI U MALENU USKU SOBU U KOJOJ SU BILA TRI STROJA S

mikrofilmovima jedan pokraj drugoga. Prostorija je bila tamna, a evidencije

mikrofilmova bile su vani u glavnoj sobi knjižnice i čuvala ili je mlada

djevojka koja je pazila da se svi potpišu, zajedno s brojem mikrofilma. Očito

su ljudi izlazili s mikrofilmovima, premda se nije znalo zbog čega, osim ako

nisu imali jedan od strojeva doma.

Knox i Nikita nisu morali tražiti mikrofilm po čitavoj dokumentaciji;

Knox je točno znao koje je izdanje novina želio, od i. siječnja 1985. godine.

Povukli su stolce ispred jednoga stroja, a on je uvukao mikrofilm i tražio

članak kojeg se sjećao. Nikita se morala nagnuti da bi mogla čitati, pa su bili

toliko blizu jedno drugome da su im se ramena doticala. Osjećala je toplinu

njegova tijela da se morala povući.

Ispitivački ju je pogledao, a ona mu je pojasnila:

"Tako me boli vrat."

"Lažeš!" rekao je, vraćajući pogled na ekran. "Želiš me, ali još si ljuta na

mene, pa to ne želiš priznati, a kada me dodirneš, to ti je preveliko

iskušenje. Imam li pravo?"

"Prilično si blizu...", bezizražajno je priznala.

"To je dobro znati!" odgovorio je i namignuo joj. "A sada se vrati ovdje

tako da možeš čitati."

"Nema smisla. Samo pročitaj popis stvari, a ja ću ih zapisati, kao i ljude

koji su bili tamo da ih se možeš sjetiti ili prepoznati."

Imala je njegovu bilježnicu, a on ju je bio uputio da se ne služi svojom

osobnom stenografijom.

"Kukavice."

"Diskrecija je bolji dio vrijednosti."

"Kukavica je to rekla."

"Daj pronađi prokleti članak!" uzviknula je, a potom pogledala uokolo s

krivnjom u očima, bojeći se da nije uznemirila koga.

To nije bilo baš vjerojatno; u knjižnici je bila samo šačica ljudi, a njih su

dvoje bili jedini u sobi za mikrofilmove. Ipak, ona je sama osjećala užasnu

neugodu; provela je životni vijek ne privlačeći pozornost na sebe. Bila je

žalosna zato što je vikala na javnome mjestu i zato što on nije shvatio

dubinu njezine žalosti. No, kako bi mogao? Morala bi mu štošta reći o sebi.

Odmalena su je roditelji upozoravali da ne govori o svojemu podrijetlu ili o

svome pravnom položaju.

"Evo nas...", Knox je tiho šapnuo. "Max Browning je napisao članak. Još

radi kao novinar, znaš. Možemo mu postaviti neka pitanja. Da vidimo...

stvari koje su trebale ući u vremensku kapsulu uključuju: godišnjak srednje

škole Pekesville iz 1984., kasetu s glazbom zajedno s kasetofonom - nečija

bistra ideja, fotografije i pisanu povijest općine Peke, kopiju ugovora o

osnivanju poduzeća - mada ne znam zašto su mislili da bi ikoga za sto godi-

na to zanimalo. Bila je tu i kopija mjesnih novina. To je to."

"To je sedam predmeta", rekla je.

"To je sve što je nabrojeno. U članku piše, 'gradonačelnik i ostali će

staviti dvanaest predmeta u vremensku kapsulu, uključujući', zatim nabraja

stvari koje sam upravo pročitao. Ne specificira drugih pet. Sranje!" tiho je

opsovao nezadovoljan pročitanim činjenicama.

"Tko je bio tamo?"

"Gradonačelnik, naravno, Harlan Forbes. Taylor Allen, nogometni

trener, Howard Easley, Edie Proktor te gradski vijećnici Lester Bailey i

Alfred 'Sonny' Akins. To su svi nabrojani."

"Sjećaš li se još koga?"

"Maxa Browninga, naravno. Bivši šerif, Randolph Sledge također je bio

tamo. On se povukao godinu ili nešto više nakon toga, i umro je prije

desetak godina. Bio je i službeni sudac, no ne mogu se sjetiti njegova

imena... neki Clement. I on je mrtav, također. Bila je tamo i gomila

poslovnjaka, uključujući moga tatu, načelnika policije, općinske

povjerenike. Ne znam im imena, ali sve bi to trebalo biti zapisano u zgradi

suda, a gradska će vijećnica imati informaciju o tome tko je tada bio šef."

"Kamo sad idemo?"

"Ne želim da ideš u zgradu suda i točka. Murjaci su predobri u

prepoznavanju ljudi, posebno ako su na istome mjestu gdje su ih vidjeli

prije. Možda je i netko drugi proučavao tvoju stražnjicu."

"Bila sam u tvome uredu i sjedila na njoj."

"Bila si ispred kuće Taylora Allena dobra dva sata i gledali su kako ulaziš

u moj ured i kako izlaziš iz njega. Vjeruj mi."

"Ne vjerujem daje moja stražnjica takvo identifikacijsko obilježje!"

prosiktala je nezadovoljna.

I nije željela ići u zgradu suda; činilo se kao daje on mislio da joj je

stražnjica tako čudnovato oblikovana da bi je ljudi mogli prepoznati po njoj.

"To je zato što nisi muškarac. Mi volimo pogledati žensku guzu.

Zapravo, mi zurimo u pripadnice ljepšeg spola."

"Hvala ti za objašnjenje; osjećam se puno bolje."

Pogledao je pokraj nje da se uvjeri jesu li još sami.

"Hajde. Ne možeš mi reći da su se stvari toliko promijenile u dvjesto

godina i da muškarcima više nije stalo do ženskih stražnjica. Još uvijek

bulje, zar ne?"

Zamislila se na trenutak, shvaćajući pitanje ozbiljno.

"Ne na poslu, zaista ne", rekla je napokon.

Tamo je provela većinu vremena u proteklih osam godina, mislila je, ili

na poslu, ili na obuci, ili učeći. Agenti s kojima je trenirala i radila, muškarci

i žene jednako, dijelili su njezinu životnu situaciju tako da su bili potpuno

okupirani odabranom karijerom da nisu imali mnogo vremena ni za što

drugo. Neki bi agenti, kada nisu bili na dužnosti, razvijali odnose s drugim

agentima, naravno - i brzo bi bili rastavljeni. Ne bi dobili otkaz, ali oba bi

bila poslana na dužnost u drugi grad. Tada su mogli svoj odnos razvijati

kako bi odlučili, ali neke poslove nisu mogli obavljati zajedno. Istraživanje,

podučavanje, laboratorijski rad - da. Rad na terenu - ne. Nikita nije imala

puno slobodna vremena u proteklih osam godina. Izabrala je specijalizaciju

i učenje je zahtijevalo sate prekovremena rada. Ono slobodnog vremena što

je imala, provodila bi sa svojom obitelji, osim jedne veze prije četiri ili pet

godina kada je neko vrijeme mislila da će to biti zauvijek, no veza se raspala.

Nije bilo drama, vatrometa, samo postupna promjena naklonosti.

To je bilo baš kao i čitav njezin život - bez drama, bez vatrometa, bez

topline, bez strasti, bez povišenih glasova, bez ičega osim stroge privrženosti

pravilima i zakonu.

"Hej!" uzviknuo je, stavivši ruku na njezino koljeno. "Ne uzrujavaj se

toliko. Ako muškarci ne gledaju u tvoju stražnjicu tamo, kada god osjetiš

potrebu za tim, samo dođi ovdje i mi ćemo se pobrinuti za problem. Prekriži

to - ja ću se pobrinuti za taj problem."

Maknula je njegovu ruku.

"Hvala ti, ali sjetila sam se nečega drugog. A sada, što je bilo ono što si

želio križati?"

Po njegovu je smijehu shvatila da je očito ponovo došla u sukob s nekim

glupim idiomom.

"To znači 'precrtati nešto'", objasnio je. "Ovako."

Uzeo je blok <«1 nje, nupisao riječ, a zatim ju brzo prekrižio više puta.

"Vidiš? Ovo je prekriženo."

"Razumijem", rekla je dostojanstveno. "Trebala sam to znati jer su tinta

i papir izumljeni puno prije praznine iz kasnog dvadesetog stoljeća u našim

podacima."

"Osobno mi je čudno što govoriš kolokvijalan engleski tako dobro. Reci

nešto svojim normalnim naglaskom."

"Nisam majmun za tvoju zabavu!" rekla je brzo, spajajući riječi zajedno.

On je trepnuo.

"Opa. To je bilo brzo. Zvučala si poput aukcionara. Zar svi govore tako

brzo?"

"Ne, naravno da ne. Neki govore brže, neki govore sporije. Meni se tvoj

govor čini vrlo spor i odmjeren, skoro formalan."

"Pa, ti jesi u istočnom Kentuckyju; to objašnjava sporost. Ne znam što

bih rekao o tome daje 'formalan'."

Osjetivši da im je razgovor odlutao s teme, kao što se često događalo,

Nikita je pokucala noktom po bloku.

"Mislim da bismo se trebali koncentrirati na plan akcije. Ne želiš me u

zgradi suda. Ja se baš i ne slažem s tvojom logikom, no zato što si muško,

vjerovat ću ti. Možda bih mogla istražiti imena gradskih vijećnika, ako me

odvedeš u gradsku vijećnicu."

"Odvukla si me s puta, jer se sada, kad jasno razmišljam, sjećam gdje

smo. U knjižnici."

"Da, znam!" rekla je zaprepašteno.

Nije joj bilo jasno kada je zaboravio gdje su bili.

"Samo moramo pogledati novinska izdanja koja su izašla dan nakon

izbora. U redu, čekaj da razmislim; izbori su održavani u parnim godinama,

a nismo imali gradske izbore prošle godine, što znači da su posljednji bili

2002. godine. Brojeći unatrag, to znači da su gradski izbori koje tražimo bili

održani 1982., a općinski su bili 1984. Naši su lokalni izbori održani u

lipnju, tako da trebamo novine iz lipnja 1982. i studenoga 1984. za općinske

povjerenike. Ne sjećam se točnih datuma."

"Mislim da neću moći ništa s tako malo informacija", rekla je kratko.

Prije nego je mogao odgovoriti, zapištao je njegov radio i glasno se čula

čitava serija šifri. Otkvačio je radio s remena i javio se, i tada je Nikita

shvatila da je to bila kombinacija radija i mobilnog telefona. Pogledala ga je

zainteresiranije, pitajući se bi li joj dopustio da ga pogleda. To mora biti

jedan od uređaja za dvostruku komunikaciju iz prve generacije.

"Moram ići", rekao je ustajući. Mrštio se dok ju je gledao. "Hoćeš li biti

dobro sama ovdje?"

Zakolutala je očima.

"Ne, imam samo pet godina umjesto trideset; ne znam kako bih mogla

sama."

"Ne moraš biti tako sarkastična."

"Očito moram."

"Samo se osjećam kao da si u stranoj zemlji."

"Nisam, u svojoj sam zemlji. Imam novaca, imam tvoj telefonski broj i

sigurna sam da te mogu nazvati ako bude potrebno."

"U redu, u redu!" sagnuo se i nježno joj utisnuo poljubac na glavu. "Je li

taj tvoj mobitel pravi ili je samo napravljen da sliči našima?"

Osjećala je kako bi trebala reći nešto o poljupcu, ali u isto je vrijeme bio

tako ležeran da nije imalo smisla spomenuti ga.

"Bojim se da je falsifikat. Sliči vašemu, ali mi više ne rabimo tu

tehnologiju, a ni jedan od vaših više ne postoji."

"U redu, nabavit ću ti pravi. Želim da si mi dostupna u svako doba.

Ostani ovdje dok se ne vratim."

"Jesi li ozbil jan? Za mene je raj biti u knjižnici. Samo se sjeti svih

istraživanja koja mogu obaviti!"

Zastao je na odlasku, a radoznalost mu je osvijetlila lice.

"Pitam se, kako to da se niste sjetili ispuniti prazninu s toliko izgubljenih

podataka, tako da jednostavno pošaljete vaše ljude ovdje i uzmete CD-e i sve

što vam treba u tvome vremenu?"

"Kao prvo, vaša tehnologija ne može prijeći. Pokušali smo. Knjige

pomalo prijeđu, iako su oštećene u procesu. Vaša računala i diskovi ne.

Organske stvari prijeđu najbolje. Morali smo razviti posebnu tkaninu za

svoju odjeću, zato što su prirodna vlakna tako rijetka i skupa u mome

vremenu."

Nagnuo je glavu.

"Znači da netko tko nosi poliester ne bi prešao?"

"Oh, on bi prešao, ali njegova odjeća ne bi."

Velik osmijeh ozario mu je lice.

"Dakle, stigao bi vam sasvim gol."

"Točno."

"Kao Terminator."

Zbog njezina prazna pogleda, pojasnio joj je.

"To je film u kojemu plaćeni ubojica iz budućnosti dolazi bez odjeće."

"Onda da, baš kao Terminator. Ali vidiš zašto je popunjavanje te

praznine tako teško. Mogu istraživati dok sam ovdje, uzeti fotografije - što je

najviše putnika i učinilo - ali ipak je toliko toga bilo izgubljeno. A ako ovaj

ubojica uspije, bit će izgubljeno zauvijek."

"Neće. Shvatit ćemo mi to. Vratit ću se čim budem mogao", rekao je i

otišao.

Nikita se prebacila na njegov stolac. Nije bila baš sasvim nasukana - stopala

su joj još funkcionirala - ali bez vlastita vozila bila je ograničena u pokretu.

Ali knjižnica je bila sjajno mjesto; mogla je istraživati sve što je htjela, a

pritom se osjećala sigurno.

Zapravo, sada kada je Knox više nije uznemiravao svojom nazočnošću, srce

joj je tuklo zbog iščekivanja. Knjižnica! Istraživačke su mogućnosti bile

beskonačne. Uzbuđenija nego ikada prije, koliko se mogla sjetiti, prihvatila

se posla.

* * *

"Što je?" pitao je Byron nježno, podižući se na lakat pokraj nje.

Njegova se topla ruka naslanjala na njezin goli trbuh, dodirom koji je

bio i posesivan i utješan.

Ruth Lacey je pogledala lice svoga ljubavnika. Nije mogla vjerovati da je

nakon svih tih godina nevjerna svojemu suprugu jednako kao što je on bio

njoj. Ne, to nije bila istina; jedan ljubavnik u trideset i nešto godina nije se

mogao usporediti s deseci- ma, možda stotinama. Godinama već nije pustila

Edwarda da je dotakne, skoro od rođenja Rebecce, zato što se previše bojala

da bije mogao zaraziti nekom spolnom bolešću. Kasnije je postojao rizik od

AIDS-a, koji ju je seksualno sasvim udaljio od njega. Zapravo, nije htjela

riskirati.

Trebala se rastati od njega. Trebala je stvoriti bolji život za sebe i

Rebeccu. Ali stalno je to odgađala, želeći pričekati da se Rebecca uda; a

zatim joj je kći umrla, baš kao i svi poticaji koje je Ruth mogla imati da bi ga

napustila.

Uzdahnula je. Nije imalo smisla nijekati svoju melankoliju.

"Jutros sam vidjela zaručnika moje kćeri s drugom ženom."

Byron je izgledao zbunjeno.

"Mislio sam da si rekla da tvoje kćeri nema već sedam godina."

"Da, ali još sam razmišljala o Knoxu kao njezinu partneru. Svjesna sam

da bi malo muškaraca čekalo tako dugo da ostvari novu vezu, i uistinu volim

Knoxa i želim da bude sretan, ali emocionalno se osjećam kao da ju je

prevario."

"Ah, kužim. Kako bi se Rebecca osjećala?"

To je bilo ono što je najviše voljela kod Byrona, činjenica da ju je slušao.

Od smrti Rebecce živjela je u takvoj emocionalnoj pustinji daje pozornost

koju joj je poklanjao bila poput vode izlivene na sprženu kožu; upijala ju je,

uživala u njoj, evala je u njegovoj nazočnosti, a kada je bila dalje od njega,

razmišljala je samo o njemu.

Namrštila se.

"Rebecca bi vjerojatno bila uzrujana što je čekao ovako dugo. Pristajali

su si; bili su poput dvije polovice cjeline. Pristaju si savršeno. Ona bi željela

da on bude sretan. Zbog toga se osjećam tako sebično, ali ne mogu protiv

svojih emocija."

"Ali...", potaknuo ju je kada je zašutjela na trenutak.

"Osjećam kao da sam ga i ja izgubila. Tako se jako trudio vra- titi je

natrag. Bolničari su mi rekli da je, kada su stigli tamo, bio tako umoran od

pokušaja reanimacije da se samo preokrenuo na leda; nije čak mogao ni

ustati. I plakao je. Dosad, bilo je kao da smo to dijelili - ovu prazninu gdje je

ona bila. Kao da je nisam morala sama nositi."

On je šutio, a zatim je postavio dosta osjetljivo pitanje:

"Tvoj muž nije s tobom ništa dijelio?"

Nasmijala se gorko.

"Oh, on je plakao, ali kada je bila pokopana, te je iste noći izašao tražiti

damu za ševu. Ako je tugovao, to je pokazivao čineći ono što je uvijek činio,

progoneći svaku žensku koja gaje gledala."

Byronova se ruka, koja je počivala na njezinu trbuhu, blago pomaknula.

"Žao mije, ali daje on bio savršen suprug, ti ne bi bila ovdje sa mnom.

Žao mi je što te nisam upoznao prije njega, ali, bi li bilo strašno da priznam

da mije drago što nisi bila sretna s njime?"

Nježno mu se osmjehnula.

"Ne, nije strašno. Iskreno je, i nadasve mi laska", Ruth se ugnijezdila

blizu njega i okrenula se tako daje mogla staviti jednu ruku preko njegova

ramena i dodirivati mu kosu.

Voljela ga je dodirivati. Jer, dugo ju nitko nije dodirivao niti je ona ikoga

dodirivala. Bila je bez ljubavi i bez seksa, ili kombinacije toga, da se osjećala

kao djevica. A sada je imala Byrona. No, sve joj je bilo novo i zastrašujuće;

bila je tako nervozna da nije bila spremna kao što je mogla biti, i njihovo

prvo vođenje ljubavi bilo je malo bolno, kao da je zaista bila netaknuta.

Istina, nikada se ranije nije osjećala kao vrlo seksepilna žena; bila se

odlučila za sigurnost umjesto ljubavi pa je potisnula te osjećaje. Sigurnost

koju je izabrala umjesto ljubavi donijela joj je Rebeccu, ali kada joj je kći

umrla, ostala je prazna i puna gorčine. Dani su joj prolazili jednolično, bez

nade, sve dok nije srela Byrona. On joj je dao naklonost koje je bila gladna,

ali još više, dao joj je razloga za život, potaknuo ju je da prijeđe preko boli i

gubitka iz prošlosti.

Mnogo je toga voljela kod njega. Kao prvo, nije bio odavde. Sreli su se u

susjednoj općini prema zapadu, pa se nije morala brinuti da će naletjeti

netko koga je znala.

Nije bio visok, samo nekoliko centimetara viši od nje, i Ruth se to

sviđalo. Dobro su si pristajali, a osim toga Edward je bio visok, pa joj je bilo

drago da je ništa na Byronu ne podsjeća na supruga - osim što su obojica

imali penise, naravno, ali i način na koji su ševili bio je vrlo različit. Edward

je uvijek bio spolno sebičan; Byron je bio nježan i strpljiv u krevetu i želio joj

je pružiti zadovoljstvo bez obzira na to koliko su se dugo ševili ili kako su to

činili. Nije mislio da joj je njegov penis jedini pružao zadovoljstvo; volio ju je

čitavim svojim tijelom.

Bio je mlađi od nje i to skoro šest godina. Uživala je i u tome. Byron je

volio knjige i kino, te tihe šetnje, kada bi je uvijek držao za ruku. Povremeno

l>i joj odsutno podignuo ruku i nježno je poljubio, sasvim spontano i

nesvjesno iskazujući osjećaje, zbog čega je prvi put skoro briznula u plač.

Volio je razgovarati s njom i bio je izuzetno inteligentan. Znao je neke teorije

i eksperimente koje joj je objašnjavao i pokazivao, pokazujući koliko je

cijenio njezinu inteligenciju. Postojale su neke pojedinosti koje nije

razumjela, ali time se nije zamarala. Ako bi joj rekao da će nešto raditi,

vjerovala mu je.

"Tko je bila žena koju si vidjela s Davisom?" promrmljao je. "Poznaješ

je?"

"Ne, nikada je prije nisam vidjela. Plavokosa je, zove se Tina. Upoznao

nas je, ali nije spomenuo njezino prezime. Bili su u Wal- Martu, prije osam

ujutro. Mislim da su proveli noć zajedno."

"Zato što su bili u Wal-Martu?" pitao je, podižući obrve.

"Ne, zato što su zajedno kupovali u Wal-Martu prije osam, a ona je

kupila odjeću i donje rublje, šminku, obične stvari. Tako rano možeš ići u

trgovinu kupiti nešto bez čega si ostao i što ti treba, ali tada ne ideš u kupnju

zajedno s nekim. Mislim da je provela noć s njime i da nije imala što je

trebala jutros, pa su izašli to nabaviti."

"Ali zašto jednostavno ne bi otišla kući?" još je imao zbunjen izraz lica.

"Ne znam...", to rješenje je imalo više smisla. "Možda ne živi ovdje. Ali u

tom slučaju, zašto bi bila s Knoxom? Zašto ne bi svojim automobilom išla u

trgovinu? Mislim, morala bi otići kući makar po automobil prije odlaska na

posao ili nije bila mobilna. Dakle, nije bilo potrebno da idu u kupnju ako ju

je svejedno vozio kući. Nema smisla."

Byron se sada uistinu mrštio, kao kada bi rješavao jednadžbe na svom

računalu.

"Sto si rekla, kako se zove?"

"Tina. Zašto?"

"Je li plavuša?"

"Poznaješ li plavušu koja se zove Tina?"

"Ne, ne poznajem. Pitao sam se... ona žena s kojom je bio jučer...

navodno je otišla iz grada."

"Da. Jason MacFarland je rekao da mu je Knox rekao kako je shvatila da

njihovi slučajevi ipak nisu povezani, pa nema razloga da ostane."

Njegove smeđe oči bile su ljubazne dok joj je gladio kosu.

"Ali mi znamo da ona ne bi rekla ništa takvoga, zar ne? Ona ne bi otišla,

jer mora biti u Pekesvilleu. Ona i Knox jučer su proveli dugo vremena

zajedno. A napokon, vrlo je lako promijeniti boju kose."

Ruth je teško disala, uspravila se na krevetu i okrenula se kako bi ga

pogledala.

"Misliš daje Tina. Jesi li siguran?"

"Ne. Morat čuje vidjeti prije nego budem siguran. Ali mislim da bi to

mogla biti ista osoba, a ti?" nasmijao se. "Misliš? Ta bi nam spoznaja

koristila. Ako znaš gdje Knox živi, mogu nadzirati kuću. Uskoro ćemo znati

istinu."

1 9

ZA MANJE OD JEDNOG SATA NIKITA JE PRONAŠLA IMENA SVIH GRADSKIH vijećnika

i općinskih povjerenika u 1985. godini; a kako je imala još vremena, a po

prirodi bila temeljita, pronašla je i članak o samoubojstvu Howarda

Easleya. Novinar Max Browning svojim je aparatom fino uhvatio šok i

žalost gimnazijalaca i učitelja, a posebice nogometnoga tima. Trener Easley

bio je popularna osoba. Nekrolog je navodio gdje se rodio i školovao, koliko

je dugo bio trener, kamo je išao u crkvu.

Popis ljudi koji su nosili lijes bio je zanimljiv, jer su neki od gradskih

vijećnika i povjerenika spomenutih na Nikitinom popisu imena nosili

trenera Easleya prema njegovom konačnom počivalištu. Preslikala je

osmrtnice i članak da ga Knox pročita. Nije znala zbog čega bi mogao biti

važan, ali Knox je živio ovdje i mogao bi primijetiti nešto čudno što je njoj

možda promaklo.

Nakon što je privela kraju svoj službeni posao, Nikita je provela

nekoliko sati lutajući knjižnicom. Izvukla je svoju minijaturnu kameru iz

torbe i vrlo diskretno snimila stvari za koje je mislila da bi bile zanimljive

kada se vrati u svoje vrijeme. Kamera nije trebala dodatno svjetlo za

kvalitetne fotografije. Cjelokupni mehanizam, zapravo sve što je bila

donijela sa sobom, bilo je napravljeno od organskih spojeva, tako daje

moglo prelaziti između različitih vremena.

Činjenica da su ljudska bića bila živi oblici na bazi ugljika otežavala je

posao znanstvenicima kada su smišljali teorije i praktične primjene

putovanja kroz vrijeme. Problem s odjećom je bio najlakši, jer se tkanina

ipak morala samo držati na okupu i pružati razuman pokrov. Prilagoditi svu

svoju tehnologiju putovanju kroz vrijeme bilo je teže nego prebacivati

ljudsko tijelo. U izvornim eksperimentima, često bi vanjski dijelovi aparata

preživjeli, ali radni dijelovi i opreme jednostavno bi bili pečeni. Ponekad bi

jednostavno nestali. Bi li se tada materijalizirali na drugome mjestu i u dru-

gome vremenu, moglo se samo pretpostavljati.

Zato je njezina laserska olovka, DNA skener, odjeća, kamera i sve ostale

stvari bile napravljene od organskog materijala na molekularnoj razini.

Pa kako je onda netko mogao prenijeti koplje kroz vrijeme?

Ta ju je misao šokirala. Zašto se toga nije prije sjetila?

Koplje u muzeju je bilo napravljeno prije putovanja kroz vrijeme i bilo je

ukradeno. Kada je McElroy izvijestio daje vidio Taylora Allena ubijenog

kopljem i da je slijedio ubojicu prema Allenovoj kući, trebali su znati daje to

bilo isto koplje, uporablje- no zbog njegove simbolične vrijednosti za

skupine koje se protive putovanju kroz vrijeme.

Dakle, ako je bilo napravljeno prije putovanja kroz vrijeme i ako je

uspješno prešlo, od čega je bilo napravljeno? Od drva i čelika ne; drvo je

dobro prelazilo, ali čelik nije bio organski. Kada ih je Kina masovno

proizvodila, čelik i drvo nisu rabili. Rabila se keramika i drugi materijali, a

nijedan od njih nije potjecao od živih organizama.

Jedini zaključak koji je mogla izvući bio je da koplje upora- bljeno u

ubojstvu Allena nije potjecalo iz budućnosti, nego iz ovoga vremena. A ako

je bilo iz ovoga vremena, moglo se pronaći.

Ali zašto bi se ubojica mučio da pronađe koplje i njime ubije Taylora

Allena ako ono nije imalo simboličnu vrijednost, i ako nije bilo uporabljeno

sa svrhom? Mogao ga j« ubiti lakšim sred stvom, kao na primjer laserom,

ako je ubojica imao pristup laserskom oružju i tranzitnom laboratoriju. Ili je

mogao nabaviti oružje ovdje; meci tjerani barutom bili su vrlo učinkoviti.

Ne, koplje je bilo uporabljeno iz nekog razloga, ali kojeg? I bilo je

ukradeno iz muzeja. Podudarnost je bila prevelika da bi se mogla ignorirati;

to je moralo imati neko značenje.

Sjela je za izdvojen stol i izvadila svoju elektronsku bilježnicu. Otvorila

ju je i počela pisati po ekranu, istodobno mrmljajući.

"Jesi li lako pronašla imena?"

Skočila je, a bilježnica joj je poletjela iz ruke i završila ispod hrpe knjiga.

Knox se spustio kako bije dohvatio. Vidjelo se da se zabavlja.

"Bila si prilično usredotočena na nešto", komentirao je, "kada nisi čula

da prilazim."

"Sjedni!" tiho je rekla i pokazala na stolac pokraj svoga.

Upitno je podigao obrve i poslušno sjeo.

"Što ima? Jesi li što našla?"

"Ne u novinama, ako na to misliš. Našla sam imena, ali nešto mi je

drugo palo na pamet." Nagnula se prema njemu. "Koplje. Ne može potjecati

iz moga vremena." Glas joj je bio tih, gotovo je šaptala, i premda je u

knjižnici bilo malo ljudi, bojala se daje tko ne čuje.

Ponovo je podignuo obrve.

"Kako to?"

Razmišljao je suzivši pogled.

"Organske. Rekla si da stvari moraju biti organske ili oponašati neki

organski spoj."

"Tako je, a koplja koja su bila u muzeju napravljena su prije putovanja

kroz vrijeme, pa se nisu mogla izraditi od materijala koji bi prešli, čak i daje

netko želio trošiti novac da ili izradi. Ako se točno sjećam, koplja u muzeju

su imala drške od liberglasa, a vrhovi su bili keramički."

"Meni je bio nalik na drvo. Mislim, držak mi je bio nalik na drvo. Vrh je

bio zakopan u leđima Taylora Allena."

"Ne, vidjela sam ta koplja. Dršci nikako ne nalikuju na drvo."

"Onda ovo koplje ne potječe iz tvog muzeja."

"Koplje je bilo ukradeno iz muzeja", rekla je polako, slažući činjenice u

mislima i pokušavajući ih postaviti u vjerojatan scenarij. "Kada je McElroy

izvijestio da je Allen ubijen kopljem, logičan je zaključak bio da je

uporabljeno ukradeno koplje."

"Zar ne bi svi znali da se ne bi moglo raditi o ukradenom kop- Iju?"

"Samo da su vidjeli zbirku. Ako je koplje bilo ukradeno i agent kaže daje

koplje bilo uporabljeno za ubojstvo u vremenu u kojem se razvio početak

tehnologije za putovanje kroz vrijeme, na mjestu gdje se razvijao, i ako je

ukradeno koplje imalo simboličnu vrijednost za antiskupine, onda bi bilo

logično pretpostaviti daje ubojica ukrao koplje i prešao s njime da bi ubio

osobu koja je navodno razvila početak svega."

"Hej!" povikao je. "Govoriš prebrzo i mislim daje to sve bila jedna

rečenica. Vrati se i uspori."

Nikita je duboko udahnula, obuzdavajući svoju nestrpljivost. Polakše,

oponašajući njegov govor, ponovila je istaknute točke.

"U redu, shvatio sam. Dakle, taj drugi agent, McElroy, nije morao znati

kako izgleda ukradeno koplje?"

"Ne nužno, ne. Provela sam mnogo vremena u muzejima zbog dodatnih

satova koje sam uzela."

"Shvaćam kako se zaključilo to što se zaključilo. Vjerojatno su u tvoje

vrijeme svi tako priviknuti na organsko pravilo da nikada nikome nije palo

na pamet da provjere od čega je koplje bilo napravljeno."

Ona je kimnula.

"To je također opće znanje, a ne tajna."

"Zašto onda uporabiti koplje koje nema značenje? Postoje lakši načini da

se nekoga ubije. Zašto nije pucao u njega?"

"Govoriš ono što i ja mislim. Ima smisla ako netko želi da mislimo kako

se radi o jednoj od antiskupina. Netko se potrudio ukrasti koplje u moje

vrijeme i pronaći ili izraditi koplje u ovome vremenu. Ali... zašto?

Antiskupine ne moraju uporabiti koplje, nego samo počiniti ubojs tvo i

pobrati zasluge. Čini se kao da je koplje bilo namjerno uporabljeno, da nas

uvjeri daje ubojstvo djelo antiskupina."

"Uspori!" upozorio ju je. "Jedva sam uspio pohvatati bit priče. Izgleda

kao da netko u tvome vremenu pokušava ili uništiti anliskupine

organizirajući akciju protiv njih ili odvratiti pozornost sa sebe."

