16x23 crc template - oecd. · pdf fileeu povijesno gledajući ulazi više obitelji i...
TRANSCRIPT
Recruiting Immigrant WorkersEuRopE
Recruiting Immigrant Workers
EuRopE
The OECD series Recruiting Immigrant Workers comprises country studies of labour migration policies. Each volume analyses whether migration policy is being used effectively and efficiently to help meet labour needs, without adverse effects on labour markets. It focuses mainly on regulated labour migration movements over which policy has immediate and direct oversight. This particular volume looks at the efficiency of European Union instruments for managing labour migration.
Contents
Chapter 1. The context for labour migration in Europe
Chapter 2. How attractive is the European Union to skilled migrants?
Chapter 3. Where does the European Union bring added value in labour migration?
Chapter 4. What have EU labour migration Directives changed and how can they be improved?
Chapter 5. What is missing from the EU labour migration policy framework?
Chapter 6. Recommendations for EU labour migration policy
Isbn 978-92-64-25728-3 81 2016 05 1 p
Consult this publication on line at http://dx.doi.org/10.1787/9789264257290-en.
This work is published on the OECD iLibrary, which gathers all OECD books, periodicals and statistical databases.Visit www.oecd-ilibrary.org for more information.
9HSTCQE*cfhcid+
Recru
iting Im
mig
rant Wo
rkersE
uR
op
E
OCJENA I PREPORUKE
This work is published under the responsibility of the Secretary-General of theOECD. The opinions expressed and arguments employed herein do not necessarilyreflect the official views of OECD member countries or the European Union..
This document and any map included herein are without prejudice to the status ofor sovereignty over any territory, to the delimitation of international frontiers andboundaries and to the name of any territory, city or area.
The statistical data for Israel are supplied by and under the responsibility of the relevantIsraeli authorities. The use of such data by the OECD is without prejudice to the status of theGolan Heights, East Jerusalem and Israeli settlements in the West Bank under the terms ofinternational law.
Photo credits: Cover © Jonathan Evans/Immagine ltd.
Corrigenda to OECD publications may be found on line at: www.oecd.org/about/publishing/corrigenda.htm.
© OECD/European Union 2016
You can copy, download or print OECD content for your own use, and you can include excerpts from OECDpublications, databases and multimedia products in your own documents, presentations, blogs, websites andteaching materials, provided that suitable acknowledgment of the source and copyright owner is given. Allrequests for public or commercial use and translation rights should be submitted to [email protected]. Requestsfor permission to photocopy portions of this material for public or commercial use shall be addressed directlyto the Copyright Clearance Center (CCC) at [email protected] or the Centre français d’exploitation du droit decopie (CFC) at [email protected].
This is a translation of the Assessment and Recommendations that appears in the publication:
OECD and EU. (2016), Recruiting Immigrant Workers: Europe 2016, OECD Publishing, Paris, http://dx.doi.org/10.1787/9789264257290-en.
This document has been produced with the financial assistance of the European Union. The views expressed herein can in no way be taken to reflect the official opinion of the European Union. Grant: HOME/2013/EIFX/CA/002 / 30-CE-0615920/00-38 (DI130895)
OCJENA I PREPORUKE – 3
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
OCJENA I PREPORUKE
U jeku izbjegličke krize Europa je suočena s povijesnim izazovom...
Godine 2015. broj izbjeglica i tražitelja azila koji su ušli u Europu
dosegnuo je rekordnu razinu uz priljev od preko milijun ljudi, od kojih je
samo u prva četiri mjeseca 2016. više od 180 000. Svojim kapacitetom i
iskustvom Europa je dorasla izazovu, no takvo besprimjerno mnoštvo ljudi u
kratkom razdoblju iznimno je opteretilo infrastrukturu. Također je snažno
utjecalo na javno mnijenje, koje je i dalje vrlo osjetljivo kad je u pitanju
problem izbjeglica i migracija. Kao rezultat toga, politike su uglavnom
usmjerene na rješavanje izbjegličke krize.
...ali bi trebala i dalje unaprjeđivati okvir za ekonomsku migraciju
kako bi mogla odgovoriti na izazove koji slijede
Većina migracija u Europsku uniju (EU) ne može se objasniti
migracijom iz humanitarnih razloga. Ona ne može zamijeniti diskrecijske i
selektivne kanale ekonomske migracije putem kojih će poslodavci, prema
očekivanjima, ispunjavati buduće potrebe za vještinama na europskom
tržištu rada na kojem broj radno sposobnih stanovnika opada, a znatan bi
manjak kvalificirane radne snage u bliskoj budućnosti mogao postati još
izraženiji. U tom kontekstu postavlja se pitanje je li Europa i dalje privlačno
mjesto zaposlenicima s razvojnim potencijalom, te koju ulogu mogu igrati
politike EU-a kako bi je učinile privlačnijom.
Europska unija odredište je velikog broja migranata…
EU prihvaća više migranata nego bilo koje drugo pojedino odredište
unutar OECD-a – čak polovinu cjelokupnog zabilježenog priljeva migranata
u OECD čine migracije u članice EU-a (države EU-a koje su članice OECD-
a). Godine 2013. i 2014. priljev stalnih migranata iz trećih zemalja u države
EU-a koje su članice OECD-a dosegnuo je približno milijun osoba. Iako se
od 2007. godine taj broj smanjuje, može se usporediti s brojem migranata u
Sjedinjene Američke Države. S druge strane, ukupan broj migranata raste. U
21. stoljeću broj odraslih osoba koje su rođene izvan EU-a samo u njezinih
4 – OCJENA I PREPORUKE
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
15 starih članica porastao je za više od 42 % te je premašio 30 milijuna,
odnosno trećinu svih migranata u državama OECD-a. Broj državljana trećih
zemalja u dobi između 15 i 64 godine koji borave na području EU-a od
2006. do 2015. godine povećao se za 12 %.
…no samo malen dio imigranata ekonomski su migranti ili traže
zaposlenje…
Otprilike svaki treći migrant u EU ekonomski je migrant, dok veći dio
čine obitelji migranata. Većina ekonomskih migranata nalazi se u svega
nekoliko država EU-a (Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini), te
uglavnom u onima u kojima se ne primjenjuju minimalni obrazovni ili
kvalifikacijski uvjeti (državama istočne Europe). Takva se migracijska
politika razlikuje od migracijskih politika tradicionalnih useljeničkih država
OECD-a (Australije, Kanade i Novog Zelanda) u kojima većina stalnih
ekonomskih migranata ulazi kanalima na koje se primjenjuju restriktivni
kriteriji. Međutim, udio ekonomskih migranata u ukupnom priljevu viši je u
državama EU-a nego u Sjedinjenim Američkim Državama. Sveukupno, u
EU povijesno gledajući ulazi više obitelji i migranata iz humanitarnih
razloga nego u tradicionalne useljeničke države.
…te su njihov ukupan udio i relativan priljev niži nego u sličnim
odredištima unutar OECD-a
Migranti iz trećih zemalja čine 4 % ukupnog radno sposobnog
stanovništva EU-a u dobi između 15 i 64 godine, što je više nego upola
manje od njihova udjela u SAD-u te čak još manje od onoga u Kanadi,
Australiji i Novom Zelandu. Ipak, u odnosu na broj stanovnika, EU je
primila sličan broj migranata kao i SAD (0,3 % stanovništva). Priljev je,
doduše, znatno niži od onoga u Kanadi, Australiji i Novom Zelandu.
EU privlači migrante iz širokog spektra zemalja, a najviše one iz
susjednih država…
Najveći broj useljenika u države OECD-a potječe iz nekoliko velikih
azijskih zemalja – Indije, Kine i Filipina. Migranti u EU dolaze iz većeg
broja različitih zemalja, osobito onih europskih izvan EU-a te iz Afrike, s
obzirom na to da velik dio migranata EU smatra privlačnim odredištem.