"Ali tko bi imao koristi od toga i zašto?" ušutjela je na trenutak, a zatim

dodala. "Taj 'netko'je očito netko u FBI-u, moguće čak i netko iz moje

jedinice. Toliko znamo. Možda se želi osvetiti nekome iz antiskupina. Ali

zbog čega ubiti nevine ljude? Zašto poslati svoje ljude da poginu?"

"Zato što mora", Knox je govorio polako, razmišljajući. "Da ne bi

privukao pozornost, a i očekuje se, poslao je agente. Ali nekako upozorava

svoga pomagača, tako da su agenti ili ometani ili ubijeni. Pretpostavljam da

McElroy nije prvorazredan istražitelj, jer se nikada nije približio tom tipu -

inače se ne bi bio izvukao živ."

"To mora biti jedan od mojih pretpostavljenih." Nikita se pitala je li bila

uistinu blijeda koliko se osjećala takvom. "Pretpostavljam da je FBI uzeo

pod kontrolu tranzitni labos za vrijeme I rajanja ove misije, pa bi za tu

osobu bilo lakše poslati informacije natrag ili čak prijeći ako bi izravna

komunikacija bila potrebna."

"Jesi li pomislila da ubijanja ne moraju biti povezana s tehnologijom

putovanja kroz vrijeme? Ako je svrha koplja da nas izbaci s puta, zaključci u

vezi s njime imaju smisla."

"Vaša je vremenska kapsula ukradena", rekla je. "A ukrao ju je netko tko

je putovao iz moga vremena kako bije uzeo. Ali zašto bije uzeo, ako ne da se

zaštiti?"

"Pretpostavljaš daje ima neki pozitivac."

"Još sam ovdje...", rekla je jednostavno.

Opet je razmišljao dok je zurio u nju.

"Ako su sadržaji iz kapsule uništeni i ako je nešto u njoj bilo presudno za

razvoj tehnologije, putovanje kroz vrijeme ne bi postojalo i ti ne bi bila

ovdje."

"Točno. Sve dok sam ovdje, papir ili što već to bilo, još postoji."

Izgledao je užasnuto.

"To znači da bismo mogli biti usred poljupca, a ti bi kao... iščezla?"

"Teoretski."

"Prokletstvo, nemoj to napraviti! Dobio bih srčani udar."

"Da, mogli bismo biti, ali nećemo."

"Ne budi tako sigurna u to. Ali razmisli: tko, osim antiskupina, želi

spriječiti da ikada dođe do putovanja kroz vrijeme? Kakva je korist od toga?

I zašto ubiti i Taylora Allena i gradonačelnika For- besa, a nijedan od njih

nije znao ništa o takvome putovanju? Pakao, koliko poznajem staroga

gradonačelnika, on ne bi priznao putovanje kroz vrijeme čak i kad bi mu se

netko materijalizirao na vrhu glave. Mislio je da ni slijetanje na Mjesec nije

bilo stvarno."

Nikita je trepnula od iznenađenja.

"Jesi li ozbiljan?"

"Kao srčani udar!" rekao je i pri tome podignuo desnu ruku u znak

prisege.

Na trenutak je zašutjela. Gledala ga je u oči boreći se s pravom lavinom

nepobitnih činjenica.

"Neki ljudi još misle daje Zemlja ravna", pojasnio joj je.

"Čula sam za njih. Spominju se u iiaAlm povijesnim knjigama. Kada je

bila utemeljena naša prva koloniji mi Mjesecu, jedan je od čelnika Društva

odveden tamo. ()n |<- bio uvjeren, ali njegovi sljedbenici nisu bili. Dugo su

još in/isliuli da je sve bilo namješteno i da on zapravo nije bio na M jesecu

"Kako su se na kraju uvjerili?"

"Papa je išao."

Dugo je zurio u nju, a lice mu se zacrvenjelo. Iznenada je ustao i brzo

otišao prema zahodu, pogrbljenili ramena. Uspio se suzdržati dok nije ušao

u zahod, a zatim se provalio od smijeha.

Nikita je sagnula glavu. Što je bilo tako smiješno u Papinu odlasku na

Mjesec?

Kada se vratio, oči su mu bile sjajne od suza i dalje se smješkao.

"Oprosti!" rekao je prigušenim tonom. "Samo sam... samo sam ga zamislio

kako sjedi u raketi, sa svim svojim haljama...", glas mu se sasvim utišao i

stresao je glavom.

"Ne budi lud!" rekla je. "Nosio je svemirski skafander, kao i astronauti

inače."

Knox se zahihotao i otišao natrag u zahod.

On je bio osoba koja je najlakše skretala s puta od svih koje je upoznala,

pomislila je. U jednom su trenutku usred ozbiljne rasprave o istrazi, a u

sljedećem je trenutku ona objašnjavala kako bi putnici kroz vrijeme stigli

goli ako bi nosili poliester. Dok ga nije bilo, pogledala je u svoje bilješke u

elektronskoj bilježnici i razmišljala. Kakva je bila korist? 'Zašto' i 'tko' su

uvijek bili povezani; nađi jednoga i naći ćeš drugoga.

Ubojica ili ubojice, zato što su svakako bila barem dvojica, možda i više -

očito nije našao što je tražio i slijedio je popis ljudi koji su imali bilo kakve

veze s vremenskom kapsulom.

Knox se napokon vratio i Nikita je, ozbiljna, nastavila razgovor

kuckanjem po listi imena.

"Netko je na ovoj listi ubojičina sljedeća meta. Što možemo učiniti da

bismo ih održali živima?"

To je pitanje uklonilo posljednji ostatak smiješka s njegovog lica. Stajao

je gledajući s prezirom popis i napokon odgovorio.

"Ne puno. Ima ih previše. Odjel šerifa i gradski policijski odjel zajedno

nemaju ljudstvo koje bi bilo potrebno. Više njih s popisa već je umrlo." Uzeo

je svoju olovku i prekrižio njihova imena. "Ali tako ostaje dvanaest ljudi.

Šerif Cutler bi ih jedino mogao upozoriti. Samo ako bi netko od njih

povjerovao da ga netko želi ubiti zbog vremenske kapsule koja je zakopana

prije dvadeset godina."

"Moramo ih sami ispitati!" odrješito je rekla.

"Ne. Ja ih moram ispitati. Ti se moraš skrivati. Agentica Sto- ver

napustila je grad, sjećaš se? Ti si Tina, moja nova ljubavnica s kojom živim."

"Mislim da nije tako", odgovorila je hladno.

"Ja znam da jest", stavio je jednu ruku na stol, a drugu na naslon njezina

stolca, nagnuvši se iznad nje. "To je točno ono što je Ruth mislila u

Wal-Martii jutros i tako ćemo se ponašati u javnosti. Jedino te tako mogu

držati na sigurnome i u tijeku. Ili da se skrivaš negdje drugdje."

Tako je brzo ustala da se morao uspraviti kako ga ne bi udarila u glavu.

"Vrlo dobro. Kada te sljedeći put budem morala udariti, razbit ću ti

čeljust. To je obećanje."

"Nikada, ni na trenutak, ne bih posumnjao u to", rekao je i nasmiješio

se.

20

KNOX JOJ JE KUPIO MOBILNI TELEFON I PUNJAČ TE DODATNO PLATIO BATERIJU

koja je već bila napunjena. S obzirom na to da će ga on na kraju zadržati, jer

nije bio organski pa ga nije mogla ponijeti u svoje vrijeme, bio je rastrošan i

kupio je jedan od onih kojima je mogao fotografirati. Mora priznati, volio je

takve spravice. To je značilo da treba poboljšati svoje računalo da bi mogao

skidati slike i ispisivati ih, ali k vragu, ionako gaje trebalo nadograditi.

Nakon što ju je pokupio u knjižnici, odveo ju je na hamburger jer je

mislio da ih tamo nitko neće primijetiti. Dok su sjedili u hladu velikog

hrasta, hrskajući masne hamburgere i vruće slane krumpiri će, pokazao joj

je sve mogućnosti telefona i kako da se njime služi. Oduševljeno joj je

objašnjavao mogućnosti digitalnog fotografiranja. Pogledavši je, vidio je da

ga strpljivo sluša.

Stao je usred rečenice.

"Pretpostavljam da ti je ovo ili jako dosadno ili da znaš rukovati ovakvim

stvarčicama zatvorenih očiju. Dakle, što od toga?" pitao je osmjehujući se.

"Ovo drugo", odgovorila je ljubaznim tonom.

"Dobro, ako nemaš ništa protiv, pusti me da ti ispričam sve o tome, jer

su neke od ovih stvari tako super da ih moram nekome pokazati."

Što je mogla učiniti, osim nasmiješiti se.

"Slušam pozorno."

Dao si je truda i postavio ton na melodiju koja joj se sviđa, a zatim je

postavio vibraciju umjesto zvonjave, zbog čega je ovo prije bilo nepotrebno,

te upisao svoj broj u njezin imenik i obratno. Kada se završio igrati njezinim

telefonom, ona je već bila pojela, a njegova se hrana posve ohladila. No nije

mu to smetalo da zagrize hamburger. Nikita je upravo započela razgovor za

koji je znala da mu se neće sviđati.

"Razmišljala sam, nema potrebe da budem toliko ovisna o tebi. To nas

oboje ograničava. Možeš mi iznajmiti automobil, na svoje ime, i tko će znati

da gaja vozim? Platit ću ti gotovinom."

Na njezino iznenađenje, namrštio se i prenaglo progutao zalogaj.

"Pretpostavljaš da volim znati gdje si", priznao je. "Nakon zajeba kojeg

sam jučer napravio, bojim se da ćeš otići prije nego to ispravim."

Nikita je uzdahnula i zabuljila se kroz vjetrobran. Nije željela govoriti o

razornom pitanju koje joj je bio postavio, jer pravi razlog njezine ljutnje

zapravo nije imao veze s njime. Pogledala gaje i vidjela da su se njegove

plave oči naglo uozbiljile, što je potaknulo grčenje njezina želuca. Bez obzira

na sve, njegov ju je komentar ipak povrijedio jer joj se previše sviđao. Da

ima vremena i mogućnosti, što nije imala, mislila je da bi ga čak mogla i

voljeti. Imao je onu unutarnju toplinu kojoj se uvijek tako divila kod drugih

i opuštenu seksualnost koja ju je neodoljivo privlačila.

Uspije li u svojoj misiji, otići će od njega tamo kamo je neće moći

slijediti. Ne uspije li, ili će biti mrtva ili će 'iščeznuti', kako se on izrazio. Da

ne postoji putovanje kroz vrijeme, bila bi kod kuće sa svojom obitelji i ništa

se od ovoga nikada ne bi dogodilo.

Željela bi da je bila tip osobe koja bi se mogla baciti na muškarca

jednostavno zato što ju je privlačio, ali nije bila. Uvijek je morala biti

opre/na. Do rješavanja njezina pravnog položaja, nitko zdrave pameti ne bi

ni razmišljao o vjenčanju s njome. Nije htjela kriti svoj posao od nekoga

koga je voljela. A ako bi se, pak, i neki čovjek želio vjenčati s njome, možda

bi izgubila njegovo povjerenje. Nije se željela vezati s takvim teretom.

Nepošteno, možda, ali istinito.

"Reci nešto."

Stavio je svoje piće u držač za čaše i primio je za bradu svojom desnom

rukom. Premda su mu prsti bili hladni i vlažni od držanja šalice, mogla je

osjetiti njihovu toplinu. Njegov je dodir bio nježan poput milovanja, a

ugodnije treptaj prolazio kroz nju sve do kostiju.

"Ne bi me trebao dodirivati...", šaptala je. "To je ometanje koje si ne

možemo priuštiti", okrenula je glavu i pogledala ga.

Pogledi su im se sreli i želudac joj se ponovo stegnuo, ali ovaj put puno

jače. Čovjek koji je gledao u nju, plavih suženih očiju, nije bio opušten.

Drugim ga se riječima moglo opisati, primjerice, diskretan, ali nije bio

opušten. Bio je usredotočen i odlučan posve usredotočen na nju i sasvim

odlučan dobiti što je želio. Sjećala se stranca oštra pogleda koji je stajao

iznad nje u stražnjem dvorištu Taylora Allena i iznenada je shvatila daje to

bit njegove osobnosti.

Mogao je biti strpljiv, mogao je razumjeti, no njegov je karakter zapravo

bio čvrst čelik. Suzdržavao se; šarmantno joj se udvarao.

Primitivno uzbuđenje prošlo je niz njezinu kralježnicu i prigodan izričaj

pao joj je na pamet.

"Igraš se sa mnom."

On se igrao s njome kao s ribom na udici kojoj se daje sloboda dok se

najlon strpljivo odmata, ali polako, jako polako, kako se riba umara, tako se

najlon namata. Ta mu je tehnika išla tako dobro da je odjednom shvatila što

je učinio. No nije željela pljunuti mamac i slobodno otplivati. Je li bio

dovoljno dobar daje izvuče iz vode? Izazov ju je držao ovdje jer je željela

znati odgovor.

.Mogla bi racionalno tvrditi da ju je posao držao ovdje i to je bila istina.

Trebala je njegovu pomoć. Bila je nasukana, zasada. Ali nije morala ostati u

njegovoj kući, upravo pri ruci, gdje ju je i želio. Promijenivši svoj izgled,

mogla je pronaći što drugo. Izbor je mogao biti motel koji je spominjao.

Jedan se kut njegovih usana trgnuo dok joj je nastavio dodirivati lice, a

prstima je lagano prelazio uzduž linije njezine čeljusti.

"Ja se ne igram, Nikita."

Ne, nije se igrao. Postojale su ležerne stvari, ali privlačnost koja je iskrila

među njima bila je previše intenzivna za to.

Razumjela je tu kemiju, želju zbog koje su joj ruke čeznule da ga

dotaknu. Također je razumjela da su prilike bile strašne, da nije bila poput

drugih žena i daje imao pravo znati ako ga odluči prihvatiti kao ljubavnika,

da ništa što bi mogli osmisliti zajedno ne bi bilo zauvijek, čak i ako bi oboje

to željeli. Postojali su zakoni za putovanje kroz vrijeme, doneseni zbog

čvrstih razloga. Koliko god voljela ovo vrijeme, nije željela ostati ovdje, a on

ne bi smio ići kući s njome. Ako bi se nekim čudom i želio vratiti s njome -

no za sada nije mogla vratiti ni sebe - brzo bi ga vratili, a nju zatočili. Još i

gore, njezina bi protupravna radnja možda uvjerila zakonodavce da su i oni

koji su poput nje nestabilni i da bi trebali biti uništeni.

Drhteći, skretala je pogled dalje od njegova i zurila zaslijepljeno kroz

vjetrobran. "Postoje razlozi zašto odgovor mora biti ne."

Pustio joj je ruku.

"Je li jedan od tih razloga da te ne privlačim?"

"Ne...", iskreno je priznala, znajući da nijedan drugi razlog koji mu kaže

neće čuti, ništa osim ovog priznanja, te da će se ponašati kao da mu je dala

dopuštenje da nastavi.

"To je najvažnije. Možeš li mi reći bilo koji od ostalih razloga?"

Već je znao one važne, pomislila je. Bio je svjestan da bi mogla 'iščeznuti'

svakog trena. Zato je prešla na ostale koji nisu bili izrečeni, premda će

najvažniji razlog zadržati za sebe.

"Nisam muško. Ne zanima me", odmahnula je, tražeći izričaj snažniji od

ležeran seks, jer je njega već izrekla, a on je prešao preko toga.

Većinu žargonskih izričaja koji su se rabili u njezino vrijeme on ne bi

razumio, ali jedan je izričaj ostao isti: seks bez obveza.

"Dobro, to me vraća na moje mjesto, zar ne?" promrmljao je. "To bi bilo

to? Ništa više?"

"Što bi drugo moglo biti u ovim okolnostima?"

"Ne govorim o dužini vremena nego o osjećajima. Da, ja sam muško, ali

govorimo o osjećajima. To što je između nas nije ležerno, ne s moje strane.

Ali ako nisi toliko zapaljena za mene, reci tako. Samo nemoj lagati o tome,

jer bi to značilo da odbacuješ nešto dragocjeno."

Nikita je pozorno razmotrila ono što je rekao. Jedna ju je rečenica

mučila. Pokušala ju je ponovo izgovoriti pa je pomicala usne dok je

ponavljala riječi.

On se nasmijao.

"Pokušavam biti ozbiljan, a ti me svaki put nasmiješ. Znam na što misliš.

To da nisi 'toliko zapaljena za mene' znači da ti se sviđam, ali da ne osjećaš

ništa posebno prema meni."

I zamolio ju je da ne laže, što naravno nije značilo da mu nije mogla

lagati, ali on je bio iskren prema njoj, pa je zaslužio isto.

"Ne", konačno je rekla. "Ne mogu to reći."

"To je sve što trebam znati."

Skupio je ostatke svog obroka, ugurao papire i šalice u papirnatu vrećicu

i izašao iz automobila odnijeti vrećicu u crveni koš za smeće. Nikita gaje

bespomoćno gledala. Poput nje, bio je mu- rjak i oko njega je uvijek lebdio

autoritet koji je potjecao od obuka, iskustva i činjenica daje bio naoružan.

Ostatak je bio čisti Knox, muškarac zadovoljan svojim tijelom, koji si daje

vremena. Ako je vodio ljubav na način na koji je hodao... oh, moj Bože.

Vrativši se u automobil, razum mu se već vratio na posao.

"Imaš li DNA skener sa sobom?" pitao je.

Rasterećena jer su promijenili temu razgovora, potapšala je svoju

torbicu.

"Evo ga ovdje."

"Teško mije primjenjivati tvoju tehnologiju u istrazi, jer mi nije u normi

i stalno ju zaboravljam", priznao je. "Ali iste noći kada je nestala vremenska

kapsula, jedan je građanin dojavio da su mu izbušene traktorske gume i

ubijene kokoši. Premda mislim da to nema veze s tvojim ubojicom, također

je rekao daje vidio vrlo jake bljesko- ve u šumi nasuprot kući. Lokacija nije

ona gdje si se ti pojavila, ali je vrlo blizu. Možeš li pokupiti DNA uzorak i

nakon četiri dana?"

"Je li bilo kiše?"

"Ne, čak niti kratkog pljuska."

"Tada je moguće", osjetila je uzbuđenje. "Na skrovitoj lokaciji neće biti

mnogo zbunjujućih uzoraka, a svatko tko je prošao, bit će u bazi podataka.

Tada bismo znali koga tražimo! Nisam znala da znaš lokaciju dolaska."

"Kao što sam rekao, mučim se s praktičnom primjenom tvoga skenera.

Osjećam se kao idiot jer se ovoga nisam sjetio prije."

Nasmiješila mu se.

"S obzirom na sve što se dogodilo u protekla dvadeset četiri sata, mislim

daje to razumljivo."

"Dvadeset četiri sata? Samo toliko? Čini mi se kao da su prošli tjedni."

Znala je na što je mislio. Otkako su se sreli dan prije, bili su skoro stalno

zajedno. Puno se toga dogodilo, uključujući činjenicu

d a j e prestupi«) nevidljivu liniju zakona kada nije prijavio smrt Luttrella.

Možda nije u pravu, ali činilo joj se da poznaje Knoxa bolje nego što je

poznavala svoje bližnje agente s kojima je godinama radila i obučavala se.

Vozeći, govorio joj je o Jessejevu groznu karakteru.

"Nemoj dopustiti da te uzruja; gadan je prema svima. Ako nas vidi preko

ceste, mogao bi postati znatiželjan i doći vidjeti. Zapravo, jamčim da će biti

tako. Samo ignoriraj što govori."

Ona je potvrdno kimnula i zažmirila kada je sunčeva svjetlost ušla kroz

vjetrobran. Izvadila je naočale, stavila ih i lagano uzdahnula od olakšanja.

Ova planinska država nije bila vruća kao Florida, ali je ipak bila dovoljno

topla; čak su joj i oči tražile hladovinu.

No, krajolik je bio uistinu lijep. Gorja nisu bila velebna poput Stjenjaka

ili Himalaja; bila su starija, pohabana milijardama godina kiša i erozija. Sve

je izgledalo staro i pomalo tajnovito, kao da su sve godine koje su prošle i svi

ljudi koji su pohodili ova gorja ostavili nešto iza sebe, nešto što šapće vjetru i

stražari pod starim drvećem.

Nikad prije nije bila u Kentuckyju, ali si je obećala da će se ponovo vratiti

da vidi koliko se sve promijenilo u dvjesto godina.

I možda pronaći Knoxov grob?

Skoro je ostala bez zraka zbog boli koju je osjetila. Daj e ona u svome

vremenu, Knoxa zauvijek ne bi bilo. Pogledala gaje, skoro nesposobna nositi

se s mišlju da je hladan i nepomičan, i da polako nestaje.

Ovo je bio razlog zbog kojeg je putovanje kroz vrijeme prepuno

opasnosti, nije samo zbog fizičkog rizika ili napasti da se promijene događaji

koji možda nisu smjeli biti promijenjeni, nego i zato što ljudska bića nisu

mogla ostaviti svoje emocije kada bi prešla. Ljudi su se spajali u parove; to je

bila osnovna životna činjenica. Nakon dovoljno kontakata između ljudi iz

dvaju drukčijih vremena, veze bi bile formirane. Što bi ljudi učinili da

sačuvaju te veze? Nitko iz prošlosti nije smio biti doveden u budućnost.

Zakoni nisu dopuštali da putnik ostane u vremenu koje je 011 ili ona posje-

tio. Ako se netko ne bi vratio dobrovoljno, TIS agent bi bio poslan da ga

vrati.

Zakoni su, zapravo, potencijalno stvorili cijelu novu kriminalnu klasu.

Nitko ih još nije prekršio; neki su putnici morali biti spašavani jer su im se

oštetile karike ili su ih izgubili, ili zbog neke druge okolnosti, ali nitko još

dobrovoljno nije ostao. Bilo je samo pitanje vremena kada će netko htjeti

ostati ili kada će željeti doći naprijed. Budući da nitko nije znao kakav bi

kaos mogao nastati zbog toga, Vijeće je donijelo stroga pravila i zakoni su

zabranjivali zamjenjivanje ljudi u vremenu. Ona nije mogla ostati, a Knox

nije mogao ići s njome.

Vratila se u stvarnost kada se Knox zaustavio uz cestu. Pogledala je

uokolo, vidjela urednu bijelu kuću, dug prilaz od ulice do kuće nalijevo, te

jednako uredne sporedne zgrade i traktor probušenih guma.

"To je Jessejeva kuća", rekao je Knox, a zatim pokazao udesno. "Mi

idemo tamo gore", pogledao je njezina stopala. "Moram ti nabaviti čizme.

Okolo ima previše zmija da bi hodala kroz šumu u običnim tenisicama."

On je nosio čizme, kao i prethodnog dana.

"Nisam nosila čizme jučer kada smo išli u šumu. Riskirat ću i ovaj put."

Progunđao je nešto ispod glasa, ali nije se bunio. Bila je odrasla i muijak,

isto kao on. Ako bi bilo potrebno, on bi hodao bos kroz šumu i oboje su to

jako dobro znali.

Izišli su iz automobila kojeg je Knox zaključao prije nego što su prešli

preko jame i ušli u šumu. Grmovi i trnje vukli su im traperice. Miris bogate

zemlje i aroma stotina drukčijih biljaka napunili su joj pluća. Ptice su letjele

između grana stabala. Povremeni šumovi otkrivali su nazočnost vjeverice,

miša ili kukca. A mogli su to biti i šumovi zmija koje gmižu, uznemirene

zbog ljudi.

Knox se dobro orijentirao i vodio je ne zaustavljajući se. Glava mu se

neprekidno pomicala naprijed-nazad dok je pretraživao okolicu. Nikita je

bila gradska djevojka, navikla na pločnik, a ne na prljavštinu, ali uživala je u

razlici između ove i svoje uobičajene okolice. I ona je imala dobar osjećaj za

smjer, ali nije imala pojma kamo su išli - njezin unutarnji kompas nije joj

bio od koristi. Jednostavno je slijedila Knoxa, premda je pamtila njihov put.

"Ovdje", rekao je.

Pokazao je na dio zemlje na kojem kao daje lišće bilo razbacano.

"Netko je mogao zakopati svoje karike ovdje", kazala je, pokušavši ne

zvučati uzbuđeno koliko se osjećala.

Samo je trebala karike, i mogla bi otići kući. Imala je tri Lut- trellove, ali

trebala je i četvrtu. Njezine osobne brige doći će na red nakon DNA

skeniranja, jer nije željela poremetiti uzorke. Izvadila je skener i otvorila ga

te pomno očitavala. Brojne su se lokacije DNA slabo odražavale na ekranu.

"Moj će vjerojatno biti ovdje", rekao je Knox. "I Jessejev. Ako tvoja

analiza kaže daje subjekt nizak mali gad, to je Jesse."

"Skener ne pokazuje osobnost", ozbiljno mu je rekla.

"Znam. To je bila šala."

"Znam", uzvratila je i slatko mu se osmjehnula. "Jesam te."

I on se nasmiješio, uopće se ne uznemirujući što je Nikita jednom

promijenila situaciju u svoju korist. Hvatala se posla, brižljivo locirajući

različite uzorke i analizirajući ih. Neki su od uzoraka bili duplikati, naravno;

ljudi su razbacivali DNA kao sjeme. Prepoznala je Knoxov opis četiri puta, a

drugi je nepoznat subjekt imao još dva puta više uzoraka; pretpostavljala je

daje to

bio "nizak mali gad". McElroyev DNA bio je nazočan, što je i očekivala, kao i

velika količina Housemanova. Sigurno je umro ovdje, pomislila je tužno.

Ovo je definitivno točka početnog prijelaza. Nije mogla vidjeti tragove krvi,

ali laserska su oružja proizvodila rane bez krvi. Neuredna hrpa lišća mogla

bi označavati mjesto gdje je Houseman pao. Klečala je u humusu kako bi

skenirala još jedan uzorak. Ne pomaknuvši se, zurila je u mali ekran.

Knox je čučnuo pokraj nje.

"Što je?"

"Još jedan agent. Hugh Byron. On je McElroyev najbolji prijatelj."

2 1

KNOX SE NAGNUO NAD NJU KAKO BI MOGAO PROČITATI PODATKE S EKRANA.

"Je li on mogao prijeći nakon Luttrella?"

"Mislim da nije. Ovo je najslabiji uzorak koji je skener mogao očitati, a

to znači daje vjerojatno najstariji."

Pročistio je grlo.

"Ako je najstariji, znači daje on prvi prešao. On je tvoj ubojica."

Buljila je u prazno i vrtjela scenarij u mislima.

"To je razlog zašto McElroy nije postigao ništa u svojoj misiji. Znao je

daje to bio Hugh Byron i nije ni pokušao."

"Ili su u tome zajedno."

Kimnula je, oneraspoložena tom vjerojatnošću.

"Ili su u tome zajedno", složila se.

To je značilo da je Hugh bio onaj koji je ubio Housemana, svoga kolegu

agenta, a McElroy je vjerojatno bio suučesnik. Izdaja je bila grozna. Ako

agenti ne bi mogli međusobno ovisiti, integritet svake misije bio je u pitanju,

jer ako niste mogli vjerovati agentu koji vam je čuvao leđa, niste mogli

obaviti svoj posao.

Identificiranje Hugha kao ubojice također je objasnilo zašto je sigurnost

u tranzitnom laboratoriju bila tako lako prekršena, te zašto McElroy, koji je

bio i više nego kompetentan, nije napredovao u slučaju. Plan je bio da se on

vrati kako bi mogao kontro-

lirati stvari s one strane. I samo nebo zna kakve je informacije i pomoć dao

Hughu kada je bio ovdje.

Njihova je jedina prednost, koliko je Nikita mogla spoznati, bila što

McElroy nije mogao biti u kontaktu s Hughom ako ne prijeđe. Tako da, ako

pretpostavljeni pošalju nekoga da zaštiti vremensku kapsulu, McElroy nije

imao načina da obavijesti Hu- gha o tome. Hugh bi je i dalje tražio, kao i

osobu koja je stavila kritičan predmet u vremensku kapsulu. Ovo je također

mijenjalo njezinu percepciju drugih događaja.

"S obzirom na to da je bio ovdje nije mogao znati da ću ja biti sljedeći

agent kojeg će poslati McElroy", promrmljala je. "Ili koje će mi biti

koordinate. Tako da nije mogao Upozoriti Hugha, ali Hugh je znao da će

doći drugi agent i morao je nadgledati kuću Taylora Allena. To je

najlogičnije mjesto na koje bih ja otišla, na koje bi bilo koji agent otišao,

premda su tvoji ljudi već sve sanirali. Vjerojatno ne bih mogla pokupiti

nikakvu informaciju s mjesta zločina. Ali morala bih barem pokušati. On

zna za mene", dodala je . "Prepoznao bi svakoga iz moje jedinice, jer nas

nema puno. Ali zašto bi uporabio pušku? Zašto ne laser?"

"S koje je udaljenosti laser učinkovit? Mogao je biti predaleko."

"Laser je lagan", odgovorila je mirno. "Ide dok ga nešto ne zaustavi."

"Sranje. Znači da ako promašiš, on nastavi ići i spali što god mu dođe na

put?"

"U redu, malo sam pretjerala, ali u testovima je bilo dokazano daje

učinkovit na udaljenosti većoj od jednog kilometra. To je bilo zemljom

ograničeno testiranje, zato što očito ne bi bilo poželjno ručno oružje koje ne

bi imalo ograničenja. U svemiru..."

"Stani. Nemoj mi sada početi propovijedati o tim stvarima. Imam

gomilu pitanja koja želim pitati i ne želim zalutati. Vratimo

se na ono što si govorila. Sto znači da su moji ljudi 'sanirali' mjesto?"

"Znači da su forenzičari prošli kroz njega, da su kemikalije bile

uporabljene, te daje toliko drugih ljudi bilo tamo da..."

"Nije bilo sanirano - bilo je kontaminirano."

"Recimo daje to kombinacija toga", namrštila se. "Ali McElroy je mogao

ući kada je otkrio tijelo i uporabio svoj DNA skener te otkriti identitet

ubojice. Morao je imati neku ispriku zašto to nije učinio, možda je već

mogao čuti sirene hitnih vozila."

"Reci mi nešto drugo: zašto niste došli dva-tri dana prije, čekali ubojicu i

spriječili ga da ubije Taylora Allena?"

"Zato što je on već ubio gospodina Allena kada smo to saznali. Gospodin

Allen bio je mrtav. To je jedan od zakona: ne smije se umiješati i vratiti

nekoga u život. Objasnila sam ti da ne znamo što bi se moglo dogoditi.

Naučili smo da se čini kao da male stvari, zapravo površne stvari, nisu

važne, ali nešto poput života i smrti može sasvim promijeniti povijest."

"Teoretski."

Značajno gaje pogledala.

"Želiš li ti biti onaj koji će otkriti?"

"Ne, hvala", počešao si je bradu. "Kužim što misliš. Tvoje Vi jeće se

priklonilo strani opreza."

"A čak i odluka da se počne putovati kroz vrijeme bila je tako sporna da

je došlo do nemira u skoro svakoj razvijenoj zemlji. Mnogo ljudi smatra da

nitko to ne bi trebao činiti, da tražimo katastrofu."

"A to možda i činite."

"Znam. Zato smo tako obazrivi. Ono što sada radimo jednako je

uranjanju nožnih prsta u vodu."

"Na veliko. Po mojoj računici, šestero vas je prešlo. Sigurno pokrećete

nekakve goleme kozmičke valove ili nešto slično."

"Ili nešto... Dvojica su mrtva: Houseman i Luttrell." Luttrello- vo tijelo

nije bilo jako daleko, sjetila se zadrhtavši. " McElroy se vratio. Ja sam ovdje i

Hugh Byron je ovdje. Mislim da bismo vjerojatno trebali očekivati da će

McElroy opet prijeći, ako se bude mogao sjetiti razumnog razloga za to. Ali

on ne zna da sam izgubila svoje karike, tako da može pretpostaviti da nisam

izvršila svoju misiju ili došla do napretka, jer bih se u suprotnome već

vratila."