Među potencijalnim migrantima koji su sudjelovali u Gallupovu svjetskom
istraživanju (2007. – 2011.) 23 % navelo je države EU-a, što je slično
postotku onih koji žele migrirati u SAD. Međutim, potencijalni migranti iz
susjednih područja Europe i Afrike skloniji su navesti EU kao svoje
najpoželjnije odredište.
OCJENA I PREPORUKE – 5
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
… koji nisu uvijek najkvalificiraniji
EU privlači manje visokoobrazovanih migranata nego druga odredišta
unutar OECD-a te je primila svega 30 % visokoobrazovanih migranata, u
odnosu na čak 47 % niskoobrazovanih. Broj niskoobrazovanih migranata u
državama OECD-a koje su članice EU-a raste: između 2000. i 2010. godine
udio svih niskoobrazovanih migranata u 15 starih država članica EU-a koje
su istovremeno članice OECD-a porastao je s 36 % na 45 %. Niži stupanj
obrazovanja i viša stopa migracija iz humanitarnih razloga u EU u odnosu
na ostala odredišta unutar OECD-a pridonose nižoj stopi zaposlenosti
migranata. Primjerice, 2014. godine stopa zaposlenosti migranata u 15 starih
država članica EU-a bila je za više od 10 postotnih bodova niža od te iste
stope u državama OECD-a izvan EU-a. Ipak, noviji migranti u EU
obrazovaniji su nego njihovi prethodnici. Godine 2000. udio novih
visokoobrazovanih migranata u EU bio je niži od onoga u SAD-u (21 % u
odnosu na 27 %). Razlika se smanjila do 2010. godine, kada su udjeli postali
usporedivi (34 % u odnosu na 33 %). Za razliku od toga, prema
migracijskim namjerama iz Gallupova svjetskog istraživanju, EU je
poželjno odredište većeg udjela visokoobrazovanih migranata (27 %) nego
što je to SAD (21 %) i druge države OECD-a (24 %).
Države članice EU-a donijele su okvire ekonomske migracije kako bi
bile konkurentne drugim odredištima unutar OECD-a…
Politika ekonomske migracije u pojedinim državama članicama EU-a
rezultat je nacionalnih politika koje su se proteklih desetljeća razvijale,
potaknute različitim nacionalnim ciljevima. No, među državama EU-a
postignuto je suglasje u pogledu potrebe za privlačenjem potencijalnih
zaposlenika, među ostalima i stranih studenata. Gotovo nijedna država EU-a
ne služi se migracijom u okviru opće demografske strategije, niti je ona
ključni element u razvoju radne snage iako neke članice prepoznaju njezin
doprinos. Svaka država članica EU-a ima vlastite komparativne prednosti u
nadmetanju za privlačenjem vještina izvana, kao i stanovite koristi od
povijesnih veza s trećim zemljama koje utječu na migracijske tokove.
… no unatoč donekle usuglašenim politikama zauzele su raznolike
pristupe, koji različito utječu na priljev migranata
Premda se države EU-a suočavaju s jednakim izazovima i imaju barem
neke zajedničke ciljeve, postoje važne razlike u kriterijima koje primjenjuju
na prihvat migranata, osobito u područjima koja nisu usklađena na razini
EU-a, kao i u sredstvima kojima se koriste pri upravljanju migrantskim
tokovima. Mnoge države članica nameću zahtjeve u pogledu obrazovanja,
6 – OCJENA I PREPORUKE
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
zanimanja i plaće koji mogu biti zapreka zapošljavanju migranata, dok
druge države useljavanjem upravljaju uglavnom putem ograničenja broja
migranata ili kvota za njihov prihvat. Druge se, pak, oslanjaju na ispitivanja
tržišta rada ili se pouzdaju u samoregulaciju tržišta dokle god se poštuju
uvjeti. Stanovit broj država članica ne dopušta ulazak manje kvalificiranim
ekonomskim migrantima, a neke ih prihvaćaju isključivo radi obavljanja
sezonskih djelatnosti. Institucionalni okvir za ekonomsku migraciju i
situacija na tržištu rada također se razlikuju među državama članicama EU-
a. Različitim politikama djelomično se može objasniti zašto se većina radnih
dozvola izdaje u samo nekoliko država članica EU-a – točnije, u prvim trima
državama, Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini izdaje se više od
polovine svih radnih dozvola. Osim toga, za razliku od tradicionalnih
useljeničkih država OECD-a s fiksnim kvotama za prihvat ili ograničenjima,
priljev migranata iz godine u godinu podložan je snažnim fluktuacijama. Od
2010. godine upola se smanjio. Kao rezultat toga, priljev ekonomskih
migranata u države članice EU-a manje je stalan od priljeva u druga
odredišta unutar OECD-a.
Države članice složile su se da se suradnjom na razini EU-a može
postići više
EU donosi zajednička pravila o stanovitim kategorijama državljana
trećih zemalja od sklapanja Ugovora iz Amsterdama iz 1999. Ugovorom iz
Lisabona iz 2009. države članice EU-a složile su se da stanovite ciljeve
treba podržati i upotpuniti pomoću inicijativa Europske unije, a Europski
parlament imenovan je suzakonodavcem u području zakonite migracije.
Zajednička politika useljavanja odnosi se na uvjete ulaska i boravka,
uključujući kriterije i prava. Na političkoj razini postoji osobito snažna
potpora zajedničkom djelovanju kako bi EU postao privlačniji
visokokvalificiranim državljanima trećih zemalja. No, konačnu odluku o
primanju državljana trećih zemalja i dalje donose pojedine države, koje
mogu postaviti ograničenja za početni ulazak migranata koji dolaze iz
ekonomskih razloga. Tri države EU-a nisu obvezne sudjelovati u tim
mjerama putem općeg izuzeća iz tog područja (Danska) ili prava da se u njih
uključe ovisno o pojedinom slučaju (Ujedinjena Kraljevina i Irska).
Glavni zakonodavni instrumenti su direktive…
Na razini EU-a mjere usmjerene na ekonomsku migraciju poduzimaju se
putem niza direktiva koje je predložila Komisija, a odobrili su ih Vijeće
Europske unije i, nakon 2009. godine, Europski parlament. Direktive se
prenose u nacionalno zakonodavstvo te ih provodi svaka država članica. U
OCJENA I PREPORUKE – 7
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
većini direktiva dodatno su razrađene i usklađene postojeće prakse i
kategorije te su postavljeni minimalni standardi. Najvažnije direktive o
upravljanju ekonomskom migracijom tiču se istraživača,
visokokvalificiranih zaposlenika (Direktiva o „plavoj karti“), jedinstvene
boravišne dozvole kojom se dodjeljuju boravišna i radnička prava te se
stanovita prava usklađuju, kao i sezonskih radnika i premještaja unutar
trgovačkih društava. Prema svakoj od tih direktiva države članice moraju
migrantima zajamčiti stanovita prava te odrediti način prihvata i boravka
svake kategorije migranata. Drugim direktivama obuhvaćeno je ostvarenje
dugotrajnog boravka i pravo na spajanje obitelji te prihvat studenata.
Najčešće postoje odredbe kojima se nastoji olakšati mobilnost državljana
trećih zemalja unutar EU-a, a ta se mjera može provesti samo na razini EU-
a. Uz tek nekoliko iznimaka (Direktiva o premještaju unutar društva,
Direktiva o sezonskim radnicima, kao i preinačena Direktiva o studentima i
istraživačima) omogućeno je daljnje istovremeno postojanje programa EU-a
i režima nacionalnih dozvola, pa i uvođenje nekih novih režima u
budućnosti.