"Zna da imaš DNA skener, pa bi trebao uzeti u obzir mogućnost da si

pronašla nešto, zar ne? Ne bi li to trebao očekivati?"

"Koliko on zna, ja sam mrtva. To je bio plan. Na kraju, taj je hitac

promašio za dlaku. Ako se ne vratim ili dok on ne dođe ovdje, ne zna ni za

što drugo. Hugh zna, ali ne McElroy. I još uvijek mislim da je neki mještanin

pucao u mene, zato što Hugh ne bi bio vješt s takvim tipom oružja, čak i ako

gaje mogao nabaviti. Kakve zakone imate o prodaji oružja?"

"Zakoni ništa ne znače onima koji su ih voljni prekršiti. Uvijek se na ulici

može dobiti oružje ili ga se može kupiti od nekoga, bez ikakve provjere

identiteta. Ne pada mi na pamet zašto Hugh nije uporabio laser, zašto bi

trebao pomoć nekog mještanina."

Slegnula je ramenima.

"Zato što nije našao vremensku kapsulu i zaposlen je tražeći ju? Ne

znam. Kada ga nađemo, pitat ćemo. Osim toga, znam kako on izgleda pa ne

radimo naslijepo."

Ustajao je, gledajući malu, suncem prošaranu čistinu.

"Moramo napraviti ploču o slučaju, tako da možemo istodobno gledati

sve dijelove. Ovo je tako komplicirano. Bojim se da ćemo previdjeti nešto

važno. Vremenska linija, slična onoj koju si mi nacrtala u uredu, također bi

pomogla."

"Mogu to napraviti kad se vratimo. Možeš li izdati tjeralicu s opisom

Hugha ili bi morao dati objašnjenja koja ne želiš?"

"Moram opravdati akcije koje poduzmem. Šerif Cutler je čvrst kada se

radi o trošenju općinskoga proračuna. Mogao bih izdati tjeralicu, ali morao

bih sve podrobno objasniti. Prethodni šerif znao je malo popustiti sa

stvarima koje su se istraživale iz osobnih razloga."

Nikakva pomoć, dakle. Ne bi mogao iskoristiti mogućnost odjelabez

objašnjenja, a nije postojalo nijedno razumno objašnjenje koje bi mogao

dati; na žalost, istina nije uvijek bila razumna.

Nadajući se, kratko je prekopala područje gdje je lišće bilo razbacano, ne

bi li možda pronašla Hughove karike, ali ništa nije pronašla. Podučavani su

daje najsigurnije zakopati karike, ali okolnost bi mogla diktirati dostupnije

mjesto za čuvanje, pa je sve ovisilo o agentu. Hugh bi mogao držati svoje

karike na dohvat ruke.

Kada su išli niz šumovit brijeg prema automobilu, Knox je rekao

zamišljeno:

"Čudim se da Jesse nije došao vidjeti što radimo. Pitam seje li što

primijetio od ponedjeljka ujutro kada je bio ovdje. Idemo ga pitati."

Ušli su u automobil i Knox je krenuo ravno preko ceste na prilaz do

Jessejeve kuće. Kombi je bio ispred kuće, a s desne je strane bio štagalj.

Knox je gunđao kad je vidio probušene gume.

"Čovjek bi pomislio da će Jesse popraviti te gume do sada."

Iznenada se namrštio i stisnuo kočnicu te zaustavio automobil blizu

kuće.

"Izvadi svoje oružje iz pretinca!" naredio je Nikiti.

Ne postavljajući suvišna pitanja, učinila je što je tražio. Nešto mu se nije

činilo uoičajenim i to joj je bilo dovoljno. Ništa se na farmi nije micalo osim

lišća na stablima, koje je treperilo na blagom vjetriću.

"Jesse drži perad", rekao je. "Kokošinjac je iza, ali obično se mogu vidjeti

dva ili tri pilića u dvorištu."

Nikita nikada prije nije vidjela živo pile, ali je znala kako pilići izgledaju.

Polako su otvorili automobilska vrata i izašli.

"Jesse!" Knox je pozvao. "Jesse Bingham! Odjel šerifa!"

Tišina.

"Kako izgleda?" pitala je.

"Kao nizak Djed Mraz s lošom osobnošću", zastao je. "Znaš Djeda Mraza,

zar ne?"

"Ne osobno."

"Ha, ha ha... Vrlo smiješno."

Pokazao joj je da treba ići desno, dok je on krenuo lijevo. Ki- mnula je i

razdvojili su se držeći oružje u rukama. Okretala je glavu upijajući svaku

pojedinost. Nije imala iskustva s farmama, ali ako bude vidjela nekoga tko

nije sličio zlom Djedu Mrazu, znala je što treba učiniti.

Pomnjivo je zaobilazila štagalj, provjeravajući unutrašnjost koja je bila

prazna i tiha. Nikada prije nije bila u štaglju; zanimljivo je mirisao, naoko

sastavljen od prašine, slame i strojeva, s možda primjesom mirisa zemlje. Ali

općenito nije bio neugodan i u bilo koje drugo vrijeme voljela bi ga

istraživati.

Knoxa je srela otraga u kući. Mali kokošinjac bio je smješten uz živicu.

Ograda je bila i iznad kokošinjca da ptice ne bi odletjele ili je tako ona

pretpostavljala.

"Šest njegovih kokoši ubijeno je u nedjelju", kazao je Knox. "Uvijek

danju otvori kokošinjac da kokoši mogu izaći u dvorište, a zatim ih zatvori

noću da budu zaštićene od sova i drugih gra- bežljivaca."

Bilo je poslijepodne, a kokoši su još bile u svome kokošinjcu. Otišli su

prema ulaznim vratima. Usput, Knox je stavio ruku na poklopac.

"Hladno", zaključio je.

Stojeći na trijemu, Knox je snažno kucao na vrata.

"Jesse! Odjel šerifa!"

Pozorno su slušali, ali nije bilo nikakva odgovora.

"Traktor je tamo, gume su još uvijek probušene, njegov je kamion ovdje,

trebao bi biti doma. Ne priliči Jesseju da tako dugo ne popravi gume."

"Ima li prijatelja koje je mogao posjetiti?"

Knox je frknuo.

"Jesse nema prijatelje, samo protivnike."

Stavio je ruku na kvaku i tiho opsovao kada se lako okrenula.

"I Jesse nikada ne bi otišao i ostavio otključana vrata."

Ušli su unutra, prvo Knox, zatim Nikita, štiteći se međusobno.

Klimatizacijski je uređaj radio i unutrašnjost je kuće bila hladna, zbog čega

nije suviše smrdjelo. Ipak, osjetio se i Knox je posegnuo za svojim radijem.

Oklijevao je, susrevši Nikitin pogled. Ona nije trebala biti ovdje i prvo su

trebali provjeriti identitet muškarca od kojeg je potjecao taj smrad te

potvrditi kako je umro. Žrtva je vrlo vjerojatno bio Jesse Bingham, ali

trebali su to sigurno znati.

Kuća je bila na dva kata. Nikita je išla uza stube, pazeći da ništa ne dira, i

provjerila je sve gornje sobe. Prostorije su bile začuđujuće uredne, a na

gornjemu katu nije bilo nikoga, kao ni znakova nasilja.

Tijelo je bilo u kuhinji, ispruženo uz sama vrata. Ako bi netko pokušao

tuda ući, ne bi mogao otvoriti vrata. Nije bilo krvi, jer je duga brazda u

Jessejevu tijelu bila spaljena intenzivnom toplinom lasera.

"Sranje!" Knox je povikao. "Sranje!"

"Kako možeš ovo prijaviti?" tiho je upitala. "Kako možeš objasniti zašto

si bio ovdje?"

"Bio sam ovdje u ponedjeljak ujutro kada je prijavio vandalizam. Ne bi

bilo neobično da se vratim, premda bih trebao raditi na slučaju Taylora

Allena. Samo što ne znam tko je ubio Taylora Allena; samo ne znam gdje je

kurvin sin i nemam uobičajena sredstva da ga pronađem, a osim toga, ne

mogu ništa dokazati.

Obožavam ovaj jebeni slučaj." Njegova je frustracija odzvanjala u tonu glasa

i izgledao je kao da nešto želi udariti.

Ne razmišljajući, dotaknula mu je ruku, nudeći utjehu.

"Voljela bih istaknuti da ovo potvrđuje zašto trebam svoje vozilo, ali

sada je prekasno za to. Gdje bih trebala otići da me nitko ne vidi?"

"Ne postoji takvo mjesto!" izderao se divljački. "Moram te odvesti k sebi

doma; onda moram radijem javiti da idem ovdje; a zatim ću morati prijaviti

kada se vratim."

Nije mogla smisliti drugu mogućnost, osim da ovo ne prijavi, ali je znala

da je to bilo puno neizvjesnije. To što nije prijavio smrt Luttrella, naprosto

gaje izjedalo. Zato je, umjesto da se buni, samo predložila:

"Obriši samo svoje otiske s kvake da ga netko drugi ne bi pronašao prije

nego se uspiješ vratiti."

Psujući, učinio je to čim su izašli na trijem.

"Ovo je tempirana bomba, spremna eksplodirati i raznijeti nas. Koliko je

automobila prošlo i vidjelo moj automobil parkiran sa strane ceste? Ovo je

mirna cesta, ali nije napuštena. Koliko ih je prošlo dok smo bili u kući?"

"Ne znam", odgovorila je. "Nekoliko. Tvoj bi automobil prepoznali?"

"To je općinski automobil. Svi znaju kako izgleda."

Samo su se mogli nadati da nitko neće otkriti točno vrijeme kada je

prijavljena Jessejeva smrt. Ako je netko vidio općinski automobil tamo, a

tada se iz nekog razloga vozio natrag i primijetio da ga više nema, to bi bio

problem. Situacija je bila tako opasna za Knoxa daje Nikita bila u iskušenju

reći mu da odmah sve prijavi, a ona će pješice krenuti prema gradu. Bila bi

to duga šetnja za vrućeg poslijepodneva, ali ne bi je ubila. Zapravo, pješačiti

natrag bilo je točno ono što bi trebala učinili. "Ići ću pješice", predložila je.

Knqx je buljio u nju.

"Ne, za ime Boga, nećeš ići pješice. Netko te pokušava ubiti, sjećaš se, a

to nije Hugh, pa ne znaš koga se trebaš čuvati. Odvest ću te kući što je brže

moguće i nadati se najboljemu."

Nije stavio rotirajuće svjetlo na krov, niti uključio sirenu, ali je vozio što

je brže mogao, ne želeći privlačiti pozornost te ju je vratio kući za

petnaestak minuta. Zaustavivši se, izvukao je ključeve iz džepa i dao joj ih.

"Ovdje je ključ od kuće. Uobičajeno: ne otvaraj vrata i ne javljaj se na

telefon. Ako te budem zvao, zvat ću na tvoj mobitel."

Ona je kimnula i kliznula iz automobila. On je već kretao prije nego je

zatvorila vrata automobila.

Nakon što je ušla u kuću, brižljivo je zaključala iza sebe. Ako se scenarij

pokvari za Knoxa, ako isplivaju pojedinosti koje on ne bi mogao objasniti,

ona će morati istupiti. Tajnost je bila jedna stvar, ali ovo nije bilo pitanje

nacionalne sigurnosti i neće pustiti Knoxa da preuzme krivnju za bilo što od

ovoga.

Hoće li time išta postići, hoće li joj vjerovati, bila je sasvim druga stvar.

22

NIKITA JE STAJALA U KUHINJI. OVA SCENA BILA JE SKORO IDENTIČNA ONOJ od

prethodnoga dana, ali stvari su se promijenile toliko da se nije osjećala kao

ista osoba. A zapravo, jedino što se promijenilo bila je ona i njezina

percepcija same sebe.

Jesi li robot? Sarkazam kojim je to izgovorio zabio joj se u srce.

Željela gaje mrziti. Zapravo, ne bi ga mogla mrziti. Mrzila je položaj na

koji je bila prisiljena, mrzila je emocionalni kavez u kojemu je živjela, mrzila

je strah koji je bio nužan, ali nikada ne bi mogla mrziti Knoxa.

On je bio... poseban i mislila je da nije bio svjestan daje poseban

mnogim ljudima. Kada je netko pucao na nju i kada je pozvao pojačanje i

čitav specijalni odred, i kada je polovica šerifa dojurila, u šali je rekao da ga

vole - i to je bila istina. Mogli su se izraziti drukčije; mogli su reći daje bio

pozitivac, da im se sviđa, ali značenje je isto.

No, naklonost koju je uživao ne bi mu pomogla budu li postavljena

eventualna nespretna pitanja. Toliko je ovisilo o slučajnosti: tko se slučajno

vozio i primijetio njegov automobil, ako je uopće netko primijetio, je li

opazio i točno vrijeme, je li inkriminirajuću pojedinost spomenuo krivoj

osobi. Ako sve prođe savršeno, bit će u redu. Ako ne - ona i njezina misija bit

će ugrožene.

Isprazno, pitnla se Što l)i se tada dogodilo. Postojalo je nekoliko

mogućnosti, a prva je bila da joj ne bi vjerovali, tako da bi morala izvesti

neke radnje koje ne bi mogle uvjeriti ljude ni u što. Knox je bio zaintrigiran,

ali ni on nije bio uvjeren do incidenta s Luttrellom. Na žalost, demonstracija

laserske olovke definitivno bi uvjerila šerifa daje ona ubila Jesseja

Binghama.

Ali ako bi joj povjerovali, događaji bi se brzo odvijali i uskoro bi bili

izvan kontrole. Logički, kontaktirali bi federalnu vladu. FBI, posebice.

Njezina bi je agencija, ali agencija dvjesto godina unatrag od njezine

stvarnosti, uzela na čuvanje. Bila bi preslušavana, pregledana, izložena

psihološkim testiranjima i zatvorena za vlastitu sigurnost. Imala je lažnu

vozačku dozvolu i lažnu kreditnu karticu. Imala je mnogo gotovine. Osim

toga, osobe u ovome vremenu imale su brojeve socijalnog osiguranja, a ona

je imala - samo serijski broj. Bila je broj 233727042177. Prve četiri brojke

označavaju narudžbu: ona je bila broj 2,337. Preostali brojevi označavaju

datum njezina rođenja, 27. travnja 2177. godine.

FBI bi se baš zabavljao time.

Ipak, mogla bi im toliko toga reći. Mogla bi razgovarati sa

znanstvenicima, reći im što je znala o laserima, o putovanju svemirom,

warp pogonu - što uistinu nije bilo onoliko koliko bi im znanstvenik iz

njezina vremena mogao reći, ali bila je inteligentna, svestrano obrazovana i

imala je odlične ocjene iz znanosti koje je proučavala na koledžu. Mogla bi

im napraviti crteže međuplanetarnih brodova, osobnih vozila. Ali, nije znala

kako bi ih mogla natjerati da joj vjeruju.

Bez karika, bez čvrstih dokaza, ne bi mogla dokazati ništa. Njezina

laserska olovka i DNA skener bili bi rastavljeni i pretpostavljala je da bi se

mnogi zanimali za njih, ali što bi dokazali. Ne bi mogla pokazati na zgradu i

reći: "Ove su stvari bile proizvedene ovdje."

Ali sva je ta briga bila uzaludna, jer dok ne čuje od Knoxa točno što se

dogodilo, nije imala pojma što bi trebala napraviti. Nikako mu nije mogla

pomoći niti nastaviti vlastitu istragu. Ako tijekom noći ne bude uhićena,

ujutro će se pobrinuti za sve.

Poslijepodne je prolazilo i bila je umorna. Posljednja dva dana svakako

su bila puna događaja: dva dana, dva tijela. Ovo će biti treće tijelo za Knoxa,

zato što je bio u kući bivšeg gradonačelnika, a ona nije. A istraživao je i

ubojstvo Taylora Allena. Morao je biti opterećen smrću i nasiljem.

Mogla bi nagađati što se dogodilo jadnom starom Jesseju Binghamu -

ili, radije, zašto se dogodilo. Sigurno je čeprkao tamo gdje je vidio bljeskove

i iz nekog se razloga Hugh Byron vratio pa je Jesse vidio ili čuo nešto što nije

smio. Možda su Hughove karike bile zakopane tamo i odlučio ih je staviti na

neko sigurnije mjesto, a Jesse ga je u međuvremenu otkrio. Jesse je

definitivno bio ubijen laserom. Rana je bila posebna.

Jedan proboj energije u metu proizveo bi jednu ranu, ali običnija

metoda bila je ispaliti jednu zraku na metu krećući se, što bi proizvelo

dubinu i rez. Meso koje bi zraka energije dotaknula nestalo bi, a okolno bi

tkivo bilo kuhano. Jesse je umro odmah, ali je li pozvao Hugha u svoju kuću

ili se Hugh nametnuo?

Hughova volja da je ubije govorila joj je da ona mora ubiti njega ili će

teško preživjeti. On je također bio izučen kao ona i dokazao je daje okrutan.

Imao je nepoznatog saveznika. S druge strane, ona je imala Knoxa kao

saveznika i promijenila se, pa bi možda mogla uhvatiti Hugha nespremnog.

Zapravo, ona je imala Knoxa uz uvjet da on ne bude uhićen, a ona ne završi

u zatvoru.

Telefon je zvonio.

Nikita je naglo skočila. Bila je zadubljena u svoje misli i iznenadan zvuk

uznemirio je njezine živce.

To nije bio Knox; rekao je da će je zvati na mobitel.

"Prokletstvo!" N i kita je opsovala i skočila po torbicu i izvadila mobitel.

Da, bio je uključen. Odahnula je. Knox ga je uključio da joj pokaže sve

mogućnosti i da se sam njime poigra i nije ga isključio prije nego što joj gaje

ubacio u torbicu.

Poziv je preuzela telefonska tajnica nakon četiri zvonjave. Ženski je glas

govorio:

"Ovdje Ruth Lacey. Molim te, javi se."

Nikita se nije javila, naravno, i trenutak kasnije poziv je prekinut.

Ruth Lacey, Nikita je pomislila. To je bila majka Knoxove mrtve

odabranice. Zašto je zvala? I je li bila slučajnost da zove nakon što ih je

vidjela u kupnji to jutro?

Nikita se osjećala malo postiđeno. Koliko je znala, Knox je s njome

redovito razgovarao.

Tek toliko da bi znala broj gospođe Lacey, podigla je bežični telefon i

pogledala mali ekran, ali već je bio prazan, a nije znala kako prikazati broj

primljenog poziva na Knoxovu telefonu.

Pomalo nervozna, provjerila je sva vrata i prozore da se uvjeri da je na

sigurnom, a zatim je odlučila još jednom iskoristiti svoju privatnost da se

istušira i pobrine za svoje poslove, kao primjerice za pranje rublja. Svi su

zastori bili navučeni, imala je oba oružja pri ruci, a mobilni telefon bio je

uključen. Vjerojatno neće imati bolje prilike.

"Nije se javila", rekla je Ruth Lacey, spuštajući slušalicu.

Byron je iznajmio motelsku sobu u Pekesvilleu tako da bi mogao biti

blizu, ali bili su u njezinoj kući. Edward je, naravno, bio vani u nekom baru.

Rijetko bi došao kući prije ponoći, a ako bi se dogodilo da dođe dok je Byron

još bio tu, jednostavno ju nije bilo briga. Ona i Byron bili su u dnevnoj sobi,

oboje potpuno odjeveni, ali čak i da ih Edward uhvati gole u krevetu, ne bi se

brinula. On joj ništa nije značio, doslovno ništa. I i fit I. I I low,11(1

"Tamo je", rekao je Hyron. "Vidio sam kako ulazi u kuću."

"Ne želim ostaviti poruku koju ne mogu objasniti", kazala je zabrinuto.

"Prvo što policija učini jest preslušavanje poruka. Nitko, čak ni Knox, ne bi

mislio da je neobično što ga zovem da razgovaram s njime, ali ako kažem:

'Tina, molim te, javi se', postavljala bi se pitanja."

"Znam. Bilo je pametno ne spominjati imena. Samo joj nisam mogao

dobro vidjeti lice dok je ulazila; nosila je kapu. Moram joj čuti glas ili joj

bolje pogledati lice."

"Pretpostavljam da bih mogla otići tamo i pokucati na vrata, ali što ako

me neki susjed vidi?" Ruth je pitala.

"Ne brini", rekao je, grleći je i ljubeći u čelo. "Ako ne otkrijemo danas je

li ta Tina zapravo agentica Stover, imat ćemo prilike sutra."

"Ne znam hoću li moći čekati duže." Suze su joj se sakupile u očima. "Da,

znam. Koliko god bude potrebno. Žao mi je što ti nisam od veće pomoći."

"Ti očito nisi svjesna koliko si mi pomogla", obuhvatio joj je lice rukama,

a nježnost mu se ocrtavala u pogledu.

Palčevima je blago obrisao suze koje su joj se slijevale iz očiju i poljubio

joj mekana usta. Ruth je naslonila glavu na njegovo rame. Prošli je tjedan

bila izgubljena i očajna, ali otkako su se ona i Byron sreli na groblju, čitav joj

se život okrenuo. On je priznao da ju je vidio na Rebeccinom grobu u

ponedjeljak ujutro kako razgovara s Knoxom - mada, naravno, nije znao tko

je Knox - i sa samo tračkom nade vratio se sljedećeg dana u nadi da će je

opet vidjeti. I doista, ona se vratila sljedećeg dana, jer joj je razgovor s

Knoxom produbio bol te je osjetila potrebu biti blizu svoje mrtve kćeri.

Byron se predstavio i vrijeme je prestalo teći. Kasnije je bila svjesna da piju

kavu, a nakon nekoliko sati postao joj je ljubavnik.

Brzina događaja bila je zaprepašćujuća.

Kada joj je Byron rekao da je policajac iz budućnosti koji je poslan da

uhvati ubojice koji su pokušali spriječiti izum putovanja kroz vrijeme, srce

joj je skoro stalo, ali bila je toliko gladna nečije naklonosti da mu se otvorila

bez oklijevanja. Tada je otkrila daje bio shizofrenik. Briznula je u plač, a on

se počeo smijati.

"Dokazat ću ti", rekao je, nasmijao joj se lijeno i učinio kako je rekao.

Te ju je noći odveo u šumu i pokazao joj neka od svojih oružja, te ju

upoznao sa svojim partnerom McElroyem koji je potvrdio sve što je Byron

govorio. McElroyju je sasvim uvjerio u Byronove riječi kada je stavio nešto

što su nazivali "karike"- njih četiri, jednu na svako zapešće i gležanj, i...

nestao. Sasvim. Točno pred njezinim očima.

Byron ju je poljubio u čelo, a zatim zagrlio.

"Trebam pomoć", rekao je. "Ako uspijemo zaustaviti tog ubojicu,

pokazat ću ti kako da se vratiš u dan prije onoga kada ti je kći umrla."

"Ne želim to ponovo proživjeti", rekla je, s izrazom boli u očima.

"Ne, ne. Vratit ćeš se s ovim znanjem koje sada imaš, o svemu što se

dogodilo. Putovanje kroz vrijeme ne izbriše uspomene. Ako je možeš

uvjeriti da... ne znam, ide liječniku i napravi neke preglede, možda joj

možeš spasiti život."

"Možda?" Ruth je bila tjeskobna.

Možda? Moglo bi se dogoditi da ponovo mora proživjeti Re- beccinu

smrt? Ne bi to mogla podnijeti.

"Postoje neke stvari koje se ne mogu promijeniti", objasnio je blago.

"Rebecca te možda ne bi poslušala. Ili ne bi bilo vremena za preglede.

Zapravo bih ti sugerirao da se vratiš barem mjesec dana prije njezine smrti."

"Ali zar ja neću već biti tamo?"

"Ne, naravno da nećeš. Putuješ li kilometar niz ovu cestu, a zatim se

okreneš i vratiš na ovo mjesto, nećeš sresti sebe. Vratiš li se prije njezine

smrti, znat ćeš sve što se dogodilo u godinama otkako je umrla, ali fizički ćeš

postojati samo jedna ti."

Napast je bila dražesno čudovište, a nada je bila nježan cvijet, skoro

uplašen podići svoju glavu. Vidjeti Rebeccu opet, imati svoju kćer živu i

zdravu...

"Što ako me ona posluša? Hoće li se vratiti u ovo vrijeme sa mnom?"

"Mogla bi, ali zašto bi to željela? Kada promijeniš nešto poput toga,

stvarnost se sama preustroji. To je jedini način na koji to mogu objasniti.

Stvorit ćeš drukčiju stvarnost u kojoj tvoja kći živi, udaje se, podiže obitelj. I

ti ćeš biti tamo s njom."

I evo ga, trn koji joj je zaderao srce.

"Ali što je s tobom?" zavapila je.

Osmijeh koji joj je uputio bio je i nježan i tužan.

"Ja neću biti tamo."

Dakle, to je bio izbor koji joj je ponudio: mogla se vratiti kroz vrijeme i

spasiti Rebeccu, ali cijena koju bi morala platiti bio je gubitak njega. On nije

mogao ostati u ovome vremenu, nije ju mogao čekati. Imao je posao koji je

trebao obaviti, a nakon njega vratiti će se u svoje vrijeme. Ako se ne vrati

kako bi spasila Rebeccu, mogla bi otići u budućnost s njim. No, to ju nije

pitao, nije joj rekao da mora odlučiti između njega i kćeri. Ali pitanje je bilo

u njegovim očima, znanje da je nikada više neće vidjeti ako joj da ono što je

najviše željela.

Ipak, za sada će ga voljeti čitavom svojom dušom. Čuvat će svaki

trenutak koji je provela s njime, upamtit će svaku pojedinost: kako je

govorio, kako se kretao, miris njegove kože, rupicu koja bi se pojavila na

jednoj strani njegova obraza kada bi se smijao. Voljet će ga čitavim srcem u

ovom kratkom vremenu koje imaju.

Platit će svaku cijenu da ponovo dobije Rebeccu.

Byron je donio policijski radio i slušali su policijsko čavrljanje. Ruth nije

znala šifre, ali Byron jest. Rekao je da se očito dogodilo ubojstvo u nekoj

kući. Išla joj je na živce neprekidna buka, pa je pokušala poboljšati zvuk.

"Moraš li to slušati?" pitala je pokušavajući ne zvučati nervozno.

"Aktivnost policije pruža mi informacije", pojasnio je, premda je malo

stišao zvuk. "Ne mogu jednostavno pretpostaviti da je Tina žena koju

tražimo. Nikita bi još mogla biti tamo negdje, a ovime barem dobivam sliku

o onome što se događa."

"Znam. Oprosti. Samo sam na rubu strpljenja", protrljala si je oči i

uzdahnula. "Da nazovem opet? Ponekad se ljudi jave na telefon samo zato

jer ih nervira."

On je kimnuo, a Ruth je nazvala opet. Telefon je opet zvonio četiri puta,

i opet se javila telefonska tajnica. Ovaj put nije ostavila poruku, nego je

samo spustila slušalicu.

"I dalje se ne javlja."

"Kada se smrači", rekao je, "otići ćemo tamo."

Pogledao je van kroz prozor. Premda je sunce zalazilo, vani se još

vidjelo.

Zvat će neprestano sat vremena pa će toj Tini dovoljno dosaditi da se

javi na prokleti telefon.

Ruth Lacey je imala mentalnih problema, pomislila je Nikita kada je

telefon opet počeo zvoniti, što je bio barem četrdeseti put. Ponovo je

provjerila broj pozivatelja; da, isti broj. Ruth nije ostavila poruku nakon

prvog poziva, ali nije ni morala.

Nikita se istuširala i bacila svoju prljavu odjeću u perilicu. Nešto

Knoxove odjeće bilo je u košari pokraj perilice, pa je ubacila i nju. Služila se

njegovom perilicom, njegovom vodom, njegovim deterdžentom, pa je

stavljanje njegove odjeće u perilicu bilo najmanje što je mogla učiniti.

Telefon je zvonio kada je ulazila pod tuš i zvonio je kada je izlazila.

Zvonio je kada je perilica završila s pranjem i kada je premjestila rublje u

sušilicu. Zvonio je dok je gledala u kuhinji želeći pronaći što za jelo. Uistinu

se željela javiti i reći toj ženi da bi si nečim drugim mogla ispuniti vrijeme,

ali Knox je rekao da se ne javlja ne telefon, pa se nije javljala.

"Prokletstvo!" napokon je povikala i počela pregledavati telefon da vidi

postoji li način da prekine tu vražju buku.

Pronašla je sitan prekidač s natpisom 'bez zvuka'. Pomaknula gaje

noktom i zvonjava je prestala - na tome telefonu, no onaj u njegovoj

spavaćoj sobi nastavio je ječati.

Odjurila je u spavaću sobu i učinila isto. Tišina koja je zavladala u kući

bila je čudesna. Ako je luđakinja željela ostaviti poruku, mogla je, i Nikita bi

to čula, ali barem više nije morala slušati zvonjavu.

Njezin mobilni telefon, na žalost, niti jednom nije zazvonio.

Sada mirnija, pretražila je Knoxov hladnjak i otkrila da u njemu i nema

baš puno hrane. Ujutro je rekao da nije imao mnogo hrane i nije lagao.

Pogledala je u ormarić iz kojeg je izvadio limenku juhe i pronašla još

limenki. Barem neće pregladnjeti, mislila je, birajući goveđu juhu s

povrćem, što god to bilo. Možda povrće s aromom govedine.

Pogledala je kroz kuhinjski prozor. Sada je bio sumrak; Kno- xa nije bilo

skoro četiri sata. Možda ne dođe kući još četiri sata.

Budući da nije imala što raditi, smjestila se na kauč u dnevnoj sobi i

pratila televizijski program.

Kada si je dopustila da se opusti, nije joj trebalo dugo da uplovi u san.

Naglo se probudila zbog kucanja na ulaznim vratima. Zastori su bili

navučeni, a Knoxova su vrata bila od punog drveta, tako da nije mogla

vidjeti tko je to bio. Televizor je bio uključen, ali nije mijenjala glasnoću jer

bi to bio jasan znak da je netko u kući. Knox je rekao da je često ostavljao

upaljena svjetla kad bi noću izlazio, tako da se nije brinula zbog toga, ali

televizori nisu sami mijenjali glasnoću.

Opet se začulo kucanje, ovaj put upornije. "Tina!" dopirao je do nje glas

Ruth Lacey. "Znam da si tu. Želim razgovarati s tobom."

23

HMM, POMISLILA JE NIKITA. OTVORITI ILI NE OTVORITI?

Morala bi biti idiot da otvori vrata ženi koja je očito imala mentalnih i

emocionalnih problema zato što se čovjek za kojeg je njezina mrtva kći bila

zaručena prije sedam godina napokon viđao s nekom drugom. Istina, Knox

se nije viđao s njome, ali Ruth Lacey je to mislila i očito je zbog toga postala

neurotična.

Shvatila je da žena uporno lupa na vrata kao što je uporno i nazivala

telefonom, pa je Nikita bila prisiljena na akciju želi li se spasiti.

Ustala je s kauča i sagnula se da joj sjena ne pada na zastore. U

najboljem slučaju, gospođa Lacey je bila uznemirena, a u najgorem nasilna,

što je navelo Nikitu da pomisli, kolikogod to bilo neobično, kako je osoba

koja ju je pokušala ubiti upravo gospođa Lacey.

Ne, definitivno neće otvarati ulazna vrata.

Umjesto toga spustila se na ruke i koljena, zgrabila svoj mobilni telefon

sa stola ispred kauča i otpuzala u svoju zamračenu spavaću sobu. Ako bi tko

i pucao kroz prozor, bit će ispod putanje metka.

Trebala joj je laserska olovka koja je bila u torbici na krevetu pa ju je, ne

želeći se podizati, zakvačila i povukla k sebi. Brzo ju je pospremila u džep. A

trebalo joj je i automatsko oružje koje je stajalo na stolu pokraj kreveta.

Kako je točno iza stola bio prozor koji je gledao na prednji trijem, oprezno je

otpu/ala prema stolu i uzela oružje. Pogledala je uokolo; kroz otvorena vrata

sobe nije ulazilo mnogo svjetla jer je jedina svjetlost u kući dolazila od

svjetiljke u dnevnoj sobi i televizora. Pomakne li zastor na stranu, mogla bi

se otkriti.

Zatvorila je oči kako bi se lakše privikla na mrak te je napamet otpuzala

iz sobe. Kad je otvorila oči, još nije mogla ništa vidjeti, ali nakon nekoliko

trenutaka mogla je razaznati bljeđe pravokutnike prozora i tanku zraku

svjetlosti s ulice, koja je ulazila kroz uzak procijep u zastorima.

Na trijemu su se čuli koraci i iznenada je ta zraka svjetlosti iščeznula.

Nikita se ukipila od straha. Budući da je spavaća soba bila u potpunom

mraku i daje vani bila ulična svjetiljka, mogla je raspoz- nati slab obris

nekoga tko je stajao na trijemu ispred prozora s licem priljubljenim uza

staklo dok je taj netko pokušavao gledati unutra.

Znala je da nije bila vidljiva, jer je spavaća soba bila tamnija od trijema.

Ljudsko se oko ne može dobro prilagoditi kada gleda sa svjetla u mrak. Tako

dugo dok se ne pomakne, nitko je neće moći vidjeti. Premda je to znala, srce

joj je ubrzano kucalo. Bila je obučavana za akciju, ali u isto je vrijeme bilo

važno izabrati najbolji način djelovanja. Nemoj samo djelovati, rekao joj je

jedan od instruktora, djeluj pametno.

Sad je bistra akcija bila izbjegavanje akcije. Ne bi bilo dobro da se suoči s

Ruth Lacey.

Situacija se odjednom promijenila od čiste neugodnosti u situaciju koja

je imala potencijal za nasilje. Točnije, mislila je, potencijal za nasilje bio je

tamo od početka, ali ona je to tek sada počinjala shvaćati.

Sjena se odmaknula od prozora i čula je kako se koraci povlače, a zatim

silaze niz prednje stube. Čula je ženski glas, ali nije mogla razumjeti riječi. S

kime lije razgovarala?

Nikita je puzala prema prozoru, pazeći da ne udari u što ili da joj koljena

ne udaraju po podu. Došavši do prozora, nije dotaknula zastore, zato što bi

bilo kakvo kretanje moglo otkriti njezinu nazočnost. Umjesto toga provirila

je kroz istu sitnu pukotinu kao maloprije neželjeni gost i polako podizala

glavu.

Automobil je bio parkiran na pločniku i gospođa Lacey je razgovarala s

nekim unutra. Zbog tankog procjepa Nikita nije mogla vidjeti ništa osim

desne strane leđa gospođe Lacey i njezine desne ruke. Žena je gestikulirala

pokazujući prema kući. Zatim, očito odlučivši da nema smisla lupati na

Knoxova vrata, ušla u automobil koji je polako odmicao.

Nikita je promijenila položaj kako bi bolje pogledala onoga tko je bio s

gospođom Lacey, ali vidno joj je polje i dalje bilo ograničeno.

Ostala je gdje je bila i dalje čučala na podu te promatrala ulicu da

gospođa Lacey ne bi još jednom prošla ulicom, možda s nadom da bi Nikita

upalila drugo svjetlo i tako otkrila da je u kući. Nikita ne bi mogla prisegnuti

da automobil nije stao dalje u ulici i da osobe u njemu nisu čekale da se

otkrije nekim znakom.

Spustila se prema podu i otklopila poklopac svoga mobilnog telefona;

mali ekran i brojevi odmah su se osvijetlili pa ga je zaštitila svojom rukom

dok je birala Knoxov telefonski broj.

"Da, Daviš", rekao je nakon što je dvaput zazvonilo.

Prepoznao bi njezin broj, ali način na koji je odgovorio, govorio joj je da

nije bio sam i daje vjerojatno još bio na mjestu zločina. Glas joj je bio tih,

jedva glasniji od šaptanja.

"Samo da znaš što se dogodilo; ne moraš ništa napraviti. Ru- th Lacey

neprestano je nazivala ovog poslijepodneva. Nisam brojila pozive, ali mislim

da ih je bilo između četrdeset i pedeset. Zatim je došla ovdje i lupala na

vrata, dozivajući me imenom - Tina - i govoreći da zna da sam ovdje."

"To ne zvuči dobro", odgovorio je.

"Mislim da ima emocionalnih problema. Nisam odgovorila ni na

zvonjavu telefona ni na vrata."

"Dobro. Nemoj."

"Koliko ćeš se još zadržati tamo?"

"Vjerojatno još nekoliko sati."

"Ima problema?"

"Ne još."

"Onda se vidimo za nekoliko sati."

Zatvorila je poklopac telefona i tako prekinula poziv, a zatim je ustala na

koljena i još jednom provirila kroz prozor.

Na pločniku je i dalje bio parkiran automobil.

Nikitino je srce zabubnjalo i prisilila se ostati na mjestu. Podsjetila se

daje ona mogla vidjeti njih, ali da oni nisu mogli vidjeti nju. Samo mora

ostati tiho. Okrenuli su se, pa je vozačeva strana bila bliže kuće. Vidjela je

samo sjene dvoje ljudi u automobilu, i mislila je da bi vozač mogao biti

muškarac. Gospodin Lacey, možda?

Pitala se što su mislili postići. Reći joj da napusti grad i ostavi Knoxa na

miru, možda? Ili je možda gospođa Lacey dosad već izgubila razum pa bi je

jednostavno napala. Nikita bi se tada morala braniti i uopće nije sumnjala

tko bi bio pobjednik u bilo kojoj vrsti fizičke konfrontacije s drugom ženom.

Ljubomorni su ljudi stalno činili budalaste stvari; u dvjesto godina

između njezina vremena i ovoga to se nije puno promijenilo. Ali gospođa

Lacey nije bila ljubomorna u doslovnom smislu; zapravo je željela da sve

ostane isto, da Knox i dalje bude zaljubljen u njezinu mrtvu kćer jer bi tako

mogla zadržati barem dio onoga što je imala prije.

Nikita se pitala što bi učinili da se Knox pojavi. Ona je znala da neće, ali

ne i oni. Jesu li smislili što bi rekli ili su jednostavno djelovali bez ikakva

plana?

Razum će na kraju prevladati i otići će kući. Barem se tako ona nadala.

"Ovdje nije bilo drugog auta", rekao je Byron. "On je došao kući ovog

poslijepodneva, pustio ju je van i opet otišao. Ona je otključala vrata i ušla u

kuću."

"Mislim da nije tamo", sumnjičavo je promrmljala Ruth. "Slušala sam,

ali nije bilo nikakvog zvuka osim televizijskog. Nitko se nije kretao. I samo je

jedno svjetlo bilo upaljeno. I u kuhinji bi trebalo gorjeti svjetlo daje netko u

kući."

"Zašto?" pitao je tonom ne odajući ništa osim radoznalosti.

"Zato što ljudi koji gledaju televizijski program idu u kuhinju za vrijeme

reklama popiti ili pojesti štogod. Zato ostavljaju upaljeno svjetlo, obično ono

iznad sudopera ili možda iznad štednjaka. Neko maleno, dovoljno da mogu

vidjeti. Ljudi to rade."

"Ali kako je mogla otići? Bez automobila?"

"Pretpostavljam daje mogla nazvati nekoga daju pokupi. Ti si došao kod

mene, a ja sam je nazivala barem dva sata, možda i duže. Imala je dosta

vremena za to. A mogla je i nazvati taksi."

"Uistinu je trebam bolje pogledati", rekao je Byron sa žaljenjem i

bubnjao prstima po upravljaču dok je zurio u kuću.

Promatrao je pomnjivo i nije vidio čak ni trzaj zastora. Sve i da je ova

Tina uistinu bila Nikita Stover, ona ne bi imala razloga sumnjati u Ruth i

ljudska bi je radoznalost natjerala da barem proviri van. Dakle, možda je

Ruth imala pravo i nitko nije bio u kući.

Byron nije volio da mu bilo što klizne kroz prste. Nije volio labave

krajeve. I posebno nije volio da visokokvalificirani agent, kao što je Nikita

Stover, bude tamo negdje, a da on ne zna za to. Njegove vještine bile su

jednake njezinima, ali on je provodio dvije istrage, dok je ona provodila

jednu. Morao je pronaći tu prokletu vremensku kapsulu ili locirati onoga

tko je stavio presu-

dnu informaciju u nju. Ona je, s druge strane, morala pronaći samo njega.

Daje McElroy obavio svoj posao kako treba, Nikita ne bi znala daje

netko neodobreno prešao, a to je bio on. I da gaje vidjela, vjerojatno bi samo

pomislila da joj je poslano pojačanje. Nikada joj ne bi palo na pamet

sumnjati u kolegu agenta.

Možda povezivanje s Ruth nije bilo najbolje rješenje, ali on to tada nije

mogao znati. Činilo se razumnim iskoristiti je; ona je bila žena i zbog toga je

bila manja prijetnja drugoj ženi. Također je bilo moguće da je mnoštvo

telefonskih poziva, umjesto da je povećalo njezinu frustraciju, prikazalo

Ruth kao osobu s malo manje zdravog razuma.

Dakle, ili nitko nije bio u kući Knoxa Davisa ili je stanar bio oprezniji

nego što bi on razumno mogao očekivati.

Sljedeći će put nadgledati tajno. Ljudi su bili nemarniji kada nisu znali

da ih netko promatra.

24

NAKON ŠTO JE AUTOMOBIL PONOVO OTIŠAO, NIKITA JE JOŠ POLA SATA ČEKALA u

mraku, pazeći da se ne vrati. Nije mogla biti sigurna da se nisu parkirali

dalje niz ulicu i promatrali kuću, ali barem više nisu bili parkirani ispred ove

kuće.

Nakon pola sata tiho je prolazila kućom ne paleći dodatna svjetla. Već je

provjerila jesu li svi prozori zaključani, ali sada je provjeravala jesu li svi

zastori bili dobro navučeni da nitko ne može vidjeti u kuću.

Sve ju je ovo dovodilo do granica izdržljivosti. Prvo telefon koji je

neprekidno zvonio, a potom i osjećaj da ju je netko lovio, i to na jedinome

mjestu na kojemu je trebala biti sigurna. Zbog ove je večeri sve više cijenila

tužbe zbog uznemiravanja; federalni agenti nisu ih morali rješavati, ali

ponekad bi uznemiravanje završilo kršenjem federalnog zakona, primjerice

otmicom. Nakon samo jedne večeri Nikita je bila spremna počiniti nasilje.

Nije mogla zamisliti ljude koji su se stalno morali boriti protiv

uznemiravanja.

Nakon što je cijeli sat prošao bez incidenta, oprezno se pomaknula

prema dnevnoj sobi, gdje je televizor i dalje brujao. Možda je bila previše

oprezna, ali još je bila spuštena da ne bi bacila sjene na zastore. Također je

držala torbicu i oružje pri ruci, a i mobilnije telefon ubacila u džep. Zatim se

ispružila na kauču

i pokušala gledali televizijski program. Pokušala se opustiti, ali svaki put

kada bi prošao neki automobil, napela bi se i izgubila nit onoga što je

gledala. Osluškivala je želeći se uvjeriti da automobil nije stao ispred kuće.

Nakon više od jednog sata, jedan je automobil usporio i skrenuo na

prilaz kuće. Čekala je. Znala je da bi to trebao biti Knox koji se vraća kući, ali

ipak ništa nije željela pretpostaviti. Tek kada se automobil zaustavio iza

kuće, otišla je prema kuhinji i provirila da se uvjeri da je to uistinu Knoxov

automobil. Zatim je otključala vrata.

Dignula je prst i stavila ga na usta kada je ušao u tamnu kuhinju. On nije

bez veze bio murjak; kimnuo je, i naglo postao oprezan. Zatvorio je i

zaključao vrata iza sebe, a zatim prošaptao:

"Zašto je u kuhinji mrak?"

"Zato što svjetlo nije bilo upaljeno kada je došla ovamo. Da sam upalila

bilo koja dodatna svjetla, to bi bio jasan znak da sam u kući. Ali sada kad si

doma, možeš upaliti što želiš. Usput, tvoji ključevi su na stolu."

Prišao je sudoperu i upalio fluorescentno svjetlo. Prozor iznad sudopera

samo su djelomično pokrivali zastori.

"Reci mi točno što se dogodilo!" rekao je tihim glasom dok je išao prema

hladnjaku i izvadio bezalkoholno piće.

"Ne, ti prvo. Ubojstvo je važnije od uznemiravanja."

Otišli su u dnevnu sobu i sjeli na kauč kako bi mogli govoriti ne bojeći se

da bi ih itko mogao čuti.

"Dosad je sve dobro prošlo", odgovorio je umorno i naslonio glavu na

kauč. "Mrtvozornik je vrlo zainteresiran za ranu, zato što nikada nije vidio

ništa slično. Tijelo je poslano na obdukciju. Prava će opasnost početi sutra

kada se ovo pročuje, jer će ljudi nazivati i govoriti da su vidjeli takav i takav

automobil kod Jesseja, toga i toga dana, u to i to vrijeme. Mislim da smo mi

čisti, jer je Jesse bio mrtav barem nekoliko dana. Mogao bi čak biti mrtav od

ponedjeljka, pa sam onda ja vjerojatno posljednja osoba koja ga je vidjela

živog. Tražit ćemo vozila koja su bila viđena tamo tjedan ranije."

Ona je kimnula. Trebala se toga prije sjetiti; oboje su se trebali toga prije

sjetiti. Čak i daje Knoxov automobil bio viđen kod Jessejeve kuće

prethodnog dana, zbog vremena smrti to bi bilo besmisleno.

"Reci mi o Ruth!" rekao je, okrećući glavu prema njoj.

Oči su mu bile umorne, kapci teški.

"Znaš za pozive i njezin dolazak ovdje. Kucala je, lupala na vrata barem

pet minuta, govoreći da zna da je Tina ovdje. Zatim je pokušala pogledati

kroz prozore. Otišla je i tada sam te nazvala."

"To je sve?"

"Ne. Netko je bio s njome - mislim daje bio muškarac. Nisam ga dobro

vidjela da ga mogu opisati, ali definitivno je razgovarala s nekim u autu, a s

obzirom na visinu sigurna sam da se radi o muškarcu. Vratili su se, parkirali

na pločniku i neko vrijeme gledali u kuću, a zatim otišli", provjerila je

vrijeme. "To je bilo prije otprilike sat i pol. Otada je sve mirno."

"Bože!" rekao je, zatvarajući oči. "Nikada nisam ni pomislio da bi Ruth

mogla šiznuti kada bih bio u ozbiljnoj vezi s nekom drugom ženom. Nakon

što je Rebecca umrla, rekla mi je da nastavim živjeti svoj život. Sutra ću

razgovarati s njome i reći da mi se jedan od susjeda žalio zbog buke."

"Tvoji bi susjedi prepoznali Ruth?"

Razmislio je o tome.

"Ne. Dobra primjedba. Sigurno sam umorniji nego sam mislio."

"Jer nikada ne griješiš, ha?" pitala je provokativno.

"Napravio sam neka krvava sranja, uglavnom jer nisam držao usta

zatvorena kada sam trebao", odgovorio je s blagim osmijehom.

Ona je trepnula.

"Što točno znači 'krvava'? Razumijem doslovno značenje, ali ovako...",

slegnula je ramenima, podižući obrve u iščekivanju njegova odgovora.

"Pakao, ne znam. Rečeno u kontekstu, a mislio sam na lošu pogrešku.

Ako bi netko imao uistinu groznu modricu na oku - usput, hvala ti što me

nisi udarila u oko - rekao bih da ima krvavu modricu. Ako je netko krvava

kuharica, to znači da jako dobro kuha. To je opći superlativ."

"Primijetila sam da pričaš o muškarcu kada spominješ modricu na oku i

o ženi kada spominješ kuhanje."

"Pa me tuži za spolnu diskriminaciju", tepao je ugodno, tonući još dublje

na kauč.

Izgledao je kao da će zaspati.

"Jesi li što jeo?" pitala je prije nego su mu se oči sasvim zatvorile.

"Aha, jedan od zamjenika je otišao u grad i donio vreću hamburgera."

Podignuo je kapke.

"Prokletstvo, zaboravio sam da u kući nemam baš hrane. Jesi li našla što

za jelo?"

"Juhu. Dobro mije. Ali mi se sve drugo ne sviđa. Moram biti u

mogućnosti djelovati neovisno o tebi. I ne mogu ostati ovdje, s Ruth Lacey

koja luduje i promatra kuću jer se ne može nositi s mišlju da si započeo

drugu vezu."

"A kamo bi drugdje mogla ići?"

"Spomenuo si 'krevet s doručkom'. Pretpostavljam da ta mjesta imaju

krevet i poslužuju doručak."

"Upravo tako, ali ne sviđa mi se ta ideja", zijevnuo je i ustao. "Idem se

istuširati. Razgovarat ćemo o tome kada mi glava bude bistra."

Gledala je kako odlazi, a pogled joj se automatski spustio prema

njegovoj stražnjici. Njam, kako bi lik na televiziji rekao. Bila je to prava riječ.

Nekako se više nije ljutila na njega, premda se ništa nije promijenilo,

samo su se bol i ljutnja rasplinule. Iskreno, njegovo ju je pitanje duboko

povrijedilo.

Opet se ispružila, položivši glavu na ruku. Oboje su bili umorni;

vjerojatno će noćas mirno spavati, osim ako Ruth ne dođe u drugi posjet.

Zatvorila je oči i već u sljedećem trenutku Knox ju je podigao u naručje.

"Budna sam...", rekla je, instinktivno se držeći za njega.

Prsti su joj se zabili u toplo, vlažno meso i tvrde mišiće.

"To je dobro. Voditi ljubav je uvijek bolje kada su obje strane budne."

Srce joj je divlje udaralo u prsima, a misli su joj se raspršile.

"Ali... što... ja nisam..."

"Ššš...", rekao je i senzualno ju poljubio.

Mirisao je na sapun i vodu, muškarca i toplinu. Usne su mu bile nježne i

pune uvjeravanja i iznenada je pomislila, da! Postojali su razlozi zašto ne bi

trebala biti intimna s njim, ali nije marila za njih. Željela gaje, željela je da se

to vitko tijelo nadvije nad nju, željela ga je između svojih nogu i u

unutrašnjosti svoga tijela.

Izmaknula je glavu, a on je predložio:

"Bez razgovora."

"Htjela sam reći 'da'."

"Oh...", zastao je. "To je onda u redu."

I nasmijao se prije nego ju je opet poljubio i odnio u svoju spavaću sobu.

Prilijepila se uz njega kada se sagnuo da je spusti na krevet i uzvratila mu

poljubac, zbog čega je on izgubio ravnotežu i srušio se na nju.

Oboje su se smijali kao djeca dok su se kotrljali na krevetu u mraku.

Trljala mu je mišićava leđa i licem prelazila preko dlakavih prsa. Nježno ga

je je uštipnula za bradavice, a zatim prešla na ozbiljne stvari. Otkopčala mu

je traperice i otkrila da je gol. Tvrda, mišićava stražnjica bila je hladna kada

ju je uhvatila, ali se brzo zagrijavala u njezinim šakama.

Smijao se pokušavajući je skinuti. Mučio se jer ona nije željela

osloboditi njegovu stražnjicu. Konačno se uspio istrgnuti, no ona je u tome

trenutku stavila ruke u otvorenu prednju stranu njegovih traperica. Njegov

se penis zabio u njezine ruke; bio je začuđujuće tvrd i on je neartikulirano

uzdahnuo kada gaje dotaknula. Gladno je ovila ruku oko njega, naslađujući

se njegovoj debljini i polako ga gladila gore-dolje, dok je drugom rukom

posegnula prema njegovim testisima.

"Isuse, Bože, skini tu odjeću!" stenjao je, povlačeći se na krevetu.

"Ti me skini!" lascivno je uzvratila, koncentrirajući se na ono što je

radila.

"Ne mogu. Držiš me za jaja. Doslovno!" prostenjao je kada je opet

pomaknula ruku. "Nemoj da svršim, ne još, molim te!"

"Ne brini se o tome...", šaptala je kada gaje konačno pustila kako bi

skinula svoju odjeću i bacila je na stranu.

On joj je pomagao, a ruke su im se sudarale jer su smetali jedno

drugome, no nekako su uspjeli osloboditi je odjeće i on je bacio svoje

traperice, pa su goli pali na krevet.

Brzo poput mačke gurnula gaje na leđa i opkoračila ga. Ispustio je

dubok uzdah zadovoljstva kada se naslonila na njegov penis i prekrila ga

vlažnom toplinom svoga međunožja. On je podigao bokove, namjeravajući

ući u nju, ali ona se odmaknula.

"Ne tako brzo! Volim te osjećati ovako."

Ponovo je klizila naprijed-nazad na njemu.

"Osjećaj će biti bolji unutra!" odgovorio je brzo, zarivši prste u njezine

bokove. "Doći ćemo i do toga!" instinktivno je prela. "Ne voliš se igrati?"

Bilo je zabavno peckati ga, pomislila je. I bilo joj je dobro, tako dobro

daje znala da bi se mogla trljanjem dovesti do orgazma.

On je opet ispustio dubok uzdah.

"Jebati prvo, igrati se kasnije!"

On je iskoristio njezin smijeh i okrenuo se. Omotao je ruke oko nje pa su

se nekoliko puta preokrenuli, otkotrljavši, no na kraju je završio iznad nje i

vrh njegova penisa bio je na ulazu u njezinu vlažnu intimu.

Smijeha je nestalo i on je stajao iznad nje, u mraku, željno čekajući i

iščekujući. Dah joj je zastao i obuzela ju je toplina, dok joj se cijelo tijelo

usredotočilo na njegov ulazak u njezine intimne dvore. Zatim je došao,

polagan i vruć, gurajući se duboko u nju dok joj je tijelo pulsiralo u

nestrpljenju da ga željno primi i zadrži što dulje. Izvukao se gotovo u

potpunosti van, a zatim je opet prodro naprijed. Izdignula je leđa i stenjala,

uživajući u tom osjećaju moćnog ispunjenja.

"Da... Tako...To..."

Nastavio je i već se sljedećeg trenutka savijala na rubu vrhunca.

Iznenada je zastao i oduševljeno zadahtao.

"Ne mogu!" rekao je zadihano. "Preblizu sam. Ti ćeš morati."

Izvukao se i okrenuo na leđa, a Nikita se nestrpljivo i brzo našla iznad

njega. Ovaj put nije bilo igranja; željela ga je opet u sebi. Tonula je duboko

na njemu dok su joj njegove ruke milovale napete grudi, i uhvatila je njegov

ritam, polagano se krećući gore-dolje, stišćući i opuštajući se, pa se opet

strastveno stišćući oko njega.

Njezin je vrhunac bujao, bio je vrlo blizu. Očajnički ga je željela, ali je,

perverzno, željela i da ovo potraje što dulje. Svaki je pokret postajao

izluđujući' spor, a osjećaj tako intenzivan da ga skoro od užitka nije mogla

podnijeti. Svaki put kada bi potonula dolje i kada bi se on ugnijezdio duboko

u njoj, zadrhtala bi.

"Brže!" stenjao je, grabeći ju za stražnjicu dok se gurao između njezinih

nogu kako bi je što bolje osjetio.

Njegova ju je akcija poslala još dublje, u područje nelagode. Uzviknula je

i savila se dolje prema njemu dok ju je vrhunac preplavljivao, niz

nedoživljenih orgazmičkih valova preplavili su joj svaki atom tijela,

istodobno, dok su joj se leđa izvijala i neartikulirani krikovi izlazili iz grla.

Podigao je bokove, povukao je na sebe, jako, jednom, dvaput, i počeo se

grčiti ispod nje. Drhtavši, srušila se na njega, a on je još držao njezine

bokove uza se, gunđajući dok je pulsirao u njoj.

Polako se umirio, a snažno mu je tijelo podrhtavalo, kao i njezino.

Njegova su se prsa podizala dok je teško disao, i ona je pokušala kliznuti da

bi imao više zraka, ali stegnuo ju je rukama.

"Ostani!" rekao je hrapavim tonom. "Ovako."

Emocije su je neočekivano zatrpale, ostavljajući je na rubu suza. Borila

se protiv poriva da zaplače pa je zabila lice u njegov vrat i stisnula se uz

njega. Zbunjena, pitala se zašto je željela plakati. Ovo je bilo... čudesno.

Tijela su im bila na istoj seksualnoj valnoj duljini, bez ijednog krivog

pokreta koji bi mogao pokvariti erotsko iskustvo. Možda je upravo zbog

savršenstva iskustva bila plačljiva.

Disanje im se postupno usporilo. Pospano se ugnijezdila uz njega.

Trebala je ustati, pomislila je; trebala se obrisati i popraviti nered koji su

napravili na krevetu. Ali bila je tako zadovoljna tu gdje je bila, a i kasnije će

moći promijeniti posteljinu...

"Hej, probudi se!" promrmljao joj je u kosu.

Gladio joj je leda, stražnjicu i pomislila je daje trebao prekinuti s tim

blagim dodirima ako ju je uistinu želio probuditi.

"Ovaj, ovo nije pravo vrijeme, ali uzimaš li kontraeepctivna sredstva?"

Lagano se nasmijala.

"Želiš reći da si zaboravio na to?"

"Sasvim!" žalosno je rekao. "Jesi li?"

"Da, imam još četiri mjeseca od svoje godišnje količine."

Osjećala je kako njegov interes raste.

"Godišnje količine? Uzimaš ju samo jednom godišnje?"

"Upravo tako."

"Ali, zbog toga bije mogla lako zaboraviti?"

"Primim automatsku obavijest. Svatko tko se prijavi za godišnju

kontrolu dobije obavijest mjesec dana prije isteka prošle količine, zatim opet

dva tjedna kasnije, i na kraju dan prije isteka. Ovisi o tebi hoćeš li poslušati,

a ako netko odluči prestati uzimati kontraceptivna sredstva, treba

obavijestiti sistem tako da on ne troši vrijeme beskorisnim obavijestima."

"Je li samo za žene ili i za muškarce?"

"Žene. Muški se sistem razlikuje. Najdulja učinkovita doza kontracepcije

usavršena za muškarce do sada traje otprilike jedan mjesec. I daleko se

manje muškaraca prijavi za kontracepciju; ali kako god društveni

znanstvenici to tumačili, činjenica je da muškarci nisu ostajali trudni, tako

daje kontracepcija bila daleko važnija ženama. Nije se činilo pravednim, no

bilo je tako."

Osjećajući da bi je mogao štošta pitati, stavila mu je prst preko usta prije

nego bi mogao početi.

"Tako sam pospana...", šapnula je. "Razgovarat ćemo sutra. Želim se

istuširati i spavati."

"Možemo", odgovorio je i napokon ju pustio da se makne s njega. "To je

bacanje vremena, ali nema veze; barem imam dosta tople vode."

25

KNOX JU JE PROBUDIO JOŠ DVA PUTA TIJEKOM NOĆI DA BI VODILI LJUBAV. Nakon

trećeg puta, kada je počela izranjati iz čisto fizičkog zadovoljstva, savjest joj

se probudila. Nije bilo pošteno iskorištavati njegovo neznanje. Postojale su

stvari o njoj koje je trebao znati kao i svatko drugi s kime bi se zbližila, bilo u

prijateljstvu ili ljubavi. Ako bi nakon toga on odustao od bilo kakvog

intimnijeg odnosa, bilo je bolje da mu to kaže sada, na početku, kada nije

bilo puno emocija. Teže je kasnije pa nije dobro čekati.

Nakon što su se istuširali, ponovo su se vratili u krevet. Smjestio se na

svoj jastuk i povukao je kraj sebe, glava joj je bila na njegovu ramenu, a

njegova lijeva ruka oko nje. Slušala je jake, mirne udarce njegova srca i u

sebi izmolila tihu molitvu da ovo ne bude posljednji put što će čuti kucanje

njegova srca dok leži pokraj njega.

"Moram ti nešto reći!" rekla je prije nego što izgubi odlučnost.

"To nikad nije dobro...", komentirao je nakon trenutka šutnje.

"Što?"

"Započeti razgovor tim riječima. Ono što slijedi nikada nije nešto što

želim čuti. Hoće li ovaj put biti drukčije?"

"Vjerojatno ne...", prošaptala je, a od strave joj se grlo stisnulo.

"Ako si udana, Nikita, kunem se da...", počeo je bijesnim tonom.

"Ne, ne! Nisam lagala, nikada nisam bila udana."

"Što je onda? Nećeš me uvjeriti da si lezbijka."

Staromodan izraz nakratko ju je zabavio, ali uistinu nakratko.

"Niti to. Ja sam Kopija", rekla je to vrlo odlučno.

"Aha... što?"

"Kopija", rekla je.

Tijekom godina naučila je kako biti ravnodušna kada bi otkrivala svoje

podrijetlo.

"Ja se nisam rodila, ja sam... uzgojena. Kao povrće."

"Sranje. Bez zajebaneije? U nizu, kao mrkve? Što je virilo van, glava ili

stopala?"

Slika je bila tako smiješna da se uspravila u krevetu, pokazujući daje

ljuta.

"Ja sam ozbiljna! Ovo nije smiješno."

"Ne smijem se!" uzviknuo je, potežući je dolje prema sebi, opet.

"Postavio sam pitanje."

"Ne možeš...", stala je, jer je on očito mogao to pomisliti.

Mozak mu mora imati čudne vijuge da bi mogao smisliti sličnost s

mrkvama.

"Rekla si 'povrće.' Što sam trebao zamisliti? Zrno graška u mahuni? Grm

rajčice?"

"Bi li mogao začepiti? Nisam prokleta mahuna graška! Ni rajčica."

Uštipnuo ju je za stražnjicu.

"Abreskva? Lijepa si i sočna."

Ogorčeno je pojašnjavala.

"Bila sam uzgajana da bih pružila zamjenske organe svojoj... sestri. Ali

ona zapravo nije bila moja sestra, zato što sam ja ona. Ja sam njezina kopija.

Identične smo, samo što sam ja živa, a ona nije."

Zavladala je duga, teška šutnja i osjećala je kao da se guši u mraku.

Posegnula je za svjetiljkom sa strane kreveta tako da bi mogla vidjeti

njegovo lice, ali i tako da se ne bi osjećala kao da joj se zidovi primiču.

Zaustavio ju je blagim pokretom ruke.

"Ostavi svjetlo", rekao je blago. "Lezi kraj mene i pričaj mi još o tome. U

tvoje su vrijeme ljudi klonirani i klonovi se ubijaju zbog unutarnjih organa?

Bez uvrede, draga, ali to je prokleto divljački."

"Ne, to se ne događa."

Osjetila je da joj glas treperi pa gaje htjela držati pod kontrolom.

"Nego što? Kako si bila uzgajana da daš organe? Mislim da nisi poput

gušterice, sposobna regenerirati pojedine dijelove tijela."

"Molim te, prestani me uspoređivati s povrćem i gušterima! Molim te!"

"Breskva je voće."

Osjetivši se bespomoćnom, uhvatila je nekoliko dlaka na njegovim

prsima i jako ga povukla.

"Jao!" viknuo je. "Hej! Pusti mi dlake na miru!"

"Sljedeći put, ići ću na međunožje!" upozoravala je. "Hoćeš li slušati ili

dobacivati ne baš bistre primjedbe?"

"Nakon takve prijetnje, slušat ću bilo što."

Iznenađena, shvatila je da se smiješi, i bilo joj je drago daju nije mogao

vidjeti u mraku. Njezin osjećaj strave malo je popustio; možda on neće biti

tako zgrožen kao što bi bili ljudi u njezinu vremenu. Kada ju je ponovo

povukao na krevet i ovio ruke oko nje, dopustila mu je to.