…kao i glavni postupci s ciljem jačanja jedinstvenog tržišta i poticanja
usklađenosti
Uz direktive, EU raspolaže i dodatnim mjerama kojima se potiče
zapošljavanje i podržava jedinstveno tržište, a među njima su međusobno
priznavanje stranih kvalifikacija u državama članica EU-a i stvaranje mreže
javnih zavoda za zapošljavanje radi povezivanja poslodavaca i tražitelja
posla unutar EU-a. Te mjere nisu osmišljene isključivo za državljane trećih
zemalja nego mogu imati važnu ulogu i za ekonomske migrante koji dolaze
u EU.
Postupak izrade politika dugotrajan je i krut
Od pripremnog stadija do konačnog prenošenja u nacionalno
zakonodavstvo i stupanja na snagu, izrada novih direktiva traje pet do deset
godina, a stoga je teško reagirati na neočekivane promjene okolnosti.
Promjena pojedinih dijelova neke direktive zahtijeva službenu izmjenu i
ponovne pregovore s Vijećem i Europskim parlamentom. Nema prostora za
pilot-programe ni eksperimentiranja s politikom koji su česti u nacionalnom
okvirima. Moguće je rješenje dopustiti fleksibilnost unutar direktiva, ali ta
sloboda postupanja često dovodi do toliko različitih postupaka u pojedinim
državama da se ugrožava međusobna usklađenost. Primjer takve situacije je
prenošenje Direktive o plavoj karti EU-a, pri čemu se administrativni
postupci i kriteriji za ispunjenje uvjeta u državama članicama toliko
8 – OCJENA I PREPORUKE
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
razlikuju da je gotovo nemoguće usporediti jednostavnost dobivanja
dozvole.
Djelovanje na razini EU-a nije zaživjelo u očekivanoj mjeri…
Mjere EU-a nisu zaživjele u svim njezinim državama članicama. Plava
karta EU-a postala je uobičajena dozvola za visokokvalificirane državljane
trećih zemalja u svega nekoliko država članica, a većina ih i dalje
primjenjuje nacionalne programe. Uvjete za plavu kartu EU-a trebalo bi
ispuniti najmanje 10 000 novopridošlih državljana trećih zemalja godišnje,
ali je broj izdanih prvih dozvola 2014. godine više nego upola manji i većina
ih je izdana u jednoj te istoj državi članici, Njemačkoj. U državama
članicama koje izdaju plavu kartu već boravi više od 100 000 državljana
trećih zemalja koji potencijalno ispunjavaju uvjete za dobivanje plave karte,
no vrlo je malen broj tih državljana zatražilo status iz plave karte EU-a kako
bi iskoristili njezine prednosti. Osim toga, plavom kartom nije promijenjena
ni percepcija EU-a: iz poslovnih istraživanja i onih koji se provode među
izvršnim rukovoditeljima proizlazi da EU po svojoj privlačnosti
zaposlenicima s razvojnim potencijalom i dalje zaostaje za odredištima
unutar OECD-a.
Isto tako, u mnogim državama članicama dozvola EU-a za dugotrajan
boravak nije postala uobičajena: samo 2,8 milijuna od procijenjenih 10 – 13
milijuna državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem ima i dozvole
EU-a za dugotrajan boravak. Iako je svrha dozvole EU-a za dugotrajan
boravak omogućiti mobilnost državljanima trećih zemalja, čini se da je ona
zapravo povezana sa smanjenom mobilnosti. Drugim riječima, što dulje
državljani trećih zemalja borave u državi članici EU-a, manja je vjerojatnost
da će biti mobilni. Izuzmu li se državljani trećih zemalja s visokim
obrazovanjem, državljani trećih zemalja zapravo su upola manje mobilni od
državljana EU-a.
…zbog prepreka u provođenju i neujednačenog prijenosa
pojedinosti…
Neki nacionalni programi možda omogućuju brže dobivanje dozvola za
dugotrajan boravak, uz manji broj dokumenata u odnosu na programe EU-a
za visokokvalificirane osobe, istraživače ili osobe s dugotrajnim boravištem.
Direktivama EU-a često se dopušta ispitivanje tržišta rada, ali se ne predlažu
minimalni standardi u pogledu njegova trajanja, obilježja niti obuhvata.