"Kloniranje je ilegalno", rekla je. "Rezultati eksperimenata u kloniranju

nikada nisu ispali dobri; činilo se da su klonovi bili genetski oslabljeni. Lako

bi se razboljeli, uglavnom su umirali mladi, a ako bi odrasli i razmnožili se,

skoro sva djeca bila su rođena s teškim nedostacima. Tako je kloniranje bilo

zabranjeno, ali milijarde i milijarde su se potrošile na razvijanje tehnologije

kojom bi se uzgojili zamjenski organi od stanica subjekta. Najveći je

problem bio uzgojiti organe dovoljno brzo, zato što bi donor mogao biti u

iznimno slabu zdravstvenu stanju i ne bi imao nekoliko mjeseci potrebnih

da se organ uzgoji. I tako je ovaj golemi eksperimentalni program bio na

putu brzog uzgoja organa..."

"Stani malo!" prekinuo ju je. "Bilo koji organ uzgojen od nekoga tko je

bolestan imao bi istu genetsku slabost koju je imala i ta osoba, zar ne?"

"Ako je problem bio genetski, da. Ali što ako si sklon srčanoj bolesti i u

svojim pedesetima razviješ teško srčano oštećenje? Novo bi ti srce moglo

dati još pedeset godina ili duže, moraš uzeti u obzir i golem napredak u

medicini. Ne bi li uzeo srce znajući daje sklono razvijanju iste bolesti, ali za

pola stoljeća?"

"Uzeo bih ga. Ne možeš potući te izglede."

"Većina ljudi razmišlja na isti način. Program brzog uzgoja bio je na

vrhuncu prije trideset i pet godina, kada su moji roditelji imali svoje prvo

dijete, djevojčicu Annoru Tzuriu. Bila je lijepa, zdrava, ali kada je imala

dvije godine, pokupila je virus koji joj je teško oštetio srce i bubrege pa je

brzo trebala transplantate da bi mogla preživjeti. Moji su je roditelji odmah

upisali u program brzog uzgoja, iz nje su uzete zdrave stanice za uzgoj

organa, i onda su čekali."

"I umjesto organa, dobili su tebe", ubacio se.

"U biti, da, ali ne idi ispred mene. Unutar razvojnog programa postojale

su različite frakcije koje su se natjecale za financiranje..."

"Neke se stvari nikada ne promjene."

"Definitivno ne. Istraživači u jednoj frakciji vjerovali su da su usavršili

proces kloniranja i eliminirali čimbenik zbog kojeg je svaka kopija za redom

bila slabija od one prije. Oni su bili izabrani za uzgoj organa. Umjesto toga,

otprilike dvije godine, uzgajali su ljude. Bilo nas je malo više od četiri tisuće

kada su bili otkriveni i kada je program prekinut."

"Teško je sakrili četiri lisuće ljudi."

"Četiri tisuće beba. Mi smo rasli normalno; nismo skočili na zemlju kao

odrasli. Bili smo označeni serijskim brojevima, koji su se sastojali od broja

kreacije i našeg rođendana, tako daje moj serijski broj 233727042177. On je

trajno zabilježen u koži iza mog lijevog uha. Ako se koža neovlašteno dira, ili

ako pokušam ukloniti broj kirurškim zahvatom, ili bilo kako drukčije, signal

se prenese sigurnosnoj agenciji koja nadzire kopije i odmah me uhvate."

"Ali ti si FBI agent, ne kriminalac!" rekao je, ljutito objašnjavajući u

njezino ime.

"Ali sam također i Kopija. Pravni položaj Kopija još je neizvjestan. Dok

ne bude odlučeno drukčije, zakon zabranjuje diskriminaciju. Državne

agencije osobito moraju biti ravnopravne u primjeni svoje politike

zapošljavanja, ali ja sam bila prihvaćena na Akademiju zbog svojih ocjena.

Ali to je bilo kasnije. Vratimo se na početak."

"U redu, bila si potpuno formirana beba."

"I otkriveno je što su učinili. Eksperimentalni je centar bio zatvoren; svi

su eksperimenti bili odvedeni na federalno čuvanje dok ne bude određeno

tko je bio kriv za što i tko su bili izvorni donori za četiri tisuće beba. Serijski

brojevi uspoređeni su s podacima i ljudi su bili kontaktiram."

Ruke su mu se jače stegnule oko nje.

"To bi bio pošten šok. Misliš da spašavaš svoj život ili život svoga djeteta,

a umjesto toga tu je cijelo novo ljudsko biće. Što su učinili? Tvoji roditelji,

naročito, ali i svi ostali?"

"Neki su bili tako užasnuti da se nisu mogli nositi s time i bebe su bile

usvojene ili su ostale na federalnom čuvanju, kao štićenici naroda. Neki su

uzeli svoje bebe. Moji su roditelji to učinili. Je li me ili nije majka rodila,

imala sam njihov genetski kod, identičan Annorinom kada je bila tako

mlada. Ali činjenica da su Kopije bile

potpuna bića, značila je da su ljudi koji su trebali biti spašeni umrli, zato što

od vremena kada je eksperiment bio otkriven, nije više bilo dovoljno

vremena za uzgoj zamjenskih organa."

"Bože!"

To je bilo sve što je rekao, no puno je toga bilo skriveno u toj jedinoj

riječi.

"Dali su mi isto srednje ime, Tzuria, u čast Annori. Ona je umrla tri

mjeseca nakon što su me roditelji donijeli doma. Ne sjećam je se, i još dugo

kada bih gledala njezine holograme, mislila bih da sam to ja."

"Ne mogu zamisliti kako su se tvoji roditelji morali osjećati", rekao je

zamišljeno. "Pokopali su svoje dijete, a tamo... tamo si bila ti, to isto dijete,

samo zdravo."

"Moja je majka govorila da sam joj spasila zdrav razum, daje mogla

pogledati u mene i vidjeti dijete koje ju je trebalo i koje je ovisilo o njoj. Bila

sam nalik na Annoru, ali u isto sam vrijeme bila drukčija osoba. Annora je

većinu svoga života bila bolesna, dok sam ja bila zdrava i odlučna. Ali majka

se uvijek ponašala zaštitnički, zato što su pravna pitanja još uvijek vruća

tema, i zbog moralnih problema koje ljudi imaju s Kopijama... Uvijek sam

pazila što govorim i što radim. Od vremena kada sam bila dovoljno stara da

razumijem, govorila mije da si ne mogu priuštiti bilo kakve probleme."

"To je prilično velik teret za klinku", poljubio ju je u glavu. "Nije čudo što

se činiš tako..."

"Robotski?" završila je suho.

"Ja sam mislio reći 'mirno'", smiješio se zadovoljno. "Naučio sam svoju

lekciju. Riječ na r nikada više neće prijeći preko ovih usta."

"Robot je riječ koja me točno opisuje i osjećala sam se kao da me netko

probo nožem kada si to rekao, jer sam shvatila koliko sam se uvijek

sputavala. Nikada si nisam dopustila da se uistinu naljutim, nikada nisam

vikala, nikada nisam plesala. Sve sam držala u sebi, jer je sve što bi se moglo

smatrati nasilnim ili oduševljenim, ili bilo kakvim, moglo biti iskorišteno da

se legalno izjavi da sam opasnost za sebe i ostale."

"Ne mogu ti reći koliko mije žao što sam to rekao", opet ju je poljubio,

podižući joj bradu da može doseći usta. "Kada sam vidio koliko sam te

povrijedio, želio sam udariti sam sebe."

"I bojao si se da si uništio šanse za seks", izazovno je dodala.

"I to, također."

Zijevnula je, osjetivši se odjednom umorna. Još nije mogla vjerovati

kako je ležerno prihvatio njezinu specifičnu situaciju, zato što su ljudi u

njezinu vremenu bili zaprepašteni rezultatima tog eksperimenta.

"Neke od Kopija nisu radile dobro", priznala je. "Poremećaji osobnosti

čini se da su više norma nego iznimka. Nasilni zločini također su česti među

Kopijama. Još se raspravlja o tome bismo li svi trebali biti

institucionalizirani za vlastito dobro."

"Pretpostavljam da nikome nije palo na pamet da djeca koja su štićenici

naroda, u koju svi upiru prstom i traže greške, mogu zbog toga razviti

poremećaje osobnosti i tendenciju prema nasilju. Vidi sebe. Ti si odrasla u

obitelji s ljudima koji te vole. Najveći je problem okolina, ne nešto unutarnje

što je značajka Kopija."

"Predrasude protiv kloniranja su tako neiskorjenjive, i to opravdano, te

većina ljudi reagira prvo emotivno kada čuju da sam Kopija. Uvijek bih to

rekla osobama s kojima bih se zbližila, tako da su oni mogli odlučiti hoće li

mi ili neće ostati prijatelji. Većina bi odabrala da neće."

"Njihov gubitak!" rekao je kratko. "Ja bih riskirao i rekao da realan

razlog zašto nisi udana nema veze samo s pritiskom tvog posla."

"Tu je i pitanje kontracepcije, također", rekla je i osjetila bol u svome

glasu.

Duboko je udahnula i ponovo se kontrolirala.

"Kopije ne smiju imati djecu. Po zakonu, ja moram biti na kontracepciji.

Ako ne odem po svoju dozu kontracepcije i ne obnovim je, bit ću uhvaćena i

sterilizirana."

Budući da mu je bila tako blizu, mogla je osjetiti napetost u njegovim

mišićima, val ljutnje kako prolazi njegovom kožom.

"Oprosti mi što ću ovo reći, ali meni to zvuči kao da je civilizacija

krenula unatrag umjesto unaprijed. Pusti svu tu tehnologiju, tvoje je

društvo užasno."

"A ipak, da živiš u vremenu koje je vidjelo strašne nedostatke

uzrokovane kloniranjem, vjerojatno bi imao više razumijevanja."

"Vjerojatno ne bih. Ja sam ja! Vjerojatno bih bio u nekoj podzemnoj

građanskoj vojsci, pokušavajući srušiti tirane. Nama brdskim ljudima,

građanski je rat bio jučer, a revolucija dan ranije. Riječ 'porez' još nas uvijek

nakostriješi."

"Onda ne bi volio živjeti u moje vrijeme", priznala je.

"Vjerojatno ne, ali bih svakako volio doći u posjet. Kako je tamo?"

Okrenuo se na bok daje pogleda i, kao što je prije mogla osjetiti ljutnju,

sada je osjetila koliko je radoznao.

"Kolika je svjetska populacija? Je li naš oblik vladavine isti? Koliko

država ima? I što je s automobilima?"

Nasmiješila se i ovila jednu ruku oko njegova vrata.

"Prekini se brinuti o automobilima. Zovu se osobna vozila i pokreću se

uz pomoć raznovrsnih sredstava: magnetskog tjeranja, vodika, struje...

Postoje slobodne ulice i regulirane ulice. Ako izabereš regulirane ulice,

brzina i prometni tijek se kontroliraju, tako da nikada ne voziš brzo, ali ni ne

upadneš u čep. Uprogramiraš svoj put u računalo, a zatim sjedneš i čitaš ili

se pozabaviš nečim drugim dok te vozilo vodi prema odredištu."

"Seksaš se?" pitao je, smijući se.

I ona se morala nasmijati.

"Da, ljudi su ljudi, pa ponekad ima i seksa. Ako vidiš OV s privatnim

zaklonom, možeš biti prilično siguran što se događa unutra. Povremeno se

nekog i uhiti jer nije imao podignut zaklon."

"Što je s tim slobodnim ulicama?"

"Upravo su takve kao što im i samo ime kaže: promet se ne regulira.

Imaš kontrolu nad svojim vozilom. Sam izabereš brzinu. Na slobodnim

ulicama ima strašnih nesreća, ali svaki put kada netko želi donijeti zakon o

reguliranju svih ulica dođe do negodovanja i taj političar ne dobije glasove

na sljedećim izborima."

"Vjerujem da je tako. Je li vlada još ista? Dvostranačka, demokrati i

republikanci?"

"Sada su tri stranke, ali nema ni demokrata ni republikanaca. Te dvije

stranke iščeznule su u ranom dvadeset drugom stoljeću. Ne, 'iščeznule'je

kriva riječ. Promijenile su svoj identitet i postale nešto drugo. Morfi."

"Morfi?" ponovio je Knox. "Tko je, k vragu, Morfi? Ili misliš da su

doživjele oblik metamorfoze?"

"Da, da to je ta riječ. Preobrazili su se u svoj sadašnji politički identitet."

"Kako je u ostatku svijeta?"

"Neki se narodi mijenjaju, neki ne. Sada na Zemlji ima osam milijarda

ljudi. Bilo bi i više, ali veliki virusi iz kasnog dvadeset prvog stoljeća ubili su

milijune i milijune. Smrtna presuda virusa pridonijela je mijenjanju

političke klime koja je uklonila demokrate i republikance."

"A ratovi?"

"Ratova uvijek ima."

"Aha, kužim. Ljudska priroda ne mijenja se mnogo. Kaži mi nešto o

putovanju svemirom. Imate koloniju na Mjesecu?"

"I na Marsu. Taje kolonija bila utemeljena u podzemlju, u sustavu

pećina; to je bio jedini način koji je nudio dovoljno zaštite. Kolonija na

Mjesecu je najpopularnija. Mislim da oko četiristo tisuća ljudi živi na

Marsu, a Mjesec ima populaciju od preko dva milijuna. Postoji zabrana koja

sada priječi daljnje naseljavanje na Mjesecu."

"Volio bih ići na Mjesec i sve to vidjeti", promrmljao je. "Jesi li ti bila?"

"Ne, to je odvratno skup godišnji odmor. Državni službenici ne zarađuju

takav novac."

"Još se nešto nije promijenilo", komentirao je.

"Bojim se da nije."

"Nema drugih kolonija u svemiru ili možda griješim? Nikakav kontakt s

drugim vrstama? Nema putovanja bržeg od svjetlosti?"

"Ne, ne i ne. Da smo imali ovo posljednje, možda bismo mogli imati i

ono prvo. Ali nitko nikada nije stupio u bilo koji oblik kontakta s drugom

inteligentnom vrstom."

"Razočaran sam. U dvije stotine godina očekuje se malo dalji doseg od

susjedove kuće - metaforički rečeno, naravno."

"Naravno. Ali odveli smo papu na Mjesec, pa nam moraš priznati malo

zasluge za to."

"E pa sada, platio bih da to mogu vidjeti. Medijsko pokrivanje moralo je

biti od zida do zida."

Od zida do zida odnosilo se na tepihe, bila je sigurna. Uporno je

razmišljala o toj rečenici, pokušavajući odgonetnuti značenje iz konteksta.

Od zida do zida, tepih... Bili su pokriveni kao tepihom od novinskih

izvješća? Da, to je imalo smisla.

"Pokrivanje i prenošenje bilo je neprekidno", složila se, a zatim je

zijevnula tako jako da se nasmijao.

"Nemamo puno vremena za spavanje, ali mogli bismo uhvatiti koji sat",

predložio je pripijajući se uz njezinu glavu. "Odgođit ću ostatak svog

ispitivanja za kasnije."

"Da, to je dobra ideja!" opet je zijevnula. "Knox, hvala ti." "Za što?"

"Jer te ne zgraža tko sam ja."

"Ti si žena...", odgovorio je tiho, "a ja sam muškarac. Mi smo zajedno, i

jedino je to važno."

26

NIKITA JE POSPANO LEŽALA U KREVETU DOK SE KNOX JOŠ JEDNOM ISTUŠIRAO

prije odlaska na posao. Svanulo je, ali zbog navučenih zastora u sobi je bilo

mračno. Bila je potpuno opuštena i sasvim zaluđena. S fizičke strane bila je

preplavljena Knoxovim muškim feromoni- ma, a emocionalno zatečena

njegovim lakim prihvaćanjem prilika u kojima je bila. Mislila je daje ta

kombinacija bila previše za njezinu obranu.

Ne bi mogla negirati svoje osjećaje prema njemu; za to je bilo prekasno.

Sada nije mogla učiniti ništa osim uživanja s njime u vremenu koje joj je

preostalo, koliko god to bilo. Još je morala završiti zadatak, zadatak koji je

bio prepun poteškoća. Čak i da uspješno uhvati Hugha Byrona, nije imala

svoje karike, jer ih je ukrao netko tko nije imao pojma što je pronašao, a

zbog opasnosti koja je prijetila toj osobi, dizala joj se kosa na glavi.

Samo je mala doza stvarnosti mogla zamračiti postkoitalni žar, mislila

je. Dužnost ju je opsjedala. Najradije bi se umotala i spavala još nekoliko

sati, ali prisilila se napustiti pokrivače i izaći iz kreveta. Zijevajući, otišla je u

drugu spavaonicu i odjenula svoju pidžamu; voljela je biti gola s Knoxom,

ali to je bilo potpuno drukčije od toga da bude gola pred njim dok je on bio

obučen i radio nešto drugo. Još uvijek nije bila toliko opuštena s njime.

On je skuhao kavu pa je slijedila opojan miris prema kuhinji. Odjednom

su se vrata kupaonice otvorila i val toplog, vlažnog zraka ju je zapuhnuo.

Knox je stajao tamo sasvim gol, brišući ručnikom glavu.

"Dobro jutro!" pozdravio je, prelazeći ju pogledom. "Čovječe, volim to

što nosiš. Više je seksi od bikinija."

Pamteći da je njemu definitivno bilo ugodno biti gol pred njome,

otpozdravila je:

"Dobro jutro", i otpuhnula poljubac prema njemu te nastavila hodati

prema kavi.

Ulila je dvije šalice i nosila obje prema kupaonici. Knox je stajao ispred

umivaonika, s ručnikom vezanim oko struka. Nikita mu je pružila jednu

šalicu.

"Hoćeš gutljaj kave prije nego nastaviš?"

"Oh, da!"

Spustio je pjenu za brijanje i uzeo šalicu, a izraz blaženstva prešao mu je

licem kada je srknuo vruću tekućinu.

"Neki ljudi ne piju kavu...", komentirao je, "...nisu mi jasni."

Nije se mogla oduprijeti porivu da ga potapša po stražnjici ispod

ručnika, a za nagradu je dobila velik poljubac.

"Da počnem spremati doručak?" pitala je kada su joj usne opet bile

slobodne. Utisnula je poljubac u njegovo golo rame.

"Ako mi kažeš što i kako moram učiniti."

Pogledao ju je s krivnjom u očima.

"Mislim da nemamo ništa za doručak."

"Nema hrane?"

"Nema hrane. Jest ćemo vani i kupit ću namirnice danas, obećavam."

Ako bude imao vremena, pomislila je. U posljednja dva dana nije imao

nijednu slobodnu minutu. Možda bi ona to mogla učiniti, nakon što joj

unajmi drugi automobil. Imao je i druge slučajeve na

kojima je radio; morao im je posvetiti malo pozornosti. Ovisila je o njemu i

njegovoj pomoći u snalaženju kroz sadašnjost, pa bi dok on ne bude imao

vremena, mogla biti korisna.

Ušla je u dnevnu sobu i pregledala njegove hrpe knjiga. Niz velikih,

prilično tankih knjiga zaokupio je njezinu pozornost; izvukla je jednu i

otvorila, ne pogledavši korice. Bila je puna fotografija. Tek je tada pogledala

korice. Bile su od bijele kože, a riječi Srednja škola Pekesville bile su

utisnute na njima, zajedno s godinom 1986. To je bio godišnjak Knoxove

srednje škole. Nasmiješena, listala je stranice dok nije pronašla Knoxa,

adolescenta s ozbiljnim izrazom lica. Imao je oko šesnaest godina, a trag

moći već je bio vidljiv na njegovu vratu i ramenima, dok je sjena na bradi

ukazivala da se već brijao i to redovito.

Stavila je godišnjak na mjesto i izvadila drugi. Ovaj je bio iz 1985.

godine, u vrijeme kada je kapsula bila pokopana. Opet je pronašla

fotografiju Knoxova razreda te je uočila razliku. Na ovoj je fotografiji

izgledao tako mladenački, bez sjene od brade koju je imao sljedeće godine.

Radoznalo je pregledavala prednje stranice godišnjaka. Fotografije

osoblja zaokupile su joj pozornost pa je potražila nogometnog trenera koji

se bio ustrijelio, Howarda Easleya. Bio je zgodan čovjek, pomislila je,

njegovo je lice otkrivalo trag tuge koji ga je vodio prema suicidu. Pogađati

nečiju dob s fotografije bilo je komplicirano, no činilo joj se daje bio u ranim

četrdesetima, a možda i griješi, jer je imao gustu tamnu kosu i upadljivo

blijede oči.

Pročitala je popis njegovih diploma; imao je nekoliko stupnjeva,

uključujući magisterij, a predavao je i tjelesni odgoj i fiziku. Pohađao je

Sveučilište Kentucky i Kalifornijski institut tehnologije.

Još je zurila u stranicu kada je Knox ušao u sobu nekoliko minuta

kasnije, uredno obrijan i djelomice odjeven.

"Što gledaš?"

"Tvoj godišnjak iz 1985.", pogledala gaje. "Trener Howard Easley.

Pohađao je Cal Tech. Ne vjerujem da prosječni studenti odrade magisterije

tamo? Poučavao je fiziku i tjelesni odgoj. On je vrlo inteligentna osoba koja

je mogla biti sposobna napisati to što mi tražimo."

Prišao joj je i stao pokraj nje te nagnuo glavu da pročita tekst.

"Nisam ga znao tako dobro. Bio sam student druge godine kada se ubio i

igrao sam košarku, ne nogomet. Nije mi se činio kao genij, ali što djeca

znaju. Zanimao sam se za djevojke i košarku, a ne za nekog starca od

četrdeset godina. I, ne, oni ne prihvaćaju prosječne studente."

"Možemo li razgovarati s nekim iz njegove obitelji? Netko tko bi znao je

li možda imao neki hobi?"

Knox je stavio lijevu ruku na vrat, blago se trljajući.

"Mislim da nije bio odavde, ali mogu otkriti. Ima ljudi u blizini koji su ga

znali. Mogu saznati na kojim je projektima sudjelovao kada je bio na

Institutu", pogledao ju je. "Rekla si 'Cal Tech' umjesto 'Kalifornijski institut

tehnologije'. Pretpostavljam da Cal Tech još postoji, ha?"

"Cal Tech je najveća istraživačka jedinica za putovanje svemirom. U

tijesnoj vezi je s NASA-om."

"Putovanje kroz svemir je daleko od putovanja kroz vrijeme."

"Ne, zapravo nije. PBOS i putovanje kroz vrijeme imaju puno toga

zajedničkog."

Suzio je oči, pokušavajući odgonetnuti taj akronim.

"Kužim, 'putovanje brže od svjetlosti'. Ima li toga već?"

"Ne još...", rekla je sa žaljenjem. "Ali ekipa koja razvija PBOS razvila je

putovanje kroz vrijeme kada ju je prethodno istraživanje odvelo u

neočekivanom smjera."

Pogledali su se uzbuđeno. Ponekad i bez svih dijelova slaga- lice znate

kakva će oblika biti. Ovo je bio jedan od tih trenutaka i znali su da je

Howard Easley ključ. Problem je bio što je mrtav preko dvadeset godina.

"Još ima ljudi koji su poznavali trenera Easleya", rekao je Knox. "Max

Browning je jedan; on je pratio sve nogometne igre."

"Ime gospodina Browninga često se spominje", primijetila je Nikita.

Murjaci nisu vjerovali u slučajnosti; bi li trebali bolje proučiti gospodina

Browninga?

"Godinama su postojala samo dva izvjestitelja koja su ujedno i

fotografirala. Max može imati evidencije fotografija koje nisu ušle u novine,

tako daje na vrhu mog popisa ljudi koje trebamo kontaktirati", namrštio se.

"Moram razgovarati s Ruth i otkriti što je pobogu radila. Bit će poziva o

ubojstvu Jesseja i morat ću ih provjeriti."

Otišao je prema spavaćoj sobi mumljajući u sebi, a misli su mu jurile

dok se pokušavao sjetiti svega što je trebao učiniti toga dana. Nasmiješena,

Nikita gaje slijedila, ali samo da uzme nešto čiste odjeće iz svoje spavaće

sobe i ode u kupaonicu na brzo tuširanje. Morala je šamponirati kosu, pa je

njezina plava boja netragom nestala. Ipak, bilo je lako opet ju obojiti i

osušiti.

Kada je izašla iz kupaonice, Knox je bacio pogled na nju i skoro se

zagrcnuo kavom. Uslužno je prišla i opalila ga po leđima. Suznim očima,

zurio je u njezinu crvenu kosu. "Opa!" napokon je rekao. "Mislim da si mi

kao crvenokosa draža. Samo, koliko točno boja imaš?"

"Tri. Plavu, crvenu i crnu."

Sviđalo joj se što je mogla promijeniti boju svoje kose tako lako i

posebno je voljela crvenu nijansu jer se dobro slagala s njezinom toplom

puti.

"Tvoji će susjedi misliti da si pravi osvajač žena."

"Hoćeš reći, mislit će da sam ženskaroš."

Prošao je prstima kroz njezine crvene pramenove.

"Mrzim zanovijetati, ali stvarno trebam vozilo. Ne mogu neprestano

sjediti ovdje ili u tvome uredu."

"Prokletstvo! Da vidimo, znaš li voziti s mjenjačem?"

Uputila mu je sasvim prazan pogled.

"S mjenjačem koji nije automatski."

Podignula je obrve.

"Mogu voziti s tvojim mjenjačem, veliki dečko!"

Zahihotao se zadovoljno i brzo je poljubio.

"Prokletstvo, naravno da možeš; ostavila si me zahuktanog. Ali to nije

ono o čemu sam govorio. Neki automobili - uglavnom športski i kamioneti -

imaju takve mjenjače. Sama moraš mijenjati brzine."

"Tada ne znam. Nikada nisam vidjela takvo što."

"Onda nema smisla posuditi stari tatin kamionet. U redu, nabavit ću ti

auto; nadao sam se da ga neću unajmiti, ali ne vidim drugog načina."

"Zašto gaje teško unajmiti?"

"Automobili su prepoznatljivi, kao prvo. Svi imaju negdje na sebi znak

poduzeća. Stari tatin kamion izgleda kao tisuće ostalih u okolici; nitko ne bi

obratio pozornost na njega."

"Možeš li me naučiti voziti s tim mjenjačem?"

"Mogao bih, ali za to ti treba praksa. Zastajkivanje svaki put kad

ubrzavaš, privuklo bi pozornost, a to ne želiš."

"Nepoznavanje onoga tko me pokušao ubiti svakako je nezgodno",

primijetila je.

"Da se nisi usudila to olako shvaćati!" zagunđao je,

Nikita je stavila ruke na bokove i zagledala se u njega.

"Jesam li to olako shvaćala? Doslovno sam slijedila pravila. Sinoć nisam

otvorila vrata premda sam uistinu željela baciti tu ženu s trijema."

"Jako cijenim to što si se suzdržala. Valjda samo želim reći da budeš

obazriva. Imaš mobitel?"

"Imam."

"Imaš oružje?"

"Imam oružje."

"Imaš svoj laser?"

"Nikad nigdje ne idem bez svoga lasera."

"Onda si spremna", sagnuo se i poljubio je nježno. "Premda bih te stavio

u oklop kada bih mogao. Idemo na doručak; onda ćemo u poduzeće za

najam vozila, da vidimo imaju li što raspoloživo."

Nikita je zategnula rep i svezala ga, a zatim stavila bejzbolsku kapu i

sunčane naočale. Umirala je od gladi pa se poveselila sko- rom doručku.

Ipak, naručit će nešto drugo, ne jaja. Otkrila je da joj nisu po volji.

Hugh Byron je parkirao u ulici nekoliko kuća dalje. Bojao se da se netko

ne bi požalio na njega jer je bio tamo, ali još je nekoliko automobila bilo

parkirano, pa se nadao da neće izazivati posebnu pozornost. Imao je

dalekozor pokraj sebe i promatrao je kuću Knoxa Davisa, tražeći bilo kakav

znak života. Glavni istražitelj trebao bi otići svake sekunde; Ruth mu je

rekla da ima naviku rano odlaziti na posao, a sada je bilo skoro sedam sati.

Konačno je vidio kretanje iza kuće i zgrabio je dalekozor. Već je bio

namješten, tako daje pozorno promatrao dvije osobe kako izlaze iz kuće.

Tiho je opsovao; Davis je bio između njega i žene. Ali mogao je vidjeti

ženinu crvenu kosu, premda je nosila bejzbolsku kapu, dok su joj sunčane

naočale skrivale oči. Nešto je govorila Davisu i nasmijala se, a njegova je

ruka kliznula preko njezine stražnjice kada se nagnuo daje poljubi. Zatim joj

je otvorio automobilska vrata, zatvorio ih i zaobišao automobil.

Ruth je bila u pravu što se tiče jedne stvari, pomislio je Byron; Davis je

definitivno imao nekoga u krevetu. Ali oni su vidjeli plavušu, a ova je žena

imala crvenu kosu. Ilije Davis imao više od jedne ljubavnice ili je žena

promijenila boju kose.

Mijenjanje boje kose bilo je tako lako, ne puno teže od mijenjanja

odjeće. Između bejzbolske kape i sunčanih naočala, Byron nije mogao

vidjeti njezino lice i sa sigurnošću ju identificirati, ali instinkt mu je govorio

daje to Nikita Stover. Bila je otprilike njezine visine i težine, i bila je s

Davisom. Nikita je posljednji put viđena kako napušta zgradu suda s njime;

kasnije je Davis rekao daje napustila grad. Byron je znao dato nije učinila,

što je značilo daje Davis lagao.

Nikita je uzela Davisa za pomoćnika; možda gaje primamila seksom.

Koliko mu je rekla, mogao je samo nagađati, ali vjerojatno ne puno; bila je

jedan od onih agenata koji slijepo slijede pravila. S druge strane, možda ju

je podcijenio, jer je očito improvizirala kada je došla do Davisa. Iskoristila

ga je da joj pruži sklonište i iskorištavajući njegove resurse mogla je

istraživati.

Načas je pomislio da ih oboje ukloni, ali murjaci su bili skloni izgubiti

sva potrebna osjetila kada bi jedan od njih bio ubijen. Mjesna je policija već

bila dovoljno nervozna jer su se u ovome malome gradu dogodila tri

ubojstva, jedan za drugim. Građani bi također bili na rubu živčanog sloma i

pazili bi na sve neobično.

Ne, to je bolje ostaviti za neko drugo mjesto i prigodnije vrijeme. Nije

bilo važno. Znao je gdje je ona bila. Mislila je da je na sigurnome, ali Davis je

očito često bio pozivan tijekom noći i Nikita će morati ostati sama u kući.

Sada ju je imao.

27

KNOX JE POLAKO VOZIO NIZ ULICU, RAZMIŠLJAJUĆI O POSLU. VEĆ JE IMAO mobitel

u ruci i uključivao ga.

"Dajte mi podatke o ovoj registarskoj tablici!" izrecitirao je broj, a zatim

dodao. "Odmah!" Potom se obratio Nikiti: "Pogledaj onaj automobil, onaj

tamnozeleni. Jesi li njega vidjela sinoć?"

Brzo gaje pogledala.

"Ne, onaj koji sam vidjela prošle noći bio je svjetliji, možda bijeli ili

svijetlosivi."

"To je onda bio Ruthin auto."

"Što je s tamnozelenim autom?"

"Koliko ja znam, ne pripada nikome u ovoj ulici."

Nije se čudila što bi prepoznao automobile svih susjeda. Muljati su

jednostavno primjećivali pojedinosti. Ne misleći na to, pamtili su odjeću,

govor tijela, svoju okolicu.

Da se ona i Knox voze autocestom, on bi vjerojatno mogao točno opisati

svako vozilo pokraj kojeg bi prošli u posljednjih pet minuta, sva vozila oko

njih i neka sa suprotne strane autoceste. Rad na ulicama razvijao je takvu

moć zapažanja. I ona je imala takvu sposobnost u analiziranju dokaza i

izvješća bila je ekspert. Instinktivno je znala što je zvučalo neistinito i što je

bilo važno.

Provođenje zakona u njezinu vremenu previše se oslanjalo na

tehnologiju, pomislila je. Kamere su gotovo svuda nadzirale pro-

met, osim praznih dugih cesta na zapadu; stoga nije znala niti jednog

muijaka u svome vremenu koji je uistinu obraćao pozornost na promet.

Znali su primijetiti ljude, mogli su stručno čitati govor tijela, ali dio njihove

pozornosti bio je prepušten kamerama.

Čovječanstvo je ponovo moralo učiti iste lekcije; mnoge bitke u

desetljećima dugom ratu s teroristima u ovome stoljeću bile su vođene u

kibernetičkom prostoru. Informacijski i komunikacijski sateliti bili su

naciljani, ne projektilima, nego ometačima i tehno virusima. Sigurna

obrambena mjesta bila su rasječena. Kada bi računalne mreže padale,

trgovina bi se prvo poremetila, a zatim stala. Imati sjajnu tehnologiju bilo je

čudesno; ali oslanjati se sasvim na nju, bilo je glupo.

Rnoxov je mobitel pištao i ženski je glas rekao: "Ta je registarska tablica

zabilježena pod Enterprise."

"U redu, hvala."

Enterprise je bilo ime agencije gdje je Nikita unajmila svoj automobil.

"Unajmljen je?" pitala je.

"Aha, i otkrit ću tko gaje unajmio."

Nikita je uzdahnula. Ipak neće doručkovati tako brzo. S druge strane,

nešto je uznemirilo Knoxa, i baš je bila mislila kako su njegovi instinkti

vjerojatno mnogo oštriji nego oni policajaca iz njezina vremena, tako daje

upravo na to obratila posebnu pozornost. Vjerojatno je jedan od njegovih

susjeda imao goste ili je obiteljsko vozilo bilo na popravku, ali to je moralo

biti istraženo.

Otišao je u isti ured u kojemu je ona unajmila svoj automobil; on je

vjerojatno jedini u gradu. Grad malen kao Pekesville, bez komercijalne

zračne luke, ne bi imao veliku potrebu za unajm- Ijivanjem vozila. Lijepa

jednokatnica od žute opeke imala je nekakav vrt sa svake strane vrata.

Maleni parkirni prostor bio je zaštićen od sunca velikim stablima, dok su u

ograđenome području sa stražnje strane bila vozila raspoloživa za najam.

Na žalost, koliko je mogla vidjeti, stražnja je parcela bila prazna.

Knox je skinuo sunčane naočale čim su ušli unutra, i Nikita također.

"Hej, Dylan!" pozdravio je vrijednog mladog čovjeka iza pulta. "Je li

Troy tu negdje?"

"Otraga je, gospodine Davis. Da idem po njega?"

Dylan je kratko pogledao u Nikitu, a zatim još jednom. Ona mu se

nasmiješila, a on je pocrvenio i oborio pogled..

"Aha, imam pitanje i mislim da mi on može pomoći", Knox se oslonio na

pult. "Samo minutu."

Dylan je nestao kroz vrata, a Nikita se naslonila na pult pokraj Knoxa.

"Poznaješ ga, očito."

"Da, uhvatio sam ga kako puši travu kada je imao dvanaest ili trinaest

godina. Prestrašio sam vraga u njemu. Nikada više nisam imao problema s

njime."

"Dobar posao!" rekla je i potapšala ga po guzi.

Jedna obrva izvila se prema gore dok ju gledao svojim dugim, plavim

pogledom. "Stalno to radiš. Fiksirana si mi na guzu."

"To je sjajna guza", promrmljala je, jer je čula da se Dylan vraća.

Poduprla je obje ruke na pult i odavala dojam profinjene pristojnosti.

Dylana je pratio zdepast čovjek koji je nosio bijelu košulju kratkih

rukava i kravatu te brisao ruke ručnikom.

"Čistio sam jedan automobil", objasnio je, a Nikita se čudila zašto je

upravitelj to radio, ali možda je bio radišan tip koji ne voli kancelarijske

poslove.

"Dylan je rekao da imaš neko pitanje. Idemo u moj ured pa da vidim

mogu li ti pomoći."

Ne može hiti tako lagano, Nikitaje pomislila dok jes Knoxom slijedila

Troya prema njegovu uredu. U njezino se vrijeme niti jedna informacija ili

dokaz nije mogao dobiti bez ispravnog odobrenja. Koliko god nevažan, čak i

ako bi murjak razgovarao s članom svoje obitelji, sve je moralo biti

odobreno.

"Tina, ovo je Troy Almond. Išli smo u školu zajedno. Troy, Tina."

Ako je Troy primijetio da je Knox ispustio njezino prezime, ničim to nije

pokazao, te se nasmiješio.

"Drago mi je!" rekao je čekajući da ona ispruži svoju ruku prije nego je

on ispružio svoju.

U njezino se vrijeme više nitko nije rukovao; ta praksa je iščezla tijekom

virusnih pandemija koje su ubile milijune ljudi. Ona je čitala o toj praksi, pa

je i pročitala da pristojni ljudi nisu inicirali stisak ruke sa ženom; čekali bi

dok ga dama ne bi potaknula. To je bilo pitanje prijenosa feromona, mislila

je, pa su neke žene bile oprezne čak i kod ležernog dodirivanja muškaraca.

Troy je sjeo za svoj stol, a Knox i Nikita s njegove druge strane.

"Što mogu učiniti za tebe?" pitao je Knoxa.

"Imam registraciju jednog od vaših automobila; mogao bi biti odavde, a

također i iz neke druge agencije. Moram znati tko ga je unajmio."

"Knox, znaš da ne mogu davati takve informacije bez naloga!"

prosvjedovao je Troy.

Knox si je trljao bradu.

"Dobro, mogu ići po nalog; samo sam želio uštedjeti malo vremena. To

je trag za ova ubojstva."

Troy je progutao slinu.

"Misliš da sam iznajmio jedan od svojih automobila ubojici? Ubojica je

bio ovdje?"

"Moram reći da je to moguće. Samo trebam ime i broj vozačke dozvole.

Sada ne moram vidjeti papire, mada će stići nalog ako se ovaj trag potvrdi

točnim."

"Sranje, ne mogu vjerovati!" Troy je govorio u nevjerici. "Oprostite,

gospođo. Ubojica!"

"Nisam siguran u to; to je samo trag", strpljivo je nastavio Knox.

"Sranje, Knox, znam te i znam kakav si. Oprostite, gospođo. Ako ideš za

nečim ovakvim, prilično si siguran da imaš nešto. Oprostite, gospođo. U

redu, vidjet ću što računalo kaže."

Troy je okrenuo stolac i počeo lupati po tipkovnici podižući program na

računalu. "Koji je broj?" pitao je i Knox mu je odgovorio.

Troy je tipkao i stisnuo tipku Enter, a zatim čekao. Pojavio se drugi

ekran.

"Ne prepoznajem ime. Sigurno je Dylan radio s njime", objasnio je.

"Tko je to?"

"Byron Hughes. Kalifornijska vozačka dozvola."

Očitao je broj vozačke dozvole i Knox ga je zapisao.

"Hvala kompa, to je sve što sam trebao znati!" zahvalio mu se i potapšao

ga po ramenu. "A sada, imaš li što raspoloživo? Tina treba prijevozno

sredstvo."

"Ništa sada", Troy je rekao sa žaljenjem. "Jedan će biti vraćen kasno

ovog poslijepodneva, a to je najranije."

"Možeš me nazvati kada stigne?" pitao je švrljajući broj na prazan listić

papira.

"Nema frke. Uh, neću govoriti o onome što si me pitao."

"Cijenim to."

"To je prevelika slučajnost", Nikita je rekla kada su se vratili u Knoxov

automobil. "Hugh Byron, Byron Hughes."

"Aha!" Knox je odgovorio tmurno. "I on je sjedio ispred moje kuće."

"Zna da sam bila tamo...", Nikita je zurila kroz vjetrobran. "Pusti me na

sljedećem uglu. Ako sam s tobom, i ti si u opasnosti", rekla je mirnim

tonom.

Potjera je bila u ti jeku i mogla je osjetiti kako se svaki njezin atom

koncentrira na zadatak koji je bio pred njome. Hugh je mogao znati gdje je

bila, ali sada je ona znala gdje je on ili barem gdje je bio. I ako je prije

promatrao Knoxovu kuću, opet će to učiniti, čekajući priliku za čisti hitac.

Ali ona je znala kako izgleda njegov automobil, a on nije imao pojma da ona

to zna. Prednost je bila na njezinoj strani, i zapravo, imala je bolju priliku da

ga uhvati ako ide pješice.

"Nigdje te neću pustiti!" bjesno ju je pogledao. "I uopće to ne spominji."

"Upravo jesam, pa zar nije prekasno da mi to kažeš?"

"Onda ne spominji opet. Moram te odvesti negdje na sigurno mjesto."

"Oprosti!" rekla je blago. "Ne zaboravljaš li što?"

"Što?"

"To je moj posao. Ja sam ovdje da ga uhvatim."

Na trenutak je izgledao prazno; zatim je opsovao.

"K vragu!" šutio je neko vrijeme, prije nego je dodao. "Sranje!"

Od jala u njegovu tonu, došla je do zaključka daje zaboravio zašto je ona

bila tu i jednostavno je reagirao zaštitnički. Potapšala mu je nogu. Bilo je

tako kada je instinkt ratovao s navikama. Zato agentima koji su se vjenčali

nikad nije bilo dopušteno da rade zajedno.

Kada se oporavio od šoka i činjenice da ju jednostavno nije mogao

nigdje sakriti i da je, taktički, ona imala bolji uvid u Hu- ghove moguće

akcije od njega, rekao je:

"U redu, znamo što vozi. Trebao sam stati kada sam vidio taj auto;

možda se spustio pod sjedalo kada smo prošli pokraj da ga ne vidimo. Koji je

njegov najvjerojatniji sljedeći potez?"

"Budi sretan što nisi stao!" kazala je Nikita povišenim tonom, a krv joj se

sledila kada se sjetila što se moglo dogoditi da su stali. "Vidio si što laser

može učiniti. Nije bio tamo nenaoružan."

"Čudim se što je osobno bio tamo. Očekivao sam da će poslati partnera,

tko god to bio", suzio je oči. "Tim te je hicem možda namjeravao izbaciti s

traga i omesti istragu, i točno se to dogodilo. U međuvremenu je otišao u

potragu za informacijom."

Razmislila je o tome i kimnula. Ako je ometanje bila njegova namjera,

taj je hitac svakako uspio. Ona je bila prisiljena na skrivanje, nesposobna

djelovati u svojoj istinitoj ulozi agenta FBI-a, zato što nije znala kome je

mogla \jerovati, osim Knoxu. Da ju je hitac zapravo ubio, tim bolje, jer bi

tada Hugh imao barem mjesec dana prije nego bi TIS ekipa bila poslana po

nju.

Iznenada su sitnice zaškripale, kao da nešto nije odgovaralo. Trljala si je

čelo, nesvjesno se pokušavajući sabrati i složiti mozaik od postojećih

činjenica. To nije objašnjavalo Luttrella. Zašto je Luttrell bio poslan ovdje,

očito s uputama daje ubije? McElroy nije mogao znati što se ovdje zbivalo

zato što Hugh nije mogao komunicirati s njime dok su bili u drukčijim

vremenima. Vjerojatno su planirali ubiti svakoga tko bi bio poslan, ali kako

je McElroy znao da im nije uspjelo?

Možda je Luttrell bio dio zavjere, bez obzira na to kakva je bila. Sada se

nije brinula zašto su to radili; samo ih je željela zaustaviti. Kasnije će otkriti

odgovor na pitanje zašto. Možda je Luttrell bio osiguranje, poslan da

pomogne Hughu, i jednostavno je bio loše sreće kada se materijalizirao

gotovo njoj na glavi. To bi objasnilo njegovu neposrednu reakciju daje

odmah pokuša ubiti.

Ovaj je scenarij imao smisla i na neki je način bio utješan, jer je to

značilo da nije ubila nevina čovjeka. Lutrellova ju je smrt mučila premda

nije imala nikakva drugog izbora. Imalo je smisla da Luttrell ne prijeđe u

isto vrijeme kao Hugh. Ako su čekali, te kasnije poslali trećeg zavjerenika

natrag, mogao bi prenositi poruke i izvješće o bilo kakvu lošem razvoju

događaja. Ali ako je bilo tako, morali su dogovoriti kako će doći do kontakta.

Hugh se mora pitati zašto se Luttrell još nije pojavio.

"Što?" Knox je I ružio odgovor, kao daje mogao čitati njezine misli.

"Luttrell je morao biti dio svega", odgovorila je i objasnila kako.

Knox je kimnuo i malo razmislio.

"Ima smisla. A budući da se Luttrell nije pojavio, Hugh će postati malo

zabrinut. Želi te izbaciti iz igre. Ali zar ne bi trebao shvatiti da si mi se

povjerila?"

"Ne, ne bi. Koliko ja znam, ti si prva osoba u prošlosti kojoj je to ikada

rečeno."

Zadovoljan izraz prešao je preko njegova lica.

"Prvi sam, ha? Fora."

"Ne bih ti rekla da me nisi želio uhititi", rekla je Nikita.

"Nisam želio; uhitio sam te. Pustio sam te, a da nisam podigao

optužnicu."

Zaustavio se kraj restorana.

"Uzet ćemo kekse i dvije šalice kave pa idemo razgovarati s određenim

ljudima o Howardu Easleyu. Tražimo istu stvar koju Hugh traži, ali smo

ispred njega, pa imamo prednost. Nećemo griješiti kada se radi o njemu,

zato što ima lasersko oružje, kao što si ljubazno istaknula. Treba nam plan."

28

"NARAVNO DA SE SJEĆAM KADA SE TRENER EASLEY UBIO!" ZAREŽAO JE MAX

Browning.

Nikita je pomislila kako to mora biti njegov uobičajeni način pričanja.

Čak je izgledao kao pas neke neobične pasmine, s čeljustima poput buldoga,

čupavim obrvama i pogrbljenim ramenima.

"Pokrivao sam tu priču. Prvi siječnja 1985. godine. Hladno kao u

vještičjoj guzici. Oprostite, gospođo."

"Nije bilo nikakve poruke, koliko seja sjećam."

Max Browning se naslonio na svoj stolac. Bili su u njegovoj kući, u

malom, pretrpanom uredu koji je bio odijeljen od ostatka kuće

harmonika-vratima. Njegova supruga, sjedokosa i uredna, pokazala im je

put, a zatim otišla pristaviti kavu, ako bi im zatreba- la. Knox i Nikita sjedili

su jedno pokraj drugoga na kauču koji je bio opasno ulegnut u sredini zbog

čega su morali sjediti vrlo blizu.

"Ne, nije bilo nikakve poruke. Ništa nije upućivalo na borbu.

Razgovarao sam s njime te noći", rekao je Max i duboko uzdahnuo. "Prije

nego što je to učinio. Sjećaš se kada je vremenska kapsula zakopana?"

"Živo", prisjetio se Knox kiselim tonom.

"Rekao si da si izbrojio trinaest predmeta koje su stavili unutra, a da ih

je u novinama bilo navedeno samo dvanaest. Vratio

sam se i provjerio, i sedam od dvanaest predmeta bilo je navedeno stavku

po stavku."

"Aha, znam i mi smo provjerili."

"Pa, stajao sam prilično blizu, morao sam da bih mogao fotografirati.

Ali bio sam zauzet svojim poslom, pa nisam zabilježio svaku stvar koja je

stavljena u kutiju. Ti si potaknuo moju znatiželju, pa sam te noći nazvao

trenera i pitao ga sjeća li se stoje sve stavljeno unutra. Rekao je da se ne

sjeća, da je bio tamo samo kao radna snaga i da nikada, kada je to mogao

izbjeći, nije slušao gradonačelnikove govore, te da je razmišljao o novim

taktikama igre koje bi mogao ubaciti u obranu kada počnu proljetni

treninzi."

"Sjećaš li se kada si ga nazvao?"

"Naravno. Točno prije početka posljednje utakmice, možda oko osam

sati. Prošlo je dvadeset godina. Ali bilo je prije utakmice."

"Razmišlja o novim taktikama igre za proljetne treninge, a zatim se

nakon četiri sata objesi? Što se dogodilo u ta četiri sata i potaknulo tako

drastičnu promjenu?"

"Neki ljudi dobro skrivaju svoje osjećaje, pretpostavljam. Bio je

rastavljen, nesretan, događa se..."

"Čuo sam da su se on i njegova bivša žena pokušavali pomiriti."

"Aha, i ja sam to čuo, ali valjda se stvari nisu dobro razvijale. Sjećam se

da mu je došla na sprovod i naplakala se. To me razbjesnilo. Oprostite,

gospođo. Ako joj je bilo toliko stalo do njega, mogla je prokletom

nesretniku dati malo nade. Oprostite, gospođo."

Prvo Troy, sada Max Browning. Zašto su joj se svi ispričavali, . pitala

se Nikita. Nemirno se promeškoljila, ali brz Knoxov pogled govorio joj je da

će joj kasnije objasniti. Pitala se kada joj je počeo čitati misli i kada je ona

počela čitati njegove.

"U svakom slučaju...", Max je zatresao glavom, "proklet način za

počinjanje nove godine."

"Jesi li ikada pitao nekog drugog koje su još stvari stavljene u

vremensku kapsulu?"

"Imao sam važnije priče za praćenje. Trenerovo im je samoubojstvo te

stvari potpuno smetnulo s uma."

"Je li trener Easley imao rodbinu u blizini?" Knox se nagnuo, a njegovo

ponašanje pokazivalo je da mu se nikuda ne žuri, da ga ništa hitnoga nije

čekalo.

I Nikita se morala nasloniti jer bi je inače udubljen kauč bacio ravno u

njegovo krilo.

"Mislim da nije. Preselili su ovamo iz Cincinnatija kada je dobio posao."

"Jeste li bili dobri prijatelji?"

"Dovoljno dobri, po mome mišljenju. Ako mije trebala priča, uvijek bi

našao-vremena da sjedne i razgovara sa mnom. Nismo zajedno pili, ako na

to ciljaš."

"Je li pio s nekime? Je li imao problema s pićem?"

"Koliko se sjećam, povremeno bi popio pivo. Uopće nije puno pio."

"Što je s prijateljima?"

"Pa, da vidimo. Najbliži je bio s ravnateljem... Kako se ono zvao?"

"Dale Chantrell."

"Tako je, Dale Chantrell. Nisam ga se sjetio već sto godina. Premjestio se

u školu blizu Louisevillea. On i njegova žena, Arah Jean, ako ste je ikada

sreli znate zašto sam zapamtio njezino ime, a njegovo nisam. Bili su dobri s

Howardom i Lynn. Lynn je bila Howardova bivša žena."

Gospođa Browning ušla je u pretrpan ured sa srebrnim pladnjem na

kojem je bila termosica kave i tri šalice s tanjurićima, mali vrč vrhnja te

izbor zaslađivača od kojih je jedan bio pravi šećer. Spustila je pladanj na

hrpu papira na Maxovu stolu.

"Howard i Dale bili su dobri prijatelji", rekla je ozbiljno. "Lynn je mrzila

Arah Jean iz dna duše."

"Hvala vam!" rekao je Knoxmisleci na kavu. "Zašto je gospođa Easley

mrzila gospođu Chantrell?"

"Kao što je Max rekao, da ste ikada vidjeli Arah Jean razumjeli biste.

Bila je jedna od onih zgodnih žena koje nisu mogle ne razmetati se time. Sve

što je nosila bilo je malo preusko ili malo prekratko. Malo previše ruža za

usne, malo previše maškare. Izazovan tip žene."

"I imala je puno toga s čime se mogla razmetati", rekao je Max, a

supruga gaje udarila po ruci. "Pa imala je!"

"Nikada nisam rekla da nije. Udarila sam te jer, premda ne očekujem da

oslijepiš svaki put kada vidiš zgodnu ženu sa sisama broj pet pred nosom,

očekujem da se tako ponašaš!" zaprijetila je gospođa Browning prilično

oštro.

Max se nacerio svojoj supruzi, očito zadovoljan što ona još uvijek može

biti ljubomorna zbog njega.

"Broj pet, a?" pitao je Knox.

Budući da joj se činilo da je to nešto što je trebala napraviti, Nikita je

njega udarila po ruci, i to jako.

"To ćete naučiti!" zagrcnuo se Max smijući se Knoxovu iznenađenu

izrazu. Gospođa Browning se smiješila dok je odlazila.

"Samo mije drago da me udarila po ruci, a ne u bradu", rekao je Knox.

"Misliš li daje bilo nečega...", ljuljajući desnu ruku na- prijed-natrag,

"između trenera Easleya i Arah Jean?"

"Ma kakvi. Ona je bila takva sa svakim tipom. Ništa osobno. Sumnjam

daje Arah Jean varala supruga; bila je previše pametna za to. A Lynn nije

bila tip žene koji bi podnosio da joj se takvo što događa ispred nosa; bila bi

ih oboje bičevala. Bile su pristojne jedna prema drugoj jer su Howard i Dale

bili tako dobri prijatelji, ali bile su samo pristojne."

"Znaš li gdje Lynn sada živi?"

"Ne mogu reći da znam. Nisam je vidio niti čuo od sprovoda. Ako

pronađeš Dale Chantrella, on bi ti mogao reći. Ili možda Edie Proctor."

"Edie Proctor...", ponovio je Knox. "Ona je tada bila školska

ravnateljica."

"Tako je. Ona je zaposlila Howarda. Školski bi odbor još uvijek trebao

imati njegovu molbu negdje, ali je, kao i većina tih starih papira, vjerojatno

negdje u kutiji i u podrumu. U njegovoj bi molbi vjerojatno bila navedena

najbliža obitelj, ali to je bila Lynn, a ti to već znaš." Max je zastao. "Pa, hoćeš

li mi reći zašto si tako zainteresiran za Howarda Easleya nakon toliko

godina?"

"To je dio naše istrage oko ubojstva Taylora Allena", objasnio je kratko

Knox. "Ne mogu otkrivati pojedinosti, znaš to. Ovo je samo jedna od niti

koje slijedim."

"Aha...", rekao je Max. "Drugim riječima, nećeš mi reći. Dobro,

razumijem. Ali kada skužiš što se događa, ja dobivam priču. Bolje ti je da ne

nazoveš nekog drugog."

"Dogovoreno! Usput, znaš li, ima li Howard kakav hobi?"

"Bio je trener; nije imao vremena za hobije."

"Sastavljao je makete aviona", dobacila je gospođa Browning dok je

prolazila uz otvorena vrata.

Knox je otvorio i pogledao je.

"Makete aviona?"

"Tako je...", složio se Max, "sada se sjećam. Sastavljao ih je u garaži.

Radio im je male motore i radijske kontrole. Najčudesnija stvar koju ste

ikada vidjeli do tada. Izašao bi na polje iza svoje kuće i puštao te male

avione. Nekoliko ih je i uništio. Ono slobodno vrijeme koje je imao trošio je

na te zanimacije. On i neki prijatelj s kojim je išao na koledž su radili na

tome da vide što sve mogu smisliti."

"Što se dogodilo s njegovim stvarima kada je umro? Je li ih Lynn uzela?"

"Pa sad, toga se ne sjećam. Kuća je bila prazna neko vrijeme; onda se

netko doselio u nju i živio tamo nekoliko godina. Bila je povremeno prazna

otprilike deset godina; zatim je bila u tako lošem stanju da je više nitko nije

htio. Sada je gotovo urušena, a dvorište je potpuno obraslo oko nje. Jedva se

vidi da je tamo kuća, jer su stabla i grmovi iznimno gusti."

"Sjećaš li se adrese?"

"Ne baš. Bila je na Beeson Roadu, nakon Turner Crossroad- sa.

Otprilike četiri kilometra dalje, s lijeve strane."

Dok su hodali prema automobilu, Nikita je upitala:

"Hoćemo li razgovarati s Edie Proctor?"

"Bojim se da hoćemo. Ona je ovdje u gradu, pa možemo. Onda ćemo

otkriti gdje je trener Easley živio. Znam otprilike to mjesto; samo ćemo

morati potražiti kuću."

"Misliš da bi nešto još uvijek moglo biti tamo?"

"Vjerojatno ne, ali nikada se ne zna. Ljudi ostavljaju svakakvo smeće iza

sebe kada se sele."

"Tkogod je spakirao njegove stvari sigurno je očistio kuću."

"Nećemo znati dok ne pogledamo. Možda postoji tavan ili podrum."

I Knox se neće smiriti dok ne pregleda sve. Čak i kada mu je logika

govorila da neće biti ničega što je ostalo, morao je sam pogledati.

Gospođa Edie Proctor nevoljko im je otvorila vrata, čak i nakon što joj je

Knox pokazao značku. Gledala ih je kroz staklo na vratima.

"Kako ću znati je li ta značka prava?"

"Možete nazvati šerifov odjel i pitati", ljubazno je pojasnio.

"Hah!" promrmljala je.

Po onome što je Nikita mogla vidjeti kroz mrežasto staklo na vratima,

gospođa Proctor neprestano je pravila grimase.

"Što želite pitati?" konačno je prozborila.

Nije sasvim otvorila vrata, no dovoljno da se osjeti hladan zrak koji je

isparavao iz kuće. Danje ponovo obećavao vrućinu.

"O treneru Easleyu. Počinio je samoubojstvo prije dvadeset godina."

"Znam kako je umro!" prasnula je. "Zbog čega je to sada važno?"

"Vi ste ga zaposlili, zar ne?" -

"Bio je kvalificiran."

"Da, gospođo, bio je. Imao je magisterij Kineziloškog fakulteta.

Pretpostavljate li zašto bi se zadovoljio treningom ragbija u maloj srednjoj

školi u istočnome Kentuckyju?"

"Nisam pitala."

Takav je način ispitivanja bio neproduktivan, pomislila je Nikita. I Knox

je morao tako misliti, jer je brzo promijenio temu.

"Volio bih pogledati njegovu molbu, ako nakon toliko godina znate gdje

je."

"Ne držim takve papire u svojoj kući. Ne znam zašto mi smetate sa svim

tim. Ako želite nešto saznati, idite Školskomu odboru. Svi su ti stari papiri

vjerojatno još u podrumu."

Tada je zatvorila drvena vrata i ostavila ih da stoje na pločniku. Knox se

počešao po bradi.

"Ovo je dobro prošlo, ne misliš li tako?"

"Prilično. Još uvijek smo čitavi. Idemo li sada u školu?"

"Daj da prvo obavim telefonski razgovor. Ljeto je, možda nikoga ne bude

tamo."

U automobilu je imao telefonski imenik i brzo je pronašao broj. Nakon

trideset sekunda prekinuo je poziv.

"Ljetno radno vrijeme je od osam do dvanaest, od ponedjeljka do

četvrtka. Danas nema nikoga."

"Mogao bi nazvati sadašnjeg ravnatelja."

Nazvao je, no i ovaj je poziv ubrzo prekinuo.

"Još jedna automatska tajnica. Dobro, ovo je za sada slijepa ulica. Idemo

pogledati što možemo naći u kući trenera Easleya."

29

STARI DOM TRENERA EASLEYA BIO JE RUŠEVNA STARUDIJA, GUSTO OBRASLA

grmovima i puzavcima; jedna se strana kuće urušila i povijuše su ovile

ostatke, pa je bilo nemoguće odrediti gdje su bile sobe ili čak gdje je bilo

sigurno stati. Dvorište više nije postojalo, postojao je prostor na kojemu je

rastao korov i grmlje. Garaža je bila iza kuće, a nekadašnji je prilaz također

bio obrastao visokim korovom i grmovima kupine.

"Grad krpelja!" uzviknuo je Knox kada su izašli iz automobila. "I ovo je

definitivno zmijski teritorij; ima puno mjesta na kojima se mogu sakriti."

"Ja sam gradska djevojka; ne znam što su krpelji."

"Sitni kukci koji ti se zakače za kožu i sišu ti krv."

To je zvučalo gadno.

"Kakve sve stvari radim na dužnosti", promrmljala je.

Knox je skinuo kaputić i odložio ga na sjedalo, a zatim otvorio prtljažnik

i izvadio svoje čizme. Danas je imao športske cipele, kao i ona.

"Evo!" rekao je. "Ti obuj čizme!"

Buljila je u njega ne vjerujući.

"Kako bih hodala u njima? Kako bih ih uopće držala na nogama? Ti ih

obuj; ti ćeš morati ići prvi jer si dovoljno visok da se boriš protiv ove

džungle."

Njegova joj je galantnost godila, jer je bio iskreno zabrinut što nije bila

dovoljno zaštićena i jer je bio voljan dati joj svoje čizme.

Na njezino olakšanje, nije se svađao, vjerojatno je shvatio da će morati

ići prvi. Iz kutije u prtljažniku izvadio je zelenu limenku i dobacio joj ju.

"Poprskaj to po svakom centimetru gole kože. To je sprej protiv kukaca.

Poprskaj i po odjeći!"

Brzo je pročitala upute, poprskala se, a zatim mu bacila limenku da i on

učini isto. Dok je navlačio čizme i vadio druge stvari iz prtljažnika, zakačila

je korice s pištoljem za remen i gurnula laser u džep - možda će joj zatrebati.

Na trenutak je pomislila da bi mogla iskoristiti laser za pomicanje srušenih

stabala, ali je shvatila da bi se sve moglo zapaliti, a osim toga laser nije imao

neiscrpan izvor energije pa je odustala. Nije ga željela uporabiti ako ne

mora. Međutim, neće oklijevati bude li trebala ubiti zmiju.

Kada je Knox zatvorio prtljažnik, vidjela je da nosi uski, okrugli štap u

jednoj ruci i sjekiricu u drugoj.

"Prepiljena drška od metle", objasnio joj je kada je vidio da gleda u štap.

"Odličan za mjesta u koja ne želiš gurati ruku."

Zatim je zakoračio u divlje raslinje. Štap je zabijao u tlo ispred sebe, a

sjekirom je sjekao grmove koji su bili toliko gusti da se nije mogao probiti

kroz njih. Trnje im se hvatalo za odjeću i ubadalo ih kroz nju; vađenje trnja

oduzimalo bi im vrijeme, a mogli su ga i otrgnuti, no to je ostavljalo bolne

ogrebotine. Već nakon minute znojili su se na vrućini i vlazi, a prešli su tek

oko polovice udaljenosti do garaže.

"Prokletstvo, što bih dao za pljusak koji bi nas malo ohladio!"

promrmljao je.

Zastao je kako bi pogledao u nebo.Činilo mu se da plavetnilo mjestimice

postaje žućkasto.

"Mogli bismo ga i dobiti popodne, ako je suditi po izgledu neba."

"Zbog čega to kažeš?" pitala je.

Nikitu su uvijek nervirali ljudi koji bi pogledali u savršeno sunčano nebo

i objavili da se sprema kiša. Ako ne živite u pustinji, kiša se uvijek sprema,

prije ili kasnije. Nije vidjela ništa neobično na nebu; nije bilo jednako bistro

kao prije, ali nije bilo niti tamnih oblaka.

"Zbog zraka. Previše je vlažan, a to stvara oluje. A žućkasta je boja

početni dio fronte."

To je razumjela jer je njegov komentar bio temeljen na znanosti, a ne na

pričama. Mada su i priče nerijetko bile točne. Ali ona je više voljela

činjenice.

Njihove su šanse da pronađu nešto vrijedno bile male, ali ako je i ostalo

nešto od prije dvadeset godina, moglo je biti u garaži. Vjerojatno je kuća

očišćena prije svakog novog stanara, pa bi sve preostale sitnice završile u

smeću. Garaža je bila skladište za gomilu stvari koje ljudi više nisu željeli, a

nisu ih željeli ni baciti. Znala je da ih samo tvrdoglavost tjera da uopće

pokušaju, kao i činjenica da Knox očito nije mogao ostaviti nijedan kamen

ispod kojeg nije pogledao i nijedno imanje koje nije istražio.

Uznemirili su rojeve komaraca, poljski joj je miš pretrčao preko cipele i

gotovo je dobila srčani udar, a kada su konačno stigli do onoga što je ostalo

od garaže, dobro ju je pogledala i odmahnula glavom.