Ispitivanja tržišta rada različito su strukturirana u državama članicama i ne
predstavljaju usporedivu prepreku ekonomskim migrantima. Povoljnije
odredbe u nacionalnim programima, poput prioritetne obrade ili
sponzorstva, nisu uvijek ugrađene i u programe EU-a. Direktivama se
OCJENA I PREPORUKE – 9
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
također isključuje više kategorija osoba kojima bi koristilo sudjelovanje, kao
što su državljani trećih zemalja koji se unutar EU-a nalaze iz drugih razloga,
uključujući izbjeglice.
Dodana vrijednost djelovanja EU-a može se ojačati unutar postojećeg
okvira…
Mjere EU-a također sadržavaju zaštitne mjere koje podnošenje zahtjeva
čine složenijim, a među njima su odredbe o obveznom prijavljivanju, registri
ustanova primatelja istraživača te provjera dokumenata. Vođenje registara i
provjera obavlja se na nacionalnoj, a ne na razini EU-a, što onemogućuje
ekonomiju razmjera i pojednostavljenje provjere. Mnoge države članice EU-
a zadržale su povoljnije nacionalne mjere, što je izrodilo šarenilo
nacionalnih programa i mjera EU-a. Poslodavci su bolje upoznati s
nacionalnim postupcima i nastavljaju ih primjenjivati, čak i onda kad su
kriteriji za ispunjenje uvjeta slični. Povoljne mjere trebale bi se proširiti i na
programe EU-a te u njih ugraditi.
...širenjem baze kandidata...
Kako bi povećale broj kandidata raspoloživih poslodavcima i privukle
više podnositelja zahtjeva, druge članice OECD-a isprobale su različite
oblike sustava za „izražavanje interesa”. Iako se takvi modeli ne mogu
izravno prenijeti u kontekst EU-a, promjene pristupa na razini EU-a
povećale bi dodanu vrijednost više nego bilo kakav pristup na nacionalnoj
razini. Primjerice, mogu se uvesti popisi uvjeta za posebne programe kao što
je to sezonski rad ili plava karta EU-a, bilo za sve matične države ili u
bilateralnim sporazumima. Vizom EU-a za traženje posla također bi se
mogao povećati broj kandidata raspoloživih poslodavcima, ali bi ona
zahtijevala uvođenje sigurnosnih mjera i praćenje. U okviru općeg pristupa
mogle bi se pokrenuti platforme za povezivanje s državljanima trećih
zemalja u inozemstvu, a koje bi uključivale usluge koje nudi EURES.
… te aktivnijim promicanjem komparativnih prednosti EU-a u odnosu
na druge države OECD-a…
EU nije djelotvoran u promicanju čimbenika koji njegove programe za
prihvat zaposlenika s razvojnim potencijalom iz svijeta čine pristupačnijima
i povoljnijima od programa glavnih konkurenata unutar država OECD-a.
Aktivnije promicanje može se temeljiti na konkurentskim prednostima EU-
a: tek malen broj država članica ograničava prihvat kvalificiranih migranata
kojima je ponuđen posao, unutar EU-a jasno je određen postupak za
odobravanje trajnog boravka, EU jamči mogućnost spajanja obitelji i
10 – OCJENA I PREPORUKE
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
jednaka prava u većini sfera, pristojbe u državama članicama EU-a znatno
su niže od onih u drugim državama OECD-a poput SAD-a, vremenski rok
obrade kraći je nego u većini drugih odredišta migranata unutar OECD-a, u
državama članicama EU-a postoji cijeli niz nacionalnih programa, a u
okviru nekih od njih prihvaćaju se manje kvalificirani radnici i ekonomskim
se migrantima nude mogućnosti koje nisu dostupne u drugim državama
OECD-a. Isticanje komparativnih prednosti omogućilo bi privlačenje više
kandidata, posebno onih iz konkurentskih država s ograničenjima i listama
čekanja.