"To je smrtonosna zamka. Ja tu ne ulazim."

Ono što je ostalo od zidova ljuljalo se na najmanji dodir. U krovu su bile

ogromne rupe; očito je čitavo jato ptica živjelo unutra jer su bučno izletjele

kada je Knox probao zatresti strukturu.

"Ne želim te unutra!" prozborio je odsutno. "Dovoljno je opasno i ako

samo jedna osoba pomiče stvari. Ali mislim da ću za svaki slučaj posjeći

nekoliko mladih stabala da učvrstim zidove."

"Ako su ti zidovi toliko loši ni nekoliko štapova neće pomoći. Nitko

zdrave pameti ne bi ušao. Zdrava pamet je ključan izraz, naravno."

Nacerio joj se.

"Shvati ovo kao pustolovinu."

"Smatraj to pustolovinom. Ja ću to smatrati kao opasnošću i

budalaštinom."

"Svatko ima svoju ulogu u životu."

Dok je govorio, uhvatio je stabalce i savinuo ga. Udarao je sjekirom dok

ga nije slomio, a zatim gaje uz još nekoliko udaraca očistio od grana i

krošnje. Dobio je oko dva metra prilično čvrsta, zelena štapa. Pronašao je

još nekoliko mladih stabala za koja je procijenio da su dovoljno snažna, pa je

i njih posjekao.

Shvativši da ga izrazima neće spriječiti, Nikita mu je počela pomagati.

Stabla koja je posjekao bila su iznenađujuće teška, pa se počela bolje osjećati

jer je to značilo da su jača nego je pretpostavljala. Pomogla mu je odvući ih

do garaže i stajala spremna učvrstiti ih uza zid primijeti li da padaju na

njega.

Međutim, teško je bilo pronaći dio zida koji nije bio truo; čak ni željezna

šipka ne bi imala smisla ako bi joj vrh probio drvo. Vanjski je okvir bio

dovoljno čvrst pa je podmetnuo prvi potporanj.

Dok je tražio mjesto gdje bi postavio drugi, Nikita je zakoračila unatrag i

promatrala prostor garaže. Bila je dovoljno velika da u nju stane vozilo, ali

nije primijetila da je imala vrata koja su se mogla zatvoriti. Bila je to zapravo

velika šupa kojoj su tri strane bile zatvorene, a na desnoj je strani bio dio

skladišnog prostora. Skladišni je prostor bio naknadno sagrađen; čak i

nakon godina zanemarivanja, vidjela je daje drvo na desnoj strani u puno

boljemu stanju, kao da je novije. Uzela je dršku metle i probijala se do desne

strane, zabadajući štap ispred sebe da otjera gmazove koji su možda bili

tamo. S prednje se strane činilo kao da je raslinje u potpunosti obraslo It*

sakrilo otvore koji bi mogli postojati. Međutim, katla je došla sa strane,

jasno je vidjela gdje su bila vrata. Sada ih nije bilo, postojao je samo ulaz u

obliku tamne rupe.

"Ovdje su vrata!" uzviknula je. "Izgleda kao spremište."

Knox se u trenu pojavio pokraj nje i brisao znoj sa svoga prljavog lica.

"I to novije", rekao je primjećujući isto što i ona. "Ovdje je mogao raditi

na svojim maketama aviona. Ostani tu."

"Da ne bih...", odgovorila je mirno. "Neću ući u onaj drugi dio, ali ovaj

dio ne izgleda smrtonosno."

"To je moja djevojka."

Uhvatio ju je i poljubio brzim, vrućim poljupcem koji ni jednome od

njih nije bio dovoljan. Zabila mu je šake u prsa i malo ga odmaknula da bi

ga bolje osjetila. On je ispustio sjekiricu i stavio joj obje ruke na guzu te je

podigao uz nabreklinu svog penisa.

"Bože!" uzviknuo je naglo ispuštajući ju na tlo. "Ne možemo to napraviti

sada, a pogotovo ne ovdje."

Uzdahnula je drhteći.

"Slažem se. Ne smiješ me ponovo dirati do večeras, čak ni uz poljubac."

"Mislim da ne moraš ići tako daleko."

"Moram", pogledala je uokolo; daje poljubac potrajao malo dulje, mogla

je skidati odjeću upravo dolje, okružena miševima, kukcima i drugim

gmazovima. "Pogledajmo okolo i otiđimo odavde. Ne sviđa mi se sve ovo

zelenilo izvan kontrole. Šuma je jedno, a ovo je pomalo jezivo."

"Jer se Howard objesio s onog tarno stabla?"

"Ne, nego zato jer su ljudi nekada tu živjeli, a sada je sve napušteno i

trulo, i uskoro neće biti ničega što bi pokazivalo da su bili tu. I mislim da

krvarim na desetak različitih mjesta zbog ovog prokletog trnja."

Stala je osjetivši da joj nešto puže po ruci. Spustila je pogled, ispustila

zvuk gađenja i drugom rukom odgurnula kukca.

"Osim toga, ne volim kukce i mrzim miševe."

"Kužim. Požurit ću."

Sagnuo se i podignuo sjekiricu, a zatim počeo raskrčivati raslinje i

grmove koji su gotovo zaklanjali ulaz. Gurnuo je glavu unutra.

"Ovdje ima puno stvari", konačno je rekao.

"Kakvih stvari?"

"Trulih kartonskih kutija, kao prvo. Nekakav držač na dasci - valjda gaje

rabio za držanje maketa dok je radio na njima. Hrpa Playboy časopisa koje

ne bih dotaknuo za sav novac ovoga svijeta; čini se da su štakori godinama

živjeli u njima."

Znala je za taj časopis jer je postojao gotovo stotinu godina prije nego se

ugasio. Neki pomno očuvani primjerci ponekad su se prodavali na

dražbama, gdje su ih sakupljači kupovali po nevjerojatno visokim cijenama.

Plakali bi kada bi vidjeli napuštena i uništena izdanja. Mislila je da bi bilo

dobro ne reći Knoxu koliko bi vrijedili u njezino vrijeme.

"Zar se sve ovo nije temeljito pretražilo u vrijeme samoubojstva?"

"Ne mogu reći. Trebalo se, ali sudeći po svemu što sam pročitao ili čuo,

nije bilo naznaka da se radi o nečemu drugome, a ne o samoubojstvu. Zato

mislim da nikada nije provedena kriminalistička istraga. U slučaju

samoubojstva, pokušava se pomoći obitelji što se više može."

Zakoračio je u skladište, a Nikita gaje pomno slijedila, pazeći kamo staje.

Oštar miris truleži ispunio joj je nosnice. Smeće je bilo naslagano u hrpama

u maleno skladište: bilo je tu sklopivih metalnih stolaca, stare odjeće, hrpe

časopisa i novina, kartonskih kutija koje je Knox bio spomenuo. Dvije su

bile zalijepljene trakom na vrhu koja je sada bila beskorisna jer bi im dna

vjerojatno propala čim bi se pomakle.

"Zašto bi se netko potrudio spakirati nešto u kutiju i zalijepiti je, a zatim

to ostaviti?" pitala se naglas.

"Ja se pitam zašto ljudi rade mnoge stvari", složio se uzdah- nuvši i

pomaknuo stolac s puta.

Premda nije željela dodirnuti te gadne kutije, nije vidjela kako bi ih

mogla izbjeći. "Imaš li pokrivač ili ceradu u prtljažniku? Te će se stvari

raspasti kada ih pokušamo pomaknuti. Ako ih uspijemo povući na ceradu,

možemo ih iznijeti odavde."

Izvukao je ključeve iz džepa.

"Cerada je unutra. Na dnu kutije."

Probila se natrag do automobila i otključala prtljažnik, a zatim tražila po

kutiji s opremom dok nije pronašla zelenu ceradu. Izvukla je i dva para

plastičnih rukavica iz paketa koji je također bio u kutiji.

"Evo ti!" viknula je kada je ponovo stigla do garaže, dodajući mu

ključeve, a zatim i par rukavica.

"Hvala."

Navukao je rukavice poput kirurga i uzeo ceradu od nje. Ona je navukla

svoje rukavice, pa su pomno prostrli ceradu ispred kutija. Knox je uz pomoć

sjekirice pomaknuo monstruozne komade paučine koji su visjeli blizu

kutija, a zatim su se, pazeći, pomaknuli u skučenu prostoru, svatko s jedne

strane.

Što su nježnije mogli, pomaknuli su gornju kutiju, gurajući je umjesto

da ju podignu. Bilo je beskorisno; čim težinu sadržaja kutije nije podupirala

druga kutija, ona se raspala i sadržaj je ispao na ceradu.

Ista se nezgoda dogodila i s drugom kutijom. Čim su je podigli, dno se

rasparalo. Gurajući, uspjeli su staviti pola kutije na ceradu. Rasuti sadržaj

uglavnom se sastojao od knjiga, zaprljanih i punih plijesni, ali u prilično

dobru stanju. Počeli su gurati knjige na ceradu, koje su mogle pripadati

Howardu Easleyu pa je on mogao napisati što na rubnicama ili ostaviti što

između stranica.

Knox je ispustio tih nerazgovijetan glas dok je buljio u metalnu kutiju

koja je bila zapakirana s kartonskim kutijama.

"Što je to?" pitala je Nikita dok je podizao predmet.

Pogledao ju je, i iznenađeno i veselo.

"Nisam siguran, ali mislim daje vremenska kapsula."

30

NIKITA JE POGLEDALA U KUTIJU. OČEKIVALA JE NEŠTO U OBLIKU VALJKA, poput

kapsule lijeka. Izraz 'vremenska kapsula' prizivala je sliku nečega glatkog što

može putovati kroz vrijeme, a to je zapravo bila velika metalna kutija čije su

dimenzije otprilike bile 45 puta 30 centimetara, a visina otprilike dvanaest

centimetara.

"Jesi li siguran?"

"Ne, dok je ne otvorimo. Vremenska kapsula bila je zamotana u vodo

nepropusnu plastičnu vrećicu prije nego je bila zakopana. Ali bila je ovakvog

oblika; mislim da je bila napravljena u obližnjoj tvornici metala."

Kutija je bila u nevjerojatno dobru stanju, zato što je sve te godine bila

izolirana debelim knjigama. Čučnula je pokraj nje i pozorno je proučavala,

ali ju nije dirala. "Bila je ovdje sve ove godine; uopće nije bila zakopana

ispod stijega."

"Gledao sam ih kako je zakapaju. Trener se sigurno vratio te noći i

iskopao je. Bila je novogodišnja noć, bilo je hladno i sniježilo je, na

televizijskom programu bile su utakmice; sumnjam daje u gradu uopće bilo

prometa, ako je dobro procijenio vrijeme, čekao je da zamjenici iz treće

smjene krenu u ophodnju", čučnuo je pokraj nje. "Ode tvoja teorija da je

netko bio poslan prije Hugha i uzeo kutiju na čuvanje."

"Onda je bljesak morao biti od Hughova prelaska ovamo; laserom je za

vrlo brzo mogao iskopati onu rupu, otkriti da kutija nije tamo i otići prije

nego su sigurnosne kamere uhvatile pravo vrijeme."

"Znači da se morao odmah prebaciti natrag, jer nije bilo nikakvih

otisaka stopala, ničega što bi ukazivalo na to daje on to učinio. Mislio sam

da su te karike poput autoceste s dvije trake, bez ikakvih izlaza osim na

početku i kraju. Zar se ne bi vratio natrag u tvoje vrijeme?"

"Teoretski to ovisi o postavkama karika", polako je objašnjavala. "Čula

sam da tranzitni laboratorij radi na razvijanju karika koje bi se mogle

programirati na terenu, ali nisam čula da su već odobrene za uporabu.

Obične karike imaju dvije postavke: jednu za odredište i drugu za vraćanje

kući. Putnik aktivira željenu postavku. Ako Hugh prelazi kratke udaljenosti

ovamo- -onamo, sigurno je ukrao prototipove."

"To je stvarno zanimljivo!" otegnuto je rekao Knox. "Objašnjava kako je

ubojica ušao u kuću Taylora Allena i izašao, a da nije ništa dotaknuo. Mislio

sam daje obrisao svoje otiske s kvake i izašao kroz automatska garažna

vrata, ali ako Hugh samo dolazi i odlazi, mogao bi se pojaviti bilo gdje."

Nikiti se digla kosa na glavi i automatski je pogledala uokolo, a zatim

izdahnula s olakšanjem.

"Morao bi točno znati gdje smo i imati koordinate za GPS prije nego bi

se mogao prebaciti do nas. A i tada to ne bi trebao učiniti, osim ako ne bi bio

siguran daje na položaju na kojemu ga mi ne možemo vidjeti. Sjećaš se što

se dogodilo Luttrellu? Putnik nije u prednosti sve dok se tranzicija ne

završi."

"Ako se vratimo u moju kuću, ima točne koordinate", istaknuo je Knox.

"Ne znam kako te našao tamo."

"Ja znam...", prekinula gaje Nikita, "gospođa Lacey."

Knox je otvorio usta, vjerojatno želeći to negirati, no naglo ih je zatvorio.

Iz očiju mu je izbijala ljutnja. Murjaci ne vjeruju u slučajnosti. Prvo ih je

gospođa Lacey vidjela zajedno u Wal-Mar- tu i bilo je očito da ju je

nazočnost Nikite vidno uznemirila. Te je noći bila užasno dosadna jer je

neprekidno zvala, a to po Knoxu nije bilo u skladu s njezinim karakterom.

Tada je napravila nešto još manje karakteristično za nju - došla je do

Knoxove kuće i lupala na vrata. Sinoć je s njome bio muškarac; zatim je,

jutros, automobil unajmljen na ime Hugha Byrona bio parkiran malo dalje

od Knoxove kuće. Ne, to je bilo previše slučajnosti.

"Nije bio siguran tko si ti", razmišljao je naglas Knox. "U suprotnome bi

te pokušao ubiti sinoć kada si bila sama."

"Imao je bolju priliku kada smo sinoć vodili ljubav", rekla je mirno. "Ne

bih bila primijetila da se tada prebacio točno uz krevet."

"Dobra primjedba!" složio se s njezinim zaključkom i namignuo joj.

"Prije toga sam bila jako nervozna i oprezna. Ako sam samo netko

imena Tina, ne bi imalo smisla ubiti me. Mislim da me je sinoć i jutros samo

pokušavao vidjeti."

"Misliš li daje tvoja maska čvrsta?"

Odmahnula je.

"Ne bih se kladila u svoj život. On je iz moga vremena, sjećaš se; zna

kako je lako promijeniti boju kose. I zajedno smo radili u istom odjelu

nekoliko godina pa me poznaje. Maska je uglavnom trebala služiti da

prevarim tvoje momke, sjećaš se? Da počne kružiti priča kako sam otišla iz

grada. Hugh je znao bolje, ali nije znao gdje bi me tražio sve do onog

slučajnog susreta s gospođom Lacey. Onda mu je ona sigurno ispričala o

nama, i on je zbrojio dva i dva."

"Siguran sam da uistinu ne zna što se događa", glasno je razmišljao

Knox. "Ona nije...", glas mu se izgubio i na trenutak je nijemo buljio u

daljinu. "Sranje!" napokon je rekao sasvim tiho. "Postoji samo jedna stvar

koja bi je uvukla u ovo. Kurvin sin, rekao joj je da bi se mogla vratiti i spasiti

Rebeccu. Nema nikog drugog; imala je samo Rebeccu. Učinila bi sve daje

vrati."

Nikita je nakratko zatvorila oči i zbog svega što je Knox rekao, osjetila je

duboko sažaljenje prema gospođi Lacey. Znala je kako je njezina draga

majka patila zbog gubitka djeteta i to uz brižna supruga i još troje djece koji

su je tješili. Gospođa Lacey bila je sama. Proklet bio Hugh Byron - hladan

kurvin sin iskoristio je majčinu tugu i očaj.

"Sigurno je ona pucala u mene", zaključila je Nikita. "Znaš li, je li dobro

rukuje oružjem?"

"Ne znam. Mnoge žene znaju kako se puca, pogotovo ako su odrasle na

selu", namrgođeno je pogledao u metalnu kutiju. "Mislim da trebamo otkriti

što je zapravo u ovoj kutiji i zbog čega je taj gad ubio troje ljudi."

Podignuo je kutiju i iznio ju iz ruševne zgrade. Nikita je oklijevala, a

zatim je uhvatila jedan kraj cerade i izvukla je van sa svim knjigama. Knox je

već pokušavao otvoriti poklopac kutije. Premda nije imala bravu, poklopac

je bio zaglavljen. Na kraju je ugurao oštricu sjekirice ispod ruba i gurnuo ga

uvis zbog čega se poklopac otvorio.

Pomno je počeo vaditi predmete, dodajući ih Nikiti, koja ih je stavljala

na ceradu. Bili su to: godišnjak novine kaseta kasetofon Zakon

Pekesvillea pisana povijest okruga i grada izabrane fotografije

rukom pisano pismo gradonačelnika Harlana Forbesa

telefonski imenik okruga Peke iz 1985-godine

popis svih stanovnika okruga Peke koji su poginuli u ratu

2H4

pomnjivo složena američka zastava koja je lepršala ispred Općinskog

suda okruga Peke

Searsov katalog.

Knox je buljio u katalog, a zatim se srušio na stražnjicu među korov i

smijao se.

"Ne mogu vjerovati!" dahtao je. "Searsov katalog! Tko je, pobogu, stavio

to u vremensku kapsulu? Ili su bili pijani kada su se toga dosjetili ili je netko

imao dobar smisao za humor."

Nikita je podignula težak katalog i polako je prelistavala stranice.

"O, ne znam baš. Mislim da ovo daje prilično dobru sliku o tome kakav

je život bio 1985. godine. Pogledaj, ima opise, cijene, slike. Ovo bi moglo biti

jako vrijedno i kao predmet za sakupljanje, ali i zbog informacija koje

donosi."

"Pa, ako ne donosi formulu o putovanju kroz vrijeme, ništa od toga.

Znam da je trinaest predmeta bilo stavljeno u kutiju, pa gdje je onda

trinaesti? Je li ga trener Easley izvadio?"

"Zašto onda nije izvadio samo taj, jedan predmet i ostavio kutiju?" pitala

je Nikita razumno. "Zar je bilo razumno uzeti cijelu kutiju ako je želio samo

jednu stvar."

"Čovjek je ubrzo nakon toga počinio samoubojstvo; nije baš logično

razmišljao."

Podignula je težak katalog i vrtjela stranice. Na njezino veliko

iznenađenje, komad bijelog papira pao je iz kataloga na ceradu.

Knox je posegnuo za njim, uzeo ga i pročitao.

"Stoje?"

"Valjda njegova poruka. 'K vragu sve. Umoran sam od ove proklete

zbrke'. Navod, kraj navoda. I zašto ju je stavio u Searsov katalog, u

vremensku kapsulu, a zatim zatvorio kapsulu u kutiju s knjigama, nemam

pojma. Rekao bih da je prolupao."

"Neka vrsta psihičkog sloma. Događa se; kemikalije u mozgu se

promijene, a mi još uvijek ne znamo zašto."

"Vidi ima li još što između stranica. Možda nam se posreći."

Ponovo je prelistala katalog, ali ništa više nije ispalo iz njega.

Razočarana, sjela je na ceradu i pogledala sve što je Knox izvadio iz kutije.

Možda novine. Pomno ih je pregledala, jer su stranice već bile krhke, ali

ništa nije bilo umetnuto između njih. Ni između stranica zakona nije bilo

ičega.

Knox je pregledao godišnjak, ali također bez rezultata. Pregledali su sve

stražnje strane fotografija, ali na njima su pisala samo imena, datumi i

mjesta. Gradonačelnikovo je pismo bilo ispisano na jednome listu papira.

Pisana povijest je bila samo pisana povijest. Frustriran, Knox je pregledao

čak i zastavu, ali je pazio da ne poremeti pregibe.

"Prokletstvo, još nam je jedino preostalo poslušati kasetu i vidjeti je li na

njoj nešto osim glazbe", rekao je podižući kasetu i proučavajući ju.

"Mada nećemo moći jer su baterije sigurno istrošene - uz pretpostavku

da su uopće stavili baterije, jer bi to bilo samo rasipanje novca."

Nakon što je ispustio kasetu, podignuo je mali kasetofon i spremao se

okrenuti ga kada je zastao i tiho rekao:

"Unutra je već jedna kaseta."

* * *

Odvezli su se do prve trgovine i kupili baterije koje je Knox stavio u

kasetofon. Sjedili su u automobilu i on je pritisnuo play i zasvirala je pjesma

broj jedan iz 1984., 'Thriller'. Namrštivši se, zaustavio je kasetu i izvadio ju.

"Uvijek sam mrzio tu pjesmu", progunđao je. "Moja omiljena pjesma

Michaela Jacksona bila je 'Ben'. Pjeva o štakoru."

"To je jezivo!" primijetila je.

"Trebala bi vidjeti videospot za 'Thriller'; to je jezivo."

Zatim je ubacio drugu kasetu i pritisnuo tipku play.

Prvo su se čuli samo šumovi, a zatim je netko tihim glasom govorio:

"Ovo je za Davida Lija, Marjorie van Camp i JoJo Net- zer. Vi ćete znati što

treba učiniti." Glas je zatim počeo pričati o modifikaciji gravitacije i

pojašnjavao matematičke formule i teorije koje njima uopće nisu imale

smisla, ali su vjerojatno bile upravo ono što su tražili. Time je kaseta

završila. "Žao mije što neću biti tamo da vam pomognem. Ja odlazim."

Knox je premotao kasetu, a zatim ju izvadio.

"Pa, to je trinaesti predmet i ono što Hugh traži. Ipak, ne mislim da on

pripada jednoj od skupina koje su protiv - previše je voljan rabiti

tehnologiju. On želi ovu kasetu, i to ne zato što želi zaustaviti izum

tehnologije koja omogućava putovanje kroz vrijeme."

"Ne...", složila se Nikita. "Ja sam mislila, odnosno mi smo trebali misliti

daje to razlog, ali slažem se da taj scenarij ne odgovara Hughu. On nije

protivnik putovanja kroz vrijeme; on je bio jedan od najvećih entuzijasta što

se toga tiče. Zapravo me uopće ne zanima zašto je želi. Mije imamo i

moramo ju držati na sigurnome, a moramo ga i uhvatiti. Sve ostalo je

nebitno."

"Kažeš da nije vjerojatno da će se materijalizirati pred nama. Dakle, što

će najvjerojatnije učiniti?"

"Ima laser. Sve što treba je čista linija za pucanje."

"Onda ćemo se skrivati", rekao je Knox. "Mogao bih biti otpušten, ali

uzet ću nekoliko slobodnih dana, uključivši ovaj današnji. Imamo prednost

jer znamo da tebe traži, pa otprilike znamo gdje će tražiti. Samo moramo

paziti da mi njega vidimo prvi."

"Imam poklon za tebe!" uzviknuo je Hugh Byron Ruth dok su zajedno

ležali na pokrivaču uz potok.

Bio je dobro raspoložen; znao je gdje će pronaći Nikitu i za nekoliko će

sati riješiti taj problem. Znala je previše o svemu. Nije mogao riskirati i

dopustiti da se ona ikada vrati i počne pričati. McElroy je to trebao srediti,

ali greške se ponekad događaju; dokaz je Nikitina nazočnost u ovome

vremenu.

Nasmiješila se, ali nije otvorila oči. Drijemala je, umorna nakon vođenja

ljubavi. "Što?"

"Pogledaj!" rekao je i ona je otvorila oči.

Pogled joj se zaustavio na predmetima koje joj je pokazao.

"Što da radim?" prošaptala je, još uvijek gledajući u predmete.

"Staviš po jednu na svaki gležanj i zapešće. Kada dođe vrijeme, pokazat

ću ti kako se aktiviraju. Obećaj mi da ih nećeš pokušati rabiti bez mene;

može biti jako opasno."

"Obećavam!" pristala je i dotaknula ih svojim drhtavim prstima.

"Izgledaju tako... obično. Jesu li tvoje? Kako ćeš se ti vratiti ako ih ja

iskoristim?"

"Nisu moje, Nikitine su. Pronašao sam mjesto na koje ih je zakopala."

Netko je zeznuo vrijeme njezina prelaska; McElroy se trebao uvjeriti da

će sljedeći agent koji bude poslan prijeći u određeno vrijeme i na određeno

mjesto, tako da ga Hugh može srediti na isti način na koji je sredio

Housemana, ali kada je Hugh bio na putu, vidio je jarki bljesak i znao je da

je zakasnio. Kada je stigao tamo, Nikita je već prešla i nestala.

Tada se jedino mogao zadovoljiti njezinim karikama koje je pronašao i

uzeo ih, te ju je tako spriječio da ode. Nije ih bilo teško pronaći; propisi su

govorili da ih se zakopa na mjestu prelaska da bi agent točno znao gdje su, a

Nikita je sve radila po propisima. Sve što je trebao učiniti jest locirati mjesto

gdje je zemlja i lišće razbacano te ih iskopati.

"Jedva čekam daje opet vidim", rekla je Ruth. "U glavi sam stalno vrtjela

sve što ću joj reći, daje natjeram da ode liječniku i napravi sve testove. Znala

je ponekad biti tako tvrdoglava. Bila je zauzeta oko vjenčanja i pokušavala je

sve pripremiti. Ne bi htjela ići. Morat ću je natjerati da posluša."

"Smislit ćeš nešto", blago se nasmiješio. "Možda ćeš morati pokazati

karike da ti povjeruje."

"Pokazat ćeš mi kako se to radi?"

"Da, ali morat ćeš biti jako pozorna i napraviti točno ono što ti

pokažem."

"Hoću", oklijevala je. "Kada ću se vratiti?"

"Kada Nikita bude mrtva."

Izraz boli prešao je preko Ruthinog lica.

"Voljela bih da ona ne mora umrijeti."

"Mora da bi moja misija mogla uspjeti. Ne želim je ubiti - moram to

učiniti. A ako ne uspijem, ako ona uspije ubiti mene, sjeti se da će ona tražiti

te karike i daje vrlo vješta agentica. Mora sumnjati da ih ja imam.

Rekonstruirat će moje kretanje, otkriti gdje sam bio, a zatim će krenuti na

tebe. Ako je ne ubijem, Ruth, ti ćeš morati. Jedino ćeš tako uspjeti spasiti

Rebeccu."

31

"ČEKAT ĆE KADA DOĐEMO DOMA", REKLA JE NIKITA. "VIŠE ĆE MU ODGOVARATI

tama, ali bude li me jasno vidio, pucat će bez obzira na doba dana."

"Onda ću osim tebe morati odvesti još nekoga doma."

Znala je na što misli. Trebala mu je žena koja, kada izađe iz automobila,

neće uopće biti nalik na Nikitu. Hugh će biti u svom unajmljenom

automobilu; Knox će nazvati Nikitu mobitelom i reći joj lokaciju

automobila. U međuvremenu, ona će se pješice približavati. Dok Hugh bude

promatrao Knoxovu kuću, ona će mu se prišuljati straga. Ona i Knox uhvatit

će ga u sredinu, između sebe.

Plan nije bio bez rizika, za njih oboje. Nije bilo oklopa izumljenog ni u

ovo ni u njezino vrijeme koji bi mogao podnijeti lasersko oružje. Ali i ona je

imala laser, a osim toga i metak je mogao poslati nekoga u jednaku smrt.

Hugh će biti brojčano nadjačan. Imali su prednost, ali ništa nije bilo

sigurno.

Nakon pustolovine u staroj kući Howarda Easleya, oboje su bili znojni i

prljavi. Knox je nazvao svog oca i pitao ga bi li se mogli istuširati i oprati

odjeću u njegovoj kući dok su on i Lynette na poslu. Kelvin, kao i inače, nije

postavljao suvišna pitanja.

Knox je znao gdje je rezervni ključ pa su se odvezli ravno do očeve kuće.

"Znaš se služiti strojem za pranje rublja?" pitala je Nikita kada su izašli

iz automobila.

Skinula je svoju majicu kratkih rukava preko glave i bacila mu je.

"Ti to sredi dok seja tuširam."

Žene u njezinu vremenu nosile su trake za grudi umjesto grudnjaka, jer

su pružale bolju potporu i bile puno udobnije. Stavljale su se tako što su se

dva kraja stisnula jedan uz drugoga, pa su bile potpuno prilagodljive.

Međutim, od svog putovanja kroz korov i grmlje, osjećala se kao da sitni

kukci puze po čitavu njezinu tijelu i stravično se bojala da je pokupila znatan

broj krpelja. Trake za grudi su pale i bacila ih je Knoxu.

On je tražio ključ, ne skidajući pogled s nje dok se saginjala da skine

cipele.

"Zar ćeš se sasvim skinuti ovdje vani?" pitao je s velikim zanimanjem.

"Ako ti bude trebalo još dugo da otvoriš ta vrata, onda da."

Bacila je čarape na njega i skinula si traperice. Šljunak joj se zabio u

osjetljiva bosa stopala pa je skvrčila nožne prste. On je konačno pronašao

ključ, no nije ga uspio gurnuti u ključanicu. Bacila mu je traperice preko

ramena i skinula si gaćice.

"Požuri!"

"Ne mogu", požalio se.

"Mogao bi da gledaš u to što radiš umjesto u mene!"

"Ne mogu!" ponovio je. "Isuse Bože!"

Bacila mu je svoje gaćice u ruke, ramenom ga gurnula u stranu i sama

otključala vrata. Ispustio je sve i htio ju dodirnuti baš kada su se vrata

otvorila. Upala je unutra i zastala u kuhinji.

"Kuda je kupaonica?"

"Ravno naprijed, skreni desno, druga vrata lijevo."

Osjećaj da joj nešto puzi po tijelu bio je tako grozan da je skočila pod tuš

prije nego je počela teći topla voda. Zadrhtala je od hladnoće, no i ledena joj

se voda više sviđala od kukaca.

Već se bila nasapunala i isprala kada je visok, gol muškarac ušao u kadu

k njoj.

"Močiš pod!" opomenula gaje.

"Poslije ću pobrisati."

Približavao joj se, pritišćući je uz hladne pločice. Penis mu je bio tako

ukrućen da je stršio prema gore i pritiskao joj trbuh. Stavila je ruke na

njegova ramena i gurnula ga od sebe.

"Ja sam lijepa i čista, ali ti si sav prljav i pun kukaca. Ostani tamo, a ja ću

se pobrinuti za to."

Iz očiju mu je izbijala želja, ali ju je poslušao. Pogled mu je počivao na

njoj dok je izlijevala ogromnu količinu gela za tuširanje u ruke i počela mu

trljati prsa i ramena. Oprala mu je ruke i leđa, trbuh, a zatim je počela od

stopala prema gore. Nakratko ga je pogledala i vidjela daje napet jer se

prisiljavao ostati tako. Potom se usredotočila na ono što radi, nasapunanim

rukama prelazila je preko njegovih guzova. Ispustio je uzdah, a zatim je

utihnuo i nije se čulo ništa osim njegova glasnog disanja.

Dala si je puno vremena da mu opere penis. Knox ju je promatrao, a

čitavo mu se tijelo treslo dok mu je jedna ruka bila oslonjena na zid, a druga

zapletena u njezinoj mokroj kosi. Jednostavno se nagnula naprijed i uzela ga

u usta, držeći ga svojom desnom rukom, dok gaje lijevom uhvatila za guzicu

i povukla ga prema sebi. Dubok uzdah izletio mu je iz grla i bokovi su mu se

trgnuli; kada je osjetila daje blizu vrhunca, povukla se i ustala.

Prije nego je obrisala vodu s lica, naslonio ju je uza zid, s jednim bedrom

oko njegova struka, i snažno prodro u nju da nije mogla zaustaviti tih uzvik.

Nije se ispričao, samo se povukao i ponovo je strasno uzeo. Znala je da kada

ga gura tako duboko u nju da vjerojatno ona neće imati vremena doći do

vrhunca, ali mislila je daje zaslužio čekati njezino zadovoljstvo. No, zapravo,

taj ju je snažan ritam natjerao na jak vrhunac zbog čega je sva treperila i

držala se čvrsto za njega. Podignuo ju je u zrak i zabio se u nju, ne misleći

previše, tjeran samo slijepom željom za što potpunijim srazom njihovih

tijela.

Osjetila je da je voda postala hladna pa je teškom mukom zatvorila

slavinu. Ostao je naslonjen na nju i ubrzano disao. Glava mu je počivala na

njezinu ramenu. Da nije bila pritisnuta uza zid, ni ona ne bi mogla stajati

uspravno. Željela se igrati s njime, izazivati ga, ali činilo se da su oboje bili

uvučeni u snažan vir užitka koji je bio prejak da bi se mogao kontrolirati ili

zanijekati.

"Prerano je za reći volim te...", promrmljao je uz njezino rame.

"Poznajemo se samo tri dana. I zato ti to neću reći."

"Neću ni ja", prošaptala je, kao da bi zbog neizrečenosti mogla

zanemariti olujne vjetrove osjećaja koji su se već podizali visoko u nebo.

* * *

"Imam ideju", rekla je Ruth.

Otkako joj je Byron dao karike, postala je nervozna. Osjećala je kako joj

se zabijaju u kožu mada ih nije nosila. U mislima, karike su joj bile na

gležnjevima i zapešćima, i tek nekoliko sekunda udaljena od Rebecce koju je

otimala od hladne smrti. Zašto je morala čekati? Ona, Ruth, ima karike. Ima

sredstvo kojim može tražiti svoju kćer. Byron je ispleo svoj smrtonosan plan

i bio je strpljiv poput pauka, ali njegova kći nije bila u grobu.

Danima je bila zanosno opijena, ali odjednom je postala tako nestrpljiva

s Byronom da gaje željela zgrabiti i tresti ga. Kako se usuđuje dati joj karike

s kojima će doći do Rebecce, n zatim je

natjerati da obeća da neće ići dok on ne odluči daje vrijeme? Nije to mogla

podnijeti.

Želio je ubiti tu Nikitu kada je sama; govorio je nešto o tome da ne želi

ubiti još jednog muijaka. Mislio je na Knoxa, naravno, jer je Nikita također

policajka, ali nju očito nije brojao. Ruth je uvijek voljela Knoxa, ali

odjednom, ni on nije bio važan. Ako joj je on stajao na putu da ponovo vidi

Rebeccu, onda joj nije bilo važno hoće li se on naći na liniji vatre. Osim toga,

kada se vrati nakon što vidi Rebeccu, on će biti živ, zar ne? Kada spasi

Rebeccu, sve će se promijeniti i ovo se nikada neće dogoditi, pa zapravo

uopće nije riskirala Knoxov život.

Spavao je s tom Nikitom. Izdao je Rebeccu.

Ali ona je poznavala Knoxa, znala je njegove navike, znala je kako je

blizak sa svojim ocem. Pala joj je napamet sjajna zamisao.

"Imam ideju!" uzviknula je odjednom.

Byron se okrenuo prema njoj i odjednom je sa zanimanjem slušao.

"Mislim da mogu pronaći Knoxa!" rekla je.

"Kako?"

"Preko njegova oca."

"Kako to? Ne želim oteti njegova oca da bih napravio zamku. Što je više

ljudi upleteno, to su veće prilike da se pogriješi."

"Ne, ne, naravno da ne želim da ga otmeš. Samo ga trebam nazvati i

pitati zna li gdje je Knox. Možda ne zna, ali vrijedi pokušati jer su jako

bliski."

Malo je razmišljao o tome, a po izrazu je lica mogla vidjeti kako pravi

popis 'za i protiv'. Na kraju je rekao:

"Inače bih rekao da je previše rizično povezati tvoje ime s njegovim, ako

uzmemo u obzir naše namjere, ali kako ćeš ti otići, ne vidim kako bi to

moglo biti povezano."

Postala je nestrpljiva i bilo joj je svejedno. Važno je bilo samo doći do

Rebecce. Pronašla je telefonski broj željezarije i nazvala ga mobitelom.

Kelvin se javio, a glas mu je bio toliko nalik na Knoxov da se na trenutak

zbunila.

"Kelvin, ovdje Ruth Lacey. Pokušavam stupiti u kontakt s Knoxom čitav

dan, ali nemam sreće. Znaš li gdje je?"

"Naravno. U mojoj je kući, tušira se i pere odjeću. Nisam ništa pitao...",

rekao je smijući se. "Mislim da ću što manje pitam, imati manje sijedih."

I ona se nasmijala.

"Hvala. Javit ću mu se tamo", zadovoljno je rekla, prekinula razgovor i s

pobjedonosnim se izrazom lica okrenula prema Byro- nu. "U Kelvinovoj je

kući, tušira se i pere odjeću - barem tako Kelvin kaže. A ako je Knox tamo,

možeš se kladiti i daje Nikita."

Nakon što je Ruth prekinula, Kelvin se vratio slaganju robe i

posluživanju mušterija, ali nešto ga je nagrizalo. Kada je Knox nazvao i pitao

može li se služiti kućom, nije rekao da nikome ne kaže gdje je, ali možda je

mislio da ne mora to reći i da će Kelvin automatski znati da treba držati jezik

za zubima, i to ga je mučilo.

Nakon petnaest minuta nazvao je Knoxa na mobitel.

"Da, tata, što ima?" pitao je Kelvin.

"Jesi li se istuširao i oprao?"

"Istuširao sam se, a odjeća je u sušilici. Zato zoveš?"

"Ma ne. Nisi rekao, ali trebao sam šutjeti o tome gdje si, zar ne?"

"Misliš reći daje prekasno da ti to sada kažem?"

"Aha, bojim se da jest. Ruth Lacey je zvala i rekla da te pokušava dobiti

cijeli dan. Nisam ništa sumnjao i rekao sam da si kod mene. Je li zvala?"

"Ne, a ionako ima moj broj mobitela. Nije me zvala."

"Hmm... Onda bi ti ovo trebalo biti upozorenje. Vjerojatno bi trebao

odjenuti hlače."

"Bit ću spreman", rekao je Knox. "Hvala na upozorenju!"

Prekinuvši poziv, Knox se okrenuo prema Nikiti.

"Ruth je zvala tatu i pitala ga zna li gdje sam. Rekao joj je. Bolje da se

odjenemo."

Odjeća im nije bila suha osim Nikitinog rublja, koje se očito sušilo tek

nekoliko minuta, pa su poharali Kelvinov i Lynettin ormar. Knox je bio malo

viši od svoga oca pa su mu Kelvine traperice dobro pristajale. Izvukao je

majicu kratkih rukava koja mu je došla prva pod ruku i odjenuo ju, a zatim

je izvukao još jednu s vješalice i bacio ju Nikiti.

"Odjeni ovo, nema veze kako izgleda. Samo se odjeni."

Prvo što je izvukla iz ormara bile su kratke hlače, koje su, na svu sreću,

imale elastičnu traku u struku, jer je Lynette nosila dva broja veću odjeću od

nje. Dok ih je navlačila, misli su joj jurile glavom.

"Neće se jednostavno dovesti. Približavat će se pješice, pokušavajući nas

iznenaditi. Ne znam je li njegov laser poput moga; možda ima neki poput

Luttrellova, puno većeg dometa. Izvadi Luttrellov iz prtljažnika. Mogu ti

pokazati kako se rukuje njime; princip je ciljanja isti, samo što ne moraš

uzeti u obzir vjetar i pad. Zrak ide kamo ciljaš."

"Ti si mu glavna meta. Ti uzmi njega, a meni daj tvoj, manji."

"Ali mogao bi očekivati da ću ga ja imati. Ne zna kakvu sam opremu

donijela, jer sam je ja birala, ne McElroy. Sigurnije je da ćeš ga ti iznenaditi,

nego ja."

"U svakom slučaju, moramo se maknuti iz ove kuće."

Nikita je obula tenisice, ali ih nije znala zavezati, no to nije bilo važno jer

se svaka sekunda brojila. Kako su Knoxove tenisice bile u prtljažniku,

istrčao je bosonog kroz stražnja vrata i uzeo držač za pištolj. Nikita je

pokupila svoju torbicu s kuhinjskoga stola i slijedila ga.

Baš je otvorio prtljažnik kada su čuli zvuk automobila koji se

približavao. Prilaz je kući dugačak pa se ljeti, kada su stabla i grmovi bili

potpuno zeleni, nije vidjela sa ceste. Odjednom je sve bilo tiho. Hugh je

stigao. Nije bilo vremena da Nikita pokaže Knoxu kako će se služiti XT37,

samo gaje izvadio iz prtljažnika i bacio joj ga.

"Tamo!" rekao je tiho, pokazujući na gusto grmlje s desne strane. "Iza

grmlja, na tlo. I za Boga miloga, ne idi blizu spremnika s propanom."

"Blizu čega?" prošaptala je.

"Veliki srebrni spremnik! To je plin."

Pokazao je na spremnik, zatvorio prtljažnik, a zatim potrčao ulijevo. Uz

malo sreće, uhvatit će Hugha u unakrsnu vatru. U tome smjeru nije bilo

pogodna grmlja, pa je zbog toga poslao Niki- tu na desnu stranu. Ispružio se

iza hrasta, nadajući se da je dovoljno velik da ga sakrije, te izvukao svoje

oružje.

Automobil je ponovo krenuo. Slušao je kako se sve više približava, a

zatim gaje mogao vidjeti kada je prelazio preko malog brežuljka. Knox se

pomicao unatrag za centimetar, pokušavajući ne napraviti nikakve nagle

pokrete koji bi privukli pozornost. No, u djeliću sekunde, prepoznao je

automobil. Bila je to Ruth Lacey.

Parkirala je iza njegova automobila i izašla. Bacio je pogled na nju, vitku

i urednu u bež lanenim hlačama i kraljevskoplavoj majici kratkih rukava, a

zatim je usmjerio pozornost na mjesto otkuda se Hugh najvjerojatnije

penjao po brežuljku. Srce mu se slamalo jer se Ruth spetljala s tim

ubojicom. Toliko ga je podsjećala na Rebeccu, način na koji se kretala i kako

je izgledala, ali u tom je trenutku osjetio kako se ono nježno mjesto u

njegovu srcu stvrdnjava. Zbog nje, Nikitin je život bio u opasnosti. Bespo-

vratno je prešla na drugu stranu.

Popela se prednjim stubama i pozvonila. Da ih Kelvin nije upozorio i da

već nisu shvatili da Ruth pomaže Hughu, onaj tko

bi otvorio vrata bio bi laka meta. Knox je gledao uokolo gdje se Hugh mogao

smjestiti. Ruth je sigurno dobila upute da mu osigura čist pogled.

Sigurno bi očekivali da im Knox otvori vrata; on bi to učinio. Dakle, jesu

li planirali ubiti ga odmah tamo ili ih izmamiti oboje iz kuće?

Nije bilo važno. U svakom slučaju, Hugh je planirao ubiti ih oboje, i

Ruth je to znala.

Vidio je kako se grmlje lagano pomiče. Mogao bi biti povjetarac,

pomislio je, no, po njegovoj je procjeni tamo mogao biti Hu- gho, i nigdje

drugdje.

Ruth je ponovo pozvonila, čekala, a zatim snažno pokucala.

"Knox!" zazvala je. "Knox Davis, otvori vrata! Automobil ti je parkiran

ovdje pa se nemoj pretvarati da te nema."

Čekala je i slušala, i bila sve više nervozna. Knox je riskirao i još jednom

je pogledao. Koračala je naprijed-natrag na trijemu, igrajući se parom

srebrnih narukvica. Odjednom je briznula u plač i napravila nešto glupo.

Okrenuvši lice od kuće, vrisnula je:

"Nisu ovdje! Unutra nema nikakvih zvukova!"

Knox je odmah znao što će Hugh učiniti, znao je kakav će bijes prekriti

sve ostalo i zakoračio je ispred stabla pucajući. Laser je opalio u kuću, točno

s Ruthine lijeve strane, a zatim se naglo pomaknuo u stranu. Nikita je

iskočila iz grmlja, pucajući dok je trčala da Hugh ne bi naciljao u Knoxa.

Oboje su se bacili kroz grmlje i gotovo se spotaknuli preko čovjeka koji je

ležao na boku.

Knoxov pucanj na slijepo ne bi bio bolji i daje stajao nekoliko metara

dalje od mete. Metak je ušao pod kutom; ulazna rana bila je točno ispod

Hughove lijeve ruke, a izlazna mu je rana iščupala komad kralježnice. Ako

preživi, bit će nepokretan, ali Knox je odmah znao da Hugh neće preživjeti.

Njegovo je lijevo plućno krilo,i vjerojatno dio njegova srca, bilo previše

uništeno.

Ipak, Knox je šutnuo njegovo oružje što dalje, za svaki slučaj. Nikita se

spustila na jedno koljeno pokraj čovjeka koji je umirao.

"Nećeš preživjeti", rekla je mirno. "Gotovo je. Zašto si to napravio? Što

želiš?"

Hughove su se oči caklile, unutarnji su mu organi prestajali

funkcionirati. Uspio je trepnuti i jeziv mu je osmijeh iskrivio usne.

"Novac!" zadahtao je. "Patentiranje... procesa. Uvijek... novac."

Oči mu se nisu zatvorile, usne mu se nisu prestale smiješiti, ali sljedećeg

trenutka više nije bio živ. Ništa nije bilo prazno poput očiju mrtvaca,

pomislio je Knox.

"Novac!" ponovila je Nikita tupo. "Sve to... jer su željeli patentirati

proces i obogatiti se. Ništa vezano za moral ili standarde, samo novac."

Visok, piskutav zvuk začuo se iza njih. Oboje su skočili i podignuli

oružje, ali Ruth nije bila naoružana. Stajala je tamo, buljeći u Hughovo

tijelo, a bol joj je izobličila lice. Dahtala je pokušavajući doći do zraka kao da

joj pluća ne rade, kao da joj je srce stalo, kao da joj mozak nije mogao

shvatiti ono što su joj oči vidjele.

"Neee..." jaukala je, a glas joj je bio isprekidan.

Nikita se odjednom ispravila, a tijelo joj se ukočilo.

"Nosite karike!" uziknula je.

Ruth je podignula obje ruke ispred lica, buljeći u jedno zapešće, pa u

drugo, kao da ne prepoznaje karike koje je nosila. Onda se, polako, počela

povlačiti.

"To su tvoje karike", rekla je grubo. "Byron ih je pronašao. Dao mi ih je.

Ako ti budeš mrtva, rekao je, ja ću se moći vratiti i spasiti je. Ti si ovdje da bi

otkrila kako funkcionira putovanje kroz vrijeme i da ga spriječiš."

"To vam je rekao?" pitala je Nikita, pokušavajući se kontrolirati.

Rutnina se glava uspravila dok je nastavila uzmicati.

"Nećeš me spriječiti. Ovaj ću je put spasiti, i ona i Knox će se vjenčati i

imati prekrasnu djecu, a ja joj nikada neću reći da joj je bio nevjeran. To je

naša tajna", rekla je Knoxu, premda joj je u očima bila ljutnja.

"Moje vas karike neće vratiti u prošlost", objašnjavala je Niki- ta. "Mogu

vas odvesti jedino u moje vrijeme. Ako vam je rekao da će vas odvesti

natrag, lagao vam je. Njegove se mogu reprogramirati, ali moje ne mogu."

"Lažeš. Programirao ih je za mene. Bit ću tamo dovoljno dugo daje

natjeram da ode na testiranje koje će otkriti aneurizmu. Spasit ću svoje

dijete i ona će živjeti dugo, i bit će jako sretna."

"Ne, te karike ne rade kao..."

"Lažeš!" Ruth je naglo viknula na nju. "Želiš ih natrag, ali nikada ti ih

neću dati, nikada."

Počela je čeprkati po karikama pa je Nikita instinktivno krenula

naprijed. Sjetivši se zasljepljujućeg bljeska, Knox ju je zgrabio i privio uza

se, skrivajući joj lice dok je pokrivao i svoje da si zaštiti oči.

Umjesto tihog bljeska, začuo se oštar zvuk; nakon toga se činilo kao daje

u zraku lebdjela fina crvena maglica, prije nego je pala na tlo. Nikita je

ispustila glasan zvuk i pokušala povući Kno- xa unazad. No, nisu se uspjeli

dovoljno odmaknuti i fina je maglica obojila njihovu kožu i odjeću u crveno.

U tišini su buljili tamo gdje je stajala Ruth.

"Ubio ju je", razočarano je rekla Nikita. "Prčkao je po karikama i

namjerno ju ubio." Pogledala je u Knoxa i suza joj je klizila niz obraz,

ostavljajući za sobom bijeli trag. "Ne mogu se vratiti doma."

Nije želio da se vrati doma, ali je rekao:

"Poslat će TIS ekipu za tobom, ako se ne vratiš za mjesec dana, zar ne?"

Odmahnula je glavom.

"Karike - one su doslovno karike u tome lancu. Dok one postoje, glavni

odbor u mome vremenu zna da su još ovdje. To je zbog metala, posebnog

metala. Ne možemo komunicirati kroz vrijeme, ali uvijek znaju ako se što

dogodi. Oni znaju da su moje karike upravo doživjele katastrofalnu

nezgodu."

Konačno mu je postalo jasno ono što je govorila.

"Misle da si mrtva."

Usne su joj zadrhtale, a potom su je zaslijepile suze.

"Da. Misle da sam mrtva. Nitko neće doći po mene. Više nikada neću

vidjeti svoju obitelj."

Nježno ju je uzeo za ruku i poveo ju prema kući. Oboje su trebali još

jedno tuširanje, a on je morao smisliti objašnjenje za ono što se danas tu

dogodilo. Hugh Byron neće imati nikakve prave dokumente, otisci njegovih

prstiju neće biti u bazi podataka. Ruth više nije postojala. Osjećao se tupo i

znao je da će, nakon što tupost prođe, osjećati mučninu, ali nosit će se s time

kada dođe do tamo. Sada se trebao pobrinuti za Nikitu koja je bila u šoku i

koja je patila jer je odjednom ostala odsječena od svoje obitelji i mogućnosti

povratka kući.

"Možda ćeš se morati zadovoljiti sa mnom", rekao je.

* * *

Jedne su noći nakon sedam mjeseci prerezali ogradu koja je okruživala

gradilište u Miamiju i ušuljali su se unutra. Proteklih se sedam mjeseci puno

toga dogodilo. Na kraju je odlučio ostaviti sva pitanja bez odgovora te je

bacio Hughovo tijelo kraj Luttrel- lova. Još nisu bili pronađeni.

Drugi su, osim obitelji, znali samo daje Ruth Lacey nestala. Knox je bio

murjak; znao je što napraviti s automobilom da ga

nitko nikada ne nađe. Bio je dva tjedna u očevoj štali, rastavio ga je, uništio

serijski broj i uglavnom ga sveo na hrpu metala.

Također su ponovo zakopali kapsulu ispod stijega kako bi bila

pronađena u pravo vrijeme. Knox je jednostavno svima rekao da ju je

pronašao u garaži trenera Easleya.

Rekli su istinu Kelvinu i Lynette. Morali su objasniti štetu koju je

Hughov laser napravio na kući, a Nikitina torbica puna stvarčica uvjerila ih

je da ni Knox ni Nikita nisu izgubili zdrav razum. Bila je to tajna koju će njih

četvero odnijeti sa sobom u grob.

"Jesi li sigurna daje ovo zgrada koja će biti srušena za točno dvjesto

godina?" prosiktao je dok su obilazili kolica koja su bila polegnuta.

Nosio je velik, težak paket.

"Sigurna sam!" prosiktala je ona njemu. "Ništa ne prepoznajem, ali

znam ime zgrade. Ova je."

Nije joj proturječio, samo je stavio paket u okvir koji je bio spreman za

oblikovanje stupova.

"Nadam se da će ovo upaliti."

"Mora", rekla je.

Naslijepo je posegnula za njegovom rukom i uhvatila je, stišćući ju tako

jako daje osjetio kako mu prsti otupljuju.

"Možda će jednoga dana doći u posjet", rekao je.

"Možda. Kada putovanje kroz vrijeme postane komercijalno, ako se to

ikada dogodi. Ako budu imali novaca."

"Pa, ti si pridonijela da do toga dođe."

Podignuo je ruku, onu koju je ona držala, i poljubio joj prste.

"Jesam li ti danas rekao da te volim?"

Osmijeh joj se pojavio na licu i zamijenio suze.

"Vjerujem da jesi", kazala je i držeći ga za ruku provukli su se natrag

kroz ogradu, stavili žicu na mjesto i otišli.

Epilog

NICOLETTE STOVER UZELA JE BUCMASTU RUKU SVOG UNUKA I ODVELA GA DALJE

od lončanice na balkonu gdje je debela pčela zujala oko jarkog cvijeća. Jemi

je bio očaran i cvijećem i pčelom, pa je bilo najbolje maknuti ga da ne dođe u

iskušenje. Glasno je protestirao i odmicao se, pa se opet vraćao prema

cvijetu brzo koliko su mu to dopuštale bucmaste nožice. Podignula gaje prije

nego gaje dosegnuo, podigla ga visoko i puhala mu u trbuh. Nastao je

smijeh.

Morala je biti točno uz vražićka; stan im je bio star, bez modernih

osigurača zbog kojih bi mali bio siguran. Ona i Aidan nekada su živjeli

prilično lagodno, ali potrošili su sve što su imali na Annoru, a zatim na

Nikitu. S još dvoje djece koja su došla, uvijek su lebdjeli negdje na rubu

siromaštva, ali nikada nije požalila ni za jednim penijem kojeg su potrošili

na bebice. Premda su sada lakše živjeli, nisu si mogli priuštiti novi stan.

Otkako je agent McElroy došao s viješću o Nikitinoj smrti, Jemi je bio

jedini koji joj je mogao osvijetliti srce. Već je jednom prošla kroz to i

preživjela jer je imala Nikitu. Što da radi bez svoje drage djevojčice, bez svog

čuda od djeteta? Kako da nastavi bez nje? Nisu imali ni njezine fizičke

ostatke; prema agentu McElroyu, nije ih bilo. Nesreće u putovanju kroz

vrijeme nisu ostavljale za sobom ni najmanje ostatke.

Znala je da nije samo ona patila. Aidan se često noću dizao i besciljno

lutao stanom kao da traži kćer koja se nikada neće vratiti. Fair je bila kao

ošamućena, izgubljena bez starije sestre. Čak se i Connor činio potištenim.

Samo je Jemi bio nesvjestan tuge koje je lebdjela iznad njegovih roditelja,

bake i djeda, prepun energije, jer i samo nebo zna da Connor nikada nije

usporio čak ni na minutu.

Samo Jemijevo neznanje bilo joj je kao utočište - mali, užurban otok za

bijeg. Igrao se, brbljao, vikao i smijao se, i uvijek je išao na mjesta na kojima

nije smio biti, a čovjek se ne bi usudio maknuti pogled s njega ni na jednu

minutu jer bi pronašao nešto drugo u što bi se uvalio. Uzimala ga je što je

češće mogla kako bi pružila Connoru i Enyi priliku da se opuste, a to je

također bilo dobro za nju i Aidana. Izvlačio ih je iz njih samih i njihove tuge,

podsjećao ih da život ide dalje i da je bio točno tu, ispred njih, u obliku

preslatkog djeteta.

Sigurnosna su zvona zazvonila, signalizirajući da je netko želio ući.

Noseći Jemija, Nicolette je otišla do videokonzole i pritisnula tipku. Slika

dostavljača odjevena u smeđe pojavila se na ekranu. Pritisnula je audio

tipku.

"Da?"

"Nicolette i Aidan Stover?"

"Ovdje je Nicolette Stover."

"Paket za vas...", zastao je. "Slučajno je otkriven na gradilištu u

Wilshireu. Jako je težak."

"Od koga je?"

"Ne piše. Skenirali smo ga da provjerimo je li siguran...", zastao je, a

zatim dodao. "Jako je star."

Kao daje očekivao to pitanje, Nicolette je upitala:

"Koliko je star?" misleći da je to nešto što je naručila prije nekoliko

godina i što nikada nije stiglo.

"Hmm... oko dvjesto godina. Cijena dostave bila je plaćena, pa ćemo

ispuniti svoju dužnost. Ipak, pitam se biste li mi mogli reći kako ovako star

paket može imati vašu adresu?"

"Ne znam."

Otkako im je agent McElroy rekao daje Nikita umrla, pitanje putovanja

kroz vrijeme bilo joj je itekako na pameti. Očito je neko smišljao nekakvu

šalu, poslavši paket natrag u vrijeme da se dostavi nakon dvjesto godina.

Ako je bila šala, optužit će osobu za pakost jer priroda Nikitine smrti nije

bila opće poznata, ali nije bila niti smiješna. "Moram li potpisati?"

"Potpis nije potreban."

Otvorila je staromodni otvor za poštu i dostavljač je ostavio paket, a

zatim salutirao kameri i požurio na ulicu kako bi nastavio sa svojim

dnevnim obvezama i dostavama.

Tiho je zvono označilo dolazak paketa. Još uvijek čvrsto držeći Jemija,

koji se svim silama trudio osloboditi, otvorila je otvor za dostavu i izvadila

paket. Bio je začuđujuće težak i ispustila ga je, a udarac je nasmijao Jemija.

Nije zvučalo kao da paket sadrži nešto lomljivo.

"Aidan?" zazvala je. "Bi li mogao uzeti Jemija na nekoliko minuta da

otvorim paket ili ga ti otvori dok gaja držim?"

Aidan je došao iz svog ureda. Gusta mu je kosa još uvijek bila tamna, a

oči tople, smeđe, kakve su imala i sva njihova djeca. Nakon četrdeset godina

braka još uvijek su se voljeli i nadala se da će imati još barem četrdeset ili

pedeset zajedničkih godina.

"Što je to?" pitao je.

"Ne znam. Dostavljač je rekao daje pronađeno na gradilištu u VVilshireu

i da nam je poslano prije dvjesto godina."

Lice mu se ukočilo.

"To nije smiješno."

"Znam", rekla je i uzdahnula. "Ni ja ne razumijem."

Podignuo je paket, procjenjujući mu težinu u rukama.

"Nekoliko kilograma...", promrmljao je.

Velik omot bio je od plastike, jer inače ne bi toliko izdržao. I adresa

dostave bila je prekrivena prozirnom plastičnom folijom. Pokušao je

rasparati omot, ali nije uspio. Razrezao gaje škarama i iz njega je ispalo

nekoliko manjih paketa i dvije pojedinačne stranice koje su također bile

omotane u prozirnu plastiku. Podignuo je prvu stranicu, pročitao prvih

nekoliko riječi i problijedio. Zaljuljao se, a zatim naglo sjeo.

"Aidan!" uzbuđena, Nicolette je počela spuštati Jemija da može

provjeriti što joj je sa suprugom.

Dijete koje se borilo da siđe odjednom je viknulo iz protesta što je dobilo

ono što je tražilo, držeći se za nju poput majmuna, objema rukama i

nogama.

"Od Nikite je...", prošaptao je i ovaj put Nicolettu noge nisu držale.

"Poslala gaje prije nego je umrla."

Premda ga nije pročitala, posmrtno je pismo bilo poput noža koji joj se

zabio u srce. Istodobno je puna želje posegnula za njime.

"Što piše?"

Čak su i Aidanove usne bile bijele.

"Piše: Dragi mama i tata, ja nisam mrtva."

"O, dragi Bože!" Nicolette je briznula u plač, držeći Jemija blizu sebe i

njišući ga naprijed-natrag. "Dragi Bože!" opet je rekla. "Pročitaj sve!"

Navlažio je usne i drhtavim glasom počeo čitati.

Pretpostavljam da jesam do vremena kada vi budete ovo čitali, ali ako

ikada budete u mogućnosti vratiti se u 2005. godinu ili kasnije, bit ću ovdje.

Živim u malome gradu u istočnom Kentuckyju koji se zove Pekesville, sa

svojim suprugom, predivnim čovjekom koji se zove Knox Davis. Moje su

karike bile uništene i nisam se mogla vratiti. Agent McElroy je dio urote o

ubojstvu, ali što god učinili, nemojte ga suočiti s time. Ako ikada bude

pravde, ona mora doći iz ruku drugih. Žao mi je što se neće moći suočiti s

onim što je učinio, ali jedino je važno da on nije uspio, a ja jesam.

Budući da je McElroy svima rekao da sam mrtva - usput, on uistinu

misli da sam mrtva - TIS ekipa nije poslana po mene. Duboko žalim što se

nisam mogla vratiti i poštediti vas sve boli koju ste sigurno osjećali, ali

svejedno ne bih mogla ostati. Ovo je vrijeme primitivnije, naravno, ali ovdje

se prema meni ne odnose sa sumnjom i strahom. Čovjek kojeg volim je uz

mene i nije ga briga za moj legalni status. Štoviše, ovdje se ne moram bojati

da će me strpati u zatvor zbog načina na koji sam došla.

I najljepša stvar - mama, tata - trudna sam. Ovdje mogu imati obitelj.

Slobodna sam na način na koji nikada ne bih mogla biti u svome vremenu.

Oboje mi strašno nedostajete, baš kao i Fair i Connor i Enya, i jako bih

voljela vidjeti Jemija. Poljubite mi malog nevaljalca i recite mu koliko ga

njegova teta Nikita voli. Nadam se da će vam ovo pismo olakšati bol, ali za

mene nije sigurno vratiti se - ikada. Znajte da sam sretna i zdrava, i da vas

čuvam u svome srcu i mislima zauvijek.

Vaša kći Nikita

P.S. Nadam se da će vam ovo priloženo biti od koristi.

Nicolette je plakala tako jako da je jedva disala, ali se i smijala, stišćući

Jemija i istodobno grleći Aidana. Jemi je zaplakao protestirajući, pa gaje

spustila, a zatim se bacila Aidanu u naručje.

"Živa je!" plakala je. "Tamo je prije dvjesto-tristo godina. Želim je ovdje,

ali samo saznanje..." zastala je, ne mogavši reći ništa više.

"Znam. Znam", jako se tresao. "Nic, mi imamo još jedno unuče. Možda

više njih. Ne znamo koliko ih imamo!"

Zahihotala se u suzama.

"I svi su oni osim Jemija stariji od nas! Morat ćemo pronaći svoje

potomke. Nikita nam je dala informacije koje nam trebaju. Znamo gdje

trebamo tražiti. Ne znam koliko će nas to stajati, ali uspjet ćemo."

"Nic!" rekao je Aidan raspuklim glasom.

Bio je neobično miran i buljio je u pod.

"Znam, utrčavam u stvari, a da ih ne planiram, ali mi... Nic!" rekao je

ponovo, ali glasnije. "Pogledaj."

Pogledala je. Osjetila je kako se soba oko nje okreće i zgrabila je

Aidanovu ruku da ne padne.

"O, moj Bože!" prošaptala je. "To je..."

Papir. Paketi i paketi papira, vakumiranog i savršeno očuvanog. Nikita

im je poslala papir.

O autorici

LINDA HOWARD je nagrađivana autorica mnogih bestsellera New York

Timesa, među kojima su Ne plači više, Poljubi me dok spavam, Ljubomora,

Umrijeti i ugoditi, Pod okriljem noći, Svi kraljičini ljudi, Sada je vidiš, Ubij

i reci i Sin jutra. Živi u Alaba- mi, SAD, Sa svojim suprugom i dva zlatna

retrivera.Linda Howard

NE PLAČI VIŠE POLJUBI ME DOK SPAVAM DAMA ZAPADA

LJUBOMORA ANGEL CREEK DODIR VATRE ČOVJEK IZ SNOVA POD

OKRILJEM NOĆI UMRIJETI I UGODITI SJENE SUMRAKA SIN JUTRA

UBIJ I RECI SADA JE VIDIŠ SVI KRALJIČINI LJUDI GOSPODIN

SAVRŠENI OTVORENA SEZONA