...primjerice, djelotvornijom primjenom vlastitih mjera u suradnji s
trećim zemljama
Nedavno uspostavljena Europska služba za vanjsko djelovanje
naslijedila je okvir za odnose s trećim zemljama – Globalni pristup migraciji
i mobilnosti – unutar kojeg EU može podržati pregovore s trećim zemljama,
ali ne može ponuditi osigurane kanale za dolazak ekonomskih migranata.
EU također koordinira odnose s trećim zemljama putem Partnerstava za
mobilnost, koji služi kao platforma za suradnju, te pružanjem potpore
različitim oblicima suradnje i programima jačanja kapaciteta. Potpisivanjem
partnerstava za mobilnost do danas se nisu promijenili migracijski tokovi iz
partnerskih zemalja koje su se zasad uključile.
EU je preuzeo i ulogu predstavnika za odnose s javnošću te promiče EU
u inozemstvu i pruža informacije o migracijskim politikama država članica.
Isto tako, Imigracijski portal EU-a privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.
Izrada portala za traženje posla za državljane trećih zemalja ili njihovo
uključivanje u glavni portal omogućila bi Europskoj uniji da pregovara o
uvrštavanju na popis kandidata koji ispunjavaju uvjete. U svrhu razvoja
ljudskog kapitala koji bi mogao raditi u više država EU-a, uvođenje mjera
osposobljavanja i suradnja s obrazovnim ustanovama mogli bi pridonijeti
partnerstvima u vidu veće mobilnosti potencijalnih zaposlenika. Spremnim
konkretnim mjerama EU bi imao povoljniji položaj u pregovorima s
potencijalno važnim matičnim državama.
Direktiva o plavoj karti može se poboljšati…
Slaba prihvaćenost plavih karata EU-a djelomično se može objasniti
visokim pragom plaće. U većini država članica EU-a prag plaće prilično je
restriktivan: samo u sedam država članica više od 40 % svih
visokoobrazovanih osoba zaposlenih na puno radno vrijeme u zanimanjima
s visokim kvalifikacijama prelazi prag plaće. Većina plavih karata EU-a
izdaje se u državama s manje restriktivnim pragom proporcionalnim
raspodjeli plaće. Nacionalni programi mnogo su manje restriktivni. Postoje
OCJENA I PREPORUKE – 11
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
brojne mjere na razini EU-a kojima bi se plavu kartu moglo učiniti
privlačnijom i povećati njezinu prihvaćenost: prilagodba praga za izdavanje
plave karte mlađim radnicima i nedavno diplomiranim osobama kako bi ona
postala dostupnija većem broju osoba, poticanje migranata na zamjenu
drugih dozvola plavom kartom čim za to steknu uvjete, s obzirom na to da
mnogi od njih ispune kriterije tek nakon nekoliko godina boravka,
pojednostavljenje postupka priznavanja stranih kvalifikacija koji predstavlja
jednu od najvećih prepreka, ukidanje ispitivanje tržišta rada i promjena
zahtjeva u pogledu jednogodišnjeg ugovora kako bi plava karta postala
privlačnija poslodavcima, skraćenje trajanja postupka dobivanja stalnog
boravka, uvođenje zajedničkog postupka podnošenja zahtjeva koji
omogućuje prekvalifikaciju kako bi se ubrzao postupak podnošenja zahtjeva
za izdavanje plave karte, podizanje svijesti o prednostima plave karte među
državljanima trećih zemalja i drugim sudionicima u postupku kako bi se
odlučili za nju, a ne za nacionalne programe.
…a upravljanje migracijama EU-a može biti fleksibilnije
Kako bi upravljanje ekonomskom migracijom postalo fleksibilnije,
direktivama je moguće prenijeti neke elemente, poput obveznog
vremenskog roka i troška obrade, planiranja ispitivanja tržišta rada,
preduvjeta za priznavanje kvalifikacija, praga plaće itd., u nadležnost
zasebnih provedbenih mjera direktiva. To bi omogućilo češće prilagodbe tih
pojedinosti administrativnim, političkim, tehničkim ili automatskim putem.
Dijelove koji nedostaju treba riješiti kako bi se upotpunio raspon
mjera u okviru politika ekonomske migracije
Dosadašnji je zakonodavni pristup ekonomskoj migraciji uglavnom bio
sektorski, a neke skupine migranata zakonodavstvo tek treba obuhvatiti ili bi
se mogao razmotriti povlašteni tretman u pogledu nekih skupina, npr.
ulagatelja, poduzetnika, određenih reguliranih profesija, vrlo visoko
kvalificiranih izumitelja i znanstvenika. Minimalni standardi značajni su za
te kategorije, ali i za domaće radnike te programe za mobilnost mladih.
Program radnog odmora EU-a privukao bi veći broj sudionika, povećao broj
kvalificiranih kandidata te ojačao položaj EU-a u pregovorima s trećim
zemljama. Isto tako, ako strani studenti nakon diplomiranja pronađu posao,
EU im treba omogućiti povoljan način stjecanja prava na boravak izuzećem
od ispitivanja tržišta rada i mogućnošću podnošenja prijave za promjenu
statusa unutar EU-a.
12 – OCJENA I PREPORUKE
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
SAŽETAK GLAVNIH PREPORUKA
A. Povećati dodanu vrijednost inicijativa EU-a
Poboljšati okvir za priznavanje kvalifikacija državljana trećih zemalja i
povezane postupke pružanja potpore
Razviti baze podataka za traženje posla diljem EU-a koje odgovaraju
kanalima i programima u vezi s ekonomskom migracijom
Povećati mogućnosti za mobilnost unutar EU-a smanjenjem prepreka,
između ostalog sezonskim radnicima, studentima koji su diplomirali i
drugim državljanima trećih zemalja koji se tu legalno nalaze
B. Poboljšati brend EU-a i promicati migracijske mjere EU-a
Unaprijediti Imigracijski portal EU-a i promicati komparativne prednosti
migracijske politike EU-a
Razvijati element ekonomske migracije u partnerstvima za mobilnost s
trećim zemljama
Osmisliti pristupnu platformu za početni kontakt, osobito, za usklađenje
dozvola za boravak u Europskoj uniji
C. Povećati razinu usklađenosti politika EU-a
Unijeti više fleksibilnosti u zakonodavni sustav EU-a stvaranjem mehanizama
koji će omogućiti prilagodbu zakonodavnih pojedinosti izvan direktiva
(provedbene mjere)
Jasno odrediti obilježja postupaka ispitivanja tržišta rada i navesti uvjete
jednakog pristupa zapošljavanju za državljane trećih zemalja
Standardizirati obrasce za podnošenje zahtjeva ekonomskih migranata
Poboljšati prenosivost razdoblja boravka tijekom mobilnosti, dopustiti
podnošenje zahtjeva za dozvole u pojedinoj državi članici iz druge države
članice te stranim studentima olakšati način dobivanja radnih dozvala diljem
EU-a
OCJENA I PREPORUKE – 13
RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016
D. Uvesti promjene koje će plavu kartu EU-a učiniti djelotvornijom i
privlačnijom
Odrediti zasebne i niže pragove dohotka mlađim radnicima i nedavno
diplomiranim osobama iz EU-a te ukinuti ispitivanja tržišta rada kad je riječ o
migrantima koji mijenjaju status
Skratiti potrebnu duljinu trajanja ugovora, razdoblje čekanja prije mobilnosti
te trajanje razdoblja za ispunjenje uvjeta za stalni boravak
Razviti bazu kandidata spremnih za plavu kartu čije su kvalifikacije već
priznate i koji mogu imati koristi od olakšane mobilnosti
E. Popuniti praznine u inicijativama EU politika
Izbjeglicama dopusti pristup povoljnijim programima EU-a za ekonomske
migrante
Diljem EU-a osmisliti program mobilnosti za mlade ili program radnog
odmora
Proširiti minimalne standarde na dodatne skupine migranata, uključujući i
ulagatelje